 

SURE

Ajetul Kursija – arapski,

transkripcija, prijevod
Samira  22 lipnja, 2020  21 min read

Sadržaj

Transkripcija Ajetul Kursije

Allāhu lā ilāhe illāhu vel hajjul-kajum. Lā

te’huzuhū sinetun ve la nevm. Lehū mā fis-
semāvāti ve mā fil ard. Men zellezi ješfeu
‘indehu illā bi iznih. Jā’lemu mā bejne ejdīhim
ve mā halfehum ve lā juhītūne bi šejin min
‘ilmihī illā bi mā šā’. Vesi’a kursijjuhus-semāvāti
vel ard ve lā jeūduhū hifzuhumā ve huvel
alijjul-azīm.

Prijevod Ajetul Kursije

“Allah je – nema boga osim Njega – Živi i

Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san!
Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je
na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za
nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta
je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od
onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko
koliko On želi. Moć Njegova obuhvata i nebesa
i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo;
On je Svevišnji, Veličanstveni!”

Tefsir Ajetul Kursije

Opće je poznato da prva kur’anska sura Fatiha

ima sedam ajeta. Shodno logičnim cjelinama,
i Ajetul Kursija može biti podijeljena na sedam
rečenica:

1. „Allah je, nema božanstva osim Njega,

Živog, Vječnog“, 2. „Ne obuzima Ga ni
drijemež ni san“, 3. „Njegovo je ono što je na
nebesima i ono što je na Zemlji“, 4. „Ko se
može pred Njim zauzimati za nekoga bez
dopuštenja Njegova“, 5. „On zna šta je bilo i
prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga
što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko
On želi“, 6. „Njegova moć obuhvata i nebesa i
Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje
njihovo“, 7. „On je Visoki, Veliki“.

Ovo je prva od tri sličnosti između Ajetul

Kursije i sure Fatiha koje ćemo, ako Bog da,
navesti. No, da bismo jednostavnije i jasnije
izložili osnovna značenje Ajetul Kursije,
podijelit ćemo je na nekoliko koliko-toliko
nezavisnih rečenica, odnosno na njih deset.

Prva cjelina Ajetul Kursije glasi: „Allah je, nema

božanstva osim Njega ‫ هو‬#‫ اله إ‬# (‫“ا‬. Ovdje je
izraženo osnovno svojstvo uzvišenoga
Gospodara, svojstvo jedinosti ili tevhida.
Cjelina počinje sa, kako se to kaže, vlastitim
Božijim Imenom – Allah, a potom završava
negiranjem svih drugih božanstava. Ovdje
uviđamo drugu sličnost Ajetul Kursije sa
prvom kur’anskom surom el-Fatiha. I sura
Fatiha i Ajetul Kursijja počinju spominjanjem
vlastitoga Božijega Imena – Allah. U suri Fatiha
Allahu se izriče svaka zahvala, a u Ajetul Kursijji
se naglašava da je samo Allah Bog, da ništa
drugo što ljudi oslovljavaju božanstvom nije
božanstvo. Sve, doslovno sve, što postoji
stvorio je uzvišeni Allah.

Šta sve čovjek uzima za božanstva, šta sve

čovjek obožava? U časnome Kur’anu se kaže:
A vaš Bog – jedan je Bog! nema boga osim
Njega, Svemilosnoga, Samilosnoga. (el-
Bekara, 163.) Opće je poznato da se
obožavanje kipova, životinja i drugih ljudi
naziva idolopoklonstvo odnosno višeboštvo.
Većina ljudi kada se spomene idolopoklonstvo
ili višeboštvo, kažu da je riječ o pripisivanju
dragome Allahu nekoga ili nečega što je isto
kao On (širk), da nas dragi Bog od toga sačuva.
I ovo mišljenje je ispravno. No, pored toga,
postoje i drugi, za pojedinca veoma često
mnogo opasniji, vidovi širka ali na koje mali
broj ljudi obraća pažnju. U časnome Kur’anu se
kaže: Allah nijednom čovjeku dva srca u
njedrima njegovim nije dao. (el-Ahzab, 4.)
Nemoguće je istodobno voljeti punim srcem
dragoga Allaha i Njegovoga posljednjeg
poslanika Muhammeda, alejhisselam, a što se
odražava slijeđenjem Šerijata, i voljeti istim
intenzitetom sebe, svoju porodicu, svoje
prijatelje i slično. Šerijatski propisi nikada
čovjeku ne smiju biti iza vlastitih stavova,
nikada ne smije prednost dati svome mišljenju
i ljubavi prema nekoj ideji u odnosu na
šerijatsku argumentaciju.

