Smjernice Za Tumacenje I Primjenu Direktive Vijeca 9313EEZ o Nepoštenim Uvjetima U Potrosackim Ugovorima

C 323/4 HR Službeni list Europske unije 27.9.2019.
OBAVIJEST KOMISIJE
Smjernice za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima
u potrošačkim ugovorima
(Tekst značajan za EGP)
(2019/C 323/04)
SADRŽAJ
Stranica
UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1. CILJEVI I PODRUČJE PRIMJENE DIREKTIVE O NEPOŠTENIM UVJETIMA U POTROŠAČKIM UGOVORIMA . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.1. Ciljevi Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.2. Područje primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.2.1. Izrazi „prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluga)”, „potrošač” i „ugovori koji se sklapaju između pro
davatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.2.2. Ugovorne odredbe o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori (članak 3. stavci 1. i 2. Direk
tive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
1.2.3. Izuzeće ugovornih odredaba koje su odraz obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba
(članak 1. stavak 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.2.4. Međuđjelovanje s ostalim zakonodavstvom EU-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
1.2.5. Primjena Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima na trgovce s poslovnim
nastanom u trećim zemljama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
2. ODNOS S NACIONALNIM PRAVOM, UKLJUČUJUĆI MINIMALNO USKLAĐIVANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
2.1. Minimalno usklađivanje i proširenje područja primjene (članci 8. i 8.a Direktive o nepoštenim uvjetima
u potrošačkim ugovorima), uključujući ulogu nacionalnih vrhovnih sudova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
2.2. Ostale odredbe nacionalnog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
3. OPĆI TEST ZA UTVRĐIVANJE NEPOŠTENOSTI I ZAHTJEVI TRANSPARENTNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
3.1. Općenito o nepoštenosti i transparentnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
3.2. Ugovorne odredbe koje se odnose na glavni predmet ugovora ili cijenu i naknadu (članak 4. stavak 2.
Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
3.2.1. Ugovorne odredbe koje se odnose na definiciju glavnog predmeta ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
3.2.2. Ugovorne odredbe koje se odnose na cijenu i naknadu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
3.3. Zahtjevi transparentnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
3.3.1. Zahtjevi transparentnosti iz Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima . . . . . . . . . . . 25
3.3.2. Zahtjevi transparentnosti koji proizlaze iz drugih akata EU-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
3.4. Procjena nepoštenosti na temelju članka 3. i članka 4. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima
u potrošačkim ugovorima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
3.4.1. Okvir za procjenu na temelju članka 3. stavka 1. i članka 4. stavka 1. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
3.4.2. Relevantnost zakonskih odredbi i važnost neravnoteže . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
3.4.3. Sankcije ili posljedice propusta potrošača da ispuni ugovorne obveze . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
3.4.4. Moguća nepoštenost cijene ili naknade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
3.4.5. Okolnosti u trenutku sklapanja ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
3.4.6. Relevantnost netransparentnosti za nepoštenost ugovornih odredaba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
3.4.7. Uloga Priloga iz članka 3. stavka 3. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovo
rima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
4. NEOBVEZUJUĆA NARAV NEPOŠTENIH UGOVORNIH ODREDABA (ČLANAK 6. STAVAK 1. DIREKTIVE
O NEPOŠTENIM UVJETIMA U POTROŠAČKIM UGOVORIMA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
4.1. Priroda i uloga članka 6. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u zaštiti
od nepoštenih ugovornih odredaba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
4.2. Pravni učinak koncepta „neobvezujuće za potrošača” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
27.9.2019. HR Službeni list Europske unije C 323/5
4.3. Posljedice nepoštenosti ugovornih odredaba za prava i obveze ugovornih stranaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39

4.3.1. Načelo ukidanje nepoštenih ugovornih odredaba i zabrana njihove revizije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
4.3.2. Iznimka: Popunjavanje praznina u ugovoru radi sprečavanja njegove ništetnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
4.3.3. Primjena dispozitivnih odredaba u ostalim predmetima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
4.3.4. Mogućnost primjene nepoštenih ugovornih odredaba unatoč njihovoj nepoštenosti? . . . . . . . . . . . . . . . 43
4.4. Povrat koristi stečenih nepoštenim ugovornim odredbama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
5. PRAVNI LIJEKOVI I POSTUPOVNA JAMSTVA KOJA SE ZAHTIJEVAJU ČLANKOM 6. STAVKOM 1. I ČLANKOM 7.
STAVKOM 1. DIREKTIVE O NEPOŠTENIM UVJETIMA U POTROŠAČKIM UGOVORIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovo
rima te načela ekvivalentnosti i djelotvornosti općenito . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
5.2. Načelo kontrole po službenoj dužnosti nepoštenih ugovornih odredaba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
5.2.1. Povezanost s člankom 6. stavkom 1. i člankom 7. stavkom 1. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
5.2.2. Odnos s načelima građanskog postupka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
5.2.3. Kontrola po službenoj dužnosti i potpuna pasivnost potrošača . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
5.3. Obveze koje proizlaze iz načela ekvivalentnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
5.3.1. Kontrole po službenoj dužnosti nepoštenih ugovornih odredaba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
5.3.2. Ostale obveze na temelju načela ekvivalentnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
5.4. Procjena po službenoj dužnosti i djelotvornost pravnih lijekova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
5.4.1. Važeći test . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
5.4.2. Relevantni pokazatelji za djelotvornost pravnih lijekova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
5.5. Što podrazumijeva kontrola po službenoj dužnosti? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
5.5.1. Temeljne obveze . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
5.5.2. Aspekti koje treba preispitati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
5.5.3. Dostupnost potrebnih pravnih i činjeničnih elemenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
5.5.4. Zaključci koji će biti doneseni na temelju ocjenjivanja nepoštenosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
5.6. Posljedice kontrole po službenoj dužnosti, djelotvornosti i ekvivalentnosti i nacionalnih postupovnih
pravila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
5.7. Kontrola po službenoj dužnosti nepoštenih ugovornih odredaba i izvansudski postupci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
6. NALOZI U KOLEKTIVNOM INTERESU POTROŠAČA (ČLANAK 7. STAVCI 2. I 3. DIREKTIVE O NEPOŠTENIM UVJE
TIMA U POTROŠAČKIM UGOVORIMA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
PRILOG I. – Popis predmeta Suda iz ove Obavijesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
PRILOG II. – Pregled obavijesti u skladu s člankom 8.a Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovo 90
rima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
UVOD
Direktiva Vijeća 93/13/EEZ (1) temelji se na načelima. Njome se potrošači štite od nepoštenih odredaba u svim vrstama
ugovora između poslovnih subjekata i potrošača. To ju čini središnjim instrumentom za postizanje pravednosti na unu
tarnjem tržištu.
Otkako je donesena prije 26 godina, Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima tumačena je u brojnim
odlukama Suda Europske unije (Sud), osobito u prethodnim odlukama, u kojima je Sud dodatno razradio mnoga opća
načela utvrđena Direktivom. Tumačenje Suda nije ograničeno na kriterije za meritornu ocjenu ugovornih odredaba i na
posljedice koje proizlaze iz nepoštenosti ugovornih odredaba, nego utječe i na nacionalna postupovna pravila u mjeri
u kojoj su ona relevantna za djelotvornu zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba.
(1) Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21.4.1993., str. 29.) izmi
jenjena Direktivom 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).
Provjera prikladnosti iz 2017. (2) u područjima potrošačkog i tržišnog prava uključivala je sveobuhvatnu evaluaciju
Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Utvrđeno je da je pristup iz Direktive o nepoštenim uvje
tima u potrošačkim ugovorima koji se temelji na načelima djelotvoran te da pridonosi visokoj razini zaštite potrošača.
Međutim, evaluacijom je utvrđena nedovoljna jasnoća u tumačenju te Direktive i njezinoj primjeni, na primjer, s obzi
rom na: i. opseg izuzeća za odredbe koje se odnose na cijenu i glavni predmet, ii. pravne posljedice neobvezujuće pri
rode nepoštenih ugovornih odredaba i iii. obvezu nacionalnih sudova da u primjeni Direktive o nepoštenim uvjetima
u potrošačkim ugovorima u pojedinačnim predmetima imaju aktivnu ulogu. Stoga je u Izvješću o provjeri prikladnosti
preporučeno da se ta pitanja riješe konkretnim smjernicama Komisije.
U tom je kontekstu Komisijin prijedlog od 11. travnja 2018. (3) o izmjeni različitih direktiva o zaštiti potrošača u dijelu
u kojem se odnosi na Direktivu o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ograničen na prijedlog uvrštavanja
odredbe o sankcijama. Istodobno je u Komunikaciji Komisije „Nove pogodnosti za potrošače” od 11. travnja 2018. (4)
objavljeno da će Komisija 2019. donijeti smjernice o Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima kako bi
se razjasnila pitanja proizašla iz primjene Direktive.
Glavna je svrha ove Obavijesti o smjernicama (u nastavku: „Obavijest”) na strukturirani način izložiti tumačenje koje je
Sud pružio o ključnim pojmovima i odredbama Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, u svjetlu
konkretnih slučajeva koje su rješavali sudovi država članica. Komisija na taj način želi diljem EU-a povećati razinu svi
jesti o ovoj sudskoj praksi među svim zainteresiranim stranama, kao što su potrošači, poslovni subjekti, tijela država
članica, kao i nacionalni sudovi i pravni stručnjaci, te time olakšati njezinu primjenu u praksi.
Iako je Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ostvarena visoka razina zaštite potrošača i uskla
đeni su ključni pojmovi zaštite od nepoštenih ugovornih odredaba na unutarnjem tržištu, u državama članicama tako
đer postoje posebnosti koje će sudionici na tržištu i pravni stručnjaci trebati uzeti u obzir. Takve se posebnosti
mogu odnositi na šire područje primjene nacionalnih propisa kojima se prenosi Direktiva o nepoštenim uvjetima
u potrošačkim ugovorima ili se mogu očitovati u podrobnijim ili strožim pravilima povezanima s nepoštenosti ugovor
nih odredaba. Primjeri uključuju „crni popis” ugovornih odredaba koje se uvijek smatra nepoštenima, popise ugovornih
odredaba za koje se pretpostavlja da su nepoštene, procjenu ugovornih odredaba o kojima su se vodili pojedinačni pre
govori, procjenu nepoštenosti ugovornih odredaba kojima se utvrđuje glavni predmet ili primjerenost cijene ili naknade
čak i kad su te odredbe transparentne. Mogu postojati i blaži zahtjevi prema kojima se utvrđuje je li ugovorna odredba
nepoštena na temelju opće odredbe o nepoštenosti, na primjer u slučaju kada se u nacionalnom aktu o prenošenju ne
propisuje da mora postojati znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka ili da je neravnoteža u pravima i obve
zama u suprotnosti sa zahtjevima o dobroj vjeri. Takva su pravila u načelu moguća u skladu s odredbom o minimalnom
usklađivanju iz članka 8. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (5). U Prilogu II. Obavijesti sadržan
je pregled obavijesti država članica na temelju članka 8.a Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (6),
u kojima se odražavaju odstupanja od te Direktive.
Obavijest se temelji na minimalnom standardu koji je predviđen Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugo
vorima i njome se ne može pružiti sveobuhvatna slika primjene Direktive u pojedinačnim državama članicama EU-a,
uključujući odluke nacionalnih sudova i drugih nadležnih tijela o procjeni konkretnih ugovornih odredaba. Informacije
o nacionalnim odredbama kojima se prenosi Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, o sudskoj
praksi i o pravnoj literaturi, osim u različitim izvorima informacija koji su dostupni u državama članicama, dostupne su
u bazi podataka o zaštiti prava potrošača kojoj se može pristupiti putem portala e-pravosuđe (7).
Ako nije drukčije navedeno, članci na koje se upućuje u ovoj Obavijesti odnose se na članke iz Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima. U slučaju kada se upotrebljava pojam „ugovorna odredba” ili „odredba”, on se
odnosi na „odredbu o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori” u smislu članka 3. stavka 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima. U slučaju kada su citati iz teksta Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima ili iz presuda Suda vizualno istaknuti, takvo je isticanje dodala Komisija.
(2) Završno izvješće od 23. svibnja 2017., SWD(2017) 208 final.

(3) Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., Direktive 98/6/EZ Europ
skog parlamenta i Vijeća, Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta
i Vijeća u pogledu boljeg izvršavanja i modernizacije pravila EU-a o zaštiti potrošača, COM(2018) 185 final. U trenutku donošenja ove
Obavijesti Vijeće i Europski parlament načelno su se usuglasili oko uvrštavanja novog članka 8.b o sankcijama u Direktivu o nepošte
nim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
(4) COM(2018) 183 final.
(5) Odjeljak 2.1.
(6) Te su informacije dostupne i na -internetskim stranicama Glavne uprave za pravosuđe i potrošače: https://archiefotc01.archiefweb.eu/
archives/archiefweb/20171125145225/http://ec.europa.eu/consumers/consumer_rights/rights-contracts/directive/notifications/
index_en.htm#HR
(7) https://e-justice.europa.eu/content_text_of_the_directive-628-en.do#partDisplayArea
U odjeljku 1. Obavijesti opisuju se ciljevi i područje primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovo
rima, dok se odjeljak 2. posebno odnosi na načelo minimalnog usklađivanja i općenit odnos s nacionalnim pravom.
U odjeljku 3. raspravlja se o procjeni transparentnosti i (ne)poštenosti ugovornih odredaba na temelju članaka 3., 4. i 5.
U odjeljku 4. objašnjavaju se posljedice nepoštenosti ugovornih odredaba za prava i obveze stranaka iz članka 6.
stavka 1. U odjeljku 5. podrobno se navode postupovni zahtjevi za procjenu ugovornih odredaba, uključujući obvezu
nacionalnih sudova da u toj procjeni imaju aktivnu ulogu. Naposljetku, u odjeljku 6. raspravlja se o određenim poseb
nostima postupka za dobivanje sudskog naloga.
Načela koja je Sud razvio u vezi s postupovnim jamstvima na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima, uključujući načelo kontrole po službenoj dužnosti, primjenjuju se mutatis mutandis na ostale zakonodavne
akte EU-a o zaštiti potrošača (8). Isto tako, u ovoj se Obavijesti uzimaju u obzir određene presude koje se odnose na
druge direktive o zaštiti potrošača u mjeri u kojoj su relevantne i za Direktivu o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima.
Iako su prethodne odluke upućene sudu koji je podnio zahtjev i nacionalnim sudovima koji ih moraju izravno primje
njivati, one se odnose na sva nacionalna tijela koja se bave nepoštenim ugovornim odredbama, uključujući administra
tivna tijela koja provode Direktivu o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i ministarstva nadležna za izradu
zakonodavnih prijedloga. Na državama je članicama da ispitaju u kojoj su mjeri njihova pravila i prakse u skladu
s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima na način kako je tumači Sud te, prema potrebi, na koji
se način usklađenost može poboljšati kako bi se potrošače djelotvorno zaštitilo od nepoštenih ugovornih odredaba.
Ova je Obavijest upućena državama članicama EU-a te Islandu, Lihtenštajnu i Norveškoj kao potpisnicima Sporazuma
o Europskom gospodarskom prostoru (9) (EGP). Upućivanja na EU, Uniju ili jedinstveno tržište trebaju se stoga shvatiti
kao upućivanja na Europski gospodarski prostor ili tržište Europskoga gospodarskog prostora.
Ova je Obavijest smjernica – pravnu snagu ima isključivo zakonodavni tekst EU-a. Svako pravno obvezujuće tumačenje
prava mora proizlaziti iz teksta Direktive 93/13/EEZ te izravno iz odluka (10) Suda koje su donesene i koje će biti
donesene.
Ovom se Obaviješću uzimaju u obzir presude Suda objavljene do 31. svibnja 2019. i ne prejudicira se daljnji razvoj
sudske prakse Suda.
Stavovi izraženi u ovoj Obavijesti ne prejudiciraju stavove koje Europska komisija ima pred Sudom.
Informacije sadržane u ovoj Obavijesti općenite su i ne odnose se na konkretne fizičke ili pravne osobe. Europska komi
sija i bilo koja druga osoba koja postupa u ime Europske komisije nisu odgovorne za moguću upotrebu ovih podataka.
1. CILJEVI I PODRUČJE PRIMJENE DIREKTIVE O NEPOŠTENIM UVJETIMA U POTROŠAČKIM

UGOVORIMA
Članak 1.
1. Svrha ove Direktive je uskladiti zakone i druge propise država članica koji se odnose na nepoštene odredbe
u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača.
2. Ugovorne odredbe koje su odraz obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba i odredaba ili načela međunarod
nih konvencija u kojima su države članice ili Zajednica stranke, posebno u području prijevoza, ne podliježu odredbama
ove Direktive.
(8) Barem kad je riječ o potrošačkom ugovornom pravu. Vidjeti predmet C-377/14 Radlinger Radlingerová, t. 60.–74., posebno t. 62.
s upućivanjem na druge presude: kad je riječ o Direktivi Vijeća 85/577/EEZ od 20. prosinca 1985. za zaštitu potrošača u pogledu
ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija (SL L 372, 31.12.1985., str. 31.), predmet C-227/08, Martín Martín, t. 29., kad je riječ
o Direktivi 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje
i o jamstvima za takvu robu (SL L 171, 7.7.1999., str. 12.), predmet C-32/12, Duarte Hueros, t. 39. Kad je riječ o Direktivi
1999/44/EZ, vidjeti i predmet C-497/13 Froukje Faber, t. 42.–48. Kad je riječ o Direktivi Vijeća 87/102/EEZ od 22. prosinca 1986. za
usklađivanje zakona i drugih propisa država članica koji se odnose na kreditiranje potrošača (SL L 42, 12.2.1987., str. 48.), zamije
njena Direktivom 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.), vidjeti predmet C-429/05 Rampion,
t. 69. i izreku te predmet C-76/10 Pohotovost, t. 76.
(9) SL L 1, 3.1.1994., str. 3.
(10) Najčešće presude i ponekad rješenja.
Članak 2.
Za potrebe ove Direktive:
(a) „nepoštene odredbe” znači ugovorne odredbe u smislu definicije u članku 3.;
(b) „potrošač” znači svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenima ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan
okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije;
(c) „prodavatelj robe ili pružatelj usluga” znači svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima ovom
Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i[li] profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom
vlasništvu.
Članak 3. stavci 1. i
2.1. Ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom
o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.
2. Uvijek se smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač
nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora.
Činjenica da se o određenim aspektima neke odredbe ili o nekoj određenoj odredbi pregovaralo ne isključuje primjenu
ovog članka na ostatak ugovora ako opća ocjena ugovora ukazuje na to da se ipak radi o unaprijed formuliranom stan
dardnom ugovoru.
Kad god prodavatelj robe ili pružatelj usluga izjavi da se o nekoj standardnoj odredbi pojedinačno pregovaralo, teret
dokaza je na njemu.
Uvodna izjava 6.
budući da, kako bi se olakšala uspostava unutarnjeg tržišta i zaštitilo građane u ulozi potrošača dok robu i usluge stječu
u skladu s ugovorima koji se ne uređuju zakonima njegove nego drugih država članica, iz tih ugovora treba izbaciti
nepoštene odredbe;
Uvodna izjava 9.
budući da u skladu s načelom utvrđenim u dijelu pod naslovom „Zaštita ekonomskih interesa potrošača”, a zagovaraju
ga i spomenuti programi: „onoga koji stječe robu i usluge treba zaštititi od zlouporabe moći koju imaju prodavatelj robe
ili pružatelj usluga, posebno od jednostranih standardiziranih ugovora i nepoštenog ispuštanja osnovnih prava iz
ugovorâ”;
Uvodna izjava 10.

budući da je djelotvorniju zaštitu potrošača moguće postići usvajanjem ujednačenih zakonskih propisa u području nepo
štenih ugovornih odredaba; budući da bi se ti propisi trebali primjenjivati na sve ugovore koji se zaključuju između
prodavača ili pružatelja i potrošača; budući da zbog toga iz područja primjene ove Direktive treba, između ostalog,
isključiti ugovore koji se odnose na zapošljavanje, ugovore koji se odnose na nasljedna prava, ugovore koji se odnose na
prava iz obiteljskog zakona i ugovore koji se odnose na osnivanje i ustrojavanje trgovačkih društava ili na ugovore
o partnerstvu;
Uvodna izjava 11.

budući da potrošači moraju biti jednako zaštićeni prema usmeno sklopljenim ugovorima kao i prema pisanima, bez
obzira na to jesu li u ovim potonjima ugovorne odredbe sadržane u jednom ili u više dokumenata;
Uvodna izjava 13.

[…] budući da se u tom pogledu izrazom iz članka 1. stavka 2. koji glasi „obveznih zakonskih ili regulatornih odredaba”
obuhvaćaju i propisi koji se u skladu sa zakonom primjenjuju na ugovorne stranke ako nisu utvrđena nikakva drukčija
rješenja;
1.1. Ciljevi Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima

Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nastoji se uskladiti nacionalne zakone radi podizanja
razine zaštite potrošača od nepoštenih odredaba o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori u ugovorima skloplje
nima između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača.
Stoga Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ima dvostruki cilj:
— djelotvornu zaštitu potrošača, kao uobičajeno slabije stranke, od nepoštenih ugovornih odredaba kojima se koriste
prodavatelji robe ili pružatelji usluga i o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori te
— doprinos uspostavi unutarnjeg tržišta minimalnim usklađivanjem nacionalnih pravila s pomoću kojih se želi ostvariti
ta zaštita.
Sud (11) je istaknuo ulogu koju Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ima u vezi s općenitim cilje
vima EU-a, navodeći sljedeće:
[…] treba napomenuti da, u skladu sa sudskom praksom Suda, ta direktiva u cjelini, u skladu s člankom 3. stavkom
1. točkom (c) EZ-a, predstavlja mjeru koja je ključna za ostvarenje zadaća povjerenih Europskoj zajednici te osobito za
podizanje životnog standarda i kvalitete života u Zajednici […] (12).
Sud je u tom pogledu zaštitu na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u više navrata
kvalificirao kao pitanje od „javnog interesa” (13). Kao što je navedeno u članku 114. Ugovora o funkcioniranju EU-a
(UFEU) (14), odnosno pravnoj osnovi Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kao i u članku 169.
UFEU-a te članku 38. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (15), Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima predviđa se visoka razina zaštite potrošača.
Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda (16) sustav zaštite koji je uveden Direktivom 93/13/EEZ temelji se na
[…] ideji […] da se potrošač nalazi u podređenom položaju u odnosu na prodavatelja robe ili pružatelja usluga
u pogledu kako pregovaračke moći tako i razine informiranosti, što je situacija koja dovodi do toga da potrošač pristaje
na uvjete koje je prethodno sastavio prodavatelj robe ili pružatelj usluge, pri čemu taj potrošač ne može utjecati na
njihov sadržaj […].
Stoga se Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nastoje riješiti situacije nejednakosti stranaka
u pogledu ugovornih odredaba, koje mogu biti posljedica asimetričnosti informiranosti i stručnih znanja (17) ili pregovaračke
snage u pogledu ugovornih odredaba (18).
Konkretno, nepoštene ugovorne odredbe na temelju članka 6. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima nisu obvezujuće jer se time nastoji uspostaviti stvarna ravnoteža (19) između ugovornih stranaka, odnosno
ukloniti neravnoteža do koje je došlo zbog nepoštenih ugovornih odredaba (20), kako bi se ispravio slabiji položaj
potrošačâ (21).
Nadalje, Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim uvjetima prodavatelje robe ili pružatelje usluga ubuduće se
nastoji odvratiti od upotrebe nepoštenih odredaba (22). Komisija podsjeća da je u svojem izvješću (23) o provedbi Direk
tive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima iz 2000. ukazala na štetne učinke nepoštenih ugovornih odredaba
na cjelokupni pravni i gospodarski poredak EU-a i istaknula važnost koju Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošač
kim ugovorima ima izvan područja zaštite pojedinačnih potrošača na koje izravno utječu nepoštene ugovorne odredbe.
(11) Na primjer, predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, t. 51.

(12) Upućivanje na predmet C-168/05 Mostaza Claro, t. 37.
(13) Predmet C-243/08 Pannon GSM, t. 31.; predmet C-168/05, Mostaza Claro, t. 3.; predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 78.
(14) U trenutku donošenja članka 100.a Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice.
(15) Dalje u tekstu „Povelja”.
(16) Citat u nastavku preuzet je iz predmeta C-147/16 Karel de Grote, t. 54. Sud na kraju te točke upućuje na predmet C-488/11 Asbeek
Brusse, t. 31., i predmet C-110/14 Costea, t. 18., te tamo navedenu sudsku praksu. Slične se izjave mogu naći u mnogim drugim pre
sudama, npr. u predmetu C-169/14 Sánchez Morcillo, t. 22.
(17) O ovom se aspektu posebno raspravlja u predmetu C-147/16 Karel de Grote, t. 59.
(18) Ovaj je aspekt istaknut u predmetu C-110/14 Costea, t. 27.
(19) Npr. predmet C-421/14 Banco Primus, t. 41.; predmet C-169/14 Sánchez Morcillo i Abril García, t. 23.; spojeni predmeti C-154/15,
C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo i dr., t. 53. i 55.
(20) Spojeni predmeti C-96/16 i C-94/17 Banco Santander Escobedo Cortés, t. 69.
(21) Npr. predmet C-169/14 Sánchez Morcillo i Abril García, t. 22. i navedena sudska praksa.
(22) Mišljenje nezavisnog odvjetnika Pitruzelle u predmetu C-260/18 Dziubak, t. 53.
(23) Izvješće Komisije o provedbi Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima,
27.4.2000., COM(2000) 248 final, str. 13.
1.2. Područje primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima

1.2.1. Izrazi „prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluga)”, „potrošač” i „ugovori koji se sklapaju između prodavatelja robe ili
pružatelja usluga i potrošača”
Kao što je navedeno u članku 1. stavku 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, ta se Direktiva
primjenjuje na ugovore koji se sklapaju između prodavatelja (robe) ili pružatelja (usluga) i potrošača.
Kako bi ugovor bio obuhvaćen Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, potrebno je utvrditi da je
jedna ugovorna strana prodavatelj robe ili pružatelj usluga u smislu članka 2. točke (c), a druga strana potrošač (24)
u smislu članka 2. točke (b). Time se ne dovodi u pitanje činjenica da se države članice a priori ne sprečava da prošire
područje primjene nacionalnih pravila kojima se prenosi Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima na
ostale ugovore te da je, na primjer, primijene i na ugovore koji se sklapaju između dvaju prodavatelja robe ili pružatelja
usluga ili između dvaju potrošača.
1.2.1.1. De fi n i c i j e p o j m o v a „ p r o d a v a t e l j r obe i li pr u žat e lj u s lu g a” i „ potr oš ač ”

Dok na temelju članka 2. točke (b) potrošači moraju biti fizičke osobe, na temelju članka 2. točke (c) prodavatelj robe ili
pružatelj usluga može biti pravna ili fizička osoba.
Kako bi se utvrdilo je li određena osoba prodavatelj robe ili pružatelj usluga ili potrošač, važno je promotriti ravnotežu
snaga između stranaka u pogledu predmetnog ugovora. Uobičajeni su čimbenici asimetričnost informiranosti, znanja
i stručnih znanja ili pregovaračka snaga. Izrazi „prodavatelj robe ili pružatelj usluga” i „potrošač” funkcionalni su poj
movi koji se temelje na ulozi koju stranke imaju u predmetnom ugovoru. Izraz „potrošač” pritom je objektivan i odra
žava uobičajeno slabiji položaj druge ugovorne stranke u odnosu na prodavatelja robe ili pružatelja usluga, što znači da
se na temelju većeg znanja i iskustva određenog potrošača takvu osobu ne isključuje kao „potrošača” za potrebe Direk
tive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (25).
Sud je taj funkcionalni pristup objasnio kako slijedi (26):
53. Slijedom toga, Direktiva 93/13 određuje ugovore na koje se primjenjuje upućivanjem na svojstvo ugovornih stra
naka, odnosno ovisno o tome nastupaju li one ili ne u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije […] (27).
55. Iz toga proizlazi da je pojam „prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge)” u smislu članka 2. točke (c) Direktive 93/13
funkcionalni pojam koji podrazumijeva ispitivanje ulazi li ugovorni odnos u okvir aktivnosti koje osoba profesionalno
obavlja […] (28).
Kako bi se utvrdilo djeluju li fizičke osobe koje posluju u okviru obrta, poduzeća ili profesije u svojstvu prodavatelja
robe ili pružatelja usluga ili potrošača, važno je utvrditi odnosi li se predmetni ugovor na jednu od tih aktivnosti.
Unatoč određenim varijacijama pojma „prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge)” koje postoje u različitim jezičnim verzi
jama (29) članka 2. točke (c) Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, taj se izraz mora tumačiti
jedinstveno (30) i u svjetlu ciljeva Direktive (31). To znači da ograničenija terminologija koja se upotrebljava u određenim
jezičnim verzijama Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i u nacionalnom aktu o prenošenju ne
smije ograničavati vrste ugovora obuhvaćene Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te time nje
zin opseg zaštite (32). Pojam „prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge)” iz članka 2. točke (c) zapravo će se morati tumačiti
na isti način kao i pojam „trgovac” iz drugih direktiva o zaštiti potrošača, a sudska praksa u pogledu pojmova „trgovac”
i „potrošač” iz drugih direktiva u načelu je relevantna za Direktivu o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (33).
(24) Moguće je da ugovorne stranke čini više od jednog prodavatelja robe ili pružatelja usluga i/ili više od jednog potrošača.
(25) Predmet C-590/17 Pouvin Dijoux, t. 25.–28. s upućivanjima na predmet C-110/14 Costea, t. 21. u pogledu pojma „potrošač”; predmet
C-74/15 Tarcău, t. 27.; predmet C-534/15 Dumitraş, t. 36. i predmet C-535/16 Bachman, t. 36.
(26) Npr. u predmetu C-147/16 Karel de Grote, ovdje se citiraju točke 53. i 55.
(27) Predmet C-488/11, Asbeek Brusse, t. 30. i predmet C-110/14 Costea, t. 17. i navedena sudska praksa.
(28) Upućivanje po analogiji na rješenje od 27. travnja 2017. u predmetu C-535/16, Bachman, t. 36. i navedenoj sudskoj praksi.
(29) Predmet C-488/11 Asbeek Brusse, t. 25.
(32) Predmet C-488/11 Asbeek Brusse, t. 27.–30.; predmet C-147/16 Karel de Grote, t. 40.–42.
(33) Vidjeti, na primjer, upućivanje u točki 51. predmeta C-147/16 Karel de Grote na predmet C-59/12 Zentrale zur Bekämpfung unlauteren
Wettbewerbs, koji se odnosi na Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj
praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva
97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća
(SL L 149, 11.6.2005., str. 22.).
Sud (34) je naveo da se definicija pojma „prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluga)” iz članka 2. točke (c) mora široko
tumačiti:
„47. U skladu s člankom 2. točkom (c) Direktive 93/13, pojam ‚prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge’ označava svaku
fizičku ili pravnu osobu koja u ugovorima obuhvaćenima navedenom direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, podu
zeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.
48. Iz samog teksta te odredbe proizlazi da je zakonodavac Unije namjeravao široko tumačiti pojam ‚prodavatelj
(robe) ili pružatelj (usluge)’ […] (35).”
Stoga se svaka fizička ili pravna osoba mora smatrati prodavateljem robe ili pružateljem usluge kada se ugovor odnosi
na njezinu profesionalnu djelatnost, uključujući i kada je ona javne naravi ili u općem interesu (36) ili je poduzeta od
strane javnopravnih tijela (37). Organizacije ili tijela koja obavljaju djelatnost od općeg interesa ili ostvaruju dobrotvorne
ili etičke ciljeve smatrat će se prodavateljima robe ili pružateljima usluga u ugovorima o prodaji proizvoda ili usluga bilo
koje vrste potrošačima. U tom je pogledu nevažno to što one djeluju kao neprofitne organizacije ili tijela. Prema
Sudu (38)
[i]z toga slijedi da se člankom 2. točkom (c) Direktive 93/13 iz njezina područja primjene ne isključuju ni tijela koja
obavljaju djelatnost od općeg interesa ni ona koja imaju status javnopravnih tijela […] (39). Usto, […], s obzirom na to
da se javne usluge i djelatnosti od općeg interesa često obavljaju na neprofitnoj osnovi, činjenica da je organizacija pro
fitne ili neprofitne naravi nebitna je za definiciju „prodavatelja (robe) ili pružatelja (usluga)” u smislu te odredbe.
To znači da će, na primjer, biti obuhvaćeni i ugovori koji se odnose na zdravstvene usluge i usluge skrbi bez obzira na
pravnu prirodu pružatelja usluga.
Sud je ujedno naveo da nije nužno da se u ugovoru odražava glavna djelatnost osobe kako bi se osoba smatrala
„prodavateljem (robe) ili pružateljem (usluge)” nego se ugovor može odnositi i na djelatnost koja je dodatna ili sporedna
glavnoj djelatnosti (40). Stoga se, na primjer, može obuhvatiti zajam koji poslodavac daje svojim zaposlenicima (41) ili
zajam koji je obrazovna ustanova odobrila studentu (42).
Ukratko, može li se osoba smatrati „prodavateljem (robe) ili pružateljem (usluge)” ili „potrošačem” mora se procijeniti
posebno za svaki slučaj koji se odnosi na konkretan ugovor, pritom uzimajući u obzir prirodu i svrhu predmet
nog ugovora i činjenicu da se Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nastoji zaštititi
potrošače kao uobičajeno slabiju stranku.
To ujedno znači da se određenu fizičku osobu može smatrati „prodavateljem (robe) ili pružateljem (usluge)” u određe
nim ugovorima, npr. odvjetnika u ugovoru o pružanju pravnih usluga (43), a „potrošačem” u drugim ugovorima, npr.
zajmu ugovorenom u privatne svrhe (44). U tom je pogledu Sud (45) naveo:
U takvom slučaju, kada bi se i smatralo da odvjetnik raspolaže visokom razinom tehničkih sposobnosti [… (46)], na
temelju toga se ne bi moglo pretpostaviti da on nije slabija stranka u odnosu na prodavatelja robe ili pružatelja usluga.
[…] podređeni položaj potrošača u odnosu na prodavatelja robe ili pružatelja usluga, koji se nastoji ispraviti sustavom
zaštite uspostavljenim Direktivom 93/13, odnosi se kako na razinu informacija potrošača tako i na njegovu mogućnost
pregovaranja pod uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj robe odnosno pružatelj usluga, a na čiji sadržaj potro
šač ne može utjecati.
(34) Predmet C-147/16 Karel de Grote, t. 47. i 48.

(35) Upućivanje na predmet C-488/11 Asbeek Brusse, t. 28. i navedenu sudsku praksu.
(36) Predmet C-147/16 Karel de Grote, t. 49.-51.
(37) Predmet C-59/12 Zentrale zur Bekämpfung des unlauteren Wettbewerbs, t. 32.
(38) Predmet C-147/16 Karel de Grote, t. 51.
(39) Upućivanje analogijom na predmet C-59/12 Zentrale zur Bekämpfung des unlauteren Wettbewerbs, t. 32.
(40) Predmet C-590/17 Pouvin Dijoux, t. 37.; predmet C-147/6 Karel de Grote – Hogeschool Katholieke Hogeschool Antwerpen, t. 57. i 58.
(41) Predmet C-590/17 Pouvin Dijoux.
(42) Predmet C-147/16 Karel de Grote.
(43) Predmet C 537/13 Šiba.
(44) Predmet C-110/14 Costea.
(45) Predmet C-110/14 Costea, t. 27.
(46) Upućivanje na predmet C-537/13 Šiba, t. 23.
Nadalje, fizička osoba koja na temelju akcesornog ugovora djeluje u svojstvu jamca za ugovor koji se sklapa između
dvaju trgovačkih subjekata mora se smatrati potrošačem ako je djelovala u svrhe izvan okvira njezina obrta, poduzeća
i profesije i nije ni na koji način funkcionalno povezana s društvom zajmoprimcem. Funkcionalna povezanost može se
odnositi, na primjer, na funkciju direktora tog društva ili na udio u njegovu temeljnom kapitalu koji nije zanemariv (47).
1.2.1.2. U g ovo r i k o j i s e s k l a p a j u i z m e đ u pr oda vat e lj a r ob e il i pru ž at el j a u s lu g a i pot r oša ča

Sve dok s jedne strane postoji prodavatelj robe ili pružatelj usluga, a s druge potrošač, smatra se da je ugovor obuhva
ćen Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima kako je navedeno u uvodnoj izjavi 10. u drugoj tvrd
nji koja počinje s „budući da”. U uvodnoj izjavi 10. pojašnjava se da se Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima primjenjuje na sve ugovore koji se sklapaju između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača.
Time se podrazumijeva da se Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima primjenjuje na sve ugovore
koji se odnose na kupnju robe i pružanje usluga, a Sud je pojasnio da bi se Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošač
kim ugovorima doista trebala primjenjivati „u svim gospodarskim sektorima” (48).
U uvodnoj izjavi 10. dalje se objašnjava da iz njezina područja primjene treba, između ostalog, isključiti ugovore koji se
odnose na zapošljavanje, ugovore koji se odnose na nasljedna prava, ugovore koji se odnose na prava iz obiteljskog
zakonodavstva i ugovore koji se odnose na osnivanje i ustrojavanje trgovačkih društava ili na ugovore o partnerstvu (49).
Te će primjere (50), kao ograničenja područja primjene Direktive, trebati usko tumačiti (51).
Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ne zahtijeva se da potrošač za robu ili usluge mora pružiti
novčanu naknadu. Sud novčanu naknadu nije smatrao nužnom. Sud (52) je, na primjer, smatrao da fizičke osobe koje
pružaju jamstvo za zajam koji je odobren drugoj stranki mogu biti zaštićene na temelju Direktive o nepoštenim uvje
tima u potrošačkim ugovorima iako ugovorom o jamstvu za određenu uslugu nije propisana novčana naknada. Stoga se
mora smatrati da su i ugovori između potrošača i pružatelja usluga povezanih s društvenim mrežama obuhvaćeni
Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima neovisno o tome moraju li potrošači platiti određeni nov
čani iznos ili naknadu za usluge čini sadržaj koji generira potrošač ili profiliranje (53).
U slučaju kada se između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača sklapa akcesorni ugovor, na primjer ugovor
o jamstvu, taj je ugovor obuhvaćen Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, čak i ako se glavni
ugovor, na primjer o zajmu, sklapa između dvaju trgovačkih društava te stoga nije obuhvaćen njezinim područjem
primjene (54).
Sud je odlučivao o manjem broju konkretnih predmeta u kojima su nacionalni sudovi bili u nedoumici po pitanju klasi
fikacije određenog ugovora te je pojasnio da su Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima obuhva
ćene sljedeće vrste ugovora:
— ugovori o najmu nekretnine za stanovanje koji su sklopljeni između pojedinca koji djeluje na nekomercijalnoj
osnovi, s jedne strane, te stručnjaka na području nekretnina, s druge strane (55),
— ugovori o pružanju pravnih usluga (56),
(47) Predmeti C-74/15 Dumitru Tarcău i C-534/15 Dumitraş, t. 34.–40.

(48) Predmet C-290/16 Air Berlin, t. 44.
(49) Sud bi mogao dodatno razjasniti tu kategoriju ugovorâ u predmetu C-272/18 Verein für Konsumenteninformation protiv TVP Treuhand-
und Verwaltungsgesellschaft für Publikumsfonds mbH & Co KG (u tijeku 31. svibnja 2019.) o ugovorima o fiduciji koji se na temelju nje
mačkog prava sklapaju između vodećeg partnera i drugih komanditnih društava.
(50) Kako je nezavisni odvjetnik naveo u točki 56. predmeta C-590/17 Pouvin Dijoux, uvodna izjava 10. „pruža ilustrativne primjere vrsta
pravnih poslova koji nisu obuhvaćeni člankom 1. stavkom 1. u vezi s člankom 2. točkama (b) i (c) Direktive 93/13”.
(51) Kad je riječ o ugovorima o radu, vidjeti predmet C-590/17 Pouvin Dijoux, t. 32.
(52) Predmeti C-74/15 Dumitru Tarcău i C-534/15 Dumitraş.
(53) To je potvrđeno zajedničkim stajalištem nacionalnih tijela u okviru mreže provedbenih tijela uspostavljene Uredbom (EZ)
br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 2004. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za provedbu
zakona o zaštiti potrošača (Uredba o suradnji u zaštiti potrošača) (SL L 364, 9.12.2004., str. 1.) o zaštiti potrošača na društvenim
mrežama, dostupno na http://europa.eu/rapid/press-release_IP-17-631_hr.htm (studeni 2016.). Vidjeti i pojam naknade prema uvod
noj izjavi 16. Direktive (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih
komunikacija (SL L 321, 17.12.2018., str. 36.).
(54) Predmeti C-74/15 Dumitru Tarcău, t. 26. i C-534/15 Dumitraş, t. 31.
(55) Predmet C-488/11 Asbeek Brusse, t. 32.–34.
(56) Predmet C 537/13 Šiba, t. 23. i 24.
— ugovor o hipotekarnom kreditu koji je sklopio odvjetnik u privatne svrhe (57),
— ugovor koji je sklopila slobodna obrazovna ustanova, a kojim jednoj od svojih studentica odobrava pomoć u plaća
nju iznosa koji ona duguje za upisninu i troškove povezane sa studijskim putovanjem (58),
— ugovor o jamstvu ili ugovor o osiguranju koji je fizička osoba sklopila s kreditnom institucijom radi osiguranja ugo
vornih obveza koje je prema kreditnoj instituciji preuzelo trgovačko društvo u okviru ugovora o kreditu u slučaju
kada jamac djeluje za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije i ni na koji način nije funkcionalno
povezan s tim društvom (59),
— hipotekarni zajam koji je poslodavac odobrio svojem zaposleniku i njegovu bračnom drugu u privatne svrhe (60).
1.2.2. Ugovorne odredbe o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori (članak 3. stavci 1. i 2. Direktive o nepoštenim uvjetima
u potrošačkim ugovorima) (61)
Prema članku 2. točki (a) u vezi s člankom 3. stavkom 1. Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
podliježu samo ugovorne odredbe o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori. U članku 3. stavku 2. sadržane su
određene pretpostavke i odredbe o teretu dokazivanja kad je riječ o tome jesu li se o određenoj ugovornoj odredbi
vodili pojedinačni pregovori. U članku 3. stavku 2., kao i u uvodnim izjavama 9. i 11., navode se primjeri obuhvaćenih
vrsta ugovora. Najčešće, no ne i isključivo, bit će obuhvaćene „standardne” (62), standardizirane (63) ili unaprijed formuli
rane (64) ugovorne odredbe koje se često nalaze u takozvanim „uvjetima”.
Nije presudan oblik u kojem su odredbe navedene, npr. u tiskanom obliku, na internetu, izvan mreže, pisane rukom ili
u usmenom obliku (65), način na koji je ugovor sklopljen, npr. privatno ili u obliku javnobilježničke isprave, dio ugovora
u kojem se odredbe nalaze, kao ni jesu li sadržane u jednom dokumentu ili u različitim dokumentima. Važno je da
pridonose utvrđivanju prava i obveza stranaka te da o predmetnoj odredbi ili o više njih nije bilo pojedinačnih
pregovora.
Na nacionalnim je sudovima da procijene jesu li se o konkretnoj ugovornoj odredbi vodili pojedinačni pregovori. Prema
prvom podstavku članka 3. stavka 2., ako je ugovorna odredba sastavljena „unaprijed”, na primjer u slučaju „unaprijed
formuliranog ugovora”, „uvijek se smatra da se o [ugovornoj odredbi] nije pojedinačno pregovaralo”. U trećem podstavku
članka 3. stavka 2. navodi se da je, u slučaju kada prodavatelj robe ili pružatelj usluga smatra da se o „standardnoj
odredbi” pojedinačno pregovaralo, teret dokazivanja na tom prodavatelju robe ili pružatelju usluga. Prema drugom pod
stavku članka 3. stavka 2., u slučaju kada se pojedinačno pregovaralo o određenim aspektima odredbe ili o nekoj odre
đenoj odredbi, to ne znači da se pojedinačno pregovaralo o ostalim ugovornim odredbama. Potpis potrošača na kraju
ugovora ili radi potvrde pojedinačnih klauzula zasigurno ne ukazuje na to da su se o ugovornim odredbama vodili
pojedinačni pregovori.
Sud će možda dati daljnje smjernice o ovom kriteriju i pojmu „pregovori” (66).
U slučaju kada se u ovoj Obavijesti upućuje na „nepoštene ugovorne odredbe” ili „ugovorne odredbe”, takvo se upućiva
nje odnosi na „ugovorne odredbe o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori” čak i ako se ne ponavlja tekst „o kojima
se nisu vodili pojedinačni pregovori”. Time se ne dovodi u pitanje činjenica da se u nekim državama članicama zaštita iz
Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima primjenjuje i na ugovorne odredbe o kojima su se vodili
pojedinačni pregovori (67).
(57) Predmet C-110/14 Costea.

