POSREDNO UČINITELJSTVO

Da li se osoba koja se posluži drugom osobom kao sredstvom za učinjenje nekog krivičnog djela može
smatrati njegovim učiniteljem ili se učiniteljem smatra samo ona osoba koja je bila sredstvo, a koja je
poduzela radnu krivičnog djela?

U našem krivičnom zakonodavstvu ovaj institut ne postoji, međutim, i sudska praksa i teorija
prihvataju pojam posrednog učiniteljstva kao što ga prihvataju i savremena strana zakonodavstva.

Konstrukcija posrednog učiniteljstva nastala je kao rezultat nastojanja da se otklone nedostaci

potpune ili ekstremne akcesornosti saučesništva, prema kojoj su saučesnici krivi samo ako je kriv i
neposredni učinitelj krivičnog djela. Kako je ovakvo shvatanje dovodilo do nelogičnih rješenja u
sudskoj praksi, moralo se korigovati. Ta korekcija utiče na način da se u situacijama u kojima je na
učininjenje krivičnog djela podstreknuta osoba koja nije kriva, ili je dijete, ili je neuračunljiva, zbog
čega se i ne može smatrati učiniteljem u njegovom objektivno-subjektivnom smislu, uzima da je takav
učinitelj samo sredstvo u rukama onog koji ga je na takvo djelo podstakao, a osoba koja je podstrekla
na učinjenje djela neće se smatrati podstrekačem, već posrednim učiniteljem krivičnog djela.

Ovaj problem saučesništva u djelu učinitelja koji nije kriv, danas je riješen usvajanjem teorije o
ograničenoj akcesornosti saučesništva, prema kojoj se za postojanje saučesništva i krivnju saučesnika
ne traži i krivnja neposrednog učinitelja. Međutim, i pored prihvatanja te teorije, postoje određene
situacije u kojima je nužno primijenjivati konstrukciju saučesništva jer se u tim situacijama neka
osoba ne bi mogla smatrati podstrekačem, ne bi se mogla kazniti.

I kod posrednog učiniteljstva radi se o učešću više osoba u ostvarenju nekog krivičnog djela, s tim da
se osoba koja neposredno poduzima radnju učinjenja smatra samo sredstvom, a ne i učiniteljem
djela. Kod posrednog učiniteljstva, učinitelj je ona osoba koja, imajući sva subjektivna obilježja
krivičnog djela, iskoristi drugu osobu za učinjenje djela, u čemu se ta druga osoba ne može smatrati
učiniteljem, jer joj nedostaje subjektivna strana krivičnog djela. To znači da je posredni učinitelj
intelektualni i voljni učinitelj krivičnog djela, on iako ne poduzima radnju krivičnog djela postupa sa
sviješću i voljom kao u svom djelu, on je taj koji djelo ostvaruje kao svoje, a ne kao tuđe, dok je
neposredni učinitelj samo sredstvo u njegovim rukama, koje poduzima radnju kojom se ostvaruju
objektivna obilježja djela.

Posredno učiniteljstvo se razlikuje i od saučiniteljstva i od saučesništva u užem smislu. U odnosu na

saučiniteljstvo razlika se ogleda u tome što saučiniteljstvo kao oblik saučiesništva podrazumijeva
svijest i volju za zajedničkim djelovanjem u izvršenju krivičnog djela, što kod posrednog učiniteljstva
nije slučaj. U odnosu na pomaganje i podstrekavanje razlika se ogleda u tome što pomagač i
podstrekač ne učestvuju u svom krivičnom djelu, te što je njihov uticaj na ostvaranje djela mnogo
manji nego kod posrednog učinitelja.