Saznajte više

Druga cjelina Ajetul Kursije glasi: „Živi, Vječni –

‫و ُم‬+‫ ا ْل َقي‬+‫“ا ْلحَ ي‬. Prethodno je naglašeno da je
samo dragi Allah Bog, da drugoga bog osim
Njega nema, da jedino On jeste a sve ostalo
što čovjek obožava samo je plod ljudske
mašte, uobrazilje, plod neodgojene duše i
mutnoga srca. U ovoj cjelini se, rekli bismo čak
i na racionalan i logički način, dalje potvrđuje
Božije jedinstvo. Naime, u teologiji se govori o
načelu vâdžibul vudžûda, odnosno o tome da
mora biti nešto što jednostavno mora
postojati samo po sebi, nešto što je oduvijek i
zauvijek, nešto iz čega sve drugo proizilazi.
Ovo načelo se na našemu jeziku kaže nužno ili
obavezno postojanje. S druge strane, sve
drugo, s obzirom da u nekome vremenskome
trenu nije postojalo, oslovljava se mumkinul
vudžûd odnosno postojanje koja može a i ne
mora biti. Konačno, ono što je nemoguće da
postoji, jer je u suprotnosti s jedinstvenošću ili
jedinosti onoga prvoga načela, naziva se
mumteniul vudžûd ili nemoguće postojanje.

Drugim riječima, uzvišeni Allah je nužno

postojanje te je stoga Sebe oslovio, između
ostaloga, i sa Imenima „Živi“ i „Onaj koji sve
obdržava“. Samo je On izvor života, za sve što
postoji, i samo ovisno od Njegove volje, na
koju ništa osim Njega ne može utjecati, ono
što je stvoreno bîva i održavano na životu.

Postojanje koje može a i ne mora biti jesu

stvorenja, svako od nas, jer nas je uzvišeni
Allah stvorio ali je mogao i da nas ne stvori.
Nekada nas nije bilo, pa smo stvoreni a potom
i došli na ovaj svijet.

Nemoguće postojanje odnosi se na vjerovanje

ljudi u postojanje drugih božanstva. S obzirom
da je „prije“ postojao samo uzvišeni Allah i
ništa više, a sve drugo stvorio je upravo
uzvišeni Allah kasnije, kako je onda moguće da
postoje i druga božanstva pored Njega?!

Treća cjelina Ajetul Kursije glasi: „Ne obuzima

ِ ُ‫خذُه‬
Ga ni drijemež ni san – ‫َ نَوْ ٌم‬#‫سنَ ٌة َو‬ ُ ْ ‫َ تَأ‬#“.
Posmatrajući svijet oko nas, vidimo da sve što
oslovljavamo živim, biljke, životinje i ljudi, sve
ima potrebu za odmorom, za smirajem, za
pauzom u svome životu. Razlog za to je
jednostavan – ništa što je stvoreno ne
posjeduje vlastitu životnu energiju, posuđuje
je kroz svoje organe, koji, opet, imaju određen
rok trajanja. I prije smrti odnosno preseljenja
na drugi svijet, svim stvorenjima je nužno da
se povremeno smire kako bi prikupili snagu za
daljnji život. Najbolji odmor, ujedno i odmor
koji niko ne može izbjeći jer ga sâm organizam
na to primorava, jeste san.

Kako je poznato, san nastaje isparavanjem

hrane i pića koji se talože u želucu. Kada to
isparavanje dođe do mozga, mozak se
ošamuti te počinje isključivati fizička čula,
jedno po jedno, kako bi se tijelo u potpunosti
ugasilo i time omogućilo odmor mozgu.
Jedino što ostaje fukcionirati je srce koje mora
čistiti i ispumpavati krv, hranu za tijelo, i slati je
ostalim organima i mozgu kako bi ostali u
funkciji.

Iz ovoga razloga, nemoguće je prestati spavati.

