DEFINICIJA

Skup subjektivnih uvjeta koji određenu osobu

koja je ostvarila objektivna obilježja krivičnog
djela karakteriziraju kao uračunljivog i krivog
učinitelja krivičnog djela.
KRIVIČNA ODGOVORNOST SE SASTOJI OD:

1.URAČUNLJIVOSTI 2. KRIVNJE
(element pomoću kojeg (element pomoću kojeg
se izražava ispravnost se izražava određeni
psihičkog aparata psihički odnos učinitelja
učinitelja i postojanje prema djelu kroz
sposobnosti rasuđivanja postojanje ili mogućnost
i odlučivanja) postojanja određenih
psihičkih procesa na
osnovu uračunljivosti.
Odnos uračunljivosti i
krivnje

Odnos između apstraktnog i

konkretnog jer je uračunljivost
sposobnost za krivnju dok je
krivnja konkretizacija te
sposobnosti.
 Metodi utvrđivanja
neuračunljivosti
- Psihološki – utvrđivanje postojanja psihičkih
smetnji kao posljedica nenormalnih psihičkih
stanja
- Biološki – utvrđivanje prisustva abnormalnih
psihičkih stanja kod učinitelja u vrijeme učinjenja
krivičnog djela (etiološki)
- Mješoviti – biološkim metodom utvrde se
abnormalna psihička stanja koja se javljaju kao
uzrok, dok se psihološkim utvrdi isključivanje
psihičkih funkcija na kojima se zasniva
uračunljivost (rasuđivanje i odlučivanje)
Prema KZ BiH i entiteta koristi se
mješoviti biološko-psihološki
metod.
Uračunljivost se procijenjuje u
vrijeme učinjenja krivičnog djela
za svako konkretno učinjeno
krivično djelo.
Nepostojanje uračunljivosti isključuje
krivičnu odgovornost pa će ukoliko se
utvrdi u postupku vještačenja da je
učinitelj u vrijeme učinjenja krivičnog
djela bio neuračunljiv sud na prijedlog
tužioca utvrditi da je učinitelj učinio
krivično djelo u stanju neuračunljivosti i
predmet uputiti nadležnom organu
socijalnog staranja radi pokretanja
odgovarajućeg postupka.
 Bitno smanjena
uračunljivost
Postoji kod onog učinitelja krivičnog djela čija
je sposobnost da shvati značaj svog djela ili
sposobnost da upravlja svojim postupcima u
vrijeme učinjenja krivičnog djela bila bitno
smanjena zbog trajne ili privremene
duševne bolesti, privremene duševne
poremećenosti ili zaostalog duševnog
razvoja.
Ne isključuje se krivična odgovornost, osoba je
krivično odgovorna uz mogućnost ublažavanja
kazne (koja može biti obligatorna ili
fakultativna).

* Obligatorno = mora se ublažiti

Fakultativno = može se ublažiti

Naš zakon prihvata fakultativno i ograničeno

ublažavanje kazne za ovakve slučajeve.
 Samoskrivljena neuračunljivost
Actiones liberae in causa
U našem krivičnom zakonodavstvu uzima se da je
krivično odgovoran učinitelj krivičnog djela koji
je upotrebom alkohola, droga ili na drugi način
doveo sebe u stanje u kojem nije mogao
shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim
postupcima, ako je u vrijeme dovođenja u to
stanje djelo bilo obuhvaćeno njegovim
umišljajem ili je u odnosu na to djelo kod njega
postojao nehat, a zakon za takva djela propisuje
krivičnu odgovornosti za nehat.
 KRIVNJA
Skup psihičkih odnosa prema
određenom krivičnom djelu koji se
izražavaju u svijesti i volji njegovog
učinitelja.

OSNOVNI ELEMENTI:
SVIJEST I VOLJA
Dva oblika krivnje:

1. UMIŠLJAJ

2. NEHAT
Umišljaj
- Redovni i teži oblik krivnje za koji se uvijek
krivično odgovara
- Direktni umišljaj – učinitelj bio svijestan
svog djela i htio njegovo učinjenje
- Eventualni umišljaj – učinitelj bio svijestan
da zbog činjenja ili nečinjenja može
nastupiti zabranjena posljedica, pa je
pristao na njeno nastupanje
Direktni umišljaj – dva elementa: svijest o
stvarnim obilježjima krivičnog djela
(intelektualni element) i htjenje djela
(voluntaristički element)

Eventualni umišljaj – dva elementa: svijest o

mogućnosti nastupanja posljedice
(intelektualni element) i pristajanje na
posljedicu (voljni element)
 Nehat
 Svjesni nehat (luksuria) postoji u slučaju kad je učinitelj bio
svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može doći
do nastupanja zabranjene posljedice, ali je olako držao da
posljedica neće nastupiti ili da će je moći sprječiti.
 Nesvjesni nehat ili nemarnost (negligentia) postoji kao
oblik krivnje kad učinitelj nije bio svjestan da zbog
njegovog činjenja ili nečinjenja može doći do nastupanja
zabranjene posljedice, iako je prema okolnostima i prema
svojim ličnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te
mogućnosti.
Frankove formule

 “Bilo ovako ili onako svakako ću

poduzeti radnju”

 "Mogu dovršiti djelo, ali neću"

 U praksi se javljaju teškoće oko razgraničenja eventualnog umišljaja od
svjesnog nehata, jer su kriteriji za to razgraničenje subjektivne prirode, zbog
čega se i kaže kako je ovo jedno od najtežih i najspornijih pitanja krivičnog
prava.

