Stovanje Marije u zborniku ,Cithara octochorda“ Cithara octochorda je najznaéajniji i najopsed niji zbornik latinskih i hrvatskih erkvenih napjeva iz. sjeverne Hrvatske. Pojavila se u tri izdanja: g. 1701, 1723. i 1757. Pretpostavlja se da je autor, od nosno redaktor prvih dvaju izdanja zagrebacki' ka- nonik Tomo Kovatevié, a treceg Mijo Silobod — Bolsié. Cithara je razdijeljena na osam dijelova, prema potrebamia erkvene godine (dosasée, Bozic korizma, Uskrs, obiéne nedjelje, Marijini blagdani, svetaéki blagdani i pokojnitka sluzba). Velik je broj marijanskih popijevki (preko pe- deset), a iu ostalim dijelovima Cithare (osobito adveniskom i boziGnom) ima mnogo popijevki s marijanskom tematikom, tako da se u sva tri izda- nja nalazi oko sto popijevki s naglasenim marijan- skim sadréajem. Proutavanje himnologije u nas je relativno mla- datuma, Prvu studiju 0 Cithari objelodanio je Karel Konrad u »Vestniku éeske Spoleénosti Nauk« g, 1890, str, 10i—178. pod _naslovom: »Hymnologie starocharvatska«. Posebno je mari- janska himnologija tek u zaéetku. Veci interes za Citharu porastao je tek podetkom. ovog stoljeca pojavom Cecilijanskog pokreta kod nas. Stoga ni rezultati oko istrazivanja ovoga znamenitog zbor- nika nisu jo8 zna¢ajni, a pogotovo ne definitivni. Ove godine ekipa a na ponovnom. krititkom izdanju Cithare. To ée unijeti vige svjetla u problematiku erkvene glazbe XVIIL st. Koliko je dosada poznato, Cithara octochorda je srodna sa zbirkom Cantus catholici, latinsko- ‘madarskom pjesamricom koja je iziSla' u Trnavi, u slovatkoj g, 1651, Autor toga zbornika je isuso- vac 0. Benedikt Szillisy (1609—1656). To Su uglav- nom latinski himni i sekvence, odnosno njihovi prijevodi. Drugi zbornik s kojim je Cithara pove- zana je ée8ki »Svetojanski Kancionals, nastao u XV. st. Od nasih pjesmarica koje su utjecale na Citharu treba spomenuti Pavlinsku pjesmaricu iz 1644. te Drnjansku pjesmaricu iz g. 1687. i ostale rukopisne pjesmarice i kantorske knjige iz Me- dimurja, Prekomurja, Podravine, Batke itd. U izlaganju posvetit ¢emo posebnu paznju hrvatskim popijevkama ili, kako ih autor navodi: »Cantus croatici ad sacrum spectantes«. Zelio bih pokazati kako cijela liturgija onoga vremena odige Stovanjem Majke Bozje. Ujedno ¢u nastojati istaknuti sadrZajnu stranu teksta te estetsko vred- novanje teksta i melodije. Kod pojedinih napjeva upozorit ¢u na sliénost s postojecim putkim napje- vima ili na srodnost s evropskim popijevkama. * Predavanje odrZano na Prvom hrvatskom mario- loskom kongresu u Splitu, 89. rujna 1976. godine. Mato LeScan Na blagdan Velike Gospe u C. I—358 i C II—374, zabiljezen je ovaj tropizirani Kyrie: Kyrie! Qui Mariam de Libano vocas sponsam: pulchram ut lu- nam, stellisque cinctam. Eleison. Christe! Qui coe- lestem das Matri domum: quae dederat uterum. Eleison. Kyrie! Rex tu coeli, facis Matrem exaltari: ut, sit steila eranti in mari, Bleison. Isto tako u misi De beata Virgine (koralna misa IX) u Slavi