H. SPENCER: ULOGA DRAVE U ODNOSU JEDINKA VRSTA.

Svaka nacija predstavlja jednu vrstu ljudskoga roda. Blagostanje ovjeanstva u najirem smislu ostvarit e se procvatom i irenjem najboljih vrsta. Po izlasku iz pljakake faze napretka, i u faziu kojoj se natjecanje izmeu drutava odvija bez nasilja, doi e, ako je sve ostalo jednako, do sve vee i vee prevlasti drutava koja dajuvei broj boljih jediniki. Proizvodnja i odravanje najboljih jedinkiostvaruje se potivanjem zakona da svako treba da pobere i dobre iloe rezultate svoje naravi i ponaanja koje iz nje svake jedinke, koje joj donosi te rezultate,mora se odvijati unutar granica koje namee prisustvo drugih jedinki, koje isto tako djelaju i pobiru rezultate. Stoga, ako je sveostalo jednako, najvei procvat i najve moe ispuniti zahtjeve vlastite naravi, ne ometajui druge u ispunjenju zahtjevanjihove naravi. ta je onda dunost drutva kao kolektivnog tijela, to jest kaodrave? Uz pretpostavku da vie ne treba da uva od vanjskihopasnosti, ta mu jo ostaje to treba da radi? Ako ono to je poeljnopodjednako za jedinke, drutvo i rod jest da jedinke budu takve dasvaka moe ispuniti svoj ivot podvrgavajui se navedenim uvjetima,tada drutvo kao kolektivno tijelo treba da brine da se ti uvjeti tomeprilagode. Svejedno da li neka vlast ima ili nema da ini i neto vieod toga kada nema ratova, jasno je da barem o tome mora da brine.A jasno je da to podrazumijeva zabranu da se ini bilo ta to ometaispunjenje te dunosti. drugo a da se ne ogrijei o pravdu.Razmotrivi ga, uvidjet emo da ne moe. Jer ako drava ini vie nego da ispunjava svoju dunost kako smo je gore odredili, ona to mora initi na jedan ili drugi od dva nainakoji se, i svaki za sebe i zdrueni, protive njezinoj dunosti.Od djelanja koja ona preduzima povrh gore navedenih, jednaskupina potpada pod odrednicu djelanja koja ograniavaju slobodunekih jedinki vie nego to to zahtijeva ouvanje iste takve slobodedrugih jedinki; a takva djelanja sama po sebi predstavljaju krenjazakona jednake slobode. Ako pravda potvruje slobodu svakoga,ogranienu samo istom takvom slobodom svih drugih, onda jenametanje svake nove granice nepravedno; i sasvim je svejedno da limo koja je namee potjee od jednog ovjeka ili milion njih. Kaoto smo vidjeli kroz ovo

djelo od poetka do kraja, opte pravo kojesmo izrazili i posebna prava koja se iz njega izvode ne postoje naosnovu autoriteta drave; drava postoji kao sredstvo da se onasauvaju. Stoga ako drava u ta prava dira umjesto da ih titi, onaini neptavdu umjesto da spreava nepravdu. Nae drutva, ako vene i sva drutva, vjerovatno bi smatralo zloinom ubijanje sve djecekoja prema mjerilima vlasti nisu dovoljno tjelesno i umno razvijena,ak i ako bi to djelo poinili mnogi pojedinci a ne samo jedan; i zarazliku od davnih vremena, vezivati ljude za zemlju na kojoj suroeni i zabranjivati im da se bave bilo kojim drugim zanimanjemosim onoga koje im je propisano, smatralo bi se danas nedopustivimnapadom na njihove slobode. No ako su ta krupna krenja njihovihprava pogrena, onda su pogrena i manja krenja. Kao to smatramoda je kraa kraa, bez obzira da li se radi o ukradenoj funti ilipeniju, moramo smatrati i da je napadaj napadaj, bio on veliki ilimali.U dtugoj skupini sluajeva, nepravda nije posebna i neposredna,ve je opta i posredna. Ako se od graanina uzima novac ne da bi se platili trokovi zatite njega, njegovog vlasnitva i njegoveslobode, ve da bi se platili trokovi drugih djelanja za koja on nijedao svoj pristanak, to nanosi tetu umjesto da je spreava. Imena i em slobode; on toipak

ilimora da obavi vie rada. U feudalno doba, kada su podjarmljeneklase morale, pod imenom tlake, da vlasteli vre usluge izraene uvremenu ili poslu, djelomino ropstvo bilo je sasvim oito; a kadasu usluge pretvorene u novac, odnos je u biti ostao isti iako jepromijenio oblije. A takav je i sada. Poreski obveznici podvrgnutisu dravnoj tlaci, koja nije nita manje oigledna zato to umjestoposebnih vrsta rada daju odgovarajue iznose; i ako je tlaka u svomizvornom nepreruenom obliku bila liavanje slobode, ona topredstavlja i u svom modernom, preruenom obliku. Ovoliko odvaega rada bit e upotrebljeno kako odgovara nama a ne vama,kau vlasti graanima; i u kojem god to stupnju bilo, graani su utolikoj mjeri robovi vlasti. [...] (Herbert Spencer)