Povijesni razvoj sustava međunarodnih odnosa

Termin međunarodni – inter nationes prvi se put spominje u 18. stoljeću, no povijest
međunarodnih odnosa stara koliko i suvremena ljudska povijest. Primitivni oblici prvih
kontakata među grupama ljudi bili su dogovaranje o podjeli plijena, pristupa vodi,
poslanstva, razmjena zarobljenika, plaćanje otkupnine i sl. što je vodilo sve više oblicima
međusobnog kontaktiranja.

- Povjesničari međunarodnih odnosa polaze u svojim opisima od drevne Kine, Indije,

Grčke i Rima.
- Europski prostor do Drugog svjetskog rata bio sinonim svjetskog razvoja odakle su
izvirali glavni pravnici europske i svjetske politike

STARA GRČKA

- Gradovi-polisi  veći nastoje podčiniti slabije koji su tražili pomoć u savezima

gradova koji su trebali jamčiti mogućnost opstanka
- U sustavu grčkih polisa nije bilo jedinstvene vlasti – bili su ili nezavisni ili podređeni
snažnijim susjedima
- Grčki klasični sustav međunarodnih odnosa bio je visoko decentraliziran i očitovao se
u postojanju osnovnih crta koje će međunarodni odnosi zadržati kroz čitavu povijest:
suradnje i konflikta
- Najmoćniji polisi su bili Atena, Sparta, Teba i Korint – nastojali su nametnuti vlastitu
hegemoniju umjesto decentraliziranog sustava no takvi su pokušaji bili kratkotrajni
- Jedinstven sustav stvorili su tek Filip Makedonski i njegov sin Aleksandar Makedonski

RIMSKO CARSTVO

- Rim je nastao kao država-grad na rubu helenskog svijeta te se stalnim jačanjem i

širenjem pretvorio u teritorijalnu cjelinu čiji centar postaje Rim koji snagom oružja
okuplja druge teritorije
 - Izgradio je visoko centraliziran sustav u kojem su se točno znala prava centra 
prihvaćanje rimskog prava i sustava vladanja
- 1. st. pr. Kr. Srušena je Rimska republika i Rim postaje imperij
- Pax Romana – oznaka novog stalnog i snažnog imperija koji se temelji na vojnoj
aktivnosti i stvaranju djelotvorne imperijalne vlasti
- Očuvanje raznolikosti i jezika – Rim je ostalim teritorijima ostavljao mogućnost
rješavanja vlastitih problema, a lokalne tradicije nisu nestajale, već su bile naznačene
unutar glavnih crta rimskog vladanja: unutarnje sigurnosti, standardizacije
upravljanja, rimskog prava, novca i mjera
- Rim postaje simbol uspješnosti i centar univerzalnih vrijednosti
- Razdvajanje Istočnog i Zapadnog Carstva (prema dominirajućim jezicima – latinski vs.
grčki)

EUROPSKI SREDNJI VIJEK

- Nakon pada Zapadnog rimskog carstva nastaje razdoblje nemira

- Osnovna snaga koja je ujedinjavala narode na tom prostoru je rimska crkva koja je
nasljednica rimske kulture, obrazovanja i nositeljica kršćanstva među novim
narodima
- Krunidbom Karla Velikog za rimskog biskupa spojena je svjetovna i crkvena vlast čime
je nastalo Sveto Rimsko Carstvo – razdoblje hegemonije prestaje nakon njegove smrti
- Kao samostalne zemlje nastaju Francuska, Engleska, Danska i Švedska te Kastilja i
Portugal koje ne poštuju nikakvu carsku vlast, ali se priznaje cjelovitost
rimokatoličkog sustava
- Feudalan karakter vlasti – ni car ni kralj nisu do kraja suvereni na svom prostoru jer
moraju voditi računa plemstvu koje je vršilo vlast na određenom prostoru
- Akteri u sustavu srednjovjekovnih odnosa: car, kraljevi, plemstva, slobodni gradovi,
papa, biskupi, viteški redovi. Ta cjelina – Res publica christiana tvorila je
decentralizirani imperij u kome je zajednička religija i latinska kultura temelj
zajedničkog života
 - Nestaje legitimitet srednjovjekovne strukture te plemići prestaju prihvaćati svoje
obveze prema kralju i caru. Zbog toga vojna sila postaje glavno sredstvo za
održavanje stabilnih odnosa

WESTFALSKI SISTEM MEĐUNARODNIH ODNOSA

- Westfalski mir 1648. godine uzima se kao početak suvremenog razdoblja

međunarodnih odnosa
- Tridesetogodišnji rat u kojem su sudjelovale gotovo sve tadašnje europske države
završio je mirom koji je trebao odgovarati svim europskim državama
- Mir se ogledao u:
o Odvajanju crkvene od svjetovne vlasti
o Carska moć je znatno oslabljena
- Na taj način Sveta rimska imperija njemačke nacije pretvorila se u veliki konglomerat
od gotovo 300 nezavisnih država
- Glavni princip je bila nacionalna suverenost – temelj novog decentraliziranog sustava
kojom je priznata jednakost svih država – sustav se temelji isključivo na suverenim
državama koje su jedini akteri međunarodnih odnosa
- Novi izvori legitimnosti su kongresi velikih sila koji se okupljaju nakon ratova da bi
dogovorile mogućnost novog funkcioniranja sistema
- Westfalski mir otvorio put multilateralnoj diplomaciji
- Jedna od karakteristika Westfalskog mira postala je ravnoteža snaga u kojoj je svaka
od velikih sila budno pratila razvoj na strani svojih protivnika, stvarajući saveze kada
je bilo potrebno kada je bilo potrebno da se održi ravnoteža
- Westfalski mir označio je kraj srednjovjekovnog sustava međunarodnih odnosa.
Novo priznavanje suverenosti država eliminiralo je srednjovjekovne ideje o
univerzalnom religioznom autoritetu. Interesi država postaju vodeće pravne i
političke odrednice akcije svih europskih država. Sistem nastao nakon mira bio je
kršćanski i europski – aka načelo ne intervencije u unutarnja pitanja nije vrijedio za
druge dijelove svijeta.
FRANCUSKA REVOLUCIJA I POKUŠAJ STVARANJA HEGEMONIJE U EUROPI

- Dolazak Napoleona na vlast – 1804. – 1812.  francuska hegemonija

- Porazom Napoleona:
o Rusija ulazi u krizu te se stvara alijansa Rusije, Prusije, Austrije i VB; kasnije
Sveta alijansa: Rusija, Prusija i Austrija  svrha: osiguravanje njihove
dinastije pred eventualnim mogućnostima revolucionarnih promjena
o Bečki kongres - svrha: obnova pravila europskog sustava odnosa
- Na bečkom kongresu nastaje koncert velikih sila kako bi se o svim bitnim pitanjima
europskih odnosa donosile zajedničke odluke
o Postignut dogovor o stvaranju Belgije 1831.
- Tijekom Krimskog rata Sve su države bile na strani Turske, a protiv Rusije iz straha za
njezinim prevelikim jačanjem.
- Nakon njemačkog ujedinjena pod Pruskim vodstvom 1871. koncert velikih sila raspao
se na dvije alijanse:
o Austrijsko-njemačku i francusko-englesko-rusku
o Kasnije vodi Prvom svjetskom ratu

PRVI SVJETSKI RAT I POKUŠAJ INSTITUCIONALIZACIJE MEĐUNARODNIH ODNOSA

- Napoleon bio prvi izazivač Westfalskog sustava međunarodnih odnosa; Prvi svjetski
rat to je učinio na većoj, gotovo univerzalnoj razini  Prvim svjetskim ratom ukinut
je westfalski sustav
- Rat između dvije alijanse 1914. (SAD thirdwheela </3)

- Kolonijalni posjedi u Africi, Aziji i Americi ostajali su izvan političkih europskih kretnji,
čak ni stvaranje SAD-a 1783. nije utjecalo na europske odnose jer se okrenula
ekspanziji na američkom tlu te izrazila želju da se druge sile ne miješaju u odnose na
zapadnoj hemisferi  Monroeova doktrina
- Ulazak SAD-a u rat, angažman pojedinih kolonija i jačanje nacionalnih ideja +
revolucija u Rusiji i stvaranje prve države „radnika i seljaka“ (komunjare <3) utjecali su
na promjenu (aka uključivanje neeuropskih država u europske poslove)
- Woodrow Wilson u sudjelovanju u ratu na strani Saveznika vidio značajne elemente
za Ameriku
o Šansa poraza njemačkog militarizma
o Uključenje Amerike u svjetsku politiku koja je do onda bila rezervirana za
europske zemlje
o Promjene u međunarodnim odnosima shvaćene su kao nužne kako bi se
oslabilo vodeće europske sile i kako bi se pariralo revolucionarnim kretanjima
Rusije

- Konferencija u Versaillesu 1918. godine. Nakon pobjede saveznika

o Francuska, VB, Italija i SAD stvarale koncept novih poslijeratnih odnosa.
o Kasnije pozvali Japan , Rusija nije bila pozvana zbog revolucije </3
(komunjare)
o Poraženim državama nametnute su reparacijske obveze
- Cjelovit prijedlog novih međunarodnih odnosa skicirao je Woodrow Wilson u svojih
14 točaka – smjernice za postizanje mira, ali i za međunarodne odnose koji su trebali
zamijeniti Westfalski sustav. Dvije glavne točke su bile:
o Razbijanje mnogonacionalnih carstava (Austro-ugarsko i Osmanlijsko) 
temelji se na načelu samoodređenja naroda što uključuje ukidanje
dinastijskog načela kao izvora legitimiteta političke moći; narod je glavni
čimbenik iz kojeg želja i legitimnost stvaranja nacionalne države
o Stvaranje univerzalne međunarodne organizacije za očuvanje mira - Liga
Naroda 
- Wilson se protivio elementima westfalskog sustava  diplomacija, ravnoteža snaga,
koncert sila i prigodni ratovi  izraz nesavršenih međunarodnih odnosa i razlog
Prvom svjetskom ratu
o Zbog toga tražio uspostavu pravnog okvira za međunarodne odnose
o Koordinator međunarodnih odnosa treba ujedno biti aktivni čimbenik u
stvaranju mira – mora biti međunarodna organizacija koja pomaže u
rješavanju međudržavnih sporova putem nepristrane arbitraže
- Države su većinom bile protiv osnivanja lige naroda/nije ih bilo briga
 - č

- Liga naroda pokušala je izgraditi pravni mehanizam za eliminiranje rata, no to je

ostalo samo na razini diskusije, a uskoro se suočila i sa neuspjehom sprječavanja
ratnih aktivnosti Japana i Italije; SSSR – tvrdio da je liga naroda „imperijalistička“;
Njemačka otpočetka bila protiv Versailleskog mira  zbog ovog nije funkcionirala ig
- Stvara se fašistička osovina: Njemačka, Japan, Italija – nezadovoljne poslijeratnim
razvojem, nakratko im se pridružuje SSSR
- VB, SAD i Francuska čine ustupke Njemačkoj smatrajući kako je moguće očuvati mir
- Ukratko slijed WW2: Sudet poklonjen Njemačkoj <3  Hitler 1939. napada Poljsku 
uspješni napadi osovinskih sila  veći dio Europe pod osovinskom vlasti  napad
Njemačke na SSSR  Pearl Harbour  SAD se uključuje u rat  Osovine poražene
1945.

RAZVOJ SVIJET NAKON DRUGIG SVJETSKSOG RATA

- Golemi ljudski, materijalni i financijski gubici

- VB, SAD i Sovjetski savez – antifašistička koalicija koja je porazila Osovinske snage
- Nada da se takav rat neće ponoviti upravo zbog golemih gubitaka
- Antihitlerovska koalicija
- Vjerovalo se da će suradnja biti nastavljena u miru

SUPROTNOSTI U VELIKOJ KOALICIJI (odnosi se na antihitlerovsku)

- Odnosi unutar koalicije nisu bili izgrađeni tako čvrsto da bi mogli izdržati u
poslijeratnim uvjetima. Svaka je strana polazila od svojih specifičnih interesa,
tradicija, djelovanja i očekivanja. Sumnjičavost i nepovjerenje obilježavali su koaliciju
u svim fazama rata, a po završetku rata došlo je do sve otvorenijih razilaženja
 - Britanski premijer Churchill – vjeran svojim imperijalističkim gledanjima nastojao je
djelovati s pozicija prevladanog modela interesnih sfera u kojem je VB trebala
zadržati ulogu jezičca na vagi (?)
- SAD-ov Roosevelt – zainteresiran za suradnju sa Sovjetskim Savezom koji je tokom
rata ojačao svoje vojne i političke pozicije u poslijeratnom svijetu. Njegova vizija
međunarodnih odnosa bila je zasnovana na potrebi da se održi jedinstvo među
velikim saveznicima i da se pomoću takvih oblika zajedničkog djelovanja onemogući
ponovno izbijanje rata  UN (trebao na osnovi specijalnog položaja pet velikih sila
osigurati njihovu odlučujuću ulogu, a velike sile su trebale postati svojevrsni
međunarodni policajci)
- Staljin – ostao pri tradicionalnom shvaćanju međunarodne politike; smatrao je da je
rat Crvenoj armiji osigurao značajnu vojnopolitičku poziciju; polazio je od
velikodržavnih nacionalističkih interesa i nastojao je širiti Sovjetski Savez

- VB i SAD nastojali su zadržati što veće mogućnosti razvoja kapitalističkog svijeta i

suzbiti širenje utjecaja Sovjetskog Saveza, dok je Staljin, vodeći računa o državnim
interesima, nastojao proširiti granice socijalizma

BITNE KARAKTERISTIKE POSLIJERATNOG SVIJETA

Kao rezultat rata nastao je novi odnos snaga, a nove karakteristike mogu se vidjeti u nekoliko
ključnih elemenata koji su kasnije postali okosnica strukture poslijeratnog svijeta.
UJEDINJENI NARODI – POKUŠAJ ZAJEDNIČKOG DJELOVANJA