umetnute su pohvale u ast Marije, Pr. 1. Sanctus Ta so ~ lus Dominus Mari guvernans Tw selus al - fi - ssi- mus U Podravini se jo8 donedavna pjevao pod z0r nicama adventski Kyrie koji donosim u_cijelosti prema zapisu melografa Franje Zidovca. Taj Kyrie, sadréan u Cithari, kao uostalom sve adventske popijevke, prozet je marijanskim ugodajem. To je inage varijanta popijevke Gospodine Bove Zivi. orPre2s Ky - rie, ky- rive, glas presveti an- de-o le- ti, Devi mq - zvestr bez kon- ca e - - leison, ‘Mnogi lijepi napjevi iz Cithare nisu se ipak udo- ‘maéili uw naSem puku, kao npr. popijevka: O rume- na zoro jasna (Aurora lucidissima — rumena pre- lepa zorja). Ovaj napjev prosiren je u CeSkoj kao boti¢na pjesma: Sin boti sa nam narodil, te u Poljskoj: Bote, wieczny, Boze, Zywy. Bela Bartok, veliki madarski skladatelj i etnomuzikolog, sma: tra da te sve varijante potjecu iz pete antifone prve nedjelje adevnta: Ecce veniet propheta magnus. Pr. 3. Ru. me- na pre- le- pa zo-~ ra, xa si pra-va ~—ma- ti Bo- 3a, ~ $e re-nova- bit J@- ru-a-lem Alle la ja. Pojedini nasi skladatelji posegli su za tom te mom, npr. Albe Vidakovié (Slava« iz Mise sim- plex), Nik’a Njirié (»Varijacije« za orgulje) i dr. 68. Neke latinske adventske Kantilene iz Cithare, koje se jo8 i danas pjevaju u zagrebatkoj Katedra: li, nalaze se ju drugim evropskim zbornicima (0so- bito u Cantus catholici); kao npr. O Maria, stellula fulgida, Ecce pia o Maria, Nympha amans. Sliéno njima popijevka Missus venit, od koje je druga melodijska varijanta poznata kao popijevka Zlat- nih krila, Tekst ovih kantilena je idiliéan i kicen te odaje klasiéno-mitolosku inspiraciju. Kao ilu- Stracija neka posluze dva stiha iz popljevke Ny. pha amans. Phoebus ridet et sereno Vuliu phoebe saltitat Dum te videt, et amoeno Nictu tibi paipitat Cantat carmen philomela Carduelis plausitat, Et Maria melli meita Dulei sono lusitat ... Nade se dosta pompoznog teksta, npr. Ave hie- rarchya, coelestis et pia, Dei monarchia, respice nos pia. Lijepi primjer adventske popijevke je Ave Maria ponnata iz Hrv. erkvenog kantuala kao Evo ide as. Pr. 4. A-veMa- ri-a grati-a _ple-na, tak An-gel Mari- ju pordravija De-vi-cu Po-ni- zm Bodju sivz- be — U adventsko doba pjevao se poseban Svet, koji osim nepromjenjivog teksta ima jo deset kitica u pohvalu Mariji, Radi ljepote napjeva i zanimljiva teksta poslusat Gemo cijeli Svet i to u folklornoj verziji iz Podravine, koja mi se Gini bogatijom i svjezijom od predlo’ka u Cithari. Interesantna je Ginjenica za muzikologe da se u narodnom napjevu izbjegava modulacija. Tekst glasi: Svet, svet, svet i presvet Smoini jaki Gospodin Bog, Bog na’ Sabaot. Puna jesu nebesa i Siroka zemlja Dike Tvoje, mili Bote, hvala budi Tebe. V Nazaretu nazvesen od Visnjega Stola. Po andelu Gabrijelu, postan z neba. Zdrava, rekué, Marija, milosti si pun Gospodin je vsegdar s Tobum, jesi ti blatena. Hoées prijet od Duha svetaga iz neba: I porodis Sina Botja, imenom Jezusa Tebe hote