Čovjek može pomjeriti granicu, spavati kraće
ili rjeđe, ali nikada ne može odbaciti san iz
svoga života. Ni čovjek ni bilo koje drugo
stvorenje. U stanju sna, čovjekovo tijelo
miruje, nije sposobno za bilo kakav rad te sve
obaveze koje mora izvrštiti, čovjek mora
završiti prije sna. Čovjek dok spava, nemoćan
je, nesposoban za bilo šta. Ovakva je
koncepcija, plan, života svih živih bića, svega
što možemo oko nas primijetiti. Stoga sve što
čovjek u potpunosti obuhvaća spoznajom ima
svoja dva uzajamna perioda: period kretanja i
period mirovanja.

Preporučujemo za čitanje:

Sura Jasin – arapski, transkripcija,

prijevod
Sura El-Bekare – arapski, transkripcija,
prijevod
Sura Ihlas – arapski, transkripcija i
prijevod sure
Sura El–Felek arapski, transkripcija i
prijevod sure Felek
Sura En-Nas – arapski, transkripcija i
prijevod sure Nas
Sura Mulk (Tebareke) – arapski,
transkripcija, prijevod
Sura Vakia – arapski, transkripcija,
prijevod
Sura El-Kafirun (Kulja) – arapski,
transkripcija, prijevod
Ajetul Kursija – arapski, transkripcija,
prijevod

Upravo zato je i skrenuta pažnja čovjeku da

kako je god uzvišeni Allah postojao kada
ničega drugoga nije bilo, tako isto uzvišeni
Gospodar ne spava, niti na to može biti
prisiljen poput čovjeka, niti mu je san uopće
potreban. Konačno, i stanje sna je nešto što je
dragi Bog stvorio. Štaviše, uzvišenoga Allah ne
obuzima ni drijemež, kako obuzima ljude. U
stanju drijemeža čovjek ne spava ali nešto što
radi u tome trenu izloženo je propasti jer
drijemajući čovjek gubi kontrolu nad sobom.

U jednoj predaji, koju bilježe mnogi tefsiri,

kaže se da je hazreti Musau, alejhisselam,
pokazano da shvati kako dragoga Allaha ne
obuzimaju niti drijemež niti san. Data su mu
dva vrča s vodom te mu bî rečeno da ih čuva,
u svakoj ruci po jedan, pazeći da se ne prospu.
Nakon nekoga vremena, hazreti Musa-
pejgambera, alejhiselam, obuzeo je drijemež
pa je, zaspavši, ispustio ćupove i voda se iz
njih prosula. Onaj ko obdržava život, kada bi
makar jedan tren pao u nemar, nestalo bi
života.

Hazreti imam Razi skreće pažnju da često

citirana predaja počinje riječima: „Hazreti
Musa alejhisselam, pitao je uzvišenoga Allaha
da li i Njega, kao i ljude, obuzima drijemež ili
san.“ Nepristojno je ovako nešto reći za
jednoga Božijeg poslanika jer, kako kaže
hazreti imam Razi, ako bi neki od poslanika
smatrao da dragi Bog spava, bio bi nevjernik.
Naime, za Božije poslanike odabirani su uvijek
pojedinci koji su bili u spoznaji i osobinama
mnogo ispred drugih ljudi, naročito ispred ljudi
kojima su poslati. Tako, vjernik može iz
neznanja razmišljati o tome da li i dragi Allah
spava kao što spavaju stvorenja, ali ako bi tako
nešto pomislio neki od Božijih poslanika,
alejhimusselam, bilo bi to nevjerstvo.