- UN je počivao na pretpostavci da će saveznici biti jedinstveni nakon rata i da će sve

akcije za očuvanje mira i sigurnosti poduzimati zajedno  ispostavilo se da je
pretpostavka netočna

Povelja:

- Države osnivači na konferenciji u San Franciscu 1945. donijele su Povelju UN-a u kojoj
su, među ostalim, odredile glavne zadaće UN-a:
o Očuvanje mira i sigurnosti
o Očuvanje društvenog poretka i zaštita prava čovjeka
o Održavanje dobrosusjedskih odnosa
o Briga za gospodarski i društveni napredak djelovanjem međunarodnih
organizacija
- U povelji je istaknuto da će Organizacija poštovati jednakost svih država i da se neće
miješati u njihova unutrašnja pitanja
 - Naglašena je obveza država da svoje sporove rješavaju mirnim putem te da se
suzdržavaju od uporabe sile protiv bilo koje države

Glavna tijela UN-a:

- Opća skupština
o Povećanjem broja članica Opća skupština je postala mjesto u kojoj se vodi
debata o značajnim pitanjima koje Vijeće nije moglo riješiti zbog svoje
nejedinstvenosti
- Vijeće sigurnosti
o Prema zamislima saveznika je središnje tijelo s najvećim ovlaštenjima
o U nadležnost vijeća stavljen je velik broj pitanja u vezi mira i sigurnosti –
zamišljen kao direktorij velikih sila, no zbog razlika u stajalištima organizacija
je bila paralizirana (veto, suzdržavanje od glasanja)
- Tajništvo

HLADNI RAT

SAD je stvaranje novih socijalističkih država u Europi i Aziji, kao i val borbe kolonijalnih
naroda za nacionalno oslobođenje procijenio kao sovjetsko djelovanje/ djelovanje
međunarodnog komunizma zbog čega su kapitalističke zemlje u strahu za svoje privredne i
političke pozicije počele stvarati protusovjetske organizacije  istok se još više zatvorio u
sebe

- Tijekom Hladnog rata međunarodni život odvijao se unutar zapadnog i istočnog

bloka  bipolarnost međunarodnih odnosa (odnosi se na tu podjelu u svjetskim
odnosima i na borbu između suprotnih društveno-političkih i ekonomskih sistema)
- Kao povijesna kategorija, hladni rat odnosi se na stanje odnosa između dvaju
suprotnih društveno-političkih i ekonomskih sistema nakon Drugog svjetskog rata,
kada su nastale velike promijene u ukupnoj strukturi međunarodne zajednice
(definicija?)
GLAVNI AKTERI I KRAJ HLADNOG RATA

- Glavni akteri: SAD i SSSR koji su najveću prepreku u ostvarenju svojih ciljeva vidjeli
jedan u drugome (enemies to lovers?)
- Pax Americana i Pax Sovietica – dva modela koja su obilježila poslijeratni razvoj svijeta
- SAD – najvažnija im je kontrola vanjske politike saveznika i da se preko NATO-a razvija
euroatlantska suradnja
o Ekonomski i gospodarski oporavak Zapadne Europe zahvaljujući Marshallovu
planu; stvaranje snažnih ekonomskih veza sa SAD-om
- SSSR – bitno je da se odnosi unutar istočnog bloka u cjelini podrede vojnim,
političkim i policijskim sredstvima
o Ekonomsko povezivanje nastupilo kasno, bilo neuspješno

- Kraj Hladnog rata: popuštanje unutar blokova; početak detanta; nuklearni paritet i
prihvaćeno vjerovanje o nemogućnosti pobjede u nuklearnom ratu; dolazak
Gorbačova na vlast otvara prostor za liberalna kretanja na istoku  SSSR prestaje
postojati 1991. čime nestaje bipolarnost međunarodnih odnosa
- Novi svjetski poredak svijeta u kojemu se najčešće spominju tri nove odrednice 
integracija, demokratizacija i globalizacija
o Rasprave o tome u kakvom svijetu živimo: unipolarnom, multipolarnom ili
mješovitom?

Pristupi proučavanju međunarodnih odnosa

Podjela s obzirom na cilj koji autori dodjeljuju istraživanju međunarodnih odnosa: lowkey
nebitno

1. Prva grupa autora – tradicionalni legalistički pristup; promatranja zasniva na

proučavanju međunarodnih institucija i međunarodnog prava – isticanje njihovih
uloga trebalo bi voditi prema ostvarenju cilja – očuvanju mira i sigurnosti
 2. Druga grupa- pitanja vezana uz vojnu i obrambenu politiku u svjetskim odnosima;
uspoređuje snage vojski, njihove strategijske ciljeve; strategijska pitanja i nacionala
sigurnost čine okvire ovakvog promatranja odnosa
3. Treća grupa – smatraju da je glavni zadatak znanosti o međunarodnim odnosima
vezan uz stvaranje opće teorije koja bi objasnila ponašanja država; teorija bi trebala
odgovarati na pitanja poput zašto se razvoj neke države kreće u nekom smjer;
zahtijevaju od međunarodnih odnosa da predvide razvoj događaja i da upozore na
mogućnost razvoja
4. Četvrta grupa – posvećena pitanjima održavanja svjetskog mira te se većinom osvrće
na istraživanja mira i rata; bavi se problemima vezanim uz vođenje rata, eskalaciju
nasilja, ekonomske aspekte razoružanja…

Glavni pristupi međunarodnim odnosim su:

- Povijesni pristup
- Sistematski pristup
- Normativni ili filozofski pristup
- Politološki pristup
- Eklektički pristup

POVIJESNI PRISTUP MEĐUNARODNIM ODNOSIMA

- Težište promatranja postavlja na diplomatsku povijest i materijal koji ona daje. Na

temelju toga tvrdi se da su današnji međunarodni odnosi uvelike uvjetovani
događajima i gledanjima koji su naslijeđeni iz prošlosti i da se oni iz današnjeg svijeta
projiciraju u budućnost.
 Poznavajući prošlost, moguće je istraživati sadašnjost, ali isto tako može se vidjeti
budućnost.

- Diplomatska povijest analizira djelatnost pojedinih državnika, osobito velikih država,

posebnu pažnju usmjeravana na njihovo ponašanje i pokazuje što su oni u prošlosti
smatrali korisnim ili štetnim za nacionalne interese svoje zemlje, što je bilo sigurno, a
 što opasno. Osvjetljava tokove različitih nacionalnih politika, prikazuje različite
programe, akcije i kontraakcije u određenim povijesnim uvjetima te odgovara na
pitanje koliko praksa međunarodnih odnosa udovoljava realizaciji normi i ciljeva
proklamiranih kao osnova politike
- Kritika: diplomatska povijest, odnosno povijesni pristup, ne daje adekvatan odgovor
na pitanje kakva je veza između uzroka i posljedica stoga ne ukazuje na to kakva
rješenja treba poduzeti danas
- Osnovni zaključci: u međunarodnim odnosima, i u prošlosti i danas, postoje stalne i
ponekad vrlo skokovite promjene, nema nekih čvrsto fiksiranih pravaca
vanjskopolitičke akcije pojedinih država koje bi omogućile da se postavljaju čvrste
konstante političkog opredjeljenja, a upravo je zbog toga nemoguće graditi bilo kakve
sheme u kojima bi se točno fiksirali svi budući saveznici ili pak neprijatelji pojedinih
zemalja

SISTEMATSKI PRISTUP MEĐUNARODNIM ODNOSIMA

- Sistematski pristup polazi od pretpostavke da u međunarodnim odnosima postoji

stanovito slaganje o nekim pravilnostima koji se pojavljuju u različitim fazama razvoja
međunarodnog kontaktiranja i neovisno o vremenu njihove konkretizacije.
- Npr. postojanje čvrstih veza, regularnost kontakta i stanovit poredak
- Pri analizi MO ističu se tri sistema: balans sile, bipolarnost i univerzalizam

Balans sile

- balans sila je najtrajniji sistem međunarodnih odnosa

- Nastao je u doba postojanja različitih država, od kojih je svaka nastojala ostvariti svoje
interese i ciljeve sredstvima i silom koja joj je stajala na raspolaganju.
- Dio pobornika tog koncepta tvrde da se ništa bitno nije izmijenilo i da je sila i dalje
ostala osnovni pokretač MP
- Omogućava neprekidno održavanje ujednačenih suparničkih sila na otprilike istoj
razini
- Balans sile omogućava postojanje niza malih država u sjeni velikog balansa, isto tako
taj specifičan odnos velikih sila onemogućio je izbijanje većih međunarodnih konflikta
- Pristaše balansa sile tvrde da upravo povijest MO upućuje na to da su sve krizne
situacije bile riješene vrlo brzo i jednostavno čim su se snage udružile tj. izgradile
sistem balansa sile

Bipolarnost

- Bipolarnost je pristup MO u kojem se uloga za kretanje i razvoj MO pripisuje

djelovanju dviju najvećih sila, odnosno dvaju velikih kontrolnih centara
- Polazi od pretpostavke da je unatoč brojnosti država u međunarodnoj zajednici velik
broj njih na ekonomskom, političkom, vojnom, ideološkom i kulturnom planu blisko
povezan s nosiocima bipolarne politike
- Tvrdi se da bipolarni sistem samo reflektira duboke suprotnosti neslaganja koja
postoje između dvaju različitih modela društveno-ekonomskog razvoja

Univerzalnost

- Univerzalnost se temelji na razmišljanjima o novoj svjetskoj zajednici, svjetskoj vladi i

svjetskoj administraciji
-

- Neki američki autori upravo su u Ligi naroda vidjeli početak ostvarenja univerzalnog
koncepta. Univerzalisti tražili su da se svjetski mir osigura novim, univerzalnim
okupljanjem svih zemalja svijeta. Djelovanje Ujedinjenih naroda nakon drugog
svjetskog rata dao je nade pristašama takvog sustava međunarodnih odnosa da bi se
ipak mogli ostvariti odnosi u kojima bi se svijet univerzalizirao.
NORMATIVNI PRISTUP MEĐUNARODNIM ODNOSIMA

- Normativni pristup i zasnivaju se na tvrdnji da je u međunarodnim odnosima, bez

obzira na njihovu razvijenost u pojedinoj fazi razvoja svijeta, uvijek postojao stanovit
broj standarda, pravila i normi međunarodnog ponašanja
- Normativi isti crpe svoje spoznaje i značajnu argumentaciju iz dva osnovna koncepta
promatranja svijeta: idealistički i realistički (dvije škole mišljenja)

Idealisti

- Međunarodnim odnosima pristupaju na osnovi istih standarda kakvi se primjenjuju i

prema pojedincima u društvu npr. Dobro ili loše je, pravedno ili nepravedno, moralno
ili amoralno. Iz toga se izvlači osnovni zahtjev da bi bilo moguće stvoriti takav svijet u
kojemu bi se i države ponašale točno onako kao i pojedinac, držati se moralnih
načela, koja su inače karakteristična za čovjeka.
- Ujedinjavanje akcija, jačanje međunarodnih tijela, podizanje prosvjete i kulture,
ukidanje korupcije morali bi izmijeniti svijet, a ako sva ta sredstva ne bi bilo dovoljna,
trebalo bi upotrijebiti čak i silu da se postignu postavljeni plemeniti ciljevi.

Realisti

- Polaze od tvrdnje da je sila uglavnom stalan i neizmijenjen element u razvoju svjetske

sredine, da je svijet nesavršen i da u tom nesavršenom svijetu svaka država može
samo na osnovi sile ostvariti svoje interesa, odnosno ukupnost međunarodnih
odnosa vidi se kao borba za silu.
- Nacionalni interes postavlja se kao najviša vrijednost za koju je država spremna u
svakoj situaciji upotrijebiti sva raspoloživa sredstva. U obrani i realizaciji nacionalnog
interesa gotovo da je sve dopušteno, pa se one na neki način pojavljuju kao
transcendentalan cilj vanjske politike.

- Morgenthau izlaže svoje poglede u 6 osnovnih načela kojima postavlja temelj

realističke teorije međunarodnih odnosa
1. Politika, kao i društvo, podliježe općim zakonima koji leži u ljudskoj prirodi.
 2. Glavni putokaz kroz šarenilo međunarodnih odnosa je koncept interesa koji je
definiran terminima sile  teorija polazi od pretpostavke da državnici misle i
djeluju u terminima interesa definiranog kao sila
o Promatranje međunarodnih osnova odnosa na osnovi interesa omogućilo je
objašnjavanje kontinuiteta akcija pojedinih naroda na vanjskopolitičkom
planu. Povijest pokazuje da ne postoji veza između dobrih motiva i dobre
vanjske politike.
3. Realisti ne shvaćaju interes, odnosno njegovo značenje kao stalnu i zauvijek
valjanu kategoriju. Vrsta interesa koja se ostvaruje u pojedinoj situaciji ovisi o
političkom i kulturnom kontekstu u kojem se vanjska politika gradi
4. realizam zahtijeva da se univerzalni moralni principi ne primjenjuju na akciju
država u njihovoj apstraktnoj univerzalnoj formulaciji, već da oni budu filtrirani
kroz konkretne uvjete mjesta i vremena. Pojedinac ima moralno pravo da se
žrtvuje za ostvarivanje moralnih načela, ali država nema to pravo jer nema
političkog morala bez razboritosti
5. Politički realizam odbija identificirati moralne aspiracije pojedine sredine s
moralnim zakonima koji vladaju u univerzumu. Možemo ispravno suditi o
nacijama i o njihovim akcijama samo ako ih promatramo, zajedno s vlastitom, kao
političku jedinicu koja ostvaruje svoje interese definirane terminima sile
6. U šestom načelu zauzima se za održavanje vlastite političke sfere političkih
realista jednako tako kao što vlastitu sferu imaju pravnici, ekonomisti ili moralisti.

