UPUTSTVO ZA IZRADU GRAFIČKOG RADA IZ OTPORNOSTI MATERIJALA

Zadata su četiri složena poprečna preseka nosača. Za svaki od njih treba odrediti težište,
glavne centralne momente inercije i položaj glavnih centralnih osa inercije. Dimenzije su date u
centimetrima.

1. 2.

6
2 2 2

10
40

20
2

10
3

10 10

20

3. 4.

5
R=1 cm
4,5
3

2 20
9

1. ZADATAK
Poprečni presek je simetričan – ima jednu osu simetrije, koja je i prikazana na slici. U
takvom slučaju zadatak određivanja težišta i glavnih centralnih osa i momenata inercije je
jednostavniji nego kada je presek nesimetričan. Prvo, težište preseka mora ležati na osi simetrije, a
drugo, jedna glavna centralna osa je osa simetrije, a druga je upravna na nju i prolazi kroz težište
poprečnog preseka.
Da bi se odredilo težište poprečnog preseka potrebno je prvo izračunati površine kvadrata i
1
polukruga: A1 = 4 cm 2 i A 2 = 3 2 ⋅ π = 14,13 cm 2 .
2
Ukupna površina cele figure je: A = A1 + A 2 = 18,13 cm 2 .

1
 Zatim treba postaviti pomoćni koordinatni sistem koji će nam služiti samo da u odnosu na
njega odredimo položaj težišta zadate složene figure. Koordinatne ose tog sistema obeležićemo sao
ξ i η. Njih postavljamo proizvoljno, po mogućstvu tako da što više smanjimo obim računa.
(Naravno, bilo kako da ih postavimo, položaj težišta preseka biće u istoj tački.) U slučaju da je
presek simetričan, najpovoljnije je jednu pomoćnu osu postaviti tako da se poklapa sa osom
simetrije (na njoj će se nalaziti težište) – to je u ovom slučaju osa η. Drugu osu, ξ, postavićemo
tako da se poklapa sa donjom ivicom kvadrata (slika 1). Koordinate težišta pojedinačnih delova
poprečnog preseka u pomoćnom koordinatnom sistemu ξOη imaju sledeće vrednosti (za polukrug i
neke druge figure položaji težišta mogu se pročitati iz tablica):
S1 (0 ; − 1) cm , S 2 (0 ; 1,28) cm.
Koordinate tačke S koja predstavlja težište celog poprečnog preseka u koordinatnom sistemu ξOη
imaju vrednosti:
ξ S = 0 cm , (ne moramo računati – težište leži na osi η)
η1 ⋅ A1 + η 2 ⋅ A 2 − 1 ⋅ 4 + 1,28 ⋅ 14,13
ηS = = = 0,78 cm.
A 18,13
Sada možemo odmah postaviti glavne centralne ose. Ovde ćemo ih obeležiti sa x i y.
Izračunavamo koordinate tačaka S1 i S2 u koordinatnom sistemu glavnih centralnih osa x i y:
S1 (0 ; − 1,78) cm i S2 (0 ; 0,5) cm.
6
2 2 2

x1 S1
2

ξ y1
1

O
0,78

x (2) S
1,28

x2
S2
3

y2

Slika 1

Iz tablica možemo pročitati izraze za aksijalne i centrifugalne momente inercije za

centralne ose kvadrata i polukruga (indeksi u obliku eksponenta u zagradi označavaju odgovarajući
deo poprečnog preseka):
kvadrat polukrug
1 4 ( 2 )
(1)
I x , tabl. = a cm 4 , I x, tabl. = 0,1098⋅ R 4 cm4 ,
12
1 1
I (y1,)tabl. = a 4 cm 4 , I (y2, )tabl. = R 4 cm4 ,
12 8
I (xy
1)
, tabl. = 0, I (xy
2)
, tabl. = 0.