(59) Predmeti C-74/15 Dumitru Tarcău i C-534/15 Dumitraş.
(60) Predmet C-590/17 Pouvin Dijoux. Sud je smatrao da pojam „potrošač” na temelju članka 2. točke (b) Direktive obuhvaća zaposlenika
društva i njegova bračnog druga, koji s tim društvom sklope ugovor o kreditu čije je sklapanje načelno ograničeno na članove osoblja
navedenog društva, a koji je namijenjen financiranju stjecanja nekretnine u privatne svrhe. Pojam „prodavatelj (robe) ili pružatelj
(usluge)” iz članka 2. točke (c) Direktive obuhvaća takvo društvo kada ono sklapa takav ugovor o kreditu u okviru svojeg obrta,
poduzeća i profesije, čak i ako odobravanje kredita nije njegova glavna djelatnost.
(61) U nekim državama članicama (vidjeti Prilog II.) pravilima o nepoštenim ugovornim odredbama podliježu i ugovorne odredbe
o kojima su se vodili pojedinačni pregovori.
(62) Članak 3. stavak 2.
(63) Uvodna izjava 9.
(64) Članak 3. stavak 2.; predmet C-191/15 Verein für Konsumenteninformation protiv Amazon, t. 63.
(65) Uvodna izjava 11.
(66) Predmet C-452/18 Ibercaja Banco (u tijeku 31. svibnja 2019.).
(67) Vidjeti relevantne obavijesti država članica na temelju članka 8.a kako je prikazano u Prilogu II.
1.2.3. Izuzeće ugovornih odredaba koje su odraz obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba (članak 1. stavak 2. Direktive
o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima)
Na temelju članka 1. stavka 2. ugovorne odredbe koje su odraz obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba ili odre
daba ili načela međunarodnih konvencija u kojima su države članice ili Unija stranke ne podliježu odredbama Direktive
o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Sud (68) je naglasio da je, iznimno od predviđene zaštite potrošača od
nepoštenih ugovornih odredaba, članak 1. stavak 2. potrebno tumačiti u užem smislu:
[…] nacionalni sud mora voditi računa o tome da, osobito s obzirom na cilj navedene direktive, odnosno zaštitu potro
šača od nepoštenih odredbi u ugovorima koje su prodavatelji robe ili pružatelji usluga sklopili s njima, iznimku uspos
tavljenu člankom 1. stavkom 2. iste direktive treba tumačiti usko […] (69).
Kako bi se isključila procjena na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, potrebno je utvr
diti da ugovorna odredba odražava obveznu zakonsku ili regulatornu odredbu.
Za potrebe članka 1. stavka 2. i u skladu s uvodnom izjavom 13. odredba je obvezna
— ako se primjenjuje na ugovorne strane neovisno o njihovoj volji,
— ali i kada je dispozitivne naravi te se stoga uvijek primjenjuje, odnosno kada u tom pogledu ne postoji drukčiji
dogovor stranaka (70).
U tim je predmetima izuzeće iz područja primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima oprav
dano činjenicom da
[…] u načelu [je] legitimno pretpostaviti da je nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza
stranaka u određenim ugovorima (71).
To se u načelu primjenjuje i u slučaju kada je obvezna odredba donesena nakon sklapanja ugovora i njome se uvodi
obveza kojom se zamjenjuje nepoštena ugovorna odredba (72).
Iznimka iz članka 1. stavka 2. mora biti strogo ograničena na pitanje koje se uređuje takvim obveznim pravilima (73).
Nadalje, obvezna pravila nacionalnog prava koja se primjenjuju na određene skupine potrošača ne predstavljaju obvezno
pravilo za potrebe članka 1. stavka 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u mjeri u kojoj se na
temelju ugovorne odredbe primjenjuju na druge potrošače (74).
Sud (75) je pojasnio da se iznimka u članku 1. stavku 2. ne primjenjuje u slučaju kada su na temelju nacionalnih pravila
strankama na raspolaganju različite opcije, na primjer, za utvrđivanje nadležnog suda.
Sud će možda pružiti daljnje smjernice o članku 1. stavku 2. na temelju triju zahtjeva za prethodnu odluku koji su
u tijeku u trenutku donošenja ove Obavijesti (76).
(68) Navod je preuzet iz predmeta C-51/17 OTP Bank protiv Ilyés i Kissa, t. 54. Ista se izjava može naći, na primjer, u predmetima
C-186/16 Andriciuc, t. 31. i C-34/13 Kušionová, t. 77.
(69) Upućivanje na predmet C-186/16 Andriciuc i dr., t. 31. i tamo navedenu sudsku praksu.
(70) Predmeti C-266/18 Aqua Med, t. 33., C-446/17 Woonhaven Antwerpen, t. 25., C-186/16 Andriciuc, t. 29., C-280/13 Barclays Bank,
t. 31. i 42., C-34/13 Kušionová, t. 77., C-92/11 RWE Vertrieb, t. 26.
(71) Predmet C-51/17 OTP Bank protiv Ilyés i Kissa t. 53.; predmet C-92/11 RWE Vertrieb, t. 28. Vidjeti i uvodnu izjavu 13. Direktive
o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
(72) Predmet C-51/17 OTP Bank protiv Ilyés i Kissa, t. 62.–64. Međutim, takvom se odredbom potrošačima ne mogu uskratiti prava koja
mogu proizlaziti iz nevaljanosti ugovora zbog nepoštenosti ugovorne odredbe. Vidjeti odjeljak 4.3.2.1 i predmet C-118/17 Dunai,
t. 51.–55.
(73) U predmetu C-51/17 OTP Bank protiv Ilyés i Kissa, Sud je utvrdio da standardna ugovorna odredba koja se odnosi na rizik promjene
tečaja u ugovoru o hipotekarnom zajmu koji je sklopljen u stranoj valuti nije izuzeta iz područja primjene Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima, čak i ako su u nacionalnom pravu sadržane obvezne odredbe o mehanizmu konverzije valute.
(74) Predmet C-92/11 RWE Vertrieb, t. 1. izreke: „Članak 1. stavak 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvje
tima u potrošačkim ugovorima mora se tumačiti u smislu da se ta direktiva primjenjuje na odredbe općih uvjeta koje su uvrštene
u ugovore koji se sklapaju između pružatelja usluga i potrošača, kojima se reproducira pravilo nacionalnog prava primjenjivo na
drugu kategoriju ugovora i koje ne podliježu predmetnom nacionalnom zakonodavstvu”.
(75) Predmet C-266/18 Aqua Med, t. 35.–38.
(76) Predmeti C-125/18 Gomez del Moral, C-779/18 Mikrokasa i C-81/19 Banca Transilvania, u tijeku 31. svibnja 2019.
Nadalje, člankom 1. stavkom 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima iz područja primjene Direk
tive isključuju se odredbe ili načela međunarodnih konvencija u kojima su države članice Unije stranke, a to se posebno
odnosi na međunarodne konvencije u području prijevoza (77).
1.2.4. Međuđjelovanje s ostalim zakonodavstvom EU-a

Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima primjenjuje se na ugovore koji se sklapaju između prodava
telja robe ili pružatelja usluga i potrošača u svim gospodarskim sektorima (78). Stoga se na određeni ugovor mogu pri
mjenjivati i druge odredbe prava EU-a, uključujući druga pravila o zaštiti potrošača, ovisno o vrsti predmetnog ugovora.
Druga mjerodavna pravila, koja se mogu istodobno primjenjivati, mogu biti horizontalna pravila o predugovornim
informacijama i o pravu odustajanja iz Direktive 2011/83/EU (79) o pravima potrošača ili o nepoštenoj poslovnoj praksi
iz Direktive 2005/29/EZ (80). Slično tome, osim Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, mogu se
primjenjivati i pravila koja se odnose na određene vrste ugovora, na primjer, Direktiva 2008/48/EZ (81) o potrošačkim
kreditima, Direktiva 2008/122/EZ (82) o zaštiti potrošača u odnosu na određene aspekte ugovora o pravu na vremenski
ograničenu uporabu nekretnine, o dugoročnim proizvodima za odmor, preprodaji i razmjeni, Direktiva 2014/17/EU (83)
o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine, Direktiva (EU) 2015/2302 (84) o putova
njima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, Direktiva (EU) 2018/1972 (85) o Europskom zakoniku
elektroničkih komunikacija, Uredba (EZ) br. 1008/2008 (86) o zračnom prijevozu, Direktiva 2009/72/EZ (87) o zajednič
kim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ ili Direktiva
2009/73/EZ (88) o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive
2003/55/EZ (89). Osim toga, u predmetima koji uključuju nepoštene ugovorne odredbe mogu se primjenjivati pravila iz
područja pravosudne suradnje u građanskim stvarima, na primjer o mjerodavnom pravu (90) i nadležnosti (91), te postu
povna pravila, kao što su ona za sporove male vrijednosti (92) ili europski platni nalog (93).
(77) Konvencija o ujednačavanju određenih pravila u međunarodnom zračnom prijevozu (Montrealska konvencija) potpisana 28. svibnja
1999. u Montrealu.
Konvencija o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980., kako je izmijenjena Protokolom iz Vilniusa od
3. lipnja 1999.
Atenska konvencija o prijevozu putnika i njihove prtljage morem iz 1974., kako je izmijenjena protokolom iz 2002. (Atenska
konvencija).
(78) Predmet C-290/16 Air Berlin, t. 44.
(79) Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća
93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive
97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).
(80) SL L 149, 11.6.2005., str. 22.).
(81) Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan
snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.).
(82) Direktiva 2008/122/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. siječnja 2009. o zaštiti potrošača u odnosu na određene aspekte ugo
vora o pravu na vremenski ograničenu uporabu nekretnine, o dugoročnim proizvodima za odmor, preprodaji i razmjeni (SL L 33,
3.2.2009., str. 10.).
(83) Direktiva 2014/17/ЕU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na
stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28.2.2014., str. 34.).
(84) Direktiva (EU) 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim
putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju
izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ (SL L 326, 11.12.2015., str. 1.).
(85) SL L 321, 17.12.2018., str. 36. U uvodnoj izjavi 260. navodi se da bi krajnji korisnici trebali biti obaviješteni, među ostalim, o svim
razinama kvalitete usluge, uvjetima za promotivne akcije i raskid ugovorâ, primjenjive tarifne planove i tarife za usluge koje podliježu
posebnim uvjetima određivanja cijene.
(86) Uredba (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prije
voza u Zajednici (SL L 293, 31.10.2008., str. 3.).
(87) Direktiva 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne
energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 55.).
(88) Direktiva 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog
plina i stavljanju izvan snage Direktive 2003/55/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 94.).
(89) O odnosu između Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i Direktive 2003/55/EZ (SL L 176, 15.7.2003.,
str. 57.) raspravljalo se u predmetu C-92/11 RWE Vertrieb, u kojem je Sud na komplementaran način primijenio oba instrumenta.
(90) Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I)
(SL L 177, 4.7.2008., str. 6.).
(91) Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih
odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.).
(92) Uredba (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vri
jednosti (SL L 199, 31.7.2007., str. 1.).
(93) Uredba (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog
(SL L 399, 30.12.2006., str. 1.). Pitanje odnosa između ove Uredbe i Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pos
tavljeno je u spojenim predmetima C-453/18 i 494/18 Bondora (koji su u tijeku 31. svibnja 2019.).
U određenim aktima za pojedine sektore izričito se navodi da se njima ne dovodi u pitanje Direktiva o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima. Primjeri su Direktiva 2009/72/EZ (94), Direktiva 2009/73/EZ (95), Direktiva
2014/17/EU (96) i Direktiva (EU) 2018/1972 (97).
Zbog članka 1. stavka 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, o kojem se raspravlja u odjeljku
1.2.3, ugovorne odredbe koje su odraz obaveznih odredaba, uključujući one utvrđene u zakonodavstvu za pojedine sek
tore, ili odredaba međunarodnih konvencija, isključuju se iz područja primjene Direktive o nepoštenim uvjetima
u potrošačkim ugovorima.
U protivnom, u slučaju kada je zakonodavstvo za pojedini sektor doneseno nakon donošenja Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima, mora se uzeti u obzir da se takvim zakonodavstvom može isključiti primjena Direk
tive samo u mjeri u kojoj se to izričito navodi (98). To najčešće neće biti slučaj (99), stoga će se Direktiva o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima općenito primjenjivati uz pravila za pojedini sektor.
U slučaju kada se uz Direktivu o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima primjenjuju druge odredbe EU-a, opće
nito se daje prednost tumačenju kojim će se u najvećoj mogućoj mjeri očuvati koristan učinak Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima i potencijalno suprotstavljene odredbe. Tako se postupovnim pravilima ne smije
ugroziti djelotvornost zaštite od nepoštenih ugovornih odredaba iz Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima.
Pri procjeni transparentnosti i nepoštenosti ugovornih odredaba na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošač
kim ugovorima možda će se morati uzeti u obzir druge odredbe EU-a. Na primjer, činjenica da je prodavatelj robe ili
pružatelj usluga primijenio nepoštenu poslovnu praksu u smislu Direktive 2005/29/EZ (100) može biti važna pri procjeni
nepoštenosti pojedinačnih ugovornih odredaba (101). Takvo utvrđenje istodobno ne utječe izravno na procjenu valjanosti
ugovora s gledišta članka 6. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (102).
U odjeljku 3.3.2. raspravlja se o odnosu između pravila za pojedini sektor i Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošač
kim ugovorima s posebnim naglaskom na zahtjeve u pogledu transparentnosti/predugovornih informacija (103) ili obve
zan sadržaj ugovora (104).
(94) Uvodni dio stavka 1. Priloga Direktivi 2009/72/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 55.) glasi kako slijedi: „Ne dovodeći u pitanje pravila
Zajednice o zaštiti potrošača, posebno […] i Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim ugovornim odredbama
u potrošačkim ugovorima, mjere iz članka 3. trebaju osigurati da potrošači […]”.
(95) Uvodni dio stavka 1. Priloga Direktivi 2009/73/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 94.) glasi kako slijedi: „Ne dovodeći u pitanje pravila
Zajednice o zaštiti potrošača, posebno […] i Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim ugovornim odredbama
u potrošačkim ugovorima, mjere iz članka 3. trebaju osigurati da kupci: […]”.
(96) Uvodna izjava 50. Direktive 2014/17/EU (SL L 60, 28.2.2014., str. 34.) glasi kako slijedi: „[…] Odredbe ove Direktive koje se odnose
na dodatne proizvode i usluge (npr. koje se odnose na troškove otvaranja i održavanja bankovnog računa) ne bi trebale dovoditi
u pitanje […] Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima […]”.
(97) Uvodna izjava 258. Direktive (EU) 2018/1972 (SL L 321, 17.12.2018., str. 36.) glasi kako slijedi: „Uz ovu Direktivu, na transakcije
s potrošačima u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga primjenjuju se zahtjevi iz postojećega prava Unije o zaštiti
potrošača koje se odnosi na ugovore, a posebno Direktive Vijeća 93/13/EEZ […]”. Sličan je tekst sadržan u uvodnoj izjavi
30. Direktive 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnim uslugama i pravima korisnika u vezi
s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnim uslugama) (SL L 108, 24.4.2002., str. 51.).
(98) Predmet C-290/16 Air Berlin, t. 45. i 46.
(99) U predmetu C-290/16 Air Berlin točki 2. izreke i točkama 45.–52. Sud je smatrao da se pravilima o slobodi utvrđivanja cijena utvrđe
nima člankom 22. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1008/2008 o zračnom prijevozu (SL L 293, 31.10.2008., str. 3.) ne isključuje pri
mjena Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u pogledu ugovornih odredbi koje se odnose na utvrđivanje cijena.
(100) SL L 149, 11.6.2005., str. 22.
(101) Predmet C-453/10 Pereničová i Perenič, t. 2. izreke, predzadnja rečenica: „Utvrđenje da je takva poslovna praksa nepoštena jedan je od
elemenata na kojima nadležni sud može, u skladu s člankom 4. stavkom 1. Direktive 93/13, temeljiti svoju procjenu nepoštenosti
ugovornih odredaba koje se odnose na troškove zajma odobrenog potrošaču.”
(102) Predmet C-453/10 Pereničová i Perenič, zadnja rečenica točke 2. izreke.
(103) Na primjer, članci 5. i 6. Direktive 2008/48/EZ o potrošačkim kreditima (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.) ili članak 5. Direktive (EU)
2015/2302 o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima (SL L 326, 11.12.2015., str. 1.).
(104) Vidjeti, na primjer, članak 10. Direktive 2008/48/EZ o potrošačkim kreditima (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.) – dodati odredbe –
i članak 7. Direktive (EU) 2015/2302 o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima (SL L 326,
11.12.2015., str. 1.).
1.2.5. Primjena Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima na trgovce s poslovnim nastanom u trećim zemljama
Pitanje o tome primjenjuje li se Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima na ugovor koji se sklapa
između potrošača iz države članice EU-a i trgovca ili poduzetnika izvan EU-a i EGP-a (105) načelno se uređuje Uredbom
(EZ) br. 593/2008 (106) (Rim I).
Člankom 6. stavcima 1. i 2. uredbe Rim I propisano je:
1. Ne dovodeći u pitanje članke 5. i 7., ugovor koji sklopi fizička osoba u svrhu za koju se smatra da je izvan njegove
struke ili profesije (potrošač) s drugom osobom koja djeluje u svojoj struci ili profesiji (poduzetnik) podliježe pravu
države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, pod uvjetom da poduzetnik:
(a) provodi svoje komercijalne ili stručne djelatnosti u državi u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, ili
(b) bilo kojim sredstvima usmjerava takve aktivnosti na tu državu ili na više država, uključujući tu državu
te da je ugovor obuhvaćen opsegom tih aktivnosti.
2. Bez obzira na stavak 1., ugovorne stranke mogu odabrati mjerodavno pravo za ugovor koji ispunjava zahtjeve
stavka 1. u skladu s člankom 3. Međutim, takav izbor ne može za posljedicu imati lišavanje potrošača zaštite koja mu je
osigurana odredbama od kojih se ne može odstupiti sporazumom, na temelju prava koje bi bilo mjerodavno na temelju
stavka 1. u slučaju da mjerodavno pravo nije izabrano.
Stoga, kad god poduzetnik (tj. trgovac ili „prodavatelj robe ili pružatelj usluga”) iz treće zemlje obavlja djelatnost
u državi članici ili usmjerava svoje djelatnosti na potrošače s uobičajenim boravištem u državi članici, ti će potrošači biti
zaštićeni Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i pravilima o zaštiti potrošača svoje države čla
nice. To se primjenjuje čak i u slučaju kada stranke kao mjerodavno pravo odaberu pravo treće zemlje. Međutim,
u članku 5. Uredbe Rim I sadržana su konkretna pravila za ugovore o prijevozu.
Nadalje, u članku 6. stavku 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima navodi se sljedeće:
Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koju mu se pruža ovom
Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor
usko povezan s državnim područjem države članice.
Ovom se odredbom potrošaču može dodijeliti dodatna zaštita jer se primjenjuje u svakom slučaju kada je odabrano
pravo treće zemlje, no kada postoji bliska povezanost s državom članicom. Stoga su uvjeti ove primjene širi od onih iz
članka 6. Uredbe Rim I.
Nadalje, Sud je smatrao (107) da je na temelju članka 3. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovo
rima ugovorna odredba, prema kojoj je ugovor sklopljen s potrošačem uređen pravom države članice sjedišta prodavate
lja robe ili pružatelja usluga, nepoštena ako se nedvosmisleno ne navodi da se potrošači i dalje mogu pozvati na
obvezna pravila o zaštiti potrošača zemlje u kojoj imaju uobičajeno boravište na temelju članka 6. stavka 2. Uredbe Rim
I. Bez te nedvosmislene odredbe potrošača se dovodi u zabludu, s obzirom na to da može steći dojam da se samo
odabrano pravo primjenjuje na ugovor. Ista se logika može primijeniti u slučaju kada se putem ugovorne odredbe
u smislu članka 3. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima odabere pravo države koja nije
članica EU-a (108).
2. ODNOS S NACIONALNIM PRAVOM, UKLJUČUJUĆI MINIMALNO USKLAĐIVANJE
Članak 8. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima

Kako bi osigurale najviši stupanj zaštite potrošača, države članice mogu u području na koje se odnosi ova Direktiva
usvojiti ili zadržati najstrože odredbe spojive s Ugovorom.
(105) Izraz „trgovac” upotrebljava se u mnogim direktivama EU-a o zaštiti potrošača („prodavatelj robe ili pružatelj usluga” u Direktivi
o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima), dok se u Uredbi Rim I upotrebljava izraz „poduzetnik”.
(106) SL L 177, 4.7.2008., str. 6.
(107) Predmet C-191/15 Verein für Konsumenteninformation protiv Amazon, osobito t. 2. izreke.
(108) Vidjeti dokument Common position of national authorities within the CPC network concerning the protection of consumers on
social networks (Zajedničko stajalište nacionalnih tijela u mreži CPC-a o zaštiti potrošača na društvenim mrežama (studeni 2016.),
http://europa.eu/rapid/press-release_IP-17-631_hr.htm.
Članak 8.a Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (109)

1. Kad država članica donosi odredbe u skladu s člankom 8. ona o tome kao i o naknadnim promjenama obavješćuje
Komisiju, a posebno kad se tim odredbama:
— procjena nepoštenosti proširuje na pojedinačno dogovorene ugovorne uvjete ili na prikladnost cijene ili naknade; ili
kad
— one sadrže popise ugovornih uvjeta koje se smatra nepoštenim[.]
2. Komisija osigurava da su informacije iz stavka 1. potrošačima i trgovcima lako dostupne, između ostalog, i na
odgovarajućoj internetskoj stranici.
3. Komisija dostavlja informacije iz stavka 1. ostalim državama članicama i Europskom parlamentu. Komisija se o tim
informacijama savjetuje sa zainteresiranim stranama.
Uvodna izjava 17.

budući da bi za potrebe ove Direktive popis priloženih odredaba mogao imati samo indikativnu vrijednost i da zbog
minimalističke naravi Direktive države članice mogu njihov opseg proširiti ili ograničiti u svojim nacionalnim propisima;
Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i nacionalno pravo međusobno djeluju na različite načine.
Postoje
— odredbe kojima se Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima prenosi u nacionalno pravo, uključu
jući one kojima se proširuje njihovo područje primjene ili utvrđuju stroži zahtjevi, te
— odredbe nacionalnog prava, materijalne ili postupovne naravi, kojima se obuhvaćaju dodatni aspekti, no koje treba
uzeti u obzir kada sudovi trebaju donijeti odluku u predmetima koji se odnose na nepoštene ugovorne odredbe.
2.1. Minimalno usklađivanje i proširenje područja primjene (članci 8. i 8.a Direktive o nepoštenim uvjetima
u potrošačkim ugovorima), uključujući ulogu nacionalnih vrhovnih sudova
Države članice mogu na temelju članka 8. osigurati veću razinu zaštite potrošača od razine predviđene Direktivom
o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (110). Člankom 8.a Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima (111) obvezuje se države članice na obavješćivanje o nacionalnim pravilima koja sadržavaju strože standarde ili
kojima se proširuje područje primjene nacionalnih propisa kojima se prenosi Direktiva o nepoštenim uvjetima u potro
šačkim ugovorima (112).
Na primjer, države članice mogu nacionalna pravila kojima se prenosi Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima primijeniti i na pojedinačno dogovorene ugovorne uvjete (113) ili na odnose između poslovnih subjekata ili na
transakcije između potrošača (114).
Države članice mogu i postrožiti ta pravila, osobito primjenom blažeg praga za određivanje nepoštenosti ugovorne
odredbe. Na primjer, mogu donijeti „crni popis” ugovornih odredaba koje se uvijek smatraju nepoštenima, a da ih se ne
mora pojedinačno procjenjivati u skladu s općim testom za utvrđivanje nepoštenosti iz članka 3. stavka 1. Direktive
o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (115) i/ili različite vrste „sivih popisa”. Više informacija o Prilogu Direk
tivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nalazi se u odjeljku 3.4.7.
(109) Članak 8.a dodan na temelju članka 32. Direktive 2011/83/EU o pravima potrošača (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).
(110) To je potvrđeno, na primjer, u točki 55. predmeta C-191/15 Verein für Konsumenteninformation protiv Amazon: „[…] U tom smislu
valja primijetiti da razina zaštite potrošača varira još uvijek od države do države, sukladno članku 8. Direktive 93/13, tako da ocjena
odredbe može varirati, pri čemu su sve stvari jednake uostalom, s obzirom na mjerodavno pravo.” Sud je to potvrdio i u predmetu
C-453/10 Pereničová i Perenič.
(111) Uvršteno na temelju članka 32. Direktive 2011/83/EU o pravima potrošača (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).
(112) Prijavljeni nacionalni propisi nalaze se u Prilogu II. i na:
https://ec.europa.eu/info/notifications-under-article-8a-directive-93-13-eec_en
(113) Izričito navedeno u prvoj alineji članka 8.a stavka 1.
(114) Posljednje dvije primjene nisu izričito navedene u članku 8.a.
(115) U točki 61. predmeta C-143/13 Matei i Matei Sud je potvrdio da je „crni popis” odredaba koje se moraju smatrati nepoštenima obu
hvaćen strožim propisima koje države članice mogu usvojiti ili zadržati u području koje se odnosi na Direktivu o nepoštenim uvje
tima u potrošačkim ugovorima kako bi osigurale najviši stupanj zaštite potrošača, u skladu s pravom EU-a.
Nacionalnim pravom može se, na primjer, propisati da zbog netransparentnosti ugovorne odredbe izravno postaju neva
ljane, a da nije potrebno primijeniti test za utvrđivanje nepoštenosti iz članka 3. stavka 1. (116)
Sud (117) je također pojasnio da zbog članka 8. za države članice ne postoji obveza da u skladu s člankom 4. stavkom
2. (118) zahtijevaju da se definicija glavnog predmeta ili primjerenost cijene i naknade mogu ocjenjivati samo ako rele
vantne odredbe nisu jasno i razumljivo sastavljene.
Sud (119) je potvrdio da sudska praksa vrhovnih sudova nije obuhvaćena strožim nacionalnim propisima na temelju
članka 8. Ipak, u slučaju kad nacionalni vrhovni sudovi donesu određene kriterije za procjenu nepoštenosti ugovornih
odredaba koje će niži sudovi de facto morati poštovati kako ne bi došlo do poništavanja njihove odluke ili koje će niže
sudove formalno obvezivati, načelno je to u skladu s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
Međutim, kriteriji nacionalnih vrhovnih sudova moraju biti u skladu sa sudskom praksom Suda i njima se ne smije
onemogućiti nadležnom sudu da potrošačima za zaštitu njihovih prava ponudi djelotvorno pravno sredstvo ili da pita
nje uputi Sudu radi prethodne odluke (120).
2.2. Ostale odredbe nacionalnog prava

Ostala nacionalna pravila koji se mogu primjenjivati u slučajevima koji se odnose na nepoštene ugovorne odredbe uklju
čuju opće odredbe ugovornog prava, osobito o sklapanju i valjanosti ugovorâ, kao i poslovnike za postupke pred naci
onalnim sudovima. Takva pitanja nisu posebno uređena Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima,
ali mogu znatno utjecati na njezinu primjenu.
Na primjer, iako se Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima primjenjuje na procjenu pojedinačnih
ugovornih odredaba u ugovorima između poslovnih subjekata i potrošača, njome se ne uređuje valjanost cjelokupnog
ugovora. Međutim, postoji mogućnost da nepoštenost jedne ugovorne odredbe ili više njih na temelju nacionalnog ugo
vornog prava može dovesti do nevaljanosti cjelokupnog ugovora, na primjer, u slučaju kada se ugovor ne može izvršiti
bez dogovora o ključnim obvezama stranaka. Ta se mogućnost razmatra u članku 6. stavku 1. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima i u odjeljku 4.
Nadalje, u nacionalnom pravu postoje pravila kojima bi mogla biti predviđena nevaljanost cjelokupnog ugovora, na
primjer, u slučaju kada se njime krši zakonska zabrana, kad je ugovor lihvarski ili se njime na drugi način krše zahtjevi
osnovne moralnosti. Osim toga, prema nacionalnom pravu, potrošači će možda moći poništiti ugovore sklopljene na
temelju prijevarnog ili agresivnog postupanja prodavatelja robe ili pružatelja usluga, koje se može smatrati zavaravaju
ćom, agresivnom ili na drugi način nepoštenom poslovnom praksom u smislu Direktive 2005/29/EZ (121).
Kada u takvim slučajevima ujedno postoje i nepoštene ugovorne odredbe, Direktivom o nepoštenim uvjetima u potro
šačkim ugovorima ta se nacionalna pravila neće dovoditi u pitanje sve dok se njima ne dovodi u pitanje djelotvornost
Direktive, osobito njezina članka 6. stavka 1. (122) Sud (123) je naveo da u načelu pravila o nevaljanosti ugovora treba
razmatrati prema njihovoj logici (124) te da su takvi propisi, u slučaju kada se poklapaju s nepoštenim ugovornim odred
bama, prihvatljivi na temelju članka 8. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u mjeri u kojoj za
potrošače za posljedicu imaju povoljnije rezultate od minimalne zaštite koja se zahtijeva Direktivom o nepoštenim uvje
tima u potrošačkim ugovorima (125).
(116) Vidjeti i odjeljak 4. u kojem je opisan odnos između transparentnosti i nepoštenosti.

(117) Predmet C-484/08 Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, t. 41.–44.
(118) Funkcija članka 4. stavka 2. dodatno je objašnjena u odjeljku 3.1.
(119) Spojeni predmeti C-96/16 i C-94/17 Banco Santander Escobedo Cortés, t. 69.
(120) Spojeni predmeti C-96/16 i C-94/17 Banco Santander Escobedo Cortés, t. 62.–71.; predmet C-118/17 Dunai, t. 60.–64.
(121) SL L 149, 11.6.2005., str. 22.
(122) O članku 6. stavku 1. podrobnije se raspravlja u odjeljku 4., a o njegovim postupovnim implikacijama u odjeljku 5.
(123) Npr. u predmetu C-453/10 Pereničová i Perenič.
(124) Vidjeti predmet C-453/10 Pereničová i Perenič, t. 46. i 47. in fine:
„46. Slijedom toga, utvrđenje da je poslovna praksa nepoštena ne utječe izravno na valjanost ugovora s gledišta članka 6.
stavka 1. Direktive 93/13.
47. […] Utvrđenje da je takva poslovna praksa nepoštena jedan je od elemenata na kojima nadležni sud može, u skladu
s člankom 4. stavkom 1. Direktive 93/13, temeljiti svoju ocjenu nepoštenosti ugovornih odredaba koje se odnose na tro
škove zajma odobrenog potrošaču. Međutim, takvo utvrđenje ne utječe izravno na ocjenu valjanosti sklopljenog ugovora
o kreditu s gledišta članka 6. stavka 1. Direktive 93/13.”
(125) Predmet C-453/10 Pereničová i Perenič, t. 35.: „Stoga se Direktivom 93/13 ne sprečava da država članica u skladu s pravom Europske
unije donese nacionalno zakonodavstvo prema kojem se ugovor sklopljen između trgovca i potrošača koji sadržava jednu nepoštenu
odredbu ili više njih može u cijelosti proglasiti ništetnim ako će se time osigurati bolja zaštita potrošača.”
Potrebno je naglasiti da, unutar svojeg područja primjene, pravo EU-a ima prednost pred nacionalnim pravom i da su naci
onalna tijela, uključujući sudove, obvezna tumačiti nacionalno pravo što je više moguće u skladu s pravom EU-a kako bi se osigu
rala njegova djelotvornost. Prema riječima Suda (126)
[…] valja podsjetiti da je nacionalni sud koji postupa u sporu isključivo između pojedinaca dužan, kad primjenjuje
odredbe unutarnjeg prava, uzeti u obzir sveukupnost pravila nacionalnog prava i tumačiti ih u najvećoj mogućoj mjeri
u svjetlu teksta kao i cilja direktive mjerodavne u konkretnom području, radi postizanja rješenja usklađenog s njezinim
ciljem […] (127).
U slučaju kad se nacionalno pravo, uključujući postupovna pravila, ne može tumačiti u skladu s pravom EU-a, naci
onalni suci moraju ih zanemariti i usmjeriti se izravno na pravo Unije (128). Sud (129) je potvrdio da je obveza nacionalnih
sudova osigurati puni učinak Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima tako da prema potrebi, na
vlastitu inicijativu, ne primjenjuju svaku suprotnu odredbu nacionalnog prava, čak i ako je ona donesena kasnije. Stoga
sudovi ne moraju nužno zatražiti ili čekati prethodno stavljanje izvan snage takve odredbe kroz zakonodavni ili bilo koji
drugi postupak predviđen ustavom. Time su obuhvaćeni predmeti u kojima nacionalnim pravom nije predviđena pro
cjena nepoštenih ugovornih uvjeta po službenoj dužnosti ili se ona čak sprečava, iako se takva kontrola zahtijeva Direk
tivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (130), ili u slučaju kad se nacionalnom pravom na drugi način
krši Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ili načela ekvivalentnosti i djelotvornosti (131).
Države članice istodobno su dužne izmijeniti pravila koja nisu u skladu s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošač
kim ugovorima, uključujući u slučajevima kad postoje nesigurnosti pri njihovu tumačenju (132).
3. OPĆI TEST ZA UTVRĐIVANJE NEPOŠTENOSTI I ZAHTJEVI TRANSPARENTNOSTI

3.1. Općenito o nepoštenosti i transparentnosti
Članak 3. stavci 1. i 3.
1. Ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom
o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz
ugovora. […]
3. Prilog sadrži indikativan i netaksativni popis odredaba koje se mogu smatrati nepoštenima.
(126) Npr. spojeni predmeti C-482/13, C-484/13, C-485/13 i C-487/13 Unicaja Banco, t. 38.
(127) Upućivanje na predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 64.
(128) Predmet 106/77 Simmenthal, t. 21.–26. Načela utvrđena u predmetu Simmenthal potvrđena su, na primjer, u predmetu C-689/13
PFE, t. 40. i 41.:
40. Nacionalni sud koji u okviru svoje nadležnosti mora primijeniti odredbe prava Unije ima dužnost osigurati puni učinak tih
pravnih pravila izuzimajući po potrebi od primjene, ostavljajući na vlastitu inicijativu neprimijenjenom svaku suprotnu
odredbu nacionalnog prava, čak i ako je ona donesena kasnije, bez potrebe da zatraži ili čeka prethodno stavljanje izvan
snage te odredbe kroz zakonodavni ili bilo koji drugi postupak predviđen ustavom […] (upućivanje na predmet 106/77
Simmenthal, t. 21. i 24. te predmet C-112/13 A, t. 36.).
41. Naime, svaka odredba nacionalnog pravnog poretka i svaka zakonodavna, administrativna ili sudska praksa koja bi umanji
vala učinkovitost prava Unije time što uskraćuje sucu nadležnom za primjenu tog prava ovlast da već u samom trenutku te
primjene učini sve što je nužno da ostavi po strani nacionalne zakonodavne odredbe koje bi mogle spriječiti puni učinak
pravnih pravila Unije, bila bi nespojiva sa zahtjevima koji čine samu bit prava Unije […] (upućivanje na predmet 106/77
Simmenthal, t. 22. i predmet C-112/13 A, t. 37.).
(129) Predmet C-118/17 Dunai, t. 61.
(130) To se naznačuje u predmetu C-168/15 Milena Tomášová, u kojem je Sud donio odluku da u određenim uvjetima države članice mogu
potrošačima nadoknaditi štetu nastalu činjenicom da sud koji odlučuje u posljednjem stupnju nije po službenoj dužnosti procijenio
relevantne ugovorne odredbe iako je to bio dužan učiniti na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, čak
i ako u tom pogledu u nacionalnom pravu nije postojalo izričito pravilo. Predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, C-49/14 Finan
madrid, C-176/17 Profi Credit Polska i C-632/17 PKO primjeri su u kojima je Sud utvrdio da su nacionalni sudovi bili dužni na vlas
titu inicijativu procijeniti nepoštenost ugovorne odredbe iako takva procjena nije bila predviđena nacionalnim pravom. O pitanju
kontrole nepoštenosti ugovornih odredaba po službenoj dužnosti detaljno se raspravlja u odjeljku 5.
(131) O odnosu Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i nacionalnih postupovnih pravila konkretnije se raspravlja
u odjeljku 5.
(132) U predmetu C-144/99 Commission v Netherlands, t. 21., Sud je naglasio da je pravna sigurnost nužan uvjet u vezi s prenošenjem
Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
Članak 4.
1. Ne dovodeći u pitanje članak 7., nepoštenost ugovorne odredbe procjenjuje se tako da se u obzir uzimaju priroda
robe ili usluga na koje se ugovor odnosi u vrijeme kada je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti sklapanja ugovora
i sve ostale odredbe tog ugovora ili nekog drugog ugovora o kojem on ovisi.
2. Procjena o tome jesu li neke odredbe nepoštene ne odnosi se na definiciju glavnog predmeta ugovora ni na primje
renost cijene i naknade na jednoj strani, i isporučene usluge i robu, na drugoj, sve dok su te odredbe jasno i razumljivo
sastavljene.
Članak 5.
U slučaju ugovora u kojima se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti
sročene jasno i razumljivo. Ako postoji sumnja oko značenja neke odredbe, prednost ima tumačenje koje je najpovolj
nije za potrošača. Ovo pravilo o tumačenju ne primjenjuje se u kontekstu postupka utvrđenog u članku 7. stavku 2.
Uvodna izjava 16.

[…] budući da prilikom donošenja procjene o dobroj vjeri posebnu pozornost treba posvetiti jačini polazišta pregova
račkih strana, zatim je li potrošač bio naveden da prihvati odredbu i je li roba ili usluga prodana ili pružena na temelju
posebne narudžbe potrošača; budući da prodavatelj robe ili pružatelj usluga možda ispunjava uvjet o dobroj vjeri ako
postupa pošteno i pravedno u odnosu na drugu stranu o čijim zakonitim interesima mora voditi računa;
Uvodna izjava 20.

budući da bi se ugovori trebali sastavljati jasnim, razumljivim jezikom, potrošač bi zapravo trebao dobiti mogućnost da
pregleda sve odredbe i, u slučaju kakvih dvojbi, trebalo bi prevagnuti tumačenje koje je za potrošača najpovoljnije;
Točka 1. podtočka (i) Priloga Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima iz članka 3. stavka 3.
1. Odredbe čiji su predmet ili svrha:
[…]
(i) neopozivo obvezivanje potrošača na odredbe s kojima se nije imao stvarne mogućnosti upoznati prije sklapanja
ugovora;
(j) davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga pre
dviđenog ugovorom;
U članku 3. stavku 1. navodi se da se nepoštenost ugovornih odredaba koje primjenjuju prodavatelji robe ili pružatelji
usluga procjenjuje prema općem testu. Taj se općeniti test treba održavati u propisima država članica i njihova tijela
moraju ga primjenjivati od slučaja do slučaja pri procjeni pojedinačnih odredaba.
Osim općeg testa iz članka 3. stavka 1., članak 3. stavak 3. odnosi se na prilog u kojem je sadržan indikativan i nepot
pun popis ugovornih odredaba koje se mogu smatrati nepoštenima (133).
Nadalje, u Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima sadržani su zahtjevi transparentnosti za proda
vatelje robe ili pružatelje usluga koji se koriste ugovornim odredbama o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori.
Izraženi su u pravilima kojima se utvrđuje da ugovorne odredbe moraju biti jasne i razumljive (jasno i razumljivo sas
tavljene) (članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima) i u zahtjevu da se
potrošaču mora pružiti stvarna mogućnost upoznavanja s ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora (točka
1. podtočka (i) priloga i uvodna izjava 20.).
(133) U predmetu C-143/13 Matei i Matei, t. 60., Sud na prilog upućuje kao na „sivi popis”. Međutim, mogu postojati određene varijacije
u razumijevanju pojma „sivi popis” u Direktivi prenesenoj u zakonodavstvo država članica, što može uključivati samo indikativan
popis kao u prilogu Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, ali i pravnu pretpostavku da su navedene odredbe
nepoštene.
Prema Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtjevi transparentnosti imaju tri funkcije:
— Prema drugoj rečenici iz članka 5. ugovorne odredbe koje nisu jasno i razumljivo sastavljene potrebno je tumačiti
u korist potrošača (134).
— Na temelju članka 4. stavka 2. glavni predmet ili primjerenost cijene i naknade utvrđeni u ugovoru podliježu pro
cjeni iz članka 3. stavka 1. samo u mjeri u kojoj te odredbe nisu jasno i razumljivo sastavljene (135).
— Neispunjavanje zahtjeva transparentnosti može biti važno pri procjeni nepoštenosti ugovorne odredbe (136) te čak
ukazivati na nepoštenost (137).
Sud je izradio smjernice o zahtjevima transparentnosti kojih se prodavatelji robe ili pružatelji usluga moraju pridržavati
i o kriterijima za opći test za utvrđivanje nepoštenosti. Više informacija o transparentnosti nalazi se u odjeljku 3.3, dok
se u odjeljku 3.4 nalazi više informacija o općem testu za utvrđivanje nepoštenosti.
Sud je istodobno u više navrata naveo (138) da, iako je njegova uloga dati smjernice o tumačenju transparentnosti
i nepoštenosti, na nacionalnim je tijelima, osobito nacionalnim sudovima, da u svjetlu posebnih okolnosti poje
dinog slučaja procijene transparentnost i nepoštenost konkretnih ugovornih odredaba. Sud (139) je to izrazio na
sljedeći način:
„42. Iako je istina da je u izvršavanju nadležnosti koja mu je dodijeljena člankom 234. EZ (140) u predmetu Océano
Grupo Editorial i Salvat Editores, točki 22. tumačio opće kriterije kojima je zakonodavac Zajednice upotrijebio kako bi
definirao pojam nepoštenih odredaba, Sud ipak ne može donijeti odluku o primjeni tih općih kriterija na konkretnu
odredbu, što se mora razmotriti u svjetlu posebnih okolnosti predmetnog slučaja (vidjeti predmet Freiburger Kommunal
bauten, t. 22.).
43. Na nacionalnom je sudu da u svjetlu prethodno navedenog procijeni može li se ugovornu odredbu smatrati
nepoštenom u smislu članka 3. stavka 1. Direktive.”
Na nacionalnom sudu je da s obzirom na okolnosti svojstvene konkretnom predmetu odredi ispunjava li odredba zah
tjeve dobre vjere, ravnoteže i transparentnosti.
Isto vrijedi i u pogledu ispitivanja jesu li ugovorne odredbe obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora” odnosno
odnosi li se ispitivanje na „primjerenost cijene i naknade” u smislu članka 4. stavka 2. Direktive o nepoštenim uvjetima
u potrošačkim ugovorima (141).
S obzirom na navedeno Sud (142) se uglavnom suzdržava od donošenja konačne procjene nepoštenosti konkretne ugo
vorne odredbe te tu procjenu prepušta nacionalnom sudu koji je uputio zahtjev. Međutim, u određenim je predmetima
Sud ipak pružio prilično jasne naznake u pogledu nepoštenosti određene ugovorne odredbe (143).
(134) Međutim, prema trećoj rečenici iz članka 5. od tog se načela odstupa u slučaju kolektivnih postupaka kojima se nastoji spriječiti
stalna upotreba određene ugovorne odredbe (vidjeti i predmet C-70/03 Komisija/Španjolska, t. 16.).
(135) Međutim, ako su države članice odlučile da neće prenijeti taj zahtjev, nacionalna tijela mogu obaviti procjenu moguće nepoštenosti
glavnog predmeta ili cijene ili naknade čak i ako su relevantne ugovorne odredbe jasno i razumljivo sastavljene. Vidjeti predmet
C-484/08 Caja de Ahorros Monte de Piedad de Madrid, t. 40.–44.
(136) Predmet C-472/10 Invitel, t. 1. izreke i t. 30. i 31.; predmet C-226/12 Constructora Principado, t. 27.
(137) Predmet C-191/15 Verein für Konsumenteninformation protiv Amazon, t. 2. izreke i t. 65.–71.
(138) Od predmeta C-237/02 Freiburger Kommunalbauten.
(139) Navod je preuzet iz predmeta C-243/08 Pannon GSM, t. 42. i 43. Sličan se tekst može pronaći, na primjer, u predmetu C-421/14
Banco Primus, t. 57. Predmet C-415/11 Aziz, t. 66. i tamo navedena sudska praksa, Predmet C-226/12 Constructora Principado, t. 20.,
predmet C-472/10 Invitel, t. 22. i predmet C-237/02 Freiburger Kommunalbauten, t. 23.–25. te izreka.
(140) Odgovara članku 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).
(141) Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 32. i 33.
(142) Nakon predmeta C-240/98 Océano Grupo Editorial, t. 2. izreke.
(143) Predmet C-191/15 Verein für Konsumenteninformation protiv Amazon, t. 71. i t. 2. izreke, spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98
Océano Grupo Editorial, t. 21.–24.
Nacionalni sudovi mogu izraditi konkretnije kriterije za procjenu nepoštenosti ugovornih uvjeta sve dok su u skladu
s metodologijom koju je utvrdio Sud (144). U mjeri u kojoj, u interesu osiguravanja jedinstvenog tumačenja prava, naci
onalni vrhovni sudovi donose obvezujuće odluke o načinima provedbe Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima, takve odluke ne mogu spriječiti pojedinačne sudove da osiguraju puni učinak te direktive i da potrošačima
pruže djelotvorno pravno sredstvo niti da od Suda zatraže donošenje prethodne odluke (145).
Ovom Obavijesti ne može se obuhvatiti bogata sudska praksa o procjeni određenih vrsta ugovornih odredaba u drža
vama članicama.
3.2. Ugovorne odredbe koje se odnose na glavni predmet ugovora ili cijenu i naknadu (članak 4. stavak 2.
Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima)
Ugovorne odredbe koje se odnose na glavni predmet ugovora ili cijenu i naknadu obuhvaćene su područjem primjene
Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (146). Posebnost je tih ugovornih odredaba to što je na teme
lju minimalnog standarda iz članka 4. stavka 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u ugovornim odredbama (147) procjena
njihove nepoštenosti u skladu s člankom 3. stavkom 1. isključena (148) ili ograničena (149) ako su jasno i razumljivo sas
tavljene ili, drugim riječima, ako takve odredbe ispunjavaju zahtjeve transparentnosti iz Direktive o nepoštenim uvjetima
u potrošačkim ugovorima.
Budući da se u članku 4. stavku 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u ugovornim odredbama utvrđuje iznimka od
primjene testa za utvrđivanje nepoštenosti iz članka 3. stavka 1., ta se odredba mora strogo tumačiti (150). Članak 4.
stavak 2. mora se jedinstveno tumačiti u cijeloj Europskoj uniji, uzimajući u obzir svrhu Direktive o nepoštenim uvje
tima u potrošačkim ugovorima (151). Nacionalni sudovi moraju u pojedinačnim slučajevima utvrditi (a) odnosi li se odre
đena ugovorna odredba na definiciju glavnog predmeta ugovora odnosno hoće li ispitivanje njezine nepoštenosti podra
zumijevati procjenu primjerenosti cijene i naknade (152) te (b) jesu li takve ugovorne odredbe jasno i razumljivo
sastavljene (153).
3.2.1. Ugovorne odredbe koje se odnose na definiciju glavnog predmeta ugovora

Sud je smatrao da pod ugovornim odredbama koje su obuhvaćene pojmom „glavnog predmeta ugovora” u smislu
članka 4. stavka 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba razumjeti one odredbe kojima se
utvrđuju bitne činidbe tog ugovora koje ga određuju kao takvog (154). Suprotno tome, odredbe koje su akcesornog
značaja ne mogu biti obuhvaćene pojmom „glavnog predmeta ugovora” (155). Kako bi se utvrdilo je li odredba obuhva
ćena pojmom „glavnog predmeta ugovora”, treba uzeti u obzir narav, opću strukturu i odredbe ugovora kao i pravni
i činjenični kontekst (156).
(144) Spojeni predmeti C-96/16 i C-94/17 Banco Santander Escobedo Cortés.

