4g.

»Sine«, rece
tiho, dozvavsi Isusovu paznju tom rijecju. »Sine, nemaju vise
vma.«
»Zeno, sto ima tu vise izmedu Mene i tebe?« Isus, dok
joj govori ovu recenicu, jos se slade smijesi, a smijesi se i
Marija, kao dvoje koji znaju jednu istinu koja je njihova
radosna tajna, nepoznata svima i drugima.
12
Marija nala:Ze slugama: »Ucinite sto vam On bude
kazao.« Marija je proCitala u nasmijesenim oCima Sina
privolu, ovijenu velikom poukom svima »pozvanima«

»ZENO, STO IMA TU VISE IZMEDU MENE I TEBE?«

Isus mi objasnjava znacenje izreke.
»Ono "vise", koje mnogi prevodioci ispustaju, kljuc je
recenice
i objasnjavaje
u njezinom pravom znacenju.
Bio sam Sin podlozan Majci sve do trenutka
u koji mi
je volja moga Oca ukazala da je dosao eas da budem UCitelj.
Od trenutka kad je moje poslanje zapocelo, nisam vise bio
Sin podlofan Majci, vec Sluga Bozji. Raskinule SU se
moraine veze prema mojoj Roditeljki
. One su se izmijenile u
druge, uzvisenije,
i sve su se sklonile u duh. On je uvijek
zvao "Mamom" Mariju, moju Sveticu. Ljubav nije poznavala
poCinka, ni olabavljenja, dapace nikad nije bila toliko
savrsena kao kad me je, odvojenog od Sebe kao po jednom
drugom radanju, Ona dala svijetu za svijet, kao Mesiju, kao
Evangelizatora
. Njezino trece uzviseno, misticno majcinstvo,
bilo je kad me je, u ljutoj boli Golgote, rodila na Krifo Cineci
od Mene Otkupitelja svijeta.
"Sto ima tu vise izmedu Mene i tebe?"1 Prije sam bio
tvoj, jedino tvoj. Ti si mi zapovijedala, Ja sam te slusao. Bio
sam ti "podlofan"
. Sada pripadam svome poslanju.
Nisam li mozda to bio rekao? "Tko se, stavivsi ruku
na plug, okrece natrag da pozdravi onog koji ostaje, nije
prikladan za Kraljevstvo Bozje".2 Ja sam bio stavio ruku na
plug da otvorim ralom ne grumenje zemlje vec srca, i da u
njih posijem Bozju rijec. Dignuo sam tu ruku samo kad su mi
je istrgnuli odande da je prikuju na Kriz i da otvore s mojim

muCiteljskim eavlom srce mog Oca, uCinivsi da odatle izide

oprostenje za eovjecanstvo.
Ono "vise", zaboravljeno od veCine, htjelo je reCi ovo:
"Sve si mi bila, Majko, dok sam bio jedino Isus Marije iz
Nazareta, i sve si mi bila u mome duhu; ali otkad sam
iscekivani Mesija, pripadam svome Ocu. Pricekaj jos malo i,
posto svrsi poslanje, bit cu opet sav tvoj; jos ces me imati na
rukama kao kad sam bio dijete i nitko ti ga vise nece
osporavati, ovog tvog Sina, smatranog sramotom
eovjeeanstva, cije ce ti smrtne ostatke baciti da i tebe pokriju
sramotom sto si majka jednog krivca. A zatim ces me imati
ponovno, kao pobjednika,
a zatim ces me imati zauvijek,
i ti
kao pobjednica u Nebu. Ali sada pripadam svim ovim
ljudima.
I pripadam Ocu koji me njima poslao
."
Evo sto hoce reci ova mala, a tako zgusnutog
znacenja, rijecca "vise".«
Isus me poueava ovako:
»Kad sam rekao ucenicima: "Podimo usreCiti moju
majku", bijah pridao toj recenici visi smisao nego sto je to na
prvi mah izgledalo. Ne srecu da me vidi, vec da Ona bude
Zacetnica mojeg cudotvornog djelovanja
Prva
DobroCiniteljica eovjeeanstva.
Sjeeajte se toga uvijek. Moje prvo cudo3 zbilo se po
Mariji. Prvo. Znak da je Marija kljuc cuda. Jane uskracujem
nista svojoj Majci i zbog njene molitve anticipiram
i vrijeme
milosti. Ja poznajem svoju Majku, drugu u dobroti poslije
Boga. Znam da uCiniti vam milost znaCi usreciti je, jer je Sva
Ljubav. Eto zasto sam kazao, Ja koji sam znao: "Podimo je
usreciti"
.
Htio sam, nadalje, ocitovati svijetu njezinu moc
zajedno s mojom. Odredena da bude sa Mnom zdrufona u

tijelu,
- jer smo bili jedno tijelo: Ja u Njoj, Ona oko Mene,
kao latice ljiljana oko tucka, mirisavog i punog zivota -
zdruzena sa Mnom u boli
- jer smo bili na Krifo Ja tijelom a
Ona svojim duhom, poput ljiljana koji mirise i s vjencicem is
tvari iz njega izvucenom
- bilo je pravedno da bude zdrufona
sa Mnom u moti koja se pokazuje svijetu.
Govorim vama ono sto rekoh onim uzvanicima:
"Zahvalite Mariji. Njezina je zasluga sto ste imali Gospodara
cuda i sto imate moje milosti, a posebno milosti oprostenja."
Pocini u miru. Mi smo s tobom.«

I Otac, znajući da će je ljudi takvom držati, nije bio dao boli svojoj djeci. Došla je zbog krivnje. Ali,
koliko bol traje na zemlji? U životu jednog čovjeka? Malo vremena. Još uvijek malo, ma trajala i sav
život. Ja sada kažem: zar nije bolje trpjeti za kratko vrijeme nego zauvijek? Zar nije bolje trpjeti ovdje
nego u Čistilištu? Mislite na to, da je ondje vrijeme pomnoženo s tisuću. Oh, uistinu vam kažem, da bi
trpljenje trebalo blagoslivljati, a ne proklinjati, i da bi ga trebalo nazivati milošću i milosrđem

Hoćeš reci, da uz ozbiljnost, iskustvo i znanje, sto je sve vlastito odraslom čovjeku, kad slušaš Riječ
Božju, osjećaš, kako ti se u srcu opet rada jednostavnost, vjera, čistoća, pa ti se čini, da opet postaješ
dijete, bez grijeha i zloće, da imaš opet onu žarku vjeru, kao kad si s majkom koja te je vodila za ruku
prvi put uzlazio u Hram, iii kad si molio na njezinim koljenima.

‘Draga kćeri, želim vas naučiti kako da primite moj blagoslov sa žarom. Pokušajte shvatiti da se
događa nešto veliko kada primite blagoslov jednog od mojih svećenika, kazao je Isus njemačkoj
mističarki.

Blagoslov je preljev moje Božanske Svetosti. Otvorite dušu i pustite da postane sveta mojim
blagoslovom. To je nebeska rosa za dušu, kroz koju, sve što je učinjeno može biti plodonosno. Kroz
blagoslov, dao sam svećeniku moć da otvori blago Mojega Srca i da izlijeva milosti na duše.
Kada svećenik blagoslivlja, Ja blagoslivljam.

Nisu ni buna ni rat oni, koji lijeće rane i suze, i koji kidaju lance. To čini ono življenje, kojim žive
pravednici. Tada Bog intervenira. A sto mogu oružje i čete naoružanih protiv strijela anđeoskih četa,
koje se bore u korist dobrih? Jesmo Ii udareni? Zaslužimo da vise to ne budemo živeći kao djeca
Božja. Ne učvršćujte svoje lance novim grijesima. Ne dopuštajte da vas prema vašem načinu života
pogani smatraju ljudima bez vjere iii većim poganima od sebe. Narod ste koji je primio Zakon od
samoga Boga. Obdržavajte ga. Učinite da se i gospodari poklone pred vašim lancima govoreći:
"Podlofoici su, ali su veća od nas, veličinom koja se ne sastoji u broju, u novcu, u oružju, u moći, nego
koja dolazi odatle, sto oni potječu od Boga. Tu blista božansko očinstvo Boga savršenoga, svetog.

»Sinko moj ! Što hoćeš da tvoja siromašna Mama učini vise od Tebe?« »Posvetiti ih ... Tvoja krepost
posvećuje. Doveo sam ih upravo radi toga. Mama ... jednoga dana ću ti reci: "Dođi", jer će onda
trebati žurno posvećivati duše, da bih Ja u njima našao zelju za otkupljenjem. A Ja sam neću moći ...
Tvoja šutnja bit će djelotvoma kao moja riječ. Tvoja će čistoća pomagati mojoj moći. Tvoja prisutnost
odvraćat će Sotonu ... a tvoj će Sin, Mama, nalaziti snage, kada bude znao, da si ti blizu.

Imaš li i o meni takvih predrasuda, Šimune?« pita Revnitelj smiješeći se. »0, nisam te vidio! 0 tebi? 0
tebi nemam. Čestitost ti je naslikana na licu. Dobrota srca izbija ti van kao mirisno ulje iz šuplje
posude. I stariji si. To nije uvijek zasluga. Katkada sto čovjek vise stari, vise postaje dvoličan i zao. Ali,
ti si od onih, koji su kao cijenjena vina: sto vise stare, to postaju čistije i bolja.«

Kao prvo kažem vam, da su vam apsolutno potrebni ljubav i jedinstvo. Sto ste vi? Ljudi svih
društvenih klasa, i svake dobi, i iz raznih mjesta. Radije sam uzeo one koji su bez ikakvih nauka i
znanja, zato što ću njih lakše prožeti svojim naukom. A i zbog ovoga: Vi ste određeni da evangelizirate
one, koji neće bas ništa znati o pravome Bogu. Hoću, dakle, da ih oni, koje sam uzeo, ne preziru, nego
da ih ljubazno poučavaju, sjećajući se svoga nekadašnjeg nepoznavanja Boga, i sjedajući se kako
ljubazno sam Ja njih poučavao.

Kada jedna obitelj napreduje i kada se svijet njoj divi? Kada je ujedinjena i složna. Ako jedan sin
postane neprijatelj drugome, ako jedan brat škodi drugome, može Ii ta obitelji kako napredovati? Ne
može. Uzalud se otac obitelji napinje da radi i da izglađuje teškoće, da bi postigao poštovanje svijeta.
Njegovi napori ostaju bez uspjeha, jer se dobra osipaju, teškoće se povećavaju, svijet ismjehuje
obitelj zbog toga stanja vječne svade, koja srce i imovinu, sto su, ujedinjeni, bili moćni protiv svijeta,
komada u mnoštvo malih, malih protivnih interesa, kojima se koriste neprijatelji obitelji da bi ubrzali
njezinu propast.

Isus je govorio dostojanstveno i blago. Ali, da i nije kazao vise, bila bi dovoljna tri načina, kako je
izgovorio „Juda“ na početku govora, da dade veliku pouku. Prvi »Juda« je izgovorio kao uzvišeni Bog,
koji poziva na poštovanje; drugi kao Učitelj, koji poučava učenjem, koje je već očinsko; treći bio je
molba prijatelja, kojega je ražalostio način njegova prijatelja. Juda je spustio glavu ponižen, još srdit,
poružnio od bujanja niskih osjećaja.

Ali bi
pak vase ispravno djelovanje moglo, ako bi izaslo na javu, u
vama pobuditi oholo zadovoljstvo, eto, tada Otac takvo vase
djelovanje ddi u tajnosti. Naravno, On ce vam za to udijeliti
slavu u Nebu, pred licem svega Nebeskog dvora.

»"I Kajin skoCi na Abela te ga ubi. A Gospodin rece

Kajinu: 'Gdje je tvoj brat? Sto si ucinio s njim? Glas njegove
krvi vice k Meni. Bit ces, dakle, proklet na zemlji, koja je
upoznala okus ljudske krvi prolivene od bratove ruke, i vise
nece prestati ta grozna glad zemlje za ljudskom krvlju. I
zemlja, otrovana od te krvi, bit ce ti neplodnija nego :Zena u
svojim starim godinama. A ti ces bjefati tra.ZeCi mir i kruh. I
neces nalaziti ni mira ni kruha. Tvoje grizodusje cinit ce, da
ces vidjeti krv na svakom cvijetu i na svakoj travi, na svakoj
vodi i na svakoj hrani. Nebo ce ti se priCinjati krvlju, i more
ce ti se priCinjati krvlju, a s neba, sa zemlje i s mora tri ce ti
glasa dolaziti: glas Bozji, glas nevinoga, ~las zloduha. Ida ih
ne moras slusati, oduzet ces sebi zivot'."«

»Ne. Onaj je prvi akord Sotonine himne. Govorim o

savrsenom Zlocinu.
4 0 nepojmljivom zlocinu. 0 onome, koji,
da bi se mogao shvatiti, treba gledati kroz sunce Bozje
ljubavi i kroz misao Sotone. Jer takvo Prikazanje
i takav
Grijeh mogu razja,sniti samo Savrsena Ljubav i Savrsena
Mrznja, samo Beskrajno Dobro i Beskrajno Zlo. Cujete li?
Cini se, da Sotona slusa, pa urlice od folje da ga izvrsi

»S cime cu usporediti apostolsku izgradnju? S

prirodom, koja nas okrufoje. Vidite. Cini se, da je zemlja
zimi mrtva. Ali, sjemenje u njoj radii jezgra se hrani vlagom
talozeCi je u podzemne granCice
- tako bih mogao nazvati
zile - kako bi poslije imala dovoljno toga za gomje granCice,
u vrijeme cvata. I vas je moguce usporediti
s tom zimskom
zemljom: ogoljenom, bez zelenila, ruznom. Ali, preko vas je
prosao Sijac i bacio je sjeme. Blizu vas je profao Ratar, i on
je raskrcio zemlju oko vaseg debla, usadenog u tvrdu zemlju,
debla tvrdog kao sto je i ona, kako bi do zila stigla hrana iz
oblaka
i zraka te ga je ojaeala za buduCi plod. A vi ste primili
i sjeme i kopanje, jer u vama ima dobre volje da dajete plod u
Bozjem poslu

Jos cu usporediti apostolsko izgradivanje

s noeasnjim
nevremenom, koje je izmlatilo
i savilo tolika stabla i koje se,
zbog toga, moglo nazvati stetnim. Ali, pogledajte, koliko je
dobra napravilo. Danas je zrak Cistiji, nov, bez prasine sparine
. Sunce je isto jucerasnje sunce. Ali vise ne pali onako
nesnosno, jer dolazi k nama kroz prociscene
i svjefo slojeve.
Trava, stabla osvjefona su kao i ljudi, jer cistoea i vedrina
razveseljavaju.
I suprotnosti pomafo, da se dode do toenije
spoznaje
i do razjasnjenja. Inace bi bile samo zlo. A sto su
suprotnosti, ako ne oluje, koje izazivaju oblake raznih vrsta?
A zar se ti oblaci ne skupljaju, malo-pomalo,
u srcima zbog
beskorisne zlovolje, zbog ljubomore, zbog naduvene
oholosti? A onda dode vjetar milosti, pa ih zdruzi i natjera da
izbace svoje zlo, i onda se, na koncu, vrati vedrina.