Četvrta cjelina Ajetul Kursije glasi: „Njegovo je

ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji
–‫ض‬ ِ ‫ات َومَا ِفي اْ@ َ ْر‬
ِ ‫السمَ ا َو‬
F ‫“ َل ُه مَا ِفي‬. S obzirom
da samo dragi Allah jeste a sve drugo postoji
isključivo po Njemu, sve drugo svoje
postojanje i bîvanje duguje uzvišenome
Allahu, onda se sasvim logički zaključuje da
Njemu ustvari i pripada sve što postoji: životi
ljudi i stvorenja, djela ljudi, imovina ljudi,
odrasli, djeca… sve. On je jedini pravi vlasnik
svega što je na nebesima i na Zemlji odnosno
svega što postoji. Stvorenja su samo
posjednici onoga što imaju: imetka, porodice,
prijatelja… To im je dato na upravljanje ali će ih
istinski Vlasnik i njih i onoga što posjeduju
jednoga dana pitati kako su se odnosili prema
svome posjedu jer im je on to što posjeduju
samo posudio, dao na privremeno korištenje.
U časnome Kur’anu se kaže: Onaj koji je dao
smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje
postupati (el-Mulk, 2.). Shodno čovjekovome
odnosu prema svemu što ga okružuje:
porodici, prijateljima, starijima i mlađima,
učenima, siromašnim, prirodi, svojoj duši i
svome tijelu, bit će mu i dodijeljeno ili ako Bog
da vječna naslada ili, ne daj Bože, vječna
patnja.

Peta cjelina Ajetul Kursije glasi: „Ko se može

pred Njim zauzimati za nekoga bez
dopuštenja Njegova –F#ِ‫َشفَعُ ِعنْ َدهُ إ‬ ْ ‫يي‬ِ ‫لذ‬F ‫م ْن ذَا ا‬
َ
‫“ ِب ِإ ْذ ِن ِه‬. Kako kaže hazreti imam Razi, ova
upitna rečenica se u svome značenju treba
prevoditi kao negacija, kao: „niko se ne može
za nekoga drugoga zauzeti kod uzvišenoga
Allaha, osim onaj kome to dragi Allah dopusti“,
ili kao afirmirajuća rečenica u značenju „samo
onaj kome to dragi Allah dopusti, može se za
drugoga kod uzvišenoga Allaha zauzeti“.

Kako se vidi, nije sporno da se s Allahovim

dopuštenjem neko može za drugoga kod
dragoga Boga zauzeti – dragoga Boga za
svoga prijatelja, poznanika, rod, učenika,
učitelja i slično moliti. No, vrijednost toga
zauzimanja zavisi od odnosa onoga ko
dragoga Allaha moli prema šerijatskim
propisima. U suri ez-Zumer citirane su riječi
idolopoklonika: „Mi im se klanjamo samo zato
da bi nas što više Allahu približili.“ (ajet 3.)

Upravo je u ovome razlika između islama i

drugih tradicija jer zauzimanje (tevessul) ima
dva uvjeta: prvi, da je osoba pokorna
uzvišenome Allahu, i, drugo, ona je samo
posrednik, medij, kroz koji dova protiče a
samo od volje uzvišenoga Allaha zavisi da li
će, i pored ova dva uvjeta, dova biti
prihvaćena. S druge strane, u nekim religijama
upravo se čovjek moli lično osobi koja se
smatra duhovno snažnom i baš ta osoba
odlučuje da li će dova biti prihvaćena ili neće.

Šesta cjelina Ajetul Kursije glasi: „On zna šta je

bilo i prije njih i šta će biti poslije njih – ‫يَ ْع َل ُم‬
َ ‫ أَي ِْدي ِه ْم َومَا‬Xَ
‫خ ْلفَ ُه ْم‬ َ ْ ‫“مَا ب‬. Postoji nekoliko
mogućnosti kako razumjeti ovu rečenicu.
Jedna je mogućnost da misao znači kako dragi
Allah zna šta su stvorenja radila prije, na
ovome svijetu, a i šta ih čeka poslije, na
drugome svijetu. Ovo je stav hazreti
Mudžahida. No, rečenica može značiti i da
dragi Allah zna šta je ispred stvorenja, šta ih
čeka na ahiretu, a i šta je iza njih, šta su radili
na ovome svijetu, i ovo je mišljenje hazreti
Dahhâka i Kelbija. Hazreti Ibn Abbas, opet,
kaže, kako se dio rečenice „ispred njih“ odnosi
na prostor od neba do zemlje, a dio rečenice
„iza njih“ odnosi se na četvrto nebo.

Postoje još tri mogućnosti čitanja ove

rečenice. „On zna šta je bilo i prije njih“, kada je
tek uzvišeni Allah odlučio stvoriti stvorenja, „i
šta će biti poslije njih“, nakon što su stvorenja
stvorena. Peta mogućnost čitanja ove
rečenice ima značenje da dragi Allah zna za
sva dobra i loša djela koja su stvorenja
počinila, kao i za njihovo ponašanje nakon
činjenja tih djela.

