KŠC Sv.

Josip Sarajevo
Mehmed-paše Sokolovića 11, Sarajevo

Seminarski rad iz biologije

Estetske metode pomlađivanja lica

Mentor: Zrinka Bevanda, prof. biol. Učenica: Barbara Filipović

Sadržaj
1. UVOD.............................................................................................1
2. STRUKTURA KOŽE.....................................................................2
3. PROMJENE KOJE DOVODE DO STARENJA KOŽE................3
4. NAJČEŠĆE NEKIRURŠKE METODE POMLAĐIVANJA.........4
4.1. HIJALURONSKI FILERI.........................................................4
4.2. BOTOX.....................................................................................6
5. KIRURŠKE METODE POMLAĐIVANJA...................................7
5.1. PODIZANJE LICA...................................................................7
5.2. RINOPLASTIKA......................................................................8
6. ETIČKI ASPEKTI........................................................................10
7. ZAKLJUČAK...............................................................................11
 1. UVOD

Estetska kirurgija tj. kozmetička kirurgija jeste grana plastične kirurgije (grč. plasticos
– oblikovati) čija je primarna zadaća obnoviti i rekonstruirati oštećeno tkivo u svrhu
normalne funkcije i željenog izgleda. Još od davnina ljudi su postavljali standarde i
mjerila ljepote. Povijest plastične kirurgije seže u Drevni Egipat, gdje se u antičkim
spisima govori o rekonstrukciji slomljenog nosa. Nakon Egipćana slične dokaze
nalazimo i u Indiji, čiji se spisi smatraju začetkom rinoplastike. Najveći uspon događa
se nakon Prvog svjetskog rata. Uslijed borbe, mnogi vojnici su zadobili teške tjelesne
povrede koje su za posljedicu ostavljale vidljive deformacije. Potaknut užasnim
ratnim prizorima, novozelandski kirurg Harold Gillies 1917. g. otvara u Londonu prvu
kliniku koja se bavila isključivo ozljedama lica. Koristeći tehniku presađivanja kože
mnogim vojnicima približno je vraćen prvobitni izgled. Danas se Gillies smatra „ocem
plastične kirurgije“ i njegov rad je uvjetovao razvitak estetske kirurgije kakvu je mi
danas poznajemo.

Slika 1. Rad Harolda Gilliesa 1918. g.

Izabrala sam ovu temu iz razloga što me interesiralo kako se vanjski izgled može
potpuno preoblikovati po želji pojedinca radi određenih standarda ljepote današnjice.
Sve više viđam ljude koji su se podvrgli estetskoj kirurgiji i htjela sam razraditi
najčešće korištene metode te njihovu učinkovitost.