Apostolska je izgradnja jos slicna poslu, koji je Petar

jutros obavio, da obraduje moju Majku. To je: ispravljati,
vezivati, podupirati, ili pak odvezivati prema sklonostima
i
potrebama, da biste postali "jaki" u sluzbi Bozjoj. Ispravljati
krive ideje, svladavati tjelesnu silovitost, podnositi slabosti,
rezati, ako ustreba, sklonosti, oslobadati se ropstva i
plasljivosti. Vi morate biti slobodni
i jaki. Kao orlovi, koji,
kada napuste rodni planinski vrh, pripadaju samo visinama,
samo visokom letu. Sluzba Boguje let. Sklonosti su vrh

Zato kafom sinu: ne plaCi zbog tijela i krvi, koji trpe

zato, sto osjeeaju, da su odbijeni od tijela i krvi, koji su ih
rodili. Zato kafom: Ne plaCi ni zbog duse. Tvoje trpljenje radi
vise nego ista drugo u korist duse tvoje i njegove, toga tvojeg
oca, koji ne shvaea
i ne vidi. I kafom takoder: neka te ne pece
savjest, sto pripadas vise Bogu nego ocu. Svima vama kaiem:
Bog je veCi od oca, od majke, od brace. Ja sam dosao
ujediniti ne onako, kao ujedinjuju zemlja, tijelo i krv, nego
kako ujedinjuju duh i Nebo. Zato moramo rastaviti meso i
krv, da uzmem sa sobom duse, koje su vec od ove zemlje
prikladne za Nebo, da uzmem sluge Neba. Zato sam dosao da
pozovem "jake", da ih ucinim jos jacima, jer je moja vojska
krotkih sastavljena od "jakih". Krotkih prema braci, jakih
prema vlastitom Ja i prema Ja obiteljske krvi.

Hajdemo odnijeti starome ove lijepe,

zlatne grozdove
. Dane misli,
da Jane
marim
za njega
i da
sam mu neprijatelj. Bit ee ugodno
i tvojoj
majci
i Jakovu
.
Kazat cu mu, da cu sutra biti u Kafamaumu
i da njegov sin
pripada sasvim svome ocu. Znas, stari su ljubomomi kao
djeca. I uvijek ih muCi sumnja, da su zanemareni. To im ne
treba uzimati za zlo ... «

Recite, o vi koji me slusate: kada tko umre, ponese li

mozda sa sobom kese svoga novca? Pa ako bi i bio tako Jud,
da bi htio da novae bude s njim u grobu, mofo li ga
upotrijebiti
u drugom zivotu? Ne mofo. U grobu, njegov bi
novae postao zardala kovina na trulezi rastocena tijela. A
njegova bi dusa bila gola, siromasnija od blazenog Joba3
, bez
prebijene pare, makar ostavila u grobu rnnogo i mnogo
talenata. Dapace, cujte, cujte! Dapace, uistinu vam kazem, bogatstvom se tesko stjece Nebo; dapace,
njime se redovito
gubi Nebo, pa i kada se bogatstvo dobije na cestit nacin ili
nasljedstvom ili dobitkom, jer je malo bogatih, koji se znaju
pravedno sluziti bogatstvom. Ne hlepiti za bogatstvom znaci,
da bogatstvo, ako ga imamo, ne ljubimo vise nego Nebo i
blifojega
, i da ne uskracujemo pomoc blifojemu
, koji je u
potrebi. Ne hlepiti za bogatstvom znaci, da ne hlepimo za
onim, sto bogatstvo moze dati - za Zenama, uzieima
, bogatim
stolom, raskosnim haljinama, jer bi to bila uvreda onima, koji
su gladni, goli i bosi. Naime, zaradivati
posteno, vratiti ono, sto se nepravedno steklo, upotrebljavati
dobra s umjerenoscu
i odrieanjem
, znajuci odvajati se od
njega, jer ce nas ono, prije iii kasnije
, ostaviti
- oh, misliti na
to! - dok nas ucinjeno dobro nikada neee ostaviti
Kako moze kazati:
"Oprastam ti", ako vidi, daje kajanje samo na rijeCi, ali da ga
ne prati prava promj<;:na duha? Nema kajanja, dok traje
pofoda za onim, zbog kojega iii zbog cega grijesimo
. Ali, kad
se covjek ponizi, kad se ostavi uzroka neke zle strasti, koji se
moze zvati fona iii zlato, govoreci
: "Radi Tebe, Gospodine necu vise toga", tada se doista kaje. I Bog ga prima i govori
mu: "Dodi. Drag si mi kao nevin eovjek i kao junak".«

Covjek je slobodno bice. Dosao sam da eovjeka sve

vise oslobadam.
I od grijeha, i to radi duha. I od lanaca
religije iskrivljene, ugnjetavacke, koja gusi pod rijekama
odredaba, rijeci, zapovijedi pravu rijec Bozju, cistu,
jezgrovitu, jasnu, laku, svetu, savrsenu. Moj dolazak reseto je
savjesti. Sabirem svoje zito na gumnu i mlatim ga naukom
zrtve, i resetam ga resetom njegove vlastite volje. Pljeva,
sirak, grahorica, kukolj odletjet ce kao lagani i beskorisni
i past ce, da budu hrana pticama, a u moju ce zitnicu uci samo
zito izabrano, cisto, jedro, dobro
. .Zito: sveci.

Odvajkada traje izazov izmedu Vjecnog i Sotone.

Uzoholivsi se zbog prve pobjede nad eovjekom, Sotona je
rekao Bogu: "Oni, koje si ti stvorio, bit ce zauvijek moji.
Nista, ni kazna, ni Zakon, koji ces im dati, nece ih uciniti
sposobnima da steknu Nebo, pa ce ti to tvoje boraviste, iz
kojega si me izbacio, izbacio mene, jedinog umnog medu
tvojim stvorenima, ostati prazno, beskorisno, tufoo kao sve
beskorisne stvari". A Vjeeni je odgovorio Prokletniku: "To
ces moCi ciniti, dok samo tvoj otrov bude vladao u eovjeku.
Ali cu Ja poslati svoju Rijec i njezine ce rijeci oduzeti moc
tvojem otrovu, izlijecit ce srca, ozdravit ce ih od ludila, kojim
si ih 1 posotonio,
i oni ce se vratiti k Meni. Kao ovce, koje
zalutaju, pa se opet vrate svome pastiru, tako ce se i oni
vratiti u moj OvCinjak i Nebo ce se napuCiti. Za njih sam ga
stvorio. A ti ces skripati svojim ufasnim zubima od nemocna
bijesa, onamo, u svom ufasnom kraljevstvu, tamnici i
prokletstvu,
a iznad tebe andeli ce navaliti Bozji kamen te ga
zapeeatiti,
i vladat ce s tobom i s tvojima tmina
i mrfoja, dok
ce mojima pripadati svjetlost
i ljubav, pjevanje
i blazenstvo,
i
beskrajna, vjeena, uzvisena sloboda". A Mamon se s
prezirnim smijehom zakleo: "Kunem se svojom Gehenom, da
cu ja doci, kad bude eas. Bit cu posvuda uz one, kojima se
bude navijestalo evandelje, pa cemo vidjeti, da Ii cu ja iii Ti
bi ti pobjednik".
Da, Sotona vreba na vas da vas reseta. I Ja vas
nastojim predobiti da vas proresetam. Dva su protivnika: Ja i
on. Vi ste u sredini. Dvoboj Ljubavi s Mrfojom, Mudrosti s
Neznanjem, Dobrote sa Zlobom, i nad vama i oko vas. Sam Ja mogu odbijati zlobne udarce nad vama.
Postavljam se
izmedu sotonskog oruzja i vaseg biea i prihvaeam da budem
ranjavan namjesto vas, jer vas ljubim. Ali, udarce u vama vi
morate odbijati svojom voljom, trceci k Meni, stavljajuci se
na moj put, koji je Istina i Zivot. Tko ne foli Nebo, nece imati
Nebo. Tko nije sposoban biti ucenikom Kristovim, bit ce
lagana pljeva, koju vjetar odnosi sa sobom. Tko je neprijatelj
Kristov, taj je skodljivo sjeme, koje ce opet izniknuti u
sotonskom kraljevstvu

u. Ivanovo je krstenje samo simbol.

Hoce da vam kaZe: "OCistite se od oholosti, ponizite se i
priznajte da se grjesnici; operite se od bludnosti, od njezina
taloga". Ali, dusa treba da se krsti svojom voljom, da bi bi la
cista za Bozju gozbu. Nema tako velikog grijeha, da se ne bi
mogao oprati najprije kajanjem, zatim Miloscu, napokon od
Spasitelja.
2 Nema tako velikog grjesnika
, koji ne bi mogao
podici oboreno lice i smijesiti se nadi otkupljenja. Dovoljno
je, da se potpuno odrece grijeha
, da se junacki opire napasti,
da iskreno hoce preporoditi

Kazem vam: andeli, cisti i

savrseni duhovi, koji zive u svjetlosti presvetoga Trojstva i u
njemu klicu od radosti, u svom savrsenstvu priznaju, da su,
usporedeni
s vama ljudima, koji ste daleko od Neba, biea
manje vrijednosti. Manje su vrijednosti u tome, sto se ne
mogu zrtvovati, sto ne mogu trpjeti i tako sudjelovati u
otkupljenju eovjeka. Da je tako, potvrdom je ova cinjenica:
Bog ne uzima nikojeg svojega andela, da mu kaze: "Budi
otkupitelj eovjecanstva". Bog uzima svoga Sina. I znajuci da,
ma koliko bila neprocjenjiva Zrtva i beskrajna njezina moc,
jos manjka - a ocinska je dobrota, sto nece da razlikuje
izmedu Sina svoje ljubavi i sinova svoje moci - jos manjka
zbroju zasluga, koje treba suprotstaviti zbroju grijeha, sto ih
eovjeeanstvo od Casa do Casa gomila, eto ne uzima druge
andele da napuni mjeru
3 i ne kafo njima: "Trpite da
nasljedujete Krista", nego to kaze vama, vama, vama ljudima.
Kaze vam: "Trpite, zrtvujte se, budite slicni mojem Jaganjcu
.
Budite suotkupitelji
... "Oh! Evo: vidim cete andela, koji za
eas prestaju kruziti u ekstazi punoj klanjanja oko Trojstvenog
Sredista
i padaju na koljena, s licem do zemlje, i govore: "O
blazeni vi, koji mofote trpjeti s Kristom i za vjecnoga Boga
nasega
i vasega!

Ali kad Hostija bude zrtvovana, kad vjecna Psenica

ponovno iznlkne, da vise nikada ne umre, posto je bila
pofojevena, omlacena
, orunjena
i zakopana u utrobu zemlje,
onda ce <loci nadduhovni Prosvjetitelj
i prosvijetlit ce duhove,
one najtromije, ali koji ostaju vjemi Kristu Otkupiteljuonda cete razumjeti, da nisam psovao, nego da
sam vam
proglasio najvise covjekovo dostojanstvo: dostojanstvo da
mofo biti suotkupitelj
,
4 iako je prije bio samo grjefoik.
Medutim, pripravite se na to dostojanstvo cistoeom srca i
nakana
. Sto budete cistiji, to cete vise razumjeti
. Jer
necistoea, kakva god bila, uvijek je dim, koji zamagljuje
i
opterecuje vid i razum.
Budite cisti. Poenite to biti u tijelu, da biste onda bili
u duhu. Pocnite od pet osjetila, da biste presli na sedam
strasti. Pocnite od oka: od osjetila, koje je kralj, i koje otvara
put najljucoj
i najslofonijoj od svih gladi. Oko vidi tijelo zene
i iudi za tijelom. Oko vidi bogatstvo bogatih
i zudi za zlatom.
Oko vidi moc onih koji vladaju, i iudi za vlascu. Neka vam
oko bude mirno, posteno, cudoredno, cisto, pa cete imati folje
mime, postene, cudoredne
i Ciste. Sto bude cistije vase oko,
to ce biti cistije i vase srce. Bdijte nad svojim okom, nad tim
pohlepnim otkrivaocem napasnih jabuka. Budite Cisti u
pogledima, ako zelite biti cisti u tijelu. Ako budete cisti u
tijelu, bit cete cisti u bogatstvu
i vlasti. Imat cete sve cistoce i bit cete prijatelji Bozji
bit cete prijatelji Bozji.

To je eunuhizam, onaj, koji nije prirodna mana niti

nasilna ili svojevoljna sakatost. Eunuhizam, koji nije zapreka,
da se pristupa k oltaru,
5 nego koji ce, dapace, u buducim
vjekovima sluziti oltaru i okruzivati ga. Visi eunuhizam:
onaj, kojem kao instrument amputiranja sluzi volja, da se
pripada samo Bogu i da se za Njega cuva cistim tijelo i srce,
da zauvijek budu sjajni od bjeline drage Jaganjcu

Ali cujte: kad bi u svim sporovima razboritiji

znao popustiti
, i kad bi se, namjesto da posto-poto hoce biti u
pravu, pomirio sa supamikom, ma i prepolovio ono, sto je,
dopustam, njegovo pravo, bilo bi bolje i svetije.

Ja naueavam.
Lukavstvo apostola jest: lijep naCin, oruzje: postojanost,
uspjeh: primjer
i molitva za one, koje treba obratit

I Ja, koji znam Zakon, uCim Zakon one, koji

ga ne znaju: grjesnike. Vi ... znam, vi ste vec gospodari svoje
duse. Grjesnici to nisu. Ja trazim njihovu dusu, opet je dajem
5njima, da mi je oni opet donesu, takvu, kakva jest: bolesnu,
ranjenu, blatnu, pa da je Ja njegujem
i cistim. Za to sam
dosao. Grjesnicima treba Spasitelj.
I Ja dolazim da ih spasim.
Shvatite me ... i ne mrzite me bez razloga.