(145) Predmet C-118/17 Dunai, t. 57.–64. te spojeni predmeti C-96/16 i C-94/17 Banco Santander Escobedo Cortés.
(146) Vidjeti, na primjer, predmete C-348/14 Bucura, t. 50., C-484/08 Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, t. 32. i C-76/10 Pohoto
vost’, t. 72.
(147) U slučaju kada države članice nisu u svoje nacionalno pravo prenijele to ograničenje sadržano u članku 4. stavku 2. Direktive
o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (vidjeti Prilog II. ovoj Obavijesti), nepoštenost takvih odredaba, uključujući primje
renost cijene, može se procijeniti neovisno o netransparentnosti. U predmetu C-484/08 Caja de Ahorros Monte de Piedad Sud je potvr
dio da je takvo prenošenje u nacionalno zakonodavstvo obuhvaćeno člankom 8. Sud je u točki 1. izreke naveo: „Članak 4. stavak 2.
i članak 8. Direktive Vijeća 93/13/EEZ […] treba tumačiti na način da nisu u suprotnosti s nacionalnim propisima, […], kojima se
odobrava sudsko preispitivanje u pogledu nepoštenosti ugovornih odredaba koje se odnose na definiciju glavnog predmeta ugovora
ili primjerenost cijena i naknade, s jedne strane, u odnosu na usluge ili robu koji se isporučuju u zamjenu, s druge strane, čak
i u slučaju kada su te odredbe razumljivo sastavljene.”
(148) S obzirom na glavni predmet ugovora.
(149) Osim procjene primjerenosti cijene ili naknade.
(150) Predmet C-186/16 Andriciuc t. 34.; predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 42. i predmet C-96/14 Van Hove, t. 31. Od Suda je
zatraženo da dodatno protumači to pitanje u predmetu C-84/19 Credit Profi Polska (u tijeku 31. svibnja 2019.).
(151) Predmet C-143/13 Matei i Matei, t. 50.
(152) Predmet C-143/13 Matei i Matei t. 53.
(153) Predmet C-51/17 OTP Bank i OTP Faktoring, t. 68., predmet C-118/17 Dunai, t. 49.
(154) Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 35.; predmet C-484/08 Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, t. 34.; predmet C-96/14 Van
Hove, t. 33.
(155) Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 36.; predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 50. i predmet C-96/14 Van Hove, t. 33.
(156) Predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 50 i 51.
Sud (157) je o kreditima u stranoj valuti naveo sljedeće:
37. U ovom slučaju nekoliko elemenata iz spisa dostupnog Sudu upućuje na to da je ugovorna odredba, […], sadr
žana u ugovoru o kreditu sklopljenom u stranoj valuti između pružatelja usluga i potrošača, o kojoj se nisu vodili poje
dinačni pregovori i na temelju koje se kredit mora vratiti u istoj valuti, obuhvaćena pojmom ‚glavni predmet ugovora’
u smislu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13.
38. […] činjenica da se [zajam] mora vratiti u određenoj valuti načelno je povezana sa samom naravi obveze duž
nika, a ne s akcesornim načinom plaćanja, što je čini bitnim elementom ugovora o [kreditu].
U tom je pogledu Sud (158) istaknuo razliku između ugovornih odredaba kojima se propisuje da se kredit mora vratiti
u istoj valuti i ugovornih odredaba na temelju kojih se kredit u stranoj valuti mora vratiti u nacionalnoj valuti prema
prodajnom tečaju banke (159). Sud (160) je smatrao da se ugovornom odredbom, sadržanom u ugovoru o kreditu u stranoj
valuti, prema kojoj se kredit mora vratiti u istoj valuti u kojoj je sklopljen, utvrđuje bitna činidba koja ga određuje kao
takvog. Stoga se ona odnosi na „glavni predmet ugovora” u smislu članka 4. stavka 2. U tom je pogledu nebitno stavlja
li se iznos zajma potrošaču na raspolaganje u lokalnoj valuti, a ne u valuti propisanoj ugovorom (161). Suprotno tome,
Sud je smatrao da odredba kojom se definira mehanizam konverzije valute ima akcesorni značaj (162).
3.2.2. Ugovorne odredbe koje se odnose na cijenu i naknadu

Odredbe koje se odnose na cijenu i naknadu, tj. financijske obveze potrošača, načelno podliježu testu za utvrđivanje
nepoštenosti iz članka 3. stavka 1. Međutim, na temelju članka 4. stavka 2. (163) test za utvrđivanje nepoštenosti može
uključivati procjenu primjerenosti cijene i naknade ili, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 19., „odnosa kvalitete i cijene
ponuđene robe ili usluge” samo u slučaju netransparentnosti relevantnih odredaba. Suprotno tome, nepoštenost drugih
aspekata koji se odnose na cijenu i naknadu, kao što je mogućnost jednostranih izmjena cijena ili mehanizam za jednos
trane izmjene cijena, treba procijeniti čak i kad su relevantne odredbe potpuno transparentne.
Sud (164) je u kontekstu ugovora o kreditu na sljedeći način opisao ograničenje pri procjeni takvih ugovornih odredaba:
Odredbe o protučinidbi koju potrošač duguje davatelju kredita ili koje utječu na stvarnu cijenu koju potrošač mora
potonjem platiti stoga načelno nisu obuhvaćene tom drugom kategorijom odredaba, osim što se tiče pitanja je li iznos
ugovorom ugovorene naknade ili cijene u skladu s uslugom koju je davatelj kredita zauzvrat pružio.
Sud (165) je nadalje pojasnio da ugovorne odredbe o izmjeni cijena u potpunosti podliježu testu za utvrđivanje nepošte
nosti iz članka 3. stavka 1.:
[…] Međutim, to se izuzimanje ne može primijeniti na odredbu koja se odnosi na mehanizam za izmjenu cijena usluga
koje se pružaju potrošaču.
To je u skladu s činjenicom da se u prilogu Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima utvrđuju uvjeti
koje odredbe o izmjenama cijena moraju zadovoljavati kako se ne bi smatrale nepoštenima (166).

(158) Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 39.–41.
(159) Predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai.
(160) Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 41., predmet C-119/17, Lupean, t. 17.
(161) Predmet C-119/17, Lupean, t. 18.–21.
(163) Sudovima se u nacionalnom pravu može dati mogućnost procjene primjerenosti cijene čak i kad su te odredbe jasno i razumljivo
sastavljene (vidjeti Prilog II. ovoj Obavijesti).
(164) Npr. predmet C-143/13 Matei i Matei, t. 56.
(165) Predmet C-472/10 Invitel, t. 23.
(166) Sud je u predmetu C-472/10 Invitel, t. 24., naveo sljedeće: „Kad je riječ o ugovornoj odredbi kojom se predviđa izmjena ukupne
cijene usluge koja se pruža potrošaču, treba istaknuti da, u svjetlu točke 1. podtočaka (j) i (l) i točke 2. podtočaka (b) i (d) priloga
Direktivi, treba posebno navesti razlog i način izmjene prethodno navedene cijene, pri čemu potrošač ima pravo na raskid ugovora.”
Nadalje, Sud smatra da to što je na temelju Direktive 2008/48/EZ određena naknada trebala biti uključena u izračun
ukupnog troška potrošačkog kredita ne znači da je ugovorna odredba kojom se utvrđuje ta naknada obuhvaćena
člankom 4. stavkom 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (167).
Sud je na kraju pojasnio da se primjerenost cijene ili naknade izuzima iz procjene nepoštenosti samo ako se relevantnim
odredbama utvrđuje stvarna naknada za proizvod ili uslugu koja se pruža (168). Na toj je osnovi Sud (169) donio odluku da se
[…] navedeno izuzimanje ne može […] primijeniti na ugovorne odredbe koje […] samo određuju tečaj zamjene za
stranu valutu u kojoj je izražen ugovor o kreditu radi obračuna otplate, iako davatelj kredita prilikom tog obračuna ne
pruža nikakvu uslugu zamjene deviza pa te odredbe stoga ne sadrže nikakvu ‚naknadu’ čija se primjerenost, s obzirom
na to da bi bila riječ o protučinidbi za činidbu davatelja kredita, zbog toga ne bi mogla podvrgnuti ocjeni nepoštenosti
na temelju članka 4. stavka 2. Direktive 93/13.
3.3. Zahtjevi transparentnosti

3.3.1. Zahtjevi transparentnosti iz Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
Zahtjevi transparentnosti iz Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima primjenjuju se na sve vrste
ugovornih odredaba (o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori (170)) koje su obuhvaćene područjem primjene
Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (171).
Sud je široko tumačio zahtjev iz članka 4. stavka 2. i članka 5. na temelju kojeg ugovorne odredbe moraju biti jasno
i razumljivo sastavljene. U tom je pogledu Sud uzeo u obzir da je, na temelju točke 1. podtočke (e) Priloga Direktivi
o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, činjenica da potrošači nisu imali stvarne mogućnosti upoznati se
s ugovornim odredbama (172) naznaka nepoštenosti tih odredaba.
Iako Sud nije posebno razmatrao mnoge čimbenike navedene u nastavku, Komisija smatra da će sljedeći čimbenici biti
relevantni u procjeni je li određena ugovorna odredba jasno i razumljivo sastavljena u smislu Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima:
— je li potrošač imao stvarnu mogućnost upoznati se s ugovornom odredbom prije sklapanja ugovora. To obuhvaća
i pitanje je li potrošač imao pristup ugovornim odredbama i je li ih mogao pročitati. U slučaju kada se ugovorna
odredba odnosi na prilog ili drugi dokument, potrošač mora imati pristup i tim dokumentima;
— razumljivost pojedinih odredaba po pitanju jasnoće teksta i specifičnosti terminologije, kao i, prema potrebi,
u odnosu na druge ugovorne odredbe (173). S tim u vezi, potrebno je uzeti u obzir položaj ili perspektivu potrošača
kojima su relevantne odredbe namijenjene (174); to uključuje i pitanje je su li potrošači kojima su relevantne odredbe
namijenjene u dovoljnoj mjeri upoznati s jezikom na kojem su odredbe sastavljene;
— način na koji su ugovorne odredbe prikazane. To može uključivati aspekte kao što su:
— jasnoća vizualnog prikaza, uključujući veličinu fonta,
— činjenicu ima li ugovor logičku strukturu i jesu li važne odredbe istaknute prema svojoj važnosti i nisu li sakri
vene među ostalim odredbama,
(167) Predmet C-143/13 Matei i Matei, posebno t. 47. Nadalje, to što naknada ne odgovara stvarnoj usluzi znači da se njezina procjena ne
bi odnosila na primjerenost te naknade, t. 70.
(168) Predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 57. i 58.
(169) Predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 58., potvrđeno, na primjer, u predmetu C-143/13 Matei i Matei, t. 70.
(170) Osim ako se nacionalni akt o prenošenju odnosi i na ugovorne odredbe o kojima su se vodili pojedinačni pregovori (vidjeti Prilog II.
Obavijesti).
(171) C-119/17 Lupean, t. 23., predmet C186//16 Andriciuc, t. 43. i tamo navedena sudska praksa.
(172) U uvodnoj izjavi 20. navodi se da bi „potrošač […] zapravo trebao dobiti mogućnost da pregleda sve odredbe”.
(173) Predmet C-96/14 Van Hove, t. 50.
(174) Predmet C-96/14 Van Hove, t. 48.
— ili nalaze li se odredbe u ugovoru ili u kontekstu gdje se to razumno očekuje, uključujući u vezi s drugim pove
zanim ugovornim odredbama itd.
Na primjer, ugovorne odredbe čiji se učinak može razumjeti samo ako ih čitamo zajedno ne smiju biti prikazane na
način da je njihov zajednički učinak neprimjetan, npr. uvrštavanjem u različite dijelove ugovora (175).
Sud je standarde transparentnosti temeljio na članku 4. stavku 2. i članku 5., upućujući ponekad i na uvodnu izjavu 20.
i Prilog Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, osobito točku 1. podtočke (i). i (j), kao i zahtjeve
u pogledu informiranja, kojima se nadilaze prethodno navedeni aspekti. U tom pogledu Sud upotrebljava pojam „zah
tjevi materijalne transparentnosti” (176). Prema riječima Suda transparentnost se ne može „ograničiti isključivo na razum
ljivost ugovornih odredbi na formalnoj i jezičnoj razini te podrazumijeva da potrošači moraju biti u stanju procijeniti
ekonomske posljedice” ugovorne odredbe ili ugovora (177):
44. Kad je riječ o obvezi transparentnosti ugovornih odredbi, koja proizlazi iz članka 4. stavka 2. Direktive
93/13, Sud je istaknuo da se ta obveza, također istaknuta u članku 5. te direktive, ne može ograničiti isključivo na
razumljivost tih odredbi na formalnoj i jezičnoj razini, nego da, naprotiv – s obzirom na to da se sustav zaštite
uspostavljen spomenutom direktivom temelji na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavate
lja robe ili pružatelja usluge, osobito u pogledu razine obaviještenosti – navedenu obvezu jasnog i razumljivog sastavlja
nja ugovornih odredbi i, slijedom toga, [obvezu] transparentnosti koja se utvrđuje tom direktivom treba shvatiti
u širem smislu […] (178).
45. Slijedom navedenog, zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena podrazumi
jeva obvezu da ugovor transparentno izloži konkretno funkcioniranje mehanizma na koji upućuje dotična odredba kao
i, ako je to potrebno, odnos između tog mehanizma i mehanizma utvrđenog drugim odredbama, tako da taj potrošač
na temelju točnih i razumljivih kriterija bude u stanju procijeniti ekonomske posljedice koje iz toga za njega
proizlaze […] (179).
To široko tumačenje transparentnosti obuhvaća i shvaćanje da prodavatelji robe i pružatelji usluga moraju potrošačima
pružiti jasne informacije o ugovornim odredbama i njihovim implikacijama/posljedicama prije sklapanja ugovora. Sud je
u više navrata naglasio važnost takvih informacija kako bi potrošači mogli razumjeti opseg svojih prava i obveza prije
nego što ugovor postane obvezujući. Sud (180) je naveo da
[…] ustaljena je sudska praksa Suda da je informiranje prije sklapanja ugovora o ugovornim uvjetima i posljedicama
sklapanja od temeljne važnosti za potrošača. On osobito na osnovi te informacije donosi odluku o tome želi li biti
obvezan uvjetima koje su prethodno sastavili prodavatelj robe ili pružatelj usluga […] (181).
Sud je dodatno pojasnio zahtjeve, osobito u pogledu ugovornih odredaba koje su ključne za opseg obveza koje potro
šači prihvaćaju, na primjer u pogledu ugovornih odredaba koje su bitne za utvrđivanje plaćanja na koja se potrošači
obvezuju na temelju ugovora o kreditu. Neke od tih odluka posebno se odnose na ugovore o hipotekarnom kreditu
(sklopljene) u stranoj valuti ili indeksirane uz stranu valutu. Sud je sažeo standard koji se očekuje od prodavatelja robe
ili pružatelja usluga kako slijedi (182):
[…] na nacionalnom sudu je da provjeri, kada razmatra sve okolnosti sklapanja ugovora, jesu li u predmetnom slučaju
potrošaču bili priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaja na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on
može ocijeniti osobito ukupnu cijenu svojega zajma.
(175) Mišljenje nezavisnog odvjetnika Hogana od 15. svibnja 2019. u predmetu C-621/17 Kiss, t. 41.
(176) Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo i dr., t. 48. i 49.
(177) Npr. predmet C-186/16 Andriciuc, ovdje navedene točke 44. i 45. Slične izjave mogu se pronaći, na primjer, u predmetima C-26/13
Kásler i Káslerné Rábai, t. 71. i 72., C-191/15 Verein für Konsumentenforschung protiv Amazon, t. 68. i C-96/14 Van Hove, t. 40. s dalj
njim upućivanjima.
(178) Upućivanje na predmete C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 71. i 72. C-348/14 Bucura, t. 52.
(179) Upućivanje na predmete C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 75., i predmet C-96/14 Van Hove, t. 50.
(180) Na primjer, u predmetu C-186/16 Andriciuc, t. 48. ovdje navedena.
(181) Upućivanje na predmete C-92/11 RWE Vertrieb, t. 44., te C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo i dr., t. 50.
(182) Npr. predmet C-186/16 Andriciuc, ovdje navedena točka 47. Isti se tekst nalazi u predmetu C-143/13 Matei i Matei, t. 74.
Odlučujuću ulogu u toj ocjeni ima, s jedne strane, pitanje jesu li odredbe sastavljene jasno i razumljivo, tako da prosječ
nom potrošaču, odnosno uobičajeno obaviještenom potrošaču koji postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, omoguće
procijeniti tu cijenu i,
s druge strane, okolnost povezana s nenavođenjem u ugovoru o kreditu informacija koje se smatraju bitnima s obzirom
na narav robe ili usluga
koje su predmet tog ugovora […] (183)
Sud je te standarde primijenio, na primjer, na funkcioniranje mehanizama konverzije valute koji se primjenjuju na hipo
tekarne kredite indeksirane uz stranu valutu (184) te na dospjele kamate i naknade, uključujući njihovu prilagodbu, na
temelju ugovora o potrošačkom kreditu (185). Nadalje, Sud je te standarde transparentnosti primijenio na činjenicu da,
u pogledu zajmova u stranoj valuti, potrošači snose rizik od pada vrijednosti valute u kojoj ostvaruju svoj dohodak (186).
Takav pad vrijednosti doista može utjecati na njihovu mogućnost vraćanja zajma. U takvim slučajevima Sud traži da
prodavatelj robe ili pružatelj usluga utvrdi moguće promjene tečaja i rizike koji proizlaze iz zajma u stranoj valuti te
traži od nacionalnih sudova da provjere je li prodavatelj robe ili pružatelj usluga potrošaču pružio sve potrebne infor
macije koje mu omogućuju procjenu svojih financijskih obveza (187). Relevantno je i li prodavatelj robe ili pružatelj
usluga tim važnim informacijama dao odgovarajući značaj.
Sud je dalje naveo da nacionalni sudovi moraju pri procjeni poštovanja zahtjeva transparentnosti provjeriti jesu li potro
šači dobili potrebne informacije (188) te moraju uzeti u obzir i oglašavanje i obavijesti koje je davatelj kredita učinio
dostupnima u sklopu pregovora o sklapanju ugovora o zajmu (189).
U slučaju kada se na temelju prirode ugovorne odredbe od prodavatelja robe ili pružatelja usluga zahtijeva pružanje
određenih informacija ili objašnjenja prije sklapanja ugovora, oni će također morati snositi teret dokazivanja da su
potrošačima pružili potrebne informacije kako bi mogli tvrditi da su relevantne odredbe jasno i razumljivo
sastavljene (190).
Iako se odluke o transparentnosti često odnose na ugovorne odredbe kojima se definiraju glavni predmet ugovora ili
naknada ili ugovorne odredbe koje su usko povezane s tim ključnim aspektima ugovora, zahtjevi transparentnosti iz
članka 5. nisu ograničeni na vrstu odredaba iz članka 4. stavka 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugo
vorima. Transparentnost, kao i predvidljivost, važan je aspekt i u pogledu jednostranih izmjena ugovora, osobito
izmjena cijene, na primjer, u ugovorima o zajmu ili u dugoročnim ugovorima o isporuci (191).
Iako sve ugovorne odredbe moraju biti jasno i razumljivo sastavljene, opseg obveza pružanja predugovornih informacija
za prodavatelje robe ili pružatelje usluga koje proizlaze iz Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
vjerojatno ovisi o i značaju ugovorne obveze za transakciju i njezinu ekonomskom učinku.
Od Suda (192) je zatraženo da pruži smjernice o kriterijima transparentnosti radi uvrštavanja indeksa za važeću kamatnu
stopu koju utvrdi nacionalna banka u ugovor o hipotekarnom kreditu.
(183) Upućivanja na predmet C-348/14 Bucura, t. 66.

(184) Npr. predmet C-26/13 Kásler and Káslerné Rábai, t. 73.–74.
(185) Predmet C-348/14 Bucura, t. 45.–66.
(186) Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 49.–51.
(187) Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 50.
(188) Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 43.; predmet C-119/17, Lupean, t. 23.
(189) Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 46.; predmet C-143/13 Matei i Matei, t. 75.; predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 74.
(190) Sud još nije donio odluku o tom pitanju u pogledu Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, no od njega je zatra
ženo tumačenje u predmetu C-829/18 Crédit Logement (još uvijek u tijeku 31. svibnja 2019.). Jedan je od elemenata da je potroša
čima teško dokazati izostanak takvih informacija. Nadalje, direktivama EU-a kojima se predviđaju posebne obveze pružanja predu
govornih informacija potvrđuje se da je to obveza trgovca, npr. u člancima 5. i 6. Direktive 2011/83/EU o pravima potrošača
(SL L 304, 22.11.2011., str. 64.), člancima 5. i 6. Direktive 2008/48/EZ o potrošačkim kreditima (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.),
članku 14. Direktive 2014/17/EU o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine (SL L 60,
28.2.2014., str. 34.) ili članku 5. Direktive (EU) 2015/2302 (SL L 326, 11.12.2015., str. 1.) o putovanjima u paket aranžmanima
i povezanim putnim aranžmanima. U nekima su utvrđena načela da je teret dokazivanja u tom pogledu na trgovcu, na primjer,
u članku 6. stavku 9. Direktive 2011/83/EU i članku 8. Direktive (EU) 2015/2302.
(191) Predmet C-472/10 Invitel; predmet C-92/11 RWE Vertrieb; predmet C-143/13 Matei i Matei.
(192) Predmet C-125/18 Gómez del Moral (u tijeku 31. svibnja 2019.).
3.3.2. Zahtjevi transparentnosti koji proizlaze iz drugih akata EU-a

U različitim aktima EU-a detaljno je uređena obveza u pogledu predugovornih informacija koje trgovci moraju općenito
pružiti potrošačima ili u pogledu posebnih vrsta ugovora. Primjeri uključuju Direktivu o nepoštenoj poslovnoj
praksi (193), Direktivu o pravima potrošača (194), Direktivu o potrošačkim kreditima (195), Direktiva o hipotekarnim kredi
tima (196), Direktiva o putovanjima u paket aranžmanima (197), Europski zakonik o elektroničkim komunikacija (198),
Uredbu (EZ) br. 1008/2008 o zračnom prijevozu (199) i Direktive 2009/72/EZ (200) i 2009/73/EZ (201) o zajedničkim pra
vilima za unutarnje tržište prirodnog plina. Tim se aktima može uređivati i obvezan sadržaj relevantnih ugovora (202) te
u njima mogu biti sadržana pravila o prihvatljivosti i transparentnosti izmjena ugovora (203).
Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ne dovode se u pitanje te odredbe i posljedice nepridrža
vanja tih odredaba kako je utvrđeno u takvim posebnim instrumentima (204).
U mjeri u kojoj se primjenjuju posebni zahtjevi u pogledu predugovornog i ugovornog informiranja, te će zahtjeve
trebati uzeti u obzir i u pogledu zahtjeva transparentnosti iz Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima,
od slučaja do slučaja, te u svjetlu svrhe i područja primjene tih instrumenata.
Stoga je, na primjer, u pogledu zakonodavstva EU-a o potrošačkim kreditima (205) Sud naglasio da je važno da korisnik
kredita raspolaže svim elementima koji mogu utjecati na doseg njegove obveze (206), a stoga i da se ukupni troškovi
kredita prikažu u obliku jedinstvene matematičke formule (207). Stoga se nenavođenje efektivne kamatne stope koje je
obvezno u skladu s propisima EU-a o potrošačkim kreditima (208) smatra „odlučujućim dokazom” o tome je li odredba
ugovora koja se odnosi na ukupni trošak kredita jasno i razumljivo sastavljena. To vrijedi i u slučaju kada nisu navedene
potrebne informacije o izračunu efektivne kamatne stope (209). Isto se primjenjuje i u slučaju pogrešno navedene ili
obmanjujuće efektivne kamatne stope. Ako nisu pružene informacije o ukupnom trošku kredita koje su potrebne na
temelju propisa EU-a o potrošačkim kreditima ili ako su one obmanjujuće, smatrat će se da relevantne odredbe nisu
jasno i razumljivo sastavljene.
(193) Direktiva 2005/29/EZ (SL L 149, 11.6.2005., str. 22.).

(194) Direktiva 2011/83/EU (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).
(195) Direktiva 2008/48/EZ (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.).
(196) Direktiva 2014/17/EU (SL L 60, 28.2.2014., str. 34.).
(197) Direktiva (EU) 2015/2302 (SL L 326, 11.12.2015., str. 1.).
(198) Direktiva (EU) 2018/1972 (SL L 321, 17.12.2018., str. 36.).
(199) SL L 293, 31.10.2008., str. 3. U skladu s tom Uredbom u tarife ili vozarine zračnog prijevoza koje su dostupne javnosti uključeni su
važeći uvjeti. Uvijek mora biti navedena konačna cijena koja mora uključivati važeću tarifu ili vozarinu zračnog prijevoza, kao i sve
važeće poreze i pristojbe, prireze i provizije koji su neizbježni i predvidivi u trenutku objavljivanja. Osim toga, potrebno je navesti
barem i tarifu ili vozarinu zračnog prijevoza, poreze, pristojbe u zračnim lukama i druge pristojbe, prireze ili provizije, kao što su
one koje se odnose na sigurnost ili gorivo.
(200) SL L 211, 14.8.2009., str. 55.
(201) SL L 211, 14.8.2009., str. 94.
(202) Npr. članak 7. Direktive (EU) 2015/2302 o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima (SL L 326,
11.12.2015., str. 1.), članak 10. Direktive 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkim kreditima (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.),
članak 21. Direktive 2002/22/EZ i Prilog II. toj direktivi (SL L 108, 24.4.2002., str. 51.), članci 14 i 15. Uredbe (EU) br. 531/2012
Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2012. o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji (SL L 172,
30.6.2012., str. 10.), članak 4. Uredbe (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o utvrđivanju mjera
u vezi s pristupom otvorenom internetu te o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elek
troničkim komunikacijskim mrežama i uslugama i Uredbe (EU) br. 531/2012 o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim
mrežama u Uniji (SL L 310, 26.11.2015., str. 1.), članci 102. i 103. Direktive (EU) 2018/1972 i u njoj navedeni prilozi (SL L 321,
17.12.2018., str. 36.), Prilog I. stavak 1. točka (a) Direktivi 2009/72/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 55.) i Prilog I. stavak 1. točka
(a) Direktivi 2009/73/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 94.).
(203) Npr. u člancima 10. i 11. Direktive (EU) 2015/2302 (SL L 326, 11.12.2015., str. 1.), članku 11. Direktive 2008/48/EZ (SL L 133,
22.5.2008., str. 66.), Prilogu I. stavku 1. točki (b) Direktive 2009/72/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 55.) i Prilogu I. stavku 1. točki
(b) Direktive 2009/73/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 94.) sadržana su pravila o prihvatljivosti izmjena ugovora i njihovoj transpa
rentnosti.
(204) Vidjeti, na primjer, predmet C-76/10 Pohotovosť, koji se osim na procjenu nepoštenih ugovornih odredaba odnosio i na nepružanje
informacija o efektivnoj kamatnoj stopi u okviru ugovora o potrošačkom kreditu i na sankcije koje je potrebno primijeniti u tom
slučaju. Vidjeti posebice točke 74.–76. Vidjeti i predmet C-143/13 Matei i Matei.
(205) Sadašnja Direktiva 2008/48/EZ (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.), prethodno Direktiva 87/102/EEZ (SL L 42, 12.2.1987., str. 48.).
(206) Predmeti C-448/17 EOS KSI Slovensko, t. 63. i C-348/14 Bucura, t. 57.
(207) Predmet C-448/17 EOS KSI Slovensko, osobito t. 3. izreke, kao i t. 63.–68., nastavno na predmet C-76/10 Pohotovost’, osobito
t. 68.–77.
(208) Sada obvezno u skladu s Direktivom 2008/48/EZ (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.). U predmetu C-448/17 EOS KSI Slovensko i pred
metu C-76/10 Pohotovost’ Direktiva 87/102/EEZ (SL L 42, 12.2.1987., str. 48.) još se primjenjivala na relevantne ugovore o potrošač
kim kreditima.
(209) Predmet C-448/17 EOS KSI Slovensko, t. 66. i t. 3. izreke. Sud je smatrao da je odredba koja se odnosi samo na matematičku formulu
za izračun efektivne kamatne stope, bez pružanja informacija potrebnih za izračun efektivne kamatne stope, jednaka nepružanju
efektivne kamatne stope.
Kad je riječ o ugovorima o hipotekarnom kreditu s potrošačima, sve dosadašnje odluke Suda odnosile su se na ugovore
sklopljene prije stupanja na snagu Direktive 2014/17/EU (210) o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na
stambene nekretnine. Iz tog razloga Sud još nije donio odluku o odnosu između posebnih zahtjeva u pogledu informira
nja iz Direktive 2014/17/EU i zahtjeva transparentnosti iz Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
Direktivom 2014/17/EU postavljaju se visoki standardi transparentnosti jer se zahtijeva da su jasne i razumljive opće
informacije o ugovorima o kreditima potrošačima dostupne putem Europskog standardiziranog informativnog obrasca
(ESIS) i izračuna efektivne kamatne stope. Kad je riječ o kreditima u stranoj valuti, člankom 23. stavkom 6. Direktive
2014/17/EU od vjerovnika i posrednika zahtijeva se da potrošaču, u ESIS-u i u ugovoru o kreditu, objave dostupne
aranžmane kako bi se ograničila izloženost tečajnom riziku tijekom trajanja kredita. Ako u ugovoru o kreditu ne postoji
odredba kojom se tečajni rizik kojem je potrošač izložen ograničava na fluktuaciju tečaja za manje od 20 %, ESIS uklju
čuje ogledni primjer učinka 20-postotne fluktuacije tečaja.
Sud je na komplementaran način primjenjivao (211) zahtjeve transparentnosti koji proizlaze iz Direktive 2003/55/EZ (212)
o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i iz Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima.
Važan element pri procjeni usklađenosti sa zahtjevima transparentnosti na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima
u potrošačkim ugovorima jest činjenica je li prodavatelj robe ili pružatelj usluga poštovao zahtjeve za pojedini sektor.
Međutim, s obzirom na usporednu primjenjivost Direktive o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima sa sektor
skim zakonodavstvom, usklađenost s tim instrumentima ne znači automatski usklađenost sa svim zahtjevima transpa
rentnosti na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Nadalje, činjenica da u konkretnom
aktu nisu sadržani posebni zahtjevi za pružanje informacija ne isključuje obvezu pružanja informacija, na temelju Direk
tive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, o ugovornim odredbama koje prodavatelji robe ili pružatelji
usluga dodaju na vlastitu inicijativu.
3.4. Procjena nepoštenosti na temelju članka 3. i članka 4. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima
3.4.1. Okvir za procjenu na temelju članka 3. stavka 1. i članka 4. stavka 1.
Ugovorne odredbe moraju se smatrati nepoštenima na temelju članka 3. stavka 1. ako,
— u suprotnosti sa zahtjevima o dobroj vjeri,
— stvaraju znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora, na štetu potrošača.
Iako od Suda do sad nije zatraženo da objasni odnos tih dvaju kriterija, tekst članka 3. stavka 1. i uvodne izjave
16. ukazuje na to da je nepostojanje dobre vjere povezano sa znatnijom neravnotežom u pravima i obvezama koji
proizlaze iz ugovorne odredbe. Uvodna izjava 16. odnosi se na mogućnost pregovaranja i u njoj se objašnjava da se
uvjet o „dobroj vjeri” odnosi na pitanje postupa li prodavatelj robe ili pružatelj usluga pošteno i pravedno s potrošačem
i uzima li u obzir njegove zakonite interese. Sud (213) u tom pogledu smatra da je osobito važno razmotriti je li prodava
telj robe ili pružatelj usluga razumno pretpostavio da bi potrošač pristao na odredbu u pojedinačnim pregovorima:
(210) U skladu s člankom 43. Direktive 2014/17/EU (SL L 60, 28.2.2014., str. 34.), ova se Direktiva ne primjenjuje na ugovore o kredi
tima koji su postojali prije 21. ožujka 2016.
(211) Predmet C-92/11 RWE Vertrieb. Vidjeti posebice točku 2. izreke: „Kako bi se procijenilo je li standardna ugovorna odredba kojom
poduzeće za opskrbu zadržava pravo na promjenu naknade za opskrbu plinom u skladu sa zahtjevima dobre vjere, ravnoteže i tran
sparentnosti utvrđenima u sljedeće navedenim direktivama, članke 3. i 5. Direktive 93/13 u vezi s člankom 3. stavkom 3. Direktive
2003/55/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2003. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stav
ljanju izvan snage Direktive 98/30/EZ treba tumačiti na način da je od temeljne važnosti:
— jesu li u ugovoru transparentno navedeni razlog i način promjene naknada kako bi potrošač mogao na temelju jasnih
i razumljivih kriterija predvidjeti moguće izmjene tih naknada. Izostanak informacija o prethodno navedenom prije sklapanja
ugovora ne može se u načelu nadoknaditi samo činjenicom da će potrošači tijekom izvršavanja ugovora biti pravodobno
obaviješteni o promjeni naknada i o pravu na raskid ugovora ako ne žele prihvatiti promjenu, i
— može li se pravo na raskid ugovora potrošača ostvariti u konkretnim okolnostima. […]”.
(212) U spojenim predmetima C-359/11 i C-400/11 Schulz and Egbringhoff Sud je donio odluku o zahtjevima transparentnosti kojima se
usklađuje ugovor o opskrbi električnom energijom i plinom obuhvaćenima obvezom univerzalne isporuke. Sud je smatrao da je
nacionalno zakonodavstvo kojim se utvrđuje sadržaj te vrste potrošačkih ugovora i omogućuje usklađivanje cijene te isporuke, no
kojim se ne osigurava da potrošači prije stupanja na snagu tog usklađivanja dobiju odgovarajuću obavijest o razlozima i preduvje
tima usklađivanja, kao i o njegovu opsegu, protivno odredbama o transparentnosti Direktive 2003/54/EZ (SL L 176, 15.7.2003.,
str. 37.) i Direktive 2003/55/EZ (SL L 176, 15.7.2003., str. 57.), zamijenjene Direktivom 2009/72/EZ (SL L 211, 14.8.2009.,
str. 55.) i Direktivom 2009/73/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 94.). Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nije
se primjenjivala u tim predmetima jer je sadržaj tih ugovora uređen obveznim njemačkim zakonodavnim odredbama.
(213) Predmet C-421/14 Banco Primus, t. 60. Vidjeti i predmet C-186/16 Andriciuc, t. 57.
Kad je riječ o tome u kojim je okolnostima ta neravnoteža nastala „u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri”, valja utvrditi
da nacionalni sudac mora, vodeći računa o uvodnoj izjavi 16. Direktive 93/13, u tu svrhu provjeriti može li prodavatelj
robe ili pružatelj usluga, kada na pošten i pravičan način posluje s potrošačem, razumno očekivati da će ovaj prihvatiti
takvu ugovornu odredbu prilikom pojedinačnih pregovora […] (214).
Time se potvrđuje da je za potrebe članka 3. stavka 1. pojam dobre vjere objektivan pojam povezan s pitanjem je li,
u svjetlu njezina sadržaja, predmetna ugovorna odredba u skladu s poštenim i pravednim tržišnim praksama kojima se
dostatno uzimaju u obzir zakoniti interesi potrošača. Stoga je taj pojam usko povezan (215) s (ne)ravnotežom u pravima
i obvezama stranaka.
Za procjenu znatnije neravnoteže potrebno je preispitivanje načina na koji ugovorna odredba utječe na prava i obveze
stranaka. U mjeri u kojoj postoje dodatna pravila od kojih odstupa ugovorna odredba, ona će se smatrati primarnim krite
rijem za procjenu znatnije neravnoteže u pravima i obvezama stranaka (216). U slučaju nepostojanja relevantnih zakon
skih odredaba, znatniju neravnotežu trebat će procijeniti u odnosu na druge pojedinosti, kao što su poštene i pravedne
tržišne prakse ili usporedba pravâ i obveza stranaka iz određene odredbe, uzimajući u obzir prirodu ugovora i druge
povezane ugovorne odredbe.
U skladu s člankom 4. stavkom 1. (217) nepoštenost ugovorne odredbe treba procijeniti uzimajući u obzir
— prirodu robe ili usluga na koje se ugovor odnosi,
— sve ostale odredbe ugovora ili drugog ugovora o kojima ovisi i
— sve popratne okolnosti sklapanja ugovora.
Države članice mogu odstupiti od tog općeg testa za utvrđivanje nepoštenosti samo u korist potrošača, tj. samo ako je
na temelju nacionalnog akta o prenošenju jednostavnije zaključiti da je ugovorna odredba nepoštena (218).
Indikativan popis ugovornih odredaba iz Priloga (219) Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ključan
je element na kojem se može temeljiti procjena je li određena odredba nepoštena na temelju članka 3. stavka 1. (220)
Suprotno tome, pojedinačnu procjenu na temelju kriterija iz članka 3. stavka 1. nije potrebno provesti u slučaju kada je
određena ugovorna odredba obuhvaćena nacionalnim „crnim popisom”. Slična će se logika primjenjivati u slučaju kada
je država članica donijela popis ugovornih odredaba za koje se pretpostavlja da su nepoštene.
(214) Upućivanje na predmet C-415/11 Aziz, t. 69.

(215) U svojim zaključcima od 21. ožujka 2019. u predmetu C-34/18 Ottília Lovasné Tóth, t. 56.–62., nezavisni odvjetnik Hogan čak
predlaže da nedostatak dobre vjere uopće ne predstavlja zaseban uvjet nepoštenosti ugovorne odredbe, iako neki navodi Suda (npr.
u predmetu C-186/16 Andriciuc, t. 56.: „[…] na sudu koji je uputio zahtjev je da procijeni, […], kao prvo, moguće nepoštovanje
zahtjeva postupanja u dobroj vjeri i, kao drugo, postojanje eventualne znatnije neravnoteže u smislu članka 3. stavka 1. Direktive
93/13”) ne idu u prilog tome stavu.
(216) Vidjeti odjeljak 3.4.2.
(217) Sud je u nekoliko presuda podsjetio nacionalne sudove na ovu odredbu, npr. predmet C-226/12 Constructora Principado, druga alineja
izreke i t. 30.; predmet C-415/11 Aziz, t. 71.; predmet C-243/08 Pannon GSM, t. 39.; predmet C-137/08 VB Pénzügyi Lízing, t. 42.;
predmet C-421/14 Banco Primus, t. 61.; predmet C-186/16 Andriciuc, t. 53. Predmet C-421/14 Banco Primus, t. 61., prva rečenica
glasi kako slijedi: „Osim toga, sukladno članku 4. stavku 1. navedene direktive, nepoštenost ugovorne odredbe procjenjuje se tako da
se u obzir uzimaju priroda robe ili uslugâ na koje se ugovor odnosi u vrijeme kad je bio sklopljen i sve popratne okolnosti sklapanja
ugovora.”
(218) Na primjer, u slučaju kada nacionalnim zakonodavstvom, kojim je prenesen članak 3. stavak 1., nije propisano da je nužan nedosta
tak dobre vjere ili da mora biti utvrđena „znatna” neravnoteža. Vidjeti i odjeljak 2.1 o minimalnom usklađivanju.
(219) Vidjeti i odjeljak 3.4.7 o ulozi Priloga.
(220) predmet C 472/10 Invitel, t. 25. i 26; predmet C-243/08 Pannon GSM, t. 37. i 38.; predmet C-76/10 Pohotovost’, t. 56. i 58.; predmet
C-478/99 Komisija v. Švedska, t. 22. Odjeljak 3.4.7.
3.4.2. Relevantnost zakonskih odredbi i važnost neravnoteže

Prilikom procjenjivanja stvara li ugovorna odredba znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, na štetu potro
šača, nacionalni sudovi moraju prvo relevantnu ugovornu odredbu usporediti s bilo kojim pravilima nacionalnog
prava koji bi se primjenjivali u nedostatku ugovorne odredbe (221), tj. dodatnim pravilima. Takvi se regulatorni
modeli nalaze osobito u nacionalnom ugovornom pravu, na primjer u pravilima kojima se utvrđuju posljedice nepošto
vanja određenih ugovornih obveza stranke. To može uključivati uvjete pod kojima se mogu zahtijevati sankcije, kao što
su zatezne kamate, ili odredbe o zakonskoj kamatnoj stopi (222).
Na temelju takve usporedne analize nacionalni sudac moći će procijeniti stavlja li ugovorna odredba, i u kojoj mjeri,
potrošača u nepovoljniji pravni položaj u odnosu na onaj na temelju ugovornog prava koje se inače primjenjuje. Pravni
položaj na temelju ugovorne odredbe može biti nepovoljniji za potrošače, na primjer, u slučaju kada se njome ograniča
vaju prava koja bi potrošači inače ostvarivali ili se ograničava njihovo ostvarivanje. Njome se potrošaču ujedno može
nametnuti dodatna obveza koja nije predviđena relevantnim nacionalnim pravilima (223).
Znatnija neravnoteža u pravima i obvezama na štetu potrošača postoji ako „dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj
u koji je na temelju primjenjivih nacionalnih odredbi stavljen potrošač […] (224)”. To ne znači nužno da odredba mora
imati znatniji ekonomski utjecaj u pogledu vrijednosti transakcije (225). Stoga se, na primjer, na temelju ugovorne
odredbe kojom se potrošaču nameće plaćanje poreza u slučaju kada bi na temelju važećeg nacionalnog zakonodavstva
taj porez trebao snositi prodavatelj robe ili pružatelj usluga stvara znatnija neravnoteža u pravima i obvezama stranaka,
neovisno o iznosima koje će potrošač na kraju morati platiti na temelju te ugovorne odredbe (226).
Učinak ugovorne odredbe ovisit će i o njezinim posljedicama koje se na temelju nacionalnog pravnog sustava primje
njuju na ugovor, što znači da se mogu uzeti u obzir i druge pravne odredbe, uključujući postupovna pravila (227). U tom
kontekstu može biti od važnosti i poteškoća potrošača da spriječi stalnu primjenu te vrste ugovorne odredbe (228).
Sud je opisao procjenu znatnije neravnoteže u pravima i obvezama stranaka kako slijedi (229):
21. U tom pogledu Sud je presudio da, kako bi se utvrdilo stvara li neka odredba na štetu potrošača ‚znatniju nerav
notežu’ u pravima i obvezama stranaka proizišlima iz ugovora, osobito valja voditi računa o pravilima koja se primje
njuju u nacionalnom pravu u slučaju da se stranke o tome nisu dogovorile. Na temelju takve usporedne analize naci
onalni sudac moći će procijeniti stavlja li ugovor, i ako da u kojoj mjeri, potrošača u nepovoljniji pravni položaj
u odnosu na onaj predviđen nacionalnim pravom koje je na snazi […] (230).
22. Tako se čini da se pitanje postoji li takva znatnija neravnoteža ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko
ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi s jedne strane i troškova
koji na temelju te odredbe terete potrošača s druge strane.
23. Nasuprot tome, znatnija neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni
položaj u koji je na temelju primjenjivih nacionalnih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora, bilo
u obliku ograničenja sadržaja prava koja prema tim odredbama ima na temelju ugovora ili ograničenja u njihovom
korištenju ili pak u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena nacionalnim pravilima.
(221) predmet C-415/11 Aziz, t. 68.; predmet C-226/12 Constructora Principado t. 21.; predmet C-421/14 Banco Primus, t. 59.; predmet
C-186/16 Andriciuc, t. 59.
(222) Drugi aspekt spominje se, na primjer, u predmetu C-415/11 Aziz, t. 74.
(223) predmet C-421/14 Banco Primus, t. 59.; predmet C-415/11 Aziz, t. 68.; predmet C-226/12 Constructora Principado, t. 23.
(224) Predmet C-226/12 Constructora Principado, t. 23. i prva alineja izreke.
(225) Predmet C-226/12 Constructora Principado, t. 22. i prva alineja izreke.
(226) Predmet C-226/12 Constructora Principado, t. 26.
(227) Predmet C-421/14 Banco Primus, t. 61., druga rečenica: „[…] također se moraju ocjenjivati posljedice koje spomenuta odredba može
imati u okviru prava primjenjivog na takav ugovor, što uključuje ispitivanje nacionalnog pravnog sustava.” Vidjeti i predmet
C-415/11 Aziz, t. 71. i navedenu sudsku praksu, predmet C-237/02 Freiburger Kommunalbauten, t. 21. i rješenje u predmetu C76/10
Pohotovost’, t. 59.
(228) Predmet C-421/14 Banco Primus, prva alineja točke 3. izreke i t. 59.; predmet C-415/11 Aziz, t. 68. i 73.
(229) Predmet C-226/12 Constructora Principado, t. 21.-24.
(230) Upućivanje na Predmet C-415/11 Aziz, t. 68.
24. U tom pogledu Sud je podsjetio da se, sukladno članku 4. stavku 1. Direktive, nepoštenost neke ugovorne
odredbe mora ocjenjivati vodeći računa o prirodi robe ili usluga na koje se dotični ugovor odnosi i oslanjajući se na sve
popratne okolnosti njegovog sklapanja kao i na sve druge odredbe tog ugovora […] (231). Iz toga proistječe da se u tim
okolnostima također moraju ocjenjivati posljedice koje spomenuta odredba u okviru primjenjivog prava može imati na
takav ugovor, što zahtijeva ispitivanje nacionalnog pravnog sustava […] (232).
Ako se ugovornim odredbama krši zakonska odredba nacionalnog ugovornog prava ili ugovornog prava EU-a od koje
stranke ne smiju odstupiti na temelju ugovora, te će se ugovorne odredbe općenito smatrati nevaljanima već izravno na
temelju samih odredaba. Ugovornim odredbama o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori, a koje odstupaju od tih
odredaba vjerojatno će se kršiti i članak 3. stavak 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
3.4.3. Sankcije ili posljedice propusta potrošača da ispuni ugovorne obveze

Kako ne bi došlo do znatnije neravnoteže na štetu potrošača, sankcije ili posljedice koje se odnose na propust potrošača
da ispuni ugovorne obveze moraju biti opravdane u svjetlu važnosti obveze potrošača i ozbiljnosti propusta da je
se ispuni (233). Drugim riječima, moraju biti razmjerne (234). Tom je procjenom potrebno obuhvatiti pitanje odstupa li
ugovorna odredba od zakonskih odredaba koje bi se u izostanku ugovorne odredbe primjenjivale na to pitanje te,
u slučaju kada odredba ima za posljedicu određeni postupak, postupovnih sredstava dostupnih potrošaču (235).
Sud (236) je relevantne kriterije u pogledu takozvanih odredaba o prijevremenom dospijeću u ugovorima o hipotekarnom
kreditu kojima se vjerovniku omogućuje pokretanje postupka ovrhe na nekretnini pod hipotekom izložio na sljedeći
način:
[…] članak 3. stavke 1. i 3. Direktive 93/13 i točku 1. podtočke (e) i (g) te točku 2. podtočku (a) Priloga toj direktivi
treba tumačiti na način da je za ocjenu nepoštenosti odredbe o prijevremenoj dospjelosti hipotekarnog kredita, […], od
odlučujuće važnosti sljedeće:
— ovisi li mogućnost dana prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano raskine ugovor o tome da potrošač
nije ispunio obvezu koja je bitna u okviru predmetnog ugovornog odnosa;
— je li ta mogućnost predviđena u slučajevima u kojima je to neispunjenje dovoljno ozbiljno s obzirom na trajanje

ugovora i iznos kredita;
— odstupa li ta mogućnost od pravila koja se primjenjuju u slučaju nepostojanja sporazuma među strankama tako da
se potrošaču, uzimajući u obzir postupovna sredstva kojima raspolaže, otežava pristup pravosuđu kao i ostvarivanje
prava obrane, i
— predviđa li nacionalno pravo odgovarajuća i učinkovita pravna sredstva koja potrošaču protiv kojeg je usmjerena
takva odredba omogućuju da ukloni učinke jednostranog raskida ugovora o kreditu.
Zadaća suda koji je uputio zahtjev je da izvrši tu ocjenu s obzirom na sve okolnosti postupka koji se pred njim vodi.
Kad je riječ o zateznim kamatama, Sud (237) je test pojasnio kako slijedi:
[…], s obzirom na odredbu koja se odnosi na utvrđivanje zateznih kamata, treba podsjetiti da, u svjetlu stavka 1. točke
(e) priloga Direktivi, u vezi s člankom 3. stavkom 1. i člankom 4. stavkom 1. Direktive, nacionalni sud mora posebno
procijeniti, […], prvo, pravila nacionalnog prava koja bi se primjenjivala na odnos između stranaka u slučaju da nije
postignut sporazum u predmetnom ugovoru ili u drugim potrošačkim ugovorima te vrste i, drugo, utvrđenu stopu
zateznih kamata u odnosu na zakonsku kamatnu stopu kako bi se utvrdilo je li prikladna za osiguranje postizanja
ciljeva koji se nastoje ostvariti u predmetnoj državi članici i ne prelazi li ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.
(231) Upućivanje na predmet C-472/11 Banif Plus Bank, t. 40.

