DRUTVENI UGOVOR

J. Rousseau u svojem djelu Drutveni ugovor (1762.) kae: ovjek se raa

slobodan, a posvuda je u okovima, govorei pritom kako je sloboda pravo ljudi
koje proizlazi iz prirode, a drutveni poredak, poloaj pojedinca u drutvu, jest
okov u kojeg je ovjek sebe stavio. Rousseau objanjava svoje stajalite
govorei kako je drutveni ugovor stanje kojim se svaki pojedinac morao koristiti
kako bi se odrao, odnosno kako bi preivio. J. J. Rousseau samo je jedan od
mnogobrojnih autora koji se bavio pitanjem podinjavanja ovjekove slobode
zajednitvu i stvaranju drutvenog ugovora. Proces stvaranja drutvenog
ugovora, ukljuujui i problematiku nastajanje drave uope, pa i drave u
dananjem smislu rijei, jest pitanje kojim se filozofija bavi jo od antikih
vremena, a svoj vrhunac dosegnula je u djelima renesansnih autora te, ponajvie,
prosvjetitelja, poput samog Rousseau, ali i poznatog engleskog filozofa Johna
Lockea. Pitanje drutvenog ugovora, pitanje stvaranja drave, pa i savrene
drave (poput, primjerice, Utopije) jest gorue pitanje i danas, i zato ne udi to
se velik broj modernih filozofa bavio ovom problematikom. U ovom esejskom radu
razmatrat e se, dakle, proces stvaranja drutvenog ugovora, njegov sadraj,
problematizirat e se i pozicija pojedinca u ovom sustavu te njegovo mjesto
unutar ili izvan drutvenog ugovora.