Moja glavna
djela, ona koja bolje svjedoče o mojoj naravi i o mojem
poslanju, ona koja moj Otac gleda s radošću, to su
ozdravljenja srdaca, bilo da se radi o ozdravljenju od jednoga
ili od više glavnih grijeha, bilo od beznadnosti zbog koje
čovjek klone duhom, jer je uvjeren da ga je Bog udario,
i da
gaje Bog napustio

Kažu
li ljudi: "Bog te odbacio"? Ali duša sigurna
misli, mora misliti: "Bog je pravedan
i dobar. Vidi činjenice
i dobrostiv je. Još je dobrostiviji i od najdobrostivijeg
čovjeka. Beskrajno je dobrostiv. Zato ne, neće me odbiti ako
naslonim svoje zaplakano lice na njegove grudi i kažem mu:
"Oče, Ti mi jedini ostaješ
. Tvoje dijete je tužno
i utučeno.
Daj mi svoj mir ...

Podsjećam te na proroke.
6 Ali dolazi vrijeme,
i već je
počelo, u kojem će se pravi klanjatelji klanjati Ocu u duhu i u
istini, ne više po starom obredu, nego po novom obredu, u
kojemu neće biti žrtava ni prinosa životinja uništenih ognjem.
Nego će biti vječna žrtva neokaljanog Prinosa, spaljenog,
Vatrom Ljubavi. Duhovni obred u duhovnom kraljevstvu. A
razumjet će ga oni koji se budu znali klanjati u duhu i u istini.
Bog je Duh. Oni koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati
na duhovni način.«

»Oproštenje
će ti dati olakšanje.«
»Ne može biti. Rana ostaje.«
»Istina je. Ali u rani su dva šiljka koji zadaju bol.
Jedan je uvreda koju ti je kći nanijeta, koja se ne može
poricati. Drugi je: napor da je prestaneš ljubiti. Ukloni barem
taj. Uklonit će ga oproštenje, koje je najviši oblik ljubavi.
Misli, siromašni oče, da se to stvorenje radilo od tebe i da
uvijek ima pravo na tvoju ljubav. Kad bi je vidio bolesnu od
tjelesne bolesti,
i kad bi znao da će umrijeti ako je ne njeguješ
ti, da li bi dopustio da umre? Sigurno ne. Onda misli da ti,
upravo ti, svojim oproštenjem možeš zaustaviti njezino zlo,
pa i dovesti je dotle da opet ozdravi u svom nagonu. Jer,
vidiš,
u njoj je nadvladala najniža strana materije.«
»Ti dakle kažeš
da moram oprostiti?«
»Moraš.«
»Ali kako ću je moći gledati po kući poslije onoga što
je učinila a daje ne prokunem?«
»Ali onda ne bi oprostio. Oproštenje nije u tome da
joj opet otvoriš kućna vrata, nego da joj otvoriš srce. Budi
dobar, čovječe.

Ne. Stablo koje

grom rascijepi od vrha do žila ne može preživjeti. Moći će
bijedno životariti naprežući se za životom koji čine mladice
dok izbijaju iz žila i koje se ne žele osušiti, ali će biti
neplodan grm a nikad više bujno stablo, bogato zdravim i
ukusnim plodom. Propadanje koje je počelo odvajanje

»Vrlo brzo ću ući u mir. Učitelju moj i Bože,

blagoslovi svog slugu da ga ojačaš u posljednjoj kušnji.
Znam da je ona sad već blizu, i da moram dati još jedno
svjedočanstvo: svjedočanstvo krvi. A Ti, još bolje od mene
znaš da dolazi moj čas. Tvoj dolazak meni je milosrdna
dobrota tvojega Božjeg srca, koje je htjelo da ojača
posljednjeg mučenika Izraelova i prvog mučenika novoga
vremen

»Tvoj Isus sam. Zbogom. Moja duša bit će blizu tvoje

sve do mira. A, s obzirom na tvoje učenike, živi i umri u
miru. Zasada ti mogu dati samo to. Ali u nebu ću ti dati
stostruko, jer si našao svaku milost u očima Božjim

po vašoj smrti On će vas vezati uz

vječnu galiju, a bič okaljao krvlju povjerit će zlodusima
i bit
ćete mučeni i udarani kako ste mučili . Ako ljudski zakon
određuje da krivac bude kažnjen, onda u kažnjavanju
ne treba
prelaziti mjeru. Nastojte sjećati se toga. Današnji mogućnik
može biti sutrašnji bijednik. Jedini Bog je vječan .

Zbog
beskrajne
i očinske dobrote Bog određuje da u svakoj čovječjoj duši bude
poticaj prema Izvoru od kojega dolazi; odakle potječe naravan zakon i u
divljak
k.
U čovjeku je, po duši, krv Božja
3
.
Budući da je Bog prečisti Duh, duša je duhovna krv
čovjekovog Stvoritelja: Boga Vječnoga, Mogućega, Svetoga.
Čovjek je dakle vječan, moguć, svet, po duši koja je u njemu
i koja je živa dok je sjedinjena
s Bogom.«

Zamorenost u apostolatu!.
.. Prouzrokuje veću
smalaksalost od bilo kakvog posla! Oduzima svjetlo najvedrijem danu i
slatkoću najslađem jelu. Sve postaje pepeo i blato, odvratnost
i žuč . Ali,
dušo moja, to su časovi u kojima mi uzimamo na sebe zamorenost
,
sumnju, bijedu svjetskih ljudi, koji umiru zbog toga jer ne posjeduju ono
što mi imamo. To su časovi u kojima činimo i više. To sam ti kazao i
prošle godine. "Ćemu?" - pita se duša preplavljena onim što preplavljuje
svijet, tj. valovima koje šalje Sotona. I svijet se davi. Ali se duša koja je
pribita na križ sa svojim Bogom ne davi. Za tren gubi svjetlo, tone ispod
odurnog vala duhovne zamorenosti
, a onda izroni svježija
i ljepša

Sigurno bih kazao svoje "dosta" kad

bih vidio da se moj dar sa škrtošću skriva poput teškog
i vrlo skupocjenog
dragulja, da se upotrebljava nerazborito
, ili da se zbog nemara ne nastoji
štititi sa svim garancijama koje ljudska zloba nameće za upotrebu u tim
slučajevima, kako bi se zaštitio dar i biće po kojemu se dar daje

U svojoj uništenoj duši još može prihvatiti

moju liječničku moć. Ne više od toga. Čudo dovodi k vjeri
one koji su već na tom putu. A u onih koji su bez poniznosti
-
a vjera uvijek potvrđuje da u nekoj duši ima poniznosti
-
dovodi do hule. Zato je bolje izbjegavati tu opasnost
pribjegavajući oblicima koji izgledaju ljudskima. To je bijeda
onih koji ne vjeruju, neizlječiva bijeda. Ne uklanja je nikakav
novac, jer ih nikakvo čudo ne može navesti da vjeruju niti da
budu dobri. Ništa za to. Ja imam svoju zadaću. Oni svoju
nesreću.«

dolazio k Isusu Kristu,

utjelovljenom Sinu Božjemu. Ali ono što si Ti u krilu Ognja
koji je vječna Ljubav presvetoga Trojstva, njegova Narav,
njegova Bit, njegova prava Bit. Ti, druga Osoba neizrecive
Tajne koja je Bog a koju proničem jer me je Bog uvukao u
Sebe, to sam uvijek imao sa sobom
2
• I izlio sam u tvoje božanske grudi, Božja Riječi, sve svoje želje, sve svoje suze,
sva svoja pitanja. I od tolikih riječi koje sam čuo od Tebe
nikada nije bilo tako značajne kao ona koju su mi kazao
ovdje Ti, Bog Sin; Ti, Bog kao i Otac; Ti, Bog kao i Duh
Sveti; Ti, Ti koji si stožer Trojstva ... Ah, možda hulim! Ali
tako mi se čini. Jer da nema Tebe, ljubavi Očeve i ljubavi
prema Ocu, nedostajala bi eto Ljubav, božanska Ljubav, i
Božanstvo više ne bi bilo Trojstveno. Manjkalo bi Mu
svojstvo koje najviše pristaje Bogu: njegova ljubav! Ah,
toliko toga imam ovdje, kao voda koja ključa ispred brane i
ne može izaći ... čini mi se da ću umrijeti od toga, tako je
silovit i uzvišen metež koji mi je sišao
u srce otkako sam Te
razumio„. ali ni za što na svijetu ne bih htio biti bez njega ...
Daj mi umrijeti od ove ljubavi, slatki moj Bože!« Ivan se
smiješi
i plače, bez daha, zažaren od svoje ljubavi, klonuo na
Isusovim grudima, kao da ga je plamen iscrpi.

Ove riječi Apostola ljubavi

vrlo dobro osvjetljuju tajnu Božjeg prebivanja
u nama. Božanski Duh se u
svetištu naše duše susreće s našim duhom i Bog govori, otkriva se i
objavljuje duši, poučavajući je u ljubavi prema Njemu i dajući mu tako vrlo veliku sličnost samom
Sebi, preobražavajući je u
Sebe, ne po naravi, jer samo Bog je Bog, nego po dioništvo.
Ništa ne bijaše. Bijaše bezoblično komešanje
elemenata. Jedan, Bog, reče: "Hoću" i elementi se rastaviše
ujedinjujući se po vrstama. Zagrmilo je i jedno drugo "hoću" ,
i rasporediše
se jedan u drugome: voda između zemalja
;
jedan iznad drugoga: zrak i svjetlo iznad složene planete
. Još
jedno "hoću" i bijahu biljke. A zatim bijahu zvijezde, pa
životinje,
a onda čovjek. A da bi čovjek uživao, Bog je
darovao svome ljubimcu kao sjajne igračke cvijeće, zvijezde,
a kao zadnje darovao mu je radost rađanja ne onoga što
umire, nego onoga što nadživljuje smrt po Božjem daru, a to
je duša
4
. Svaka od ovih ruža je volja Očeva. Njegova
beskrajna noć razvija se u beskonačan broj ljepota. Bog je (čovjeku) darovao radost rađanja ne onoga
što
umire
, nego onoga što nadživljuje smrt po Božjem daru, a to je duša ... «
(Značenje izreke je jasno. Postaje vrlo jasno ako se drukčije konstruira
:
» ... Bog je ... (čovjeku) darovao radost rađanja ne onoga što umire
, nego
onoga što, po Božjem daru koji je duša, nadživljuje smrt ... « Smisao dakle
nije daje Bog čovjeku dopustio rađati dušu.)

a.
I ne klanjaj se
duši, nego Bogu njezinom Stvoritelju, Bogu koji hoće od
svake dobre duše napraviti svoje prijestolje.«
»Ali gdje je ta bestjelesna
i uzvišena stvar: u srcu? U
mozgu?«
»U svemu je što je čovjek. Sadrži vas i sadržana
je u
vama. Kad vas ostavi, mrtvo tijelo ste. Kad bude ubijena, u
zločinu koji čovjek učini protiv sama sebe, osuđenici ste,
zauvijek odijeljeni od Boga.«

Bog sam. Kazao sam ti. Ali sam sada uzeo narav
Čovjeka. A znaš
li zašto? Jer sam samo ovom svojom žrtvom
mogao riješiti nesavladive zapreke za vaš razum, i kad sam
uništio zabludu, oslobodivši misao, mogao sam osloboditi
i
dušu od ropstva koje ti zasada ne mogu razjasniti. Radi toga
sam zatvorio Mudrost u tijelo, Svetost u tijelo.
»Ali što će kazati naši bogovi ako ih napustimo? Zar
nam se neće osvetiti?« pita Lidija koja se boji.
»Ženo, jesi li ikada vidjela maglovito jutro? Livade se
gube ispod pare koja ih skriva. Dođe sunce i para se raziđe,
livade blistaju još ljepše. Tako je s vašim bogovima,
s tom
maglom siromašnoga ljudskog mišljenja
. Ono je, ne
poznavajući Boga, a imajući potrebu za vjerovanjem, jer
vjera je trajno i nužno čovjekovo stanje, stvorilo je za sebe taj
Olimp, pravu bajku bez stvarnosti. Tako će se vaši bogovi
kad izađe Sunce, pravi Bog, razići u vašim srcima bez
mogućnosti da vam naškode. Jer oni ne postoje.

Čovjek se sastoji od sjećanja, a glasnija su sjećanja

vlastitog Ja. Treba razlikovati između Ja i Ja. Postoji
duhovno Ja, dano od duše koja se sjeća3
Boga i svoga
postanka od Boga. Postoji i niže Ja tijela, koje se sjeća tisuću
glasova a oni obuhvaćaju sve o njemu
i strastima.
I budući da
ih je toliko oni čine zbor. Ako duh nije sasvim jak oni
nadvladavaju samotan glas duha koji se sjeća dostojanstva
Božjeg djeteta. Zato - osim ovog svetog sjećanja koje bi
trebalo uvijek poticati i držati živim
i jakim - da bi bili
savršeni kao učenici treba znati zaboravljati same sebe, u
svim SJecanjima, zaboravljati zahtjeve
plašljive
promišljenosti ljudskog Ja.
3 D2 (na kraju i na rubu) Bilješka: Djelovanjem beskrajne
dobrote presvetog Oca koji dušu podsjeća na svoje Biće i na njezin
postanak od Njega, Izvora svakog bića, kako bi k Njemu težila, ljubila Ga
i time postigla svoju svrhu.

Zaboravili ne samo s
obzirom na svoju prošlost, nego na svoju ograničenu ličnost.
To su oni koji se više nisu sjećali što su i tako su se stopili s
Bogom te se nisu bojali. Ničega. Zašto uzdržljivost nekih?
Zato jer su se sjetili svojih uobičajenih skrupula, obzira i
predrasuda. Zašto kratkoća govora kod drugih? Jer su se
sjećali svoje nesposobnosti
u nauku pa su se bojali da će se
osramotiti ili da će skriviti te se Ja osramotim. Zašto opet
uočljivo isticanje drugih? Jer su se ti sjećali svoje uobičajene
oholosti, želje da se istaknu, da im se odobrava, da odskaču,
da budu "nešto.