(233) Npr. predmet C-415/11 Aziz, t. 73., predmet C-421/14 Banco Primus, t. 66.
(234) To se odražava i u točki 1. podtočki (e) Priloga Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima: „zahtjev da svaki potro
šač koji propusti ispuniti svoju obvezu plati nerazmjerno visok iznos naknade;”.
(235) Predmet C-415/11 Aziz, t. 73. i 74.; Spojeni predmeti C 537/12 i C 116/13 Banco Popular Español i Banco de Valencia, t. 70. i 71.
U vezi s usklađenosti postupovnih pravila s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima vidjeti odjeljak 6.
(236) Predmet C-421/14 Banco Primus, t. 66., spojeni predmeti C-537/12 i C-116/13 Banco Popular Español Banco de Valencia, t. 71., na
temelju predmeta C-415/11 Aziz, t. 73. i 75.
(237) Predmet C-415/11 Aziz, t. 74.
Kad je riječ o razmjernosti (238), a time i nepoštenosti sankcija utvrđenih ugovornim odredbama, Sud je nadalje
naveo (239) da valja ocijeniti kumulativan učinak svih odredbi koje se na to odnose i koje su sadržane u razmatranom
ugovoru neovisno o tome traži li vjerovnik u stvarnosti puno ostvarenje svake tražbine.
Čak i ako su sankcije nerazmjerne samo na temelju kumulativnog učinka, sve relevantne ugovorne odredbe moraju se
smatrati nepoštenima (240), neovisno o tome jesu li primijenjene (241).
3.4.4. Moguća nepoštenost cijene ili naknade

Kako je prethodno navedeno (242), prema minimalnom standardu Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovo
rima primjerenost cijene i naknade treba procijeniti na temelju članka 3. stavka 1. samo ako ugovorne odredbe kojima
se utvrđuje važeća cijena ili naknada nisu jasno i razumljivo sastavljene. Kad je riječ o njihovoj procjeni na temelju
članka 3. stavka 1., u mjeri u kojoj u mjerodavnom nacionalnom pravu nisu sadržana dodatna pravila, na primjer, pri
usporedbi naknade koju će platiti potrošač i vrijednosti određene robe ili usluge trebat će uzeti u obzir tržišne prakse
koje prevladavaju u vrijeme sklapanja ugovora (243). Na primjer, Sud je u vezi s mogućom nepoštenosti redovne kamatne
stope utvrđene ugovorom o zajmu naveo (244) da
ako sud koji je uputio zahtjev smatra da ugovorna odredba koja se odnosi na izračun redovnih kamata, kao što je to
ona o kojoj je riječ u glavnom postupku, nije sastavljena jasno i razumljivo u smislu članka 4. stavka 2. te direktive, na
njemu je da ispita je li ta odredba nepoštena u smislu članka 3. stavka 1. navedene direktive. U okviru tog ispitivanja
navedeni sud osobito je dužan usporediti način izračuna stope redovnih kamata utvrđen tom odredbom spornog ugo
vora i stvarnu visinu stope koja iz njega proizlazi s uobičajenim načinima izračuna i zakonskom kamatnom stopom kao
i kamatnim stopama na tržištu na dan zaključenja ugovora o kojem je riječ u glavnom postupku za zajam čiji su iznos
i trajanje istovjetni onima iz razmatranog ugovora o zajmu,
Uzimajući u obzir i „uvjet o dobroj vjeri” iz članka 3. stavka 1., Komisija smatra da se za tu procjenu mogu uzeti
u obzir samo poštene i pravedne tržišne prakse.
3.4.5. Okolnosti u trenutku sklapanja ugovora

U skladu s člankom 4. stavkom 1. nepoštenost ugovorne odredbe, tj. znatniju neravnotežu u odnosu na zahtjeve
o dobroj vjeri, treba procijeniti uzimajući u obzir prirodu ugovora, druge ugovorne odredbe i druge povezane ugovore,
kao i „sve popratne okolnosti sklapanja ugovora”. Drugi aspekt ne uključuje okolnosti koje se pojave tijekom izvršavanja
ugovora. Međutim, popratne okolnosti sklapanja ugovora moraju uključivati sve okolnosti koje je prodavatelj robe ili
pružatelj usluga znao ili razumno mogao znati i koje su mogle utjecati na naknadno izvršenje ugovora (245).
Primjer takvih okolnosti jest rizik od promjena tečaja svojstven sklapanju ugovora o kreditu u stranoj valuti koji se
može ostvariti samo tijekom izvršenja ugovora. U takvim će slučajevima nacionalni sudovi morati na temelju znanja
i stručnosti zajmodavca procijeniti je li izloženost potrošača tečajnom riziku u skladu s postupanjem u dobroj vjeri, tj.
predstavlja li poštenu i pravednu praksu te stvara li znatniju neravnotežu u smislu članka 3. stavka 1. (246)
U slučaju kada su ugovorne odredbe izmijenjene ili zamijenjene, razumno je pri procjeni novih ugovornih odredaba
uzeti u obzir okolnosti koje su prevladavale u trenutku izmjene ili zamjene. (247)
(238) Točka 1. podtočka (e) Priloga Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
(239) Predmet C-377/14 Radlinger Radlingerová, t. 101.
(240) Predmet C-377/14 Radlinger Radlingerová, t. 101.
(241) Vidjeti i odjeljak 4.3.3. i predmet C-421/14 Banco Primus, t. 4. izreke i t. 73. Povučen je zahtjev za prethodnu odluku (predmet
C-750/18 A, B protiv C – u tijeku 31. svibnja 2019.) u kojem su od Suda zatražene smjernice o pitanju može li kumulativni učinak
biti ograničen na sankcije koje se odnose na isti slučaj nepoštovanja ugovornih obveza.
(242) Odjeljci 3.1 i 3.2.2. Spojeni predmeti C-96/16 i C-94/17 Banco Santander Escobedo Cortés.
(243) Uključujući, na primjer, u slučaju kada fluktuacije tečaja mogu dovesti do neravnoteže u pravima i obvezama stranaka stavljanjem
većeg opterećenja na potrošača, predmet C-186/16 Andriciuc, t. 52. –58.
(244) Predmet C-421/14 Banco Primus, t. 67., druga alineja.
(245) Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 54.
(247) Od Suda je zatraženo daljnje tumačenje u predmetu C-452/18 Ibercaja Banco (u tijeku 31. svibnja 2019.) u pogledu obnove ugovora
o kreditu.
Znatnu neravnotežu treba razmotriti u odnosu na sadržaj ugovorne odredbe i neovisno o tome kako je primijenjena
u praksi (248). Na primjer, kada se na temelju ugovorne odredbe prodavatelju robe ili pružatelju usluga omogućuje da
zatraži trenutačnu otplatu cijelog kredita ako potrošač ne plati određeni broj mjesečnih rata, nepoštenost treba procije
niti na temelju broja neplaćenih mjesečnih rata utvrđenih ugovorom. Nepoštenost se ne smije temeljiti na broju mjeseč
nih rata koje potrošač nije platio prije nego što se prodavatelj robe ili pružatelj usluga pozvao na odgovarajuću
odredbu (249).
3.4.6. Relevantnost netransparentnosti za nepoštenost ugovornih odredaba

Netransparentnost ne dovodi automatski do nepoštenosti određene ugovorne odredbe na temelju članka 3. stavka 1.
Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (250). Odnosno, nakon što se utvrdi da ugovorna odredba
obuhvaćena člankom 4. stavkom 2. (251) nije jasno i razumljivo sastavljena, njezinu je nepoštenost i dalje potrebno proci
jeniti na temelju kriterija iz članka 3. stavka 1. (252) Nasuprot tome, nedostatak transparentnosti nije neophodan element
u procjeni nepoštenosti na temelju članka 3. stavka 1. (253), stoga se i potpuno transparentne ugovorne odredbe mogu
smatrati nepoštenima na temelju članka 3. stavka 1. s obzirom na njihov neuravnotežen sadržaj (254).
Međutim, u mjeri u kojoj ugovorne odredbe nisu jasno i razumljivo sastavljene, tj. u slučaju kada prodavatelji robe ili
pružatelji usluga ne poštuju zahtjeve transparentnosti, ta okolnost može pridonijeti tome da se ugovorna odredba sma
tra nepoštenom na temelju članka 3. stavka 1. ili čak može ukazivati na nepoštenost. U točki 1. podtočki (i) Priloga
općenito i u točki 1. podtočki (j) Priloga, s posebnim naglaskom na jednostrane izmjene ugovornih odredaba, potvrđuje
se da netransparentnost može biti odlučujući element za utvrđivanje nepoštenosti ugovornih odredaba.
U nekoliko presuda netransparentnost se navodi kao (važan) element u procjeni nepoštenosti barem određenih vrsta
ugovornih odredaba (255) ili se zajedno navode netransparentnost i nepoštenost ugovornih odredaba (256).
(248) Predmet C-602/13 BBVA, t. 50.

(249) Predmet C-421/14 Banco Primus, t. 4. izreke i t. 73.
(250) Iako, u skladu s načelom minimalnog usklađivanja u nacionalnom pravu može se predvidjeti da to može biti izravna posljedica
netransparentnosti. Vidjeti i odjeljak 2. o odnosu Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i nacionalnog prava
i članka 307. stavka 1. njemačkog Građanskog zakonika (BGB).
(251) Vidjeti odjeljak 3.2.1.
(252) To se implicitno ili eksplicitno potvrđuje u nekoliko odluka, na primjer u predmetima C-421/14 Banco Primus, t. 62.–67., osobito
u točki 64. i drugoj alineji točke 67., predmetu C-119/17 – Lupean, t. 22.–31. ili C-118/17 Dunai, t. 49.
(253) Netransparentnost se ne spominje kao uvjet u članku 3. stavku 1. To se razlikuje samo za ugovorne odredbe kojima se utvrđuje
glavni predmet ugovora ili čijom bi se procjenom zahtijevalo preispitivanje primjerenosti cijene ili naknade.
(254) Potvrđeno u predmetu C-342/13 Katalin Sebestyén, t. 34.: „Međutim, čak i uz pretpostavku da opće informacije koje je potrošač
dobio prije sklapanja ugovora udovoljavaju uvjetima jasnoće i transparentnosti koji proizlaze iz članka 5. navedene direktive, ta
okolnost sama za sebe ne može isključiti nepoštenost ugovorne odredbe […]”.
(255) Npr. predmet C-472/10 Invitel, t. 28. i završni dio točke 1. izreke: „Na nacionalnom je sudu, […] da s obzirom na članak 3. stavke 1.
i 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima procijeni nepoštenu prirodu
odredbe uvrštene u opće uvjete poslovanja potrošačkih ugovora na temelju koje prodavatelj robe ili pružatelj usluga osigurava jed
nostranu izmjenu naknada povezanih s uslugom koja se pruža, bez jasnog navođenja metode utvrđivanja tih naknada ili navođenja
valjanog razloga izmjene. U okviru te procjene nacionalni sud mora, među ostalim, utvrditi jesu li, u svjetlu svih odredaba u općim
uvjetima poslovanja koji vrijede za potrošačke ugovore koji uključuju spornu odredbu te u svjetlu nacionalnog zakonodavstva kojim
se utvrđuju prava i obveze kojima bi se mogle nadopuniti one navedene u općim uvjetima poslovanja, razlozi izmjene naknada
povezanih s uslugom koja se pruža i način izmjene jasno i razumljivo navedeni te, ovisno o slučaju, imaju li potrošači pravo na
raskid ugovora.”
Predmet C-92/11 RWE Vertrieb, t. 2. izreke: „Kako bi se procijenilo je li standardna ugovorna odredba kojom poduzeće za opskrbu
zadržava pravo na promjenu naknade za opskrbu plinom u skladu sa zahtjevima dobre vjere, ravnoteže i transparentnosti utvrđe
nima u sljedeće navedenim direktivama, članke 3. i 5. Direktive 93/13 u vezi s člankom 3. stavkom 3. Direktive 2003/55/EZ […]
treba tumačiti na način da je od temeljne važnosti:
— jesu li u ugovoru transparentno navedeni razlog i način promjene naknada, kako bi potrošač mogao na temelju jasnih
i razumljivih kriterija predvidjeti moguće izmjene tih naknada. […]; i
— može li se pravo na raskid ugovora potrošača ostvariti u konkretnim okolnostima.
Nacionalni je sud dužan provesti tu ocjenu s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, uključujući sve opće uvjete i odredbe
potrošačkih ugovora čija je sporna odredba dio.”
(256) Npr. predmet C-191/15 Verein für Konsumenteninformation protiv Amazon, t. 65.: „Na nacionalnom sudu je da s obzirom na okolnosti
svojstvene predmetnom slučaju odredi ispunjava li odredba zahtjevima dobre vjere, ravnoteže i transparentnosti.” Vidjeti i spojene
predmete C-70/17 i C-179/17 Abanca Corporación Bancaria i Bankia, t. 50. te predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 40.
Predmet C-92/11 RWE Vertrieb, t. 47.: „Međutim, standardna odredba kojom se omogućuje takva jednostrana prilagodba mora zado
voljavati zahtjeve dobre vjere, ravnoteže i transparentnosti koji su utvrđeni tim direktivama.”
Sud je naglasio važnost transparentnosti za poštenost ugovornih odredaba, na primjer, u pogledu odredaba kojima se
prodavatelju robe ili pružatelju usluga omogućuje promjena stope koju plaćaju potrošači u dugoročnim ugovorima (257),
odredaba kojima se utvrđuju temeljne obveze potrošača u ugovorima o kreditu (258) ili u pogledu odredaba o izboru
mjerodavnog prava (259).
Sud je izričito naveo da u pogledu odredbe o izboru mjerodavnog prava u kojoj se ne priznaje činjenica da se na teme
lju Uredbe Rim I. potrošači uvijek mogu pozvati na povoljnija pravila svoje države članice boravišta (260), taj nedostatak
informacija ili obmanjujuća narav odredbe mogu ukazivati na njezinu nepoštenost. Sud (261) je, nakon što je podsjetio na
kriterij znatnije neravnoteže u pravima i obvezama stranaka, naveo da
[o]sobito, nepoštena narav takve odredbe može proisteći iz formulacije koja ne udovoljava zahtjevu jasnoće i razumlji
vosti iz članka 5. Direktive 93/13 […].
Može se zaključiti da, ovisno o sadržaju sporne ugovorne odredbe i u svjetlu učinka netransparentnosti, moguća nepo
štenost ugovorne odredbe može biti usko povezana s njezinom netransparentnošću ili netransparentnost ugo
vorne odredbe čak može ukazivati na nepoštenost. To, na primjer, može biti slučaj kada potrošači ne razumiju
posljedice odredbe ili su dovedeni u zabludu.
Doista, u slučaju kada se potrošači nalaze u nepovoljnom položaju na temelju ugovornih odredaba koje su nejasne,
skrivene ili obmanjujuće, ili u slučaju kada nisu navedena objašnjenja potrebna za razumijevanje njihovih implikacija,
mala je vjerojatnost da je prodavatelj robe ili pružatelj usluga s potrošačem postupao pošteno i pravedno te uzeo
u obzir njegove zakonite interese.
3.4.7. Uloga Priloga iz članka 3. stavka 3. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
Kako je navedeno u članku 3. stavku 3. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, popis iz Priloga
Direktivi sadržava „samo” indikativan i nepotpun popis ugovornih odredaba koje se mogu smatrati nepoštenima. Sud je
to naglasio u nekoliko različitih navrata (262). Nepotpunost priloga i načelo minimalnog usklađivanja na temelju članka 8.
Direktive o nepoštenim uvjetima znače da se u nacionalnim pravu može proširiti popis ili upotrijebiti formulacije koje
dovode do strožih standarda (263).
Budući da je popis isključivo indikativan, odredbe koje su u njemu sadržane ne bi se smjele automatski smatrati nepo
štenima. To znači da nepoštenost i dalje treba procijeniti u svjetlu općih kriterija utvrđenih u članku 3. stavku 1.
i članku 4. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (264). Sud je naveo da se odredbe iz Priloga ne
mora nužno smatrati nepoštenima i, obrnuto, da odredbe koje se na popisu ne nalaze mogu ipak biti proglašene nepo
štenima (265). Međutim, Prilog je važan element u procjeni nepoštenosti ugovornih odredaba. Prema riječima Suda
ako sadržaj priloga nije sam po sebi dostatan da se automatski utvrdi nepoštena narav sporne odredbe, ipak je bitan
element na kojem nadležan sud može temeljiti svoju procjenu u pogledu nepoštene naravi te odredbe. (266)
(257) Predmet C-472/10 Invitel, t. 21.–31., predmet C-92/11 RWE Vertrieb, t. 40.–55.
(258) Predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai; predmet C-348/14 Bucura; predmet C-186/16 Andriciuc; predmet C-119/17 Lupean,
t. 22.–31.
(259) Predmet C-191/15 Verein für Konsumenteninformation protiv Amazon.
(260) Članak 6. Uredbe Rim I.
(261) Predmet C-191/15 Verein für Konsumenteninformation protiv Amazon, t. 68., izvadak koji je citiran u ovome tekstu. Prethodna točka
67. glasi: „U tim okolnostima, […], unaprijed sastavljena odredba o izboru mjerodavnog prava kojom se određuje pravo države sje
dišta prodavatelja robe ili pružatelja usluga nepoštena je samo ako ima određene specifičnosti svojstvene svojem sadržaju ili kontek
stu, čime stvara značajnu neravnotežu između prava i obveza stranaka.”
(262) Predmet C-472/10 Invitel, t. 25.; predmet C-243/08 Pannon GSM, t. 37. i 38.; predmet C-137/08 VB Pénzügyi Lízing, t. 42.; i rješenje
u predmetu C-76/10 Pohotovosť, t. 56. i 58.
(263) Predmet C-478/99 Komisija v Švedska, t. 11.
(264) Predmet C-478/99 Komisija v Švedska, t. 11.
(265) Predmet C-237/02 Freiburger Kommunalbauten, t. 2.; Predmet C-478/99 Komisija v Švedska, t. 20. U predmetu C-143/13 Matei i Matei,
točki 60. Sud je Prilog nazvao „sivim popisom”. Međutim, moguće je da u nekim nacionalnim zakonodavstvima postoje „sivi popisi”
u smislu da postoji pravna pretpostavka (koja se može pobiti) da su određene vrste ugovornih odredaba nepoštene.
(266) Predmet C-472/10 Invitel, prvi dio točke 26.
U slučaju kada je država članica (267) donijela „crni popis” odredaba koje se uvijek smatraju nepoštenima (268), ugovorne
odredbe sadržane na tom popisu neće trebati procijeniti na temelju nacionalnih odredaba kojima se prenosi članak 3.
stavak 1.
U protivnome, nacionalna tijela moraju preispitati odredbu na temelju članka 3. stavka 1. primjenom Priloga kao poka
zatelja onoga što će se uobičajeno smatrati znatnijom neravnotežom u pravima i obvezama stranaka u suprotnosti
s uvjetima o dobroj vjeri.
Sud je u svojoj sudskoj praksi uputio na sljedeće točke Priloga:
— točku 1. podtočku (e) (269): Predmet C-76/10 Pohotovost’, Predmet C-415/11 Aziz (270); Spojeni predmeti C-94/17
i C-96/16 Banco Santander Escobedo Cortés, o zateznim kamatama;
— točku 1. podtočku (e): predmet C-377/14 Radlinger Radlingerová o kumulativnom učinku ugovornih sankcija,
— podtočke (i), (j) i (l) u vezi s točkom 2. podtočkama (b) i (d): predmeti C-92/11 RWE Vertrieb, C-472/10 Invitel (271),
C-348/14 Bucura (272), o odredbama o izmjeni cijena,
— točku 1. podtočke (j) i (l) i vezi s točkom 2. podtočkama (b) i (d):
— predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai (273) koji se odnosi na mehanizam konverzije tečaja za hipotekarni kredit
u stranoj valuti;
— predmet C-143/13 Matei i Matei (274) u pogledu jednostranih izmjena kamatne stope;
— točku 1. podtočku (q) (275):
— Predmet C-240/98 Océano Grupo Editorial; Predmet C-137/08 VB Penzügyi Lízing; Predmet C-243/08 Pannon GSM.
U njima se navodi da su odredbe o prenošenju nadležnosti kojima se potrošača obvezuje na prihvaćanje isklju
čive nadležnosti suda koji može biti daleko od njegova prebivališta i na temelju kojih će mu biti otežano upustiti
se u postupak, načelno, obuhvaćene točkom 1. podtočkom (q) (276). Predmet C-266/18 Aqua Med odnosi se na
zakonske odredbe o nadležnosti;
— C-240/08 Asturcom Telecomunicaciones, C-342/13 Katalin Sebestyén u pogledu arbitražnih klauzula,
— C-415/11 Aziz, t. 75., u pogledu klauzula o ograničavanju pristupa u ugovorima o hipotekarnom kreditu
i njihove procjene u odnosu na dostupna pravna sredstva.
Jedna je od prednosti Priloga činjenica da može pomoći u pronalaženju zajedničke osnove kada države članice koordini
raju svoje provedbene radnje povezane s nepoštenim ugovornim odredbama. Na temelju Priloga Direktivi o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima i različitih vrsta priloga iz nacionalnih akata o prenošenju prodavatelji robe ili pru
žatelji usluga imaju bolji uvid u problematične ugovorne odredbe te ti prilozi mogu pomoći provedbenim tijelima
u formalnoj i neformalnoj provedbi Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
(267) Vidjeti Prilog II. ovoj Obavijesti.

(268) Predmet C-143/13 Matei i Matei, t. 61.
(269) Odredbe „kojima se potrošač obvezuje platiti nadoknadu štete zbog neispunjenja koja je znatno veća od stvarne štete”.
(270) t. 74.
(271) t. 21.–31.
(272) t. 60.
(273) Posebice t. 73.
(274) Posebice t. 59 i 74. Točka 74. glasi: „Iz članaka 3. i 5. Direktive 93/13 kao i točke 1. podtočaka (j) i (l) i točke 2. podtočaka (b)
i (d) Priloga toj direktivi osobito proizlazi da je za poštovanje obveze transparentnosti od bitne važnosti činjenica jesu li u ugovoru
o kreditu na transparentan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma izmjene kamatne stope i odnos te odredbe s drugim
odredbama o isplati naknade davatelju kredita, tako da informirani potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvi
djeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.”
(275) „Odredbe čiji su predmet ili svrha isključenje ili ometanje prava potrošača na poduzimanje sudske tužbe ili provođenja svakog
drugog pravnog lijeka, posebno tako da se od potrošača zahtijeva da sporove rješava ‚isključivo arbitražom koja nije obuhvaćena
pravnim odredbama, nezakonitim ograničavanjem dokaza koji mu stoje na raspolaganju, ili nametanjem tereta dokazivanja koji bi
prema primjenjivom pravu trebala snositi druga ugovorna stranka’.”
(276) Predmet C-240/98 Océano Grupo Editorial, izreka i t. 22.–24.; predmet C-137/08 VB Penzügyi Lízing, t. 54.–56.; predmet C-243/08
Pannon GSM, t. 41.
4. NEOBVEZUJUĆA NARAV NEPOŠTENIH UGOVORNIH ODREDABA (ČLANAK 6. STAVAK 1. DIREKTIVE

O NEPOŠTENIM UVJETIMA U POTROŠAČKIM UGOVORIMA)
Članak 6.
1. Države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema
nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje
stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba.
2. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koju mu se pruža
ovom Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj
ugovor usko povezan s državnim područjem države članice.
Uvodna izjava 21.

budući da bi države članice trebale osigurati da u ugovorima koje prodavatelj robe ili pružatelj usluga sklapa s potroša
čima nema nepoštenih odredaba te da, ako se takve odredbe ipak upotrijebe, one potrošača ne obvezuju, i da u takvim
uvjetima ugovor nastavi obvezivati strane ako je u stanju i dalje važiti bez tih nepoštenih odredaba;
4.1. Priroda i uloga članka 6. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u zaštiti
od nepoštenih ugovornih odredaba
Sud (277) je redovito isticao središnju ulogu koju članak 6. stavak 1. ima u sustavu zaštite potrošača na temelju Direktive
o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima koji
[…] počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja kad je riječ
o pregovaračkoj snazi i razini informacija […] (278).
Neobvezujuća narav nepoštenih ugovornih odredaba na temelju članka 6. stavka 1. obvezno je pravilo putem kojeg se
Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nastoji stvoriti jednakost i stvarna ravnoteža (279) među ugo
vornim strankama. Prema riječima Suda (280):
[…] Članak 6. stavak 1. Direktive, prema kojem nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, obvezna je odredba
kojoj je cilj formalnu ravnotežu koja se ugovorom uspostavlja između prava i obveza stranaka zamijeniti stvarnom rav
notežom kojom se među njima ponovno uspostavlja jednakost.
S obzirom na to da je zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredaba na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima
u potrošačkim ugovorima pitanje od javnog interesa, Sud (281) je u nekoliko navrata naveo da je članak 6. stavak 1.
ekvivalentan normama javnog poretka utvrđenima u pravu država članica:
Nadalje, s obzirom na narav i važnost javnog interesa na kojem se zasniva zaštita koja se potrošačima osigurava Direkti
vom, Sud je naveo da se članak 6. treba smatrati pravnim pravilom istovjetnim nacionalnom pravilu koje unutar naci
onalnog pravnog poretka ima isti status kao pravno pravilo javnog poretka […]. Mora se smatrati da se ta klasifikacija
proteže na sve odredbe Direktive koje su bitne za postizanje cilja koji se želi postići člankom 6.
(277) Npr. predmet C-421/14 Banco Primus, ovdje navedena točka 40.
(278) Upućivanje na predmet C-169/14 Sánchez Morcillo i Abril García, t. 22. i navedena sudska praksa.
(279) Predmeti C-421/14 Banco Primus, t. 41., C-169/14 Sánchez Morcillo i Abril García, t. 23., spojeni predmeti C-154/15, C-307/15
i C-308/15 Gutiérrez Naranjo i dr., t. 53. i 55.
(280) Predmet C-488/11 Asbeek Brusse, t. 38. s upućivanjima na predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, t. 40., i predmet C-472/11
Banif Plus Bank, t. 20.
(281) Npr. spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Naranjo Gutierrez, t. 54., predmet C-488/11, Asbeek Brusse, ovdje navedena
točka 44. U toj točki Sud upućuje na prethodne odluke u predmetu C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, t. 52., i predmetu C-76/10
Pohotovost’, t. 50.
Obvezna ili imperativna narav članka 6. stavka 1. znači da je ta odredba obvezujuća za sve stranke i tijela te se,
u načelu, ne može od nje odstupiti. To se potvrđuje u članku 6. stavku 2. u kojem se navodi da potrošači ne mogu
izgubiti svoja prava na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima čak i ako je ugovor uređen
pravom zemlje koja nije država članica na temelju sporazuma o izboru mjerodavnog prava (282).
Imperativna narav članka 6. stavka 1. ukazuje i na to da se potrošači, u načelu, ne mogu odreći te zaštite niti na
temelju ugovora (283) niti jednostranom izjavom, bilo izravno ili neizravno. To se svakako primjenjuje prije rješavanja
bilo kojeg spora o konkretnim zahtjevima koji se odnose na nepoštenost ugovornih odredaba (284).
Materijalnopravne implikacije članka 6. stavka 1. prikazane su u pododjeljcima 4.2, 4.3 i 4.4. O postupovnim jams
tvima koja proizlaze iz članka 6. stavka 1. raspravlja se u odjeljku 5. Materijalnopravne posljedice koje proizlaze iz
nepoštenosti ugovornih odredaba primjenjuju se neovisno o sudskim postupcima i o tome je li pitanje nepoštenosti
ugovornih odredaba istaknuo potrošač ili sud po službenoj dužnosti.
4.2. Pravni učinak koncepta „neobvezujuće za potrošača”

Koncept da nepoštene ugovorne odredbe nisu obvezujuće za potrošača može se na nacionalnoj razini izraziti različitim
pravnim konceptima sve dok se ostvaruje zaštita koja se zahtijeva Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima. Unatoč tome, čini se da bi se željena zaštita najdjelotvornije postigla na temelju nevaljanosti nepoštenih ugo
vornih odredaba. Sud (285) je naglasio da
[…] članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom
valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Prema
tome, sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora, u načelu, imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne
i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo.
Neobvezujuća narav nepoštenih ugovornih odredaba proizlazi izravno iz Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošač
kim ugovorima te ne podrazumijeva prethodno utvrđenje suda ili drugog ovlaštenog tijela o nepoštenosti ili nevaljanosti
ugovorne odredbe. Međutim, takvim se izjavama osigurava pravna sigurnost u vezi s (ne)poštenosti predmetne ugovorne
odredbe, osobito u slučajevima kada postoje različita stajališta o njezinoj nepoštenosti.
Stoga neobvezujuća priroda ne smije ovisiti o tome je li i kada je potrošač istaknuo nepoštenost predmetne ugovorne
odredbe ili osporio njezinu valjanost, kao što je Sud (286) potvrdio navodeći da
[…] članak 6. stavak 1. Direktive treba tumačiti na način da nepoštena ugovorna odredba nije obvezujuća za potrošača
te u tom pogledu nije nužno da je potrošač ranije uspješno osporio ovu odredbu.
To ujedno znači da se potrošače, u načelu, ne može spriječiti da od prodavatelja robe ili pružatelja usluga zatraže ukla
njanje predmetne nepoštene odredbe iz ugovora, da od nacionalnog suda zatraže da se ugovorna odredba proglasi neva
žećom ili da ulože prigovor na zahtjeve prodavatelja robe ili pružatelja usluga na temelju nepoštenih ugovornih odre
daba zbog eventualno važećih rokova zastare (287). Isto se odnosi na ovlast nacionalnih sudova da po službenoj dužnosti
procijene nepoštenost ugovornih odredaba. Sud (288) je naveo da
(282) Vidjeti odjeljak 1.2.5 o trgovcima s poslovnim nastanom u trećim zemljama.

(283) Bilo na temelju ugovornih odredaba o kojima su se vodili pojedinačni pregovori ili na temelju ugovornih odredaba u smislu
članka 3. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
(284) Međutim, Sud je pojasnio da u sudskim postupcima potrošači mogu, nakon što ih se obavijesti o nepoštenosti ugovorne odredbe,
odlučiti da se neće pozvati na tu zaštitu (vidjeti odjeljke 4.3.3, 5.5.1 i 5.5.5). U predmetu C-452/18 Ibercaja (u tijeku 31. svibnja
2019.) Sud je pozvan da razmotri ugovorne odredbe sadržane u ugovoru o obnovi na temelju kojih se potrošač odrekao prava na
podnošenje zahtjeva za povrat iznosa na temelju ugovornih odredaba koje su možda bile nepoštene u pogledu „nagodbe” kad je riječ
o posljedicama nepoštene ugovorne odredbe te bi o tom načelu mogao dati daljnje smjernice.
(285) Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo, t. 61.
(286) Predmet C-243/08 Pannon GSM, ovdje navedena točka 28.
(287) Činjenica da će se i na potrošače primjenjivati rokovi za uporabu pravnih lijekova u postupcima koji su u tijeku ili da se na njih
mogu primjenjivati rokovi zastare prilikom zahtjeva za povrat plaćanja na temelju nepoštenih ugovornih odredaba, nešto je sasvim
drugo, vidjeti spojene predmete C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutierrez Naranjo, t. 69.–70.
(288) Predmet C-473/00 Cofidis, t. 38. O obvezi procjene nepoštenosti ugovornih odredaba od strane nacionalnih sudova po službenoj
dužnosti raspravlja se u odjeljku 5.
[…] zaštita koja se dodjeljuje potrošačima na temelju Direktive isključuje nacionalnu odredbu koja, u postupku koji je
prodavatelj robe ili pružatelj usluga pokrenuo protiv potrošača na temelju ugovora sklopljenog između njih, nacional
nom sudu zabranjuje da, po isteku roka zastare, po službenoj dužnosti ili nakon prigovora koji je uložio, utvrdi nepo
štenost ugovorne odredbe.
Ako nacionalni sud u vezi s pojedinačnim sporom ili kolektivnom tužbom utvrdi da je određena odredba nepoštena,
takav nalaz ili izjava primjenjuje se ex tunc. To znači da mora imati učinak od sklapanja ugovora ili od trenutka kada je
relevantna odredba uvrštena u ugovor, a ne ex nunc od donošenja presude (289).
4.3. Posljedice nepoštenosti ugovornih odredaba za prava i obveze ugovornih stranaka

U ovom se odjeljku raspravlja o načelu da se nepoštene ugovorne odredbe moraju ukinuti i ne smije ih se revidirati
(pododjeljak 4.3.1) te o posebnim okolnostima u kojima se može popuniti praznina u ugovoru do koje je došle zbog
uklanjanja nepoštene ugovorne odredbe (pododjeljak 4.3.2).
4.3.1. Načelo ukidanje nepoštenih ugovornih odredaba i zabrana njihove revizije

Kada na temelju članka 6. stavka 1. nepoštene ugovorne odredbe nisu obvezujuće za potrošača, preostali dio ugovora
i dalje je obvezujuć za stranke „ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba”. Sud (290) je nekoliko puta
naglasio da je
[…], u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive 93/13, nacionalni sud pred kojim se vodi postupak u vezi s nepošte
nom ugovornom odredbom obvezan samo izuzeti od primjene takvu odredbu kako ona ne bi imala obvezujuće
učinke na potrošača, a pritom nije ovlašten izmijeniti njezin sadržaj. Naime, taj ugovor mora nastaviti postojati,
u načelu bez ikakve izmjene osim one koja proizlazi iz poništenja navedene odredbe, ako je takav kontinuitet
ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava[…] (291).
To, na primjer, znači da u pogledu odredaba koje se odnose na sankcije nacionalni sudovi ne mogu iznos koji se plaća
na temelju ugovorne odredbe smanjiti na prihvatljivu razinu, nego jednostavno moraju u potpunosti odbaciti tu
odredbu (292).
Revizija nepoštenih ugovornih odredaba zapravo bi značila da će predmetne odredbe ostati djelomično obvezujuće te da
će prodavatelji robe ili pružatelji usluga imati određenu korist od uporabe tih odredaba. Time bi se ugrozila djelotvor
nost članka 6. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i uklonio odvraćajući učinak koji se
nastoji postići člankom 6. stavkom 1. direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, odnosno time što se
nepoštene ugovorne odredbe smatraju neobvezujućima (293). Uklanjanje preventivnog učinka ujedno bi bilo u suprotnosti
s ciljem sprečavanja stalne uporabe nepoštenih ugovornih odredaba koji se navodi u članku 7. stavku 1. Direktive
o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (294).
(289) Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo, izreka i t. 73.–75.
(290) Spojeni predmeti C-96/16 i C-94/17 Banco Santander Escobedo Cortés, t. 73. U predmetu C-618/10 Banco Español de Crédito, Sud je
utvrdio temeljna načela koja se odnose na posljedice koje proizlaze iz neobvezujuće prirode nepoštenih ugovornih odredaba. Ta su
načela potvrđena u različitim predmetima, npr. predmet C-488/11 Asbeek Brusse; predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, spojeni
predmeti C-482/13, C-484/13, C-485/13 i C-487/13 Unicaja Banco y Caixabank, predmet C-421/14 Banco Primus, t. 71., Spojeni
predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo i dr., t. 57.–61.
(291) Upućivanje na predmet C-421/14 Banco Primus, t. 71. i navedenu sudsku praksu.
(292) Npr. predmet C-488/11, Asbeek Brusse, t. 59.: „[…] članak 6. stavak 1. Direktive ne smije se tumačiti na način da se, umjesto isključe
nja primjene odredbe o sankcijama u cijelosti, nacionalnom sudu dopusti da u slučaju kad se utvrdi nepoštenost odredbe o sankci
jama iz ugovora koji je sklopljen između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača smanji iznos koji potrošač mora
platiti […].”
(293) Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo i dr., t. 60. i 62.
(294) Npr. predmet C-488/11, Asbeek Brusse, t. 58.: „Štoviše, Sud je ujedno primijetio da je ovo tumačenje potvrđeno ciljem i cjelokupnom
strukturom Direktive. U tom je pogledu naglasio da je, s obzirom na prirodu i značaj javnog interesa koji predstavlja temelj zaštite
zajamčene potrošačima, tom direktivom naloženo državama članicama, kako to proizlazi iz članka 7. stavka 1., da osiguraju primje
rena i djelotvorna sredstva za „sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredbi u ugovorima koje prodavatelji robe i pružatelji
usluga sklapaju s potrošačima”. Kada bi nacionalni sud mogao revidirati sadržaj nepoštenih odredaba uvrštenih u takve odredbe, tom
bi se ovlasti moglo ugroziti postizanje dugoročnog cilja članka 7. Direktive jer bi došlo do slabljenja preventivnog učinka koji
izravna neprimjena tih nepoštenih odredaba u pogledu potrošača ima na prodavatelja robe ili pružatelja usluga (Banco Español de
Crédito, t. 66.–69.).”
Na temelju iste logike nedopušteno je djelomično brisanje nepoštene ugovorne odredbe jer će to izmjenom njezina
sadržaja, općenito, biti ekvivalentno reviziji ugovorne odredbe (295).
To se može razlikovati samo u slučajevima u kojima je ono što se čini kao jedna „ugovorna odredba” u stvarnosti sas
tavljeno od različitih ugovornih odredaba u smislu članka 3. stavka 1. To je osobito slučaj kada su u ugovornoj odredbi
sadržane dvije odredbe (ili više njih) koje se mogu međusobno odvojiti na način da se jedna od njih može izbrisati, dok
su preostale odredbe i dalje jasne i razumljive te se mogu procijeniti na temelju svojih karakteristika.
Sud je dao samo nekoliko naznaka u pogledu kriterija kojima se utvrđuje što čini samu ugovornu odredbu. Razlikuje, na
primjer, ugovorne odredbe kojima se utvrđuju temeljne obveze potrošača da zajam otplate u određenoj valuti od odre
daba u kojima se utvrđuje mehanizam konverzije valute (296), koje su stoga, po definiciji, zasebne ugovorne odredbe. Isto
se odnosi na odredbe kojima se utvrđuju iznos koji plaća potrošač i mehanizam za promjenu cijena u dugoročnim
ugovornim odnosima (297).
Sud (298) ujedno razlikuje odredbu kojom se utvrđuje redovna kamatna stopa koja se plaća za hipotekarni zajam od
odredbe o zateznim kamatama, čak i ako je posljednja definirana kao dodatak na redovnu kamatnu stopu. Nakon što je
utvrdio različitu funkciju redovne kamate i zatezne kamate, Sud je objasnio da
„[…] to se primjenjuje bez obzira na tekst ugovorne odredbe kojom se utvrđuje zatezna kamata i odredbe kojom se
utvrđuje redovna kamata. Primjenjuje se ne samo u slučaju kada se zatezna kamata utvrđuje neovisno o redovnoj
kamati, u zasebnoj ugovornoj odredbi, nego i u slučaju kada se redovna kamata utvrđuje u obliku povećanja redovne
kamate za određeni broj postotnih bodova. Budući da se u potonjem slučaju nepoštena odredba sastoji od tog poveća
nja, na temelju Direktive 93/13 zahtijeva se jedino poništenje tog povećanja.”
Kad je riječ o djelomičnom brisanju, Sud nije naznačio je li pravilo o poništenju dijelova ugovora (blue pencil doctrine),
koje je primijenio, na primjer, njemački vrhovni sud, u skladu s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugo
vorima (299). Na temelju tog pravila radi se razlika između nedopuštene revizije (300) ugovorne odredbe i dopuštenog bri
sanja nepoštene odredbe sadržane u ugovornoj odredbi ako se preostali sadržaj odredbe može primjenjivati bez daljnjih
intervencija. Međutim, Sud je donio odluku da se, u pogledu odredbe u ugovoru o hipotekarnom kreditu kojom se
banki omogućuje poziv na otplatu cijelog zajma nakon što potrošač nije platio jednu mjesečnu ratu, obveza prijevreme
nog dospijeća ne može odvojiti od uvjeta (samo) jedne neplaćene rate a da se ne izmijeni sadržaj tih odredaba. Stoga
u tom slučaju odredbu nije bilo moguće odvojiti.
Ukratko,
— za odvojivost ugovornih odredaba važan je sadržaj ili funkcija određene odredbe, a ne način na koji su predstavljene
u predmetnog ugovoru te da
— djelomično brisanje nije moguće u slučaju kada je ugovorna odredba povezana na način da bi brisanje jednog dijela
utjecalo na sadržaj preostale ugovorne odredbe.
S tim u vezi nije isključeno da jedan stavak/broj u ugovoru sadržava više od jedne ugovorne odredbe u smislu članka 3.
stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. S druge strane, moguće je da dva stavka/broja ili
čak dvije odredbe u pogledu njihova sadržaja u različitim dokumentima čine jednu ugovornu odredbu.
(295) Sud ej to potvrdio u spojenim predmetima C-70/17 i C-179/17 Abanca Corporación Bancaria i Bankia, t. 55.: „U ovom slučaju jednos
tavno uklanjanje razloga ništetnosti koji dovodi do nepoštenosti odredbi u glavnom postupku dovelo bi, u konačnici, do revizije
sadržaja tih odredbi utječući na njihovu bit. Stoga se ne može prihvatiti djelomično zadržavanje tih odredbi, jer bi se mogla izravno
nanijeti šteta preventivnom učinku iz prethodne točke ove presude.”
(296) Predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai i predmet C-186/16 Andriciuc u vezi s člankom 4. stavkom 2.
(297) Predmet C-472/11 Invitel i predmet C-92/11 RWE Vertrieb.
(298) Spojeni predmeti C-96/16 i C-94/17 Banco Santander Escobedo Cortes, osobito t. 76. i 77.
(299) U spojenim predmetima C-70/17 i C-179/17 Abanca Corporación Bancaria i Bankia, Sud nije izravno komentirao to pitanje, iako je
španjolski vrhovni sud konkretno naveo ovo pravilo u predmetu C-70/17.
(300) U njemačkoj literaturi i sudskoj praksi naziva se i „geltungserhaltende Reduktion”.
Načelo da nacionalni sudovi ne smiju revidirati nepoštene ugovorne odredbe primjenjuje se neovisno o tome je li se
potrošač pozvao na nepoštenost ili se ona razmatra po službenoj dužnosti.
Međutim, to načelo ne utječe na pravo stranaka da na temelju svoje ugovorne slobode nepoštenu ugovornu odredbu
izmijene ili zamijene novom. Ako se nova odredba smatra ugovornom odredbom u smislu članka 3. stavka 1. Direktive
o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, bit će ju potrebno procijeniti na temelju njezinih karakteristika
u skladu s člancima 3., 4. i 5. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Istodobno se izmjenom ili
zamjenom nepoštene ugovorne odredbe, u načelu, ne mogu ukloniti prava potrošača koja proizlaze iz neobvezujuće
prirode izmijenjene/zamijenjene odredbe, kao što je podnošenje zahtjeva za povrat iznosa (301). Sud može dodatno pojas
niti ta pitanja u odnosu na takozvane ugovore o obnovi (302).
Načelo da nepoštene ugovorne odredbe treba jednostavno ukloniti iz ugovora, dok preostali dio ugovora ostaje obvezu
juć, ne predstavlja poteškoće u slučajevima kada se ugovor može izvršiti bez nepoštenih ugovornih odredaba. Na pri
mjer, to može biti slučaj kad je riječ o ugovornim sankcijama kao što su zatezne kamate (303), odredbe kojima se ograni
čava odgovornost trgovca za neodgovarajuće postupanje, ili odredbe o izboru prava, nadležnosti ili arbitraži. U odjeljku
4.3.2. raspravlja se o slučajevima u kojima je to ipak nešto složenije.
4.3.2. Iznimka: Popunjavanje praznina u ugovoru radi sprečavanja njegove ništetnosti

Na temelju članka 6. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, preostali dio ugovora i dalje
će se primjenjivati ako je ugovor „u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba”.
Potrebna je „pravna procjena na temelju važećeg nacionalnog prava” (304) kako bi se utvrdilo je li ugovor u stanju važiti
bez nepoštene odredbe. To podrazumijeva i pojedinačnu analizu o tome može li se ugovor, u pravnom ili tehničkom
smislu, izvršiti bez nepoštene ugovorne odredbe. Stoga se procjena ne smije temeljiti samo na razmatranjima koja su
isključivo ekonomske prirode. Preispitivanje je li ugovor u stanju važiti bez nepoštene odredbe mora biti objektivno, tj. ne
smije se temeljiti na interesu samo jedne stranke (305). To znači da ne smije biti važno bi li prodavatelj robe ili pružatelj
usluga sklopio ugovor bez nepoštene odredbe ili bi zbog brisanja te odredbe ugovor bio manje privlačan s ekonomskog
stajališta.
Ugovor se ne može izvršiti, tj. „nastaviti postojati”, ako je odredba kojom se utvrđuje njegov glavni predmet ili odredba
koja je ključna za izračun naknade koju potrošač treba platiti uklonjena (306). To se, na primjer, odnosi na određivanje
valute u kojoj je potrebno vratiti zajam (307) ili na odredbu kojom se utvrđuje tečaj za obračun otplate zajma u stranoj
valuti (308).
Istodobno je potrebno uzeti u obzir činjenicu da se člankom 6. stavkom 1. nastoji uspostaviti ravnoteža između stra
naka uklanjanjem nepoštenih odredaba iz ugovora uz očuvanje valjanosti ugovora u cjelini, a ne utvrditi nevaljanost
svih ugovora koji sadržavaju nepoštene odredbe (309). Međutim, države članice mogu predvidjeti da se ugovor koji sadr
žava nepoštene odredbe može smatrati nevaljanim u cjelini ako se time jamči bolja zaštita potrošača (310).
Ništavost ugovora može imati negativne posljedice na potrošača, na primjer, obvezu trenutačne otplate cjelokupnog
zajma, a ne dogovorenih rata, što može biti suprotno zaštiti na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima. Stoga je Sud (311) prepoznao da, u iznimnim slučajevima, u određenim okolnostima, nacionalni sudovi mogu
nepoštenu ugovornu odredbu zamijeniti dispozitivnom odredbom nacionalnog prava kako bi se izbjegla ništetnost ugo
vora. Sud je u odnosu na slučaj u kojem je primjenom dispozitivne odredbe izbjegnuta ništetnost ugovora o zajmu
indeksiranog u stranoj valuti koja proizlazi iz nepoštenosti mehanizma konverzije valute naveo sljedeće:
(301) Odjeljak 5.4.