hvaliti, vu nebu dikiti: Vsi angeli tebe svetu, hote popevati. Ina zemlje vsi ludi blatenom kriéati: Tebe majku milostivnu na pomoé zazvati. O Marija, Marija, majka milostivna.Ti nam budi pomoénica, vsegdar majka. mila. Obrani nas v nevoljah vu naseg teskocah, Pri smerti nam blizw budi, da nas vrag ne zbludi. O Marija, Marija, majka JazuSeva, Tebe budi vsigdar dika, od nas nestanoma Amen tako Marija, neka bude amen! Hvala dika Ocu, Sinu i Duhu svetome. Amen. Pr. 5. Go- spodin Beg, 0 Bog nak Sa.ba.ot: Jos jedna zanimljiva pojava, Taj Svet pjevao se Samo u adventu, a u druga doba crkvene godine drugi tekst, katkad i drugi napjev, Sto odaje veliko bogatstvo repertoara. Lijepi primjer idili¢no-naiv- ne puke inspiracije, spojene s doktrinom sv. Pavla apostola, jest popijevka Ptidice gore stajaju: Ptigice gore stajaju Mladomu kralju spevaj Stante gore ar je zora. Liene ljude zbudavaju Lna njih se tak karaju: Stante gore ar je zora. (latinski tekst iz sv. Pavia: iam tempus est de somno surgere . To je inate tekstovna varijanta druge popijevke »Pligice lepo spevajus. Zbog tih naivnih rijeti, nik- lih iz. pucke vjere, liturgi¢ari su toliko prigovarali da je Konaéno taj tekst uklonjen i zamijenjen Grugim, nista bolfim. Iw ovo} pjesmi se uz Bozienu Narodil nam se... spominje Isus kao mladi kralj. Necu se zadréavati na opisu svake pojedine po- pijevke. Uostalom adventske su opéenito poznate, Htio bih samo napomenuti da je veéina njih iscrp- na parafraza biblijskog teksta, npr.: Poslan bi an- del Gabrijel, Veseli se o Nazaret (Raduj se grade Nazaret), Ave Maria itd. Mnoge od njih pjevaju se Sirom kajkavske regije, a neke se nalaze i u ma- darskim zbirkama, Svakako najljepsa je adventska pijevka Zdravo Djevice, koja je jednodusno pri- waéena za himnu XIIL. ‘medunarodnog marijan- skog kongresa (Zagreb-Bistrica 1971). Sadrzajem i dubinom ona odaje istinsku religioznu inspiraciju, nu barokne povrSnosti i sladunjavosti. Izgleda da ova divna pjesma nije samo nasa svojina. U Poljskoj se pjeva sliéan napjev, koji potjege iz XIV. st., iz doba krizarskih ratova. Pr. 6. i 7. Bo-go- ro-ai ca, Deiewi - exa, Bo-giem stawio- na Ma -ri ~ ja Zdrava De- vi- ca, Bogo- ro-di- ca, ti si _le-pi evel, blaze- na_#e- na, ro- Za ry- me- na, sveta Ma-ti- ja. van, npr. Zdrava Devica Bogorodica, ti si lepi cvet — Blagena Zena roga rumena, sveta Marija. Ti si z korena Jesse sivorjena... Usporedi Stokavski pre- Piev: Tebi Djevice pletem kitice — Mili urese, lije- Pi mirise.. Na kraju svake zornice, poslije Deo gratias, puk je pjevao zajedno sa sveCenikom pohvalu u’éast ariji: Sluzbu bozju sluSali smo, Marijo, Milost tvoju prosili smo,’ Marijo, Marijo, Marijo, milost nasa, Marijo, Sada Bogu klanjamo se, Marijo, Hitam nasim vracamo se, Marijo, Marijo, Marijo, pojdi s nama, Marijo. Iz botiénog ciklusa zanimljiva je Tatinska kanti- Jena: Resonet in latidis, Cum jucundis plausibus . Apparuit quem genuit Marie Ona je rasirena po svim germanskim zemljama, a