2
 Sada izračunavamo aksijalne momente inercije za ose x i y, za celu figuru. Oni se
izračunavaju kao zbir aksijalnih momenata inercije pojedinih osnovnih figura od kojih se sastoji
složeni poprečni presek. Ovde će to biti i glavni centralni momenti inercije, a centrifugalni je
jednak nuli zbog simetričnosti poprečnog preseka.
Pri izračunavanju glavnog centralnog aksijalnog momenta inercije za osu x moramo imati
u vidu da se sopstvene centralne ose kvadrata i polukruga, x1 i x2, (za koje su nam date tablične
vrednosti) ne poklapaju sa osom x. Prema Štajnerovoj teoremi ukupan moment inercije jednak je
zbiru tabličnog i položajnog momenta inercije. Položajni moment inercije možemo izračunati kao
proizvod kvadrata y-koordinate težišta i površine svake od figura. Dakle:
1
I x = I (x1) + I (x2 ) = I (x1,)tabl. + I (x1,)pol. + I (x2, )tabl. + I (x2, )pol. = a 4 + y S1 2 ⋅ A1 + 0,1098 ⋅ R 4 + y S2 2 ⋅ A 2 =
12
1 4
2 + 1,78 2 ⋅ 4 + 0,1098 ⋅ 3 4 + 0,5 2 ⋅ 14,13 = 26,43 cm 4 .
12
S obzirom na to da se sopstvene centralne ose kvadrata i polukruga, y1 i y2, poklapaju sa osom y,
za izračunavanje drugog glavnog centralnog momenta inercije, I y , ne moramo koristiti Štajnerov
obrazac. Njega izračunavamo kao zbir tabličnih momenata inercije:
1 1 1 1
I y = I (y1) + I (y2 ) = I (x1,)tabl. + I (x2, )tabl. = a 4 + ⋅ R 4 ⋅ π = 2 4 + ⋅ 3 4 ⋅ π = 33,14 cm 4 .
12 8 12 8
Centrifugalni moment inercije:
I xy = 0.

Pošto je I y > I x sledi da je I max = I1 = I y , I min = I 2 = I x , a I12 = I xy = 0 .

2. ZADATAK
I ovaj presek ima osu simetrije, tako da je postupak proračuna u osnovi isti kao u
prethodnom zadatku. Proračun se svodi na:
- određivanje položaja težišta u pomoćnom koordinatnom sistemu ξOη (osu ξ postavljamo
tako da se poklopi sa osom simetrije);
- postavljanje glavnih centralnih osa x i y kroz težište preseka (osa simetrije će biti jedna od
njih);
- izračunavanje glavnih centralnih momenata inercije.
Koordinate težišta u pomoćnom koordinatnom sistemu ξOη i površine pojedinačnih delova
poprečnog preseka su:
S1 (10 ; 0) cm , A1 = 800 cm 2 ;
S 2 (3,33 ; 0) cm , A 2 = 100 cm 2 .

Ukupna površina preseka je A = A1 − A 2 = 700 cm 2 .

Koordinate težišta celog poprečnog preseka, tačke S, u pomoćnom koordinatnom sistemu ξOη
(slika 2), imaju vrednosti:
ξ1 ⋅ A1 − ξ 2 ⋅ A 2 10 ⋅ 800 − 3,33 ⋅ 100
ξS = = = 10,95 ≈ 11 cm,
A 700
ηS = 0 cm (ne moramo računati – težište leži na osi ξ).

3
 Kroz težište preseka postavljamo glavne centralne ose inercije, x i y. U koordinatnom
sistemu xSy koordinate težišta pravougaonika i trougla su:
S1 (1 ; 0) cm i S2 (7,67 ; 0) cm.
Na kraju izračunavamo vrednosti momenata inercije za ose x i y – glavne centralne
momente inercije. Za osu x, sa kojom se poklapaju ose x1 i x2, moment inercije je razlika tabličnih
momenata za pravougaonik i jednakokraki trougao koji je isečen iz njega. Za moment inercije za
osu y potrebno je na tablične dodati i položajne momente inercije, pošto su ose y1 i y2 paralelne sa
osom y.
1 1 3 1 1
I x = I (x1) + I (x2 ) = I (x1,)tabl. − I (x2, )tabl. = bh 3 − ⋅ b h = 20 ⋅ 40 3 − ⋅ 10 ⋅ 20 3
12 48 12 48
= 105 000 cm 4 = I max = I1 ,

( ) 1 ⎛ 1 ⎞
I y = I (y1) − I (y2 ) = I (y1,)tabl. + I (y1,)pol. − I (y2, )tabl. + I (y2, )pol. = hb 3 + x S1 2 ⋅ A1 − ⎜ ⋅ hb 3 + x S2 2 ⋅ A 2 ⎟ =
12 ⎝ 36 ⎠
1 ⎛ 1 ⎞
40 ⋅ 20 3 + 12 ⋅ 800 − ⎜ ⋅ 20 ⋅ 10 3 + 7,67 2 ⋅ 100 ⎟ = 21 028,22 cm 4 = I min = I 2 .
12 ⎝ 36 ⎠

Važno: Treba primetiti da su ovde η

10
zamenjeni izrazi za tablične
momente inercije Ix i Iy kod 3,33
jednakokrakog trougla u odnosu na
10

one iz tablica. U tablicama je

trougao postavljen tako da mu je
osa simetrije – osa y i vertikalna je, x2 S2 S1 S ξ
20
40

a u zadatku je zarotiran za 90°, x (1) O x1 y

tako da mu je osa simetrije y2
1

horizontalna i to je osa x. O ovome

10

treba voditi računa samo kod

figura sa jednom osom simetrije:
10 10
kod jednakokrakog trougla i kod
polukruga. 20