1
 2. STRUKTURA KOŽE

Koža (Cutis), kao naš najveći organ, za primarnu funkciju ima obranu tijela od štetnih
vanjskih faktora te održavanje tjelesne temperature. Također štiti organizam od
Sunčevog i ultraljubičastog zračenja te čini 15% tjelesne težine. Mnoge bolesti
ispoljavaju svoje prve simptome preko kože, tako da je važno blagovremeno pratiti
promjene na površini. Glavna podjela jeste na tri sloja: epiderma, derma i potkožno
tkivo (subcutis).
Epiderma je čvrst, vidljivi vanjski sloj kože čija je svrha prijelaz između organizma i
vanjske okoline. Ne sadrži krvne i limfne žile, pa se difuzijom opskrbljuje hranjivim
tvarima i kisikom iz derme. U cijelom sloju prevladavaju keratinociti koji zauzimaju
oko 90% epiderme. Neprestano se dijele te proizvode keratin. Epidermu dijelimo na
pet slojeva (stratum):
1. Stratum corneum (rožnati sloj) – sastoji se iz više slojeva korneocita (rožnatih
stanica) koje su ispunjene keratinom. Između stanica se nalaze epidermalni
lipidi koji sprječavaju isušivanje.
2. Stratum lucidum (svijetli sloj) – grade ga isušene te gusto zbijene stanice. Lomi
svjetlo te smanjuje prodor Sunčevih zraka u dublje slojeve kože.
3. Stratum granulosum (zrnati sloj) – stanice vrše proces orožnjavanja, postepeno
odumiru zbog nedostatka hrane i kisika.
4. Stratum spinosum (trnasti sloj) – sastoji se od novih živih stanica koje se kreću
ka površini te nastoje nadomjestiti odumrle stanice.
5. Stratum basale (bazalni sloj) – najdublji sloj epiderme. Prevladavaju
keratinociti koji stalnim diobama stvaraju ostale slojeve. U ovom sloju se još
nalaze i melanociti koji proizvode pigment melanin.
Derma je unutarnji sloj kože koji se nalazi između epiderme i potkožnog tkiva.
Predstavlja potporu koži i građena je iz dva sloja:
1. Papilarni sloj – gornji sloj koji se nalazi odmah ispod bazalne membrane.
Sačinjava ga mreža kapilara koji opskrbljuju epidermu kisikom i hranjivim
tvarima.
2. Retikularni (mrežasti) sloj – donji sloj koji se sastoji od mreže vlakana
kolagena i elastina koji koži daju elastičnost, ali i strukturnu podršku. Mreža je
uronjena u gel čija je većinska komponenta voda. Nju na sebe veže
hijaluronska kiselina te tako održava napetost kože.
U dermi se još nalaze i kožni adneksi: žlijezde lojnice, znojnice te korijen nokta i
dlake.
Potkožno tkivo (subcutis) jeste masno tkivo koje se nalazi ispod derme. U njemu
prevladavaju masne stanice – adipocite koje koži pružaju energetske rezerve i pomažu
u regulaciji tjelesne temperature. Debljina sloja ovisi od niza čimbenika kao što su:
prehrana, spol i životne navike. Ovaj sloj povezuje kožu za podlogu te omogućava
njenu pomičnost.

2
Slika 2. Struktura kože

3. PROMJENE KOJE DOVODE DO STARENJA KOŽE

Koža tijekom života postepeno mijenja svoju strukturu te se njene funkcije znatno
umanjuju. Proces starenja počinje u 25. godini te ona stari zbog niza čimbenika,
unutarnjih i vanjskih. Za razliku od unutarnjih na vanjske faktore je lakše utjecati.
Sunce i UV zrake su glavni uzrok tzv. fotostarenja te se posljedice prekomjernog
izlaganja pojavljuju postepeno. Još neki vanjski čimbenici su: zagađenje, pušenje,
stres, nedovoljna njega te nezdrava prehrana. Promjene se manifestiraju na površini u
obliku: bora, hiperpigmentacije, pjega, stanjena kože, isušenosti itd. Starenje utječe na
svaki sloj kože zasebno.
Epiderma
U vanjskom sloju usporava se razmjena stanica te se smanjuje proizvodnja lipida.
Koža je manje otporna na UV zrake i zacjeljivanje je sporije.
Derma
Najveće promjene događaju se u ovom sloju jer je zadužen za elastičnost kože.
Kolagen, kao najzastupljeniji protein u ljudskom organizmu, zajedno sa elastinom i
hijaluronskom kiselinom najvažnije su komponente derme. Gustoća kolagena se s
godinama smanjuje te je aktivnost stanica koje ga proizvode – fibroblasta manja.
Mreža kolagenskih vlakana postaje rjeđa te se u njoj nakupljaju razgrađeni fragmenti
kolagena. Svake godine od navršene 25. ovog proteina ima za 1% manje, a nakon 45.
sinteza skoro potpuno prestaje. Elastična vlakna također gube svoju cjelovitost te se
njihova aktivnost smanjuje. Hijaluronska kiselina, po sastavu ugljikohidrat, privlači
vodu na kožu te je tako hidrira. Procesom starenja njena proizvodnja se smanjuje, a
3
postojeći hijaluron se razgrađuje. Uslijed smanjenja mreže vlakana derma se udubljuje
te se ta udubljenja ispoljavaju u obliku bora. Koža gubi svoju čvrstoću i napetost te
postaje više sklona oštećenjima.
Potkožno tkivo
U najdubljem sloju promjene se manifestiraju u smanjenju veličine i broja stanica što
za posljedicu ima gubitak volumena kože.