SUŠTINA POSREDNOG UČINITELJSTVA se sastoji u tome da se krivično djelo ostvaruje preko druge
osobe, korištenje te osobe, s tim da ona osoba koja drugog koristi kao sredstvo za učinjenje djela
upravlja djelatnostima te druge osobe, upravlja njenim radnjama, odnosno upravo ta osoba ima vlast
nad djelom, jer ima vlast nad neposrednim učiniteljem kao sredstvom. (kod nas je prihvaćena kao
dominirajuća teorija)
Tu leži bitna razlika između posrednog učiniteljstva i podstrekavanja, jer podstrekač nema vlast nad
djelom. Kod podstrekavanja, podstreknuti je glavni učinitelj djela i on donosi odluku o djelu, a ne
podstrekač, dok je kod posrednog učiniteljstva vlast nad djelom u rukama posrednog učinitelja.

Neposredni učinitelj se nalazi u podređenom položaju prema posrednom. Ta podređenost

neposrednog učinitelja može nastati kao rezultat sile, zablude, što neposrednom učinitelju nedostaje
određeno svojstvo ili poseban subjektivni odnos prema djelu. Čak i u onim situacijama u kojima je
neposredni učinitelj krivično odgovoran, jer se iz nehata našao u zabludi o obilježjima krivičnog djela,
njegova odgovornost je u drugom planu u odnosu na posrednog učinitelja koji je nosioc vlasti nad
djelom.

Posredni učinitelj može da bude samo ona osoba koja može biti i učinitelj određenog krivičnog djela.
To znači da posredni učinitelj mora ispunjavati sve subjektivne elemente kažnjivosti, kao i ona
posebna subjektivna obilježja koja se traže kod nekih krivičnih djela, kao što je postupanje sa
određenom namjerom, u određenom cilju, iz određenih pobuda. To je posebno važno kod DELICTA
PROPRIA kod kojih ne može biti ni učinitelj, pa tako ni posredni učinitelj osoba koja nema to svojstvo.
Kod posrednog učiniteljstva samo je ostvareno objektivno biće krivičnog djela.

Iz takvih razloga, i teorije i sudska praksa, kao i zakonska rješenja koja na tom postoje, prihvata
jedinstven stav u odnosu na kažnjivost u smislu da se on kažnjava na isti način, kao i da je neposredni
učinitelj učinjenog krivičnog djela. Takvim pristupom izražava se i pravilna pravna kvalifikacija
situacija posrednog učiniteljstva koje se ne bi moglo ispravno pravno procijeniti kroz institute
saučesništva u užem smislu, a ujedno se pravilno ocjenjuje i društvena opasnost posrednog učinitelja.

Posredni učinitelj odgovara i za pokušaj krivičnog djela. Međutim, postojanje pokušaja se ne vezuje
za djelatnost posrednog učiniteljstva, već u takvim situacijama, pokušaj postoji kad neposredni
učinitelj preduzme radnju krivičnog djela, jer tek njegova radnja predstavlja ugrožavanje zaštićenog
javnog dobra. Na isti način se kod posrednog učiniteljstva rješava pitanje i vremena i mjesta učinjenja
krivičnog djela. To znači da se mjesto i vrijeme određuju prema mjestu i vremenu neposrednog
učinitelja.

Kako su situacije po kojima postoji opravdanje za primjenu konstrukcije posrednog učinitelja u

stvarnosti dosta rijetke, to ovaj institut ima dopunski karakter u odnosu na pojedinačno sredstvo i
saučesništvo u užem smislu.

Kako savremena krivična zakonodavstva na planu kažnjavanja u pravilu izjednačavaju počinitelja i

podstrekača, neće doći do znatnije razlike u visini kazne u slučaju da sud pravilno ne kvalificira
ponašanje, npr. da se radi o podstrekavanju, odnosno saučesništvu.. (?)

