Batrić Jovanović: Posledice antisrpske politike - tri decenije kasnije (18)

U ratu Tito je smatrao Crnogorce za Srbe

Sve do maja 1945. o „crnogorskoj naciji“ nije napisana nijedna riječ u partijskoj štampi. Članstvu KPJ i
SKOJ-a nijesu prezentirane bilo kakve bilješke sa rasprava o „crnogorskoj naciji“

Znajući da su Crnogorci istinski Srbi i veliki zaljubljenici u Srbiju, Tito je svojim pomenutim
člankom „Nacionalno pitanje u svjetlosti Narodnooslobodilačke borbe“, iz decembra 1942.
godine, suspendovao, odnosno privremeno „zamrznuo“ zvanični stav srbomrzačke većine u KPJ -
da su Crnogorci „posebna nacija“, pa je napisao, ono što je naprijed rečeno, da su i crnogorski
partizani Srbi.

Međutim, bukvalno posljednjeg dana rata, Tito je, kad je već bio na vlasti, aktivirao pomenuto
gledište o Crnogorcima kao naciji izvan srpstva. Krajem pedesetih godina svjedočio mi je Voja
Leković, da je aprila 1945, kao član najužeg rukovodstva KP Srbije imao jedan prijateljski susret
na zajedničkoj večeri, sa Milovanom Đilasom, tada jedinim Crnogorcem u najužem rukovodstvu
KPJ. Đilas je, kako je svjedočio Leković, govorio o Crnogorcima kao „pupku srpstva“. Nažalost,
oduševljenje Lekovića u vezi sa Đilasovom izjavom trajalo je svega deset dana, odnosno do 1.
maja 1945, kad se u organu KPJ, listu Borba, pojavio uvodnik pod naslovom „O crnogorskom
nacionalnom pitanju“, sa potpisom Milovana Đilasa.
Sam je Tito, na V kongresu KPJ, jula 1948. jasno potvrdio da će on, kao neprikosnoveni
gospodar KPJ, inspirator pomenutog Đilasovog članka. Milovan Đilas piše da „ovaj rat (OR-BJ),
u izvjesnom smislu, označava kulminacionu tačku procesa formiranja Crnogoraca u posebnu
naciju, posebnu nacionalnu individualnost“.

Kasnije, u tamnici u Sremskoj Mitrovici, gdje je proveo, po Titovoj odluci, zbog verbalnog
delikta, devet godina, Milovan Đilas je napisao značajno djelo „Njegoš pjesnik, vladar, vladika“
u kome, uz ostalo, piše:

„Baš sam ja, ponajprije pozvan svojim položajem u oblasti ideja i vlasti, izvršio neodrživa
teoretska obrazloženja crnogorske nacije. (...) Izučavanje Njegoša može svakog nepristrasnog -
ako takvih ima, uvjeriti u nepostojanje posebne crnogorske narodnosti (...) Za Njegoša - tako u
stvarnosti jeste, Crnogorci su lokalni varijetet velikog srpskog plemena (...) Za Njegoša je od
naročitog značaja bio njihov (Crnogoraca - B.J.) nepomirljiv stav prema Turcima (...) Crnogorci
su za Njegoša ponajvećma zbog toga, bili najsrpskiji Srbi - ideja srpstva. „Srpski krvavi krš„ - to
je Njegoševa Crna Gora...“

Tito je spriječio povlačenje dekreta o „crnogorskoj naciji“

Sve do maja 1945. o „crnogorskoj naciji“ nije napisana nijedna riječ u partijskoj štampi, za
članstvo KPJ i SKOJ-a, u Crnoj Gori, a kamoli za narod. Članstvu KPJ i SKOJ-a nijesu nikad
prezentirane bilo kakve bilješke sa rasprava o „crnogorskoj naciji“, u Centralnom komitetu KPJ i
u Pokrajinskom komitetu KPJ za Crnu Goru. Nikada nijesu vršene bilo kakve ankete kod
crnogorskih komunista u vezi sa „crnogorskom nacijom“. Naravno, ni u narodu u Crnoj Gori
nijesu nikad sprovođene bilo kakve ankete na tu temu: jasno je, zacijelo, da je teza o postojanju
„posebne crnogorske nacije“ izvan srpske nacije, podmetnuta Crnogorcima, odnosno
prethodnicima današnjih Crnogoraca, kao pravo pravcato „kukavičje jaje“. Izmišljotina o
crnogorskoj naciji - puštena je u opticaj na isti način, kao i stotine rezolucija i drugih dokumenata
Staljinove Kominterne, Komunističke internacionale i njene sekcije, KPJ, a posebno onih u vezi
sa položajem srpskog naroda u Jugoslaviji. Sva ta dokumenta, donijeta do VII kongresa
Kominterne, 1935. u Moskvi, kao i sva ostala papirnata produkcija Kominterne, do tog Kongresa,
bili su bez veze sa realnošću, to jest, sve je to bilo izvan vremena i prostora.

IZVOR: http://www.glas-javnosti.rs/clanak/glas-javnosti-27-01-2008/u-ratu-tito-je-smatrao-
crnogorce-za-srbe