Slika 3. Prikaz stvaranja bore

4. NAJČEŠĆE NEKIRURŠKE METODE POMLAĐIVANJA

Nekirurške metode pomlađivanja omogućuju brzu i učinkovitu korekciju na pojedinim

dijelovima lica bez dugotrajnog oporavka i operativnog zahvata.

4.1. HIJALURONSKI FILERI

Hijaluron je po prirodnom sastavu polisaharid kojeg je u adultnoj dobi zastupljeno oko

15 g – u očima, zglobovima, hrskavici i koži. Kod mlađih osoba samo u koži se nalazi
30%. Hijaluron se u današnjici nalazi u mnogim kremama koje obećavaju povratak
sjaja i elastičnosti lica. Uvođenje hijaluronskih krema u svakodnevnu njegu se
preporučuje već od srednjih dvadesetih. Neće spriječiti bore, međutim može pomoći u
ublaženju istih kao i hrana koja sadrži hijaluronsku kiselinu (soja, špinat, krumpir…)
Fileri, iako skuplji i od najbolje kreme, su najučinkovitiji način za borbu protiv bora.
Ubrizgavaju se izravno u dermu, u željeno područje. Na tržištu su se pojavili prije
skoro 10 godina te su i danas, uz botox najčešća metoda pomlađivanja. Njime se mogu
tretirati sve zone lica te se još koristi za povrat volumena.

4
Tretirana područja:

 Lifting cijelog lica

 Lifting jagodica
 Nazolabijalne bore (od nosa prema usnama)
 Perioralne bore (pušačke bore oko usana)
 Periorbitalne bore (bore na vanjskoj strani očiju)
 Podbradak nastao zbog starenja
 Pomlađivanje vrata, dekoltea i ruku
 Povećanje usana

Danas, sve više žena se opredjeljuje za povećanje usana. Razlozi zahvata su:
asimetrija, nedovoljna veličina, neadekvatan oblik, sitne bore i sl. Rezultat je vidljiv
odmah nakon zahvata te je procedura jako kratka. Nakon konzultacije, stavlja se
anestezija u obliku kreme te se nakon djelovanja fileri ubrizgavaju na različita mjesta
na usnama. Procedura traje oko 25 minuta te otok spada nakon 48 sati. Učinak
hijaluronskih filera, nakon prvog tretmana traje do 6 mjeseci, a ako se ponavlja može
trajati i duže. Organizam ih ne vidi kao strano tijelo te su iznimno rijetke neželjene
reakcije.

Slika 4. Povećavanje usana hijaluronskim filerima

Slika 5. Lifting oko usana koristeći hijaluronske

filere

5
 4.2. BOTOX

Botox, kao starija metoda pomlađivanja, koristi se već dva desetljeća. Punim imenom
botolinum toxin jeste otrov koji uzrokuje smrtonosno trovanje pod nazivom botulizam.
Dolazi od bakterije Clostridium botolinum (tip A). Korišten u malim dozama za cilj
ima blokirati živčane impulse u mišić. Rezultat jeste blokiranje rada mišića te
nemogućnost pojavljivanja bora. Proces aplikacije traje oko 15 minuta, ovisno od
mjesta tretiranja. Prvi rezultati se pojavljuju nakon 5 dana, a najbolje se vide nakon
dva tjedna. Učinak traje 4 - 8 mjeseci i može se ponavljati neograničen broj puta u
određenim vremenskim razmacima (2 - 3 puta godišnje).
U kozmetičke svrhe botoks se može koristiti na:
 Usnama
 Obrvama
 Čelu
 Nosu
 Očima
 Bradi
 Vratu
U medicinske svrhe koristi se kod:
 Strabizma
 Poremećaja kontrakcije mišića (distonije)
 Kroničnih migrena
 Blefarospazma (nekontroliranog treptanja očiju)

Slika 6. Djelovanje botoksa u predjelu

čela u određenom vremenskom
razmaku

6
 5. KIRURŠKE METODE POMLAĐIVANJA

Kirurške metode pomlađivanja obuhvaćaju niz procedura i zahvata koje je potrebno

vršiti pod anestezijom i duže vremena. Prije bilo koje operacije klijent mora proći kroz
detaljnu procjenu, kako bi se rezultat i sama procedura individualizirali.