Međutim, ako je u potanju radnja koja se u svom pojavnom obliku može označavati kao pomaganje
da li će se ovo okarakterisati kao posredno učiniteljstvo, jer se za ....... u našem krivičnom
zakonodavstvu ... (?)
OBLICI POSREDNOG UČINITELJSTVA:

1. Postoji kada se neposredni učinitelj nalazi u otklonjivoj, pa čak i neotklonjivoj zabludi,

neovisno kako se našao u zabludi; takav neposredni učinitelj izvršava protupravnu radnju, ali
ne postupa dolusno, već se posredni učinitelj koristi njime kao nedolusnim sredstvom, kao
nesvjesnim, i upravo taj posredni učinitelj ima vlast nad djelom. Takav posredni učinitelj ne
može se smatrati podstrekačem, jer s/ne stvara ... na učinjenje djela, već ga zbog njegove
zablude, neznanja samo koristi kao sredstvo za učinjenje djela. Tako je npr. posredni učinitelj
krivičnog djela krivotvorenje novca gazda koji je svoju neuku kućnu pomoćnicu poslao da
razmjeni određeni broj krivotvorenih novčanica, s tim da ona nije znala da se radi o
krivotvorenom novcu, jer je u posredstvom drugog stavila u opticaj krivotvoreni novac.
2. Kada neposredni učinitelj nije slobodan u postupanju, kada predstavlja neslobodno sredstvo,
jer djeluje pod prisilom koju vrši posredni počinitelj. ~ Sila koju jedna osoba kao posredni
učinitelj primijenjuje prema neposrednom mora biti apsolutna, ili neodoljiva, tako da
prisiljena osoba nema nikakvu slobodu odlučivanja. U takvom slučaju, učinitelj i to posredni
je osoba koja je primijenila silu kojoj se nije moglo suprotstaviti, npr. primijena omamljujućih
sredstava prema neposrednom učinitelju. Ovakvo rješenje je prisutno u čl. .. u KZ.. kada je
uvedena nova odredba u KZ BiH o sili i prijetnji, gdje je u stavu 1. navedeno da krivično djelo
nije ono koje je ..., a u stavu 3. je navedeno da se u takvom slučaju učiniteljem smatra osoba
koja je primijenila silu. ~ Druga situacija u kojoj neposredni učinitelj predstavlja sredstvo je i
kad djeluje pod uticajem prijetnje koja dolazi od posrednog učinitelja. Pod prijetnjom ima
mogućnost izbora donekle, s tim da je njegova odluka prijetnjom iznuđena. Ukoliko se pri
tom izboru odluči za ono što se traži, a što predstavlja učinjenje nekog krivičnog djela, da bi
tim izbjegao što mu se u protivnom prijetnjom stavlja u izgled, a to je neko zlo. Tada je takav
neposredni učinitelj prijetnjom prisiljen na učinjenje krivičnog djela. Takva prijetnja se može
smatrati kao istovremena neskrivljena opasnost u slučaju krajnje nužde, pa se u tom
kontekstu treba sagledati i zlo koje je ostvareno učinjenje krivičnog djela. To zlo koje se
ostvaruje bi moralo da bude manje, ili jednako zlo koje se stavljalo neposredno učinitelju u
izgled. Prisila je razlog isključenja protupravnosti djela od strane neposrednog učinitelja, pa
se osoba koja je prisilila ima smatrati posrednim učiniteljem. Kao primjer, može se navesti
slučaj kad neka osoba vatrenim oružjem prisili liječnika da izvrši protupravni prekid trudnoće;
ako učini to postupao je u krajnjoj nuždi, isključena je protupravnost, a osoba koja ga je
prisilila je posredni učinitelj. Npr. i situacija da čuvar u koncetracionom logoru prisili jednog
zatvorenika da ubije drugog, radi se o krajnjoj nuždi (učinjeno zlo jednako prijetećem), pa je i
u tom slučaju posredni učinitelj ubistva čuvar u logoru.
3. Kada se neposredni učinitelj javlja kao nekvalificirano dolozno oruđe, što predstavlja situaciju
u kojoj se jedna osoba koja posjeduje određeno sredstvo potrebno za učinjenje krivičnog
djela koristi drugom osobom koja nema tako posebna sredstva. Delicta propria – gdje osoba
sa posebnim svojstvima navodi osobu bez tog svojstva na umišljajno ostvarenje nekog
krivičnog djela. Tako npr. doktor medicine navede osobu da nekom pacijentu da neku tvar,
koja uopće nije lijek koji je potreban, već predstavlja neprikladno sredstvo liječenja, u takvom