POLITOLOŠKI PRISTUPI MEĐUNARODNIM ODNOSIMA

- Politološki pristup temelji se u shvaćanju da je nemoguće u okviru jedne discipline

stvoriti cjelovit pristup međunarodnim odnosima zbog čega je došlo do kombinacije
različitih akademskih disciplina i tehnika.

Bihevioralna analiza promatra ponašanje od manjih do viših društvenih grupa sve do

djelovanja cjelokupnog međunarodnog sustava.
 - U središtu su načini na koje pojedinci i skupine doživljavaju glavne subjekte i faktore
MO, tj. vlastite države, zatim druge države i narode, međunarodne organizacije
međunarodni sistem, faktore koji na njega djeluju, odnese među državama…
- Nadalje se istražuje uzajamno djelovanje – usmjereno na dvije povezane socijalno-
psihološke koncepcije  nacionalnu i međunarodnu sliku i procese interakcija među
njima
- Istraživanja o stavovima pojedinaca i utjecaju pojedinaca na druge društvene skupine

EKLEKTIČKI PRISTUP MEĐUNARODNIM ODNOSIMA

- Postoje četiri značajne komponente koje mora osvijetliti svako istraživanje „svjetske
politike“:
o Politička struktura svijeta u danoj situaciji
o Snage koje djeluju u pojedinim dijelovima strukture i mogu utjecati na
njezinu izmjenu ili jačanje
o Odnos koji postoji između unutarnje i vanjske politike pojedinih jedinica
o Rezultanta odnosa svih triju elemenata može se nazvati međunarodnom
odnosima

PREDMET ZANOSTI O MEĐUNARODNIM ODNOSIMA

Predmet znanosti o MO vezan je uz istraživanje i proučavanje odnosa između država u

političkom, ekonomskom, vojnom i ideološkom, kulturnom i pravnom aspektu. Osim tih
uzajamnih odnosa na državnom planu, potrebno je analizirati sve ostale subjekte:
međunarodne organizacije, grupe, pokrete, nacije i ljude koji također djeluju sadržaj MO.
Brojni faktori koji se očituju i u MO također određuju pravce aktivnosti pojedinih subjekata,
pomažu njihovo djelovanje i omogućuju praćenje daljnjeg razvoja

Predmet znanosti u MO su međudržavni odnosi, odnosi između različitih subjekata MO,

istraživanje faktora koji utječu na ponašanje međunarodnih subjekata i traženje osnovnih
zakonitosti djelovanja i ponašanja u međunarodnom političkom sistemu.
Teorijski okvir modernog promatranja međunarodnih odnosa
- Vrijednosne teorije razmatraju se u tri funkcionalne skupine: spoznajnoj, normativno
i političkoj
- Spoznajno – teorija daje odgovor na pitanje kako izgledaju postojeći odnosi i služe
kao vodič u orijentaciji stvarnost
- Normativno - teorije omogućava shvaćanje realnosti međunarodnih odnosa i daje
odgovor na pitanje kakvi bi oni trebali biti.
- Politički instrument - teorije možda djelovati kao politički instrument koji žele
promijeniti međunarodne odnose. Npr. Zapadne zemlje vjeruju demokratski mir u
skladu s teorijom demokratskog mira koja tvrdi da demokratska država ne stupaju u
ratove
- Teorija je proizvod i sredstvo promjena realnosti MO

- Razlike povijesti i teorije

o Vrijeme u kojem se promatra - povijest uzima u obzir povijesnu uvjetovanost i
pojedinačnost događaja koji se obrazlažu, dok teorije nastoje biti
izvanvremenske.
o Povijest međunarodnih odnosa skoncentrirana je na jedan događaj, dok se
teorija međunarodnih odnosa bavi velikim brojem ratova tražeći neke opće
uzroke, posljedice, faktore djelovanja…
- Teorija bi bez povijesti bila prazna shema i skup razumljivih apstraktnih koncepata,
dok bi povijest bez teorije bila isprazna lista činjenica i datuma

- Teorija je skup prijedloga i koncepata koji nastoje objasniti određene fenomene

definirajući odnos između koncepata, a osnovni cilj teorije je predviđanje budućih
fenomena.

- Tri dominantne teorije koje se bave MO:

o Liberalizam i neoliberalni institucionalizam
 o Realizam i neorealizam
o Radikalne teorije
o (+konstruktivizam)

LIBERALIZAM I NEOLIBERALNE INSTITUCIJE

- Ljudska priroda je dobra i sva zla dolaze iz društva, odnosno onoga trenutka kad su
stvorene države
- Liberalizam kao teorija dva puta doseže vrhunac interesa istraživača – početkom 19. i
krajem 20. stoljeća. Liberali su odmah podržali ligu naroda kao instrument kojim će
se eliminirati rat, a pravni instrumenti pridonijeli bi njegovom održanju. Neuspjesi lige
naroda, početak drugog svjetskog rata, hladni rat eliminirali su liberalizam kao
teoriju međunarodnih odnosa
- Drugi liberali tvrdili su da se mir najbolje održava putem razoružanja

- Neoliberalni institucionalisti, isto kao i liberali, tvrde da je međunarodna suradnja

neophodna - u suvremenim odnosima suradnje država nije jedini akter, tu se nalaze i
međunarodne vladine, međunarodne nevladine i transnacionalne organizacije kao i
unutardržavni regioni koji su u stanju razvijati oblike međunarodne suradnje
- Liberali tvrde da se u međunarodnim odnosima surađuje jer postoje međunarodne
institucije. Neoliberali tvrde da postoji očita korist od suradnje

- Završetkom hladnog rata dolazi do ponovnog procvata liberalizma, odnosno sada

neoliberalizma
o Teorija demokratskog mira – demokratska države ne stupaju u ratove,
demokratske države su po svom habitusu miroljubive zato što postoje
demokratske norme i kultura koju su lideri naslijedili
o Transnacionalne i međunarodne institucije tako snažno povezuju
demokratske države mrežom odnosa djeluju kao stalne čimbenik koji
ograničava i onemogućava izbijanje sukoba – tržišni liberalizam
REALIZAM I NEOREALIZAM

- Osnovne ideje realizma su da su pojedinci organizirani u države i da svaka država na

maksimalni način želi ostvariti svoje nacionalne interese definirane u sili
- Države postoje u anarhično međunarodnom sustavu gdje nema nikakvog
hijerarhijski postavljenog autoriteta niti centra
- Glavna preokupacija svake države je očuvanje njezine nesigurnosti koja proizlazi iz
anarhičnog nesavršenstva sustava
- Države uglavnom teže očuvanju ravnoteže snaga i zastrašivanja primjenjujući to kao
osnovne poluge koje mogu sačuvati međunarodni sustav i isključiti prijetnju

- Neorealisti su prihvatili osnovne ideje realizma ali su, suočeni s promjenama u

međunarodnim odnosima, unijeli promjene
o Zadržali su državu kao glavnog aktera međunarodne politike, no Waltz je uveo
strukturu država u kojoj ti akteri nastupaju kao stanovite molekule
o Sila je također zadržana kao temelj teorijska analiza, no ona nije više isključivo
vojnog oblika
o Zadržan je i balans sile koji prema Waltzu omogućava da glavni akteri ne
stupaju u ratove
- Waltz vrši distinkciju između proste ravnoteže snaga, odnosno bipolarne ravnoteže
snaga, i multipolarne ravnoteže koja bi mogla imati više polova ili krakova sistema
- Međunarodna struktura, a ne karakteristike pojedine države, determiniraju krajnji
rezultat
- Zrela anarhija - podložna je reguliranju; mogućnost da postane regulator koji će
regulirati tu zrelu anarhiju imaju zapadne demokratske zemlje koje su jamstvo
međunarodne sigurnosti
- Ono što povezuje dva realizma je tvrdnja da postoji unitarna autonomna država kao
glavni akter i međunarodni anarhični sustav u kojemu te države djeluju

RADIKALIZAM

- Za Wallersteina međunarodni odnosi definiraju se u terminima ekonomskog procesa

 - Radikali vide imperijalizam kao hijerarhični međunarodni sistem koji pruža prilike
nekim državama, organizacijama i pojedincima nauštrb drugih
- V. I. Lenjin tvrdi da će nakon raspodjele tržišta nužno doći do rata između
kapitalističkih zemalja. Radikali svjesni da se to nije dogodilo, ističu da je suvremeni
kapitalizam u stanju koristiti suptilnije metode od rata
o Teorija zavisnosti tvrdi da su multinacionalne kompanije i banke u
nerazvijenim zemljama glavni centri pomoću kojih se kontrolira njihov ukupan
pravac razvoja. One su ujedno i glavni način kontrole i održavanja zavisnosti.
- Radikali ističu golemo značenje međunarodnih institucija u nerazvijenim zemljama,
gdje se upravo preko tih institucija stvara uski krug elite koja je transmisija između
eksploatatora i eksploatiranih (za razliku od liberala kojih vide kao pozitivne aktera i
realista za koje su oni samo marginalni akteri)
- Razlike u razvijenosti država nisu posljedice prirodnih razlika u razvoju već su rezultat
neravnopravnih eksploatatorskih odnosa
- Eksploatacija se ne vrši uz uporabu sile, već ekonomskom prinudom

KONSTRUKTIVIZAM

- Svijet je toliko složan da je nemoguće stvoriti jedinstvenu teoriju međunarodnih

odnosa
- Postavljaju pitanja o prirodi države, konceptu državljanstva i suverenosti
- Uvode paradigme vezane uz rod i etnicitet što je do onda gotovo bilo sasvim izvan
istraživanja međunarodnih odnosa

- Konstruktivizam polazi od uvjerenja da je svijet neka vrsta društvene konstrukcije

- Svijet se stalno mijenja a ljudi su nositelji tih promjena
- Suverenost je utemeljena na skupu pravila koja pretpostavljaju određena očekivanja i
razumijevanja među akterima
- Posebna pozornost poklanja se identitetu države - identitet se mijenja ili
kooperativnim ponašanjem ili učenjem; stoga se i ocjena o tome je li neki sistem
anarhičan ili ne može vezati uz pitanje raspodjele identiteta, a ne neke vojne moći.
 Ako se sistem identificira sam sa sobom tada je to anarhičan sistem, a ako se
identificira sa drugima, tada to nije anarhičan sistem.
- Pojedinci u grupama stvaraju identitet kroz kulturu i ideje  stoga su i državni i
nacionalni interesi rezultat socijalnog identiteta aktera
- Izučavanje normi i prakse individua i kolektiva u unutrašnjoj i međunarodnoj politici
konstruktivisti vide kao osnovni preduvjet za razumijevanje suvremenog svijeta

Faktori međunarodnih političkih odnosa

- Subjekti međunarodnih političkih odnosa djeluju voljno i svjesno, i svojim radnjama
mogu u pozitivnom ili negativnom smislu mijenjati međunarodne odnose (države,
međunarodne organizacije, politički pokreti, međunarodne tvrtke…)
- Faktori međunarodnih odnosa javljaju se kao pojave koje utječu na dinamiku
međunarodnih odnosa, kao i na položaj pojedine države u međunarodnoj zajednici,
na procese koji nastaju, na interakcije međudržavnog karaktera

- Podjela faktora na subjektivne (socijalni elementi, nacionalizam) i objektivne

(tehnologija, stanovništvo, ekonomika…)
- Podjela faktora s obzirom na njihov dinamizam, odnosno na stabilnost, primjerice
geografski faktor je uglavnom stabilan i teže izmjenjiv, a tehnologija je vrlo dinamičan
faktor

GEOGRAFSKI FAKTOR

- Prirodni izvori, karakteristične crte teritorija, geografski položaj, posjedovanje mora

- Pokušaji konstruiranja posebne znanstvene discipline - isticanje da je klima jedan od
bitnijih elemenata napretka pojedine zemlje, država je živ organizam koji raste zbog
čega su male države bez budućnosti jer se nalaze na putu velikim državama
o Klima djeluje na način života i na temperament ponašanja ljudi - utjecaj klime
na političko djelovanje
 - Mackinder - uglavnom govori o tome kako geografski položaj utječe na političku moć
na međunarodnoj razini
o Mackinderova formula: tko vlada istokom Europe, upravlja srcem svijeta; tko
vlada srcem svijeta, upravlja svjetskim otokom; tko vlada svjetskim otokom
upravlja od svijetom
- Geografska sredina je važno u životu ljudi i naroda, ali ona nema odlučujuću ulogu,
već uvjetuje stanovite mogućnosti, a ne i njihov glavni tok

PRIRODNI IZVORI

- Prirodni izvori podrazumijevaju sve korisne materijale i procese koji se nalaze u

prirodi, a ljudi su kadri svojom se tehnologijom njima koristiti
- Prirodni izvori sami po sebi nisu pokazatelji stvarnog mjesta pojedine države u MO -
postoje velike zemlje koje raspolažu brojnim prirodnim izvorima, a ipak nisu velike
sile, isto tako pojedine zemlje unatoč svom relativno malom teritoriju i ograničenosti,
u prirodnim izvorima razvile su svoje industrijske kapacitete i time osigurale važna
mjesta u MO
- Države uvijek vode računa o zadovoljavanju svojih sadašnjih i budućih potreba za
sirovinama i gorivima (iskorištavanje i domaćih i stranih prirodnih izvora) – odnosi
između uporabe npr. energije i mjesta pojedine države u MO mogu pokazati i buduće
smjerove akcija
- U povijesti znači su imale sirovine poput ugljena i željeza.
- Od svih sirovina posebnu važnost ima nafta koja je u poslijeratnom razdoblju postala
temelj industrijskog razvoja gotovo svih zemalja
o Poput ostalih sirovina i ona je neravnomjerno raspoređena a procjenu njezina
je vrijednost su vrlo različite
o Nafta ima sve veću važnost u održavanju savezničkih odnosa – Sovjetski
savez kao isporučilac sirovina i nafte bio je nastojao koordinirati razvoj
odnosa unutar varšavskog sustava, članice Europske unije nastoje realizirati
zajedničku politiku u opskrbi naftom, a manje razvijene zemlje također teže
ostvarenju novih odnosa koji bi smanjili velik teret povećanja cijena nafte
 - U svim fazama razvoja MO prirodni izvori imali su veliko značenje za razvoj državnih
organizacija, a zemlje koje su bile uspješne u koordinaciji osnovnih faktora imale su
mogućnost izboriti se za poseban položaj