5.1. PODIZANJE LICA (eng. FACELIFT)

Facelift ili ritidektomija jeste kirurška procedura koja za cilj ima poboljšati znakove
starenja lica ili vrata na način da kirurg premjesti ili/i ukloni dio kože, masnog tkiva
ili/i mišića. Ova metoda ne može zaustaviti proces starenja, ali može u određenom
vremenskom razdoblju osobi pružiti mladoliki izgled bez viška kože. Najboljim
kandidatima za ritidektomiju smatraju se osobe između 40 i 60 godina, čija je koža još
uvijek elastična. Facelift postaje sve više popularan, pa se u SAD-u svake godine 131
000 ljudi podvrgne ovoj operaciji. Pacijentu se daje opća anestezija i sama procedura
može potrajati par sati. Postoji više metoda ritidektomije, ali su najviše u upotrebi
duboki i SMAS lifting lica. SMAS lifting lica (eng. Superficial Musculoaponeurotic
System) uključuje rezove oko ušiju, linije kose i ispod brade. Kirurg odvaja kožu od
sloja vezivnog tkiva i mišića ispod kože lica (SMAS-a) te zateže mišiće i druge
potporne strukture lica i vrata. Po potrebi se uklanja višak masnoće s vrata i vilice.
Zatim se višak kože odstranjuje i stavlja u prirodni položaj. Obje metode se baziraju
na zamišljenoj liniji od kuta oka do kuta vilice. Ispred zamišljene linije koža popušta,
a iza nje ostaje napeta. SMAS lifting se fokusira na napeti dio kože bliže uhu, dok se
linija disekcije kod dubokog liftinga nalazi bliže ustima. Deep plane (duboki) lifting
cilja dio u kojem je koža najviše ostarjela te je zbog toga učinkovitija nego SMAS
metoda. Rezultati traju 10 - 15 godina dok se koža ponovno ne opusti. Potpuni
oporavak se može očekivati dva ili tri mjeseca nakon operacije.

Slika 7. SMAS lifting lica

7
 Slika 8. Duboki lifting
lica

Slika 9. Primjer dubokog liftinga

lica

5.2. RINOPLASTIKA

Nos je još od davnina predstavljao simbol ljepote i odliku koja utječe na izgled cijelog
lica. Činjenica da je to prva operacija estetske vrste govori kako se ova procedura
razvijala dugi niz godina. Rinoplastika, poznatija kao operacija nosa, za zadaću ima
preoblikovati nos u estetske, ali i u medicinske svrhe. Ovaj pojam još obuhvaća
popravak slomljenog nosa i rješenje dišnih problema. Iako je jedna od najpopularnijih
procedura, također je i najteža za izvesti zbog anatomije nosa. Svake godine u SAD-u
oko 350 000 ljudi se podvrgne rinoplastici, od kojih je 20% muškaraca. Postoji više
metoda izvođenja, ali najustaljenije su otvorena i zatvorena. Izbor ovisi o željenom
rezultatu i preferencijama kirurga.
Otvorena rinoplastika počinje s dva reza u nosnicama koje se povezuju linijom duž
collumele. Ta linija omogućuje kirurgu da podigne kožu i operira u unutrašnjosti nosa
i da vidi dijelove koje nisu bili vidljivi prilikom ispitivanja anatomije nosa. Ovisno od
problematike odstranjuje se dio kosti ili/i hrskavice tako da se ne ošteti funkcija nosa.

8
Ova metoda se najčešće koristi kod: hrskavice s asimetričnim vrhom, malih nosnica,
jako zakrivljenog nosa itd. Više je u upotrebi jer ne zahtjeva toliku preciznost kao
zatvorena metoda.
Zatvorena rinoplastika započinje s ista dva reza u nosnicama ali bez povezivanja.
Kirurg podiže mali dio kože i operira kroz ta dva otvora te samim tim ima ograničenu
preglednost. Ova metoda se koristi u slučajevima manje problematike te za prednost
ima brži oporavak. Mnogi pacijenti još navode i nevidljivost ožiljka kao vrlinu.
Odmah nakon operacije lice otekne, pa je rezultat vidljiv tek kada otok potpuno
spadne. Ne može se predvidjeti koliko će to trajati zbog individualnog zacjeljivanja
svake osobe. Najčešće otok potpuno spadne nakon godinu dana.