Vi ste sol zemlje i svjetlo svijeta. Ali kad biste

promašili svoje poslanje, postali biste sol bljutava i
beskorisna. Ništa vam više ne bi moglo vratiti ukus budući da
vam ga Bog nije mogao dati, jer ste sol, koju ste dobili na
dar, učinili neslanom, perući je bljutavim
i blatnim vodama
ljudskosti, zaslađujući je pokvarenom slatkoćom putenosti,
miješajući s čistom Božjom solju taloge i taloge oholosti,
lakomosti, proždrljivosti, požude, srdžbe, lijenosti, tako da
kao posljedica toga dolazi po jedno zrnce soli na svakih
sedam puta sedam zrnaca svakoga pojedinog poroka. Onda je
vaša sol samo mješavina kamenja, u kojoj se gubi bijedno
izgubljeno zrnce, kamenja koje hrska pod zubima, koje
ostavlja u ustima okus zemlje, i čini da je hrana odvratna
i
neukusna. Nije više dobra niti za niže upotrebe, jer bi znanje
uliveno u sedam poroka nanijelo štetu
i ljudskim poslanjima.
I onda sol nije ni za što drugo nego da se prospe,
i da je gaze
noge naroda koji ne mari za nju. Koliki, koliki će od naroda
tako moći gaziti Božje ljude! Ti će naime pozvanici dopustiti
da ih puk gazi bez zabrinutosti, jer više nisu tvar prema kojoj
se trči da se dobije okus izabranih, nebeskih tvari, nego će
biti jedino: talog.

Vi ste svjetlo svijeta. Vi ste kao ovaj vrh, koji je

zadnji izgubio sunce, a prvi od mjeseca dobiva srebrnu boju.
Tko je položen visoko, sjaji, i ljudi ga vide, jer se i
najnemirnije oko katkada zaustavi na visinama. Rekao bih da
materijalno oko, koje se zove ogledalom duše, odražava
čežnju duše, koja se često ne zamjećuje, ali koja uvijek živi,
dok čovjek nije zloduh, čežnju za visinom, za visinom gdje
razum instinktivno smješta Svevišnjega. Pa tražeći Nebo
barem koji put u životu podiže ovo k visinama.

Ali ako ludi sluga Gospodinov, izgubivši kontrolu nad

sobom, i pogled na svoje poslanje, koje je sasvim i jedino
nadnaravno, dopusti da mu se urežu krivi ukrasi, ogrebotine
a ne urezi, tajanstveni
i sotonski znakovi izvedeni ognjenom

Bez sumnje vaše se duše ne mogu uzdići do

promatranja beskrajnih Božjih savršenstava
jer su oslabljene
od istočnoga grijeha, od strasti, od grijeha, od mnogo
sebičnosti svojih i tuđih, jer su vam tuđe sebičnosti dušu
razdražite,
a vaše su je sebičnosti zatvorite.
Do promatranja Božje dobrote vaše se duše mogu
manje uzdići nego do promatranja svake druge dobrote, jer je
ona krepost koja je zajedno s ljubavlju rjeđe vrlina smrtnika.
Dobrota! O, ugodno je biti dobar, bez mržnje, bez zavisti, bez
oholosti. Imati oči koje gledaju samo s ljubavlju, ruke koje se
pružaju
iz ljubavi i usta koja izgovaraju samo riječi ljubavi, i
srce, iznad svega srce, puno jedino ljubavi, koje sili oči, ruke
i usta na čine ljubavi. Toma Akvinski da Bog ne bi bio mogao učiniti većih božanskih stvari od
onih triju koje je učinio: od Utjelovljenja Sina, Materinstva presv. Djevice
i pobožanstvenjenja ljudske duše. A sv. Augustin: »Duše su na božanski
način pridružene:
po Ocu tajni vječnoga radnja, a po Ocu i Sinu disanju
Duha Svetoga«. Dakle, duša pobožanstvenjena po milosti
pobožanstvenjena
je po sudjelovanju
s tri Osobe, i to je remek-djelo
beskrajne Ljubavi koja nas uzdiže od stvorova do pobožanstvenjenih
stvorovBog je Ljubav, a po božanskoj milosti daje nam dioništvo
u
svojoj naravi, tj. u svojoj vječnoj Ljubavi: vječnoj Ljubavi koju moramo
čuvati kao u cisterni ali povećavajući je s našom ljubavlju, kao što se
božanski talent povećava trgujući s njime.)

Čovjek je rastreseno dijete, lakoumno

i površno biće,
stvorenje nerazvijenog razuma, dokle kroz plač ne postane
odraslim, promišljenim
i razUIIlflim. Samo oni koji plaču ili
koji su plakali znaju ljubiti i razumjeti. Ljubiti braću koja
plaču kao i oni, razumjeti ih dok trpe, pomagati im svojom
dobrotom, koja iz iskustva zna kako je teško biti sam u plaču.
I Boga znaju ljubiti, jer su shvatili da je sve bol osim Boga,
jer su shvatili da se bol smiruje ako se plače na Božjem srcu,
jer su shvatili da smireni plač koji ne prekida vjeru, koji ne
presuši molitvu, koji je posve bez pobune, mijenja narav i bol
pretvara
u utjehu.
Da. Oni koji plaču ljubeći Gospodina bit će utješeni.

Nijedno ljudsko znanje

nije jednako tome božanskom znanju. Znatiželja pameti može
biti zadovoljena, ali potreba duha ne. Štoviše, duh osjeća
neugodnost zbog različitosti okusa i odvraća usta od gorke
bradavice, radije trpi glad nego da se nahrani hranom koja
nije došla od Boga

Vi učinite svoje srce poniznim i čistim, punim ljubavi, punim pouzdanja, iskrenim; ljubite Boga
stidljivom ljubavlju kakvu gaji djevica prema zaručniku. Uistinu kažem vam da je svaka duša djevica
zaručena s vječnom Ljubavlju, s Bogom našim Gospodinom. Ova zemlja je vrijeme zaruka u kojemu je
anđeo, dan svakome čovjeku za čuvara, duhovni vjenčanidjever, a svi časovi života i sve okolnosti
života djevojke koje pripremaju vječnu opremu5• Ćas smrti čas je vjenčanja i onda dolazi poznavanje,
zagrljaj, sjedinjenje i duša s dovršenom zaručničkom haljinom može podići svoju koprenu i baciti se u
naručaj svome Bogu. Tada neće moći druge sablazniti time da tako ljubi Zaručnika. Za ljubav Božju!
Oslobodite se mjera kod moljenja. Uistinu ima nekih koji ludo potroše sate i sate u monologu koji
ponavljaju samo ustima. To je pravi razgovor sa samim sobom, jer ga ne sluša čak ni anđeo čuvar.
Toliko je prazan taj zvuk, da ga anđeo nastoji popraviti udubljujući se sam u žarku molitvu za svoga
ludog štićenika. Zaista ima takvih koji ne bi one sate drukčije upotrijebili ni kad bi im se Bog ukazao i
rekao: "Spas svijeta ovisi o tome da ostaviš taj govor bez duše i da pođeš makar jednostavno zagrabiti
vode na neki zdenac i tu vodu izliti po tlu iz ljubavi prema Meni i tvojim bližnjima". Doista ima ih koji
misle da je njihov monolog veći nego da ljubazno prime posjetioca ili da s ljubavlju priteknu u pomoć
potrebnome. To su duše koje su pale u idolopoklonstvo molitve.

Tobom htio bih se oprostiti od

rodbine. Dopuštaš li mi to?«
Isus ga gleda čvrsto i odgovara: »Previše je žila
zabodenih u ljudsko. Izguli ih, a ako ti ne uspije, odreži ih. U
službu Božju dolazi se s duhovnom slobodom. Ništa ne
smije biti zamkom onome koji se dariva.«
»Ali, Gospodine. Meso i krv uvijek su meso i krv!
Polako ću doći do slobode o kojoj govoriš ... «
»Ne. To ti ne bi nikada više uspjelo. Bog je zahtjevan
isto tako kako je beskrajno velikodušan u nagrađivanju. Ako
želiš biti učenikom, moraš prigrliti križ i doći. Inače se
pripada broju običnih vjernika. Put sluge Božjega nije put ružinih latica. I neograničen je u svojim
zahtjevima. Nitko
tko je stavio ruku na plug da ore njive srdaca, i da na njima
sije sjeme Božjega nauka ne može se više okretati natrag, da
gleda ono što je ostavio i ono što je izgubio, ono što je mogao
imati da je išao drugim, općim putem. Tko tako čini, nije
prikladan za Kraljevstvo Božje. Obrađuj sama sebe. Postani
muževan pa onda dođi . Ne sada.«

Slijedi me. Pusti neka mrtvi pokopaju svoje mrtvace.

Tebe je već povukao Život. To si uostalom želio. Ne plači
zbog praznine koju je Život napravio oko tebe da te dobije za
svog učenika. Odrezane sklonosti su korijenje za krila koja
niču iz čovjeka što se promijenio u slugu Istine. Ostavi trulež
nJezmoj
sudbini.
Uzdigni
se
prema
Kraljevstvu
nepokvarenoga. Ondje ćeš naći i nepokvariv biser svog oca.
Bog zove i prolazi. Sutra više ne bi našao svoje srce kakvo
je danas niti poziv Božji. Dođi. Idi navješćivati Kraljevstvo
Božje.«

Kad me je Majka nosila, buduCi trudna od MeneBoga, posto je ona Ponizna i Ljubezna, posla je
posluiivati
Ivanovu majku, koja joj je bila rodakinja po majci a i ona
trudna u starosti. Krstitelj je vec imao svoju dusu, jer je bio u
sedmom mjesecu svog oblikovanja. I eovjekov zametak,
zatvoren u inajcinom krilu, zaigra kad je cuo glas Bozje
Zarucnice. Kao Pretefa i u tome, pretekao je otkupljenje, jer
se Milost izlila od krila u krilo i proniknula, i Istocni Grijeh
spade s duse djecakove. Zato kaZem da na zemlji troje njih
posjeduje Mudrost kao sto SU na nebu Trojica koji SUMudrost: Rijec, Majka, Preteea na zemlji; Otac,
Sin i Duh
Sveti na Nebu.«
»Dusa je na8a prepuna cudenja ... Gotovo kao onda
kad nam je bilo receno: "Rodio se Mesija ... " Jer ti si bio
ponor Milosrda, a ovaj nas Ivanje ponor poniznosti.«
»A moja Majka je Ponor Cistoce, Milosti, Ljubavi,
Poslusnosti, Poniznosti, svake druge kreposti koja je od Boga
a koju Bog ulijeva svojim svetima.«
Vjeeni Bog, koji je posve samilostan s onim koji se
kaje, sav je naprotiv strogost s neskrusenim koji ni za sto ne
mijenja sama sebe. Bilo bi dovoljno iskreno
kajanje za njegov dugi grjesan zivot da mu <lade svetu smrt
pa i koliko je bilo pravedno da ima na zemlji. Ali on je bio
bez kajanja. Kako nikada nije ljubio nikoga osim sebe, dosao
je dotle da nije ljubio ni sama sebe. Jer mrfoja ubija i
zivotinjsku sebicnu ljubav eovjekovu prema samome sebi.
Njegova voda oCiscenja morale su biti iskrene suze kajanja. Onaj eovjek nije propustao prinositi
obredne
darove. Ali nije umio prikazati Bogu zrtvu duha, tj . udaljiti se
od grijeha, Ciniti pokoru, s djelima trafiti oprostenje.
Licemjemi darovi od bogatstva koje je na zao nacin steceno
shcni su pozivima Bogu da postane ortak u zlom djelovanju
eovjekovu. Mofo Ii se to ikad dogoditi? Zar usuditi se na to
ne znaCi ismjehivati Boga? Bog odbacuje od sebe onoga koji
kafe: "Evo zrtvujem" ali cezne za nastavljanjem svoga
grijeha. Zar ima kakve koristi od tjelesnog posta kad du8a ne
posti od grijeha? Jer ce dusa, koja je vet
mrtva, zauvijek biti odijeljena od onih koje je ljubila zbog
rodbinskih veza i srodnih ideja. Premda ce ih ujedinjavati
zauvijek isto prebivaliste, mrfoja koja ondje vlada rastavljati
ce ih. I zato je smrt "prava" rastava. Bolje bi bilo da mjesto
drugih sam eovjek place nad samim sobom kad ubije dusu, i
da tim placem od skrusena i ponizna srca vrati zivot dusi s
Bozjim oprostenjem

Ja vam ka.Zem: dosla je godina milosti. Ne placite, vi

tuzni od tuge eovjeka koji osjeea da je grjesnik, ne lijevajte
suze prognanici iz kraljevstva Bozjeg. Ja zamjenjujem pepeo
za zlato, suze za ulje. Odijevam vas u blagdansko odijelo da
vas predstavim Gospodinu i ka.Zem: "Evo ovaca koje si me
poslao tra.Ziti16• Pohodio sam ih i skupio, izbrojio sam ih,
potra.Zio sam rasprsene i doveo sam ti ih izbavivsi ih oblaka i
magle. Uzeo sam ih izmedu svih naroda, skupio sam ih iz
svih krajeva da ih dovedem u Zemlju koja vise nije zemlja17
koju si za njih pripravio, o Oce Sveti, da ih ponesem na
rajske vrhunce tvojih plodnih gora, gdje je sama svjetlost i
ljepota, uzduz obala nebeskih bla.Zenstava gdje se zasicuju
Tobom dusi sto ih Ti ljubis. Potrazio Sam i ranjene, izlijeCio
sam prebite, okrijepio sam slabasne, nisam zanemario ni
jednu jedinu. A najrastrgnutiju od pohlepnih vukova sjetila
digao sam na ramena kao jaram od ljubavi i polafom ti je do
nogu, Oce Dobri i Sveti, jer ona vise ne moZe hodati, ne
poznaje tvojih rijeCi, ona je jedna siromasna dusa koju
progoni grizodusje i ljudi, to je duh koji oplakuje i strepi, ona
je kao val sto ga uzburkano more gura na fal. Dolazi sa
foljom, odbacuje ju poznavanje sebe ... Rasiri joj svoje krilo,
Oce sama Ljubavi, da u njemu nade mir ovo izgubljeno
stvorenje. Ka.Zi joj: 'Dodi!' Ka.Zi joj: 'Moja si'. Pripadala je
jednom citavom svijetu. Ali to joj sada uzrokuje gnusanje i strah. Kaie: 'Svaki gospodar je gnusan
razbojnik'. Daj da
uzmogne reci: 'Ovaj moj Kralj me je obradovao uzevsi me!'
Ne znam sto je ljubav. Ali ako je Ti primis, znat ce sto je ta
nebeska ljubav koja je bracna ljubav izmedu Boga i ljudskog
duha i poput ptice oslobodene od krletki okrutnika penjat ce
se, penjati uvijek sve vise u visinu, sve do Tebe, do Neba, do
radosti, do slave; pjevajuCi: 'Nasla sam Onoga koga sam
traiila. Moje srce nema druge folje. U Tebi poCivam i klicem,
Gospodine Vjecni, blaiena u vijeke vjekova!"'.
Idite. S novim duhom slavite blagdan Ociscenja. I nek
se svjetlost Bozja zapali u vama.«

