OBIČNA VODA

U ludnicu

Da mi bi
Da se dokopam ludnice
Pa da samo šutim

Barem desetak dana

Jutra da dočekujem
Sa onima koji drugačije vide svijet

Jer od pametnih
Sam gotov
S pameti skrenuo

1
Jesi li bio tu

Zagrebi noktima po ilovači

I ne stidi se svojih žuljevitih dlanova
Odgoji život
I divi mu se
Poštuj
Ali se nikome
Osim Njemu
Ne klanjaj

Očisti izvor
Nahrani srnu
Ostavi žito fazanima
Učini dobro
I nemoj ništa uzeti za uzvrat

Divi se kiši
Raduj se pahuljama snijega
Pomiluj drvo
Dotakni kamen
Prećuti njihovo trajanje

Mravu se skloni s puta

Ne diraj krila leptira
Pčelici naspi vode
A vrapcu mrvice hljeba

Neka traje
Neka te ne plaše bore
Rađanje novoga dana
Vrijeme što klizi
Ko sanke po snijegu
I curenje pijeska kroz prste

Hoće li ili neće neko znati

Da i ti bio si tu
Korakom gazio znojem natapao
Sreći se od srca smijao

Neka te ne brine
I straha nek nema

2
Kad jednom odeš
Neka te ne žale
Zbog crnih noktiju
I žuljevitih dlanova

I neka niko ne upita

Jesi li bio tu...

3
I sve se vrti

Sve se istopi
Led
I snijeg
Sreća
I ljubav
Dobrota
Godine
Život

Sve voda odnese

Utihne
Smijeh
Radost
Pjesma
Radio
Šum rijeke
Dječija igra
Sve...

I najljući plamen poklekne

Kada ga pljusak poklopi
Toplo se ljeto završi
Pa vrelo hladnim postane
I sve se mijenja i vrti
Pa što bi naše ljubavi
U šarenim godinama
Prosječnosti
Trajale duže od vremena

Jer neko drugi već korača

Stazama sličnih grešaka
Sazrijevanja i mijenjanja
I sve se vrti
Pa što bi mi trajali
Pod ovim namrguđenim nebom...

4
Da se zna

Pošalju ružne snove

Sove ušare i noćne zvukove
Tišinu koja štuca
Zvuk sirene u daljini i
Pisma u kojima ništa ne piše

Ljude u bijelom upute

Da na prag dođu
I dobro jutro
Zažele

Da prate svaki korak

Bilježe samovanja samaca
Kud hodi, šta puši, sa kim razgovara
Sve treba da se zna
Jer nije taj
Molim Vas lijepo
Običan pacijent na psihijatriji
Ne kuca on bez razloga
I na otvorena vrata

Kako diše i šta piše

Griješi li namjerno
Da se zna
Al da ne nasluti
Ko ga posmatra
Vaga, dodaje i oduzima
I da on je on
A ja sam ja...

5
Mjerimo vrijeme

Umijemo besjediti o kamenu

i njegovim stoljetnim borama
brine nas otapanje leda
i gomile dima u zraku

Razumijemo kišu
Jer za nas ona nije tek obična voda
Znamo i za šta služe kišobrani
Naročito dok smo još mladi

Slušamo kako galami vjetar

I nadmudruje se sa ljutim nebom
Pa se munjama dobacuju

Mjerimo vrijeme, brojimo dane

Važno vrtimo glavama
Sve nam je jasno i sve znamo
A ni sebe nismo u stanju da razumijemo...

6
Šoipove baklave

Dječak od kuće u školu krene

Poget pod teškom torbom
Korake mjeri i barice obilazi
Da gumene čizme ne ukalja

Školsko zvono kad zatreperi

A učiteljica ispriča svoje
Noge koračaju same
Pred Šoipovu slastičarnu
Da gleda baklave

Oblizuje se i oči hrani

Baklavom, šampitom,
Tulumbom, hurmašicom
Gleda slastice u izlogu
I nerado kući krene

Majka je pravila samo gurabije

Tvrde i smeđe djeci na radost
Al i to u rijetko
Jer svašta je u to doba bilo
A puno više falilo

Veselje čisto kada je čuo

Da Šoip za jedno domaće jaje
Dječaka svakog časti baklavom
Koke mu odjednom postaše drage

Tako on jaje da za baklavu

I uživa, mljacka
Osladilo mu se
Poslije se kune da tako ukusne
Na cijelom svijetu nema

Načuo kako se majka žali

Da koke slabo nose

7
Nosile koke al nosio i on
Jaja slastičaru Šoipu

Trajalo je tako veselje čisto

Dok nije probao slasticu svaku
A onda iznova da utvrdi gradivo
Jer i učiteljica kaže da je ponavljanje
Majka svih mudrosti