slučaju neposredni učinitelj koji je iskorišten kao sredstvo, iako postupa s umišljajem ne može
biti učinitelj nesavjesnog liječenja jer nema svojstvo, doktor medicine je posredni učinitelj
krivičnog djela jer posjeduje posebno svojstvo.
4. Kada je neposredni učinitelj osoba koja nije krivično odgovorna, npr. kad se za učinjenje
koristi neuračunljiva osoba ili dijete, u takvom slučaju u teoriji se uzima da se radi o
posrednom učiniteljstvu, iako postoje i shvatanja na kojima se u tim shvatanjima može raditi
o posrednom učinitelju ako su te osobe u potpunosti bile ovisne o tuđoj volji koji ih je
iskoristio za učinjenje. U protivnom, ako neuračunjiva osoba ili dijete imaju sposobnost da
sami donose odluke, tad treba uzeti da se ne radi o posrednog učiniteljstvu već o
podstrekavanju. Npr. ako bi se za izvršenje krivičnog djela koristilo petogodišnje dijete kod
kojeg ne postoji subjektivni supstrat, radilo bi se o posrednom učiniteljstvu; ako je u pitanju
dijete koje navršava 14.godina tada se njegovo navođenje može ocijeniti kao podstrekavanje.
5. Kad se neposredni učinitelj javlja kao nenamjerno dolozno sredstvo, situacije u kojima je
potrebna namjera na strani učinitelja, u takvim slučajevima neposredni učinitelj s namjernom
.. kao obilježje bića djela, s tim da namjera ne postoji kod njega, već kod druge osobe koja ga
je navela na učinjenje, a to je osoba koja je posredni učinitelj. Npr. ako neko navede drugu
osobu da uzme tuđu pokretninu, i ova osoba to učini, ali bez namjere da pribavi imovinsku
korist, ta osoba neće biti učinitelj krivičnog djela krađa, jer nedostaje namjera, bez čega djelo
ne može postojati, već je posredni učinitelj krađe osoba koja je navela na učinjenje, pod
uvjetom da kod te osobe postoji namjera pribavljanja koristi.
6. Kad neposredni učinitelj ne ostvaruje zakonoska obilježja određenog krivičnog djela, u
takvom slučaju posredni učinitelj se koristi zabludom druge osobe kao žrtve i time navodi na
postupak koji dovodi do smrti. Npr. kad jedna osoba navede drugu osobu da popije tvar kao
da je lijek ili da dodirne električni vod pod visokim naponom, ili da prema sebi okrene oružje,
kao da je prazno. Ako dođe do tjelesnog povređivanja ili smrti, osoba koja je žrtvu navela,
smatra se posrednim učiniteljem (jer je zabludom imala vlast nad postupcima žrtve). ~ neće
se raditi o učinjenju krivičnog djela učestvovanja u samoubistvu kroz navođenje drugog na
samoubistvo KZBiH, jer djelo podrazumijeva samoubistvo žrtve u smislu njene slboode da se
usmrti. Neće se raditi ni o podstrekavanju jer žrtva ne ostvaruje protupravno radnju.
7. Javlja se u novije vrijeme, kada se koristi organizovani aparat moći. Takvi učinitelji su osobe
koje se iz pozadine koriste aparaturom moći za ostvarenje zločinačkih ciljeva; ne poznaju
neposrednog učinitelja, ne moraju biti osobno individualizirani, ali znaju da će njihove odluke
biti provedene, jer se podređeni kao dio aparata moraju povinovati zahtjevima. Kod
podređenih, kao neposrednih učinitelja nema ni zablude ni prisile, oni ispunjavaju nalog, jer
će inače biti zamijenjeni. Neposredni učinitelj, iako su i sami krivično odgovorni, ipak su samo
sredstvo za ostvarenje krivičnog djela čije izvršenje nalaže nadređeni. U takvim situacijama
ne radi se o saučiniteljstvu jer nema dogovora, a neće se raditi ni o podstrekavanju, jer
odgovrnost ne bi izrazila pravnu odgovornost nalogodavca, čija djelatnost ima primarni
karakter, a nije akcesorna... ovaj oblik došao je do izražaja u njemačkoj sudskoj praksi 90ih
godina, kada su pojedince iz određenih državnih struktura bivšeg BDRa kao posredne
učinitelje osudili za ubistva koja su po njihovom nalogu počinili graničari te države.
SITUACIJE U KOJIMA NE POSTOJI POSREDNO UČINITELJSTVO!

