Sila i prijetnja

Kao osnov isključenja krivice, a time i krivičnog dela pomenuli smo i silu i pretnju.
One predstavljaju pritisak na volju učinica dela koji može biti izazvan prirodnom
silom i životinjskom snagom, kao i ljudskom radnjom Naše pravo propisuje da
nije ono krivično delo koje je učinjeno pod dejstvom neodoljive sile. Upravo
takva sila predstavlja osnov isključenja krivice odnosno to je subjektivni osnov
isključenja krivičnog dela. U ovom slučaju učinilac je lišen mogućnosti da donese
odluku o činjenju odnosno nečinjenju ili je lišen sposobnosti za ostvarivanje
voljnog akta, tako da se preduzimanje radnje ne smatra kao njegova, već kao
tuđa radnja.

Sila ili prijetnja

Sila ili prijetnja mogu isključiti postojanje krivičnog djela i imati druge pravne učinke pri
čemu je potrebno praviti razliku između sile ili prijetnje koja se mogla otkloniti i one koje
su neotklonjive. Pod silom u krivičnopravnom smislu podrazumijeva se upotreba snage
od strane jedne osobe prema nekoj drugoj osobi koja je upravljena na to da se ta druga
osoba prinudi da poduzme neku radnju činjenje ili nečinjenje, kojom se ostvaruju
obilježja nekog krivičnog djela.
Za postojanje sile nije potrebno da je do tog otpora i došlo već je dovoljno da se taj
otpor očekivao. To će se npr. kod pljačke banke raditi o upotrebi sile ako pljačkaši
savladaju zaštitara koji nije pružao nikakv otpor.

Vrste sile

Sila može biti apsolutna ili neodoljiva (vis absoluta) i kompulzivna ili odoljiva (vis
compulsiva). Apsolutna i kompulzivna sila razlikuju se po svojim krivičnopravnim
učincima.
Snaga koja se koristi pri upotrebi sile može biti tjelesna i mehanička. Pod silom se
podrazumijeva i primjena hipnoze ili omamljujućih sredstava s ciljem da se netko protiv
svoje volje dovede u nesvjesno stanje ili onesposobi za otpor.