obradio ju je za zbor nas renesansni skladatelj Jacobus Gallus Petelin. Razumljivo da je karakter mnogih boticnih pjesama, osobito onih marijan- skih pastoralnog, idiliénog karaktera, kao npr. Us- pavanka: Dorm filii; ili njezni tekst: Vusni, moja rotica, Vusni, ma fijolic Vusni, poljski lilijum, Vusni, gumbelium, i iz druge popijevke: Sim Setujte, devojeice, Prosiplete fijolice: Potecete vu jaselce, Serca mesto botiénice. Ovi tekstovi su zacijelo iznikli iz pjesni¢ke duse narodnog genija. Kao da gledamo naivne slitice Lackovica ili Kovatica. DopuStamo da su rijeti ponekad naivne i liturgijski nemotivirane, ali treba imati na umu da su se mnoge od njih pjevale bilo prije mise ili poslije veternjice, bilo kod kuée ili u polju, dakle, imaju paraliturgijski karakter. Jedna od poznatijih, a u Dalmaciji i Bosni naj poznatija je popijevka: U to vrime godiSéa, prije- vod latinske: In hoc anni circulo, iz XIV st. Kaj Kavski tekst te popijevke glasi: Vu to vreme go- diséa, mir se svetu nazveséa, porodenje Kristusa, po Device Marije. Interesantne su melodijske va- rijante iz Bosne i Vodica kod Sibenika. 69Pr. 8.19. U_ to vrijeme go, diéta, mirsesvijely nayette; poro-denjem Dje- tica od Djevice Ma-ri- je. hh} Ute rime godiscanirse svt navi-26, U uskrsnoj liturgiji, to jest u korizmenim i us- krsnim popijevkama Cithare manje se spominje Marija, Sto je razumljivo, jer je Krist sredisnja lignost'Muke i Uskrsnuca. Ipak Cithara donosi ne- koliko popijevki, od kojih spominje prekrasnu sek- vencu: Stase polag krita suzna Mila Majka kruto tuéna (Stabat Mater dolorosa) Ta je latinska pjesma Jacopona da Todi vjero- jatno utjecala na postanak Gospina Placa, po uzo- Tu na putka skazanja, radnja je dramatski raspo- redena na Isusa, Gospu, ucenike, Pilata i ostale sudionike Muke. Medutim u puékoj popijevei Marijina je Zalost za Sinom vrlo opsezno opjevana. Tako su nastale Popijevke na Cast sedam Zalosti bl. djevice Marije te Plaé Majke Botje: Majka Boéja zaplakala Kad je glase razumnjela Da je Sina icgubila ili putka balada: Tuéni glasi od svih stran Doili su z daleka Gorko place svaki dan Isusova Majka. Na Veliki petak naveéer, nad Isusovim grobom, Zene u crnini pjevale su tuZaljku, koja mi se svo- jim potresnim sadréajem usjekla‘u pamet: Sinka Majka ziskavala, Te na krigu izgledala Cami, puze, roni suze Od talosti velike. Kada sam te u Stalici, Porodila na stamici, Pjevala sam vesela sam Bila u noé iu dan. Skrivala sam ja detesce Po egiptonskoj zemijici, Da od nota Herodesa Ne pogines, Maleni. 