DEMOGRAFSKI FAKTOR

- U prošlosti se često tzv. demografska elastičnost, koja se ogledala u visokom

naturalnom priraštaju, uzimala kao opravdanje i obrazloženje ekspanzionističke
teritorijalne politike
- Visok prirodni priraštaj uzima se kao jedan od bitnih pokazatelja državne moći
- U prošlosti podaci o broju stanovnika neke zemlje imali su veliku važnost u procjeni
njezine vojne sile - vjerovalo se da je broj vojnika pod oružjem najbolji indikator
eventualne pobjede
- Dobna struktura stanovništva države ukazuje na mogućnosti privrednog razvoja te
djelovanja države na međunarodnom planu (broj radno sposobnog dijela građana)

EKONOMSKI FAKTOR

- Jedan od najvažnijih faktora međunarodnih odnosa

- Cjelovito shvaćanje međunarodnih odnosa smatra društveno-ekonomski faktor
odlučujućim u posljednjoj instanci, ali to ne znači da na međunarodne odnose ne
utječu drugi prirodni i društveni faktori
- Ekonomski zakoni razvoja društva ne odražavaju se uvijek u međunarodnim
odnosima i ne nastupaju kao puki efekt ekonomskih kretanja. Ti se refleksi mogu u
međunarodnim odnosima vidjeti u izmijenjenom obliku, što vodi stvaranju posebnih
suprotnosti na međunarodnom planu poput:
o Odnosi između velikih i malih država
o Odnosi između metropola i nekadašnjih kolonija
o Nesuglasje između demokratskih načela i stvarnog sadržaja međunarodnih
odnosa
- Utjecaj ekonomskog faktora na MO može se vidjet od vrlo ranih vremena, ali do
posebne veze i utjecaja ekonomike na MP dolazi u razdoblju kapitalizma
PRAVNI FAKTOR

- Postavlja se pitanje mogu li u tako raznolikim i bogatim oblicima odnosa između

različitih subjekata djelovati neke pravne norme i ograničavaju li one slobodu
političkog ponašanja
- Uloga prava je u porastu – suvremeni razvoj međunarodnih odnosa nosi kao značajnu
popratnu pojavu jaču pravnu regulaciju određenih odnosa međunarodnog karaktera
 od 19. stoljeća (Liga naroda, a poslije nje UN)
- Jačanje pravnog faktora u MO, odnosno razvoj međunarodnog prava, ne ograničava
slobodu djelovanja država na međunarodnom planu - pravni propisi koje prihvaća
pojedina vlada nisu nametnuti ni od koga izvan državnih granica, njihova je
pravomoćnost prihvaćena na osnovi suglasnosti koju je izrazila sama vlada
- Propisi međunarodnog prava kao izraz skupa volja različitih država stvaraju
mogućnost za njihovo zajedničko podvrgavanje određenim propisima koji su već
unaprijed prihvaćeni
- Realisti smatraju da ne mogu postojati nikakvi pravni propisi koji sputavaju državu te
da pravo može postojati samo u državi koja je tijelo opće volje, a opća volja
proizlazi iz naroda
- Kritike međunarodnog prava:
o U međunarodnim odnosima nema nekog višeg zakonodavca, što bi trebalo
značiti da ne može postojati ni pravo obvezatno za sve države članice
međunarodne zajednice
o U međunarodnim odnosima još uvijek nema djelotvornih sankcija
o Još uvijek je nizak moralni i kulturni stupanj razvoja svijeta, neko pravo koje bi
djelovalo među narodima nije se uspjelo stvoriti te pogotovo u današnjoj
praksi ono ne može biti prihvaćeno
- Posebno značenje u određenju djelovanja pravnog faktora ima pitanje koliko se
norme međunarodnog prava zaista poštuje u međunarodnim odnosima. Tu se
razlikuju dvije mogućnosti, odnosno dvije vrste pravnih propisa:
o Prvu grupu pravila čine ona koja reguliraju pitanja široke suradnje država za
koju su manje-više zainteresirane sve države. Tvore je propisi kojima se
 rješavaju pitanja diplomatskog prava, zatim konzularnog, prometnog,
poštanskog itd.
o U drugoj grupi nalaze se mnogo složenija pitanja koja se tiču pravnog
rješavanja vitalnih političkih problema i problema o kojima zavisi nastup
pojedine države na međunarodnom planu
- Teorija politike sile polazi od pretpostavke da ukupnost dosadašnjih međunarodnih
odnosa odgovara još uvijek samo pojmu „međunarodno društvo“, dakle, da je riječ o
nižem stupnju povezanosti interesa i ciljeva, stoga da se ne može govoriti o nekom
zajedništvu, ili pak o međunarodnoj sredini kao „međunarodnoj zajednici“. U takvu
modelu međunarodnih odnosa gdje su oblici povezanosti vrlo blagi, prevladavaju
odnosi sile, zbog toga i međunarodno pravo nužno ima takav karakter. Glavna uloga
međunarodnog prava, ili općenito prava, svodi se na održavanje sile. Osnovna je
funkcija prava da pomaže u održanju prevlasti sile i hijerarhija ustanovljenih na
osnovnih sile i da takvom sistemu dade poštovanost i svetost prava. Međunarodno
pravo služi tim ciljevima

TEHNOLOŠKI FAKTOR

- Ogleda se u dinamičnom razvoju znanosti i tehnike što je jedna od glavnih značajki

suvremenog razvoja svijeta
- Tehnološki faktori značajni su kao kontekst ljudskog ponašanja i razvoja
međunarodne zajednice
- Dosadašnji razvoj tehnološkog faktora i njegovi refleksi na međunarodne odnose
mogu se vidjeti u 4 oblika koji tvore i njihove osnovne značajke
o Tehnološki faktor je kumulativan, postoji stalan kontinuitet pronalazaka i
novih otkrića u kojima prijašnji pronalasci pripremaju put novijim i savršenijim
pronalascima
o U tehnologiji postoji posebna akcelerativnost, što se očituje u činjenici da se
znanje i tehnika razvijaju mnogo brže nego pojedinci i nacije – npr. Američka
predviđanja prema kojima se sumnjalo da će sovjetski savez zbog svoje
zaostalosti, sjevernog položaja, geografske disperzije terena i udaljenosti
 sirovina, uspjeti do kraja stoljeća postati industrijska sila, a to je ipak
postignuto mnogo prije
o Tehnološki razvoj u svojoj je dinamici neizbježan
o Razvoj tehnologije je difuzan, znači da se znanje vrlo brzo širi iz zemlje
pronalaska. Bilo je kakva sprječavanje širenja takvih spoznaja pokazalo se
neuspješnim
- Indikatori tehnološkog razvoja pojedine države: potrošnja energije po stanovniku,
proizvodnja čelika, odnos radnika zaposlenih u industriji i poljoprivredi te vrijednost
nacionalnog dohotka po stanovniku

VOJNI FAKTOR

- Mogućnost uporabe vojnog potencijala

- U prošlosti dok je rat bio dopušteno sredstvo rješavanja međunarodnih sporova i kad
je s političkog gledišta rat bio normalan nastavak politike s pomoću drugih sredstava,
vojna sila bila je središnja komponenta koja je utjecala na razrješavanje spornih
problema u međunarodnim odnosima
- Suvremeni razvoj međunarodne zajednice, jačanje društveno-ekonomskih promjena,
stanovite pravne norme, ali i razvoj i rušilačke vojne tehnologije, sve više utječu na to
da se rat kao sredstvo komuniciranja nastoji eliminirati iz međunarodnog života te
se države sve više priklanjaju mirnom rješavanju sporova
- Geografski položaj, broj stanovnika, industrijski razvoj, društveno-politička stabilnost,
mogućnost uporabe komunikacijskih putova i tako dalje, također se ubrajaju kao
značajni elementi u pojam nacionalne vojne sile
- Današnja vojna sila po svom kvalitetnom sastavu također je bitno drukčija s obzirom
na protekle faze razvoja MO. Razvoj vojne tehnologije i pojava novih vrsta oružja
izmijenili su i sustav rodova vojske najvećih zemalja, njihove strategije i opće
mogućnosti djelovanja. Na temelju toga nastala je podjela:
o na vojske koje raspolažu značajnim količinama nuklearnog oružja
o na vojske koje imaju stanovite količine nuklearnog oružja
o Na države čije vojske mogu uskoro biti opremljene nuklearnim oružjem
 o Na zemlje koje iz ekonomskih ili političkih razloga nemaju u planu izgradnju
svojeg nuklearnog vojnog potencijala
- Slijed Hladnog rata (lenta vremena) 95. – 97. str
- SAD  doktrina ravnoteže straha koja je tvrdila da proces naoružavanja ne prijeti
miru, dapače tvrdilo se da takav odnos jača svjetski mir jer će, bojeći se jedna druge,
obje strane neprestano i dalje jačati svoje nuklearne arsenale, ali nikada neće pribjeći
stvarnoj uporabi nuklearnog oružja.

NACIONALNI FAKTOR

- Podjela država vezana je uz postojanje naroda koji su nastanjeni na određenim

prostorima
- U Europi je do formiranja nacija došlo u doba raspadanja feudalnog sistema
- Postojanje naroda i njihova težnja za samoodređenjem ima za međunarodne
političke odnose prvenstveno značenje, to je polazna pozicija promatranja
nacionalnog faktora i njegova mjesta u međunarodnim zbivanjima. Pri tome se ne
smije zaboraviti da se ne može uvijek nacija identificirati s državom (nekoliko naroda
može tvoriti jednu državu)
- U političkim doktrinama nacionalni je faktor često služe kao važno sredstvo
mobiliziranja različitih snaga i u brojnim programima političkih pokreta, stranaka ili
grupa

OSTALI FAKTORI

- Faktor terorizma - primjenjivanje dijela pojedinačnog nasilja u težnji da se postignu

različiti ciljevi. Vrste terorizma su nacionalan, religiozan, socijalni, kriminalni. Izraz
krize i zadovoljstva razvojem određenih kretanja.
- Ekološki faktor - opasnosti koje stoje pred ljudskim habitusom u obliku stalnog
uništavanja čovjekove sredine. Uništavanje čovjekova okoliša postalo je sastavni dio
razvoja suvremene civilizacije i cijene industrijskog napretka koji počinju plaćati
gotovo sve zemlje. Ekološke problemi postaju univerzalni problemi (na
 međunarodnoj razini). Ekološki problemi zahtijevaju koordinaciju različitih država
nemoguće je pojedine probleme rješavati samo na nacionalnoj razini.
- Religijski faktor - u suvremenom svijetu nešto manje izražen; buđenje religijskih
osjećaja, kombiniranih s patriotizmom i težnjom za suprotstavljanjem stranom
podcjenjivanju u pojedinim situacijama imaju posebno značenje i utjecaj

Subjekti međunarodnih odnosa

- Države, međunarodne zajednice…
- Subjekti međunarodnih političkih odnosa djeluju voljno i svjesno, i svojim radnjama
mogu u pozitivnom ili negativnom smislu mijenjati međunarodne odnose (države,
međunarodne organizacije, politički pokreti, međunarodne tvrtke…)
- Nosioci određenih djelatnosti i zbivanja karakterističnih za sadržaj međunarodnih
odnosa. Pod subjektom podrazumijeva se svaki nosilac neke aktivnosti koji utječe na
međunarodne odnose u pozitivnom ili negativnom smislu

DRŽAVE

- U prošlosti glavni nosioci svih akcija na međunarodnom polju; početkom dvadesetog

stoljeća pojavljuju se međunarodne organizacije, a poslije i drugi nosioci zbivanja
- Pravna teorija tvrdi da svaka država mora nužno imati 4 prisutna elementa, koja na
neki način služe kao osnovni atributi državnosti: stanovništvo, teritorij, vlada i
karakteristike suverenosti
o Stanovništvo – broj stanovnika različit u pojedinim državama; pri analizi
demografskog faktora za međunarodne odnose, može biti vrlo značajno kakav
je sastav stanovnika u pojedinoj državi, tj. radi li se o homogenoj naciji ili je
riječ o višenacionalnoj zajednici, kakav je stupanj njihove povezanosti, koja
nacija ima brojčanu prevlast i tako dalje.
 o Teritorij države – jedna od osnovnih razlika između suvremene države i
brojnih srednjovjekovnih tvorevina. Nedostatak moderne države koja budno
pazi na svoj teritorij vezan je uz proces okupljanja snaga i uz stvaranje jačih
nosilaca državne vlasti
o Vlada – postojanje organizirane vlasti koja nastoji kontrolirati stanovništvo i
teritorij značajan je element za koji se pretpostavlja da postoji u svakoj
suvremenoj državi. Vlada je izabrana i organizirana u skladu s nacionalnim
zakonodavstvom, vanjski poslovi vode se preko specijalnog nadleštva za
vanjske poslova
o Suverenost – definira se kao najviša vlast koja ne priznaje nijednu drugu višu
od nje. No bolje je razgraničenje na suverenost koja se odnosi na unutrašnju
politiku i na suverenost koja se tiče međunarodnih odnosa - države su
ponekad dovedene u situaciju da moraju žrtvovati svoju suverenost
- Vanjski državni autoritet ne može biti sasvim neograničen, jer u tom slučaju ne bi bilo
nikakva prava među državama. Ona pak pravna pravila koja su države eksplicite ili
implicite prihvatila ne proizlaze ni iz kakve vlasti izvan samih država, već su ih države
na osnovi vlastite procjene dobrovoljno prihvatile  zbog toga međunarodno pravo
nije pravo nad državama, već pravo koje postoji među državama