Doslo je vrijeme
potpunog Milosrda, nakon vjekova Pravde. Ona je sestra
prvom. Oni su kao dvoje rodenih od istog krila; ali dok je
prije bila jaea pravda a milosrde joj je samo ublaiavaloostrinu - jer Bog ne mofo sebi zabraniti "da
ljubi - sad
kraljuje Milosrde, i kako li se tome raduje Pravda koja se
tako falila sto mora kainjavati! Ako dobro pripazite, lako
cete vidjeti da SU one uvijek bile otkad je CoVjek primorao
Boga da bude strog. Postojanje eovjecanstva samo je nov
dokaz za ovo sto kaiem. Milosrde je pomijesano u istom
kainjavanju Adama. Mogao ih je pretvoriti u pepeo u
njihovom grijehu. Dao im je ispa8tanje, a zeni, uzroku
svakoga zla, utucenoj zbog toga sto je uzrok zla, dao je da
zasja lik Zene koja ce biti uzrok dobra. A obojici je udijelio
djecu i poznavanje zivota2
• Ubojici Kainu zajedno s pravdom
podijelio je znak, a sto je znacilo milosrde, da ne bude
ubijen3
. A pokvarenom eovjecanstvu podao je Nou da ga
saeuva u korablji a zatim obecao vjecni savez mira. Nikad
vise okrutnog potopa. Nikada. Pravda je uzmaknula pred
Milosrdem4
. Zelite li proCi sa Mnom kroz svetu povijest do
mog casa? Vidjeli biste kako se ponavljaju valovi ljubavi, i to
sve siri. Sad je Bozje more nabujalo, i podifo te, o
eovjecanstvo, na svojim mimim i blagim vodama, podize.
7>>0, bit ce lijepo! Ka:Zu da se s vrha, iz jedne tocke, vidi
Veliko more, Rimsko more. Tako mi se svida! Hoces Ii nas odvesti
da ga vidimo?« moli Ivan, licem dobrog djecaka uzdignutim prema
Isusu.
»Ali s visoka je ljepse. Vidi se
vise i dalje. Misli se vise i sire ... Zeli se ... sniva se ... «, i doista Ivan
vec sniva... Gleda preda se, smijesi se svom snu... lzgleda
tamnocrvena rufa poprskana vrlo sitnim kapljicama rose, toliko
njegova glatka i svijetla kofa plavoga mladica postaje barsunastotamnocrvena, i lagano se orosi
znojem, zbog cega je jos slicniji latici
fUZe.
Ne znam ... Zato sto je veliko, i ne vidi mu se kraj .. . Sili me
da mi slim na Boga... Prvi put sam vidio more kad smo bili na
Libanonu, jer nikada nisam bio drugdje osim uzduz Jordana, iii pak
na nasem malenom morn ... , i plakao sam od ganuea. Toliko plavetilo!
Tolika voda! I koja se nikada ne prelijeva!. .. Divne Ii stvari! I
zvijezde koje prave svjetlosne putove na morn.. . Ah, nemoj me
ismjehivati! Gledao sam suncev zlatni put sve dok nisam bio
zablijesten, gledao sam srebmi put mjesecev tako dugo da sam stalno
imao sjajnu bjelinu u oku, i gledao kako se gube daleko, daleko. Oni
putovi su mi govorili. Govori su mi: "Bog je u onoj beskrajnoj
daljini, a ovo su ognjeni i preCisti putovi kojima dusa mora ici da bi
mogla ici k Bogu. Dodi. Baci se u beskraj, veslaj tim dvjema
putovima i naci ces Neizmjemoga".«

Sto zeli§? Sto snivas?« pita lsus potiho svoga ljubimca, a

slican je ocu koji njefoo pita dragoga sinCica koji govori u earobnom
snu. Isus govori upravo dusi Ivanovoj, tako blago pita, da ne bi
prekinuo san zanesenoga.
»Zelim iCi po on om beskrajnom moru ... u druge zemlje, koje
su s onu stranu njega ... Zelim ici da govorim o Tebi ... Snivam ...
snivam o putovanju u Rim, u Grcku, u mracna mjesta da donesem
Svjetlo ... da bi oni koji zive u tminama dosli u dodir s Tobom,
Svjetlosti svijeta ... Snivam o boljem svijetu ... koji treba uciniti boljim
po spoznaji Tebe, tj. po spoznaji Ljubavi, koja cini dobrima, koja cini
cistima, koja Cini junackima; svijet koji se ljubi u Tvoje ime, i da
uzdigne tvoje ime, tvoju vjeru, tvoj nauk iznad mrfoje, iznad grijeha,
tijela, poroka duse, iznad zlata, iznad svake stvari ... , i snivam da idem
s ovom svojom braeom po Bozjem moru, po putovima svjetla da
donesemo Tebe ... kako Te je jednom tvoja Majka donijela s nebesa
medu nas ... Snivam ... snivam da sam djecak koji je, ne znajuCi za
drugo osim za ljubav, vedar i kad je suocen s mukama .. ., i pjeva da
ohrabri odrasle koji odvise razmisljaju, i ide naprijed ... u susret smrti
sa smijeskom ... , u susret slavi s poniznoscu onoga koji ne zna koliko
cini, nego zna samo dolaziti k Tebi, Ljubavi ... «

Ali ti kazes da ces otvoriti nebeska

vrata. Zar nisu zatvorena zbog Velikoga grijeha? Mama mi je
govorila da nitko ne mofo uCi dok ne <lode oprostenje, a pravednici
da ga cekaju u limbu.« Tako je. Ali medutim Ja cu ici k Ocu kad svrsim
propovijedati rijec Bozju i ... kad postignem oprostenje i kazati: "Oce
moj, Ja sam sada izvrsio svu tvoju volju. Sada zelim svoju nagradu za
svoju zrtvu. Neka pravednici koji cekaju dodu u tvoje Kraljevstvo".
A Otac ce mi kazati: "Neka bude kako Ti 2elis". I tada cu sici da
pozovem sve pravednike i na zvuk mojega glasa limb ce otvoriti
svoja vrata i izaci ce klicuCi sveti patrijarsi, sjajni proroci,
blagoslovljene zene Izraelove, a onda znas koliko djece? Kao livada
u cvatu od djece svake dobi! I iCi ce pjevajuci za mnom, uzlazeCi u
lijepi raj.«
»A hoce Ii biti ondje i moja mama?«
»Sigurno.«
»Nisi mi rekao dace biti s Tobom na nebeskim vratima kad i
Ja umrem ... «

Moja se Majka posvetila

djevicanstvu iz ljubavi. Ali buduci da je bila savrseno stvorenje,
imala je materinstvo u krvi i u duhu. Jer Zena je stvorena da bude
majkom i zastranjenje je kad je gluha za taj osjecaj, koji je ljubav
druge potencije ...

»Brate moj, ima mnogo ljubavi i raznih potencija. Ima ljubav

prve potencije: ona koja se daje Bogu. Zatim ljubav druge potencije:
majcinska, iii ocinska ljubav, jer aka je prva sva duhovna, ova je sa
dva dijela duhovna a samo s jednim dijelom tjelesna. Tu se mijesa,
da, ljudski osjeeaj ljubavi, ali pretefo onaj visi, jer otac i majka, koji
su zdravo i sveto takvi, ne daju samo kruh i milovanje tijelu svoga
sina, nego i hranu i ljubav pameti i duhu svoga ceda. I tako je istinito
ovo sto kafom da oni koji se posvecuju djeci, makar i samo zato da ih
poucavaju, na kraju ih zavole kao da su njihova rodena djeca.«

»Ima ljubav prema druzici: ljubav trece potencije, jer se

sastoji napolak od duha a napolak od tijela - govorim i nadalje o
zdravim i svetim ljubavima. Covjekje supruzi, osim supruga, uCitelj i
otac, a fona je suprugu, osim supruge, andeo i majka

Sve dotle dok je covjek ostao u redu, nije u njemu

nastao otrov trostruke pofode od kojega je pomahnitao, zatim se pobunio, zatim
propao.

(Ovdje se dakle razlikuje i odmjerava sest ljubavi po Bozjoj volji i stoga

dostojnih imena ljubavi: ljubav prve potencije - prema Bogu; druge potencije, tj .
roditelja prema njihovoj djeci (i obmuto, bez sumnje); trece potencije, tj . supruga
prema njegovoj supruzi i obmuto; ~etvrte potencije - prema (preostalim) bliinjima;
pete potencije - prema znanju; seste potencije - prema radu.)

Ovo je
najsvecaniji eas dana. Ima jedan slican ujutro. Ali ovaj je jos
svecaniji. Jutrom zapocinje dan. I dobro je da eovjek blagoslivlje
Gospodina da bi ga On blagoslivljao kroz dan, u svim njegovim
djelima. Ali uvecer je jos sveeaniji. Svjetlo se gubi, prestaje rad,
dolazi noc. Svjetlost koja se gubi podsjeea na pad u grijeh, i doista
grjesna djela zbivaju se obicno u noci. Zasto? Jer eovjeka, kad vise
nije rastresen poslom, lakse salijece Zao, koji baca svoje mamke i
utvare. Zato je dobro, posto smo zahvalili Bogu sto nas je kroz dan
stitio, moliti Ga da se udalje od nas nocne utvare i napasti. Noc, san ...
simbol smrti. Ali blago onima koji, posto su zivjeli s blagoslovom
Gospodnjim, usnu ne u trninama, nego u sjajnoj zori. Svecenik koji
prikazuje kiid to cini u ime sviju nas. Moli za citav narod, u
zajednistvu s Bogom, a Bog mu povjerava svoj blagoslov za narod
svoje djece

»Ne treba dugo, prijatelji moji. U ovim rijeCima zatvoreno je

kao u zlatnom kolutu sve sto eovjek treba za duh i za tijelo i krv. S
ovime molite ono sto je korisno onome i ovima. I ako budete ono sto
molite, dobit cete zivot vjecni. Ovo je tako savrsena molitva da je
nece nagristi ni valovi krivovjerja ni tok vjekova. Krscanstvo ce biti
raskomadano od ujeda Sotone i mnogo ce se dijelova mojega
misticnoga tijela odvojiti, rastaviti, tvoreci zasebne stanice, u pustoj
zelji da se ustanove kao savrseno tijelo, kao sto ce biti misticno tijelo
Kristovo, tj. ono sto ga tvore svi vjemici sjedinjeni u apostolskoj
Crkvi, koja ce biti jedina prava Crkva dokle god bude zemlje. Ali ce
se ipak cestice, odijeljene pa zbog toga lisene darova sto Cu ih Ja
ostaviti maticnoj Crkvi da hrani moju djecu, uvijek nazivati
krscanskima jer ce stovati Krista, i uvijek ce se u svojoj zabludi
sjeeati da su potekle od Krista. Eto, i one ce moliti ovom sveopeom
molitvom. Sjecajte je se dobro. Neprestano je razmisljajte.
Primjenjujte je na svoja djela. Drugo ne treba da biste se posvetili.
Kad bi netko bio sam u nekom poganskom mjestu, bez crkava, bez
knjiga, vec bi po ovoj molitvi znao sve sto u njoj treba razmisljati i
otvorenu crkvu u svom srcu. Imao bi jedno pravilo i sigumo
posvecenje.
"Oce nas"
Otac je Rijeci. Otac Utjelovljenoga.
Hocu da ga vi tako zovete jer ste jedino sa Mnom, ako ostanete u
Meni. Bilo je vrijeme kad se eovjek morao baciti licem na zemlju i
uzdisati, drscuCi od straha: "Boie!" Tko ne vjeruje u Mene i u moju
rijec, jos je u tom drhtanju koje paralizira4 . .. Promatrajte u Hramu.
Ne Bog, nego i sam spomen na Boga zastrt je trostrukim zastorom5
ocima vjemika. Rastavljanje prostorima, rastavljanje zavjesama, sveje bilo uzeto i primijenjeno da
kaze onome koji moli: "Tisi blato. On
je Svjetlost. Ti si odvratan. On je Svetac. Ti si rob. On je Kralj".
Ali sada!. .. Ustanite! Primaknite se! Ja sam vjecni Svecenik.
Javas mogu uzeti za ruku i reci: "Dodite". Ja mogu uhvatiti zavjese
Zastora i rastvoriti ih; i Sirom otvoriti nepristupacno mjesto koje je
dosada bilo zatvoreno. Zatvoreno? Zasto? Zatvoreno zbog grijeha,
da. Ali jos zatvorenije zbog potistenog misljenja ljudi. Zasto
zatvoreno ako je Bog ljubav, ako je Bog Otac? Ja vas mogu, Ja vas
moram, Ja vas hocu povesti na Bozje srce ne u prahu, nego u
plavetilu; ne kao daleke, nego kao blize; ne u odijelu robova, nego
sinova. Govorite: "Oce! Oce!" I ne umorite se govoriti tu rijec. Ne
znate Ii da se Nebo ozari zbog Bozje radosti svaki put kad je recete?
Kad ne biste rekli nego nju, a s pravom ljubavlju, vec biste obavili
molitvu ugodnu Gospodinu. "Oce! Oce moj!" kafo maleni svom ocu.
To je rijec sto je prvu kafo: "Majko, oce". Vi ste malena djeca Bozja.
Ja sam vas rodio od staroga eovjeka sto ste bili i koga sam razorio sa
svojom ljubavlju da ucinim te se rodi novi eovjek, krscanin. Zovite
dakle presvetoga Oca koji je na nebesima rijecju sto je prvu nauce
mala djeca.
Ovo je moj drugi Vazam medu
vama. Prosle godine smo samo razlomili kruh i janje. Ove godine
vam darujem molitvu. 0 svojim drugim Pashama medu vama imat cu
druge darove, da biste, kad podem kamo Otac hoce, imali spomen na
Mene, Jaganjca, na svaku svetkovinu mojsijevskogjanjeta.
Ali ako nam je poznato da nikada nije izisao iz Palestine!?«
uzvikne K vintilijan.
»Nikada nisam izisao niti otisao u Rim iii Atenu. Ali mi
graditeljstvo Grcke i Rima nije nepoznato, i bio sam nazocan u
umjetnickom geniju eovjeka koji je ukrasio Partenon (hram Atene
djevice u Ateni, op. prev.), jer Ja sam svagdje gdje ima zivota i gdje
se oeituje zivot. Ondje gdje neki mudrac razmislja, gdje neki kipar
klese, gdje neki pjesnik stvara pjesme, gdje neka majka pjeva nad
kolijevkom, gdje se neki covjek trudi nad brazdama, gdje se neki
lijecnik bori protiv bolesti, gdje netko ziv dise, neka zivotinja zivi,
neko drvo raste, ondje sam Ja zajedno s Onim od kojega dolazim. Ja
sam sa Svevisnjim Stvoriteljem u tutnjavi potresa iii u trijesku
gromova, u svjetlu zvijezda ili u plimi i oseci, u lijetu orla iii u
zujanju komarca.« Ne
dosaduje se, ne sumnjaj. Nije on neki siromasan eovjek, gospodar
ogromnoga carstva u kojemu osjeca da ga mrze i u kome zivi u
strahu. On je Ljubav, i zivi ljubeCi. Njegov je zivot trajna Ljubav.
Dovoljan je sam sebi jer je beskrajan i premoguc, On je savrsenstvo.
Ali toliko ima stvorenih stvari, koje zive zato sto On to trajno hoce,
da nema vremena za dosadivanje. Dosada je plod dokolice i poroka.
U nebu pravoga Boga nema dokolice niti ima poroka. No, On ce
uskoro imati, osim andela koji mu slufo, narod pravednika koji se
raduju u Njemu, i taj ce se narod sve vise mnoziti s onima koji ce
ubuduce vjerovati u pravoga Boga.«

