Krivnja (nastavak)

Namjera i nehaj
Svijest o protupravnosti
Zablude
 Namjera
 namjera – znanje i htijenje bića k.d. (intelektualna i voljna
sastavnica)

 namjera je teži oblik krivnje od nehaja, ujedno i temeljni

oblik krivnje

 tamo gdje zakon ne kaže ništa o obliku krivnje,

podrazumijeva se namjera

 Vrste namjere : 1. izravna (dolus directus)

2. neizravna (dolus eventualis)
 Izravna namjera
1. intelektualna sastavnica – sastoji se u svijesti o djelu – ta svijest
mora obuhvatiti sva obilježja k.d.
 počinitelj mora biti svjestan radnje i posljedice te uzročne
veze među njima
 nebitna odstupanja zbiljskog kauzalnog toka od
zamišljenog ne isključuju namjeru
 počiniteljeva svijest mora obuhvatiti i deskriptivna i
normativna obilježja
 svijest o djelu mora biti aktualna
 dovoljna je i svijest u neizoštrenom obliku

2. voljna sastavnica – sastoji se u tome da počinitelj hoće k.d.

 Izravna namjera
 1. Izravna namjera prvog stupnja – počinitelj ide
za tim i stalo mu je do počinjenja k.d.
 naglasak je na voljnoj sastavnici
 dovoljno je da počinitelj koji hoće djelo
posljedicu predvidi kao moguću

 2. Izravna namjera drugog stupnja – počinitelju

nije stalo do toga da ostvari obilježja nekog k.d., ali
zna da hoće ako poduzme namjeravanu radnju
 naglasak je na intelektualnoj sastavnici
 Neizravna namjera
 intelektualna sastavnica je određena kao svijest o
mogućnosti počinjenja k.d.

 voljna sastavnica je određena kao pristajanje na djelo

 neizravna namjera je zbog specifičnosti voljne
sastavnice blaži oblik krivnje

 Razgraničenje od svjesnog nehaja: Frankova formula

('bilo ovako ili onako, svakako ću poduzeti radnju''
 Nehaj
 1. svjesni nehaj – počinitelj je svjestan da može
počiniti k.d. ali lakomisleno smatra da se to neće
dogoditi ili lakomisleno smatra da će moći to
spriječiti

 2. nesvjesni nehaj – počinitelj nije svjestan da

može počiniti k.d., ali je bio dužan i mogao biti
svjestan te mogućnosti
 Nehaj
 Da bi se radilo o nehaju mora doći do povrede dužne pažnje

 1. Povreda objektivne dužne pažnje

 – objektivna dužna pažnja se sastoji u dužnoj pažnji koju bi
uložio savjestan i razuman čovjek iz kruga počinitelja:
 a) da predvidi opasnost za neko pravno dobro
 b) na prilagodi ponašanje kojim će se izbjeći k.d.

 2. Povreda subjektivne dužne pažnje – ako ne udovolji

dužnosti da prema svojim osobnim mogućnostima:
 a) predvidi opasnost za neko pravno dobro
 b) prilagodi ponašanje kojim će se izbjeći k.d.
 K.d. kvalificirana težom
posljedicom
 napušten je dolus indirectus i teorija versari in re illicta
po kojoj su počinitelju uvijek uračunavane sve posljedice
koje proizađu iz njegove radnje, što je jedan oblik
objektivne odgovornosti

 Teža (posebna) posljedica mora biti obuhvaćena

krivnjom počinitelja (barem nehaj)

 3 situacije:
a) namjera + nehaj
b) nehaj + nehaj
c) namjera + namjera
 Svijest o protupravnosti
 svijest o protupravnosti – počiniteljevo znanje da se
svojom radnjom sukobljava s pravom ili da čini nešto pravno
zabranjeno
 ako počinitelj nije svjestan protupravnosti onda je u zabludi o
protupravnosti djela (može isključiti ili barem ublažiti krivnju)
– napuštena načela error iuris nocet i ignorantia iuris
neminem excusat
 dovoljna je potencijalna svijest o protupravnosti
 Predmet svijesti o protupravnosti:
 - počinitelj mora znati da je ono što čini pravno zabranjeno
(nije dovoljno da zna da je nemoralno)
 - dovoljna je i laička svijest o pravnoj zabranjenosti
 Zablude
 1. Zabluda o biću k.d.

 2. Zabluda o okolnostima koje isključuju

protupravnosti

 3. Zabluda o protupravnosti

 4. Zabluda o ispričavajućim razlozima

 Zabluda o biću k.d.
 zabluda o biću k.d. je obrnuta strana namjere
 budući da intelektualna sastavnica namjere obuhvaća svijest
o obilježjima k.d., kod počinitelja u zabludi o biću k.d. uvijek
isključena namjera
 Otklonjiva zabluda o biću k.d. = nehaj
 Zabluda o objektu - odlučna samo ako su identitet ili neke
druge osobine objekta ujedno obilježja k.d.
 Zabluda o uzročnoj vezi – nije zabluda o biću k.d. ako se
odnosi na nebitna odstupanja
 -aberratio ictus – kad počinitelj prouzroči posljedicu na
drugom, a ne na željenom objektu (stjecaj namjernog
pokušaja k.d. i nehajnog dovršenog k.d. ili samo pokušaj)
 Zabluda o okolnostima koje
isključuju protupravnost
 Putativna nužna obrana
– neotklonjiva isključuje krivnju, a otklonjiva samo
za nehaj

 Putativna krajnja nužda (učinjeno zlo manje od

prijetećeg)
– neotklonjiva isključuje krivnju, a otklonjiva samo
za nehaj
 Zabluda o protupravnosti
 ako je takva zabluda neotklonjiva isključena je krivnja, a ako je
otklonjiva može se blaže kazniti
 rjeđa kod delicta per se, a češće kod delicta mere prohibita
 Vrste zablude o protupravnosti:
 a) izravna zabluda o protupravnosti – počinitelj zna što čini, ali ne
zna da je to pravno zabranjeno
 b) neizravna zabluda o protupravnosti
– zabluda o postojanju nekog r.i.p.
 – zabluda o granicama nekog priznatog r.i.p.
 c) zabluda o supsumpciji - počinitelj je laički svjestan obilježja k.d.,
ali zbog preuskog tumačenja tog obilježja dolazi do zaključka da
se njegovo ponašanje ne može podvesti pod opis k.d.
 Zabluda o ispričavajućim
razlozima
 Putativna nužna obrana (prekoračenje zbog
jake prepasti)
– neotklonjiva isključuje krivnju, a otklonjiva samo
za nehaj

 Putativna krajnja nužda (učinjeno nije

nerazmjerno teže od zla koje je prijetilo)
– neotklonjiva isključuje krivnju, a otklonjiva samo
za nehaj