MEĐUNARODNE ORGANIZAICIJE

- Nisu više samo mjesta koordinacije stavova država članica, već iz takvih odnosa
rezultiraju novi samostalni nosioci međunarodnih događaja
- Porast broja međunarodnih organizacija uzrokuju različiti faktori:
o Države prije svega više nisu samo dovoljne ni u ekonomskom, kulturnom i
društvenom, a često ni u političkom pogledu i nužno traže mogućnosti
udruženog djelovanja
o Razvoj vojnih i tehničkih sredstava učinio je postojanje bilo kakvih utvrda
nemogućima, razorio je sve predodžbe o nekoj zatvorenosti i izoliranosti
države – sklapanje čvršćih kontakata
o Stvaranje novih međunarodnih organizama (stvaranje socijalističkih država
nakon WW2)
 o Jaka želja velikog broja država da aktivno sudjeluju u raznim međunarodnim
organizacijama koje su se pokazale kao korisni instrumenti usklađenog
djelovanja i rješavanja međunarodnih problema

- Podjela međunarodnih organizacija:

Međunarodne vladine organizacije

- U svom članstvu imaju države koje djeluju u njima preko svojih službenih
predstavnika
- Uspostavljaju normalne međunarodne odnose u međusobnom komuniciranju, a
međunarodna organizacija ne pojavljuje se kao neko naddržavno ili supranacionalno
središte koje bi moglo donositi odluke mimo volje država učlanjenih u organizaciju
- Dijele se na: univerzalne (UN) i regionalne (Sjeverno atlantski savez)
- Dinamični procesi u međunarodnoj sredini toliko su narasli i nabujali da zbog svoje
kompleksnosti zahtijevaju, uz aktivnost države, formiranje novih institucija koje će
moći:
o Unaprjeđivati suradnju
o Pomoći u rješavanju međunarodnih konflikta
o Osigurati ili bar pomoći u osiguranju vlastite obrane i nacionalne sigurnosti
- Države se udružuju u želji za realiziranje tih zadataka

Međunarodne nevladine organizacije

- Skupljaju različite članove ali se u njima države ne pojavljuju kao glavni i organizirani
članovi
- Pojedinac je ponekad neposredno član organizacije, no težište je na djelovanju
nacionalnih grupa ili udruženja što dovodi do relativno velikog broja članova od kojih
je doista aktivan samo prilično uzak krug nacionalnih predstavnika zaduženih za
razvijanje međunarodnih odnosa
- Organizacije političkih stranaka raznih država, razne međunarodne humanitarne
organizacije poput crvenog križa, svjetska federacija udruženja za ujedinjene narode,
međunarodna sportska udruženja…
MEĐUNARODNE PRIVREDNE ORGANIZACIJE

- Pod međunarodnom privrednom organizacijom smatra se svaka tvrtka, korporacija

ili slična ekonomska organizacija koja ima međunarodni karakter po sastavu kapitala,
sastav upravljačkih tijela i međunarodnoj rasprostranjenosti
- Danas postoji oko 45,000 multinacionalnih kompanija - Ford, Toyota, Sony, Nestle
- Državne organizacije putem pravne regulative, poreza i nacionalizacije čitavih
kompanija nastoje sprječavati prevelik rast multinacionalnih kompanija uz stalno
težnju kontrole njihovog djelovanja

RAZLIČITI POKRETI

- Npr. svjetska cionistička organizacija koja za cilj ima stvoriti židovsku državu Izrael
- Politički pokreti

CRKVA

- U prošlosti je imala vrlo značajan utjecaj na međunarodne odnose, no danas njezin je

utjecaj smanjen; ipak još uvijek je prisutna u međunarodnim odnosima
- Najveću mogućnost djelovanja ima Katolička crkva
- Vatikan održava redovite diplomatske odnose s brojnim zemljama i član je
međunarodnih organizacija. Osim toga katolička crkva je kreator javnog mišljenja.

NACIJE

- Borbe nacija za ostvarenje svoje državnosti

- Nacija može djelovati kao subjekt međunarodnih odnosa i u situacijama kada se uz
nju veže element državnosti, tj. kada ne postoji i adekvatna državna organizacija
- Antikolonijalne borbe – nacije su svojim djelovanjem uključene u širi proces raspada
kolonijalnog sustava
- Nacija može djelovati u smjeru mijenjanja postojećih odnosa u određenoj državnoj
cjelini
GRUPE LJUDI

- Takva grupa djeluje uglavnom u okvirima već definiranog klasnog odnosa, ona u
osnovi prihvaća osnovnu koncepciju razvoja zemlje i njezine vanjske politike, ali u
pojedinim situacijama spremna je poduzeti i nešto drugačije poteze kako bi realizirala
neki svoj posebni interes
- Sindikati, vojne elite

ČOVJEK POJEDINAC

- Težište na individualnim karakteristikama pojedine osobe odakle se izvlače stanoviti

zaključci o utjecaju što ga je pojedini državnik kao osoba imao na svoju sredinu,
odnosno na ulogu pojedinca u stvaranju važnih političkih odluka
- Elementi djelatnosti političara i osobnog karaktera: aktivnost, emocionalnost i refleks
- Državi se ne smiju pripisati ni volja, ni razum, ni osjećaji ili emocije, jer ona nije živo
biće, pa sve te osobine treba tražiti u živim ljudima koji sudjeluju u stvaranju politike
pojedine države i svoje osobne stavove ugrađuju u državnu politiku
- Proučavanjem kreatora politike osvjetljava se ne samo lik donosioca odluka, već je to
put objašnjavanja i budućeg predviđanja međunarodnih odnosa
- Djelovanje državnika određeno je njegovom okolinom, tradicijom, unutrašnje u
političkim situacijama, pa i međunarodnim okruženjem – zbog toga se mogućnost
djelovanja čovjeka pojedinca ne analiziraj isključivo kroz ulogu i djelovanje istaknutih
ljudi
- Javno mišljenje promatrano kao širi fenomen omogućuje pojedincu da u njemu
artikulira svoje stavove, traženja i vrednovanja
 Međunarodna zajednica
POJAM I RAZLIČITI TERMINI

- Svaka zajednica zahtijeva, ili čak podrazumijeva, stanovit stupanj lojalnosti svojih
segmenata, u ovom slučaju država
- Pripadnost zajednici nužno implicira zajedničke interese, ciljeve i vrijednosti koji bi
trebali biti u tolikom stupnju zajednički svim članicama da omogućuju stalno
održavanje i razvijanje njihovih uzajamnih veza i odnosa

- U međunarodnoj sredini u kojoj djeluje više od 200 različitih država koje su različite
po svojoj veličini, industrijskom razvoju, vojnoj snazi, društveno političkom uređenju,
klasnim odnosima i geografskom položaju, vrlo je teško tražiti jače izraženu lojalnost
svih članica spram zajednice
- Na temelju takvog stanja dio teoretičara zastupa tezu da nije moguće govoriti o
postojanju međunarodne zajednice kao sredine u kojoj žive i komuniciraju različite
države. Današnji svijet je ispunjen razlikama među državama i visokim stupnjem
nepovjerenja što vodi manje ili više otvorenim konfliktnim situacijama. U ovakvom
se promatranju MO najčešće upotrebljava drugi termin – međunarodno društvo

Različiti termini koji se koriste za međunarodnu zajednicu

Međunarodno društvo

- Ono je put stanovitom vrlo dalekom budućem cilju, koji bi se uvjetno mogao nazvati
međunarodnom zajednicom
- Veza lojalnosti su mnogo slabije, ne zahtijeva se ni viši stupanj sukladnosti ciljeva,
interesa i vrijednosti
- Riječ je o postojanju i neprekidnu djelovanju skupa različitih država koje bi se mogle
okarakterizirati kao slučajni sudionici nekih blago integrirajući zbivanja
- Cilj nije integracija međunarodnih političkih subjekata u jedinstvenu cjelinu
- Svi subjekti su u neprekidnom strahu da u svojem opstanku i realizaciji svoje politike
ne budu ugroženi od jačih i većih pripadnika te sredine, odnosno od drugih članova
međunarodnog društva
- Međunarodno društvo shvaća se kao skup različitih grupa u kojemu dominira u
prvom redu još uvijek individualnost članova, a kohezijske su veza još slabe.
Međunarodno društvo se shvaća kao grupa država koje postoje i međusobno ne
postavljaju stanovite zajedničke odnose i veze
- Svaka država promatra se kao individualnost, koja nastupa za svojim individualnim
zahtjevima, a veze koje bi ih trebale povezivati su toliko slabe i minimalne da se ne
radi o nekoj čvrsto povezanoj zajednici
- Društvo je zasnovano na nepovjerenju, a temelj međunarodne zajednice trebao bi
biti uzajamno povjerenje koje bi se sasvim jasno podrazumijevalo

Svjetska zajednica ili svjetsko društvo

- Zasniva se na tvrdnji da se u promatranju međunarodne sredine treba poći od

univerzalnosti današnjeg svijeta
- U suvremenom svijetu ne može biti takvih događaja koji neće naići na reflekse u
ukupnosti međunarodnih odnosa
- Međunarodno društvo - skup subjekata koji su priznati međunarodnim javnim
pravom ili su prihvaćeni kao sastavni dijelovi te sredine
- svjetska zajednica ili svjetsko društvo - širi procesi i povezivanja u svjetskim okvirima
- Univerzalnu shvaćanje pojave i pojma međunarodne zajednice progresivan je stav
koji ima važnu ulogu u borbi protiv zaostalosti ne protiv starih kolonijalističkih
shvaćanja kojima su u međunarodni odnosi godinama bili opterećeni

Međunarodni sistem

- Termin međunarodni sistem označuje skup određenih varijabli koje imaju svoja
pravila o ponašanju država i specifične karakteristike
- Međunarodni odnosi moraju imat svoj input, output, feedback i interakcije
- Različite definicije međunarodnog sistema:
 o integrirana cjelina s različitim stupnjevima kohezije
o skup neovisnih političkih jedinica koje djeluju jedno na drugu sa znatnom
učestalošću i u skladu sa ustaljenim procesima
o sistem sastavljen od brojnih suverenih država bez zajedničke najviše vlasti
nad njima
o Društveni sistem koji imaju strukturalne i funkcionalne karakteristike, sastoji
se od ukupnosti objekata, zajedno s odnosima koji među njima postoje, i
odnosa koji postoje među njihovim atributima. Sistem raspolaže različitim
modelima djelovanja i međudjelovanja između kolektivne organizacije i
između individua koje djeluju u njegovo ime
- Preduvjeti postojanja međunarodnog sistema
o ustaljenost odnosa unutar sistema
o Pretpostavka postojanja pravila koja reguliraju odnose
o Stanovit poredak
o Postoje stanovite koherencije i jedinstva u cjelini

Teoretičari se razilaze i u promatranju međunarodne zajednice

- Promatranje međunarodne zajednice kao pravne pojave, odnosno kao kategorije

međunarodnog javnog prava
o Polazi od činjenice da se u međunarodnom javnom pravu govori o
međunarodnoj zajednici i da se ističu određeni elementi te međunarodne
zajednice kao sredine unutar koje djeluju norme međunarodnog prava
o U prvi plan se postavljaju pravila koja postoje u međunarodnom općenju u
okviru te sredine
o Druga karakteristika je postojanje subjekata međunarodnog javnog prava
o Treća karakteristika se svodi na istorodnost subjekata, država koji imaju
teritorij, stanovništvo i najvišu organiziranu upravnu vlast

- Promatranje međunarodne zajednice kao društvenog fenomena

 o Međunarodna zajednica je socijalni fenomen koji je pravno relevantan, koji
čini nužnu sredinu svih onih procesa što ih nazivamo međunarodnim
odnosima, a u toj sredini istodobno vrijede i pravila međunarodnog javnog
prava.
o Međunarodno javno pravo pojavljuje se u međunarodnoj zajednici kao oblik
nadgradnje i reguliranja odnosa koji nastaju u njoj, a međunarodna zajednica
je društveni fenomen na međunarodnom planu
o Kako bi se zajednica država mogla nazvati međunarodnom zahtjeva:
 postojanje stanovite grupe koje koegzistiraju, one moraju biti u
stupnju stanovite međuovisnosti a njihovi odnosi trebaju imati
karakter učestalosti tj. ne smiju biti nekog sporadičnog i vremenski
izoliranog značenja

Elementi koji čine osnovne spone veza unutar međunarodne zajednice i koji omogućavaju
njezino održavanje i daljnji razvoj u smjeru sve većeg povezivanja:

- Prostrano svjetsko tržište s dinamikom svojeg rasta i stanovitim zakonima

univerzalne vrijednosti koje nije moguće ograničiti ili partikularno zatvoriti
- Međunarodna podjela rada: kooperacije i specijalizacija proizvodnje koje nužno
utječu na prelaženje nacionalnih granica u proizvodnom procesu i pridonose
stvaranju jačih oblika povezanosti pa čak i integracije u širokim međunarodnim
razmjenama
- Moderna tehnologija koja svojom akcelerativnosti rasta postoje također sve više
međunarodnog, i to univerzalnog karaktera
- Razvoj nuklearnog oružja - Na realnu potrebu stanovitog ujedinjavanja čitavog
svijeta u jedinstvenu cjelinu kojoj prijeti ista opasnost i koju može održavati
ujedinjenu u strahu od opasnosti od totalnog uništenja.