Hobbes smatra da ovjekom dominira egoizam te da je ljudsko djelovanje

odreeno udnjom za predmetima iz vanjskog svijeta, i odbojnou prema
drugima. Neizbjeno je da ljudi djeluju u skladu sa svojom egoistinom prirodom.
Locke pak tvrdi da u prirodnom stanju postoji neto to on zove prirodni zakon,
prema kojemu pojedincima nije doputeno da ine to god ele, ve bi morali
ograniiti svoje ponaanje na nain da ne ugroavaju neto to Locke naziva
vlasnitvom svakoga pojedinca. Osim toga, svaki pojedinac po tom prirodnom
zakonu ima pravo da osudi i kazni svakoga tko bi prekrio te odredbe prirodnog
zakona. Stoga Locke, jedanko kao i Hobbes dolazi do loginog zakljuka:
prirodno stanje jest stanje slobode, ali i potpune i neprestane, stoga
nepodnoljive nesigurnosti i straha. I Hobbes i Locke vide rjeenje toga problema
u zakonima ureenoj zajednici. Prelazak iz prirodnog stanja u graansko stanje
vide kao rezultat suglasnosti svih pojedinaca i oznaavaju ga terminom
drutveni ugovor. Drutveni ugovor je svojevrstan dogovor kojim se definiraju
osnovna pravila ponaanja svih lanova zajednice i mehanizam potreban da bi
se osiguralo potivanje tih pravila. Prema Hobbesu se ljudi moraju sporazumjeti
da uspostave drutvo tako da se uzajamno i reciprono odreknu prava koja su
jedni prema drugima imali u stanju puke prirode. Zatim moraju jednoj osobi (ili
skupu osoba) podariti ovlasti i mo da osiguraju izvrenje prvotnog sporazuma. Ta
osoba, suveren, ima apsolutne ovlasti i mo kanjavanja onih koji prekre ugovor
i njemu pridruene zakone, te kao politika vlast predstavlja onu silu koja
primorava ljude da surauju. Prema navedenom, Hobbesov egoizam kao i
njegova suprotnost, Rousseauova milosrdna ljudska priroda jedno su od temeljnih
naela nastajanja drutava. Nadalje, zatita pojedineva vlasnitva, prema
Lockeovoj filozofiji takoer je jedno od temeljnih naela drutva, u kojoj pojedinac
nastoji zatiti svoj property, odnosno svoju slobodu, ivot i imetak te se
pouzdaje u prirodne zakone koji e ga tititi. No, najee, se ostali pojedinci ne
pridravaju prirodnih zakona te je ovjek, u svojem strahu i nesigurnosti,
primoran stupiti u drutvo koje e ga tititi. Na taj nain pojedinac daje svoju
slobodu i obvezuje se podvrgavati se autoritetu u zamjenu za zatitu i
sigurnost. Iako je svaka osoba prema prirodnom zakonu slobodna te ju niti jedan
pojedinac ili konstrukt ne mogu natjerati da se odrekne svoje slobode, pojedinac
se moe, kako to kae Locke odrei svoje prirodne slobode i prihvatiti spone
graanskog drutva. Udruivanjem vie pojedinaca nastaje drava kao sredstvo
zatite pojedinca. Drava postaje konstrukt u kojem se nalaze dva pola
vladajui te oni kojima se vlada. U ovakvom umjetnom drutvenom konstruktu
postavlja se pitanje poloaja pojedinca te njegove jednakosti s ostalima, posebice
vladajuima. Vladajui od svojih podreenih, drutvenim ugovorom, dobivaju
mo. Ipak, oni su duni tititi i uvati svoje podrene te im jamiti mir i
sigurnost. Prema Hobbesu, vladar je apsolutan i suveren, ima u svojim rukama
apsolutnu i nedjeljivu vlast, odluuje o svim dravnim stvarima i ivotima svojih
podanika. Naprotiv, Locke smatra da prirodno stanje nije stanje rata sviju protiv
svih nego stanje ope slobode i jednakosti. Pojedinci, zakljuujui ugovor s
dravom, ne prenose na nju svoja prava, ve samo zadau zatite svojih interesa,
dok drava, preuzimajui funkciju zapovijedanja, prima i obvezu da nee initi
nita protiv prava svojih podanika. Ipak, ljudi nisu u potpunosti jednaki u
dananjem drutvu, njihove nejednakosti poinju od samog trenutka roenja,
razliitim geografskom podrijetlom, razliitim socioekonomskim statusom i sl.
Rawls smatra kako se ove nejednakosti mogu ublaiti naelima slobode i
razlike. Prema njegovom naelu slobode, pojedinci u pravednoj dravi moraju
imati jednaka prava, poput prava glasa, govora, vlasnitva i dr. Nadalje, njegovo
naelo razlike nastoji ublaiti ekonomske i drutvene razlike distribucijom u korist
onih koji imaju najmanje pogodnosti. Moe se zakljuiti da ljudi nisu jednaki, oni
se raaju jednako slobodno, no ne i jednakima, njihov poloaj u drutvu i njihove
predispozicije nisu jednake te drava i drutvo moraju raditi u korist onih na
marginama. Zato drava stvorena na naelima vlasnitva, slobode i milosra
mora biti pravedna, ona mora biti takav sustav vlasti u kojem vlada veina,
odnosno narod. Prema tome, idealna drava jest demokracija jer ona oznaava
vladavinu proizalu iz naroda, odnosno vlast koja nastaje u demokraciji jest vlast
koju je narod izabrao, takoer to je vlast koju narod provodi pa je ona ujedno i
samoupravljana. Takoer, demokracija, kao sustav vlasti u kojem narod odluuje,
poiva na slobodi naroda, kao samostalnih slobodnih individua koje odluuju o
sebi, svojem dobru, ali i zajednikom dobru. U temelju dananjih modernih
demokratskih drava kao osnovna svakog zakona, ali i osnova nastajanja drave,
jest njezin temeljni zakon ustav. Ustav je ugovor kojeg sklapaju drava i
pojedinac, ustav je akt koji titi pojedinca, koji mu osigurava njegova osnovna
ljudska prava, pravo slobode, govora, vlasnitva, ustav je tu i da osigura
pojedinca od samovolje drave i dravnika. On propisuje trodiobu vlasti na
izvrnu, zakonodavnu i sudsku te osigurava pravedno propisivanje i provoenje
zakona. Ustav je temelj sklapanja ugovora izmeu naroda i vlasti te kao takav
predstavlja krunski primjer modernog drutvenog ugovora.
 Roeni kao slobodni pojedinci ivimo u svijetu u kojem vlada zakon
jaega, odnosno samo najmoniji opstaju i oni prisvajaju glas i vlasnitvo
slabijih. Nastojei zatititi sebe, svoje vlasnitvo i svoju slobodu, pojedinici se
udruuju u drutva, stvaraju zajednice i drave. U ovakvim dravama svoju
prirodnu slobodu ne mijenjaju u potpunosti za zatitu, odnosno ne podreuju je u
potpunosti suverenom autoritetu, nego ju dijele meusobno za osobni i drutveni
razvoj. U pravedenim drutvima, pojedinci nastoje osigurati jednakost za sve,
ublaiti negativne predispozicije te ograniiti mo suverena. Pojedinici stvaraju
drutvo dobra u kojem rade za opi boljitak, ne u skladu jaega, nego u skladu
jednakosti. Prema tome, Rosseauovi okovi, nisu okovi kojima pojedinac potpuno
predaje sebe autoritetu, to su okovi u kojima se pojedinac predaje drugima,
zajednici, u nadi boljeg drutva i vieg dobra za sve.