Konačno, šesto mišljenje ide za tim da se

glagol iskazan u trećemu licu muškoga roda
„on zna – ‫ “يَ ْع َل ُم‬odnosi ustvari na hazreti
Muhammeda, alejhisselam, pa ovaj dio ajeta
govori o visokome duhovnome položaju koji
hazreti Pejgamber, alejhisselam, ima kod
uzvišenoga Allaha.

Sve u svemu, ova cjelina Ajetul Kursije

potvrđuje da je kod uzvišenoga Allaha sve
znanje, a da ljudi od znanja imaju samo jedan
određen dio, koliko im to dragi Allah podari i
koliko se sâmi potrude. Iz toga razloga samo
uzvišeni Allah zna čija je dova primljena, i
samo On zna ko je stekao takav visoki duhovni
položaj kod Njega da može za druge moliti.

Nasuprot tome, tačno se zna ko će na

Sudnjemu danu imati pravo zauzimanja: to su
meleci, pejgamberi, alejhimusselam, iskreni
Allahovi robovi (siddîkûn), hazreti šehidi i evlije
(sâlihûn).

Naredna, sedma, cjelina glasi: „A od onoga što

On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On
َ ‫ ِبمَ ا‬F#ِ‫شي ٍْء ِم ْن ِع ْل ِم ِه إ‬
želi – ‫شا َء‬ َ ‫ن ِب‬ ِ ‫َ ي‬#‫“ َو‬.
َ ‫ُحيطُو‬
Sve znanje, kako smo rekli, nalazi se kod
uzvišenoga Allaha. On poznaje i ono što je
vidljivo i ono što stvorenja ne vide, a stvorenja
znaju samo dio onoga što vide, te samo neka
među njima s Allahovim, dželle šanuhu,
dopuštenjem mogu vidjeti i samo dio
skrivenoga.

Dio rečenice: „samo onoliko koliko On želi“

ima dva značenja. Prvo, da onaj ko nešto zna,
zna samo ono što ga je uzvišeni Allah
podučio. Tako su, naprimjer, meleci rekli: „mi
znamo samo ono čemu si nas Ti poučio“ (el-
Bekara, 32.). Drugo značenje je da poznavanje
dijela skrivenoga (gajb) znaju samo Allahovi
poslanici, alejhimusselam, te oni kojima oni to
prenesu. Tako se u časnome Kur’anu kaže: On
tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome,
osim onome koga On za poslanika odabere;
zato On i ispred njega i iza njega postavlja one
koji će ga čuvati. (el-Džinn, 26., 27.)

Osma cjelina Ajetul Kursijje glasi: „Njegova

moć obuhvata i nebesa i Zemlju – ‫سي) ُه‬ ِ ‫سعَ ُكر‬
ِ ‫َو‬
ْ
‫ض‬ ِ ‫“الس َما َو‬.
َ ‫ َ ْر‬3ْ‫ات َوا‬ 9 Već smo rekli da bi doslovan
prijevod glasio „Njegov Pijedestal obuhvata i
nebesa i Zemlju“. Govoreći o tome šta je to
Kursijj, Ćurs ili Božiji Pijedestal, hazreti imam
Razi navodi četiri mišljenja.

Prvo se odnosi na opis Ćursa te se kaže da je

to jedno veliko nefizičko tijelo koje obuhvata
nebesa i Zemlju, drugi riječima, kada se kaže
Ćurs, misli se ujedno na Zemlju i sva nebesa.

Nadalje, postoje različita mišljenja o tome šta

je Božije Pijedestal. Hazreti Hasan Basri
smatra da je Ćurs ustvari Božije Prijestolje
(Arš) jer po značenju u svakodnevnome
životu, i stolica i prijestolje su nešto na šta se
nešto drugo oslanja. Naredno mišljenje ide za
tim da Kursijj i Arš nisu jedna te ista stvar, da
nisu samo sinonimi, te jedni kažu da se Kursijj
nalazi ispod Prijestolja a iznad Sedmoga neba,
a hazreti Sudejj kaže da se Ćurs nalazi ispod
Zemlje.