(302) Predmet C-452/18 Ibercaja (koji je u tijeku 31. svibnja 2019.).
(303) Predmet C-618/10 Banco Español de Crédito; Predmet C-488/11, Asbeek Brusse; Spojeni predmeti C-96/16 i C-94/17 Banco Santander
Escobedo Cortés itd.
(304) U predmetu C-618/10 Banco Español de Crédito, t. 65. i predmetu C-488/11 Asbeek Brusse, t. 57. Sud je naveo da „u načelu, ugovor
mora nastaviti postojati bez ikakve izmjene osim one na temelju brisanja nepoštenih odredaba u mjeri u kojoj je, u skladu s propisima
domaćeg prava, takav nastavak ugovora pravno moguć”.
(305) Predmet C-453/10, Pereničová i Perenič, t. 32., predmet C-118/17 Dunai, t. 51.
(306) Predmet C-118/17 Dunai, t. 52.
(309) Predmet C-453/10 Pereničová i Perenič, t. 31., predmet C-118/17 Dunai, t. 51., predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 82. i pred
met C-618/10 Banco Español de Crédito, t. 40.
(310) Predmet C-453/10, Pereničová i Perenič, t. 35.
(311) Predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 80. i 81.
80. Unatoč tome, iz ovoga ne proizlazi da je u situaciji kao što je ona u glavnom postupku protivno članku 6.
stavku 1. Direktive 93/13 ako nacionalni sudac na temelju načelâ ugovornog prava ukloni nepoštenu odredbu zamjenju
jući je dispozitivnom odredbom nacionalnog prava.
81. Dapače, zamjena nepoštene odredbe takvom odredbom za koju se, kako proizlazi iz trinaeste uvodne izjave
Direktive 93/13, pretpostavlja da ne sadrži nepoštene odredbe potpuno je opravdana s obzirom na cilj Direktive 93/13
jer se njome postiže to da se ugovor može održati na snazi unatoč uklanjanju odredbe III/2. tako da on i dalje obvezuje
stranke.
Sud je nadalje pojasnio da bi „osobito štetne posljedice” ništetnosti ugovora za potrošača mogle ugroziti željenu preven
tivnu funkciju uklanjanja nepoštene ugovorne odredbe (312).
Stoga bi nacionalni sudovi, u skladu s dosadašnjom sudskom praksom (313), prije zamjene nepoštenih ugovornih odre
daba „dispozitivnim pravilima nacionalnog prava” trebali procijeniti
— hoće li uklanjanje nepoštenih ugovornih odredaba u suprotnome objektivno dovesti do ništetnosti cjelokupnog
ugovora
— i ima li to osobito štetne posljedice za potrošača (314) u svjetlu svih relevantnih odredaba nacionalnog prava, uključujući
postupovna pravila (315).
Pojam „dispozitivna odredba nacionalnog prava” niti se definira niti upotrebljava u Direktivi o nepoštenim uvjetima
u potrošačkim ugovorima. U različitom se kontekstu odnosi na propise „koji se u skladu sa zakonom primjenjuju na ugo
vorne stranke ako nisu utvrđena nikakva drukčija rješenja”. U ovoj se kvazidefiniciji odražava ono što se općenito podrazumi
jeva kao funkcija dispozitivne odredbe te Sud, kad upotrebljava ovu odredbu u odnosu na članak 6. stavak 1., doista
upućuje na uvodnu izjavu 13. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (316).
Sud bi mogao dodatno proširiti tumačenje pojma „dispozitivna odredba nacionalnog prava”. Mogao bi, na primjer,
pojasniti odnosi li se isključivo na odredbe kojima se konkretno uređuju prava i obveze stranaka u ugovoru ili njome
mogu obuhvatiti i opće odredbe ugovornog prava (317) U slučaju kada se općim odredbama omogućuje kreativna prila
godba ugovora, postavlja se pitanje je li to, u stvari, ekvivalentno nedopuštenoj „reviziji” relevantnih ugovornih
odredaba (318).
Sud (319) je naznačio da se, u posebnim okolnostima, zakonske odredbe koje služe kao model ili referentna vrijednost za
ugovorne odredbe, ali koje se tehnički ne smatraju dispozitivnim odredbama, mogu upotrijebiti za zamjenu nepoštene
ugovorne odredbe kako bi se spriječila ništetnost ugovora.
Sud bi mogao također razjasniti mogu li, u izrazito posebnim okolnostima, biti dopušteni drugi oblici popunjavanja
praznina koje su nastale zbog nepoštene ugovorne odredbe (320).
(312) Predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 83.

(313) Sud je načela utvrđena u predmetu C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 85. potvrdio u spojenim predmetima C-482/13, C-484/13,
C-485/13 i C-487/13 Unicaja Banco y Caixabank, t. 33., spojenim predmetima C-96/16 i C-94/17 Banco Santander Escobedo Cortés,
t. 74. i spojenom predmetu C-70/17 i C-179/17 Abanca Corporación Bancaria and Bankia, t. 56.–63.
(314) Sud je naglasio uvjet da posljedice moraju biti „osobito štetne” za potrošača na način da bi on time bio „penaliziran” u predmetima
C-118/17 Dunai, t. 54., C-96/16 i C-94/17 Banco Santander i Escobedo Cortés, t. 74., C-51/17 OTP Bank i OTP Faktoring, t. 61. ili bi
održavanje ugovora bilo „protivno interesima” potrošača, Dunai, t. 55.
(315) Spojeni predmeti C-70/17 i C-179/17 Abanca Corporación Bancaria i Bankia, t. 61. i 62.
(316) Predmet C-26/13 Kásler i Káslerné Rábai, t. 80.–81., predmet C-92/11 RWE Vertrieb, t. 26., predmet C-280/13 Barclays Bank, t. 31.
i 42., predmet C-7/16 Banco Popular Español i PL Salvador, t. 21., predmet C-446/17 Woonhaven Antwerpen BV CVBA protiv Berkani
i Hajji, t. 25.
(317) Predmet C-260/18 Dziubak (u tijeku 31. svibnja 2019.). Ovaj se predmet, između ostalog, odnosi na posljedice koje proizlaze na
temelju potencijalne ništetnosti ugovorne odredbe kojom se utvrđuje mehanizam konverzije valute za zajam u stranoj valuti.
(318) Prema mišljenju nezavisnog odvjetnika Pitruzzelle od 14. svibnja 2019. u predmetu C-260/18 Dziubak, pojam dispozitivne odredbe
treba usko tumačiti u smislu da se primjenjuje samo na odredbe koje kao takve mogu zamijeniti nepoštenu ugovornu odredbu, bez
potrebe za „kreativnosti” suca, s obzirom na to da bi, prema njegovom mišljenju, „kreativnost” suca odgovarala reviziji nepoštenih
ugovornih odredaba (t. 77.–79.).
(319) Spojeni predmeti C-70/17 i C-179/17 Abanca Corporación Bancaria i Bankia, t. 59.
(320) Predmet C-126/18 Gómez del Moral Guasch (u tijeku 31. svibnja 2019.), koji obuhvaća potencijalnu ništetnost upućivanja na indeks
za važeću kamatnu stopu u ugovoru o hipotekarnom kreditu. Ako bi se ta ugovorna odredba smatrala nepoštenom, ne bi postojao
dogovor o važećoj kamatnoj stopi.
Pri procjeni osobito štetnih posljedica za potrošače, nacionalni sudovi moraju uzeti u obzir interese potrošača
u trenutku kada je pitanje postavljeno nacionalnom sudu (321) U slučajevima kada je nakon uklanjanja nepoštene ugo
vorne odredbe s pravnog gledišta nemoguće nastaviti s ugovorom i kada bi se nastavak ugovora protivio interesima potrošača,
Sud je naveo da nacionalni sudovi ne smiju održati ugovor valjanim (322). U takvim slučajevima nacionalni sudovi ne
smiju spriječiti oslanjanje potrošača na ništetnost ugovora na temelju članka 6. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvje
tima u potrošačkim ugovorima (323).
Sud još nije donio izričitu odluku (324) o tome trebaju li nacionalni sudovi interes potrošača za ništetnost ugovora odre
diti isključivo na temelju objektivnih kriterija ili na temelju sklonosti potrošača kako je navedena u postupcima. Među
tim, postoje dobri argumenti u korist poštovanja sklonosti potrošača, uzimajući u obzir da potrošač može u sudskom
postupku čak tražiti primjenu nepoštene odredbe (325).
4.3.3. Primjena dispozitivnih odredaba u ostalim predmetima

Sud nije donio izričitu odluku o tome mogu li se dispozitivne odredbe nacionalnog prava primjenjivati u slučaju kada
brisanje ugovorne odredbe ne dovodi do ništetnosti ugovora, kao što su odredbe o sankcijama, ali kada se time ne
podrazumijeva revizija nepoštene odredbe od strane suda. Sud (326) je donio odluku da je pristup nacionalnog vrhovnog
suda, koji nakon uklanjanja nepoštene odredbe o zateznim kamatama iz ugovora nije primijenio zakonsku zateznu
kamatu, u skladu s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Međutim, Sud nije naveo da je takav
ishod bio nužan na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Unatoč tomu, sudska praksa iz
točke 4.3.2. može upućivati da je primjena dispozitivnih odredaba moguća samo u slučaju kada bi se ugovor inače
smatrao ništetnim.
4.3.4. Mogućnost primjene nepoštenih ugovornih odredaba unatoč njihovoj nepoštenosti? (327)
Sud (328) je smatrao da u slučajevima kada je ugovor u stanju važiti bez nepoštene odredbe (329) i nakon što je sudac
obavijestio potrošača o nepoštenosti i neobvezujućoj prirodi nepoštene ugovorne odredbe potrošač može donijeti
odluku da se neće osloniti na tu zaštitu te se stoga ugovorna odredba primjenjuje.
4.4. Povrat koristi stečenih nepoštenim ugovornim odredbama

Još je jedna posljedica neobvezujuće prirode nepoštenih ugovornih odredaba to što u slučaju kada su potrošači izvršili
plaćanje na temelju nepoštenih ugovornih odredaba, oni moraju imati pravo na nadoknadu tih plaćanja (330):
62. Iz toga proizlazi da obveza nacionalnog suda da izuzme iz primjene nepoštenu ugovornu odredbu kojom se
nalaže plaćanje iznosa za koje se uspostavilo da je neosnovano ima, u načelu, odgovarajući restitucijski učinak u odnosu
na te iznose.
63. Naime, nepostojanje takvog restitucijskog učinka može dovesti u pitanje preventivni učinak koji se člankom 6.
stavkom 1. Direktive 93/13, u vezi s njezinim člankom 7. stavkom 1., želi pridati utvrđenju nepoštenosti odredaba
sadržanih u ugovorima koje je prodavatelj robe odnosno pružatelj usluge sklopio s potrošačima.
(321) Mišljenje nezavisnog odvjetnika Pitruzzelle od 14. svibnja 2019. u predmetu C-260/18 Dziubak, t. 60. To treba razlikovati od pro
cjene nepoštenosti ugovorne odredbe na temelju članka 3. stavka 1. kojim se uzimaju u obzir okolnosti u trenutku sklapanja
ugovora.
(322) Predmet C-118/17 Dunai, t. 55.
(323) Predmet C-118/17 Dunai, t. 51.-55.
(324) U predmetu C-118/17 Dunai, t. 53.–55., interes potrošača za ništetnost ugovora poklapa se sa zahtjevom potrošača. Nezavisni
odvjetnik Pitruzzella u svojem mišljenju od 14. svibnja 2019. u predmetu C-260/18 Dziubak, t. 67., smatra odlučujućima sklonosti
potrošača. U spojenim predmetima C-70/17 i C-179/17 Abanca Corporación Bancaria, t. 61. i 62., Sud upućuje na procjenu koju,
u svjetlu važećeg nacionalnog prava, treba provesti nacionalni sudac, no ne isključuje mogućnost da nacionalni sudac to pitanje pos
tavi zajedno s potrošačem.
(325) Vidjeti odjeljak 4.3.3 u nastavku.
(326) Spojeni predmeti C-94/17 i C-96/16 Banco Santander Escobedo Cortés.
(327) Vidjeti i točke 5.5.1. i 5.5.5. u nastavku.
(328) Predmet C-243/08 Pannon GSM. Vidjeti naknadnu potvrdu, na primjer, u predmetu C-472/11 Banif Plus Bank, t. 27. i 35. te spojeni
predmet C-70/17 i C-179/17 Abanca Corporación Bancaria i Bankia, t. 63.
(329) Spojeni predmeti C-70/17 i C-179/17 Abanca Corporación Bancaria i Bankia, t. 63.
(330) Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo, t. 62. i 63., ovdje navedene; predmet C-483/16 Sziber, t. 53.
Takav restitucijski učinak može biti ograničen samo odredbama koje se odnose na pravnu sigurnost, osobito pravo
moćnost i razumni rok za zastaru (331). Države članice, uključujući nacionalne zakonodavce i sudove, ne smiju ograničiti
vremenski učinak utvrđenja da je predmetna ugovorna odredba nepoštena (332) te time, na primjer, isključiti zahtjeve za
povrat iznosa za vrijeme prije tog utvrđenja (333):
Članak 6. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ […] treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalna sudska praksa
kojom se vremenski ograničavaju restitucijski učinci vezani za sudsko utvrđenje nepoštenosti, u smislu članka 3.
stavka 1. te direktive, odredbe sadržane u ugovoru koji je prodavatelj robe odnosno pružatelj usluge sklopio s potroša
čem, samo na iznose koji su neosnovano plaćeni na temelju te odredbe nakon donošenja odluke kojom je sudskim
putem utvrđena ta nepoštenost.
S tim je u vezi Sud podsjetio da samo Sud može, u svjetlu temeljnog zahtjeva opće i jedinstvene prirode prava EU-a,
odlučivati o vremenskim ograničenjima koja se primjenjuju na njegovo tumačenje pravila prava EU-a (334). Nacionalni
sudovi moraju tumačenje pravila prava EU-a koje je dao Sud primjenjivati i na pravne odnose koji proizlaze iz presude
Suda i utvrđuju se prije te presude jer se njegovim tumačenjem utvrđuje na koji se način odgovarajuće pravilo mora ili
treba razumjeti i primjenjivati od trenutka njegova stupanja na snagu (335). Stoga Sud može u primjeni općeg načela
pravne sigurnosti ograničiti vremenski učinak svojih presuda u „potpuno iznimnim slučajevima” ako su zadovoljena dva
kumulativna učinka: i. predmetni sudionici na tržištu djelovali su na temelju načela o dobroj vjeri i ii. postoji rizik od
ozbiljnih poteškoća zbog „retroaktivne” primjene sudske prakse Suda (336).
5. PRAVNI LIJEKOVI I POSTUPOVNA JAMSTVA KOJA SE ZAHTIJEVAJU ČLANKOM 6. STAVKOM 1.

I ČLANKOM 7. STAVKOM 1. DIREKTIVE O NEPOŠTENIM UVJETIMA U POTROŠAČKIM UGOVORIMA
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima te načela ekvivalentnosti i djelotvornosti općenito
Članak 6.
1. Države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema
nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje
stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba.
[…]
Članak 7.
1. U interesu potrošača i tržišnih konkurenata države članice osiguravaju da postoje primjerena i djelotvorna sredstva
za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koji prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju
s potrošačima.
[…]
Članak 47. Povelje o temeljnim pravima

Pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje
Svatko čija su prava i slobode zajamčeni pravom Unije povrijeđeni ima pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom,
u skladu s uvjetima utvrđenima ovim člankom.
[…]
(331) Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo i dr., t. 67.–69.
(332) Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutierrez Naranjo, t. 70.–71. Sud takvo vremensko ograničenje jasno razlikuje od
razumnog roka za pokretanje postupaka utvrđenog u nacionalnom pravu.
(333) Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo i dr., t. 67.–69. Navedeni je odlomak preuzet iz izreke.
(334) Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutierrez Naranjo, t. 70., koji upućuje na predmet C-309/85, Barra i dr., t. 13.
(335) Predmet C-92/11 RWE Vertrieb, t. 58. s upućivanjima na prethodnu sudsku praksu.
(336) Predmet C-92/11 RWE Vertrieb, t. 59. s upućivanjima na prethodnu sudsku praksu.
Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. odredbe su Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima kojima
se utvrđuje na koji se način treba potrošače zaštititi od nepoštenih ugovornih odredaba te se ne međusobno
nadopunjuju (337).
Implikacije neobvezujuće prirode nepoštenih ugovornih odredaba za prava i obveze stranaka navedene su u prethod
nom odjeljku 4. U ovom se odjeljku raspravlja o implikacijama članka 6. stavka 1., u vezi s člankom 7. stavkom 1.
i načelima ekvivalentnosti i djelotvornosti, za postupovna pravila te ovlasti i obveze nacionalnih sudova.
U članku 7. stavku 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, osobito u pogledu nepoštenih ugo
vornih odredaba, odražava se opće pravo na djelotvoran pravni lijek protiv kršenja prava i sloboda zajamčenih pravom
EU-a iz članka 47. Povelje o temeljnim pravima EU-a (338).
Budući da u članku 6. stavku 1. i članku 7. stavku 1. nisu sadržana posebna postupovna pravila, njihovi se ciljevi mogu
ostvariti samo ako nacionalna postupovna pravila pridonose njihovu ostvarenju te ako se njima ne stvaraju neopravdane
prepreke potrošačima kako bi se oslonili na zaštitu koja im se dodjeljuje Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošač
kim ugovorima.
U nedostatku usklađenosti postupovnih pravila u instrumentu prava EU-a, Sud je istaknuo postupovnu autonomiju država
članica (339), ali i njihovu odgovornost da zajamče djelotvornu zaštitu prava koja proizlaze iz prava EU-a (340). Sud je
utvrdio da u mjeri u kojoj postupovna pravila država članica utječu na primjenu prava utvrđenih pravom EU-a, ta pra
vila moraju biti u skladu s načelima ekvivalentnosti i djelotvornosti (341). Naveo je da se tim načelima izražava opća obveza
država članica da osiguraju sudsku zaštitu prava pojedinaca uživaju na temelju prava EU-a (342).
Ekvivalentnost znači da postupovna pravila čija je svrha osigurati zaštitu prava koja se izvode iz prava EU-a ne smiju
biti nepovoljnija od onih koja se odnose na slična prava u nacionalnom pravu (343) ili slična pravna sredstva u nacional
nom pravu (344).
Djelotvornost podrazumijeva da se nacionalnim postupovnim pravilima ne smije činiti nemogućim, praktično ili
u praksi (345), ili pretjerano teškim ostvarivanje prava dodijeljenih potrošačima pravom EU-a (346).
Sud je značenja ekvivalentnosti i djelotvornosti opisao kako slijedi (347):
U nedostatku pravila Zajednice kojima se uređuje to pitanje, nacionalni pravni sustav svake države članice mora odrediti
nadležne sudove te odrediti detaljna postupovna pravila kojima se uređuju pravna sredstva za zaštitu prava pravnih
subjekata koja proizlaze iz izravnog učinka prava Zajednice. Međutim, takva pravila ne smiju biti nepovoljnija od onih
kojima se uređuju slična pravna sredstva niti se njima ne smije čini nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje prava
dodijeljenih pravom Zajednice […].
Sud je ova načela dodatno razradio u pogledu potrošačkog prava te osobito Direktive o nepoštenim uvjetima u potro
šačkim ugovorima, na temelju određenog broja posebnih postupovnih zahtjeva kako bi se i u stvarnim sudskim postup
cima osigurala djelotvorna zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredaba.
(337) Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo, t. 53.–56.

(338) Predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 59. Sud je ujedno pojasnio da je načelo djelotvorne sudske zaštite opće načelo prava EU-a
koje proizlaze iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama, koje je utvrđeno člancima 6. i 13. Povelje EU-a o temeljnim pra
vima i potvrđeno člankom 47. Povelje, spojeni predmeti C-317/08, C-318/08, C319/08 i C-320/08 Alassini, t. 61.
(339) Npr. predmet C-49/14 Finanmadrid, t. 40.; Spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98 Océano Grupo Editorial, predmet C-168/05 Mos
taza Claro, predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones. Nedavno, predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, predmet C-137/08
VB Pénzügyi Lízing i predmet C-453/10 Pereničová i Perenič.
(340) Spojeni predmeti C-317/08, C-318/08, C-319/08 i C-320/08 Alassini, t. 61.
(341) Spojeni predmeti C-430/93 i 431/93 Van Schijndel, predmet C-432/05 Unibet (London) Ltd. i Unibert (International) Ltd., predmet
C-126/97 Eco-Swiss China Time Ltd, predmet C-49/14 Finanmadrid, t. 40.
(342) Spojeni predmeti C-317/08, C-318/08, C-319/08 i C-320/08 Alassini, t. 49.
(343) Predmet C-377/14 Radlinger and Radlingerová, t. 48., predmet C-49/14 Finanmadrid, t. 40., predmet C-169/14 Sánchez Morcillo i Abril
García, t. 31. i navedena sudska praksa.
(344) Predmet C-567/13 Nóra Baczó, t. 42.–47.
(345) Oba se pojma mogu naći u sudskoj praksi Suda.
(346) Predmet C-49/14 Finanmadrid, t. 40., predmet C-196/14 Sánchez Morcillo i Abril García, t. 31. i tamo navedena sudska praksa.
(347) Spojeni predmeti C-430/93 i 431/93 Van Schijndel, t. 17.
Ovisno o okolnostima predmeta i pitanjima suda koji je uputio zahtjev, Sud je te zahtjeve temeljio na:
— djelotvornosti (348) neobvezujuće prirode nepoštenih ugovornih odredaba na temelju članka 6. stavka 1. Direktive
o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima,
— zahtjevu za primjerenim i djelotvornim sredstvima za sprečavanje stalne primjene nepoštenih ugovornih odredaba
na temelju članka 7. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (349),
— temeljnom pravu na djelotvoran pravni lijek u skladu s člankom 47. Povelje (350),
— kao i na načelu ekvivalentnosti, ovisno o važećem nacionalnom pravu (351).
Sud članak 7. stavak 1., čemu ponekad ide u prilog članak 47. Povelje, i djelotvornost navodi kao gotovo zamjenjive
pojmove koji su pravni izvor jamstava povezanih s djelotvornosti postupovne zaštite od nepoštenih ugovornih
odredaba (352).
Postupovni zahtjevi s jedne se strane odnose na pravne lijekove i postupovna prava dostupna potrošačima, a s druge
strane na obveze nacionalnih sudova. Općenito uključuju sljedeća načela:
— potrošači moraju imati na raspolaganju djelotvorne pravne lijekove kako bi otvorili pitanje nepoštenosti relevantnih
ugovornih odredaba i
— nacionalni sudovi obvezni su procijeniti nepoštenost ugovornih odredaba po službenoj dužnosti.
Sud je ta postupovna jamstva dodatno razradio u svjetlu posebnih vrsta postupaka i postupovnih situacija, kao što su
redovni građanski postupci (353), žalbeni postupci (354), presude zbog izostanka (355), tužbe za poništenje arbitražnog pra
vorijeka (356), izvršenje arbitražne odluke (357), postupci za izdavanje sudskog naloga (358), različite vrste postupaka plat
nog naloga (359), ovršni postupci na temelju hipoteke (360), dobrovoljne dražbe (361) i stečajni postupci (362). Od Suda je
zatraženo i razmatranje odnosa između Uredbe (EZ) br. 1896/2006 (363) o uvođenju postupka za europski platni nalog
i postupovnih jamstava na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (364).
Iako se većina prethodnih odluka odnosila na predmete u kojima su potrošači bili u svojstvu tuženika ili dužnika (365)
Sud je ta načela primijenio i na postupke u kojem je potrošač zahtijevao da se ugovorna odredba proglasi nevaljanom.
(348) Sud djelotvornost zaštite na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima primjenjuje kao standard procjene
postupovnih ograničenja kao i pozitivan zahtjev koji se posebice nalazi u osnovi kontrole po službenoj dužnosti, npr. predmet
C-176/17 Profi Credit Polska, t. 44., predmet C-49/14 Finanmadrid, t. 4. Vidjeti i predmet C-497/13 Froukje Faber, t. 42.–47.
o Direktivi 1999/44/EZ o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i o jamstvima za takvu robu (SL L 171, 7.7.1999.,
str. 12.).
(349) Npr. predmet C-176/17 Profi Credit Polska.
(350) Npr. predmet C-176/17 Profi Credit Polska.
(351) Npr. predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, predmet C-76/10 Pohotovost’ i predmet C-488/11 Asbeek Brusse.
(352) Na primjer, u predmetu C-176/17 Profi Credit Polska Sud upućuje na članak 7. stavak 1., dok se u predmetu C-618/10 Banco Español
de Crédito Sud oslanja na djelotvornost.
(353) Predmet C-32/12 Duarte Hueros, predmet C-497/13 Froukje Faber, oba se odnose na Direktivu 1999/44/EZ o određenim aspektima
prodaje robe široke potrošnje i o jamstvima za takvu robu (SL L 171, 7.7.1999., str. 12.).
(354) Predmeti C-488/11 Asbeek Brusse i C-397/11 Erika Jörös.
(355) U kojem se tuženik nije pojavio pred Sudom, Predmet C-147/16 Karel de Grote, t. 24.–37.
(356) Predmet C-168/05 Mostaza Claro.
(357) Predmeti C-168/05 Mostaza Clara, C-40/08, Asturcom Telecomunicaciones, C-76/10, Pohotovosť i C-168/15 Tomášová.
(358) Predmet C-472/10 Invitel.
(359) Predmet C-243/08 Pannon GSM, predmet C-137/08 VB Pénzügyi Lízing, predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, predmet
C-49/14 Finanmadrid; Predmet C-176/17 Profi Credit Polska; Predmet C-632/17 PKO.
(360) Npr. predmet C-415/11 Mohammed Aziz; predmet C-169/14 Sanchez Morcillo; Predmet C-32/14 Erste Bank Hungary; predmet
C-421/14 Banco Primus itd.
(361) Predmet C-34/13 Kušionová.
(362) Predmet C-377/14 Radlinger Radlingerová.
(363) SL L 399, 30.12.2006., str. 1.
(364) Spojeni predmeti C-453/18 i C-494/18 Bondora (u tijeku 31. svibnja 2019.).
(365) Uključujući u slučajevima kada su morali pokrenuti pravne lijekove protiv izvršenja koje je zatražio prodavatelj robe ili pružatelj
usluga.
Iako je pri procjeni usklađenosti posebnih odredaba s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
potrebno uzeti u obzir kontekst i posebnosti svih vrsta postupaka, standardi i testovi koje je uspostavio Sud primje
njuju se na sve vrste postupaka.
Sud je nekoliko puta naglasio (366) da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na
temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meri
torne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti
njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju
prodavatelj robe ili pružatelj usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna
postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju
radi dobrobiti potrošača. Prema riječima Suda (367):
„[…] posebne značajke sudskih postupaka ne smiju predstavljati čimbenik koji može utjecati na pravnu zaštitu koju
potrošači uživaju na temelju odredaba Direktive 93/13.”
Istodobno je nužno, u odnosu na načelo djelotvornosti (368), u potpunosti i u odgovarajućem kontekstu promotriti
nacionalna postupovna pravila. Sud (369) je to izrazio na sljedeći način:
43. […] što se tiče načela djelotvornosti, Sud je već presudio da se svaki slučaj u kojem se postavlja pitanje čini li
nacionalna postupovna odredba nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije mora analizirati uzimajući
u obzir mjesto te odredbe u cjelokupnom postupku, njegovo odvijanje i posebnosti pred različitim nacionalnim
tijelima […].
44. U tom pogledu valja, ovisno o slučaju, uzeti u obzir načela na kojima se temelji nacionalni pravosudni sustav, kao
što su zaštita prava obrane, načelo pravne sigurnosti i nesmetano odvijanje postupka […].
To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se
osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije (370) ili
u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi (371).
Nacionalni sudovi obvezni su ova postupovna jamstva primjenjivati i u slučaju kada bi se nacionalnim odredbama to
sprečavalo te stoga moraju zanemariti sudsku praksu nacionalnih vrhovnih sudova u mjeri u kojoj nije u skladu
s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima prema tumačenju Suda (372).
Sva postupovna jamstva koja proizlaze iz prava EU-a primjenjuju se na predmete koji uključuju nepoštene ugovorne
odredbe, čak i ako nisu izričito navedeni u ovoj Obavijesti. To uključuje i postupovna prava navedena u članku 47.
Povelje, uključujući pravo na pošteno suđenje (373) i ravnopravnost stranaka (374). Na temelju samog načela djelotvorne
pravne zaštite potrošačima se ne dodjeljuje pravo na dvostupanjsko sudovanje (375) za procjenu ugovornih odredaba.
Međutim, to se pravo može temeljiti na članku 7. stavku 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
u vezi s načelom ravnopravnosti stranaka, koje se jamči na temelju članka 47. Povelje, prema kojem, u istom postupku,
prodavatelji robe ili pružatelji usluga imaju pravo uložiti prigovor na odluku u vezi s nepoštenosti ugovornih
odredaba (376).
(366) Npr. predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, t. 55.; predmet C-415/11 Aziz; predmet C-76/10 Pohotovost’ i predmet C-77/14
Radlinger Radlingerová, t. 50.
(367) Predmet C-77/14 Radlinger Radlingerová, t. 50. Sud upućuje na prethodnu presudu u predmetu C-34/13 Kušionová, t. 52. i 53. i tamo
navedenu sudsku praksu.
(368) Ili članak 7. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
(369) Navedeni su odjeljci preuzeti iz predmeta C-49/14 Finanmadrid, t. 43. i 44. Isti ili sličan tekst može se pronaći, na primjer, u predme
tima C-618/10 Banco Español de Crédito, t. 49., C-415/11 Mohammed Aziz, t. 5., C-8/14 BBVA, t. 26., C-377/14 Radlinger Radlingerová
t. 50., t. 54. i 55.
(370) Predmet C-49/14 Finanmadrid; predmet C-176/17 Profi Credit Polska; predmet C-632/17 PKO i predmet C-448/17 EOS KSI Slovensko.
(371) Predmeti C-415/11 Aziz i C-32/14 ERSTE Bank Hungary.
(372) Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo, t. 74., upućuje na prethodnu sudsku praksu. Vidjeti i predmet
C-118/17 Dunai, t. 64.
(373) Predmet C-119/15 Biuro prodróży ‚Partner’.
(374) Predmet C-169/14 Sanchez Morcillo, t. 44.–51.
(375) Predmet C-169/14 Sánchez Morcillo, t. 36.
(376) Predmet C-169/14 Sanchez Morcillo, t. 44.–51.
5.2. Načelo kontrole po službenoj dužnosti nepoštenih ugovornih odredaba (377)

5.2.1. Povezanost s člankom 6. stavkom 1. i člankom 7. stavkom 1.
Kako bi se ispravio strukturno podređeniji položaj potrošača, koji možda nisu svjesni svojih prava te stoga možda neće
postaviti pitanje u pogledu nepoštenosti ugovornih odredaba, nacionalni sudovi, kao neutralna instanca, imaju aktivnu
ulogu u postupcima koji se odnose na nepoštene ugovorne odredbe. Sud je od donošenja presude od 4. lipnja
2009. (378) dosljedno smatrao da je obveza nacionalnih sudova po službenoj dužnosti procijeniti nepoštene ugo
vorne odredbe, tj. čak i ako potrošač ne postaviti pitanje nepoštenosti ugovornih odredaba:
1. Članak 6. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovo
rima treba tumačiti na način da nepoštena ugovorna odredba nije obvezujuća za potrošača te u tom pogledu nije nužno
da je potrošač ranije uspješno osporio ovu odredbu.
2. Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada ima dostupne
pravne i činjenične elemente potrebne za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije je primi
jeniti, osim ako se potrošač tome protivi. Ta je obveza povjerena nacionalnom sudu i pri utvrđivanju svoje mjesne
nadležnosti.
Sud je nekoliko puta potvrdio taj zahtjev (379):
[…] Sud je već u više navrata odlučio da je nacionalni sudac dužan po službenoj dužnosti procijeniti nepošteni karakter
ugovorne odredbe koja ulazi u područje primjene Direktive 93/13 i time ispraviti neravnotežu između potrošača
i prodavatelja ili pružatelja čim raspolaže potrebnim pravnim i činjeničnim elementima […] (380).
Kontrolom po službenoj dužnosti nastoji se postići rezultat koji se zahtijeva člankom 6. stavkom 1. u pojedinačnim
predmetima te se njome pridonosi cilju iz članka 7. jer može imati odvraćajući učinak kad je riječ o primjeni nepošte
nih ugovornih odredaba u cjelini (381). Obveza kontrole po službenoj dužnosti primjenjuje se a fortiori u slučaju kada
potrošač zapravo dovodi u pitanje valjanost ili poštenost ugovora bez konkretnog upućivanja na pravne odredbe nepo
štenih ugovornih odredaba (382).
5.2.2. Odnos s načelima građanskog postupka

U državama članicama vodeće načelo u građanskim postupcima (383) jest dispozicija stranaka (ili autonomija stranaka).
To najčešće znači da stranke moraju prema vlastitom nahođenju definirati predmet i opseg postupka na način da sudac
ne može odobriti zahtjev koji nije podnesen (ultra petita) ili odobriti više nego što je zatraženo (extra petita). Ujedno je
općenito prihvaćeno da je prije svega obveza stranaka izložiti činjenice na koje se oslanjanju kako bi potkrijepili svoje
zahtjeve te dostaviti potrebne dokaze. Općenito će svaka strana imati teret dokazivanja činjenica koje idu u prilog njezi
nom tužbenom zahtjevu, osim ako postoje posebne odredbe kojima se za određena pitanja prebacuje ili ublažava teret
dokazivanja.
Općenito je prihvaćeno da, iako stranke moraju navesti činjenice, potrebne pravne kvalifikacije obveza su suda (384), što
je izraženo u načelima da mihi factum dabo tibi jus i iura novit curia. Uobičajeno je da sudovi moraju po službenoj duž
nosti razmotriti određena imperativna pravila, koja se često nazivaju pitanjima javnog poretka, tj. bez da su ih na to
pozvale stranke.
(377) Detaljnije implikacije načela po službenoj dužnosti prikazane su u narednim pododjeljcima.

(378) Predmet C-243/08 Pannon GSM, izreka. U skladu s ranijom sudskom praksom, počevši u spojenim predmetima C-240/98–244/98
Océano Grupo Editorial i kako je potvrđeno u nekoliko narednih presuda, Sud je zahtijevao da nacionalni sudovi moraju imati ovlast
po službenoj dužnosti preispitati nepoštene ugovorne odredbe. Taj je razvoj u sudskoj praksi Suda objašnjen u predmetu C-168/15
Milena Tomášová, t. 28.–31.
(379) Npr. predmet C-421/14 Banco Primus, ovdje navedena točka 43.
(380) Upućivanje na predmete C-415/11, Aziz, t. 46. i navedenu sudsku praksu, te predmete C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez
Naranjo i dr., t. 58.
(381) Predmet C-168/05 Mostaza Claro t. 27. i 28.; predmet C-473/00 Cofidis, t. 32.; predmet C-240/98 Océano Grupo Editorial, t. 28.
(382) Predmet C-397/11 Erika Jöros t. 30., 35. i 36.
(383) Pregled vodećih načela u državama članicama, kao i implikacija za predmete potrošača, može se pronaći u poglavlju 3. Evaluacijske
studije o nacionalnim postupovnim pravima i praksama u smislu njihovog utjecaja na slobodni protok presuda i na ekvivalentnost
i djelotvornost postupovne zaštite potrošača na temelju potrošačkom prava EU-a, JUST/2014/RCON/PR/CIVI/0082 – Drugi potpro
gram: postupovna zaštita potrošača.
(384) Vidjeti i predmet C-497/13, Froukje Faber, t. 38.
Unutar ovog općeg okvira postoje razlike između država članica kad je riječ o opsegu u kojem sudovi mogu ili moraju
imati aktivniju ulogu u postupcima (385), uključujući ulogu koja se odnosi na istragu, na primjer postavljenjem pitanja,
pružanjem savjeta ili povratnih informacija, ali i kad je riječ o izvođenju dokaza.
Kontrola nepoštenih ugovornih odredaba po službenoj dužnosti načelno se smatra postupovnom posljedicom činjenice
da su nepoštenost ugovornih odredaba i njihova neobvezujuća priroda obvezna pravila javnog poretka koja se primje
njuju ex jure te su pravni aspekti koji stoga ne ovise niti o jednoj strani koja se na nju poziva. Kontrola nepoštenih
ugovornih odredaba po službenoj dužnosti stoga nije protivna temeljnim načelima građanskih postupaka kao što je
dispozicija stranaka. Međutim, posebnim nacionalnim odredbama kontrola po službenoj dužnosti može se otežati ili
onemogućiti. Za više pojedinosti o tim primjerima vidjeti odjeljke 5.4, 5.5 i 5.6.
5.2.3. Kontrola po službenoj dužnosti i potpuna pasivnost potrošača

Od potrošača se općenito očekuje da koriste dostupne pravne lijekove te da ne ostanu u potpunosti pasivni kako bi
iskoristili zaštitu na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Sud je prihvatio da se načelo
djelotvornosti ne može proširiti u mjeri da se od nacionalnog suda zahtijeva da u potpunosti nadoknadi potpunu pasiv
nost potrošača (386) u predmetima u kojima mogu u razumnim okolnostima koristiti djelotvorne pravne lijekove (387).
Prema tome, sama činjenica da će potrošač morati pokrenuti sudski postupak i primijeniti pravne lijekove radi dobivanja
zaštite od nepoštenih ugovornih odredaba, nije automatski u suprotnosti s načelom djelotvornosti (388). Sudska praksa
istodobno ukazuje na to da nacionalni sudovi moraju po službenoj dužnosti procijeniti nepoštenost ugovornih odredaba
čak i kad su potrošači bili potpuno pasivni, kada se takva intervencija traži na temelju načela ekvivalentnosti, kako je
navedeno u odjeljku 5.3, ili člankom 7. stavkom 1. ili na temelju načela djelotvornosti, kako je navedeno u odjeljku 5.4.
5.3. Obveze koje proizlaze iz načela ekvivalentnosti

5.3.1. Kontrole po službenoj dužnosti nepoštenih ugovornih odredaba
Na temelju načela ekvivalentnosti (389), nacionalni su sudovi obvezni po službenoj dužnosti razmotriti obvezujuća pravila
prava EU-a u svim predmetima u kojima ih se nacionalnim pravom obvezuje ili barem daje ovlast ili diskrecija za otva
ranje pravnih pitanja po službenoj dužnosti na temelju obvezujućih nacionalnih pravila. Kako je prethodno navedeno,
neobvezujuća priroda nepoštenih ugovornih odredaba iz članka 6. stavka 1. i sve odredbe Direktive o nepoštenim uvje
tima u potrošačkim ugovorima nužne za ostvarivanje tog cilja moraju se smatrati ekvivalentnima pitanjima javnog
poretka koja su prepoznata u zakonima država članica. Taj će se status primjenjivati na sve odredbe Direktive o nepošte
nim uvjetima u potrošačkim ugovorima koji su važni za procjenu nepoštenosti ugovorne odredbe i donošenje
zaključaka.
Sud (390) je to objasnio na sljedeći način:
44. […], s obzirom na narav i važnost javnog interesa na kojem se zasniva zaštita koja se potrošačima osigurava
Direktivom, Sud je naveo da se članak 6. treba smatrati pravnim pravilom istovjetnim nacionalnom pravilu koje unutar
nacionalnog pravnog poretka ima isti status kao pravno pravilo javnog poretka […]. Mora se smatrati da se ta klasifika
cija proteže na sve odredbe Direktive koje su bitne za postizanje cilja koji se želi postići člankom 6.
(385) Aktivnija uloga sudaca može ovisiti i o tome smatra li se jedna strana slabijom, npr potrošač, ili ima li strana svog zastupnika, oso
bito odvjetnika.
(386) Predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, t. 47. Vidjeti i predmet C-137/08 VB Pénzügyi Lízing, t. 56.; predmet C-415/11 Aziz,
t. 47.; predmet C-472/11 Banif Plus Bank, t. 24.
(387) Predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, t. 41.–46. U spornom predmetu potrošačica nije sudjelovala u arbitražnom postupku
koji je protiv nje pokrenuo trgovac niti je u roku od dva mjeseca pokrenula postupak za poništenje arbitražne odluke. Međutim, Sud
je u ovom predmetu smatrao da nacionalni sudovi nisu bili obvezni procijeniti usklađenost arbitražne odluke s Direktivom o nepo
štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima na temelju načela ekvivalentnosti.
(388) Predmet C-32/14 ERSTE Bank Hungary, t. 63.
(389) Obveze po službenoj dužnosti na temelju načela ekvivalentnosti objašnjene su, na primjer, u spojenim predmetima C-430/93
i C-431/93 van Schijndel and van Veen, t. 13. i 14., s upućivanjima na prethodnu sudsku praksu:
‚13. Kada, na temelju domaćeg prava, sudovi moraju po službenoj dužnosti pokrenuti pravna pitanja koja se temelje na obvezu
jućim nacionalnim pravilima koja stranke nisu pokrenule, takva obveza postoji i kada su u pitanju obvezujuća pravila Zajed
nice (vidjeti, posebice, presudu u predmetu C-33/76 Rewe protiv Landwirtschaftskammer für das Saarland, t. 5.).
14. Isto to vrijedi i ako je nacionalnim pravom sudovima povjerena ovlast da po službenoj dužnosti primjenjuju obvezujuće
pravne propise. Štoviše, u skladu s načelom suradnje utvrđenim u članku 5. Ugovora, nacionalni sudovi moraju osigurati
pravnu zaštitu koja za osobe proizlazi iz izravnog učinka odredbi prava Zajednice (vidjeti, posebice, presudu u predmetu
C-213/89 Factortame i dr., t. 19.).’
(390) Npr. predmet C-488/11 Asbeek Brusse, ovdje navedene točke 44.–46. U toj presudi Sud upućuje i na predmete C-40/08 Asturcom
Telecomunicaciones, t. 52. i 54. i predmet C-76/10 Pohotovost’, t. 5.
45. Iz toga slijedi da, kada nacionalni sud ima ovlast, u skladu s internim postupovnim pravilima, po službenoj duž
nosti ispitati valjanost pravne mjere u svjetlu nacionalnih pravila javnog poretka, […], tu ovlast mora provoditi i kako bi
po službenoj dužnosti procijenio, s obzirom na kriterije utvrđene u Direktivi, može li ugovorna odredba koja ulazi
u opseg te direktive biti nepoštena.
46. Ta obveza nacionalnog suda vrijedi i kada, u skladu s nacionalnim pravnim sustavom, ima samo diskrecijsko
pravo da po službenoj dužnosti razmotri je li ta odredba protivna nacionalnim pravilima javnog poretka […].
Stoga nacionalni sudovi moraju po službenoj dužnosti procijeniti relevantne ugovorne odredbe svaki put kad ih naci
onalno pravo obvezuje ili im daje mogućnost da po službenoj dužnosti provjere usklađenost s bilo kojim razlogom prav
nog poretka navedenim u relevantnim nacionalnim odredbama, uključujući, na primjer, zakonske zabrane, osnovnu
moralnost (391) ili općenito javni poredak (392). U tom je pogledu Sud (393), na primjer, naveo da:
ako sud pred kojim je započet postupak radi izvršenja arbitražne odluke može, po službenoj dužnosti, obustaviti pri
mjenu te arbitražne odluke kada ta odluka stranci u pitanju nameće objektivno nemoguće plaćanje, zakonom zabra
njeno ili suprotno osnovnoj moralnosti, taj sud mora, ako su mu dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za tu
zadaću, po službenoj dužnosti, u kontekstu ovršnog postupka, ispitati i to je li kazna (394) određena ugovorom o kreditu
ili arbitražnom klauzulom (395) nepoštena.
Obveza kontrole po službenoj dužnosti na temelju načela ekvivalentnosti primjenjuje se na sve vrste i faze postupka,
uključujući presude zbog izostanka (396), žalbene postupke (397) ili ovršne postupke (398) uvijek kada su nacionalni sudovi
na temelju nacionalnog prava ovlašteni preispitati usklađenost s pravilima pravnog poretka.
Stoga su nacionalni sudovi obvezni relevantne odredbe o kontroli po službenoj dužnosti primjenjivati mutatis
mutandis kako bi po službenoj dužnosti procijenili nepoštenost ugovornih odredaba (399).
Za razliku od načela djelotvornosti, ova je obveza neovisna o bilo kojoj daljnjoj procjeni o tome postoji li, bez takve
kontrole po službenoj dužnosti, djelotvorna zaštita od nepoštenih ugovornih odredaba.
5.3.2. Ostale obveze na temelju načela ekvivalentnosti

Načelo ekvivalentnosti jednako se primjenjuje na druga postupovna pravila. Sud (400) je, na primjer, donio presudu da bi
nepovoljnija pravila za intervenciju udruga potrošača u pogledu prigovora na platni nalog na temelju nepoštenosti ugo
vornih odredaba dovela do ugrožavanja načela ekvivalentnosti u odnosu na pravila koja se primjenjuju na sporove koja
se isključivo odnose na nacionalno pravo.
Isto se mora primjenjivati na sve rokove, pravo na saslušanje, uvjete za privremenu zaštitu, prava na podnošenje prigo
vora ili žalbe te, štoviše, na sva druga postupovna rješenja.
5.4. Procjena po službenoj dužnosti i djelotvornost pravnih lijekova

5.4.1. Važeći test
Na temelju članka 7. stavka 1. ili načela djelotvornosti (401), nacionalnim pravom moraju se osigurati pravni lijekovi kojima
se potrošaču omogućuje pozivanje na nepoštenost ugovornih odredaba i ti pravni lijekovi moraju biti djelotvorni. To
podrazumijeva da potrošači moraju biti u mogućnosti primijeniti takve pravne lijekove u razumnim okolnostima, što znači
da ne smiju postojati zahtjevi ili ograničenja na temelju kojih im je praktički nemoguće ili pretjerano teško ostvariti
potrebnu zaštitu. Nadalje, ograničeno znanje ili informacije također mogu spriječiti potrošače u primjeni pravnih lijekova,
a ne samo postupovna ograničenja.
(391) Predmet C-76/10 Pohotovosť.