Sa sjetom danas staračkim glasom

Krezo se sjeti slastičara Šoipa
Njegove baklave i onih jaja
Koja je krišom u džepu nosio

Mjerkao korake
U školu išao
I svakom se danu
Dječački radovao

Ne pamti šta je bilo dalje

Al sluti da se od majke ništa sakriti
Dugo nije moglo

8
U Švedskoj sam

U Švedskoj ima most

Zove se Oresundsbron
Ko bi to umio pravilno izgovoriti
Pod mostom voda
U vodi patke i labudovi

Ima i grad na sjeveru

Ime mu je Kirune
U gradu ulica
Na kraju ulice zgrada
Na četiri sprata

Jedan park u kojem raste golemi kesten

Ili više i ne raste, dojadilo mu
Rastao pa odustao
Lahko se odustane
Kad više nema razloga

Pod kestenom klupa

Na klupi sjedim ja
Samo sjedim, i šutim
U Švedskoj sam
Ali Švedska nije u meni

U mene se ulivaju sve vode

Tugu mi raznosi vjetar
Stiska me turobno nebo
I kad vrisnem, a samo što nisam
Pući će svaki prozor

Iščupalo me ko trešnju iz moje avlije

I ovdje spustilo
Pa nit beharam niti rađam

Ako već pitaš

9
U Švedskoj sam
Ali Švedska nije u meni...

Samo to

Da nisam ko što jesam

Mogao bi reći da je nebo
Opržilo zemlju
Ko kad mlada djeva zaspe
Na plaži u Ulcinju
I ništa ne bi pogriješio

Da sam kao što nisam

Dio krda
Lakše bi prošao
Kroz gustu travu i
Do vode bi lakše dolazio
Negdje u nekoj sklonjenoj oazi
Uživao bi u hurmama i koječemu

Da znam ko su moji a ko njihovi

Da igram i lovim u istoj šumi sa tim lovcima
Da naprđujem o odigranim utakmicama svjetskog prvenstva
Da ustajem na noge na neke himne
Saginjem glavu na pomen vladara nacije

Naše je vrijeme prošlo

Ako je ikada i bilo
U jaslama čuvaju puške i šiju uniforme
Opet bi u rat i opet bi puštali brade
Maloumne lutke na koncu

Da sam bogdo kao što nisam

10
I što nikada biti neću
Bio bih sretniji
Patriotsko mače u krilu vladara
Trebalo bi samo da predem
I ništa mi falilo ne bi

Ni vode ni suhije smokava

Ni dijeva bijele kože
Ni sunca ni plaže
Svega bi bilo
Za one što su uz vladare

Samo pokatkad bi trebalo

Podviknuti na stado
Da ne odluta
Da krivim putem ne krene
Samo to...

11
Sve u krug

Ko dijete na lingišpiru
Voda do mora i do neba
Lijeno ko rasni konji
Noga za nogom
Pa kad se najmanje nadaš
U galop
Brže od vjetra
Ko gleda vidi
Da suština je život
A smrt promjena adrese stanovanja
Sve u krug
U krug
Sve...

12
Laku noć draga moja

Draga moja
Dok je trajalo trajalo je
I sad je došlo vrijeme
Da se oprostimo
Pa svako svojim putem

Godine u kojima si gorjela

Od moga dodira
Žarila se i nestajala
Iza nas su
Popušio sam koliko je trebalo
Vrijeme je za rastanak

Opraštamo se u tišini
Kao i sve velike ljubavi
Svako na svoju stranu
Neka tvoj miris zavodi nekog drugog
Meni je dosta
I cigara i pušenja

Laku noć
Draga moja
Užarena

13
Plamen

Treperi plamen na svijeći

Ne odustaje
Otima se
Žilav je
Onako slabašan
Bori se sa vjetrom
Kapima kiše
Valjda zna da više
Nikad za nikad
Takav planuti neće

Drhturi, savija se
Opire, boji
A ipak
Unatoč svemu
Postoji

A neki drugi plamičak

Ugasi se dobrovoljno
Sam od sebe
Baš zbog toga
Što ne želi
Ni da traje
Ni da plamti...

14
Ništa

Nema nikakve veze što je vani vlažno i oblačno

Maglovito
I što se nebo napinje k'o trudnica ne bi li nešto porodilo
Meni i za sunčanih dana
Isti sudija sudi...

Puž se u kućicu uvlači, jež skupi u klupko

A jadni, nedovršeni čova nema kud
Sakrije se iza skupljenih obrva i ozbiljna lica
Šuti i sam, zagledan u ništa
Danima slaže razlomke koje ne zna riješiti...