U svakome slučaju, kada se spominje Božiji

Pijedestal, želi se istači Božija vlast nad svime
što postoji, Njegova neograničena moć,
Njegovo davanje života stvorenjima.

U jednome hadisu, hazreti Muhammed,

alejhisselam, kaže:

‫اء‬ِ ‫الس َم‬

9 = َ ْ َ‫ن ب‬9 ‫ِ فَ ِإ‬B‫ات ا‬ ِ َ‫كروا فيِ ذ‬9 َ‫َ تَف‬H‫شي ٍْء َو‬ َ ‫ل‬K ‫ك ُروا فيِ ُك‬9 َ‫تَف‬
ُ
‫ل ِه‬K ‫َف نُو ِر َو ُه َو فَ ْوقَ ذَلِ َك ُك‬
ِ H‫سبْ َع ُة آ‬ َ ‫ ِه‬K‫سي‬
ِ ‫السا ِب َع ِة إِلىَ ُكر‬.
ْ 9

Promišljajte o svakoj stvari, ali nemojte

promišljati o Božijoj Bîti jer između Sedmoga
neba pa do Njegovoga Pijedestala nalazi se
sedam hiljada svjetlosti, a On je daleko iznad
svega toga.[1]

U nekim knjigama koje su korištene pri pisanju

tekstova na našemu jeziku, navedena je
predaja kako se „dva stopala nalaze na
Pijedestalu“, a pisci ovih tekstova kažu da su to
dva stopala uzvišenoga Allaha, neuzubillah.
Ovakvih tekstova i knjiga treba se kloniti, jer ili
su napisane pogrešno ili su, pored grešaka
pisane zlonamjerno.

U verziji koju bilježi imam Dejlemi, prenoseći

je od hazreti Ibn Abbasa, tačno je pojašnjeno
o čemu se, zapravo, radi:

‫يل زَا ِو َي ٌة ِم ْن زَ َوا َيا‬ ِ ‫سر‬

ُ ‫اف‬ َ ْ ِ‫ال َل ُه إ‬
ُ ‫ش ُي َق‬ ِ ‫َو إِ ْن َم َل ًكا ِم ْن َح َم َل ِة ا ْل َع ْر‬
َ‫السفْ َلى َو َم َرق‬ ) ‫ض‬ ِ ‫ َ ْر‬3ْ‫ت ِق َد َما ُه فيِ ا‬ ْ ‫اهلِ ِه َق ْد َم َر َق‬ ِ ‫ش َعلىَ َك‬ ِ ‫ا ْل َع ْر‬
‫خ ُلو ِق‬ َ ‫السا ِب َع ِة ا ْل ُع ْل َيا َوا ْل‬
ْ َ f‫خالِقُ أ َ ْعظَ ُم ِم ْن ْا‬ 9 ‫اء‬ ِ ‫الس َم‬
9 ‫س ُه ِم ْن‬ ُ ْ ‫رأ‬.
َ

Jedan od meleka nositelja Prijestolja (Arša),

zovu ga Israfil, jedan od uglova Prijestolja
nalazi se na njegovim plećima, noge mu
probijaju do najniže zemlje a glava mu probija
iznad visokog Sedmog neba. No, Stvoritelj je
uzvišeniji od stvorenja.[2]

Dakle, treba dobro upamtiti, „dva stopala“ koja

se, po predaji nalaze na Pijedestalu, nisu stope
uzvišenoga Allaha, neuzubillah, već meleka,
po predaji koju smo čuli, najvjerovatnije
hazreti Israfila, alejhisselam.

Deveta cjelina Ajetul Kursijje glasi: „I Njemu ne

ِ ‫َ َيئُو ُد ُه‬H‫“ َو‬.
dojadi održavanje njihovo – ‫حفْظُ ُه َما‬
Pojam „dojadi“, znači „nije mu teško“. Stvoriti,
održavati i starati se o stvorenome ne
predstavlja hama baš nikakvu teškoću, nikakav
teret, za uzvišenoga Allaha. Kako smo
prethodno vidjeli, On jedini ima stvarnu
egzistenciju, stvarni život, a sve ostalo dobilo
je život od Njega kao dar. Nadalje, On sve zna,
štaviše, on je jedini apsolutni Znalac te način
održavanja svega stvorenoga ostaje tajna koju
samo On poznaje.

Saznajte više