(393) Predmet C-76/10 Pohotovosť.
(394) Vidjeti posebice točku 53. rješenja.
(395) Vidjeti posebice točku 51. rješenja.
(396) Predmet C-147/16 Karel de Grote, t. 24.-37.
(397) Predmet C-397/11 Erika Jöros t. 30., 35., 36. i 38.; predmet C-488/11 Asbeek Brusse, t. 45.
(398) Npr. predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones; predmet C-76/10 Pohotovost’; predmet C-49/14 Finanmadrid
(399) Vidjeti odjeljak 5.6. u vezi s pitanjem pozitivnih zakonodavnih prilagodbi.
(400) Predmet C-448/17 EOS KSI Slovensko, t. 1. izreke.
(401) Predmet C-632/17 PKO, t. 43. i predmet C-567/13 Nóra Baczó, t. 52. i 59. primjeri su koji pokazuju da se pravo na djelotvoran
pravni lijek na temelju članka 7. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i članka 47. Povelje mora pro
cijeniti na temelju istih kriterija kao načelo djelotvornosti.
Stoga, kako bi utvrdio postoje li djelotvorni pravni lijekovi, Sud (402) primjenjuje sveobuhvatan test radi procjene pos
toji li znatniji rizik da potrošači neće ostvariti korist od djelotvorne zaštite
— zbog toga što posebni postupovni zahtjevi ili ograničenja pretjerano otežavaju (ili čak čine praktički nemogućim)
primjenu bilo kojih dostupnih pravnih lijekova,
— ili, pak, zbog toga što potrošači nemaju potrebno znanje o svojim pravima ili im se ne pružaju potrebne informacije
kako bi djelotvorno primijenili pravne lijekove.
Taj se test odražava u nekoliko presuda, na primjer, u vezi s postupkom platnog naloga (403):
U tom pogledu valja navesti da postoji nezanemariva opasnost da dotični potrošači ne ističu potreban prigovor bilo
zbog posebno kratkog roka koji je u tu svrhu predviđen bilo zbog toga što mogu biti obeshrabreni u svojoj obrani,
imajući u vidu troškove koje bi sudski postupak mogao prouzročiti u odnosu na iznos osporavanog duga, bilo zbog
toga što zanemaruju ili ne shvaćaju opseg svojih prava ili pak zbog ograničenog sadržaja prijedloga za izdavanje plat
nog naloga koji podnose prodavatelji robe i pružatelji usluga te, dakle, nepotpunosti informacija kojima potrošači
raspolažu […].
Kako je objašnjeno u odjeljku 5.1., potrebno je, u odnosu na djelotvornost, razmotriti cjelokupna relevantna postu
povna pravila, uzimajući u obzir njihove različite faze (404). U odjeljku 5.4.2 raspravlja se o relevantnim čimbenicima za
procjenu djelotvornosti.
U slučaju kada postoji znatniji rizik da potrošači neće uložiti prigovor na nalog za plaćanje, Sud utvrđuje da nacionalni
sudovi moraju po službenoj dužnosti procijeniti nepoštenost ugovornih odredaba u određenoj fazi postupka,
a najkasnije do početka provođenja ovrhe nad potrošačem (405). Prema riječima Suda (406):
Naime, takvu djelotvornu zaštitu pravâ, koja proizlazi iz te direktive, moguće je zajamčiti samo ako nacionalni postu
povni sustav dopušta u okviru postupka izdavanja platnog naloga ili postupka ovrhe platnog naloga nadzor po službe
noj dužnosti moguće nepoštene naravi odredbi sadržanih u dotičnom ugovoru […].
To znači da je,
— u slučaju kada postoji znatniji rizik da potrošači neće primijeniti pravne lijekove protiv naloga za plaćanje, sud obve
zan po službenoj dužnosti procijeniti nepoštenost relevantnih ugovornih odredaba prije izdavanja platnog
naloga (407).
S druge strane,
— u slučaju kada kontrola po službenoj dužnosti nije provedena prije izdavanja naloga, potrebno ju je provesti u fazi
provođenja ovrhe, kao krajnju mjeru (408).
(402) Predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, posebno t. 52.–54., predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 61.–72.
(403) Predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 69. Druga upućivanja uključuju predmet C-49/14 Finanmadrid, t. 52., predmet C-122/14
Aktiv Kapital Portfolio, t. 37. i predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, t. 54.
(404) Npr. predmet C-49/14 Finanmadrid, t. 43. i 44., s upućivanjima, između ostalog, na predmet C-618/10 Banco Español de Crédito,
t. 49.; predmet C-413/12 Asociación de Consumidores Independientes de Castilla y León, t. 34. te predmet C-470/12 Pohotovosť, t. 51.
(405) Predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 44., 61.–64. i 71.; predmet C-49/14 Finanmadrid, t. 45. i 46.; predmet C-122/14 Aktiv Kapital
Portfolio, t. 30.; predmet C-448/17 EOS KSI Slovensko, t. 45., 46. i 49. i predmet C-632/17 PKO, t. 49. Svi ti predmeti odnosili su se
na postupke platnog naloga i temelje se na predmetu C-618/10 Banco Español de Crédito.
(406) Predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 44.
(407) Predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, t. 57.; predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 44. i predmet C-632/17 PKO, t. 49.
(408) Predmet C-49/14 Finanmadrid. Državni odvjetnik Szpunar u svojim je zaključcima ispitivanje po službenoj dužnosti u fazi provođe
nja ovrhe nazvao „krajnjom mjerom”.
Slično tomu,
— ako provjerama koje su provedene u ranijoj fazi postupka nisu obuhvaćene sve relevantne ugovorne odredbe, naci
onalni sudovi obvezni su procijeniti ostale relevantne ugovorne odredbe uključujući po službenoj dužnosti, čak i ako
je odluka iz ranijih provjera imala učinak res iudicata na temelju nacionalnih postupovnih pravila (409).
Sud (410) je ujedno konkretno naveo da se time što nepoštenost ugovornih odredaba procjenjuje službenik suda koji
nema status suca prije izdavanja platnog naloga ne osigurava potrebna zaštita. To znači da, iako postoji znatniji rizik da
potrošač neće uložiti prigovor, sudac mora procijeniti nepoštenost ugovornih odredaba, ako treba po službenoj duž
nosti, te, najkasnije, u fazi provođenja ovrhe.
Sud (411) je, osobito kad je riječ o ovrhama na temelju hipoteke, načelno smatrao prihvatljivim pokretanje postupaka
ovrhe na temelju javnobilježničke isprave, bez prethodne kontrole nepoštenih ugovornih odredaba po službenoj dužnosti
suda. Međutim, to nije usklađeno s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima samo u mjeri u kojoj
potrošači mogu u razumnim okolnostima, uključujući dostupnost privremenih mjera, poduzeti pravne mjere protiv
takve provedbe ovrhe i ako je kontrola nepoštenih ugovornih odredaba po službenoj dužnosti zajamčena postupkom
o meritumu koji slijedi.
Stoga ovrha na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi nije u skladu s Direktivom o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima ako potrošačima nisu dostupni djelotvorni pravni lijekovi ili ako postoji znatniji
rizik da ih potrošači neće primijeniti. Djelotvorni pravni lijekovi ne postoje, na primjer, kada potrošači u postupku pro
vedbe ovrhe ne mogu uložiti prigovor na provedbu ovrhe na temelju nepoštenosti ugovornih odredaba, dok u postupku
o meritumu u kojem se nepoštenost ugovornih odredaba može procijeniti ne mogu ostvariti prekid provođenja
ovrhe (412).
Logika tih načela mora se mutatis mutandis primjenjivati na sve vrste postupaka (413).
5.4.2. Relevantni pokazatelji za djelotvornost pravnih lijekova

Pri ocjenjivanju djelotvornosti pravnih lijekova potrebno je uzeti u obzir specifičnost predmetnog postupka. Nadalje, utje
caj koji određene prepreke mogu imati na sposobnost potrošača da iskoriste pravne lijekove ili učinak koji ograničeno
znanje i informacije mogu imati u tom pogledu trebali bi u obzir uzeti perspektivu većeg broja ranjivih potrošača. Takvi
potrošači mogli bi biti posebno neskloni upotrebi dostupnih pravnih lijekova čak i kada se ugovorne odredbe koje su
upotrijebljene u odnosu na njih proglašene nepoštenima (414).
Sljedeći su čimbenici alternativni. To znači da nedjelotvornost pravnih lijekova može biti posljedica jednog zahtjeva,
na primjer, visokih ili diskriminatornih sudskih pristojbi (415) ili kombinacije različitih zahtjeva, na primjer, kratkog vre
menskog roka u kombinaciji s potrebom angažiranja odvjetnika (416) ili potrebe za sastavljanjem detaljnih podne
saka (417). Iako se većina aspekata u nastavku odnosi na postupovno pravo, nevažno je, u ovom kontekstu, je li određeni
čimbenik kvalificiran kao postupovno ili materijalno pravo (418) u određenoj državi članici. Popis u nastavku nije kona
čan, ali odražava većinu uobičajenih primjera koji proizlaze iz sudske prakse Suda.
(409) Predmet C-421/14 Banco Primus, t. 2. izreke i t. 52. Iako se ovaj predmet odnosi na ovrhe na temelju hipoteke, ista se logika mora
primijeniti na druge vrste postupaka. O procjeni pravila o pravnoj sigurnosti na temelju načela djelotvornosti, uključujući u vezi
s kontrolom po službenoj dužnosti, posebno se raspravlja u točki 5.4.2., u kojoj se, između ostalog, navodi točka 52. predmeta
Banco Primus.
(410) Predmet C-448/17 EOS KSI Slovensko, osobito t. 49.–54.
(411) Predmet C-32/14 ERSTE Bank Hungary, t. 65. i izreka.
(412) Predmet C-415/11 Aziz, t. 1. izreke i t. 43.–64.
(413) Predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, t. 55., predmet C-415/11 Aziz, predmet C-76/10 Pohotovost’ i predmet C-77/14 Radlinger
Radlingerová, t. 50.
(414) Npr. predmet C-76/10 Pohotovost’ i predmet C-168/15 Milena Tomášová.
(415) Predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 67. i 68.
(416) Predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, t. 52.
(417) Na primjer, ako potrošač mora trenutačno utvrditi pritužbe protiv akta koji se dovodi u pitanje, npr. sudskog naloga te predočiti
činjenice i dokaze, predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 65. i 66.
(418) To je diskutabilno, na primjer, u pogledu roka zastare.
P rav il a na dl ež n o s t i
Sud je naveo da se pravo na djelotvoran pravni lijek primjenjuje na pravila nadležnosti te na postupovna pravila (419).
Uredba (EU) br. 1215/2012 (420) o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stva
rima sadržava pravila zaštite potrošača u vezi s prekograničnim postupcima (421), slična zaštita možda ne postoji
u skladu s pravilima na nacionalnoj razini o nadležnosti u nacionalnim predmetima. Pravila nadležnosti, koja izravno ili
neizravno (422) obvezuju potrošače koji su udaljeni od svojeg mjesta prebivališta na podnošenje tužbi ili obranu na sudo
vima mogu obeshrabriti predmetne potrošače da iskoriste pravne lijekove, osobito kada je osobna prisutnost potrebna
u predmetnom postupku (423). Tu nacionalni sudovi moraju ispitati prouzročuje li udaljenost od suda prevelike putne
troškove za potrošača, zbog kojih se odlučuju ne pojaviti u postupku koji se vodi protiv njih (424).
Međutim, činjenica da određeni slučaj mora saslušati ne samo lokalni sud, nego i sud više instance, koji je udaljen
i može zahtijevati veće pristojbe, ne podrazumijeva automatski kršenje članka 7. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvje
tima u potrošačkim ugovorima (425). Nadalje, u pogledu pravila nadležnosti udruge potrošača koje podnose kolektivne
tužbe nisu u istom položaju kao pojedinačni potrošači (426).
Rok ov i
Prema uspostavljenoj sudskoj praksi utvrđivanje „razumnih” rokova za pokretanje postupaka u interesu pravne sigur
nosti u skladu je s pravom EU-a (427). Takvi rokovi načelno nisu takve naravi da u praksi onemogućuju ili pretjerano
otežavaju ostvarivanje prava koja priznaje pravni poredak Unije (428).
Kratki rokovi mogu biti problematični jer omogućuju malo vremena potrošačima za razmatranje mogućnosti, što često
može uključivati pravnu ocjenu, uključujući potrebu za pravnim savjetovanjem. Sud je dosad razmatrao duljinu rokova
u svakom slučaju zasebno te uglavnom u vezi s drugim okolnostima, tako da ne postoji konačno mjerilo razumnih, odnosno
nerazumnih rokova.
Stoga, Sud je smatrao da je dvomjesečni rok za osporavanje arbitražnog pravorijeka nakon slanja obavijesti razu
man (429). Suprotno tome, smatrao je (430) 20-dnevni rok za ulaganje prigovora na zahtjev za plaćanje „osobito kratkim”,
ali uzeo je u obzir i obvezu zastupanja od strane odvjetnika te povezane pristojbe, koje bi mogle obeshrabriti potrošače
da se brane.
U vezi s izvansudskim izvršenjem založnog prava (431) Sud je uzeo u obzir da je prodaju na dražbi moguće osporiti
u roku od 30 dana od obavijesti o izvršenju te da potrošači imaju razdoblje od tri mjeseca nakon javne dražbe za
poduzimanje koraka. Nadalje, bile su dostupne privremene mjere za obustavu ili prekid izvršenja tijekom ocjene meri
tuma. Na temelju toga Sud je zaključio da predmetno zakonodavstvo nije pretjerano otežalo potrošačima oslanjanje na
zaštitu u skladu s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
(419) Predmet C-632/17 Powszechna Kasa Oszczędności (PKO) Bank Polski S.A. protiv Jaceka Michalskog, t. 45.
(420) SL L 351, 20.12.2012., str. 1.; Uredba je stavila izvan snage Uredbu Vijeća (EZ) br. 44/2001 (SL L 12, 16.1.2001., str. 1.).
(421) U skladu s člankom 17. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1215/2012 (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.) ta se pravila ne primjenjuju na ugo
vore o prijevozu koji ne uključuju ugovore koji, za uključenu cijenu, omogućuju kombinaciju puta i smještaja. Štoviše, člancima 19.
i 25. Uredbe (EU) br. 1215/2012 strankama se omogućuje da ugovor u određenim slučajevima odstupa od pravila nadležnosti. Od
Suda traži se da protumači ovo pitanje u predmetu C-629/18 EN, FM, GL protiv Ryanair Designated Activity Company (u tijeku
31. svibnja 2019.).
(422) Na primjer, davanjem mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da tuži potrošača na sudu koji se ne nalazi u njihovu
mjestu prebivališta.
(423) U spojenim predmetima C-240/98 to C-244/98 Océano Grupo Editorial, t. 21. Sud je smatrao da takvi dogovori u pogledu nadlež
nosti u neugovorenim ugovornim obvezama zadovoljavaju sve kriterije da bi bili proglašeni nepoštenima u skladu s Direktivom
o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
(424) Predmet C-266/18 Aqua Med, t. 54., predmet C-567/13 Baczó i Vizsnyiczai, C-567/13, t. 49.–59.
(425) Predmet C-567/13 Baczó i Vizsnyiczai, t. 52.–59.
(426) Predmet C-413/12 Asociación de Consumidores Independientes de Castilla y León.
(427) Predmet C-33/76 Rewe-Zentralfinanz i Rewe-Zentral, t. 5.; predmet C-261/95 Palmisani, t. 28. i predmet C-2/06 Kempter, t. 58.; pred
met C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, t. 41.
(428) Predmet C-255/00 Grundig Italiana, t. 34.; predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, t. 41.
(429) Predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, t. 44.–46.
(430) Predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, t. 52.–54.
(431) Predmet C-34/13 Kušionová, osobito t. 55.
U pogledu dogovora o prijenosu novog prava kako bi se uložio prigovor na hipoteku na temelju nepoštenosti ugovor
nih odredaba (432), Sud (433) je smatrao da je razdoblje od četiri tjedna za sastavljanje prigovora u postupku u tijeku bilo,
u načelu, razumno i razmjerno (434). Neovisno o tome, Sud je smatrao da je činjenica da su pogođeni potrošači bili
obaviješteni o tom pravu samo putem službenog glasila države članice, ali ne i osobno od strane predmetnog suda (435)
dovela do znatnog rizika da će rok isteći bez mogućnosti da potrošač ostvari svoja prava, što je narušilo načelo djelo
tvornosti, a time i Direktivu o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (436).
Sud je dvomjesečno razdoblje za ulaganje prigovora na zahtjev za plaćanje na temelju zadužnice nazvao „kratkim raz
dobljem” (437). Smatrao je da je to razdoblje posebno problematično kada optuženik mora organizirati svoju obranu
u roku od ta dva tjedna podnošenjem svih pritužaba i predočavanjem činjenica i dokaza.
Sud (438) je također smatrao da razdoblje od 15 dana u kombinaciji s obveznim navođenjem razloga za prigovor protiv
zahtjeva za plaćanje može obeshrabriti potrošača od iskorištavanja tog pravnog lijeka.
Ur u če n je
Činjenica da je mjera ili odluka koja može biti dovedena u pitanje uručena potrošaču prije nego što rok počne teći
pruža barem minimalno jamstvo da je potrošač obaviješten o postojanju predmetne mjere odluke (439). Potreban stan
dard usluge može biti relevantan i pri ocjenjivanju rizika da potrošači neće iskoristiti dostupne pravne lijekove, zajedno
s informacijama koje se pružaju potrošačima kada im se dokument uruči.
Z ak on sk e pr is t o j b e i o b v e z e a n g a ž i r a n j a odv je t ni k a
Sudske i zakonske pristojbe za pravno savjetovanje i zastupanje jednako tako mogu biti čimbenik zbog kojeg će potro
šači biti neskloni iskorištavanju pravnih lijekova. Nije važan samo konačan iznos nego i, na primjer, omjer u odnosu na
vrijednost tužbe ili njihova diskriminatorna priroda. Odvjetničke naknade moraju biti uzete u obzir kada su potrošači
formalno obvezni angažirati odvjetnika ili kada, barem u praksi, za tim postoji potreba.
Mehanizmi čiji je cilj naknada za financijske poteškoće potrošača, kao što je pravna pomoć, također se moraju uzeti
u obzir (440) i mogu barem smanjiti utjecaj pristojbi.
Sud (441) je smatrao obvezu odvjetničkog zastupanja za predmete koji premašuju iznos od 900 EUR i povezane naknade
čimbenikom koji bi mogao obeshrabriti potrošače da se brane.
Sud (442) je utvrdio da pravilo u skladu s kojim optuženik mora platiti tri četvrtine sudskih pristojbi kada ulaže prigovor
protiv zahtjeva za plaćanje može obeshrabriti potrošača da uloži prigovor.
P otr e b a z a ob r a z l a g a n j e m i s k o r i š t a v a n j a pr av n ih l i je ko va
Obvezno obrazloženje pravnih i činjeničnih elemenata predmeta, uključujući dokaze, pri korištenju pravnog lijeka,
može obeshrabriti potrošače da iskoriste pravni lijek, posebice ako je to povezano s kratkim rokom (443). Isto se primje
njuje kada potrošači moraju navesti razloge za iskorištavanje pravnog lijeka za prigovor na zahtjev za plaćanje u roku
od 15 dana (444).
(432) Uvedeno kao posljedica odluke Suda u predmetu C-415/11 Aziz.

(433) Predmet C-8/14 BBVA.
(434) Predmet C-8/14 BBVA, t. 30. i 31.
(435) Predmet C-8/14 BBVA, t. 33.-42. i izreka. Rok je počeo teći od dana nakon objave novog zakona u službenom glasilu.
(436) Predmet C-8/14 BBVA, t. 40. i 41.
(437) Predmet C-176/17 Profi Credit Polska, osobito t. 65., 66. i 70. Taj se predmet odnosio na postupak zahtjeva za plaćanje na temelju
zadužnice. Vidjeti i predmet C-632/17 PKO u pogledu općeg postupka za izdavanje platnog naloga.
(438) Predmet C-448/17 EOS KSI Slovensko, osobito t. 51.-53.
(439) Predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, t. 45., odnosio se na uručivanje arbitražnog pravorijeka.
(440) Predmet C-567/13 Nóra Baczó, t. 55.
(441) Predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, osobito t. 52.–54.
(442) Predmet C-176/17 Profi Credit Polska, osobito t. 67. i 68.
(443) Na primjer, predmet C-176/17 Profi Credit Polska i predmet C-632/17 PKO.
(444) Predmet C-448/17 EOS KSI Slovensko.
Čak i ako ne postoji formalna obveza angažiranja odvjetnika, potreba za obrazlaganjem pravnog lijeka može stvoriti
potrebu za uključivanjem odvjetnika što, u svjetlu vremena potrebnog i povezanih troškova, kako je prethodno opisano,
može biti dodatan čimbenik koji obeshrabruje potrošače da iskoriste određeni pravni lijek.
Do st u pn ost p r i v r e m e n i h m j e r a
Sud (445) je više puta istaknuo značaj dostupnosti privremenih mjera, osobito kako bi se prekinulo ili obustavilo izvršenje
protiv potrošača dok sud ocjenjuje nepoštenost predmetnih ugovornih odredaba. Bez privremenih mjera postoji rizik da
će zaštita od nepoštenih ugovornih odredaba doći prekasno te da će biti nedjelotvorna. Privremena mjera osobito je
važna u vezi s izvršenjem koje se odnosi na dom potrošača (446), uključujući deložacije, ali relevantna je i za druge mjere
izvršenja. Sud (447) je sažeo pravna stajališta kako slijedi:
44. […]Sud je u svojoj sudskoj praksi također utvrdio da nacionalni propis države članice nije u skladu s Direktivom
93/13 kad taj propis, osim što u okviru postupka hipotekarne ovrhe ne predviđa razloge za prigovor koji se temelje na
nepoštenom karakteru ugovorne odredbe koja čini temelj ovršne isprave, sucu pred kojim se vodi spor o meritumu,
nadležnom za ocjenu nepoštenog karaktera takve odredbe, ne dopušta donijeti privremene mjere odgode navedenog
ovršnog postupka […] (448).
45. Naposljetku, Sud je presudio da je Direktivi 93/13 protivan nacionalni propis koji ovršnom sucu u okviru ovrš
nog postupka na temelju hipoteke ne dopušta procjenu nepoštenog karaktera odredbe u ugovoru iz kojeg proizlazi
potraživani dug i koji čini ovršnu ispravu, bilo po službenoj dužnosti ili na zahtjev potrošača, ni donošenje privremenih
mjera, među kojima osobito odgodu ovrhe, kada je nametanje tih mjera potrebno radi osiguranja potpune učinkovitosti
konačne odluke suca pred kojim se vodi odgovarajući postupak o meritumu, nadležnog za ispitivanje nepoštenog karak
tera te odredbe […] (449).
Privremene mjere mogu biti ključne ne samo za obustavu izvršenja protiv potrošača, ali i u slučajevima kada potrošači
pokreću tužbe kako bi zatražili proglašenje određenih ugovornih odredaba nevaljanima (450).
U skladu s člankom 7. stavkom 1. može se zahtijevati i da nacionalni sudovi moraju imati „mogućnost davanja privre
mene mjere po službenoj dužnosti”,
— kada je davanje takve mjere potrebno kako bi se osigurala potpuna djelotvornost kasnije presude koja uključuje
nepoštene ugovorne odredbe i
— kada postoji znatan rizik da potrošači neće zatražiti privremene mjere (451).
Konačno, „ne samo potpun izostanak privremenih mjera može narušiti djelotvornost pravnih lijekova, već i činjenica da
je potrošačima teško dobiti privremene mjere” u svjetlu, na primjer, kratkih vremenskih rokova, podnesaka koje je
potrebno dostaviti, jamstava ili dokaza koje je potrebno dostaviti.
(445) Npr. predmet C-415/11 Aziz; predmet C-34/13 Kušionová; predmet C-280/13 Barclays Bank i predmet C-32/14 ERSTE Bank Hungary.
Sud je dao općenite izjave o potrebi da nacionalni sudovi budu u mogućnosti donositi privremene mjere za punu djelotvornost sud
skih odluka u pogledu zaštite prava zajamčenih pravom EU-a u predmetima C-213/89 Factortame i drugi, t. 21., predmet C-226/99
Siples, t. 19. i predmet C-432/05 Unibet, t. 67.
(446) Na primjer, predmet C-34/13 Kušionová, t. 63.–66. s daljnjim upućivanjima, među ostalim, na sudsku praksu Europskog suda za
ljudska prava i članak 7. Povelje EU-a o temeljnim pravima, sadržavaju pravo na smještaj.
(447) Predmet C-32/14 ERSTE Bank Hungary, t. 44.-45.
(448) Upućivanja na predmete C-415/11 Aziz, t. 64. i C-280/13 Barclays Bank, t. 36.
(449) Spojeni predmeti C-537/12 i C-116/13 Banco Popular Español i Banco de Valencia, t. 60., predmet C-169/14 Sánchez Morcillo i Abril
García, t. 28.
(450) Spojeni predmeti C-568/14 do C-570/14 Ismael Fernández Oliva. Taj se predmet odnosio na mogućnost dobivanja privremene mjere
u pojedinačnom postupku dok traje kolektivna tužba.
(451) Sud je utvrdio ovaj zahtjev u vezi s tužbama za naknadu na temelju nepoštenosti ugovornih odredaba i paralelnim kolektivnim pos
tupcima koji su doveli do obustave pojedinačne tužbe. Spojeni predmeti C-568/14 do C-570/14, Ismael Fernández Oliva, t. 32.–37.
Znatan rizik temeljio se na činjenici da, u cilju provedbe i složenosti nacionalnog postupka, potrošači možda nisu bili upoznati sa
svojim pravima ili njihovim opsegom. Budući da odražava opće načelo, ovaj zahtjev primijenio bi se i u drugim postupovnim
situacijama.
Ne dos t at ak z n a n j a i i n f o r m a c i j a
Potrošači često neće znati koja su im prava ili biti svjesni njihova opsega ili bi mogli imati poteškoća s ocjenjivanjem
pravne situacije zbog ograničenih informacija koje su im pružene u, na primjer, platnom nalogu koji možda pobi
jaju (452). Nedostatak znanja ili ograničene informacije mogu dovesti do rizika da potrošači neće iskoristiti dostupne
pravne lijekove (453). Sud je potvrdio (454) da su informacije koje se pružaju potrošačima u odluci koja se možda osporava
ili u vezi s njom ključne. To će uključivati informacije o činjenici da je postupak moguće pobiti, informacije na temelju
čega je to moguće te u kojem obliku i predmetni vremenski rok. Nadalje, ograničene informacije o sadržaju tužbe mogu
otežati potrošačima procjenu mogućnosti uspjeha pri osporavanju određenih postupaka, kao što su platni nalozi. Nije
nemoguće da potrošače informacije koje dobiju, ovisno o sadržaju, mogu obeshrabriti da iskoriste dostupne pravne
lijekove.
Sud je dosad (455) dao samo nekoliko naznaka o tome kako je moguće utvrditi znatan rizik da potrošači neće iskoristiti
pravne lijekove zbog nedostatka znanja ili informacija. U svakom slučaju pri ispitivanju tog rizika trebat će uzeti u obzir
tipičnu situaciju potrošača, uključujući ranjive potrošače, u vrsti predmetnog postupka.
Opć en it o o pr a v o m o ć n o s t i i r o k o v i m a z a st ar e
Poput vremenskih rokova, rokovi zastare i pravila o konačnosti odluka sudova ili ostalih tijela (pravomoćnost) povezani su
s načelom pravne sigurnosti. Rokovi zastare i pravomoćnost pravne su prepreke za pokretanje postupaka, a pravomoć
nost može imati i učinak da je sud spriječen (ponovno) razmotriti određena pitanja materijalnog prava, uključujući
u fazi priziva ili izvršenja, na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti suda.
Unatoč činjenici da se pravomoćnost i rokovi zastare mogu, u određenim okolnostima, razlikovati od „materijalne
pravde”, Sud je prepoznao vrijednost pravne sigurnosti u pravnom poretku Unije i država članica. Na toj osnovi Sud (456)
je potvrdio da djelotvornost potrošačkog prava u načelu ne zahtijeva ukidanje nacionalnih pravila o pravomoćnosti
i razumnim rokovima, uključujući rokove zastare:
68. […] istina je da je Sud već priznao da zaštita potrošača nije apsolutna. U tom je smislu posebice utvrdio da pravo
Unije ne nameće nacionalnom sudu da izuzme iz primjene domaća postupovna pravila kojima se, među ostalim, odluci
daje svojstvo pravomoćnosti, čak i ako bi to omogućilo ispravljanje povrede odredbe, ma kakva ona bila, sadržane
u Direktivi 93/13 […] (457).
69. Isto tako, Sud je već utvrdio da je određivanje razumnih prekluzivnih rokova za pokretanje postupaka u interesu
pravne sigurnosti u skladu s pravom Unije […] (458).
70. Ipak, valja razlikovati primjenu postupovnog pravila, poput razumnog roka za zastaru, od vremenskog ograniče
nja učinaka tumačenja pravnog pravila Unije. […].
— Pra vom o ć n o s t
U svjetlu tih zaključaka Suda načelo res iudicata općenito će prevagnuti u predmetima koji su dovršeni donošenjem
konačne sudske odluke koju više nije moguće osporiti. To se primjenjuje čak i ako se odlukom krši Direktiva o nepošte
nim uvjetima u potrošačkim ugovorima i/ili gdje je promijenjena sudska praksa o ocjenjivanju određene vrste ugovorne
odredbe.
(452) Predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, t. 54.

(453) To već proizlazi iz jednadžbe s pomoću koje Sud definira prisutnost znatnog rizika. Nadalje, neznanje ili nedostatak znanja o opsegu
ili postupovnim pravima može samo po sebi opravdati intervenciju po službenoj dužnosti. Sud je to potvrdio u spojenim predme
tima C-568/14 do C-570/14 Ismael Fernández Oliva, t. 33., kada je ustvrdio da „[…] u svjetlu provedbe i složenosti predmetnog naci
onalnog postupka u glavnom postupku, […], postoji rizik koji nije neznatan da predmetni potrošač ne može podnijeti takav zahtjev,
čak i ako mogu biti ispunjeni materijalni uvjeti u skladu s nacionalnim pravom za davanje privremen mjere jer nije upoznat sa svo
jim pravima ili njihovim opsegom.”
(454) Predmet C-8/14 BBVA, t. 36.-40.
(455) Sud je razmotrio tipičnu situaciju u predmetu C-8/14 BBVA, t. 33.–42.
(456) Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo, t. 68.–70.
(457) Spojeni predmeti C-537/12 i C-116/13 Banco Popular Español i Banco de Valencia, t. 60 i predmet C-169/14 Sánchez Morcillo i Abril
García, t. 28.
(458) Predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, t. 41.
Međutim, i dalje je potrebno ispitati ograničava li određeno predmetno pravilo pravomoćnosti nerazmjerno ili pretje
rano pravne lijekove ili sprečava kontrolu po službenoj dužnosti u pogledu nepoštenosti ugovornih odredaba.
Kako je objašnjeno u odjeljku 5.4.1, pravilo na nacionalnoj razini o pravomoćnosti neće biti usklađeno s načelom
„djelotvornosti” kada sprečava kontrolu po službenoj dužnosti ugovornih odredaba prije izvršenja tužbe protiv
potrošača dok ne postoje djelotvorni pravni lijekovi ili postoji znatan rizik da potrošači neće iskoristiti dostupne pravne
lijekove (459). Slično tomu, Sud (460) je odlučio da, ako je sud ispitao samo relevantne ugovorne odredbe, pravomoćnost
ne može spriječiti ocjenjivanje dodatnih ugovornih odredaba u kasnijoj fazi, na zahtjev potrošača ili po službenoj
dužnosti:
Tako, kada se nacionalni sud, u slučaju kada je prethodno ispitivanje spornog ugovora dovelo do donošenja pravomoćne
odluke, ograničio na ispitivanje po službenoj dužnosti u odnosu na Direktivu 93/13 samo jedne ili pak samo nekih od
odredaba tog ugovora, ta direktiva nacionalnom sudu – […] kojem se potrošač uredno obratio u okviru izvanrednog
prigovora – nalaže da, na zahtjev stranaka ili po službenoj dužnosti, ako raspolaže za to potrebnim činjeničnim
i pravnim elementima, ocijeni i eventualnu nedopuštenost drugih odredaba tog ugovora. Naime, bez takve bi se kontrole
zaštita potrošača pokazala nepotpunom i nedostatnom te ne bi predstavljala ni prikladno ni djelotvorno sredstvo za
prestanak korištenja te vrste odredaba, suprotno onomu što predviđa članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 […] (461).
Nadalje, kako je navedeno u odjeljku 5.3.1, sudovi mogu biti obvezni ocijeniti nepoštenost ugovornih odredaba po služ
benoj dužnosti na temelju načela ekvivalentnosti (462), kada pravila na nacionalnoj razini ovlašćuju sudove da ispituju pita
nja javnog poretka unatoč primjenjivom pravilu pravomoćnosti.
— Zas tar a
Kako je prethodno navedeno Sud (463), u načelu, smatra da su razumni rokovi zastare prihvatljivi u interesu pravne sigur
nosti, na primjer, u vezi s tužbama za naknadu preplaćenih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba. Sud
dosad nije odlučio što bi predstavljalo razuman rok zastare u tom pogledu te nije odlučio o njegovu početku. Međutim,
od Suda su zatražene smjernice u vezi potonjeg (464).
Potrebno je razlikovati rokove zastare utvrđene u pravu i privremeno vremensko ograničenje djelotvornosti sudske
odluke o nepoštenosti ugovornih odredaba i povezanih posljedica (465), kao što je pravo potrošača na naknadu (466); pri
čemu je takvo vremensko ograničenje nedopustivo (467).
U svakom slučaju, kako je navedeno u odjeljku 4.2, neobvezujuća priroda nepoštenih ugovornih odredaba ne može
sama po sebi podlijegati rokovima zastare. To podrazumijeva da se potrošači uvijek mogu osloniti na tu zaštitu kad se
suočavaju s tužbama prodavatelja robe ili pružatelja usluga, neovisno o tome pozivaju li se na nepoštenost ili putem
kontrole po službenoj dužnosti, bez zastare (468). Isto se mora primjenjivati na zahtjeve za proglašavanjem ugovornih
odredaba nepoštenima u pojedinačnim postupcima ili nalozima za pokretanje sudskog postupka u smislu članka 7.
stavka 2. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
(459) Predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 44., 61.–64. i 71.; predmet C-49/14 Finanmadrid, t. 45. i 46.; predmet C-122/14 Aktiv Kapital
Portfolio, t. 30.; predmet C-448/17 EOS KSI Slovensko, t. 45., 46. i 49. i predmet C-632/17 PKO, t. 49. Svi navedeni predmeti odno
sili su se na postupke plaćanja, a temelje se na predmetu C-618/10 Banco Español de Crédito.
(460) Predmet C-421/14 Banco Primus, t. 52. ovdje navedena. U predmetnom predmetu prvo ispitivanje provedeno je po službenoj duž
nosti, ali vrijedilo bi isto pravilo da se prvo ispitivanje provelo na zahtjev potrošača.
(462) Predmet C-421/14 Banco Primus, t. 47. s upućivanjem na predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, t. 53.; predmet C-76/10
Pohotovost’.
(463) Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo, t. 69. Međutim, u predmetnom pitanju španjolsko pravo nije
pružilo rok zastare za takve tužbe.
(464) Predmeti C-698/18 SC Raiffeisen Bank i C-699/18 BRD Groupe Société Générale SA (u tijeku 31. svibnja 2019.).
(466) Spojeni predmeti C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutierrez Naranjo, t. 70., koji upućuje na prethodne presude u drugim područjima
prava.
(467) Vidjeti odjeljak 4.4 s navođenjem izreke spojenih predmeta C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo.
(468) Predmet C-473/00 Cofidis, t. 38.
5.5. Što podrazumijeva kontrola po službenoj dužnosti?

5.5.1. Temeljne obveze
Kontrola po službenoj dužnosti zahtijeva proaktivno interveniranje nacionalnih sudova neovisno o podnescima stra
naka (469), a u pogledu
— ispitivanja je li predmetna ugovorna odredba nepoštena i, stoga, neobvezujuća i
— posljedica koje će proizići iz zaključka da je predmetna odredba nepoštena kako bi se osiguralo da nije obvezujuća
za potrošača.
Nacionalni sudovi mogu primijeniti nepoštenu odredbu ako se, u iznimnom slučaju, potrošač koji je bio obaviješten
o svojim pravima protivi neprimjeni nepoštenih ugovornih odredaba (470). Sud je naveo da
[n]acionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada ima dostupne pravne
i činjenične elemente potrebne za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije je primijeniti,
osim ako se potrošač tome protivi. […]. (471)
Puna djelotvornost zaštite koja se pruža na temelju direktive zahtijeva da nacionalni sud koji je po službenoj dužnosti
utvrdio da je određena ugovorna odredba nepoštena, bude u mogućnosti utvrditi sve posljedice tog zaključka, bez očeki
vanja da će potrošač, koji je u potpunosti upoznat sa svojim pravima, podnijeti izjavu u kojoj se zahtijeva da se pred
metnu odredbu proglasi nevaljanom[… (472)]. (473)
Zbog obveze kontrole po službenoj dužnosti suci mogu biti obvezni donositi i druge privremene mjere po službenoj
dužnosti kada je to potrebno za djelotvornost pravnog lijeka i kada postoji znatan rizik da potrošači neće podnijeti
zahtjev za privremenu mjeru (474).
Štoviše, suci su obvezni obavijestiti stranke o ishodu ocjenjivanja po službenoj dužnosti ugovorne odredbe i zaključcima
koji će biti doneseni, kako bi mogli biti saslušani u tom pitanju (475).
5.5.2. Aspekti koje treba preispitati

Dužnost nacionalnih sudova da ocijene nepoštenost ugovornih odredaba po službenoj dužnosti zahtijeva ocjenjivanje
svih preduvjeta za donošenje zaključka da je predmetna odredba nepoštena (476), uključujući, u mjeri u kojoj su potrebni
pojedinačni koraci u skladu s predmetnim prenošenjem u nacionalno zakonodavstvo, pitanja
— jesu li ugovorne odredbe obuhvaćene područjem primjene Direktive (477), koja zahtijeva
— postojanje ugovora između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača (478),
— predmetna odredba nije bila pojedinačno ugovorena (479),
(469) Predmet C-497/13 Froukje Faber, t. 1. izreke i t. 46.–48.; predmet C-137/08 VB Pénzügyi Lízing, t. 3. izreke i t. 45.–51.; predmet
C-397/11 Erika Jörös.
(470) Predmet C-488/11 Asbeek Brusse, t. 49.; predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, t. 63.; predmet C-472/11 Banif Plus Bank, t. 27.
Vidjeti i odjeljke 5.5.1 i 5.5.5.
(471) Predmet C-243/08 Pannon GSM, t. 2.izreke.
(472) Upućivanje na predmet C-397/11 Erika Jőrös C-397/11, t. 42.
(474) Vidjeti spojene predmete C-568/14 do C-570/14, Ismael Fernández Oliva.
(475) To je važno u vezi s potrošačima, ali i prodavateljima robe i pružateljima usluga, kako proizlazi iz, na primjer, predmeta C-243/08
Pannon GSM, C-472/11 Banif Plus Bank, t. 29.–35., C-488/11 Asbeek Brusse, t. 52. i C-119/15 Biuro podróży „Partner”, t. 22.–47.
Vidjeti i odjeljak 5.5.4.
(476) Predmet C-137/08 VB Pénzügyi Lízing, t. 49. i sljedeće točke
U pogledu materijalnih kriterija koje je potrebno uzeti u obzir vidjeti Odjeljak 3.
(477) Predmet C-137/08 VB Pénzügyi Lízing, t. 49.–51. Za pitanja koja se odnose na područje primjene Direktive o nepoštenim uvjetima
u potrošačkim ugovorima vidjeti Odjeljak 1.2.
(478) Predmet C-497/13 Froukje Faber, t. 1. izreke i t. 46.–48. Ta se odluka odnosi na Direktivu 1999/44/EZ (SL L 171, 7.7.1999., str. 12.),
no primjenjuje se mutatis mutandis na Direktivu o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Nadalje, kako bi se utvrdilo jesu li
predmetne odredbe obuhvaćene područjem primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, sudovi neizbježno
moraju istražiti postoji li ugovor između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača.
(479) Predmet C-137/08 VB Pénzügyi Lízing, t. 49.–51. Sudovi moraju uzeti u obzir činjenicu da članak 3. stavak 2. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima sadržava posebno pravilo o teretu dokazivanja u pogledu pitanja je li prethodno sastavljena ugo
vorna odredba bila pojedinačno ugovorena ili nije.
— predmetna odredba ne odražava obvezna pravila u smislu članka 1. stavka 2.;
— je li ugovorna odredba obuhvaćena člankom 4. stavkom 2. i, ako jest, ispunjava li zahtjeve u pogledu transparent
nosti;
— je li ugovorna odredba nepoštena, tj. stvara li, suprotno zahtjevima u pogledu dobre vjere, znatnu neuravnoteženost
između prava i obveza stranaka na štetu potrošača, uključujući i potencijalan izostanak transparentnosti predmetnih
odredaba ili, ako je primjenjivo, odgovara li jednoj od odredaba koje se nalaze na crnom ili sivom popisu.
5.5.3. Dostupnost potrebnih pravnih i činjeničnih elemenata

Glavni element za ocjenu nepoštenosti ugovornih odredaba jest ugovor sa svim svojim odredbama. Međutim, kako je
prethodno objašnjeno, prije ocjenjivanja nepoštenosti odredbe, potrebno je razmotriti i druge elemente, kao na primjer,
je li jedna strana potrošač, je li odredba ugovorena pojedinačno te je li prodavatelj robe ili pružatelj usluga pružio sve
potrebne informacije potrošaču prije potpisivanja ugovora.
Jedan problem može predstavljati činjenica da, u određenom slučaju, nacionalni sud možda neće imati sve potrebne
činjenične i pravne elemente kako bi odlučio o nepoštenosti ugovorne odredbe. Sud to priznaje kada u mnogobrojnim
odlukama primjenjuje formulacije kao što je „kada [nacionalni sud] ima dostupne potrebne pravne i činjenične
elemente” (480).
Istodobno Sud je razjasnio da kontrola po službenoj dužnosti podrazumijeva proaktivan pristup kako bi se dobio pris
tup elementima potrebnima za ocjenjivanje ugovornih odredaba (481), na primjer kada je upotrijebio pojam „istražiti”
u vezi s preduvjetima članka 3. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (482):
[…], Sud je smatrao da nacionalni sud mora po službenoj dužnosti istražiti spada li odredba u ugovoru skloplje
nom između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača u područje primjene Direktive te, ako spada, po
službenoj dužnosti ocijeniti je li predmetna odredba nepoštena […]. (483)
Sud (484) je istaknuo i da nacionalni sudovi moraju dobiti potrebna objašnjenja u vezi s pitanjem je li jedna strana potro
šač ako postoji najmanje jedan pokazatelj da bi to mogao biti slučaj:
[…]Načelo djelotvornosti nasuprot tomu zahtijeva da nacionalni sudac koji odlučuje o sporu koji se odnosi na ugovor
koji bi mogao ući u područje primjene navedene direktive bude dužan, kada raspolaže potrebnim pravnim i činjeničnim
elementima ili njima može raspolagati ako uputi jednostavan zahtjev za pojašnjenje, provjeriti može li se kupac
okvalificirati kao potrošač, iako se potonji nije izričito pozvao na to svojstvo.
Stoga, ako postoje pokazatelji da bi predmetni ugovor mogao biti potrošački ugovor, nacionalni sud obvezan je istražiti
to pitanje čak i ako ga strane nisu postavile. Takav proaktivan pristup uistinu bi se mogao smatrati potrebnim na teme
lju obvezujuće prirode u skladu s člankom 6. stavkom 1.
(480) Npr. predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 42.: U tom kontekstu, s jedne strane potrebno je istaknuti da iako u skladu s utvrđenom
sudskom praksom nacionalni sud mora po službenoj dužnosti ocijeniti nepoštenost ugovorne odredbe koja ulazi u područje pri
mjene Direktive 93/13 i time ispraviti neravnotežu između potrošača i prodavatelja, to vrijedi samo kada nacionalni sud raspolaže za
to potrebnim pravnim i činjeničnim elementima. U ovom odlomku Sud se poziva na predmete C-377/14 Radlinger i Radlingerová,
točku 52. i citiranu sudsku praksu te C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Gutiérrez Naranjo i dr., točku 58.
(481) Predmet C-497/13 Froukje Faber, točka jedan izreke i točke 46.–48., predmet C-137/08 VB Pénzügyi Lízing, točka 3. izreke i točke
45.–51.
(482) Sud je upotrijebio taj pojam u predmetu C-137/08 VB Pénzügyi Lízing, t. 56. i potvrdio ga u predmetu C-472/11, t. 24., koja je ovdje
citirana.
(483) Upućivanja na predmete C-137/08 VB Pénzügyi Lízing, t. 56. i predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, t. 44.
(484) Predmet C-497/13 Froukje Faber, osobito t. 44. i 46. Citat je iz točke 46. Iako se taj predmet odnosio na Direktivu 1999/44/EZ
(SL L 171, 7.7.1999., str. 12.), bavi se horizontalnim pitanjem prava potrošačkih ugovora i primjenjuje se mutatis mutandis na status
potrošača u skladu s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
Slično tomu, ako postoje pokazatelji da je moguće podnijeti tužbu na temelju ugovornih odredaba koje nisu pojedi
načno ugovorene, ali nisu odmah dostupni svi elementi za dovršetak ispitivanja, nacionalni sudovi morat će postaviti to
pitanje strankama kako bi dobili potrebna objašnjenja i dokaze (485). U slučaju kada su prodavatelji robe ili pružatelji
usluga bili obvezni pružiti određene informacije potrošačima, sudovi moraju provjeriti jesu li potrošači primili potrebne
informacije (486).
U mjeri u kojoj određena postupovna pravila, na primjer, u zahtjevu za plaćanje ili provedbenim postupcima, ne omo
gućuju sudovima donošenje ocjene unatoč dostupnosti tih elemenata (487) ili im ne daju pristup tim elementima (488),
uključujući ugovor na kojem se tužba temelji, ta postupovna ograničenja ne mogu ukloniti obvezu osiguranja kontrole
po službenoj dužnosti.
To je tumačenje u skladu s navodima izloženima dalje u tekstu:
— Formulacija koju upotrebljava Sud i kontekst različitih odluka ukazuju na to da Sud priznaje činjenicu da, u praksi,
nacionalni sud neće biti u mogućnosti provesti potrebno ocjenjivanje bez pristupa tim elementima (489).
— U većini slučajeva Sud je uzeo u obzir činjenicu da je sud koji je uputio zahtjev imao pristup potrebnim elementima.
Nadalje, u nekoliko tih odluka Sud je upotrijebio formulaciju „čak i kada/iako (490) ima dostupna pravna pitanja
i činjenice potrebne u tom cilju…”, čime je istaknuo a fortiori obrazloženje koje je suprotno pravnom uvjetu.
— Ako se nacionalnim postupovnim pravilima može spriječiti kontrola po službenoj dužnosti onemogućivanjem pris
tupa potrebnim elementima za sudove, to bi ugrozilo pravo na djelotvoran pravni lijek.
— U slučaju kada je kontrola po službenoj dužnosti potrebna zbog načela ekvivalentnosti, ta kontrola bila bi spriječena
u praksi kada se u skladu s postupovnim pravilima na nacionalnoj razini sudovima uskrati pristup potrebnim
elementima.
Sud (491) je potvrdio to tumačenje kada je smatrao, nakon utvrđivanja postojanja znatnog rizika da potrošači neće uložiti
prigovor na zahtjev za plaćanje (492), da izdavanje zahtjeva za plaćanje bez prethodne kontrole po službenoj dužnosti
nepoštenosti ugovornih odredaba nije bilo u skladu s člankom 7. stavkom 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potro
šačkim ugovorima. Sud je došao do tog zaključka iako je bio svjestan da, u skladu s predmetnim postupovnim pravi
lima, nacionalni sudovi nisu inače imali pristup pravnim i činjeničnim elementima za to ispitivanje (493) i bez spominja
nja pristupa tim elementima kao uvjeta za donošenje zaključka (494), kada je naveo
[…] Članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 potrebno je tumačiti u smislu da isključuje postupak kojim se odobrava izdava
nje zahtjeva za plaćanje kada sud koji se bavi zahtjevom za izdavanje zahtjeva za plaćanje nije nadležan za ispitivanje
jesu li odredbe predmetnog ugovora nepoštene, ako detaljna pravila za ostvarivanje prava na podnošenje prigovora pro
tiv tog zahtjeva ne omogućuju poštovanje tih prava koja potrošač ima u skladu s predmetnom Direktivom, a koja je
potrebno zajamčiti.
(485) S tim u vezi moraju uzeti u obzir odredbe o teretu dokazivanja u članku 3. stavku 2. Vidjeti odjeljak 1.2.2.1. Ako su u predmetnoj
državi članici pojedinačno ugovorene ugovorne odredbe podložne odredbama u pogledu prenošenja Direktive o nepoštenim uvje
tima u potrošačkim kreditima, ta ocjena, naravno, nije potrebna.
(486) Odjeljak 3.3.1, predmet C-186/16 Andriciuc, t. 43., predmet C-119/17 Lupean, t. 23.
(487) Predmet C-618/10 Banco Español de Crédito.
(488) Predmet C-176/17 Profi Credit Polska i predmet C-632/17 PKO.
(489) Predmet C-632/17 PKO, t. 38. […], u okolnostima poput onih iz glavnog postupka, nacionalni sud ne može provesti ispitivanje eventualne
nepoštenosti ugovorne odredbe ako u tu svrhu ne raspolaže svim činjeničnim i pravnim elementima. Sud upućuje na isti zaključak u predmetu
C-176/17 Profi Credit Polska, t. 47.
(490) Predmeti C-618/10 Banco Español de Crédito, SA protiv Joaquín Calderón Camino, t. 57., C-49/14 C-49/14 Finanmadrid, t. 36. Predmet
C-32/14 ERSTE Bank Hungary, t. 43. U drugim predmetima, na primjer, u predmetu C-488/11 Asbeek Brusse, t. 40., Sud je upotrije
bio formulaciju „čim mu budu dostupni činjenični i pravni elementi”.
(491) Predmet C-176/17 Profi Credit Polska i predmet C-632/17 PKO.
(492) Predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 69. i 70., predmet C-632/17 PKO t. 45.–49.
(493) Predmet C-632/17 PKO, t. 37. i 38., predmet C-176/17 Profi Credit Polska, t. 47.
(494) Predmet C-632/17 PKO, t. 49., koja je citirana u ovom tekstu i koja sadržava upućivanje na prethodnu odluku u predmetu C-176/17
Profi Credit Polska, t. 71.
Stoga u predmetima u kojima se Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijeva kontrola po
službenoj dužnosti, nacionalni sudovi moraju biti obvezni pribaviti potrebne elemente za ocjenjivanje po službenoj duž
nosti tumačenjem pravila na nacionalnoj razini u skladu s pravom EU-a ili, ako to nije moguće, ukidanjem pravila na
nacionalnoj razini koja su u suprotnosti.
5.5.4. Zaključci koji će biti doneseni na temelju ocjenjivanja nepoštenosti