Pod istim ovim nebom

Jednako mrgudnim i nijemim na naše molitve
On je posustao od poziva na pobunu
I upućivanja poruka gluhima
Digao ruke od naroda zabavljenog vlastitom nesrećom
Od njih i od sebe
Pustio je da ga odvedu
I odvedoše ga

Jesi li: pita Veliki Vizir?

Jesam, odgovara on
Hulio na Boga?
Što je to što ima iznad Boga?
Ništa, nema ništa, potvrdi Vizir.
Ja sam to Ništa.

Na šta li je mislio dok su ga Osmanlijski rasni konji

Šestog juna 1573 daleko od vode i derviške tekije
Dijelili na četvero
Il' mu ni do čega bilo nije

Iz ovog neba i ove tišine

Iz ovog polja i ovih ljudi
Iz vrta sprženog i rijetkog
Solitera na čijim prsima treperi samo jedno svjetlo
Iz usta
Iz zlobe
Sa signalom mobitela sudara se teška misao

15
Iz čega Bože da izađem
Kad ni ulazio nisam...

Maglene misli naslućuju onoga

Čije zapušteno turbe teško šuti u Konjević Polju
Pomireno sa nestankom i sa nesrećom
Ne bi li zaboravio na škripu u kostima i
Šuštanje u plućima

Nisam ništa
Jer svega sam se mogao odreći
Ali sebe nisam smio...

16
Nije jednostavno

Sunce kad izlazi

Zapne za vrhove breze na brijegu
Otima se da klizne nebom
I uvijek je tako
Jer u ovoj zemlji
Ništa nije jednostavno

Iz gnijezda ispadaju ptići

Pijetlovi nose jaja
A koke kukuriču

Vode teku uz brdo

A brda se sklanjaju
Pred budalama

U ovoj zemlji
Jarane moj
Nikada ništa nije bilo jednostavno
I jedva čekam da vidim
Hoće li snijeg i dalje biti bijel
A nakon noći svanuti dan
I hoće li i nama sinuti sunce
Iza brijega što zapinje
Pa zbog toga radije zaobilazi naše nebo

Tako i tvoju švedsku tugu

17
Za nama koji smo jedva tačka na karti
Nosi voda ko poruku u boci
I čeka onu granu da ozeleni
Pa da budeš rahat
I svoj
Drug moj...

Godine mraka

Nas će još dugo i podmuklo

Ko dušmanice
Ujedati devedesete
Vidjet ćemo ih i tamo
Gdje ih najmanje ima

Iza osmijeha i lijepe riječi

Iz pogleda i iz prijateljstva
Dočekivat će nas k'o diverzanti
Spremne da nas uhvate nespremne

Još će nas dugo

Uhoditi te nesretne
Godine
Mraka i ludila...

18
Kroz staru Bosnu

Da se pokrijem nebom
I tečem sa vodom
Zato ja dišem otvorenih usta
Nebi'l mi kaplja rose na jezik zalutala

Da mirišem bagrem i poklonim se zofi

Do starih zidina da se spustim
Da milujem stećak i strahujem
Od mrkog mede u planini

Riba u rijeci da me nauči kako se pliva i kako se ćuti

Mudrost da oslušnem na kuli Susjeda
Pa da se smirim u gnijezdu Kušlata
Ko pčela na cvijetu, ko srna u gori

Korakom da do jezera stignem

Skrivenog duboko u planini
U pećinu da uđem sa lisicom
Livadu preberem sa poskokom

Nosi me vjetar kroz staru Bosnu

Dani na proljeće mirišu
Na divlje jagode, na trešnje bjelice
Sitne me radosti drže na okupu...

19
Ne brini ništa

Mirišu jabuke
Plave se šljive
Maline vise po ogradi
Slobodno svrati do moje njive
Povedi sina nek se zasladi

Ni trepnut neću
Ne brini ništa

Ljubav se danas u blatu valja

Ko bi razumio pogled ukraden
Na padini srebreničkog gaja

Slobodno dođi
Grane su kruške teške od ploda
Žao mi, voće niko ne bere
A krošnje se savile od roda

Nemoj da plačeš
Ne brini ništa
Ne vrijedi žaliti zbog juče
Život pobijedi svaku tugu
A kiša sapere sve

Naberi voća iz moje bašče

Da barem ono ne uzdiše
Za mene riječi ne reci
Bilo pa prošlo, nema me više...

20
Nije mi do pjesme

Sigurno ste pogriješili

Nikad ja nisam pisao pjesme
Kome je danas, molim vas lijepo
Kad bi radije plakali, do pjevanja
Ali dozvoljavam da možda
Na nekog takvog ličim
Mada su šanse stvarno male
A meni nikad za nikad
Na pamet ne bi palo
Da pjesme
Pišem
Kad jedva na nogama
Stojim
I ako mi je do ičega
Do pjesme mi nije

21
22