11
y (2)

Slika 2

3. ZADATAK
Poprečni presek prikazan na skici je nesimetričan. Zbog toga je zadatak komplikovaniji nego u
prethodna dva slučaja i rešava se po sledećem redosledu:
- određivanje položaja težišta preseka u pomoćnom koordinatnom sistemu ξOη;
- postavljanje centralnih (težišnih) osa kroz težište (biće obeležene kao x i y);
- izračunavanje centralnih momenata inercije Ix, Iy i Ixy;
- određivanje položaja glavnih centralnih osa inercije (1) i (2);
- izračunavanje glavnih centralnih momenata inercije I1 i I2.

4
 Da bi se odredilo težište poprečnog preseka potrebno je izračunati površine trougla i kruga:
9 ⋅ 4,5
A1 = = 20,25 cm 2 , A 2 = 12 ⋅ π = 3,14 cm 2 .
2

Ukupna površina je: A = A1 − A 2 = 17,11 cm 2 .

Zatim treba postaviti pomoćne koordinatne ose koje ćemo obeležiti sa ξ i η. Koordinate
težišta pojedinačnih delova poprečnog preseka u usvojenom pomoćnom koordinatnom sistemu
(slika 3) su:
S1 (3 ; 1,5) cm i S 2 (2 ; 2) cm.
Koordinate težišta celog poprečnog preseka, tačke S, u koordinatnom sistemu ξOη:
3 ⋅ 20,25 − 2 ⋅ 3,14
ξS = = 3,18 cm
17.11
1,5 ⋅ 20,25 − 2 ⋅ 3,14
ηS = = 1,4 cm.
17,11
Treba primetiti da težište cele figure leži na pravoj koja spaja težišta trougla i kruga. Ovo je pravilo:
ukoliko se složeni poprečni presek sastoji od dve figure, težište čitavog preseka se nalazi na pravoj
koja spaja težišta pojedinih delova preseka.
Kroz težište postavljmo centralne ose x i y. Zatim u tom koordintnom sistemu određujemo
koordinate težišta S1 i S2:
S1 (0,18 ; − 0,1) cm i S 2 ( 1,18 ; − 0.6) cm.

S2
4,5

x S1
S
2

O
2 (2)

(1)
y

Slika 3

Sada izračunavamo centralne momente inercije: aksijalne I x i I y i centrifugalni I xy . U sva

tri slučaja koristi se Štajnerova teorema jer su sopstvene centralne ose trougla i kruga paralelne sa
centralnim osama x i y:

5
 1 ⎛1 ⎞
I x = I (x1) − I (x2 ) = 9 ⋅ 4,53 + 0,12 ⋅ 20,25 − ⎜ ⋅ 14 ⋅ π + 0,6 2 ⋅ 3,14 ⎟ = 21,06 cm 4 ,
36 ⎝4 ⎠
1 3 ⎛1 ⎞
I y = I (y1) − I (y2 ) = ⋅ 9 ⋅ 4,5 + 0,18 2 ⋅ 20,25 − ⎜ ⋅ 14 ⋅ π + 1,18 2 ⋅ 3,14 ⎟ = 86,62 cm 4 ,
36 ⎝4 ⎠
1
I xy = I (xy
1)
− I (xy2)
= − ⋅ 9 2 ⋅ 4,5 2 + 0,18 ⋅ (− 0,1) ⋅ 20,25 − (1,18 ⋅ (− 0,6 ) ⋅ 3,14 ) = −20,92 cm 4 .
72
Kod nesimetričnih preseka izračunavanje momenata inercije I x , I y i I xy je samo jedan
korak u određivanju glavnih centralnih momenata i položaja glavnih centralnih osa inercije. Sistem
glavnih centralnih osa inercije je zarotiran za ugao α1 u odnosu na sistem xSy. Ugao rotacije
definiše izraz za tangens ugla:
− 2I xy − 2 ⋅ (− 20,92)
tg 2α1 = = = −0,63819 .
I x − I y 21,06 − 86,62

Znak brojioca u gornjem izrazu određuje znak sinusa ugla 2α1. Dobijeno je da je sin2α1 > 0, a
tg2α1 < 0, pa ovaj ugao leži u II kvadrantu. Njegovu veličinu zato izračunavamo prema (slika 4):
2α1 = 180 0 − arctg(−0,63819) = 180 0 − 32,5 0 = 147,5 0.