STRUKTURA MEĐUNARODNE ZAJEDNICE

 - Države su najvažniji subjekti - svojim akcijama bitno utječu i na strukturu
međunarodne zajednice i na međunarodne odnose kao procese koji nastaju u toj
zajednici

Na položaj država u međunarodnoj zajednici utječe nekoliko različitih elemenata koji se

svrstavaju u dvije veće skupine:

- Prirodni i poluprirodni faktori kao što su veličina teritorija, klima, stanovništvo i svi
oni zajedno uzeti mogu pokazati na kojem je mjestu u strukturi međunarodne
zajednice pojedina država i kakve su njezine mogućnosti djelovanja
- Društveno-ekonomski i tehnički razvoj - skupina faktora koji se odnose na ekonomski
razvoj, društveno-političko uređenje, privredna stabilnost i unutrašnje jedinstvo
mogu pokazati pravo mjesto države u međunarodnim odnosima

MJESTO DRŽAVA U STRUKTURI MEĐUNARODNE ZAJEDNICE

S obzirom na mjesto koje imaju u strukturi međunarodne zajednice države se dijele na velike
države i na male države

- Pod velikim državama razumijevaju se one zemlje koje imaju svjetske interese
- U kategoriju malih zemalja u ubrajaju se sve one zemlje koje nisu kadre u većoj mjeri
mijenjati sliku MO
- Postoji i takozvana tripartitna podjela (male, srednje i velike države) - srednje države
su skupina u koju se svrstavaju zemlje koje nisu u mogućnosti provesti neku veliku
svjetsku politiku, ali imaju određene interese koji prelaze njihove nacionalne granice

Velike države

- Velike su sile u povijesnom presjeku MO uvijek imale povlašten položaj

- Male države bila su podređena tijekom čitavog 19. stoljeća
- Isticanje interesa velikih sila vidi se na primjeru vijeća sigurnosti ujedinjenih naroda
(vijeće sigurnosti sastoji se od 5 velikih sila)
- Krajem hladnog rata i raspadom bipolarnog sustava međunarodnih odnosa pojavile
su se ideje o tome da je nastupilo doba unipolarizma, u kome jedna država može
realizirati samostalno međunarodno vodstvo. Teorija hegemonijske stabilnosti teži
 takvom razvoju odnosa u kojemu će američka hegemonija biti izvor i jamstvo
sigurnosti ostalim državama. Tu teoriju koju su razveli američki autori druge velike
zemlje odbijaju te istiću mogućnosti za izgradnju multipolarnog svijeta. Waltz navodi
da Amerika može biti lider svijeta jer je to jedina zemlja kojoj ne prijeti nikakva
opasnosti izvana
- Model unipolarnosti znači da:
o centralna, to jest unipolarna vlast, određuje pravila ponašanja svih
međunarodnih aktera i da u tom smislu koristi sve svoje vojne, političke i
ekonomske instrumente
o Centralna vlast nastupa kao akter koji rješava sve sporove unutar
međunarodnog sistema
- Kao odgovor unipolarnosti stvorenje model višepolarnog svijeta
- Višepolarni svijet bi imao sljedeće karakteristike
o se akteri bi težili tome da se u svijetu ne pojavi niti jedan drugi akter koji bi
mogao biti lider
o Održavanje vlastitih pozicija, odnosno svjesno održavanje položaja unutar
višepolarnog modela
o Čak u slučaju postojanja suprotnosti među pojedinim akterima ne smije se
dopustiti da dođe do njegovog kraja

Male države

- Male države u međunarodnim odnosima označuju se više kao objekti a ne subjekte,

riječ je o zemljama koje su pod većim ili manjim utjecajem supersile
- 3 kategorije malih država: zemlje koje su integrirane u okviru vojno-političkih blokova,
stalno neutralne države, nesvrstane države
1. Male države kao pripadnice blokova djeluju u čvrstoj povezanosti s ciljevima i
koncepcijama čitavog bloka, dakle s ciljevima osnovne snage predvodnice
2. Stalno neutralne i neutralističke države - jednostrana želja pojedine države da
provodi politiku neutralnosti te njeni napori da tu politiku neutralnosti u praksi
poštuju i ostale zemlje, prije svega velike sile
 3. Nesvrstane države ne žele se svrstati u okvire blokova. Za vrijeme hladnog rata su se
protivile ulasku u blokove smatrajući da sudjelovanje u blokovima nije put za
rješavanje međunarodnih problema

KONCENTRACIJA I DEKONCENTRACIJSKE SILE

- Koncentracija sile, kao proces kojim su se nastojale okupiti sve snage, prije svega u
blokovskim okvirima, praćena je i drugim procesom dekoncentracijske sile, koji je
disperzivno djelovao otvarajući veće mogućnosti za samostalnije djelovanje šireg
kruga država

Djelatnost država u međunarodnim odnosima

AKTIVNOST DRŽAVA

Uvjeti djelovanja država

- Prirodni uvjeti – ukupnost koja je rezultat djelovanja klime, geografskog položaja i

prirodnih bogatstava pojedine zemlje. No, najvažnije su one promjene koje nastaju
pod utjecajem čovjeka i njegovog djelovanja
- Vidljiv je utjecaj različite društvene strukture, razlika u životnom standardu,
postojanje većeg broja različitih kultura...
- Vanjskopolitičko djelovanje – djelatnost usmjerena na postizanje promjena u
međunarodnom političkom sistemu, u kojem djeluje golem broj različitih državnih
jedinica

Motivi djelovanja
- Vanjske funkcije pojedinih država ili grupe zemalja postavljaju se kao glavne ciljeve i
njihova vanjskopolitičkog angažmana - cilj očuvanja nacionalne sigurnosti, ili pak
tendencija ekspanzije
- Djelovanja država označuje reakciju na razne poticaje koji dolaze iznutra i izvana
- Ponašanje država na međunarodnom polju uvjetovano je i politikom glavnih
konkurenata

Odnosi cilja i sredstva ponašanja država

- 1. Cjelokupna vanjska politika može se shvatiti kao vještina postizanja nemogućeg,

odnosno kao takva djelatnost u kojoj je na osnovi pogodnih unutrašnjih i
vanjskopolitičkih okolnosti, razvoj društveno-ekonomskih snaga i stanovitog utjecaja
čovjeka pojedinca kao nosioca takva kretanja bio je zabilježen znatan početni impuls
političke akcije
- 2. Politika se može promatrati kao vještina i stalno aktivnost usmjerena na što bolje i
preciznije u poznavanje stvarnost.
- Realne mogućnosti svake države utječu na motivaciju i naznaku ciljeva vanjske
politike.
- Cilj svakog složenog djelovanja ostvaruje se s pomoću brojnih radnih ciljeva
- Niži su ciljevi obično sredstvo za ostvarivanje ciljeva višeg stupnja vrijednosti, a iz
golemog broja ciljeva nižeg profila kreator vanjske politike mora znati izabrati onaj
koji je najbolji i najadekvatniji u danoj situaciji
- Uspinjanje prema ciljevima pomoću sredstava uvijek je vezano uz pronalaženje
viših ciljeva. Posebno je teško pronaći ciljeve pri samom vrhu, no moglo bi se
konstatirati kako je glavni i najviši cilj opstanak država

Nacionalni interesi država

- Ciljevi država su ono što se želi postići ili sačuvati s obzirom na druge države - tu se
nužno suočavamo s pitanjem nacionalnog interesa
- Nacionalni interesi su stalne crte vanjske politike pojedine zemlje, odnosno kao nešto
što stoji izvan bilo kakvih unutrašnjih političkih slaganja ili neslaganja
 - Očuvanje mira, realizacija pune nacionalne sigurnosti, stalno podizanje napretka i
slično su glavni interesi kojima teži svaka državna organizacija
- …

Uloga sile u djelovanju države

- Kapitalizam je postavio silu u središte svog razvoja i daljnjeg djelovanja, pa je sila

dugo bila osnova unutrašnje i vanjske politike kapitalističkih država
- Definiranje politike sile
o Neki autori smatraju da je termin politika sile neopravdan jer ne postoji
politika bez moći, pa moć i politika čine dvije sasvim čvrsto povezane pojave.
Na toj se osnovi provodi daljnje promatranje pa se tvrdi: politika se temelji na
sili; politika uvijek pokušava sačuvati ili povećati silu kojom država raspolaže
- Sila se može shvatiti kao ukupna sposobnost koja stoji na raspolaganju kreatorima
državne politike

Ograničenje sile

- Subjektivne zapreke - kada vladajuća klasa na osnovi procjena je unutrašnjeg razvoja

smatra da bi upotreba sile mogla uzrokovati velike poremećaje, prvenstveno
materijalne prirode, pa se zbog toga odustaje od primjene sile
- Faktor potencijalnih sposobnosti protivnika - kada situacija u kojoj su sile
ujednačena izazivao automatski zahtjev za discipliniranjem vlastite sile jer bi njezino
očitovanje moglo dovesti do nepoznatih ili negativnih posljedica
- Povelja UN-a zabranjuje upotrebu sile kao i prijetnju silom

NACIONALNA SIGURNOST DRŽAVA

- Dok postoji međunarodni sustav sa velikim brojem različitih država ne može postojati
sigurnost kao apsolutna kategorija, odnosno sigurnost svake države relativna
- Mogućnosti u kojima pojedina država može tražiti realizaciju svoje nacionalne
sigurnosti:
 o Država se može oslanjati na vlastite snage bez uključivanja u bilo kakve vojno-
političke saveze
o Može se tražiti sigurnost u alijansama koje se postavljaju protiv uzajamnog
neprijatelja i teže stvaranju ravnoteže snaga
o Stvaranje sistema kolektivne sigurnosti u kojemu bi države bile uzajamno
obvezne čuvati mir i sigurnost
o Djelovanje države u okviru šireg svjetskog imperija kojim se teži apsolutnoj
sigurnosti, a ne realizaciji relativne
o Prijedlozi pobornika svjetskog federalizma o stvaranju federacije sa svjetskom
vladom koja rješava pitanja sigurnosti svih država članica međunarodne
zajednice
- Nacionalna sigurnost - odsutnost bilo kakvog straha od napada, ugrožavanja interesa
ili prijetnje druge države ili drugih država
o Sigurnost podrazumijeva fizički opstanak države i njezina stanovništva,
zajedno s osnovnim atributima neovisnosti i stalnim materijalnim
prosperitetom države
- Međunarodna sigurnost znači da se svi članovi međunarodne zajednice kao cjeline
osjećaju sigurno i da u međunarodnom političkom sistemu postoje takvi odnosi, ili
pak mehanizmi, koji je omogućio da se svim državama jamči i u praksi pruži sigurnost

- Sistemi međunarodne sigurnosti - metoda djelovanja, načini postupanja i skup

sredstava što bih države poduzimale u svojim međusobnim odnosima za ostvarivanje
najtrajnijeg osjećaja sigurnosti

Osnovne koncepcije ostvarivanja sistema međunarodne sigurnosti:

o Ravnoteža snaga - postojanje je želje dijela država da u međunarodnoj

zajednici ostvare stanje uravnoteženih odnosa na vojnom ili političkom polju;
svakog sudionika dovodi u poziciju ne samo da stalno jača svoju silu već i da
zajedno s drugim akterima djeluje u zajedničkom postavljanju svih snaga, kako
bi se na osnovi zajedničkih interesa izgradio snažan savez; sigurnost
zasnovana na ravnoteži snaga nije nikad bila trajna
 o Kolektivna sigurnost - polazi od pretpostavke da se novi sistem može ostvariti
samo u situaciji u kojoj sila svih miroljubivih država znatno preteže nad
snagom potencijalnog agresora; opći principi takvog djelovanja i konkretne
obveze: a) prihvaćanje načela ograničavanja primjene sile ili eliminiranje
uporabe oružane sila; b) mirno rješavanje sporova; c) obveza udruživanja svih
snaga protiv bilo koje države koja posežu je za nasilnim sredstvima;
pretpostavlja izjednačavanje nacionalnih interesa i postojanje zajedničkog
cilja koji se očitava u sigurnosti svih država, a koji zahtijeva zajedničko
djelovanje
o Svjetska vlada - stvaranje jedinstvene cjeline u kojoj će biti udružene sve
države s jedinstvenim sistemom upravne i izvršne vlasti omogućava ostvarenje
najvažnijih ciljeva a to su održavanje općeg mira i međunarodne sigurnosti; u
potpunosti se isključuje mogućnost državnog djelovanja; zahtjeva stvaranje
svjetske vlade
o Sigurnosna zajednica
- B. Buzan – sigurnost ljudskog kolektiviteta zahvaćena je raznim čimbenicima na 5
glavnih područja: vojnom, političkom, gospodarskom, društvenom i ekološkom  ne
djeluju izolirano, oni su međusobno povezani i često izravno uvjetovani

SAVEZI DRŽAVA

- Definicije pojma saveza država:

o Savez država je povezivanje dviju ili više zemalja sa zadaćom ostvarenja
dogovorenih političkih ciljeva
o Savez država je dogovor o povezivanju dviju ili više država s namjerom da se
ojača obrana svake od njih protiv vojnog napada izvan, ili pak da se pripremi
napad na neku treću državu
- Tajnost saveza ovise o stupnju političkog, ekonomskog, vojnog i ideološkog jedinstva
njezinih članica pri čemu je političko jedinstvo glavna osnovica na kojoj se dalje mogu
izgrađivati oblici zajedništva i suradnje na drugim poljima
- S obzirom na ciljeve može postojati a) istovjetnost ciljeva i sredstava, b) različiti ciljevi
ali zajednička sredstva
- Centrifugalne tendencije koja se pojavljuje u savezu i utječu na ponašanje država
članica izazivaju specifična rješenja koja se ogledaju u:
o situaciji kada specifični nacionalni interesi prevladaju na općim interesima
saveza, ako je država dovoljno snažna ona može pokušati osigurati svoje
interese vlastitim snagama i istupiti iz saveza
o lider saveza ostvaruje svoje vlastite interese uz mogućnost ugrožavanja ili
nepoštivanja interesa ostalih članica
o ako jedan od članova koalicije realizira ili pokuša realizirati vlastite interese uz
pomoć savezničkih vojnih snaga, što može ugroziti interese ostalih