Vasih bogova nema. Oni su prividenja vase misli kojoj je

potrebno vjerovati. Jer ta potreba je preea od potrebe disanja.
Vjeruje i onaj koji ka:Ze da ne vjeruje. U nesto vjeruje. Sama cinjenica
da eovjek ka:Ze: "ne vjerujem u Boga" pretpostavlja neku drugu vjeru.
U sebe, makar u svoju oholu pamet. Ali eovjek sigumo uvijek
vjeruje. To je kao misao. Ako ka:Zete: "Necu misliti" ili "Ne vjerujem
u Boga", vec sa same te dvije izreke sto ih kazete pokazujete da
mislite kako ne zelite vjerovati u Onoga za koga znate da postoji, i da
necete da mislite. Sto se tice eovjeka, da biste tocno izrazili pojam,
morate reCi: "Covjek je roden kao sve zivotinje iz bracne veze
muskarca i zene. Ali dusa, tj. ono po cemu se covjek-zivotinja
razlikuje od nerazumne zivotinje, dolazi od Boga. On nju stvori svaki
pojedini put kad se eovjek rodi, bolje: kad se zacne u nekoj utrobi, i
sjedini je s tim tijelom koje bi inace bilo samo zivotinja".«S obzirom na vjeru ne grijesite dok vjerujete
da ste u Istini.
Kad upoznate lstinu a ustrajete u zabludi, onda cete grijesiti. Isto
tako, mnogo toga sto je lzraelcima grijeh vama nije, jer vam to ne
zabranjuje ni jedan Bozji zakon. Grijeh je kad se covjek znajuCi
pobuni protiv naredbe dane od Boga i kaze: "Znam da je ovo sto
cinim grijeh, ali unatoc tome hocu da cinim". Bog je pravedan. Ne
moze kazniti eovjeka koji cini zlo ako vjeruje da Cini dobro. Kafojava onoga koji, posto je imao
mogui:nost spoznati dobro i zlo,
izabire ovo drugo i u tome ustraje.« Dusa nije nerazumna, Plautina, a zametak jest. Jer istina je
da se dusa daje kad je plod utrobe vec oblikovan. Dusa je vjecna i
duhovna, na sliku i priliku Bozju. Vjecna od easa kad je stvorena,
dok je Bog presavrseno vjeean, i zato nema pocetka u vremenu kao
sto nece imati ni svrsetka. Sjei:a se du§a, sjajno, razumno, duhovno
djelo Bozje1
• I trpi, jer teli Boga, pravoga Boga od kojega dolazi, i
gladuje za Bogom. Eto zasto ona potice tromo tijelo da se nastoji
pribliziti Bogu.« Dufo doiivljava tri
faze. Prva je faza stvaranja. Druga je faza novoga stvaranja. Treca je
faza savrsenosti. Prva je zajednicka svim ljudima. Druga je vlastita
pravednicima koji vlastitom voljom dovode dusu do jos potpunijeg
ponovnoga radanja pridrfavajuci svoje dobre cine dobroti Bozjega
djela, i zato Cine da je dusa duhovno vec savrsenija od one prvotne; a
time prave prsten koji spaja dusu prve i trece faze. Treea je vlastita
blazenima, iii svetima, ako vam je tako draZe, koji su za tisucu i
tisucu stupnjeva nadvisili svoju pocetnu dusu koja odgovara eovjeku
i od nje ucinili nesto sto je sposobno da pociva u Bogu.« 0, vi Rimljani volite simbole! Tri stepenice
gledajte u svjetlu
simbola. One vam mogu reci svoja imena: pokora, strpljivost,
postojanost. Iii: poniznost, Cistoca, pravednost. Iii: mudrost,
velikodusnost, milosrde. Iii konacno ovo troje: vjera, ufanje, ljubav.

Treba znati okruziti dusu, tu kraljicu tijela, hram

vjecnoga Duha, ogradom koja ce je braniti, ali tako da joj ne prijeci
svjetlost niti da je opterecuje pogledom na ru:lne stvari. Ogradom
sigumom i isklesanom od zelje pune ljubavi ici od onoga sto je nize,
tj. tijela i krvi, k onome sto je vise, tj. k duhu. Klesati svojom voljom.
Ukloniti sa mramora nasega Ja uglove, ocjepke, mrlje, vene zbog
kojih je neotporan, da bude savrsen naokolo duse. A u isto vrijeme
ogradu koja je postavljena da stiti hram pretvoriti u milosrdno
utociste za najjadnije, koji ne znaju sto je milosrde. Trijemovi:
razdavati se od ljubavi, samilosti, od zelje da drugi dodu k Bogu,
slicni samilosnim rukama koje se prufaju kao veo nad kolijevkom
siroceta. A s onu stranu ograde najljepse i najmirisnije drvece, pocast
Stvoritelju.
Drvece zasadeno na tlu koje je prije bilo golo i onda uzgajano
znaci svakovrsne kreposti. To je druga ograda oko svetista, ziva i
cvjetna. A izmedu drveca, izmedu kreposti, vodoskoci: druga ljubav,
drugo ociscenje prije nego covjek pristupi sveeanom ulazu. Do njega
i prije nego se uspne k oltaru treba da se izvrsi zrtva tjelesnosti, da se
sasvim usmrti pohota. A zatim treba pro6i dalje, k oltaru, da na nj
polozi prinos, i potom da se jos priblizi sobici gdje je Bog, profavsi
preko prve dvorane. A sto ce biti sobica? Obilje duhovnoga
bogatstva, jer nista nikada nije suvise da se naprvai okvir za BogaNe placi. Ostani u poniznosti, ali ne
kloni duhom.
Utucenost (potistenost) je takoder oholost. Budi samo, samo ponizan.
Hajde, ne placi ... «

Upoznati Te vise nego Te poznajem.«

»Kako? Na koji nacin?«
»Pomocu tvoje rijeci i tvoja djela. Ovamo je stigla vijest o
Tebi, o tvom nauku, o tvojoj moci, i bilo je receno da Krstiteljevo
oslobodenje nije bez Tebe. Ti ga dakle nisi mrzio, nisi isao za tim da
istisnes nasega Ivana!. .. On isti nije porekao da je radi Tebe opet
vidio obale svetoga Jordana. Mi smo bili kod njega i govorili mu o
Tebi, i kazao nam je: "Ne znate sto ste odbili. Morao bih vas prokleti,
ali vam oprastam jer me je On naucio oprastati i biti blag. Ipak ako ne
zelite biti anatema Gospodinu i meni njegovom sluzi, ljubite Mesiju.
I ne sumnjajte. Njegovo svjedocanstvo je ovo: duh mira, ljubav
savrsena, mudrost veea od bilo koje druge, nauk nebeski, blagost
apsolutna, moc nad svakom stvari, poniznost posvemasnja, cistoea
andeoska. Tu ne mozete pogrijesiti. Kad budete udisali mir kod
eovjeka koji kaze da je Mesija, kad budete pili ljubav, ljubav koja iz
njega izvire, kad iz svoje tame prijedete u svjetlost, kad vidite da se
otkupljuju grjesnici i da ozdravljaju tijela, onda recite: "Ovaj je doista
Jaganjac Bozji!" Mi znamo da su tvoja djela ona o kojima govori nas
Ivan. Zato nam oprosti, ljubi nas, daj nam ono sto svijet ocekuje od
Tebe.«

Kad sam dosao, bio sam upitan: "Zar se ne srdis na nas?"

Srditi se? 0 ne! Ljubim vas! I nadam se da cu vas vidjeti medu
cetama svoga naroda. Naroda sto ga Ja vodim k Bogu, u novom
izlasku prema pravoj Obeeanoj zemlji, tj. prema Kraljevstvu Bozjem
s one strane Crvenoga mora sjetila i pustinja grijeha, slobodne od
ropstva svake vrste, k vjecnoj zemlji, koja obiluje uzivanjem, koja je
zasicena mirom ... Dodite! Ovo je Ljubav koja prolazi. Onaj koji
hoce, moze je slijediti, jer nista drugo ne treba da bi vas ona primila
nego samo dobra volja.«

Dopusti da to jednom
reknem, ne iz oholosti, nego zato da opjevam tvoja slavna djela, jer me tvoj pogled
spaljuje i tjera u bunilo ... Mi smo onda serafini. I tudim se da iz nas ne izlazi
plamen i far sto ga mogu osjetiti osobe i tvari, onako kako biva u ukazanjima
prokletnika. Jer ako je istina da je pakleni oganj takav da samo odsjev koji izade iz
nekoga prokletnika moie zapaliti drvo i rastopiti kovine, sto je onda tvoj oganj, o
Boze, u kome je sve beskrajno i savrseno?

Zemlja je suma idola, jer svako srce je oltar, a

tesko da je na njemu Bog. Tko nema jednu zlu strast, ima drugu, tko
nema jednu pofodu, ima neku koja ima drugo ime. Tko nije sav za
zlato, sav je za polofaj, tko nije sav za tijelo, sav je za sebicnost.
Kolikima se Ja koja su se pretvorila u zlatno tele ne klanjaju ljudi u
srcima! Zato ce doCi dan kad ce udareni zazivati Gospodina a cut ce
odgovore: "Obrati se svojim bogovima. Ja te ne poznajem". Ja te ne
poznajem! Ufasna rijec ako je Bog kaze eovjeku. Bog je stvorio
eovjeka kao vrstu i poznaje pojedinoga eovjeka. Ako dakle kafo: "Ja
te ne poznajem", znak je da je snagom svoje volje izbrisao toga
eovjeka iz svojega sjecanja. Ja te ne poznajem! Je Ii Bog odvise strog
zbog te presude? Ne. Covjek je vikao Nebu: "Ja te ne poznajem", a
Nebo je odgovorilo eovjeku: "Ja te ne poznajem". Vjemo kao jeka ...
I, razmislite: eovjek je dufan poznavati Boga iz obveze
zahvalnosti i iz postovanja prema vlastitom razumu.

Neposredna kob ufasne pravde. Koh ne

pojedinacna, nego skupna, za izdajnikove sukrivce. Koh dalja i jos
ufasnija od kobi onoga covjeka, kojega ce grizodusje dovesti dotle da
svoju demonsku du8u okruni posljednjim zlocinom protiv sama sebe.
Jer taj ce zavrsiti u jedan eas. Ova posljednja kazna bit ce dugotrajna
i strasna.

Za sve. Za tebe i za njih. Pa i za najprimitivnijega eovjeka

koji se nalazi usred africkih suma.«
»Tako veliko kraljevstvo kanis osnovati. Zasto ga zoves
nebeskim? Mogao bi zvati: Kraljevstvom Zemlje.«
»Ne. Nemoj krivo shvatiti. Moje kraljevstvo je Kraljevstvo
pravoga Boga. Bog je u nebu2
. Zato je Kraljevstvo nebesko. Svaki
covjek je dufa obucena u tijelo, a dusa ne moze zivjeti osim u nebu.
Zelim vam izlijeciti dusu, odstraniti od nje zablude i mr:lnje, odvesti
je k Bogu po dobroti i ljubavi.«

Ovo je Probatika: ribnjak Betsaida. Sada gledaj dobro

vodu. Vidis Ii, kako je mima? Domalo ces vidjeti kako se mice i
difo doticuci onaj ovlaieni znak. Vidis Ii? Tada silazi Andeo
Gospodnji, voda ga osjeea i casti kako mofo. On nareduje vodi,
da izlijeCi covjeka koji je spreman zaroniti u nju. Gledaj, koliko
Ii naroda!? Mnogi se rastresuju, pa ne zapafaju prvo pomicanje
vode; ili pak, jaci, bez ljubavi, guraju slabije. Ne smije se nikada
biti rastresen pred znakovima Bozjim. Treba uvijek drfati dusu
budnu, jer se nikada ne zna, kada Bog dolazi i kada salje svoga
Andela. I ne smije se nikada biti sebiean, pa ni radi zdravlja. Ovi
nesretnici mnogo puta izgube dobrocinstvo andelova dolaska,
dok se medusobno svadaju, tko je prvi na redu ili kome je
potrebnije.«

spreman slaviti ga.«

Djecak se vise ne rastresa. Njegove su oCi na vodi i iznad
vode, naizmjence, i nista vise ne cuje, ne vidi nista drugo. Isus,
medutim, gleda one jadne bolesnike, slijepe, kljaste, uzete, koji
cekaju. I apostoli gledaju pazljivo. Sunce se ljeska u vodi i poput
kralja prepravljuje pet redova trijemova, koji okrufoju ribnjak.
»Evo! Evo!« krici Marcijam. »Yoda se difo, mice se,
sjaji se! Koja svjetlost! Andeo!« ... Djeeak klekne.
I voda se zbilja pokrece u koritu. Cini se da raste, da je
jedan iznenadni golemi val nadimlje, uzdifoCi je prema rubu, i
cakli se kao ogledalo na suncu. Za jedan tren zasljepljujuceg je
sjaja.