1. Nije moguće, kod tzv. vlastoručnih krivičnih djela, jer ih može učiniti samo osobno učinitelj.
Npr. ako jedna osoba svjesno i voljno dovede u zabludu drugu osobu tako da ta osoba da
lažan iskaz pred sudom, tada se osoba koja je dovela u zabludu neće smatrati posrednim
učiniteljem. Smatrat će se podstrekačem. Takva djela su i rodoskrvnuće 213.čl. i dvobračnost
214.čl.
2. Posredno učinjenje ne postoji ni u slučaju ako se neko posluži drugom osobom kao
mehaničkim sredstvom ili predmetom. Tu se učinitelj ne služi drugom osobom kao osobom
koja neposredno poduzima radnju učinjenja, koristi se tijelom druge osobe kao sredstvom.
Npr. ako osoba namjerno gurne drugu osobu na neki izlog – krivično djelo oštećenja tuđe
stvari; tada je osoba koja je gurnut/la neposredni učinitelj tog djela.
3. Kod delicta propria – navedeno je da je posredno učiniteljstvo moguće ako određena osoba
ima svojstvo koje se traži kod nekog djela, a koja navodi na umišljajno učinjenje osobu koja
nema to svojstvo. U obrnutom slučaju, nije moguće posredno učiniteljstvo, jer posredni
učinitelj može da bude samo ona osoba koja može biti pojedinačni učinitelj. Npr. ne može biti
posredni učinitelj krivotvorenja službene isprave čl.389 KZFBiH, osoba koja nije službena, a
koja navede službenu osobu da je u zabludi za neku ispravu s neistinitim sadržajem.
4. Posredno učiniteljstvo nije moguće ni kod garantnih djela nečinjenja, razlog je što osoba koja
propusti obavezu kao garantnu, nema vlast nad postupcima neposrednog učinitelja. Npr. ako
roditelj vidi da neko tuče njegovo dijete i ništa ne čini da to spriječi, iako je to mogao, tada će
on kao roditelj odgovarati za krivično djelo teške tjelesne ozljede učinjene nečinjenjem. U
takvom slučaju će se i roditelj i druga osoba koja je neposredno nanijela tjelesne povrede
smatrati samostalnim i paralelnim učiniteljima tog djela. Posredno učiniteljstvo je isključeno,
jer roditelj kao garant nema vlast nad postupanjem neposrednog učinitelja. Neće postojati ni
saučiniteljstvo jer nema zajedničkog djelovanja, dok je podstrekavanje isključeno, jer roditelj
nije naveo neposrednog na učinjenje tog krivičnog djela.

Iz naprijed navedenog, o pojmu i oblicima posrednog učiniteljstva, može se zaključiti da taj institut
ima značaja i u našem krivičnom pravu, neovisno što nije formalno pripisano i što njegova primjena
može doći u obzir u malom broju slučajeva. Zbog specifičnosti koje postoje i u našem krivičnom pravu
ima opravdanja razlikovanje učiniteljstva na posredno i neposredno, te na saučiniteljstvo, jer se ti
oblici u ostvarenju krivičnog djela u znatnoj mjeri razlikuju od saučesništva u užem smislu, tj. od
podstrekavanja i pomaganja.