Prva Frankova formula:

obuhvaća hipotetsko pitanje - kako bi se ponašao počinitelj koji je inaće
predvidio mogućnost nastupanja posljedice, kada bi smatrao da će ona sigurno
nastupiti...za šta bi se on u takvom slučaju opredijelio, da li bi se povukao? Ako
bi i pod tom pretpostavkom radio - postojao bi eventualni umišljaj, a ako bi
odustao od djela-svjesni nehat.

Druga Frankova formula :
po njoj treba utvrditi za postojanje eventualnog umišljaja da je počinitelj
postupao: može biti tako ili drugačije, može se dogoditi tako ili drugačije, ja ću
u svakom slučaju raditi. Pa će sud, ako je u konkretnom slučaju u dvojbi da li se
radi o ev. umišljaju ili svjesnom nehatu, morat se odlučiti za nehat, jer se u toj
dvojbi takav zaključak može prihvatiti kao nedvojben, dakle da postoji blaži
oblik krivnje, budući se ne može sa sigurnošću utvditi teži tj. umišljaj.
 Krivična odgovornost za
kvalificirane oblike
krivičnih djela
Dva oblika ovih krivičnih djela:
1. Djela kvalificirana težom posljedicom
Pr. Nanošenje teške tjelesne povrede
dovede do nastupanja smrti
1. Djela kvalificirana naročitom okolnošću
Pr. Krađa se izvrši iskorištavanjem stanja
nastalog zbog požara u nekom objektu
Naše važeće krivično zakonodavstvo ne
sadrži odredbu o odgovornosti za težu
posljedicu što znači da se propisana teža
kazna zbog teže posljedice može izreći
samo ako se utvrdi krivnja učinitelja u
odnosu na tu težu posljedicu.

Odgovornost za krivična djela kvalificirana

posebnom okolnošću postoji kada je
učinitelj bio svijestan te posebne okolnost
ili mogućnosti njenog nastupanja.
ZABLUDA U KRIVIČNOM PRAVU

Postojanje pogrešne ili nepotpune predstave ili

svijesti o nekoj okolnosti koja predstavlja
element ili obilježje nekog krivičnog djela.
 Stvarna zabluda
Postojanje pogrešne ili nepotpune predstave
ili svijesti o nekoj stvarnoj okolnosti koja
predstavlja element ili obilježje nekog
krivičnog djela.
- U užem smislu – pr. osoba oduzme tuđu
pokretnu stvar smatrajući da je ta stvar
napuštena
- U širem smislu- pr. osoba nanese teške
tjelesne povrede drugoj osobi smatrajući
da druga osoba prema njoj preduzima
protupravni napad
Otklonjiva postoji kad je učinitelj bio u zabludi
usljed nehata, bio dužan i mogao da ima
pravilnu predstavu o stvarnim okolnostima i u
tom slučaju učinitelj može biti krivično
odgovoran i krivično neodgovoran (zavisno
da li KZ predviđa za određeno k.d.
odgovornost i za nehat).
Neotklonjiva postoji kad je učinitelj nije bio u
zabludi usljed nehata, nije bio dužan i nije
mogao da ima pravilnu predstavu o stvarnim
okolnostima i u tom slučaju učinitelj nije
krivično odgovoran.
Stvarna zabluda u užem smislu može biti
zabluda o predmetu, licu i uzročnoj vezi, a
u širem smislu riječ je o okolnostima kao
što su nužna odbrana i krajnja nužda
(odnosno putativna nužna odbrana i
putativna krajnja nužda).
Pravna zabluda

Pogrešna predstava učinitelja o zabranjenosti

krivičnog djela odnosno protupravnosti.

Primjer:
1. Učinitelj nije svijestan da k.d. koje je učinio nije u
zakonu određeno kao k.d. (ne plaća alimentaciju
za dijete, a pri tome ne zna da je to neplaćanje
propisano kao k.d. Izbjegavanja izdržavanja)
Učinitelj krivičnog djela koji nije znao da je to
djelo zabranjeno može se blaže kazniti ili
osloboditi od kazne (samo u onim slučajevima
kad se učinitelj u zabludi našao iz opravdanih
razloga).