Ali tko si Ti? U ime Bozje, reci mi! Mozda Andeo

Gospodnji?«
»Ja sam vise od andela. Moje je ime Milosrde. Podi u
miru!«

Dignite se i idite. I pazite dobro da nitko ne sazna sto

sam vam ucinio. Ponesite u svoje gradove novost primljene
milosti, roditeljima, prijateljima. Ovdje nije potrebno, a nije ni
povoljno za vase duse. Saeuvajte dusu neokaljanu od povreda u
njezinoj vjeri tako kako cete sada, kad znadete sto je oko, znati
ga euvati od povreda da opet ne oslijepite.«

Ovako Cini Otac dobri koji je na nebesima sa svojim

zabludjelim sinovima na zemlji. Njegova ljubav je palica kojom
ih skuplja, njegov glas je vodic, njegovi pasnjaci njegov Zakon,
njegov ovcinjak Nebo

Mofo vam udariti tijelo, raniti vas materijalno i moralno,

progoneCi vas, jer Zlo mrzi Dobro, iii pak vrijedajuci vas. Pa sto
zato? Nisam li bio Ja uvrijeden? Zar ne bijah ranjen? Ali jesu Ii
se urezali oni udarci i one sramotne rijeci u moj Duh? Jesu li ga
uznemirile? Ne. Kao pljuvacka na ogledalo i kao kamen bacen u
socnu stl nekog ploda, klifo se a ne prodiru, ili prodru, ali samo
na povrsinu, a da ne rane jezgru zatvorenu u kostici, dapace joj
pomaiu da proklije, jer je lakse probiti se iz jedne probijene
nego iz zatvorene mase. Umiruci materijalno toliko puta,
umiru6i skoro svakog dana u metaforickom smislu, jer nije
drugo do razbijeni ljudski '}a". A ovo nije smrt: to je Zivot. Duh
trijumfira nad smrcu samo ljudskog.

I »stojeCi uz krii« (Iv 19,25) kako je uvijek stajala uz

kolijevku i uz stol Drvodjelca, kod nogu Ucitelja, ili slijedeCi Ga, samo ako je
mogla, herojska u svojoj muci, kao savrsena u svojoj dvostrukoj ljubavi
Majke i Presvete Vjemice, bila je jos sve do zadnjeg daha Mucenika, njegova
Najveea Utjeha. Pretrpjevsi sa svoje strane, svoj dio muke, nekrvne, ali ne
manje uiasne, poslije devete ure pusti slobodan odusak svojoj prekomjemoj
boli radi strafoog bogoubojstva i razdirajuceg umorstva Covjeka
Jedinorodenog Sina Bozjega i njezinog, jer sad vise Njemu nisu bila potrebna
majcinska tjesenja.

Ljubav je naklonost
od duse prema dusi, od viseg djela prema visem dijelu, po cemu
se u drugarici ne gleda ropkinju nego roditeljicu djece, samo to,
ili pak polovicu koja cini s milZem jednu cjelinu koja je
sposobna stvoriti zivot, vise zivota; ili pak da je gleda kao
druzicu koja je majka i sestra i kcerka eovjeka, koja je slabija od
novorodenceta iii jafa od lava vec prema tome, i koju treba
ljubiti kao majku, sestru, kcerku s povjerljivim i zastitnickim
postovanjem

Ako se
Znanost ne osloni na Boga postaje zabluda koja ne uzdiie nego
ponizuje. Znanje ne izopacuje aka traii Boga. aka je
bogoljubno. Tko zna u Bogu taj ne pada, jer osjeea svoje
dostojanstvo, jer vjeruje u svoju vjecnu buducnost. Ali treba
traziti stvamoga Boga.

Ne utvare koje bogovi nisu, nego jedino

bula:Znjenja ljudi jos povijenih u povoje duhovnoga neznanja,
radi cega u njihovim religijama nema ni sjene mudrosti, a u
njihovim vjerovanjima ni sjene istine.

U samoci
su j os strasnij e napasti « rece Zelot.
»Oh! Dobro! Ostali bi snovi! Nista zla« odgovori Petar.
»Sto, nista zla? A ne znas li da napast vodi k
razmisljanju, a ovo ka traienju izgovora da na neki nacin
zadovolji nagon koji urlice, a taj izgovor poravnava put
rafiniranosti grijeha u kojemu je sjedinjeno sjetilo s mislju?«

Bog je vec bio stvorio andele. I neki od njih, jer nisu

htjeli vjerovati da je <lobar stupanj slave na koju ih je Bog
postavio2
, pobunili su se i duhom spaljenim od nedostatka vjere
u njihova Gosfodina bijahu poku8ali nasmuti na nedostizivi
Bozji prijestol. Skladnim razlozima vjemih andela suprotstavili
su svoje neskladne, nepravedne i pesimisticke misli, i s
pesimizmom, sto je nedostatak vjere, ucinio je da SU od duhova
svjetla postali duhovi tame.

Neka vjecno zive oni, koji na Nebu kao i na zemlji, znaju

temeljiti svaku svoju misao na pretpostavci optimizma punog
svjetlosti! Nikada nece sasvim pogrijesiti makar ih i cinjenice
osporavale. Nece pogrijesiti barem ukoliko se tice njihovog
doma, koji ce nastaviti vjerovati, nadati se, ljubiti nadasve Boga
i blifojega, ostajuci zato u Bogu sve do u vijeke vijekova.
Raj je vec bio osloboden od ovih oholih pesimista koji su
vidjeli cmo i u najsvjetlijim djelima Bozjim tako, kako i na
zemlji pesimisti, vide cmo i u najcisCim i suncanim djelima
eovjecjim, i htijuCi se odijeliti u jednom tomju bjelokosnom,
ddeci se jedini savrsenima, sami sebe osuduju na tamnu robiju,
Ciji put svrsava u tminama paklenog kraljevstva, kraljevstva
Nijekanja. Jer pesimizam je, da ... on sam, Nijekanje.

Kako mogu ja pomanjkati u svojem svetom i

vrhunaravnom pozivu da se ponizim u stvarima zemlje?"
Oh! milog li odgovora masline!
Zasto ovakav odgovor nikada nisu nauCili i prakticirali
svi koje Bog izabere za svetu misiju, harem oni, kaiem harem?
Jer bi uistinu trebalo da ga izrece svaki eovjek kao odgovor na
davolska nagovaranja, jer je svaki eovjek, kralj i dijete Bozje,
obdaren dufom koja ga cini takvim, kraljevskim, radi posinstva
bozanskim, pozvan na vrhunaravnu sudbinu. Ima dusu koja je
oltar i kuca. Oltar Bozji, kuea gdje Otac nebeski silazi da primi
ljubav i postovanje od sina i podlofoika. Svaki eovjek ima dusu,
i svaka duSa, buduCi je oltar, cini od eovjeka koji je ima
svecenika, cuvara oltara, pa je receno u Levitskom Zakonu:
"Svecenik neka se ne okalja". 3
Covjek bi dakle na napast Sotone, svijeta i tijela trebao
odgovoriti: "Smijem Ii ja prestati biti duhovan da se bavim
materijalnim i grjesnim stvarima?"

kaZem
da je uvijek mnogo korisnije duhu uzdignuce pameti k Bogu tj.
razmatranje, u kojem promatrajuCi njegovo bofansko
savrsenstvo i na5u bijedu, ili bijedu tolikih siromasnih dusa, ne
da ih kritiziramo nego da ih saZalimo i shvatimo, i da
zahvaljujemo Gospodinu koji nas je podrfao da ne bismo
sagrijesili, ili nam je oprostio, da nas ne ostavi posto smo pali ...
dolazimo dotle da stvarno molimo, to jest da ljubimo. Jer
molitva, da bi bila stvarno takvom, treba da bude ljubav. Inace
je mrmljanje usnicama pri cemu je dusa odsutna.«

Svaka je dusa jedna sveta vatra koju je Bog postavio na

oltar srca sa svrhom da pali zrtvu zivota s ljubavlju prema
Stvoritelju istog. Svaki je zivot zrtva paljenica, ako je dobro
upotrijebljen, svaki dan je jedna zrtva koju treba sveto zrtvovati.
Ali dolaze pljackasi, tlaCitelji fovjeka i duse fovjecje.
Oganj se surva u duboki bunar. I ne radi svete nu:Znosti, nego
radi necasne ludosti. I ondje, utopljen u otok svih kalju:Za mana
postaje smradno i tesko blato, dok ne sade u tu dubinu svecenik i
ne donese na svjetlo sunca ono blato, postavivsi ga na zrtvenik
svoga vlastitoga zrtvovanja. Jer, znajte to, nije dosta heroizam
onoga koji se obraea. TraZi se i heroizam onoga koji obraea.
Ovaj dapace treba predhoditi onomu, jer se duse spasavaju
nasom zrtvom. Jer tako dolazi do tog da se blato pretvori u
plamen i da Bog zrtvu koja se ponistava prosudi savrsenom i
ugodnom njegovoj svetosti.
jer u faru pokajanja oni se stapaju s
Bogom, plamen s plamenom; plamen koji uzlazi s plamenom
koji silazi; plamen koji se prikazuje ljubeci, s plamenom koji se
daje ljubeCi; zagrljaj dvojice koji se ljube, koji se opet nalaze,
koji se zdruzuju, cineci samo jednu stvar. A kako je plamen
Bozji veCi, evo, on prevagnjuje, prelazi preko, prodire, upija, i
plamen raskajanog blata nije vise ograniceni plamen stvorene
stvari, nego neizmjemi plamen Nestvorene Stvari: od
Svevisnjega, Svemocnoga, Neizmjemoga, Boga.
Takvi su veliki grjesnici zaista obraceni, potpuno
obraceni, velikodusno predani obracenju, ne zadrfavajuCi nista
od proslosti; paleci najprije sami sebe, u najtefoj strani, s
plamenom koji se difo iz njihova blata, koje trCi u susret Milosti
i dimuto od Nje.
Zaista, zaista vam kaZem da ce mnoge stijene u Izraelu
biti zahvacene vatrom Bozjom po ovim l1Zarenim pecima koje
ce uvijek sve vise fariti, sve do istrosenja ljudskog stvorenja i da

Zbogom, Marijo. Sjeti se da si plakala na mojim grudima

svoj prvi sretni plac. Zato sam ti majka, jer stvorenje place svoj
prvi plac na grudima svoje majke. Majka sam ti i to eu ti ostati
uvijek. Ono sto ti mofo biti tesko reCi i najmilijoj sestri,
najljubeznijoj hraniteljici, dodi reci meni. Uvijek cu te
razumjeti. Ono sto se ne bi usudila reci ni mome Isusu, jer si jos
uprljana od onog ljudskog, sto On u tebi ne foli, dodi reCi to
meni. Uvijek cu te saialjevati. A ako ces mi htjeti kazati i svoje
pobjede - ali za ove bib vise voljela da ih kaies Njemu, kao
mirisavo cvijece, jer je On a ne ja tvoj Spasitelj - ja eu se
radovati s tobom.ce nastavljati paliti stijene mlakosti, nesigumosti, bojailjivosti
Zemlje, s njihova prijestolja u Nebu, kao prava vrhunaravna
zapalno-sabima ogledala koja sabiru Svjetla Jedna i Trojstvena
da ih okrenu prema eovjecanstvu i da ga zapale Bogom.

Ja odabirem za spasitelje da bi bilo nastavljeno moje

djelo kroz vijeke vjekova Zemlje, kao da bih Ja nastavio zivjeti
na njoj u vjekovnom postojanju. I tako ce biti, jer ce jedinstvo
mojih svecenika biti kao zivotni dio velikog tijela moje Crkve,
ciji cu Ja biti Duh ozivotvoritelj i oko ovog zivotnog dijela
okupit ce se sve nebrojene cestice vjemika da sacine jedno
jedino tijelo koje ce se nazivati mojim Imenom

Jedna blizina dusa i dusa. Blize a ipak odijeljene od

kanala i cistemi koji nisu vise veza koja sjedinjuje dijeleCi
svakoj cestici zivotnu krv, koja dolazi od jedinog sredista. Nego
bi bili zidovi i provalije rastavljanja, preko kojih bi se cestice
gledale, po ljudsku neprijateljski, a vrhunaravno ofaloscene
govoreCi u svojim dusama: "Pa ipak smo bili braea i jos se
takvim osjeeamo, ma koliko nas rastavili!" Dakle, jedna blizina.
Ne jedno sjedinjenje. Ne jedan organizam. I nad ovim
propadanjem sjala bi moja bolna ljubav ...

za sve duse koje ostaju same, jer

svecenici odbijaju da ih potpomognu, da se s njima have, da ih
ljube, ogrijesujuCi se o svoje poslanje, koje je u tome da govore i
cine ono sto Ja govorim i cinim, to jest: "Dodite k Meni svi vi i
J a 6u vas dovesti k Bogu."

Bilo je mnogo Hermastejevih drugova i u prvom zanosu

svi su bili obeeali da ce doCi. On je jedini dosao. Ima mnogo
mojih ucenika i sve vise ce ih biti. Ali ce samo treCi dio od
polovice njih znati biti to sve do svrsetka. Ustrajati. To je velika
rijec. Za sve dobre stvari.

Zbogom, Marijo. Sjeti se da si plakala na mojim grudima

svoj prvi sretni plac. Zato sam ti majka, jer stvorenje place svoj
prvi plac na grudima svoje majke. Majka sam ti i to eu ti ostati
uvijek. Ono sto ti mofo biti tesko reCi i najmilijoj sestri,
najljubeznijoj hraniteljici, dodi reci meni. Uvijek cu te
razumjeti. Ono sto se ne bi usudila reci ni mome Isusu, jer si jos
uprljana od onog ljudskog, sto On u tebi ne foli, dodi reCi to
meni. Uvijek cu te saialjevati. A ako ces mi htjeti kazati i svoje
pobjede - ali za ove bib vise voljela da ih kaies Njemu, kao
mirisavo cvijece, jer je On a ne ja tvoj Spasitelj - ja eu se
radovati s tobom.

Vjera su stepenice, Nada je

naslon; na vrhu je Ljubav, kojoj se dolazi posredstvom ovih
dviju. Covjek se nada. Covjek se nada da vjeruje, vjeruje da
ljubi.