Slika 10. Prikaz reza kod zatvorene i

otvorene rinoplastike

Slika 11. Prije i poslije operacije nosa Slika 12. Lice nakon operacije

9
 6. ETIČKI ASPEKTI

U današnje vrijeme plastična kirurgija uzima sve više maha te se sve više ljudi
odlučuje za neku od metoda. Živimo u svijetu tehnologije, gdje nam je sve dostupno
jednim „klikom“. Društvene mreže su postale dio svakodnevne rutine gdje bilo tko
može otvoriti svoj profil i dopustiti tisućama ljudi da imaju pristup istome. Jedan od
glavnih izazova digitalnih medija jeste stalno uspoređivanje sa životima drugih. Uz
sve aplikacije za uređivanje, lako je predstaviti se kao potpuno druga osoba. U
posljednjih nekoliko godina sve više se promovira estetska kirurgija i ordinacije dosta
sredstava ulažu u marketing. Donedavno oglašavanje medicine smatralo se etičkim
pitanjem, međutim, sa sve većim utjecajem digitalnih medija i promjenama u
percepciji zdravlja i ljepote, ta paradigma se mijenja. Digitalni prostor omogućuje
medicinskim ustanovama i kirurzima da dosegnu širu publiku i pruže informacije
korisne pacijentima. Danas na tržištu ima mnogo ordinacija koje rade sličan posao,
tako da klijenti gledaju odnos cijene i kvalitete. Trenutno, jako popularna zemlja za
plastičnu kirurgiju jeste Turska jer pruža najjeftinije, a još uvijek učinkovite zahvate.
Još jedno etičko pitanje koje se postavlja jeste: „Je li pojedinac prinuđen „poboljšati“
svoj izgled zbog standarda i normi koje društvo nalaže?“ Svjedoci smo iskrivljenih
vrijednosti današnjice, po kojima se misli da je biti inteligentan sramotno, načitan
dosadno itd. Društvo postaje sve više surovo i vrlo je lako iznijeti svoje mišljenje bez
ikakvih posljedica. Taj pritisak itekako utječe na psihu pojedinca, od kojeg zavisi hoće
li se oduprijeti ili podleći osudama. Rezultat u mnogim slučajevima jesu nesigurnosti
koje vode do estetskih zahvata. Ako se svi krenu mijenjati po istoj viziji, hoćemo li
onda u konačnici biti slični? Smatram da su razlike ono što nas čini jedinstvenima i da
je ljepota upravo u tome. U redu je napraviti malu korekciju, radi osobnih ideala, no
treba zadržati svoj stav u moru „istih“. Iako je teško ne obazirati se na stavove drugih,
ne bi trebali dopustiti da nam netko nametne određene stavove, kako bi mogao
profitirati na temelju naših kompleksa.

10
 7. ZAKLJUČAK

Estetska kirurgija lica predstavlja kompleksnu oblast koja se bavi poboljšanjem

izgleda lica putem različitih kirurških i nekirurških metoda. Iako pruža mogućnost
ostvarivanja željenih promjena i poboljšanja samopouzdanja, važno je naglasiti da
odluka o podvrgavanju estetskoj kirurgiji zahtijeva pažljivo razmatranje. Postoji niz
etičkih, emocionalnih i financijskih faktora koje pojedinac treba uzeti u obzir prije
donošenja konačne odluke. U današnjem društvu, gdje je ljepota često naglašena,
estetska kirurgija lica postala je društveno prihvaćena opcija. Međutim, važno je istaći
da ljepota dolazi iz različitosti i da se samopouzdanje ne može potpuno postići kroz
zahvate. Također, potrebno je imati realna očekivanja za rezultate koje estetska
hirurgija može pružiti. U zaključku, estetska kirurgija lica može biti korisna opcija za
one koji traže poboljšanje svog izgleda, ali je važno da se odluka donese na temelju
pažljivog razmatranja i realnih očekivanja. Razgovor sa stručnjacima, razumijevanje
rizika i prednosti, kao i postizanje balansa između unutarnje i vanjske ljepote, ključni
su elementi ove odluke.

11
12