Klasifikacija saveza država

- S obzirom na ciljeve:
o Ofenzivni savezi - sklapaju se prije izbijanja neprijateljstva; potpisnici obvezuju
da će preuzeti uzajamnu pomoć u borbi protiv nedefiniranog neprijatelja
o Defenzivni ili obrambeni savezi - jedan saveznik obećava pomoć drugom
savezniku u slučaju napada
o Alijanse - moguće je mješavina obiju vrsta ciljeva
- Prema broju članica:
o Bilateralne - djeluju 2 države koja na osnovi dvostranog ugovora postavljaju
ciljeve, sredstva i metode postizanja zajedničkih oblika akcije
o Kolektivne - veći broj sudionika i prema nekim mišljenjima trebali bi imati više
prednosti ne samo u oblicima internog razvoja odnose nego i u
mogućnostima stvarne primjene saveza
- Prema teritorijalnom kriteriju:
o Direktne - članovi saveza u neposrednom teritorijalnom dodiru
o Indirektne - članovi nisu međusobni susjedi čak su često vrlo udaljeni jedni od
drugih
- Prema snazi uzajamnih saveznika:
 o Ravnopravni savezi - struktura sile otprilike na istoj razini Ali određena zemlja
može u njima ipak imati za čitavo alijansu čak i veće značenje nego neka druga
članica koja je inače po kriterijima sile važnija od nje
o Neravnopravni savezi - svi savezi u kojima ne nastupaju države s istom moći
što bi zapravo značilo da ravnopravnih alijansi danas zapravo nema
- S obzirom na namjeru: političke ili vojne alijanse
- Prema vijeku trajanja saveza: privremeni i stalni savezi
- Prema internom uređenju: oni koji nemaju stalna tijela te alijanse koje imaju
razrađenu strukturu tijela svih vrsta
- Podjela na stalne i privremene saveznike:
o Stalni savez - one zemlje koje osim niza istovjetnosti stanovitog političkog
trenutka imaju sličnosti iz prošlosti, razvijene tradicije zajedničkog političkog
djelovanja ili skup zajedničkih političkih gledanja f
o Privremena alijansa - države različite po svojim političkim gledanjima,
društvenom uređenju i općim ideološkim stavovima; privremeni vojni
kompromis

Glavni vojno-politički savezi  169.str

Mehanizam okupljanja država

- Stvaranje saveza, njegovo održavanje i upotreba

- Cilj svakog saveza je ojačati moć države koja smatra da su njezine sposobnosti
premale da bi samo mogla ostvariti taj zahtjev; država traži saveznike koji će imati
adekvatnu sposobnost djelovanja, ali se pri tome ipak pazi na to da vlastiti interesi
potencijalnih saveza ne prijeđu interese postavljene u krilu samog saveza; jedinstvo
moći i interesa je osnovica uspješnog djelovanja
- Ako je unutar alijanse postignut sporazum o po ciljevima saveza, države članice
moraju se sporazumjeti:
o o situaciji kada će savez stupiti u akciju
o o vremenu trajanja saveza
o o stvaranju infrastrukture alijanse na teritoriju pojedinih članica
 - Situacija kada mehanizam alijanse stupa u pokret može se odrediti na nekoliko
načina:
o Situacija se može fiksirati prostorno - odrediti da je pojedina alijansa vezana
uz djelovanje na određenom geografskom prostoru i da će se upotrijebiti
isključivo u tom dijelu svijeta (varšavski ugovor bio ograničen na Europu)
o Određenje agresora - snage protiv kojih će mehanizam saveza biti
upotrjebljen
o Države članice moraju prethodnog dogovoriti što će smatrati agresijom;
agresijom se inače smatra
 Postojanje stvarnih oblika napada
 Stanovit stupanj agresije, razlikuje se od incidenta
 Agresija dolazi izvana

Načini i sredstva općenja u međunarodnim odnosima

- Pod načinima i sredstvima općenja podrazumijevamo sve one instrumente koji se
primjenjuju u odnosima između subjekata koje postoje i djeluju u međunarodnom
planu
- U načine i sredstva općenja na međunarodnom planu možemo svrstati
o Diplomaciju
o Javno mišljenje i međunarodnu propagandu
o Ekonomska sredstva instrumente
o Vojna sredstva

DIPLOMACIJA

- Karakteristike diplomacije:
o ona je uvijek izraz ukupnog djelovanja svih sudionika međunarodnog
političkog života, koji je u skladu sa svojim mogućnostima, potrebama i
 vremenom akcije nastoje realizirati optimalne ciljeve na međunarodnom
planu
o Interesi država nisu istovjetni - u svakom od njih ugrađeno je mnogo
nacionalnih stavova zbog čega u međunarodnoj zajednici ne može biti izgleda
za paralelno zadovoljavanje svih nacionalnih interesa već oni dolaze u jače ili
slabije izražene konflikte
o Unatoč svim različitostima koje ih dijele i koje iniciraju izbijanje konflikta
države ipak osjećaju potrebu zajedničkog djelovanja i sporazumnog rješavanja
mnogih problema

Pojam diplomacije

- diplomacija se smatra najstarijim oblikom općenja među državama

- Vanjska politika ili politika u cjelini program je akcije koji određena država ostvaruje
na planu međunarodnih odnosa, a diplomacija bi bila ona metoda uz čiju se pomoć
da politika u praksi ostvaruje. Dakle diplomacija ne može stvarati vanjsku politiku,
ona jednostavno prenosi, objašnjava, pregovara i zastupa osnovnu političku liniju
neke države
- Diplomacija je društvena djelatnost s odgovarajućom organizacijom kojoj je glavna
namjera predstavljanje države u međunarodnim odnosima i rad na ostvarivanju
vanjskopolitičkih ciljeva države mirnim sredstvima

Razlike klasične i moderne diplomacije

- Promijenile su se metode djelovanja diplomatskih predstavnika - u doba feudalnih

monarhija zahtijevalo se da budu spremni dvorjani koji će ostvarivati zadatke ne
birajući sredstva; danas se od diplomata zahtijeva široko i svestrano obrazovanje,
poznavanje jezika i poznavanje društveno-političkih, ekonomskih i kulturnih prilika
- Društveno-političke promjene u svijetu, povećanje kruga država i promjene na planu
tehnologije komuniciranja među državama znatno su utjecale na profiliranje drukčije
tipa međunarodnih odnosa što se odrazila na sredstva diplomatskog općenja
- Razlike:
 o Diplomacija je izgubila na svojoj romantičnosti/shvaćanje u da je to vještina
intriga i spletki  ona je postala biznis komuniciranje između vlada
o Diplomati su izgubili na svom nekadašnjem prestižu i značenju u skladu s
naporima da diplomacija ne stvara politiku, već da je objašnjava, pokušava
sklapati aranžmane i brine se za njihovo izvršenje
o i kod klasične i kod moderne diplomacije postoji stalan diplomatski aparat koji
je danas znatno povećan istodobno sve više vezan uz profesionalizaciju
kadrova
o Povećan krug međunarodnih aktivnosti zahtjeva nove kvalitete od diplomata
si što zahtijeva specijalno obrazovanje
o Uspostavljanje međunarodnih organizacija, svjetska organizacija postala
sjedište međunarodne diplomatske aktivnosti i najveći diplomatski forum
o Diplomacija je od političko-ceremonijalne djelatnost je pretvorena u vrlo
dearanžiranu radnu aktivnost koja zahtijeva različite vrste kadrova i od njih
vrlo detaljno poznavanje pojedine problematike

Razlike klasične i moderne diplomacije na planu promijene društvene funkcije diplomacije

- …

Osnovni zadaci diplomacije

- Osnovni zadaci suvremena diplomacije prije svega su: zaštita, reprezentacija,

promatranje i obavještavanje te pregovaranje
- Zaštita - zaštita interesa, bilo da je riječ o organiziranim državnim interesima ili o
interesima privatnih osoba, kompanija itd.
- Reprezentacija – diplomatski predstavnik je politički zastupnik svoje zemlje,
ovlaštenje za vođenje preliminarnih pregovora ako se ne radi o nekim složenim
političkim pitanjima
- Promatranje i obavještavanje – diplomati su „oči i uši“ svoje vlade u određenoj
zemlji, oni bi trebali biti prvi koji opažaju određene procese i o njima obavještavaju
nadleštvo vanjskih poslova
 - Pregovaranje - kao najveće umijeće i sposobnost diplomata, objekti pregovaranja
mogu biti vrlo različite i od političkih pa sve do kulturnih i sportskih pitanja

MEĐUNARODNO JAVNO MIŠLJENJE I PROPAGANDA

- javno mišljenje javlja se kao odnos građana prema društvenim kretanjima i

procesima koji mogu biti na internom planu razvoja ili u vanjskoj politici pojedine
zemlje - odnos građana prema političkim zbivanjima odnosno prema vanjskoj politici
zemlje
- U međunarodnim odnosima ono ima svoju osobitu važnost i stalnu mogućnost
realizacije; specifičan je dio koji zadire u društvenu svijest i podređeno je i podložno
društveno-političkim i ekonomskim odnosima na unutrašnjem i međunarodnom
planu

- Propaganda se kao aktivnost može definirati u smislu organizirane akcije koja teži
dobrovoljnom prihvaćanju nekih političkih ideja i stavova ili pak mijenjanju političkog
ponašanja. Ciljevi suvremene međunarodne propagande su vrlo kompleksni i svode
se prije svega na napor da se utječe na postavljene stanovitog nacionalnog javnog
mišljenja te da se planski, organizirano širenjem različitih ekonomskih, političkih ili
kulturnih informacija i vijesti djeluje na pojedine grupe građana drugih država. Šireći
te informacije i vijesti i nastojeći da se izmijeni ili učvrste postojeće uvjerenje o
određenim grupama ljudi, propagandna djelatnost nastoji stalno razvijati stanovite
uvjerenja uz uporabu različitih sredstava
- Propaganda mora biti vjerodostojna i vidljiva; uza sva izvrtanja, ona mora imati
osnove i te osnove svatko mora moći lako provjeriti
- ako se želi ostvariti efikasna propaganda, morala bi postojati identifikacije s lokalnim
shvaćanjima i pogledima

- Propaganda vs. Diplomacija - osnovna sličnost obje su verbalne pa stoga koriste

slična sredstva; osnovne razlike odnose se na adresate kojima je aktivnost upućena
 propaganda se obraća narodu, a diplomacija službenim predstavnicima zemlje;
 druga razlika odnosi se na isključivost propagande koja podliježe nacionalnim
interesima, dok diplomacija traži kompromis

EKONOMSKI INSTRUMENT VANJSKE POLITIKE

- Ekonomski instrumenti vanjske politike podrazumijevaju svaku mogućnost, instituciju

ili politiku koja se primjenjuje radi postizanja vanjskopolitičkih ciljeva i ima posredna
ili neposredna vanjskopolitička obilježja. Ekonomski instrumenti mogu biti usmjereni
na postizanje različitih ciljeva koji mogu biti:
o posve ekonomskog karaktera -uvoz potrebnih sirovina, izvoz gotovih
proizvoda
o izrazito politički - razvojem trgovinskih veza treba širiti politički utjecaj,
posebice ako je riječ o asimetričnom suradnje između velikih i malih država
o vojnog karaktera
o psihološke prirode - pokazivanje simpatija ili želja za pružanjem pomoći
drugoj državi ili narodu
- ciljevi nisu isključivo ekonomski ali sredstva jesu
- Za međunarodne odnose važno je kojim se konkretnim pravcima razvijaju ekonomski
instrumenti vanjske politike, gdje se oni manifestiraju i kakva su to sredstva utjecaja
međunarodne odnosa
- Država može djelovati na nekoliko načina
o Jačanjem svoje ekonomske snage i razvoja
o Primjenjujući ekonomske instrumente koji stoje na raspolaganju
o Pružajući određenu ekonomsku pomoć državama za koje smatra da su joj
saveznici ili da mogu postati njezini potencijalni saveznici
o svojim ekonomskim djelovanjem i upotrebom određenih instrumenata država
može oslabiti ili ograničiti utjecaj svojih neprijatelja

- trgovina - ima istaknuto mjesto u međunarodnim odnosima zato što je svaka zemlja
jača ako ima veće i otvorenije mogućnosti razvijanja trgovine
o usmjeravanje trgovine je instrument ekonomskog djelovanja kao i sastavni dio
političke penetracije; usmjeravanje trgovine ima različite namjene: a) jačanje
 kolonijalizma kada brojne kolonizatorske sile nastoje zadržati svoje pozicije u
pojedinim novim zemljama; b) stvaranje autarkičnih ekonomskih sistema gdje
također dolazi do mogućnosti provođenja određene političke penetracije
pojedine države

- Instrumenti i tehnika inozemne tehničke pomoći - unapređivanje trgovinske

suradnje moguće je i s pomoću davanja stanovitih sredstava ili kredita čime se
automatski aktiviraju i određene ekonomske snage u pojedinoj zemlji (na primjer
maršalov plan)
o pružanje pomoći može se podijeliti u 3 kategorije:
 pomoć koja se daje radi razvoja specijalnim investiranjem stranog
kapitala u tu svrhu
 tehnička pomoć - aktivnosti usmjerena je na razvoju obrazovanja,
efikasnosti ekonomske proizvodnje...
 Programi koji trebaju pomoć i stabilizaciju pojedinih država i imaju
zadatak da ekonomski i politički ojačaju sistem
- Sredstva ekonomskog ratovanja - ako se želi ostvariti pobjeda na bojnom polju
protivnika prije toga treba razoružati u doba mira uz pomoć diplomacije i trgovine
o pod ekonomskim ratovanjem podrazumijeva se uporaba svih onih sredstava
koja mogu oslabiti protivničku stranu bez obzira na to je li stanje ratno ili
mirno  npr. pomorska blokada, visoke carinska stopa, bojkot robe, embargo