Na kraju ocjenjivanja nacionalni sudovi moraju utvrditi posljedice koje proizlaze iz nepoštenosti predmetnih ugovornih
odredaba i njihove neobvezujuće prirode, a u skladu s načelima utvrđenima u Odjeljku 4. Ovisno o zahtjevu. vrsti pos
tupka i prirodi ugovorne odredbe to bi moglo prouzročiti, na primjer, odbacivanje ili ograničavanje zahtjeva protiv
potrošača koji se potpuno ili djelomično temelji na nepoštenim ugovornim odredbama ili prekida ili ograničavanja pro
vedbe ili izjave o nevaljanosti.
Kako je prethodno spomenuto, prije nego što nacionalni sud odluči prestati primjenjivati ugovornu odredbu koju je po
službenoj dužnosti ocijenio i smatra je nepoštenom, mora saslušati obje strane u pogledu predmetnog pitanja (495).
Nadalje, potrošači mogu odlučiti ne oslanjati se na tu zaštitu u sudskim postupcima nakon što budu obaviješteni
o nepoštenosti i neobvezujućoj prirodi predmetnih ugovornih odredaba, u kojima će nadležna tijela morati primijeniti
nepoštenu ugovornu odredbu (496). U svjetlu obvezne prirode članka 6. stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima
u potrošačkim ugovorima takve izjave trebale bi biti valjane samo ako sudac procijeni da je potrošač u potpunosti razu
mio pravnu situaciju i da se njegova izjava ne temelji na pogrešnim pretpostavkama ili pritisku druge strane.
5.6. Posljedice kontrole po službenoj dužnosti, djelotvornosti i ekvivalentnosti i nacionalnih postupovnih

pravila
U slučajevima kad se na temelju prava EU-a zahtijeva kontrola po službenoj dužnosti nepoštenosti ugovornih odredaba,
nacionalni sudovi moraju osigurati tu kontrolu tumačenjem i primjenom nacionalnog prava u najvećoj mogućoj mjeri
te u skladu s pravom EU-a (497). Kada to nije moguće i kada pravila na nacionalnoj razini nisu u skladu s načelom djelo
tvornosti i/ili ne jamče djelotvoran pravni lijek, nacionalni sudovi moraju ukinuti ta nacionalna pravila kako bi se pro
vele kontrole po službenoj dužnosti potrebne na temelju prava EU-a (498).
Štoviše, načela kontrole po službenoj dužnosti i djelotvornosti mogu od država članica zahtijevati određene prilagodbe ili
ispravke u njihovim zakonodavstvima u mjeri u kojoj su pravila ili postupci na nacionalnoj razini u suprotnosti s tim
načelima, kako je opisano prethodno u tekstu. Stoga su države članice pozvane da ispitaju sve nacionalne odredbe koje
mogu biti u suprotnosti s jamstvima potrebnima u skladu s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovo
rima, kako ih tumači Sud.
U slučaju kada je kontrola po službenoj dužnosti potrebna na temelju načela ekvivalentnosti (499), nacionalni sudovi
obvezni su po službenoj dužnosti primijeniti predmetne nacionalne odredbe mutatis mutandis kako bi se ocijenila nepo
štenost ugovornih odredaba. Međutim, ako te odredbe ne obuhvaćaju izričito mjere koje se temelje na pravu EU-a, pos
toji rizik da nacionalni sudovi neće provesti predmetnu kontrolu isključivo na temelju tih nacionalnih odredaba. Stoga,
usklađenost s načelom ekvivalentnosti može zahtijevati i prilagodbe.
Konačno, Sud (500) je razjasnio da odluka nacionalnog suda u najvišem stupnju koji ne poštuje svoju obvezu ocjenjivanja
po službenoj dužnosti nepoštenosti ugovornih odredaba, može predstavljati ozbiljno kršenje prava EU-a, koje bi moglo
prouzročiti odgovornost države članice za štetu koju je pretrpio potrošač.
(495) Predmet C-472/11 Banif Plus Bank, t. 29.–35., predmet C-488/11, Asbeek Brusse, t. 52.; „[…], potrebno je istaknuti da načelo kontra
diktornosti načelno nalaže nacionalnom sudu koji je po službenoj dužnosti utvrdio nepošteni karakter ugovorne odredbe, da obavi
jesti stranke spora i da im pruži mogućnost da o tome rasprave na način kako je to predviđeno nacionalnim postupovnim pravilima
(Banif Plus Bank, t. 31. i 36.).”
(496) Predmet C-243/08 Pannon GSM. Vidjeti i predmet C-488/11 Asbeek Brusse, t. 49., predmet C-618/10 Banco Español de Crédito, t. 63.
i predmet C-472/11 Banif Plus Bank, t. 27, spojene predmete C-70/17 i C-179/17 Abanca Corporación Bancaria and Bankia, t. 63.
(497) Radi se o općem načelu prava EU-a koje je Sud istaknuo, na primjer, u predmetu C-397/11 Erika Jőrös, t. 32.
(498) Vidjeti odjeljke 2.2 i 5.2 te predmet C-118/17 Dunai, t. 61.
(499) Odjeljak 5.3.1.
(500) Predmet C-168/15 Milena Tomášová.
5.7. Kontrola po službenoj dužnosti nepoštenih ugovornih odredaba i izvansudski postupci

Sudska praksa Suda u pogledu postupovnih jamstava koja proizlazi iz Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima odnosi se isključivo na „sudove” u smislu članka 267. UFEU-a. Sud je smatrao da arbitražni sudovi ne mogu
donositi prethodne odluke (501).
U pogledu Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima Sud (502) je presudio da se njegova sudska praksa
u pogledu obveze po službenoj dužnosti za nacionalne sudove ne primjenjuje na javne bilježnike pri pričvršćivanju
javnobilježničkog akta na izvorni dokument. Međutim, ocjena postupka može u cijelosti uzeti u obzir ulogu javnih
bilježnika u skladu s predmetnim nacionalnim pravom pri sastavljanju takvih dokumenata (503). Istodobno, jamstva
u fazi koja prethodi sudskom postupku ne mogu zamijeniti pristup cjelovitoj sudskoj ocjeni koju donosi sudac (504).
Međutim, Sud je razjasnio da, u vezi s arbitražnim postupcima koje pokreću trgovci protiv potrošača, pod uvjetom da
su dopustivi u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom, mora postojati učinkovita sudska kontrola arbitražnog pravo
rijeka u postupcima priziva i provedbenim postupcima (505). Na temelju načela ekvivalentnosti i djelotvornosti (506) to
može podrazumijevati obvezu za sudove da po službenoj dužnosti ocijene nepoštenost predmetnih ugovornih odredaba,
uključujući ugovorne odredbe kojima se prodavatelju robe ili pružatelju usluga omogućuje arbitražu, ako je potrebno
u fazi provedbe. Nacionalna pravila u pogledu takvih postupaka, koja ugrožavaju primjenu načela učinkovite sudske
zaštite protiv nepoštenih ugovornih odredaba potrebno je smatrati protivnima Direktivi o nepoštenim uvjetima u potro
šačkim ugovorima (507). Ugovorne odredbe u skladu s kojima trgovci nameću arbitražne postupke potrošačima vrlo će
vjerojatno biti nepoštene ako isključuju ili onemogućuju pravo potrošača na tužbu ili iskorištavanje pravnog lijeka (508),
uključujući kada sprečavaju učinkovitu sudsku kontrolu nepoštenih ugovornih odredaba.
U pogledu postupka rješavanja sporova koje pokreću potrošači, Direktiva 2013/11/EU o alternativnom rješavanju potro
šačkih sporova (ARS) (509) sadržava važna jamstva, među ostalim, za ugovore između potrošača i trgovca u pogledu
podnošenja pritužbi tijelu za alternativno rješavanje potrošačkih sporova te poštenosti i zakonitosti postupaka pred priz
natim tijelima za alternativno rješavanje potrošačkih sporova. U okviru područja primjene Direktive 2013/11/EU ugo
vor između potrošača i trgovca o podnošenju pritužbi subjektu za ARS nije obvezujući za potrošača prije spora ako se
njima potrošača lišava prava da na sudu podnese tužbu za rješavanje spora. To se a fortiori primjenjuje kada se takav
ugovor nalazi u ugovornoj odredbi koja nije pojedinačno ugovorena.
(501) Predmet C-125/04 Denuit. Vidjeti i predmet C-503/15 Margarit Panicello u vezi s postupkom pred Secretario Judicial (Tajnik) u pogledu
tužbe za naplatu odvjetničkih naknada.
(502) Predmet C-32/14 ERSTE Bank Hungary, t. 47.–49.
(503) Predmet C-32/14 ERSTE Bank Hungary, t. 55.-58.
(504) To proizlazi, na primjer, iz predmeta C-32/14 ERSTE Bank Hungary, osobito iz točke 59. i predmeta C-448/17 EOS KSI Slovensko,
t. 44.–54.
(505) Predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, predmet C-76/10 Pohotovost’.
(506) Kako bi se moglo vidjeti jesu li potrošači učinkovito zaštićeni, potrebno je promotriti jamstva tijekom cijelog postupka, uključujući
zahtjeve ugovora u pogledu podnošenja spora na arbitražu, postupovna jamstva u arbitražnim postupcima, rizik da potrošači neće
iskoristiti pravne lijekove protiv arbitražnog pravorijeka zbog ograničenog znanja i informacija te jamstva u fazi sudskog postupka,
uključujući ocjenu nepoštenih ugovornih odredaba po službenoj dužnosti.
(507) To proizlazi iz odluke o Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u vezi s člankom 6. stavkom 1., člankom 7. stav
kom 1. i načelom djelotvornosti. Nadalje, odluka Suda u spojenim predmetima C-317/08, C-318/08, C319/08 i C-320/08 Alassini,
koja se odnosi na Direktivu 2002/22/EZ (SL L 108, 24.4.2002., str. 51.), sadržava opće načelo da nacionalni zakoni o postupcima
nagodbe ne smije spriječiti učinkovitu sudsku zaštitu potrošača i krajnjih korisnika (vidjeti, osobito, izreku i točke 49., 53., 54., 58.,
61., 62. i 65.).
(508) Vidjeti točku 1. podtočku (q) Priloga Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i predmet C-342/13 Katalin
Sebestyén, t. 36. U mjeri u kojoj se u skladu s nacionalnim zakonom zabranjuju arbitražni postupci protiv potrošača, takve odredbe
bit će nevaljane već u skladu s predmetnim nacionalnim odredbama.
(509) Članak 10. Direktive 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o alternativnom rješavanju potrošačkih spo
rova i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (Direktiva o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova)
(SL L 165, 18.6.2013., str. 63.): „sporazum između potrošača i trgovca o podnošenju pritužbi subjektu za ARS nije obvezujući za
potrošača ako je zaključen prije nastanka spora i ako potrošača lišava njegovog prava da radi rješavanja spora uloži tužbu na sudu.”
6. NALOZI U KOLEKTIVNOM INTERESU POTROŠAČA (ČLANAK 7. STAVCI 2. I 3. DIREKTIVE

O NEPOŠTENIM UVJETIMA U POTROŠAČKIM UGOVORIMA)
Članak 7.
1. U interesu potrošača i tržišnih konkurenata države članice osiguravaju da postoje primjerena i djelotvorna sredstva
za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koji prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju
s potrošačima.
2. Sredstva iz stavka 1. uključuju odredbe prema kojima osobe ili organizacije koje u skladu s nacionalnim pravom
imaju legitiman interes zaštititi potrošače mogu u skladu s dotičnim nacionalnim pravom postupati pred sudovima ili
pred nadležnim upravnim tijelima radi donošenja odluke o tome jesu li ugovorne odredbe sastavljene za opću upotrebu
nepoštene, kako bi potom mogle primijeniti odgovarajuća i djelotvorna sredstva radi sprečavanja daljnjeg korištenja tak
vih odredbi.
3. Uz dužno poštovanje nacionalnih propisa, pravni lijekovi iz stavka 2. mogu odvojeno ili zajedno biti usmjereni
protiv većeg broja prodavatelja robe ili pružatelja usluga iz istog gospodarskog područja, ili protiv njihovih udruga koje
koriste te iste ili slične ugovorne odredbe ili koje preporučuju njihovo korištenje.
Člankom 7. stavcima 2. i 3. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nadopunjuje se Direktiva

2009/22/EZ o sudskim nalozima za zaštitu interesa potrošača (510), posebno u pogledu naloga u kolektivnom interesu
potrošača kako bi se spriječilo da pojedinačni prodavatelji robe ili pružatelji usluga ili skupina prodavatelja robe ili pru
žatelja usluga stalno koriste nepoštene odredbe. U skladu s člankom 7. stavkom 1. postupci za dobivanje sudskog
naloga isto tako moraju biti prikladni i djelotvorni (511). U svjetlu odvraćajuće i preventivne svrhe tih postupaka, kao
i njihove neovisnosti od svakog pojedinog spora, ovlaštene osobe ili organizacije, kao što su udruge za zaštitu potrošača,
mogu pokrenuti postupke za izdavanje sudskih naloga iako predmetne odredbe nisu još upotrijebljene u određenim
ugovorima (512). Posljedično, Sud je smatrao da članak 7. stavak 1. i članak 47. Povelje ne obvezuju države članice da
udruzi za zaštitu potrošača dopuste interveniranje u obliku potpore pojedinačnim potrošačima u postupcima koji se
odnose na izvršenje potencijalno nepoštenih ugovornih odredaba (513), osim ako je to potrebno u skladu s načelom ekvi
valentnosti (514).
Načela ekvivalentnosti, djelotvornosti i kontrole po službenoj dužnosti te članak 47. Povelje jednako se primjenjuju u zajed
ničkom interesu potrošača, a njihovu je posebnu narav potrebno uzeti u obzir.
Osobito govoreći, člankom 6. stavkom 1., koji se tumači zajedno s člankom 7. stavcima 1. i 2., zahtijeva se da se ugo
vorne odredbe koje su proglašene nepoštenima u postupku za dobivanje sudskog naloga nisu obvezujuće ni za
potrošače koji su stranke u postupku ni za osobe koje su s istim prodavateljem robe ili pružateljem usluga
sklopile ugovor na koji se primjenjuju iste odredbe (515). Odredbu koju se smatra nepoštenom u takvom postupku
smatra se nepoštenom i u svim budućim ugovorima između predmetnog trgovca i potrošača (516). Nacionalni sudovi koji
odlučuju u pojedinačnim slučajevima obvezni su uzeti učinak naloga u obzir u okviru svojih obveza po službenoj duž
nosti i predmetnu odredbu ne smiju smatrati poštenom i valjanom.
Sud je u načelu prepoznao mogućnost dodatnog povećanja zaštite od nepoštenih ugovornih odredaba u skladu
s člankom 8. izradom nacionalnog registra ugovornih odredaba koje se smatra nepoštenima u konačnim sudskim odlu
kama na temelju kojih provedbeno tijelo može kazniti druge prodavatelje robe ili pružatelje usluga koji se služe jednakovri
jednim odredbama. Međutim, u svjetlu članka 47. Povelje takvi prodavatelji robe ili pružatelji usluga moraju imati učin
kovitu sudsku zaštitu od odluke kojom se odredbe smatra ekvivalentnima i protivnima odluci kojom se određuje iznos
kazne (517).
(510) Direktiva 2009/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o sudskim nalozima za zaštitu interesa potrošača
(SL L 110, 1.5.2009., str. 30.).
(511) Predmet C-472/10 Invitel, t. 35.
(512) Predmet C-372/99 Komisija protiv Italije, t. 15.
(513) Predmet C-470/12 Pohotovosť, t. 54.
(514) Vidjeti odjeljak 5.3. s upućivanjem na predmet C-448/17 EOS KSI Slovensko.
(515) Predmet C-472/10 Invitel, t. 38.-40.; Predmet C-191/15 Verein für Konsumenteninformation protiv Amazon, t. 56.
(516) Predmet C-472/10 Invitel, t. 43. i 44.
(517) Predmet C-119/15 Biuro podróży ‚Partner’, t. 22.–47.
Unatoč očitim koristima kolektivne tužbe u skladu s člankom 7. stavkom 2., takva tužba ne smije umanjiti pravo potro
šača koji podnose paralelne pojedinačne tužbe kojima se traži proglašavanje ugovorne odredbe nepoštenom da se
odvoje od kolektivne tužbe u pogledu sličnih odredaba koje se upotrebljavaju u ugovorima iste vrste. Kako je objasnio
Sud (518), pojedinačne i kolektivne tužbe u skladu s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nado
punjuju se te imaju različite svrhe i pravne učinke. Cilj je kolektivne tužbe za dobivanje sudskog naloga sažeta, općenita
ocjena eventualne nepoštenosti ugovorne odredbe, dok pojedinačna tužba podrazumijeva posebno ispitivanje ugovorne
odredbe u svjetlu određenih okolnosti predmeta (519). Slijedom toga, kolektivne tužbe mogu imati samo ograničeni pos
tupovni učinak na pojedinačne tužbe, opravdan osobito dobrim sudovanjem i potrebom za izbjegavanjem neusklađenih
sudskih odluka. Stoga, člankom 7. onemogućuje se pravilo na nacionalnoj razini, u skladu s kojim se od suda zahtijeva
automatska obustava pojedinačne tužbe koju je podnio potrošač do donošenja konačne odluke u kolektivnoj tužbi koja
se istodobno vodi, a koju je podnijela udruga (520).
U tom kontekstu trebale bi biti dostupne privremene mjere u okviru pojedinačne tužbe, i to na zahtjev potrošača i po
službenoj dužnosti suda, dokle god je prikladno, do donošenja konačne odluke u kolektivnoj tužbi koja je u tijeku (521).
To je relevantno posebno kada je potrebna privremena mjera radi osiguranja potpune djelotvornosti presude u pojedi
načnoj tužbi.
U pogledu pravila nadležnosti Sud je prihvatio da se pravilom na nacionalnoj razini, u skladu s kojim se tužbe za dobi
vanje sudskog naloga, koje podnose udruge za zaštitu potrošača, moraju podnijeti sudu gdje tuženik, tj. prodavatelj robe
ili pružatelj usluga, ima poslovni nastan ili adresu, ne narušava načelo djelotvornosti (522). Sud je smatrao da udruge
potrošača nisu u jednako slabom položaju kao pojedinačni potrošači kada traže postupke protiv prodavatelja robe ili
pružatelja usluga te je uputio na članak 4. stavak 1. Direktive 2009/22/EZ (523).
Sud je nadalje smatrao da pravila nadležnosti Unije znače da postupak za dobivanje sudskog naloga koji pokreće udruga
za zaštitu potrošača kako bi se trgovca spriječilo da upotrijebi odredbe koje se smatra nepoštenima u ugovorima
s fizičkim osobama, predstavlja pitanje koje se odnosi na štetne radnje, delikte ili kvazidelikte u smislu Briselske konven
cije (524). To tumačenje vrijedi i za Uredbu Bruxelles I (525). To podrazumijeva da se nadležnost može pripisati sudu gdje
je došlo do štetnog događaja, što treba široko protumačiti u odnosu na zaštitu potrošača te tako da ne obuhvaća samo
situacije u kojima je pojedinac osobno pretrpio štetu, već osobito, narušavanje pravne stabilnosti upotrebom nepoštene
odredbe (526). Pravo koje se primjenjuje na takav postupak potrebno je utvrditi u skladu s člankom 6. stavkom 1. Uredbe
Rim II (527), dok se pravo koje se primjenjuje na ocjenu određene ugovorne odredbe uvijek mora odrediti u skladu
s Uredbom Rim I (528), bez obzira je li ocjena donesena u pojedinačnoj ili kolektivnoj tužbi (529).
(518) Spojeni predmeti C-381/14 i C-385/14, Sales Sinués i Drame Ba, t. 30.
(519) Mišljenje nezavisnog odvjetnika u spojenim predmetima C-381/14 i C-385/14, Sales Sinués i Drame Ba, t. 72.
(520) Spojeni predmeti C-381/14 i C-385/14, Sales Sinués i Drame Ba, t. 39. i 43.
(521) Spojeni predmeti C-568/14 do C-570/14, Ismael Fernández Oliva. Vidjeti i odjeljak 5.3.2.
(522) Predmet C-413/12 Asociación de Consumidores Independientes de Castilla y León., t. 39.–53.
(523) U skladu s tom odredbom sudovi države članice u kojoj tuženik ima poslovni nastan ili adresu imaju nadležnost za odlučivanje
u postupcima za dobivanje sudskog naloga koje pokreće udruga za zaštitu potrošača iz drugih država članica.
(524) Predmet C-167/00 Henkel, t. 50. u pogledu članka 5. stavka 3. Konvencije od 27. rujna 1968. o nadležnosti i izvršenju sudskih
odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (Briselska konvencija).
(525) Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovač
kim stvarima (SL L 12, 16.1.2001., str. 1.), koja je stavljena izvan snage i zamijenjena Uredbom (EU) br. 1215/2012 Europskog par
lamenta i Vijeća (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.); Vidjeti predmet C-548/12 Brogsitter, t. 19.; Predmet C-191/15 Verein für Konsumente
ninformation protiv Amazon, t. 38.
(526) Predmet C-167/00 Cofidis, t. 42.
(527) Uredba (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze
(Rim II) (SL L 199, 31.7.2007., str. 40.).
(528) Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim
I) (SL L 177, 4.7.2008., str. 6.).
(529) Predmet C-191/15 Verein für Konsumenteninformation protiv Amazon, t. 48.
PRILOG I.
Popis predmeta Suda iz ove Obavijesti
Broj i naziv predmeta Problemi Odjeljak u obavijesti
1976.
33/76 – Rewe protiv Landwirts Zahtjev za prethodnu odluku: Bundesverwaltung 5.3. Obveze koje proizlaze iz načela
chaftskammer für das Saarland sgericht – Njemačka ekvivalentnosti
5.4. Procjena po službenoj dužnosti

i djelotvornost pravnih lijekova
1978.
106/77 – Amministrazione Ukidanje zakona koji se protivi pravu Zajednice od 2.2. Ostale odredbe nacionalnog prava
delle finanze dello Stato protiv strane nacionalnog suda
Simmenthal
1988.
309/85 – Barra protiv Belgijske Nediskriminacija – Pristup nesveučilišnom obrazo 4.4. Povrat koristi stečenih nepoštenim
države vanju – Povrat preplaćenih iznosa ugovornim odredbama
1990.
C-213/89 – The Queen protiv Prava koja proizlaze iz odredaba prava Zajednice – 5.3. Obveze koje proizlaze iz načela
Secretary of State for Transport, Zaštita od strane nacionalnih sudova – Ovlast naci ekvivalentnosti
ex parte: Factortame onalnih sudova da dodijele privremenu pravnu
zaštitu kada se podnese zahtjev za prethodnu
odluku 5.4. Procjena po službenoj dužnosti i djelo
tvornost pravnih lijekova
1995.
Spojeni predmeti C-430/93 Postupanje sa strukovnim mirovinskim fondom kao 5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i članka 7.
i C-431/93 Van Schijndel protiv s poduzetnikom – Obvezno članstvo u strukovnom stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima
Stichting Pensioenfonds voor mirovinskom sustavu – Spojivost s pravilima tržiš u potrošačkim ugovorima te načela ekviva
Fysiotherapeuten nog natjecanja – Može li se na pravo Zajednice lentnosti i djelotvornosti općenito
pozvati prvi put u kasaciji te tako promijeniti pred
met postupka, što podrazumijeva ispitivanje
činjenica 5.3. Obveze koje proizlaze iz načela
ekvivalentnosti
1997.
C-261/95 – Palmisani protiv Socijalna politika – Zaštita zaposlenika u slučaju 5.4. Procjena po službenoj dužnosti
INPS stečaja poslodavca – Direktiva 80/987/EEZ – Odgo i djelotvornost pravnih lijekova
vornost države članice koja proizlazi iz nepravo
dobnog prenošenja direktive – Primjerena naknada
štete – Rok zastare
1999.
C-126/97 – Eco Swiss China Tržišno natjecanje – Primjena, po službenoj duž 5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i članka 7.
Time Ltd protiv Benetton Inter nosti, članka 81. Ugovora o EZ-u (bivši članak 85.) stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima
national NV od strane arbitražnog suda – Ovlast nacionalnih u potrošačkim ugovorima te načela ekviva
sudova da poništavaju arbitražni pravorijek lentnosti i djelotvornosti općenito
2000.
Spojeni predmeti C-240/98 – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – 3.1. Općenito o nepoštenosti i transparent
Océano Grupo Editorial SA pro Klauzula o prenošenju nadležnosti – Ovlast naci nosti
tiv Roció Murciano Quintero onalnog suda da po službenoj dužnosti ispita je li
(C-240/98) i Salvat Editores SA predmetna klauzula nepoštena
protiv José M. Sánchez Alcón 3.4. Procjena nepoštenosti na temelju
Prades (C-241/98), José Luis članka 3. i članka 4. stavka 1. Direktive
Copano Badillo (C-242/98), o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
Mohammed Berroane ugovorima
(C-243/98) i Emilio Viñas Feliú
(C-244/98).
5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i članka 7.
stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima
u potrošačkim ugovorima te načela ekviva
lentnosti i djelotvornosti općenito
5.2. Načelo kontrole po službenoj dužnosti

nepoštenih ugovornih odredaba
2001.
C-144/99 – Komisija protiv Neispunjavanje obveza države članice – Direktiva 2.2. Ostale odredbe nacionalnog prava
Nizozemske 93/13/EEZ – Nepoštene odredbe u potrošačkim
ugovorima – Nepotpuno prenošenje direktive
u nacionalno pravo
C-226/99 – Siples Carinski zakonik Zajednice – Žalbe – Obustava pri 5.4. Procjena po službenoj dužnosti
mjene odluke carinskih tijela i djelotvornost pravnih lijekova
2002.
C-167/00 – Verein für Konsu Briselska konvencija – Članak 5. stavak 3. – Nad 6. Nalozi u kolektivnom interesu potrošača
menteninformation protiv Karl ležnost u stvarima koje se odnose na štetne radnje, (članak 7. stavci 2. i 3. Direktive o nepošte
Heinz Henkel delikte ili kvazidelikte – Preventivno djelovanje nim uvjetima u potrošačkim ugovorima)
udruženja – Zahtjev organizacija za zaštitu potro
šača za dobivanje sudskog naloga kako bi se
trgovca spriječilo u upotrebi nepoštenih odredaba
C-255/00 – Grundig Italiana Unutarnji porezi koji se protive pravu Zajednice – 5.4. Procjena po službenoj dužnosti
SpA protiv Ministero delle Povrat preplaćenih iznosa – Nacionalno zakonodav i djelotvornost pravnih lijekova
Finanze stvo retroaktivno skraćuje vremenska ograničenja
za pokretanje postupaka – Usklađenost s načelom
djelotvornosti
C-372/99 – Komisija Europskih Neispunjavanje obveza države članice – Direktiva 6. Nalozi u kolektivnom interesu potrošača
zajednica protiv Talijanske 93/13/EEZ – Nepoštene odredbe u ugovorima (članak 7. stavci 2. i 3. Direktive o nepošte
Republike sklopljenima s potrošačima – Sredstva za sprečava nim uvjetima u potrošačkim ugovorima)
nje upotrebe tih klauzula
C-473/00 – Cofidis Tužba koju je podnio prodavatelj robe ili pružatelj 4.2. Pravni učinak koncepta „neobvezujuće
usluga – Nacionalna odredba kojom se nacional za potrošača”
nom sudu zabranjuje da, po službenoj dužnosti ili
nakon što potrošač podnese žalbu, utvrdi da je
određena odredba nepoštena nakon isteka roka
zastare
C-478/99 – Komisija protiv Neispunjavanje obveza države članice – Direktiva 3.4. Procjena nepoštenosti na temelju
Švedske 93/13/EEZ – Nepoštene odredbe u potrošačkim članka 3. i članka 4. stavka 1. Direktive
ugovorima – Obveza da se u nacionalno zakono o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
davstvo uključi popis odredbi koje se mogu sma ugovorima
trati nepoštenima, a koje su navedene u Prilogu
Direktive 93/13
2004.
C-70/03 – Komisija protiv Neispunjavanje obveza države članice – Direktiva 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
Španjolske 93/13/EEZ – Nepoštene odredbe u potrošačkim štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
ugovorima – Pravila tumačenja – Pravila koja se
odnose na sukob zakonâ
3.1. Općenito o nepoštenosti i transparent
nosti
C-237/02 – Freiburger Kommu Nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima – Ugo 3.1. Općenito o nepoštenosti i transparent
nalbauten GmbH Baugesellsc vor o izgradnji parkirališta – Promjena redoslijeda nosti
haft & Co. KG protiv Ludger izvršenja ugovornih obveza utvrđenih u nacional
Hofstetter i Ulrike Hofstetter. nom pravu – Klauzula kojom se potrošača obve
zuje na plaćanje prije izvršavanja obveza prodavate 3.4. Procjena nepoštenosti na temelju
lja robe ili pružatelja usluga – Obveza pružanja članka 3. i članka 4. stavka 1. Direktive
jamstva od strane prodavatelja robe ili pružatelja o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
usluga ugovorima
2005.
C-125/04 – Guy Denuit Zahtjev podnesen Sudu – Nacionalni sud ili tribu 5.7. Kontrola po službenoj dužnosti nepo
nal u smislu članka 234. Ugovora o EZ-u – Arbi štenih ugovornih odredaba izvansudskih
tražno vijeće postupaka
2006.
C-168/05 – Mostaza Claro Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – 1.1. Ciljevi Direktive o nepoštenim uvje
Propuštanje postavljanja pitanja nepoštene ugo tima u potrošačkim ugovorima
vorne odredbe tijekom arbitražnog postupka –
Mogućnost iznošenja prigovora u kontekstu tužbe
koja se pokreće protiv arbitražnog pravorijeka 5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i članka 7.

2007.
C-429/05 – Rampion i Godard Direktiva 87/102/EEZ – Potrošački kredit – Pravo Uvod

potrošača na pravna sredstva protiv davatelja kre
dita zbog nepostupanja ili postupanja koje nije
u skladu s ugovorom u pogledu robe ili usluga
financiranih kreditom – Uvjeti – Navođenje
u ponudi o kreditu robe ili usluga koji se financi
raju – Omogućuje se upotreba odobrenog kredita
u nizu slučajeva – Mogućnost nacionalnog suda da
po službenoj dužnosti navede pravo potrošača da
ulaže pravna sredstva protiv davatelja kredita
C-432/05 – Unibet (London) Načelo pravosudne zaštite – Nacionalno zakono 5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i članka 7.
Ltd i Unibet (International) Ltd davstvo koje ne omogućuje samostalnu tužbu stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima
protiv Justitiekanslern. kojom se dovodi u pitanje spojivost nacionalnih u potrošačkim ugovorima te načela ekviva
odredaba s pravom Zajednice – Postupovna auto lentnosti i djelotvornosti općenito
nomija – Načelo ekvivalentnosti i djelotvornosti –
Privremena zaštita.
2008.
C-2/06 – Kempter KG protiv Izvoz stoke – Izvozne subvencije – Konačna 5.4. Procjena po službenoj dužnosti
Hauptzollamt Hamburg-Jonas upravna odluka – Tumačenje presude Suda – Uči i djelotvornost pravnih lijekova
nak prethodne odluke Suda nakon te odluke – Pre
gled i povlačenje – Rokovi – Pravna sigurnost –
Načelo suradnje – Članak 10. Ugovora o EZ-u
2009.
C-40/08 – Asturcom Telecomu Potrošački ugovori – Nepoštena arbitražna kla 1.1. Ciljevi Direktive o nepoštenim uvje
nicaciones uzula – Ništavnost mjere – Arbitražni pravorijek tima u potrošačkim ugovorima
koji je postao konačan – Može li nacionalni sud
odgovoran za provedbu smatrati, po službenoj duž
nosti, je li nepoštena arbitražna klauzula ništavna – 4.1. Priroda i uloga članka 6. stavka 1.
Načela ekvivalentnosti i djelotvornosti Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošač
kim ugovorima u zaštiti od nepoštenih ugo
vornih odredaba


5.3. Obveze koje proizlaze iz načela

ekvivalentnosti

5.7. Kontrola po službenoj dužnosti nepo

štenih ugovornih odredaba izvansudskih
postupaka
Predmet C- 227/08, Martín Članak 4. – Zaštita potrošača – Ugovori o kojima Uvod

Martín su se vodili pregovori uzvan poslovnih prostora –
Pravo na poništavanje – Obveza trgovca u pogledu
obavješćivanja o tom pravu – Ništavost ugovora –
Prikladne mjere
C-243/08 – Pannon GSM Zrt. Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – 1.1. Ciljevi Direktive o nepoštenim uvje
protiv Erzsébet Sustikné Győrfi Pravni učinci nepoštene odredbe – Ovlast i obveza tima u potrošačkim ugovorima
nacionalnog suda da, po službenoj dužnosti, ispita
nepoštenost odredbe o prenošenju nadležnosti –
Kriteriji za procjenu 3.1. Općenito o nepoštenosti i transparent
nosti
3.4. Procjena nepoštenosti na temelju

članka 3. i članka 4. stavka 1. Direktive
o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima
4.2. Pravni učinak koncepta „neobvezujuće

za potrošača”
4.3. Posljedice nepoštenosti ugovornih

odredaba za prava i obveze ugovornih
stranaka

5.5. Što podrazumijeva kontrola po službe

noj dužnosti?
2010.
C-76/10 – Pohotovosť s.r.o. pro Direktiva 93/13/EEZ – Nepoštene odredbe – Direk Uvod
tiv Iveta Korčkovská. tiva 2008/48/EZ – Direktiva 87/102/EEZ – Ugo
vori o potrošačkim kreditima – Efektivna kamatna
stopa – Arbitražni postupci – Arbitražni pravo 3.2. Ugovorne odredbe koje se odnose na
rijek – Nadležnost nacionalnog suda da ispita, po glavni predmet ugovora ili cijenu i naknadu
službenoj dužnosti, jesu li određene odredbe (članak 4. stavak 2. Direktive o nepoštenim
nepoštene uvjetima u potrošačkim ugovorima)

ugovorima

za potrošača”


ekvivalentnosti

C-137/08 – VB Pénzügyi Lízing Kriteriji za procjenu – Ispitivanje nepoštenosti 3.4. Procjena nepoštenosti na temelju
Zrt. protiv Ferenc Schneider. odredbe o prenošenju nadležnosti, po službenoj članka 3. i članka 4. stavka 1. Direktive
dužnosti, od strane nacionalnog suda – Članak 23. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
Statuta Suda Europske unije ugovorima



noj dužnosti?
Spojeni predmeti C-317/08, Načelo djelotvornosti pravosudne zaštite – Mreže 5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i članka 7.
C-318/08, C-319/08 i usluge za elektroničku komunikaciju – Direktiva stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima
i C-320/08 – Rosalba Alassini 2002/22/EZ – Univerzalne usluge – Sporovi u potrošačkim ugovorima te načela ekviva
protiv Telecom Italia SpA, Filo između krajnjih korisnika i pružatelja usluga – lentnosti i djelotvornosti općenito
mena Califano protiv Wind Obveza pokušaja postizanja izvansudske nagodbe
SpA, Lucia Anna Giorgia Iacono
protiv Telecom Italia SpA
i Multiservice Srl protiv Telecom
Italia SpA.
postupaka
C-484/08 – Caja de Ahorros Potrošački ugovori – Članak 4. stavak 2. – Odredbe 2.1. Minimalno usklađivanje i proširenje
y Monte de Piedad de Madrid kojima se utvrđuje glavni predmet ugovora – Pro područja primjene (članci 8. i 8.a Direktive
protiv Asociación de Usuarios cjena njihove nepoštenosti od strane sudova – o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovo
de Servicios Bancarios Strože nacionalne odredbe namijenjene pružanju rima), uključujući ulogu nacionalnih vrhovnih
(Ausbanc). veće razine zaštite potrošača sudova
3.1. Općenito o nepoštenosti i transparent

nosti
Predmet C-542/08 – Barth pro Sloboda kretanja osoba – Radnici – Jednako postu 5.4. Procjena po službenoj dužnosti
tiv Bundesministerium für panje – Posebno produljivanje radnog vijeka za sve i djelotvornost pravnih lijekova
Wissenschaft und Forschung učilišne profesore na temelju nacionalnog zakono
davstva, koje se smatra neusklađenih s pravom
Zajednice na temelju presude Suda – Rok zastare –
Načela ekvivalentnosti i djelotvornosti
2012.
C-453/10 – Pereničová i Perenič Ugovor o potrošačkom kreditu – Navođenje 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
protiv SOS financ spol. s r. o. netočne efektivne kamatne stope – Učinak nepošte štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
nih poslovnih praksi i nepoštenih odredaba na
valjanost ugovora u cjelini
2.1. Minimalno usklađivanje i proširenje
područja primjene (članci 8. i 8.a Direktive
o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovo
rima), uključujući ulogu nacionalnih vrhovnih
sudova

stranaka

Predmet C-472/10 – Nemzeti Članak 3. stavci 1. i 3. – Članci 6. i 7. – Potrošački 3.1. Općenito o nepoštenosti i transparent
Fogyasztóvédelmi Hatóság pro ugovori – Nepoštene odredbe – Jednostrani nosti
tiv Invitel Távközlési Zrt sporazum o odredbama ugovora od strane proda
vatelja robe ili pružatelja usluga – Nalog u javnom
interesu i u ime potrošača od strane tijela imenova
nog u skladu s nacionalnim zakonodavstvom –
Navođenje nepoštenosti odredbe – Pravni učinci

ugovorima
4.3. Posljedice nepoštenosti ugovornih odre

daba za prava i obveze ugovornih stranaka

6. Nalozi u kolektivnom interesu potrošača

(članak 7. stavci 2. i 3. Direktive o nepošte
nim uvjetima u potrošačkim ugovorima)
Predmet C-472/11 – Banif Plus Ispitivanje od strane nacionalng suda, po službenoj 3.4. Procjena nepoštenosti na temelju
Bank Zrt protiv Csaba Csipai dužnosti, je li odredba nepoštena – Obveza naci članka 3. i članka 4. stavka 1. Direktive
i Viktória Csipai onalnog suda, nakon što po službenoj dužnosti o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
utvrdi da je odredba nepoštena, pozivanja strana na ugovorima
podnošenje primjedaba prije donošenja zaključaka
na temelju utvrđivanja – Ugovorne odredbe koje je
potrebno uzeti u obzir u ocjeni nepoštenosti 4.1. Priroda i uloga članka 6. stavka 1.
Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošač
vornih odredaba

stranaka


noj dužnosti?
C-618/10 – Banco Español de Potrošački ugovori – Nepoštena odredba koja se 2.2. Ostale odredbe nacionalnog prava
Crédito SA protiv Joaquín Cal odnosi na zakašnjela plaćanja – Postupak za izda
derón Camino vanje platnog naloga – Nadležnosti nacionalnog
suda 4.1. Priroda i uloga članka 6. stavka 1.
vornih odredaba

stranaka



noj dužnosti?
2013.
C-32/12 – Duarte Hueros Direktiva 1999/44/EZ – Prava potrošača u slučaju Uvod

neusklađenosti robe s ugovorom – Neznatna neus
klađenost – Nepostojanje prava na raskid ugovora –
Nadležnost nacionalnog suda 5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i članka 7.
C-59/12 – Zentrale zur Direktiva 2005/29/EZ – Nepoštena poslovna 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
Bekämpfung unlauteren praksa – Područje primjene – Zavaravajuće infor štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
Wettbewerbs macije koje je prenio fond zdravstvenog osiguranja
iz zakonskog sustava socijalnog osiguranja – Fond
ustanovljen kao javnopravno tijelo
Predmet C-92/11 – RWE Ver Direktiva 2003/55/EZ – Unutarnje tržište prirod 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
trieb AG protiv Verbraucherzen nog plina – Direktiva 93/13/EEZ – Članci 1. štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
trale Nordrhein-Westfalen eV stavak 2. i 3. – 5. – Ugovori između pružatelja
usluga i potrošača – Opći uvjeti – Nepoštene 3.3. Zahtjevi transparentnosti
odredbe – Jednostrana izmjena cijene usluge od
strane pružatelja usluga – Upućivanje na obvezno
zakonodavstvo osmišljeno za drugu kategoriju 3.4. Procjena nepoštenosti na temelju
potrošača – Primjenjivost Direktive 93/13 – članka 3. i članka 4. stavka 1. Direktive
Obveza u pogledu upotrebe razumljivog jezika o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
i transparentnosti ugovorima

stranaka
4.4. Povrat koristi stečenih nepoštenim

ugovornim odredbama
C-143/13 – Bogdan Matei Nepoštene odredbe u ugovorima sklopljenima 2.1. Minimalno usklađivanje i proširenje
i Ioana Ofelia Matei protiv SC između poslovnog subjekta i potrošača – Članak 4. područja primjene (članci 8. i 8.a Direktive
Volksbank România SA Stavak 2. – Ocjena nepoštenog karaktera ugovornih o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovo
odredbi – Izuzimanje odredbi koje se odnose na rima), uključujući ulogu nacionalnih vrhovnih
glavni predmet ugovora ili primjerenost cijene ili sudova
naknade pod uvjetom da su te odredbe jasno
i razumljivo sastavljene – Ugovorne odredbe koje 3.1. Općenito o nepoštenosti i transparent
sadrže ‚proviziju za rizik’ koju prima davatelj kre nosti
dita i koje mu dopuštaju da pod određenim uvje
tima jednostrano izmijeni kamatnu stopu
3.2. Ugovorne odredbe koje se odnose na
glavni predmet ugovora ili cijenu i naknadu
(članak 4. stavak 2. Direktive o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima)

ugovorima
C-397/11 – Erika Jőrös protiv Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – 5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i članka 7.
Aegon Magyarország Hitel Zrt Ispitivanje, po službenoj dužnosti, je li ugovorna stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima
odredba nepoštena od strane nacionalnog suda – u potrošačkim ugovorima te načela ekviva
Posljedice koje će utvrditi nacionalni sud na temelju lentnosti i djelotvornosti općenito
utvrđenja da je odredba nepoštena

ekvivalentnosti

noj dužnosti?
C-413/12 – Asociación de Con Postupak za dobivanje sudskog naloga koji je 5.4. Procjena po službenoj dužnosti i djelo
sumidores Independientes de pokrenula regionalna udruga za zaštitu potrošača – tvornost pravnih lijekova
Castilla y León protiv Anuntis Mjesno nadležni sud – Nemogućnost ulaganja prav
Segundamano España SL nog lijeka protiv odluke kojom se prvostupanjski
sud proglašava nenadležnim – Procesna autonomija 6. Nalozi u kolektivnom interesu potrošača
država članica – Načela ekvivalentnosti (članak 7. stavci 2. i 3. Direktive o nepošte
i djelotvornosti nim uvjetima u potrošačkim ugovorima)
C-415/11 – Mohamed Aziz Potrošački ugovori – Ugovor o hipotekarnom kre 3.1. Općenito o nepoštenosti i transparent
protiv Caixa d’Estalvis de Cata ditu – Ovršni postupak na temelju hipoteke – nosti
lunya, Tarragona i Manresa Ovlasti suda pred kojim se vodi postupak o meri
(Catalunyacaixa) tumu – Nepoštene odredbe – Kriteriji za procjenu
ugovorima