70 Medu uskrsnim popijevkama samo su dvije u Cithari i to jedna latinska: Absterge cito lacry- mas (Nek mine, Majko, s tica tvog) i jedna hrvat- ska: Veseli se, 0 Marija. To je tekstovna varijanta popijevke: Stal se je KristuS deneska (Gospodin da- nas uskrsnu). Veseli se, 0 Marija, pjevala se kod uskrsne procesije, iza Uskrsnuéa uz zvonjavu zvo- Pred. Sesti dio Cithare obuhva¢a marijanske popijev- ke. Niih ima u sva tri izdanja oko pedeset, od toga 17 na hrvatskom jeziku. Cini se da je vrlo stara pjesma, koja se pjevala u doba kad je harala kuga (tempore pestis): ‘Stella coeli exstirpavit Quae lactavit Dominum; Mortis pestem, quam piantavit Primus parens hominum. Gloriosa stella maris Summis digna laudibus Nos a peste tueraris Et a mundi fraudibus. aii cecilijanci, osobito Barlé i Dugan, neke od latinskih popijevki dali su prevesti na hrvatski Ze- le¢i ih satuvati od zaborava. Takve su npr. Sancta Messiae Genitrix (Spasa nam Majko), Ave mundi spes Maria (Marijo, o nado ljudi), Maria gustum sentio (Marijo Majko Ijubljena) i dr. Medutim, ko- liko mi je poznato one se, na Zalost, nisu prosirile u narodu, Medu latinskim’stihovima nade se i ljep- Sih u kojima je izrazena konkretna molba, npr.: Conserva ecclesiam, 0 dulcis Maria! Repelle tristitiam, Virgo ter pialErgo pia lux Maria, Vetus patrona Croatarum Nobis fave, tuum ave, Dum canit turba pupitlorum: Tuum servemus amorem, Deo sic dabimus odorem Non despero, quando tero Magne Matris limnina, Clemens est, potens est, Suplicabit, impetrabit Ne me perdant crimina, Nalazimo i prepjev himna: Ave maris stella: Zdra- va zvezda morska, prava Mati Botja: Mati vsegdar Deva, Kraljica nebeska. Osobito su lijepe dvije marijanske popijevke: Zdrava, 0 Marija, i: O Marija, koje donosimo u cijelosti, radi znaéajnog, suvremenog i, rekli bismo, angaziranog teksta. Pjesnik pjevajuci pohvale Ma: riji, obraéa se Njoj § molbom da pomogne ispa- éenom narodu: ar vu tugah plovemo — na pomoé te zovemo — pomozi nas — slatka Deva Marija. i dalje: Miloserdne o¢i tvoje oberni — na horvatski mal orsag... pomiluj nevoljno vu njem tve ijud- stv. U drugo} popijevei Marija je nazvana obra- nom krS¢ana j vjernom Majkom hrvatskoga na- roda: O Marija vsemu kr3canstvu ti si obramba — i orsagu ti horvatskomu Mati ufana, Njoj se za po- mo€ obraéaju svi stalezi: O Marija Tebe tetaki poju na polju i na pomoé dobri junaki zovu vu boju, Tebe mole vsi redovniki i od Tebe pomoé prosiju verni hitniki. Iz ovog kratkog prikaza vidljivo je veliko 8to- vanje koje je hrvatski puk iskazivao Mariji, Marija je prisutna u misnim tekstovima, u adventu i Bo- no 3 3 : = = 2 vracie De-va Ma-ri~ ja Héu, a osobito je njezin kult izrazen u marijanskim popijevkama, Kad bismo tim stampanim popijev- kama dodali jo8 puéke marijanske te repertoar pro- Sirifi napjevima iz Slavonije i Bosne i bogatom ostavStinom antifona, himana i sekvencija iz Pri- morja, Dalmacije i otoka, onda bismo tek uvidjeli koliko je na8 narod popijevkom slavig Mariju. Mo- ramo biti svjesni da je nekadanja liturgija, a s time i Stovanje Majke Bozje, bilo puno sjaja i sve- éanosti, a da ne govorimo 0 raznim poboznostima i naboznim obitajima tijekom cijele erkvene go- dine. Mozemo, dakle, slobodno ustvrditi da je cjelo- kupna liturgija XVIII. st. odisala kultom Majke Boyje, a obilni umjetni¢ki repertoar Cithare oc- tochorde svjedogi jo8 i danas 0 duhovnom bogat- stvu nase kulturne bastine. 1