Ugao α1 određuje položaj glavne

centralne ose (1) – ose za koju dobijamo
maksimalni moment inercije, I1, i leži u
arctg(-0,63819)
I kvadrantu: α1 = 73,750. Položaj ose 2α1
II I
(1) određujemo tako što u pozitivnom
matematičkom smeru (smeru suprotnom
tg2α1 = −0,63819
od kretanja kazaljke na satu) zarotiramo III IV
osu x za ugao α1. Drugu glavnu
centralnu osu, osu (2), postavljamo kroz
težište upravno na osu (1), pazeći na
njenu orijentaciju. (Osa (2) određena je
rotacijom ose (1) za ugao π/2 u Slika 4
pozitivnom matematičkom smeru.)
Glavni centralni momenti inercije su:
2
Ix + Iy ⎛ Ix − Iy ⎞
I1, 2 = ± ⎜⎜ ⎟ + I xy 2 ,
2 ⎟
⎝ 2 ⎠
2
21,06 + 86,62 ⎛ 21,06 − 86,62 ⎞ 2
I1, 2 = ± ⎜ ⎟ + 20,92 ,
2 ⎝ 2 ⎠
I1 = 92,72 cm 4 = I max ,
I 2 = 14,96 cm 4 = I min ,
I12 = 0.

6
4. ZADATAK
Poprečni presek prikazan na skici je nesimetričan. Kao i u prošlom zadatku, treba odrediti
težište poprečnog preseka, izračunati aksijalne i centrifugalni moment inercije za centralne ose x i
y, a zatim izvršiti rotaciju koordinatnih osa x i y, definisati položaj glavnih centralnih osa i
izračunati vrednosti glavnih centralnih momenata inercije.
Prvo određujemo težište preseka. Potrebne površine su:
1 2
A1 = 20 ⋅ 5 = 100 cm 2 , A 2 = ⋅ 5 ⋅ π = 39,27 cm 2 , A = A1 + A 2 = 139,27cm 2 .
2
Koordinate težišta pojedinačnih delova poprečnog preseka u pomoćnom koordinatnom sistemu
ξOη (slika 5): S1 (10 ; 2,5) cm , S 2 (15 ; 7,12) cm.
Koordinate težišta celog poprečnog preseka u koordinatnom sistemu ξOη su:
10 ⋅ 100 + 15 ⋅ 39,27 2,5 ⋅ 100 + 7,12 ⋅ 39,27
ξS = = 11,41 cm , ηS = = 3,80 cm.
139,27 139,27
(Težište celog preseka se nalazi između težišta S1 i S2, na pravoj koja ih spaja.)
Kroz težište postavljamo centralne ose x i y. Koordinate tačaka S1 i S2 u koordinatnom
sistemu centralnih osa x i y su: S1 (1,41;1,30) cm, S 2 (− 3,59 ; − 3,32) cm.

5
S2 (2)

x
S
5

S1

O ξ
20

(1)

Slika 5

Zatim izračunavamo centralne momente inercije (aksijalni i centrifugalni). Za sva tri slučaja
moramo koristiti Štajnerovu teoremu jer su sopstvene centralne ose pravougaonika i polukruga
paralelne sa centralnim osama x i y:

7
 1
Ix = 20 ⋅ 5 3 + 1,3 2 ⋅ 100 + 0,1098 ⋅ 5 4 + 3,32 2 ⋅ 39,27 = 878,82 cm 4 ,
12
1 1
I y = 20 3 ⋅ 5 + 1,412 ⋅ 100 + 5 4 ⋅ π + 3,59 2 ⋅ 39,27 = 4283,7 cm 4 ,
12 8
I xy = 1,41 ⋅ 1,3 ⋅ 100 + (− 3,59 ) ⋅ (− 3,32) ⋅ 39,27 = 651,35 cm 4 .

Ugao rotacije:
− 2I xy − 2 ⋅ 651,35
tg 2α1,2 = = = 0,3826 > 0 ,
Ix − Iy 878,81 − 4283,7 2α1
sin 2α1, 2 < 0 ⇒ ugao 2α1 je u III kvadrantu. II I tg2α1 = 0,3826

Znači:
arctg(0,3826) III IV
2α1 = 180 D + arctg(0,3826) = 200,94 D ,
α1 = 100,47 D.

Slika 6

Glavni centralni momenti inercije su:

2 2
Ix + Iy ⎛ Ix − Iy ⎞ 878,81 + 4283,7 ⎛ 878,81 − 4283,7 ⎞
⎟ + I xy 2 = ⎟ + (651,35)
2
I1, 2 = ± ⎜⎜ ⎟ ± ⎜
2 ⎝ 2 ⎠ 2 ⎝ 2 ⎠
I1 = 4404,05 cm 4 = I max , I 2 = 758,46 cm 4 = I min
I12 = 0.