C-488/11 – Asbeek Brusse i de Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – 1.1. Ciljevi Direktive o nepoštenim uvje
Man Garabito Ugovori o najmu nekretnine između najmodavca tima u potrošačkim ugovorima
koji djeluje na komercijalnoj osnovi i najmoprimca
koji djeluje na nekomercijalnoj osnovi – Ispitivanje,
po službenoj dužnosti, je li ugovorna odredba 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
nepoštena od strane nacionalnog suda – Odredba štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
o ugovornoj kazni – Poništenje odredbe
4.1. Priroda i uloga članka 6. stavka 1.
vornih odredaba

stranaka


ekvivalentnosti

noj dužnosti?
Spojeni predmeti C-537/12 Članak 99. Poslovnika Suda – Potrošački ugovori – 3.4. Procjena nepoštenosti na temelju
i C-116/13 Banco Popular Ugovor o hipotekarnom kreditu – Ovršni postupak članka 3. i članka 4. stavka 1. Direktive
Español SA protiv Marije Teodo na temelju hipoteke – Nadležnosti nacionalnog o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
linde Rivas Quichimbo, Wil suda nadležnog za ovrhu – Nepoštene odredbe – ugovorima
mara Edgara Cuna Péreza Kriteriji za ocjenu
i Banco de Valencia SA protiv
Joaquína Valldeperasa Tortose,
Maríe Ángeles Miret Jaum
2014.
C-26/13 – Kásler i Káslerné Nepoštene odredbe u ugovorima sklopljenima 1.1. Ciljevi Direktive o nepoštenim uvje
Rábai između poslovnog subjekta i potrošača – Članak 4. tima u potrošačkim ugovorima
stavak 2. i članak 6. stavak 1. – Ocjena nepoštenog
karaktera ugovornih odredbi – Izuzimanje odredbi
koje se odnose na glavni predmet ugovora ili pri 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
mjerenost cijene ili naknade pod uvjetom da su te štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
odredbe jasno i razumljivo sastavljene – Ugovori
o potrošačkom kreditu u stranoj valuti – Ugovorne
odredbe u vezi s tečajem – Razlika između kupov
nog tečaja, mjerodavnog za isplatu, i prodajnog
tečaja, mjerodavnog za otplatu kredita – Nadlež
nosti nacionalnog suda u slučaju kada utvrdi da je
neka odredba ‚nepoštena’ – Zamjena nepoštene 3.2. Ugovorne odredbe koje se odnose na
ugovorne odredbe dispozitivnom odredbom naci glavni predmet ugovora ili cijenu i naknadu
onalnog prava – Dopuštenost (članak 4. stavak 2. Direktive o nepoštenim

ugovorima

stranaka
C-34/13 – Kušionová protiv Ugovor o potrošačkom kreditu – Članak 1. 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
SMART Capital stavak 2. – Ugovorna odredba koja je odraz štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
obvezne zakonske odredbe – Područje primjene
direktive – Članak 3. stavak 1., članak 4., članak 6.
stavak 1. i članak 7. stavak 1. – Osiguranje tražbine 5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i članka 7.
založnim pravom na nekretnini – Mogućnost stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima
ostvarivanja tog založnog prava prodajom na u potrošačkim ugovorima te načela ekviva
dražbi – Sudski nadzor lentnosti i djelotvornosti općenito

C-169/14 – Sánchez Morcillo Članak 7. – Povelja Europske unije o temeljnim 1.1. Ciljevi Direktive o nepoštenim uvje
i Abril García pravima – Članak 47. – Potrošački ugovori – Ugo tima u potrošačkim ugovorima
vor o hipotekarnom zajmu – Nepoštene odredbe –
Ovršni postupak na temelju hipoteke – Pravo žalbe
vornih odredaba


C-226/12 – Constructora Princi Potrošački ugovori – Ugovor o kupoprodaji nekret 3.1. Općenito o nepoštenosti i transparent
pado SA protiv Joséa Ignacija nine – Nepošteni uvjeti – Kriteriji ocjenjivanja nosti
Menéndeza Álvareza
ugovorima
C-280/13 – Barclays Bank pro Uvodna izjava 13. – Članak 1. stavak 2. – Potro 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
tiv Sare Sánchez García šački ugovori – Ugovor o hipotekarnom zajmu – štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
i Alejandra Chacóna Barrere Ovršni postupak na temelju hipoteke – Nacionalne
zakonodavne i regulatorne odredbe – Ugovorna
ravnoteža 4.3. Posljedice nepoštenosti ugovornih
stranaka

Predmet C-342/13 – Katalin govor o hipotekarnom kreditu sklopljenom 3.4. Procjena nepoštenosti na temelju
Sebestyé protiv Zsolt Csaba s bankom – Ugovorna odredba koja predviđa članka 3. i članka 4. stavka 1. Direktive
Kővári, OTP Bank, OTP Fakto isključivu nadležnost arbitražnog tijela – Informa o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ring Követeléskezelő Zrt, Raiffe cije o arbitražnom postupku koje je banka pružila ugovorima
isen Bank Zrt prilikom sklapanja ugovora – Nepoštene ugovorne
odredbe – Mjerila procjene
Spojeni predmeti C-359/11 Direktive 2003/54/EZ i 2003/55/EZ – Zaštita 3.3. Zahtjevi transparentnosti
i C-400/11 – Alexandra Schulz potrošača – Unutarnje tržište električne energije
protiv Technische Werke Schu i prirodnog plina – Nacionalni propis kojim se
ssental GmbH und Co. KG određuje sadržaj ugovorâ sklopljenih s potrošačima
i Josef Egbringhoff protiv Stad obuhvaćenima obvezom univerzalne opskrbe – Jed
twerke Ahaus GmbH nostrana izmjena cijene usluge od strane pružatelja
usluge – Pravodobno obavještavanje, prije stupanja
na snagu te izmjene, o njezinim razlozima, uvje
tima i opsegu
Predmet C-470/12 – Pohotovosť Ugovor o potrošačkom kreditu – Nepošteni uvjeti 5.4. Procjena po službenoj dužnosti i djelo
s. r. o. protiv Miroslava Vašute u potrošačkim ugovorima –Direktiva 93/13/EEZ – tvornost pravnih lijekova
Izvršenje arbitražnog pravorijeka – Zahtjev za
intervenciju u postupcima izvršenja – Udruga za
zaštitu potrošača – Nacionalno zakonodavstvo
kojim se ne dopušta takva intervencija – Procedu 6. Nalozi u kolektivnom interesu potrošača
ralna autonomija država članica (članak 7. stavci 2. i 3. Direktive o nepošte
2015.
Predmet C-32/14 – ERSTE Bank Nepošteni uvjeti u ugovorima koje je prodavatelj 5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i članka 7.
Hungary Zrt. protiv Attile robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem – stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima
Sugára Ugovor o hipotekarnom zajmu – Članak 7. u potrošačkim ugovorima te načela ekviva
stavak 1. – Sprječavanje korištenja nepoštenih lentnosti i djelotvornosti općenito
uvjeta – Odgovarajuća i djelotvorna sredstva – Priz
nanje duga – Javnobilježnički akt – Izdavanje pot
vrde o ovršnosti od strane javnog bilježnika – Ovr
šna isprava – Obveze javnog bilježnika – Ispitivanja 5.2. Načelo kontrole po službenoj dužnosti
nepoštenih uvjeta po službenoj dužnosti – Sudski nepoštenih ugovornih odredaba
nadzor – Načela ekvivalentnosti i djelotvornosti


postupaka
Predmet C-74/15 - Tarcău Članak 1. stavak 1. i članak 2. točka (b) – Nepo 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
šteni uvjeti u potrošačkim ugovorima – Ugovori štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
o jamstvu i ugovori o osiguranju nekretninom koje
su fizičke osobe sklopile s kreditnom institucijom
nastupajući za potrebe izvan okvira svojeg obrta,
poduzeća i profesije, pri čemu nisu funkcionalno
povezane s trgovačkim društvom za koje daju
jamstvo
Predmet C-96/14 – Jean-Claude Ugovor o osiguranju – Članak 4. stavak 2. – 3.2. Ugovorne odredbe koje se odnose na
Van Hove protiv CNP Assuran Ocjena nepoštenog karaktera ugovornih odredbi – glavni predmet ugovora ili cijenu i naknadu
ces SA Izuzimanje odredbi koje se odnose na glavni pred (članak 4. stavak 2. Direktive o nepoštenim
met ugovora – Odredba kojom se jamči podmire uvjetima u potrošačkim ugovorima)
nje dospjelih obveza iz ugovora o zajmu skloplje
nog radi kupnje nekretnine – Zajmoprimčeva pot
puna nesposobnost za rad – Nemogućnost ostvare
nja prava na to pokriće u slučaju da se utvrdi spo
sobnost za obavljanje plaćenog ili neplaćenog posla
Predmet C-110/14 - Costea Članak 2. točka (b) – Pojam „potrošač” – Ugovori 1.1. Ciljevi Direktive o nepoštenim uvje
o kreditu sklopljeni između fizičke osobe koja nas tima u potrošačkim ugovorima
tupa kao odvjetnik – Otplata zajma osiguranog na
zgradi u vlasništvu odvjetničkog društva korisnika
kredita – Korisnik koji ima potrebno znanje za
ocjenu nepoštenosti odredbe prije potpisivanja 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
ugovora štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
Predmet C-348/14 – Maria Direktiva 87/102/EEZ – članak 1. stavak 2. 3.2. Ugovorne odredbe koje se odnose na
Bucura protiv SC Bancpost SA točka (a) – Potrošački kredit – Pojam „potrošač”– glavni predmet ugovora ili cijenu i naknadu
Direktiva 93/13/EEZ – Članci 2. točka (b), 3. –. 5. (članak 4. stavak 2. Direktive o nepoštenim
i članak 6. stavak 1. – Nepoštene odredbe – Ispiti uvjetima u potrošačkim ugovorima)
vanje nacionalnog suda po službenoj dužnosti –
Odredbe „jasno i razumljivo” sastavljene – Informa
cije koje davatelj kredita mora pružiti

ugovorima
Spojeni predmeti C-482/13, Ugovori između trgovaca i potrošača – Hipotekarni 2.2. Ostale odredbe nacionalnog prava
C-484/13, C-485/13 ugovori – Ugovorne odredbe o zateznoj kamati –
i C-487/13 – Unicaja Banco, SA Nepošteni uvjeti – Hipotekarni ovršni postupak –
protiv Joséa Hidalga Ruede i dr. Smanjenje visine kamate – Nadležnost nacionalnog
i Caixabank SA protiv Manuela suda 4.3. Posljedice nepoštenosti ugovornih
Maríje Ruede Ledesme i dr. odredaba za prava i obveze ugovornih
stranaka
C-497/13 - Froukje Faber protiv Direktiva 1999/44/EZ – Prodaja robe široke potroš Uvod
Autobedrijf Hazet Ochten BV nje i jamstvo za takvu robu – Status kupca – Svoj
stvo potrošača – Nesukladnost isporučene robe –
Obveza obavještavanja prodavatelja – Nesukladnost
koja se pojavila u roku od šest mjeseci od isporuke 5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i članka 7.
robe – Teret dokazivanja stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima

noj dužnosti?
Predmet C-537/13 – Birutė Šiba Područje primjene – Ugovori sklopljeni s potroša 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
protiv Arūnasa Devėnasa čima – Ugovor o pružanju pravnih usluga sklopljen štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
između odvjetnika i potrošača
C-567/13 – Baczó i Vizsnyiczai Članak 7. – Ugovor o hipotekarnom kreditu – 5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i članka 7.
protiv Raiffeisen Bank Zrt Arbitražna klauzula – Nepoštenost – Potrošačka stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima
tužba – Nacionalno postupovno pravilo – Nenad u potrošačkim ugovorima te načela ekviva
ležnost suda pred kojim je podnesena tužba kojom lentnosti i djelotvornosti općenito
se traži utvrđenje ništavosti unaprijed formuliranog
standardnog ugovora za odlučivanje o zahtjevu za
utvrđenje nepoštenosti ugovornih odredbi sadrža
nih u tom istom ugovoru
Predmet C-602/13 – (BBVA) Ugovorni odnos između prodavatelja robe ili pru 3.4. Procjena nepoštenosti na temelju
Banco Bilbao Vizcaya Argentaria žatelja usluga i potrošača – Hipotekarni ugovor – članka 3. i članka 4. stavka 1. Direktive
SA protiv Fernando Quintano Ugovorne odredbe o zateznoj kamati – Hipotekarni o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
Ujeta and María Isabel Sánchez ovršni postupak – Smanjenje visine kamate – Nad ugovorima
García ležnost nacionalnog suda


2016.
Predmet C-7/16 – Banco Popu Članak 99. Poslovnika Suda – Direktiva 4.3. Posljedice nepoštenosti ugovornih
lar Español S.A. i PL Salvador, 93/13/EEZ – Nepošteni uvjeti – Prijenos tražbine – odredaba za prava i obveze ugovornih
S.A.R.L. protiv Maria Rita Giral Pravo dužnika na otpis svojeg duga – Pretpostavke stranaka
dez Villar i Modesto Martínez za ostvarivanje tog prava
Baz
Predmet C-49/14 - Finanmadrid Nepoštene odredbe – Postupak izdavanja platnog 2.2. Ostale odredbe nacionalnog prava
EFC SA protiv Jesús Vicente naloga – Postupak ovrhe – Nadležnost nacionalnog
Albán Zambrano i dr. ovršnog suca za isticanje po službenoj dužnosti
ništavosti nepoštene odredbe – Načelo pravomoć
nosti – Načelo djelotvornosti – Povelja Europske
unije o temeljnim pravima – Sudska zaštita


noj dužnosti?
C-119/15 - Biuro podróży Part Direktiva 93/13/EEZ – Direktiva 2009/22/EZ – 5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i članka 7.
ner Sp. z o.o, Sp. komandytowa Zaštita potrošača – Učinak erga omnes nepoštenih stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima
w Dąbrowie Górniczej protiv uvjeta koji se nalaze u javnom upisniku – Novčana u potrošačkim ugovorima te načela ekviva
Prezes Urzędu Ochrony Konku kazna izrečena prodavatelju robe ili pružatelju lentnosti i djelotvornosti općenito
rencji i Konsumentów usluga koji je koristio uvjet koji se smatra jednak
onomu koji se nalazi u navedenom upisniku – Pro
davatelj robe ili pružatelj usluga koji nije sudjelovao 5.5. Što podrazumijeva kontrola po službe
u postupku u kojem je utvrđena nepoštenost noj dužnosti?
uvjeta – Članak 47. Povelje Europske unije
o temeljnim pravima – Pojam „sud neke države čla 6. Nalozi u kolektivnom interesu potrošača
nice protiv čijih odluka prema nacionalnom pravu (članak 7. stavci 2. i 3. Direktive o nepošte
nema pravnog lijeka” nim uvjetima u potrošačkim ugovorima)
C-122/14 – Aktiv Kapital Port Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – 5.4. Procjena po službenoj dužnosti
folio AS, Oslo, succursale à Zug, Postupak izdavanja platnog naloga – Postupak i djelotvornost pravnih lijekova
formerly Aktiv Kapital Portfolio ovrhe – Nadležnost nacionalnog ovršnog suca za
Invesment protiv Angel Luis isticanje po službenoj dužnosti ništavosti nepoštene
Egea Torregrosa odredbe – Načelo pravomoćnosti – Načelo djelo
tvornosti – Načelo pravomoćnosti
Spojeni predmeti C-154/15, Potrošački ugovori – Hipotekarni zajmovi – Nepo 1.1. Ciljevi Direktive o nepoštenim uvje
C-307/15 i C-308/15 Gutierrez štene odredbe – Članak 4. stavak 2. – Članak 6. tima u potrošačkim ugovorima
Naranjo i dr. stavak 1. – Proglašenje ništavosti – Ograničavanje
od strane nacionalnog suda vremenskih učinaka
proglašenja ništavosti nepoštene odredbe 3.3. Zahtjevi transparentnosti

vornih odredaba

za potrošača”

stranaka
4.4. Povrat koristi stečenih nepoštenim

ugovornim odredbama




noj dužnosti?
Predmet C-168/15 – Milena Ugovor o kreditu koji sadržava nepoštenu 2.2. Ostale odredbe nacionalnog prava
Tomášová protiv Slovenská odredbu – Ovrha arbitražnog pravorijeka donese
republika - Ministerstvo spra nog primjenom te odredbe – Odgovornost države
vodlivosti SR i Pohotovosť s.r.o. članice za štetu koju je pojedincu povredom prava 5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i članka 7.
Unije uzrokovao nacionalni sud – Uvjeti za utvrđi stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima
vanje odgovornosti – Postojanje dovoljno ozbiljne u potrošačkim ugovorima te načela ekviva
povrede prava Unije lentnosti i djelotvornosti općenito


C-191/15 - Verein für Konsu Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – 1.2. Područje primjene Direktive o nepošte
menteninformation protiv Ama Uredbe (EZ) 864/2007 i (EZ) 593/2008 – Zaštita nim uvjetima u potrošačkim ugovorima
zon EU Sàrl potrošača – Direktiva 93/13/EEZ – Zaštita poda
taka – Direktiva 95/46/EZ – Online ugovori
o prodaji sklopljeni s potrošačima koji su rezidenti 2.1. Minimalno usklađivanje i proširenje
drugih država članica – Nepoštene odredbe – Opći područja primjene (članci 8. i 8.a Direktive
uvjeti koji sadržavaju odredbu o izboru mjerodav o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovo
nog prava u korist prava države članice u kojoj rima), uključujući ulogu nacionalnih vrhovnih
društvo ima sjedište – Određivanje prava mjerodav sudova
nog za ocjenu nepoštene naravi odredbi tih općih
uvjeta u okviru postupka za dobivanje sudskog 3.1. Općenito o nepoštenosti i transparent
naloga – Određivanje prava koje uređuje obradu nosti
osobnih podataka potrošača

ugovorima

Predmet C-377/14 – Ernst Članak 7. – Nacionalna postupovna pravila koja Uvod

Georg Radlinger, Helena Radlin uređuju stečajni postupak – Dugovanja koja proiz
gerová protiv Finway a.s. laze iz ugovora o potrošačkom kreditu – Učinkovit
pravni lijek – Točka 1. podtočke (e) priloga – 3.4. Procjena nepoštenosti na temelju
Neproporcionalnost iznosa naknade – Direktiva članka 3. i članka 4. stavka 1. Direktive
2008/48/EZ – Članak 3. točka (l) – Ukupni iznos o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
kredita – Točka I. Priloga I. – Iznos povlačenja ugovorima
novca – Izračun efektivne kamatne stope –
Članak 10. stavak 2. – Obveza pružanja informa 5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i članka 7.
cija – Ispitivanje po službenoj dužnosti – Sankcija stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima


noj dužnosti?
Spojeni predmeti C-381/14 Nalog za ispravak 6. Nalozi u kolektivnom interesu potrošača

i C-385/14 - Jorge Sales Sinués (članak 7. stavci 2. i 3. Direktive o nepošte
i Youssouf Drame Ba protiv nim uvjetima u potrošačkim ugovorima)
Caixabank SA i Catalunya Caixa
SA (Catalunya Banc SA)
Predmet C-534/15 – Dumitru Članak 1. stavak 1. – Članak 2. točka (b) – Svojstvo 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
Tarcău i Ileana Tarcău protiv potrošača – Prijenos duga novacijom ugovora štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
Banca Comercială Intesa Sanpa o kreditu – Ugovor o osiguranju nekretninom koji
olo România SA i dr. su sklopili pojedinci bez ikakva profesionalnog
odnosa s trgovačkim društvom koje je novi dužnik
Spojeni predmet C-568/14 do Članak 99. Poslovnika Suda – Ugovori između pro 5.4. Procjena po službenoj dužnosti i djelo
C-570/14 – Ismael Fernández davatelja robe ili pružatelja usluge i potrošača – tvornost pravnih lijekova
Oliva protiv Caixabank SA, Hipotekarni ugovori – Klauzula o najnižoj kamat
Jordi Carné Hidalgo, Anna Ara noj stopi – Kolektivni postupak – Pojedinačni pos
cil Gracia protiv Catalunya Banc tupak koji ima isti predmet – Privremene mjere 5.5. Što podrazumijeva kontrola po službe
SA i Nuria Robirosa Carrera, noj dužnosti?
César Romera Navales protiv
Banco Popular Español SA 6. Nalozi u kolektivnom interesu potrošača
Predmet C-689/13 - PFE (Puligi Direktiva 89/665/EEZ — Članak 1. stavci 1. i 3. — 2.2. Ostale odredbe nacionalnog prava
enica Facility Esco SpA) protiv Postupak pravne zaštite — Tužba za poništenje
Airgest SpA koju je protiv odluke o odabiru podnio ponuditelj
čija ponuda nije odabrana — Protutužba uspješnog
ponuditelja — Spojivost s pravom Unije
2017.
C-186/16 – Ruxandra Paula Članak 3. stavak 1. i članak 4. stavak 2. – Ocjena 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
Andriciuc i dr. protiv Banca nepoštenosti ugovornih odredbi – Ugovor o kreditu štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
Românească SA sklopljen u stranoj valuti – Tečajni rizik koji
u potpunosti snosi potrošač – Znatnija neravnoteža
u pravima i obvezama stranaka, proizašlima iz 3.1. Općenito o nepoštenosti i transparent
ugovora – Vrijeme u koje se mora ocijeniti nerav nosti
noteža – Doseg pojma odredbi koje su ‚jasno
i razumljivo sastavljene’ – Razina informiranja koju 3.2. Ugovorne odredbe koje se odnose na
mora pružiti banka glavni predmet ugovora ili cijenu i naknadu

ugovorima

stranaka
C-290/16 - Air Berlin Prijevoz – Zajednička pravila za obavljanje zračnog 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
prijevoza u Uniji – Uredba (EZ) br. 1008/2008 – štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
Odredbe o utvrđivanju cijena – Članak 22.
stavak 1. – Članak 23. stavak 1. – Informacije koje
su obvezne prilikom objave cijena ponuđenih jav
nosti – Obveza iskazivanja stvarnog iznosa poreza,
pristojbi, prireza ili provizija – Sloboda utvrđivanja
cijene – Zaračunavanje troškova obrade u slučaju
da putnik otkaže rezervaciju leta ili se na pojavi na
ukrcaju – Zaštita potrošača
Predmet C-421/14 – Banco Pri Ugovori zaključeni između prodavatelja robe ili 1.1. Ciljevi Direktive o nepoštenim uvje
mus S. A. protiv Jesúsa pružatelja usluga i potrošača – Nepoštene tima u potrošačkim ugovorima
Gutiérreza Garcíje odredbe – Ugovori o hipotekarnom zajmu – Postu
pak ovrhe na nekretnini pod hipotekom – Preklu
zivni rok – Dužnost nacionalnih sudova – 3.1. Općenito o nepoštenosti i transparent
Pravomoćnost nosti

ugovorima

vornih odredaba

stranaka



C-446/17 – Woonhaven Članak 99. Poslovnika Suda – Nepošteni uvjeti – 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
Antwerpen protiv Khalida Ber Ugovor o najmu sklopljen između društva za štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
kanija, Asmae Hajji izgradnju socijalnih stanova i najmoprimca –Tipski
ugovor o najmu koji je nacionalnim zakonodavnim
aktom postao obvezujući – Direktiva 93/13/EEZ – 4.3. Posljedice nepoštenosti ugovornih
Članak 1. stavak 2. – Neprimjenjivost te direktive odredaba za prava i obveze ugovornih
stranaka
Predmet C-503/15 Margarit Članak 267. UFEU-a – Tajnik – Pojam ‚nacionalni 5.7. Kontrola po službenoj dužnosti nepo
Panicello sud’– Obvezna nadležnost – Izvršavanje sudskih štenih ugovornih odredaba izvansudskih
funkcija – Neovisnost – Nenadležnost Suda postupaka
C-535/16 – Michael Tibor Bach Članak 2. točka (b) – Nepošteni uvjeti u potrošač 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
man protiv FAER IFN SA kim ugovorima – Pojam „Potrošač” – Fizička osoba štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
koja je sklopila ugovor o obnovi s kreditnom usta
novom radi ispunjavanja obveza vraćanja kredita
koje je ugovorilo trgovačko društvo u odnosu na tu
ustanovu
2018.
Predmet C-51/17 – OTP Bank Područje primjene – Članak 1. stavak 2. – Obvezne 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
Nyrt., OTP Faktoring zakonske ili regulatorne odredbe – Članak 3. štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
Követeléskezelő Zrt. protiv stavak 1. – Pojam ‚ugovorna odredba o kojoj se
Teréz Ilyés, Emila Kissa nisu vodili pojedinačni pregovori’ – Odredba uvr
štena u ugovor nakon njegova sklapanja uslijed 3.3. Zahtjevi transparentnosti
intervencije nacionalnog zakonodavca – Članak 4.
stavak 2. – Jasno i razumljivo sastavljena odredba –
Članak 6. stavak 1. – Ispitivanje nepoštenosti
odredbe po službenoj dužnosti nacionalnog suda – 4.3. Posljedice nepoštenosti ugovornih
Ugovor o kreditu u stranoj valuti sklopljen između odredaba za prava i obveze ugovornih
pružatelja usluge ili prodavatelja robe i potrošača stranaka
Spojeni predmeti C-96/16 Nepoštene odredbe – Područje primjene – Ustup 1.1. Ciljevi Direktive o nepoštenim uvje
i C-94/17 Banco Santander tražbine – Potrošački ugovor o zajmu – Kriteriji za tima u potrošačkim ugovorima
Escobedo Cortés ocjenu nepoštenosti ugovorne odredbe kojom je
određena zatezna kamatna stopa – Posljedice te
nepoštenosti 2.1. Minimalno usklađivanje i proširenje
područja primjene (članci 8. i 8.a Direktive
o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovo
rima), uključujući ulogu nacionalnih vrhovnih
sudova

ugovorima

stranaka
Predmet C-147/16 – Karel de Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – 1.1. Ciljevi Direktive o nepoštenim uvje
Grote – Hogeschool Katholieke Ispitivanje je li ugovor obuhvaćen područjem pri tima u potrošačkim ugovorima
Hogeschool Antwerpen VZW mjene te direktive koje provodi nacionalni sud po
protiv Susan Romy Jozef službenoj dužnosti – Članak 2. točka (c) – Pojam
Kuijpers ‚prodavatelj robe ili pružatelj usluge’ – Ustanova 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
visokog obrazovanja koja se uglavnom financira iz štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
javnih sredstava – Ugovor o planu beskamatne
otplate u ratama upisnine i dijela troškova studij
skog putovanja
Predmet C-119/17 – Liviu Petru Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – 3.2. Ugovorne odredbe koje se odnose na
Lupean i Oana Andreea Lupean Članak 3. stavak 1., članak 4. stavci 1. i 2. glavni predmet ugovora ili cijenu i naknadu
protiv SC OTP BAAK Nyrt, i članak 5. – Ocjena nepoštenosti ugovornih (članak 4. stavak 2. Direktive o nepoštenim
odredbi – Ugovor o kreditu sklopljen u stranoj uvjetima u potrošačkim ugovorima)
valuti – Valutni rizik koji u cijelosti snosi
potrošač – Znatnija neravnoteža u pravima i obve
zama stranaka proizašlima iz ugovora – Glavni 3.3. Zahtjevi transparentnosti
predmet ugovora o zajmu
ugovorima
Predmet C-176/17 – Profi Cre Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – 2.2. Ostale odredbe nacionalnog prava
dit Polska S.A. w Bielsku Białej Direktiva 2008/48/EZ – Postupak izdavanja plat
protiv Mariusza Wawrzoseka nog naloga na temelju mjenice kojom se osigura
vaju obveze koje proizlaze iz ugovora o potrošač 5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i članka 7.
kom kreditu stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima


noj dužnosti?
C-448/17 - EOS KSI Slovensko Nepoštene odredbe – Članak 4. stavak 2. 3.3. Zahtjevi transparentnosti
s.r.o. protiv Ján Danko i Margita i članak 5. – Obveza jasnog i razumljivog sastavlja
Danková nja odredaba – Članak 7. – Pokretanje postupka
pred sudovima osoba ili organizacija koje imaju 5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i članka 7.
legitiman interes zaštititi potrošače od korištenja stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima
nepoštenih odredaba – Nacionalni propis koji u potrošačkim ugovorima te načela ekviva
mogućnost udruge za zaštitu potrošača da interve lentnosti i djelotvornosti općenito
nira u postupak uvjetuje pristankom potrošača –
Potrošački kredit – Direktiva 87/102/EEZ – 5.3. Obveze koje proizlaze iz načela
Članak 4. stavak 2. – Obveza navođenja efektivne ekvivalentnosti
kamatne stope u ugovoru sastavljenom u pisanom
obliku – Ugovor koji sadržava samo matematičku
jednadžbu za izračun efektivne kamatne stope koja 5.4. Procjena po službenoj dužnosti i djelo
ne sadržava elemente koji su potrebni za taj tvornost pravnih lijekova
izračun
5.7. Kontrola po službenoj dužnosti nepošte
nih ugovornih odredaba izvansudskih
postupaka

C-483/16 – Zsolt Sziber protiv Članak 7. stavak 1. – Ugovori o zajmu izraženom 4.4. Povrat koristi stečenih nepoštenim
ERSTE Bank Hungary Zrt u stranoj valuti – Nacionalno zakonodavstvo kojim ugovornim odredbama
se propisuju posebni postupovni zahtjevi za ospo
ravanje nepoštenosti – Načelo ekvivalentnosti –
Povelja Europske unije o temeljnim pravima – 5.5. Što podrazumijeva kontrola po službe
Članak 47. – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu noj dužnosti?
C-632/17 - Powszechna Kasa Članak 99. Poslovnika Suda – Zaštita potrošača – 2.2. Ostale odredbe nacionalnog prava
Oszczędności (PKO) Bank Polski Direktiva 93/13/EEZ – Nepoštene odredbe u potro
S.A. w Warszawie protiv Jacek šačkim ugovorima – Direktiva 2008/48/EZ – Pos
Michalski tupak izdavanja platnog naloga na osnovi izvatka
iz poslovnih knjiga banke – Nemogućnost suda da
ocijeni eventualnu nepoštenost ugovornih odredbi
ako potrošač ne podnese pravno sredstvo


noj dužnosti?
2019.
Spojeni predmeti C-70/17 Članci 6. i 7. – Nepoštene odredbe u potrošačkim 3.4. Procjena nepoštenosti na temelju
i C-179/17 – Abanca Corpo ugovorima – Odredba o prijevremenom dospijeću članka 3. i članka 4. stavka 1. Direktive
ración Bancaria SA protiv ugovora o hipotekarnom zajmu – Utvrđivanje dje o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
Alberta Garcíje Salamance San lomične nepoštenosti odredbe – Nadležnosti naci ugovorima
tosa i Bankia SA protiv Alfonsa onalnog suda u slučaju kada postoji ‚nepoštena’
Antonia Laua Mendoze, odredba – Zamjena nepoštene odredbe odredbom
Verónice Yuliane Rodríguez nacionalnog prava
Ramírez
stranaka

noj dužnosti?
C-118/17 – Dunai protiv ERSTE Članak 1. stavak 2. – Članak 6. stavak 1. – Ugovor 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
Bank Hungary Zrt o kreditu izražen u stranoj valuti – Tečajna raz štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
lika – Zamjena odredbe proglašene ništavom
zakonskom odredbom – Tečajni rizik – Održavanje
valjanosti ugovora nakon uklanjanja nepoštene
odredbe – Nacionalni sustav ujednačenog tumače
nja prava 3.2. Ugovorne odredbe koje se odnose na
glavni predmet ugovora ili cijenu i naknadu

ugovorima

stranaka

5.6. Posljedice kontrole po službenoj duž

nosti, djelotvornosti i ekvivalentnosti i nacional
nih postupovnih pravila
Predmet C-266/18 – Aqua Med Članak 1. stavak 2. – Područje primjene direktive – 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
sp. z o.o. z protiv Irene Skóre Odredba kojom se mjesna nadležnost dodjeljuje štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
sudu određenom na temelju općih pravila –
Članak 6. stavak 1. – Nadzor nepoštenosti po služ
benoj dužnosti – Članak 7. stavak 1. – Obveze 3.4. Procjena nepoštenosti na temelju
i nadležnosti nacionalnog suda članka 3. i članka 4. stavka 1. Direktive
ugovorima

C-590/17 - Henri Pouvin Područje primjene – Članak 2. točke (b) i (c) – Poj 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
i Marie Dijoux, épouse Pouvin movi ‚potrošač’ i ‚prodavatelj robe ili pružatelj štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
protiv Electricité de France usluga’ – Financiranje stjecanja glavnog mjesta sta
(EDF) novanja – Hipotekarni zajam koji je poslodavac
odobrio svojem zaposleniku i njegovu bračnom
drugu, solidarnom dužniku
Predmeti u tijeku 31. svibnja 2019.
Predmet C-125/18 – Marc Članak 1. stavak 2. – Članak 4. stavak 2. – 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
Gómez del Moral Guasch protiv Članak 6. stavak 1. – Članak 7. stavak 1. – štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
Bankia S. A. Članak 8.
C-260/18 - Dziubak Članak 1. stavak 2. – Članak 6. stavak 1. 4.3. Posljedice nepoštenosti ugovornih
stranaka
C-272/18 - Verein für Konsu Ugovori o fiduciji sklopljeni između vodećeg part 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
menteninformation nera i drugih komanditnih društava u skladu štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
s njemačkim pravom
Predmet C-452/18 – Ibercaja Stavak (q) Priloga – Članak 3. – Članak 4. 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
Banco stavak 2. – Članak 6. štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima

za potrošača”
Spojeni predmeti C-453/18 Članak 6. stavak 1. – Članak 7. stavak 1. 5.1. Značaj članka 6. stavka 1. i članka 7.
i C-494/18 – Bondora stavka 1. Direktive o nepoštenim uvjetima
Spojeni predmeti C-698/18 - SC Članak 2. točka (b) – Članak 6. stavak 1. – 5.4. Procjena po službenoj dužnosti
Raiffeisen Bank SA protiv JB Članak 7. stavak 2. – Članak 8. – Uvodne izjave i djelotvornost pravnih lijekova
i C-699/18 BRD Groupe Société 12., 21. i 23.
Générale SA protiv KC
Predmet C-779/18 - Mikrokasa Članak 1. stavak 2. 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
and Revenue Niestan štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
daryzowany Sekurytyzacyjny
Fundusz Inwestycyjny Zam
knięty w Warszawie
C-829/18 – Crédit Logement Članak 1. stavak 2. – Članak 3. stavak 1. – 3.3. Zahtjevi transparentnosti
Članak 4. – Članak 5. – Članak 6. stavak 1. –
Članak 7- stavak 1. – Točka l podtočka (i) Priloga
C-81/19 – Banca Transilvania Članak 1. stavak 2. – Članak 3. stavak 1. – 1.2. Područje primjene Direktive o nepo
Članak 4. – Članak 5. – Članak 6. stavak 1. – štenim uvjetima u potrošačkim ugovorima
Članak 7- stavak 1. – Točka l podtočka i. Priloga
C-84/19 – Profi Credit Polska Članak 1. stavak 2. – Članak 3. stavak 1. – 3.2. Ugovorne odredbe koje se odnose na
Članak 4. stavak 2. Direktive 2008/48/EZ glavni predmet ugovora ili cijenu i naknadu
PRILOG II.
Pregled obavijesti u skladu s člankom 8.a Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim

ugovorima (1)
U ovoj tablici navode se informacije koje su države članice dostavile Komisiji u skladu s člankom 8.a Direktive
93/13/EEZ (Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima) Tablica ne predstavlja potpun pregled nacional
nih mjera za prenošenje predmetne Direktive 93/13/EEZ i može dati tek grubu naznaku pojedinosti relevantnog naci
onalnog zakonodavstva. Na primjer, ovisno o točnom izrazu u predmetnim nacionalnim odredbama, „sivi popis” može
imati različite pravne posljedice.
Te su informacije dostupne i na sljedećoj internetskoj stranici koja će se redovito ažurirati:
https://ec.europa.eu/info/notifications-under-article-8a-directive-93-13-eec_en
BELGIJA Nacionalno pravo sadržava popis standardnih ugovornih odredaba koje se u svim okolnostima smatra
nepoštenima (tj. crni popis).
BUGARSKA Nacionalno pravo sadržava popis standardnih ugovornih odredaba koje se u svim okolnostima smatra
ČEŠKA Nacionalno pravo obuhvaća i nepoštenost pojedinačno ugovorenih ugovornih odredaba te sadržava popis
ugovornih odredaba koje se smatra nepoštenima u svim okolnostima (tj. crni popis).
DANSKA Nacionalno pravo ne nadilazi minimalne standarde utvrđene Direktivom o nepoštenim uvjetima u potro
šačkim ugovorima.
NJEMAČKA Nacionalno pravo sadržava dva crna popisa standardnih ugovornih odredaba koje se smatra nepoštenima.
ESTONIJA Nacionalno pravo sadržava popis standardnih ugovornih odredaba koje se u svim okolnostima smatra
IRSKA Nacionalno pravo ne nadilazi minimalne standarde utvrđene Direktivom o nepoštenim uvjetima u potro
šačkim ugovorima.
GRČKA Nacionalno pravo sadržava popis standardnih ugovornih odredaba koje se u svim okolnostima smatra
ŠPANJOLSKA Nacionalno pravo proširilo je područje primjene ocjene nepoštenosti na ugovorne odredbe koje se odnose
na definiciju glavnog predmeta ugovora te prikladnost cijene ili naknade, neovisno o tome jesu li te
odredbe jasno i razumljivo sastavljene.
Nacionalno pravo sadržava i popis odredaba koje se u svim okolnostima smatra nepoštenima (tj. crni
popis).
(1) Stanje dana 31. svibnja 2019.

FRANCUSKA Nacionalno pravo obuhvaća i nepoštenost pojedinačno ugovorenih ugovornih odredaba i sadržava popis
odredaba koje se smatra nepoštenima u svim okolnostima (tj. crni popis) te popis odredaba, osim ako je
dokazano da su poštene (tj. sivi popis).
HRVATSKA Nacionalno pravo ne nadilazi minimalne standarde utvrđene Direktivom o nepoštenim uvjetima u potro
šačkim ugovorima.
ITALIJA Nacionalno pravo sadržava popis standardnih ugovornih odredaba koje se u svim okolnostima smatra
nepoštenima (tj. crni popis) te popis odredaba za koje se pretpostavlja da su nepoštene dok se ne dokaže
suprotno (tj. oblik sivog popisa). Popis je proširen u usporedbi s Prilogom Direktivi o nepoštenim uvje
tima u potrošačkim ugovorima.
CIPAR Nacionalno pravo ne nadilazi minimalne standarde utvrđene Direktivom o nepoštenim uvjetima u potro
šačkim ugovorima.
LATVIJA Nacionalno pravo ne nadilazi minimalne standarde utvrđene Direktivom o nepoštenim uvjetima u potro
šačkim ugovorima.
LITVA Nacionalno pravo ne sadržava odredbe koje nadilaze minimalne standarde utvrđene u skladu
s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
LUKSEMBURG Nacionalno pravo proširilo je opseg ocjene nepoštenosti na pojedinačno ugovorene ugovorne odredbe
i na glavni predmet.
Nacionalno pravo sadržava crni popis ugovornih odredaba koje se smatra nepoštenima u svim okolnos
tima (tj. crni popis), a koji je proširen u usporedbi s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima.
MAĐARSKA Nacionalno pravo sadržava popis odredaba koje se u svim okolnostima smatra nepoštenima (tj. crni
popis) te popis odredaba koje se smatra nepoštenima dok se ne dokaže suprotno (tj. oblik sivog popisa).
MALTA Nacionalno pravo proširilo je područje primjene ocjene nepoštenosti na pojedinačno ugovorene ugovorne
odredbe te na prikladnost cijene ili naknade, neovisno o tome jesu li te odredbe jasno i razumljivo
sastavljene.
Nacionalno pravo sadržava popis standardnih ugovornih odredaba koje mogu biti nepoštene te određene
dodatne odredbe u usporedbi s Prilogom Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
NIZOZEMSKA Nacionalno pravo sadržava popis standardnih ugovornih odredaba koje se u svim okolnostima smatra
nepoštenima (tj. crni popis) te popis odredaba koje se mogu smatrati nepoštenima (tj. oblik sivog popisa).
Popis je proširen u usporedbi s Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
AUSTRIJA Nacionalno pravo sadržava crni popis i sivi popis standardnih ugovornih odredaba i djelomično proširuje
ocjenu nepoštenosti na pojedinačno ugovorene ugovorne odredbe.
POLJSKA Nacionalno pravo sadržava popis odredaba koje se smatra nepoštenima u slučaju sumnje (tj. oblika sivog
popisa) te nadilazi opseg Priloga Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
PORTUGAL Nacionalno pravo proširilo je područje primjene ocjene nepoštenosti na ugovorne odredbe koje se odnose
na definiciju glavnog predmeta ugovora te prikladnost cijene ili naknade, neovisno o tome jesu li te
odredbe jasno i razumljivo sastavljene.
Nacionalno pravo sadržava popis ugovornih odredaba koje su strogo zabranjene (tj. crni popis) te popis
ugovornih odredaba koje su zabranjene u određenim okolnostima (tj. oblik sivog popisa).
RUMUNJSKA Nacionalno pravo sadržava indikativan popis odredaba koje se smatra nepoštenima, a koji je proširen
u usporedbi s Prilogom Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
SLOVENIJA Nacionalno pravo proširuje ocjenu nepoštenosti na ugovorne odredbe koje se odnose na definiciju glav
nog predmeta ugovora te prikladnost cijene ili naknade, neovisno o tome jesu li te odredbe jasno
i razumljivo sastavljene.
SLOVAČKA Nacionalno pravo sadržava crni popis ugovornih odredaba koje su nepoštene u svim uvjetima.
FINSKA Nacionalno pravo proširilo je područje primjene ocjene nepoštenosti na pojedinačno ugovorene ugovorne
odredbe te na prikladnost cijene ili naknade, neovisno o tome jesu li te odredbe jasno i razumljivo
sastavljene.
ŠVEDSKA Nacionalno pravo proširuje ocjenu nepoštenosti na ugovorne odredbe koje se odnose na definiciju glav
nog predmeta ugovora te prikladnost cijene ili naknade, neovisno o tome jesu li te odredbe jasno
i razumljivo sastavljene te na pojedinačno ugovorene ugovorne odredbe.
UJEDINJENA Nacionalno pravo ne nadilazi minimalne standarde utvrđene Direktivom o nepoštenim uvjetima u potro
KRALJEVINA šačkim ugovorima. Međutim, indikativan popis u Prilogu Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima proširen je.

Smjernice Za Tumacenje I Primjenu Direktive Vijeca 9313EEZ o Nepoštenim Uvjetima U Potrosackim Ugovorima

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Smjernice Za Tumacenje I Primjenu Direktive Vijeca 9313EEZ o Nepoštenim Uvjetima U Potrosackim Ugovorima

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

C 323/4 HR Službeni list Europske unije 27.9.2019.

4.3. Posljedice nepoštenosti ugovornih odredaba za prava i obveze ugovornih stranaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39

(2) Završno izvješće od 23. svibnja 2017., SWD(2017) 208 final.

1. CILJEVI I PODRUČJE PRIMJENE DIREKTIVE O NEPOŠTENIM UVJETIMA U POTROŠAČKIM

Uvodna izjava 10.

Uvodna izjava 11.

Uvodna izjava 13.

1.1. Ciljevi Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima

Stoga Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ima dvostruki cilj:

(11) Na primjer, predmet C-40/08 Asturcom Telecomunicaciones, t. 51.

1.2. Područje primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima

1.2.1.1. De fi n i c i j e p o j m o v a „ p r o d a v a t e l j r obe i li pr u žat e lj u s lu g a” i „ potr oš ač ”

Sud je taj funkcionalni pristup objasnio kako slijedi (26):

(34) Predmet C-147/16 Karel de Grote, t. 47. i 48.

1.2.1.2. U g ovo r i k o j i s e s k l a p a j u i z m e đ u pr oda vat e lj a r ob e il i pru ž at el j a u s lu g a i pot r oša ča

— ugovori o pružanju pravnih usluga (56),

(47) Predmeti C-74/15 Dumitru Tarcău i C-534/15 Dumitraş, t. 34.–40.

— ugovor o hipotekarnom kreditu koji je sklopio odvjetnik u privatne svrhe (57),

(57) Predmet C-110/14 Costea.

Za potrebe članka 1. stavka 2. i u skladu s uvodnom izjavom 13. odredba je obvezna

— ako se primjenjuje na ugovorne strane neovisno o njihovoj volji,

1.2.4. Međuđjelovanje s ostalim zakonodavstvom EU-a

Člankom 6. stavcima 1. i 2. uredbe Rim I propisano je:

te da je ugovor obuhvaćen opsegom tih aktivnosti.

2. ODNOS S NACIONALNIM PRAVOM, UKLJUČUJUĆI MINIMALNO USKLAĐIVANJE

Članak 8. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima

Članak 8.a Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (109)

— one sadrže popise ugovornih uvjeta koje se smatra nepoštenim[.]

Uvodna izjava 17.

2.2. Ostale odredbe nacionalnog prava

(116) Vidjeti i odjeljak 4. u kojem je opisan odnos između transparentnosti i nepoštenosti.

3. OPĆI TEST ZA UTVRĐIVANJE NEPOŠTENOSTI I ZAHTJEVI TRANSPARENTNOSTI

Uvodna izjava 16.

Uvodna izjava 20.

3.2.1. Ugovorne odredbe koje se odnose na definiciju glavnog predmeta ugovora

(144) Spojeni predmeti C-96/16 i C-94/17 Banco Santander Escobedo Cortés.

Sud (157) je o kreditima u stranoj valuti naveo sljedeće:

3.2.2. Ugovorne odredbe koje se odnose na cijenu i naknadu

(157) Predmet C-186/16 Andriciuc, t. 37. i 38.

3.3. Zahtjevi transparentnosti

— jasnoća vizualnog prikaza, uključujući veličinu fonta,

koje su predmet tog ugovora […] (183)

(183) Upućivanja na predmet C-348/14 Bucura, t. 66.

3.3.2. Zahtjevi transparentnosti koji proizlaze iz drugih akata EU-a

(193) Direktiva 2005/29/EZ (SL L 149, 11.6.2005., str. 22.).

— u suprotnosti sa zahtjevima o dobroj vjeri,

— prirodu robe ili usluga na koje se ugovor odnosi,

— sve ostale odredbe ugovora ili drugog ugovora o kojima ovisi i

— sve popratne okolnosti sklapanja ugovora.

(214) Upućivanje na predmet C-415/11 Aziz, t. 69.

3.4.2. Relevantnost zakonskih odredbi i važnost neravnoteže

3.4.3. Sankcije ili posljedice propusta potrošača da ispuni ugovorne obveze

— je li ta mogućnost predviđena u slučajevima u kojima je to neispunjenje dovoljno ozbiljno s obzirom na trajanje

(231) Upućivanje na predmet C-472/11 Banif Plus Bank, t. 40.

3.4.4. Moguća nepoštenost cijene ili naknade

3.4.5. Okolnosti u trenutku sklapanja ugovora

3.4.6. Relevantnost netransparentnosti za nepoštenost ugovornih odredaba

(248) Predmet C-602/13 BBVA, t. 50.

Sud je u svojoj sudskoj praksi uputio na sljedeće točke Priloga:

— točku 1. podtočke (j) i (l) i vezi s točkom 2. podtočkama (b) i (d):

— točku 1. podtočku (q) (275):

— C-240/08 Asturcom Telecomunicaciones, C-342/13 Katalin Sebestyén u pogledu arbitražnih klauzula,

(267) Vidjeti Prilog II. ovoj Obavijesti.

5.7. Kontrola po službenoj dužnosti nepo

5.5. Što podrazumijeva kontrola po službe