VOJNI INSTRUMENTI U MEĐUNARODNIM ODNOSIMA

- Suradnja i konflikti glavne su karakteristike dinamike kretanja u međunarodnim

odnosima
- Vojni instrumenti upotrebljavaju se u međunarodnim odnosima u onim situacijama
kada je država uvjerena da je uporaba vojne sile moguća i korisna, te da postoji takav
raspored odnosa na međunarodnom planu koji omogućuje realizaciju njezinih
interesa s pomoću vojne akcije
- Clausewitz - rat je nastavak politike drugim sredstvima  ova tvrdnja ovisi o:
o potrebi brzog rješavanja određenog problema
 o Opasnosti da se promijeni odnos snaga na štetu određene države
o Promjeni hoće li ciljevi ostvareni ratom odgovarati uloženim naporima
o Je li zemlja unutra dovoljno čvrsta da podnese na po rata
o Jesu li izvršena je prethodne pripreme za vođenje rata
- danas bi se njegova definicija rata mogla postaviti tako da rat više nije sredstvo za
vođenje politike, već da bi vođenje svjetskog rata značilo automatski rat svake
politike
- vojna sila više nije neograničen nije arbitar u rješavanju konflikata među narodima,
ali su vojni instrumenti u vrlo širokom smislu dio općeg instrumentarija moći kojim
raspolaže određena država. Vojna sila može se pojaviti kao:
o obrambeno sredstvo ostavljeno da štiti teritorij nacionalnu sigurnost države
o Sredstvo zastrašivanja koje će odvratiti protivnika od napada
o Instrument koji protivnika mora natjerati da odustane od napada i potraži
mogućnost za mirno rješavanje problema
o Značajan element nacionalnog prestiža države na međunarodnom planu
o Organizirana sila u rukama vladajuće grupe koja treba održati red na
unutrašnjem planu i pomoći ostvarenje proklamirane politike novi redu
organizirana sila za vođenje ratnih operacija
-

Različita shvaćanja rata i mira

- Demografska teorija - osnovne uzorak ratova vidi u suprotnostima između prirodnog

priraštaja i mogućnosti osiguravanja normalnih životnih uvjeta
- Biološka teorija - polazi od tvrdnje da čovjek u svojim djelatnostima podliježe
biološkim pravilima pravima on, iako posjeduje um, je vođen instinktima koji su mu
prirođeni zbog čega ljudsko ponašanje treba promatrati na biološkoj osnovi a ne na
razumu. Hvala glavna ljudska osobina je to što je biće neprestano s nekim u konfliktu,
što se očituje u sukobu protiv drugog čovjeka. Uz taj agresivni instinkt ponašanja
čovjek posjeduje i moralne korektive koji ga vode održavanju mira. Biološka teorija
shvaća ratove kao travno kategoriju koja je uvijek prisutna u ljudskom društvu i koja
ne ovisi o nikakvim društveno ekonomskim ili klasnim odnosima
- Legalistička shvaćanja rata - Polazi od toga da je rad posljednji instrument u pokušaju
realizacije vlastitih državnih prava
- Rat kao sredstvo društvenog napretka - razmatra se s pozivima na iskustva iz prošlosti
i na ulogu koju su promjene nošene ratovima ili promjene koje su nastupile kao
posljedica ratova donijele pojedinim narodima.

Ograničeni i totalni rat

- Ograničeni rat karakterističan je pol uglavnom ograničenim ciljevima jer se borbe

vode za tržišta sirovine, komunikacijske putove, strategijske točke ili pak zbog
prestiža. Takvi ratovi nisu značili unutrašnje opasna za napad na tu državu i nisu mogli
uništiti njezinu privrednu moć. Iako je poražena država u načelu izgubila ona ipak nije
gubila svoj nacionalni identitet ni suverenost. Rat može biti ograničen u izboru
protivnika, ciljeva, prostora djelovanja i sredstva koja su se primjenjivala
- U totalnim ratovima do osobitog izražaja dolazi intenzitet uništavanja. Umjesto manje
važnih taktičkih ciljeva istaknuta su pitanja širih uvjerenja poput ideologije i pogleda
na svijet.

Građanski rat

- Rat između različitih strana unutar države a cilj mu je kontrola teritorija ili stvaranje
nove vlasti
- klasifikacija građanskih ratova:
o građanski ratovi kojima se želi dovršiti vladanje stranih kolonizatora
o građanski radovi kojima se dio državne zajednice nastoje odvojiti i stvoriti
zasebnu cjelinu
o Građanski ratovi koji nastaju kao rezultat želje za ujedinjenjem s drugim
dijelom svog naroda

Terorizam

- Metoda kojom određena grupe imaju neka svoja politička, filozofska ili religijska
uvjerenja djeluju kako bi destabilizirale određenu zemlju ili regiju i kako bi na taj
 način promovirali svoja religijska, ekstremistička, radikal marksistička, rasna ili
fašistička uvjerenja

Tipovi međunarodnih odnosa

- Tip međunarodnih odnosa podrazumijeva oblike i sadržaje međunarodnih odnosa i
djelovanja, toliko karakteristična je da stvaraju stanovite crte zajedništva
- Tipovi međunarodnih odnosa prema svojim nosiocima akcije, ciljevima i sredstvima
ispunjavaju kriterije koji se traži za postojanje jednog sistema:
o klasičan tip odnosa zasnovan na ravnoteži snaga
o Bipolarizam u doba hladnog rata
o Koegzistencija kao tip odnosa država s drugačijim društveno ekonomskim
uređenjem

RAVNOTEŽA SNAGA

- Različita značenja ravnoteže snaga:

o ravnoteža snaga katkad se postavlja kao situacija koja postoji u odnosima
između pojedinih država - kada postoji otprilike ista snaga država ili saveza
država
o ravnoteža snaga može biti oznaka politike ili cilja kojemu se teži - cilj bi u tom
slučaju uvijek trebao biti i unaprijed naznačen, a politika koja postavlja
ravnotežu snaga kao svoj glavni interes morao bi voditi računa u postojanje
ravnoteže snaga
o Ravnoteža snaga može biti simbol koji treba označiti takozvanu realističko
politiku, za razliku od takozvane idealističke politike - realistička politika
postavlja silu kao glavnu polugu međunarodnog djelovanja
- Osnovne pretpostavke ravnoteže snaga:
 o Broja samostalnih država koje međusobno stupaju u različite odnose
o Nepostojanje nekog velikog centra koji bi imao već moć iznad cijele pojedinih
država
o Država raspoloženju svojom silom koji će upotrijebiti kao krajnje sredstvo za
ostvarivanje svojih interesa, što automatski znači da su snažnije države u
boljem položaju no vjeruje se da se jedino može neutralizirati silom, odnosno
sile neće biti upotrebljena ako na drugoj strani postoji druga, otprilike jednaka
takva sila. Ako takve sile nema, država će samostalno odlučiti o uporabi sile
ovisno o svojim potrebama hvala
- Realizacija odnosa u kojima dominira ravnoteža snaga otvara nekoliko značajnih
pitanja:
o tip takvih odnosa pokazuje se vrlo nestabilnim.
o U praksi je vrlo teško ustvrditi trenutak kada je postignuta ravnoteža snaga
o Subjektivnost ocjene postignuta stanja
o Nejednakost država, ravnoteža snaga u praksi pretežno vrijedi za velike
države.
- Ravnoteža snaga bila je zamišljena kao sistem koji je omogućavao posebno isticanje
interesa skupine država koje su samostalno ili pak i savezima nastojala je u različitim
etapama ostvariti svoje vanjskopolitičke ciljeve ne obazirući se na postojanje i
interese drugih manjih subjekata. Ravnoteža velikih trebala je omogućiti da u
pojedinim trenucima njihove stabilnosti i manje države žive u sjeni tog
uspostavljenog odnosa, da bi prilikom svake promjene uglavnom odnosi na ravnoteža
upravo male i srednje države pala je kao prve žrtve takvih akcija velikih zemalja
- U tijeku dugogodišnjeg djelovanja tip ravnoteže snaga izgradio je specifične tehnike
svog funkcioniranja:
o napore i za stjecanje saveznika - čvrsti saveznici uz čiju pomoć se mogu
realizirati vlastiti interesi
o intervencije u unutrašnje poslove drugih zemalja - u slučaju da dolazi do
promjena koje bi po mišljenju velike države mogla ugroziti njezine interese i
održavanje cijelog sistema ravnoteža snaga
 o stvaranje tampon-država i njihova neutralizacija - na područjima gdje se
sukobljavali interesi velikih sila težilo se formiranju države koja će biti izvan
mogućnosti prikladnija jednoj ili drugoj strani, a taj je način trebao sačuvati
ravnotežu
o Kompenzacija - sredstva Uz čiju se pomoć nastojalo održati ravnoteža snaga

HLADNI RAT KAO IZRAZ BIPOLARNIH MEĐUNARODNIH ODNOSA

- Nakon drugog svjetskog rata stvorio se novi tip međunarodnih odnosa, zasnovana na
postojanju 2 velikih polarnih struktura i na njihovim značajnim tendencijama stalnog
snažanja
- osnovne karakteristike bipolarnog sistema:
o vojna i diplomatska sila okupljanje su oko 2 velika središta, koja istodobno
svojom moći i autoritetom čine lidera velikih saveza. Obećavajući sigurnost,
pružajući zaštitu, ekonomsku pomoć i potporu ili pak prijeteći silom da bi se
spriječilo drugačije ponašanje
o Interakcije i općenja odvajaju se uglavnom između 2 lidera suprotnih blokova i
između lidera članica njihove strukture
o Iako teritorijalna pitanja ili sfere utjecaja mogu imati stanovitog značenja za
izbijanje konfliktnih situacija, ipak se središnja pitanja odnosa u popularnoj
strukturi međunarodnih odnosa vežu oko ideoloških vrijednosti i njihove
raspodjele u svijetu
- Obilježja svijeta nakon drugog svjetskog rata koja su omogućila bipolarnost
međunarodnih odnosa:
o sovjetski savez je iz drugog svjetskog rata izašao kao jedna od dvije
najsnažnijih sila
o Izmijenjena slika Europe nakon drugog svjetskog rata u kojoj je nekoliko
zemalja krenulo putem izgradnje socijalističkog društva
o SAD je na osnovi svoje opće ekonomske, vojne i političke sila je postao
apsolutni lider i hagman u zapadnom svijetu
o Sazrijevanje uvjeta za jačanje ideja narodnooslobodilačkih pokreta
 o kao rezultat suradnje u godinama rata i pokušaja institucionalizacija novih
oblika međunarodnog komuniciranja osnovana je organizacija ujedinjenih
naroda s ciljem očuvanja mira i sigurnosti

Hladni rat se definira kao stanje otvorena neprijateljstva, stalne bipolarne realizacije i borbe
između država suprotnih društveno-političkih ekonomskih sistema, u kojemu je zapad
pokušao zaustaviti promjene nastale nakon drugog svjetskog rata koje su trebale voditi
mijenjanju postojećeg stanja i jačanju snaga socijalizma

Karakteristike Hladnog rata

- Globalna dinamika od samog početka. Kao sastavni dio imao je globalne posljedice
- zapadne države kao glavni nosioci konfrontiranja nisu svoje djelovanje postavile samo
protiv sovjetskog saveza i drugih socijalističkih država koje su nastajala u Europi i Aziji.
Postavile su se protiv socijalističkih zemalja ali i svih narodnooslobodilačkih pokreta
koji su mogli djelovati
- U pogledu Europe hladni rat se može promatrati sa dvaju različitih aspekata:
napetosti i 2 polova – SAD-a i sovjetskog saveza; te bitka za njemačku (berlinski zid)
- Činjenica da je hladni rad bio čvrsto vezan uz rast socijalističkog sistema odnosi se i na
formiranje novog odnosa snage između 2 sistema

MIROLJUBIVA AKTIVNA KOEGZISTENCIJA

- Koegzistencija možda se okarakterizirati kao:

o tip međunarodne suradnje karakteristična je za državu s različitim, pa čak i
suprotnim društveno-političkim i ekonomskim uređenja
o aktivnu suradnju država na raznim područjima međusobnih veza, posebno
takvu kojoj je svrha održavanje međunarodnog mira i sigurnosti, što je osobito
važno u doba postojanja razornog nuklearnog oružja
o Međunarodnu suradnju u skladu s načelima povelje ujedinjenih naroda
o Oblik međunarodne suradnje koji ne može biti shvaćen kao sredstvo koje
treba konzervirati postojeće oblike društvenog uređenja, niti pak kao sredstva
 kojemu je svrha da zaustavi daljnje procese društvenog razvoja, osobito
proces kojima se želi ostvariti samostalnost naroda
- U deklaraciji o načelima međunarodnog prava o prijateljskim odnosima i suradnji
država prihvaćena su sljedeća načela koegzistencije:
o zabrana od prijetnje ili uporabe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke
neovisnosti bilo koje države ili na bilo koji način suprotan ciljevima ujedinjenih
naroda
o Mirno rješavanje međunarodnih sporova
o zabrana intervencije, miješanje u unutarnje poslove drugih država
o Suverena jednakost države
o Svjesno ispunjavanja međunarodnih obveza prihvaćenih u skladu s poveljom
UN-a
o Obveza suradnje država u skladu s poveljom
- Ovo su načela kasnije proširena dodatkom: nepovredivosti granica, teritorijalnim
integritetom, poštivanjem prava i sloboda