Bozanski jaram koji je Bog dao eovjeku da bi Muse podlozio i

stekao zaslugu, nebeski kriz koji je Bog dao eovjeku za
izganjanje zm1ja Zloga da bi po njemu postigao spasenje,
izgubio je svoj poprecni krak, onaj sto podrfava bijeli i crveni
plamen: Vjeru i Ljubav, i tmine su sisle u srca

Dok ti govorim da skuplja5 rijeci mudrih u Gospodinu i

uzvisenih malisana Duha Svetoga, pomafuci im stovise da
shvate dubinu bozanskih rijeci, jer ako su oni nositelji Bozjeg
glasa, vi, moji apostoli, bit cete uvijeik uCitelji moje Crkve, i
trebate pomoci ove svrhunaravno umorne od zanosnog i teskog
bogatstva koje je Bog polozio u njih da bi ga ponijeli braCi, tako
ti kafem: odbacuj lafne rijeci krivih proroka, ciji zivot nije u
skladu s mojom naukom. Dobrota zivota, blagost, cistoea, ljubav
i poniznost nece nikada nedostajati u mudrim i malim glasovima
Bozjim.
Reci mi je, a zatim ucini da je zaboravim, sve do onoga
casa u kojem ce se morati ispuniti. Onda mi je donesi u sjeeanje,
zajedno sa ovom urom. Tako se neeu sablazniti nad niCim i necu
Ti postati neprijatelj u dnu srca.«
»Nece nista koristiti, jer ces ti ipak popustiti u oluji.«
»Reci mi je, Gospodine!«
»Ja cu biti optufon, izdan, uhvacen, mucen, osuden na
smrt krifa. «
»Neeee!« Jakov vice i savija se kao da je on udaren na
Smrt

Trebam pitati Isusa kako mi mo:Zemo

doci do tog organizma, koji si Ti nazvao Crkva, au kojem ce,
ako sam dobro shvatio, biti hijerarhije, s nasom nedostatnoscu.
Hoces Ii nam Ti reCi sve sto trebamo ciniti, iii eemo to morati
sami od sebe ciniti?«
»Ja cu, kad dode eas, pokazati vam njezinu glavu. Ne
prije. Za vrijeme moje prisutnosti medu vama vec vam
pokazujem razne stupnjeve s razlikama izmedu apostola,
ucenika i ucenica. Jer su razlike neizbje:Zne. Ipak Ja hocu da,
kako ucenici moraju postivati i slusati apostole, da tako i
apostoli trebaju ljubiti ucenike i s njima biti strpljivi.«
»A sto cemo morati ciniti? Uvijek i samo propovijedati
Tebe?«
»To je bitna stvar. Zatim cete trebati u moje ime
odrjesivati i blagoslivljati, opet povraeati u Milost, dijeliti
Sakramente koje cu Ja ustanoviti.«
»Sto su te stvari?«
»To su svrhunaravna i duhovna sredstva koja ce se
primjenjivati s materijalnim sredstvima, i upotrebljavati da seuvjeri ljude da svecenik stvarno nesto
cini. Ti vidis, da eovjek
ako ne vidi ne vjeruje. Uvijek mu treba neka stvar koja bi mu
trebala kazati da je tu nesto. Zato kad Ja Cinim cudesa pola.Zem
ruke ili perem sa slinom, ili dajem komad umocenog kruha.
Mogao bib uciniti cudo i sa samom svojom mislju. Ali mislis li
ti da bi tada svijet govorio: "Bog je ucinio cudo?" Rekli bi:
"Ozdravio je, jer je doslo vrijeme da ozdravi." I pripisivali bi
zaslugu lijecniku, lijekovima, fizickoj otpomosti bolesnika. Isto
ce biti i sa Sakramentima: oblici kulta za podjeljivanje Milosti,
ili da je se povrati, ili da ojaea u vjemicima. Ivan je, na primjer,
upotrebljavao uranjanje u vodu da dade neku sliku ociscenja od
grijeha. U stvari, vise nego voda koja je prala udove, koristilo je
ponizenje priznanja vlastite neCistoce po ucinjenim grijesima. Ja
cu takoder imati krstenje, moje krstenje, koje nece biti
jednostavno neka slika, nego stvarno brisanje izvome ljage duse
i povracanje iste na ono duhovno stanje koje su posjedovali
Adam i Eva prije njihovog grijeha, 1
a sada jos povecano, jer je
dano po zaslugama Covjeka-Boga.«
»Ali ... voda ne silazi na dusu. Dusa je duhovna. Tko ce
to shvatiti u novorodenome ili u odraslome ili u starcu? Nitko.«
»Vidis li da ti pripustas da je voda jedno materijalno i
sredstvo, kao nista u odnosu na duhovnu stvar.

Nece, dakle,
voda... nego rijec svecenika, uda Crkve Kristove, koji je
posvecen za njihovu sluzbu, ili drugog pravog vjemika koji ga u Ivan u svojem krstenju cini samo
prociscenje preko
poniznosti onoga koji se uranja. Vee sam ti to rekao. Vi necete
opet krstavati onoga koji je vec krsten, izuzev u slucaju da je bio
krsten formulom ne apostolskom nego raskolnickom3
, i u tom
slueaju se drugi put krsti, nakon sto se prije, ako je rijec o
odraslom krsteniku, postavijasno pitanje, da Ii to hoce i dajasno
izjavi da hoce biti clan istinske Crkve. U drugim slueajevima, da
povratite prijateljstvo i mir s Bogom, upotrijebit cete rijec

Svecenik ce poCi k umirucemu i odrijesiti ga. Dat

ee mu stovise u potpunijoj formi odrjesenje, ne sveukupno, nego
za svaki i pojedini organ osjetila, po kojem eovjek obicno dolazi
do grijeha.
Mi i

Propovijedanje i cudo nisu sakramenti. Ali

sakramenata ce biti vise. Sedam, poput svetog Svijeenjaka u
Hramu i kao darovi Duha Ljubavi. I uistinu Sakramenti su
darovi a i plamenovi SU, dani da eovjek gori pred Gospodinom u
vijeke vjekova. Bit ce i Sakramenat za eovjekovo vjencanje.
Ono sto je natuknuto u simbolu svetog vjencanja Sare
Raguelove, osiobodene od davla.

Takoder
zarucnik i zarucnica postaju sluzbenici jednog obreda:
prokreativnog. I muz i fona postaju svecenici jedne male crkve:
obitelji. Zato moraju biti posveceni da radaju s blagoslovom
Bozjim i da podignu potomstvo u kojemu se blagoslivlje
Presveto Bozje Ime.«

Prema ovom Djelu Isus je, navecer svoga uskrsnuea (Iv.

20,10-23), ucinio da duhovno uskrsnu i apostoli: ulijevajuCi u njib Duba
Svetoga, oprostio im grijebe kao s obredom krstenja i istovremeno im dao
moc da oprastaju grijebe drugima. Na dan Dubova, medutim, nanovo dajuCi
Duba Svetoga, obilatije i s bogatstvom darova potvrdio je iste Apostole,
pocinjujuci tako sakramenat Krizme kojeg ce oni i njibovi nasljednici koji
imaju puninu Svecenistva (tj. biskupi) davati kroz vjekove do svrsetka.

Bozanski Paraklet, Ljubav Vjecna, kada bude dosao eas da

ga primite u sebe. I zato ne mofote za sada shvatiti neki drugi
Sakramenat. I andelimaje skoro neshvatljiv, toliko je uzvisen. A
ipak vi, priprosti ljudi, shvatit cete ga po kreposti vjere i ljubavi.
Zaista ti katem da tko ga bude ljubio i njime hranio duh, moCi
ce gaziti sotonu bez ikakve stete za sebe.
On mi
je to govorio jednog dana silazeCi s Karmela. Sve mi je rekao,
jer sam ja vec odonda bio odreden da budem glava Crkve
Izraela" .« Jakov

Oprosti kako je Bog oprostio ljudima i

kako ce oprastati. Zovi ga jos i "sinom", onoga koji ce ti zadati
bol, jer vas tako zove Otac po mojim ustima, a uistinu nema
eovjeka koji nije zadao bol Ocu nebeskome ... «

Jakov rece: »A ako

ubuduce budes pravio nove aluzije na ... na tvoje mucenistvo,
mogu li reci: znam?«
»Ne. Suti. Josip je znao sutjeti pri svojoj boli zarucnika,
dok je mislio da je izdan, i 0 tajni djevicanskog zaceca i 0 mojoj
Naravi. 9 Nasljeduj ga. I to je bila stra5na tajna. A ipak ju je
cuvao, jer ne cuvati je, ili iz oholosti ili iz lakomislenosti,
znaCilo bi staviti u pogibao Citavo Otkupljenje. Sotona je
postojan u bdjenju i u radu. Sjeti se toga. Tvoje govorenje bilo
bi sada steta mnogima, radi mnogo stvari. Suti.«

Jakov je smeten. Zatim se odluCi. Ispravi se i moli kako

je vidio da Isus cini, pa zatim naredi: »U ime Isusa Krista,
Mesije Izraelova i Sina Bozjega, ozdravi« i odmah iza toga
poklekne govoreCi: »Oh, moj Gospodine, oprosti! UCinio sam

Ucenici nisu vise od Ucitelja, ali mogu ciniti

ono sto Ucitelj cini kada to rade sa svetom nakanom. Digni se i
dodi sa Mnom. Budite blagoslovljeni vi dvojica i sjecajte se da i
sluge Bozje cine djela Sina Bozjega« pa pode odanle povlaceci
sa sobom Jakova koji neprestano govori: »Ali kako sam mogao?
Jajos ne razumijem. Cime sam ucinio cudo u Tvoje ime?«

Sa svojim milosrdem, Jakove. S tvojom foljom da

ucinis dame ono nevinasce ljubi, a i onaj eovjek koji je vjerovao
i sumnjao u isto vrijeme. Ivan kod Jabnije ucini cudo po ljubavi,
izlijecivsi umirucega maZuCi ga uljem uz molitvu. Ti si ovdje
ozdravio dijete svojim placem i svojom sucuti. I s tvojim
pouzdanjem u Moje Ime. Vidis Ii kako je lijepo sluziti
Gospodinu, kada je u ucenika prava nakana?

pas, koji u cvrstom zarobljenistvu drzi svoje sluge; pa trpljenja i

ponifonja u kojima zivite, jesu daljnje nepovoljne okolnosti
vasem izabranju za Kraljevstvo. Jer tesko da u vama nece biti
ogorcenja i osjeeaja mrfoje, kritike i osvete prema onome koji s
vama tako tvrdo postupa. A minimum koji je potreban jest
ljubiti Boga i bliznjega. Bez ovoga nema spasenja. Vi trebate
bdjeti da uzdrzite svoje srce u pasivnoj podlofoosti volji Bozjoj,
koja se ocituje u vasoj sudbini i u strpljivom podnosenju
gospodara, da cak ne dopustite ni vasoj misli slobodu suda koji
sigumo ne bi mogao biti dobrohotan prema gospodaru, niti
zahvaljivanje za vasu .. . za vas .. . Jednom rijecju, ne smijete niti
razmisljati, da se ne bi u vama rodile pobune, pobune koje bi
ubile ljubav. A tko nema ljubavi nema spasenja, jer se protivi
prvoj zapovijedi. Ja sam pak skoro siguran da se vi mofote
spasiti, jer vidim u vama dobru volju sjedinjenu sa blagoscu
duha, sto daje dobru nadu da cete znati dciati daleko od sebe
mrfoju i duh osvete. Uostalom, milosrde je Bozje tako veliko da
ce vam oprostiti sto jos nedostaje vasoj savrsenosti.«

Zato vjerujte to, sinci, velika snaga Svemira je ljubav. Ja

se necu nikada umoriti to govoriti. Sve nesrece na zemlji dolazeod neljubavi. Pocevsi od smrti i od
bolesti koje su se rodile od
neljubavi Adama i Eve prema Gospodinu Svevisnjem. 1

sto je tefa
dufoost koju treba izvrsiti da je i to veea zasluga pred ocima
Bozjim. Nemojte nastojati varati gospodara. Dinar ili plaea
uzeta s prijevarom ne obogacuje i ne siti. Imajte ciste ruke, usta i
srce. I onda cete slaviti va8e subote, vase zapovjedne svetkovine
s miloscu pred ocima Gospodnjim, pa i onda kad budete
prisiljeni da ostanete na grudi zemlje.

Jer molitva nije u Cinu nego u osjecanju. I

ako vase srce na sveti nacin ljubi Boga, u svakom slueaju, ono
ce ispuniti subotnji obred i svetkovine sto vam ih drugi brane,
bolje od njih.

Sine moj, moja je samilost jos veca od mog straha. A

htjela bih pomoci Tebi i njemu da se spasi njegov duh. Ti sve
mo:Zes, i ne trebas mene. Ali ti ka:Zes da svi trebaju suradivati s
Kristom u otkupljivanju... i ovaj je sin tako potreban
otkupljenja! «

Molitva je srdacan razgovor s Bogom i

morala bi biti obicno (habitualno) stanje covjeka. Zena po svojem
povucenijem zivotu od na8ega i po svojoj cuvstvenoj sposobnosti
jaeoj od na8e, nosena je k ovom opcenju s Bogom vise od nas. U
tome ona nalazi utjehu u svojim bolima, olaksicu u svojim
naporima, koji nisu samo napori kucanice i roditeljke, nego i
napori da podnose nas muskarce, te u njoj nalazi ono sto susi
njezine suze i sto joj povraea smijesak u srcu. Jer ona zna govoriti
s Bogom, a ubuduce ce jos bolje znati. Muskarci ce biti divovi u
nauci, a iene ce uvijek svojom molitvom podupirati divove i
svijet, jer ce mnoge nesrece biti izbjegnute po njihovim
molitvama i mnoge kazne zaustavljene. Po tome ce biti cudesa,
ponajvise nevidljiva i poznata samo Bogu, ali ne zato nestvarna.«
Idite zato i lijecite bolesne, Cistite gubavce, uskrisujte
mrtve tijelom i duhom, jer tijelo i duh mogu biti jednako
bolesni, gubavi, mrtvi. A vi znate sto je potrebno da se cini
cudo: zivot pokore, zarka molitva, iskrena ielja da zasja moc
Bozja, pa duboka poniznost, ziva ljubav, gorljiva vjera, nada
koja se ne uznemiruje zbog bilo kakve poteskoce. Zaista vam
kaiem da je sve moguce onomu koji u sebi ima ova svojstva. I
davoli ce bjefati pred Imenom Gospodinovim koje vi izgovorite,
ako budete imali u sebi ono sto sam rekao. Ovu moc vam dajem
Ja i Otac vas. To se ne kupuje nikakvim novcem. Samo je Na$a
volja daje i samo je zivot pravedan i zadrfava. Ali kako vam je
besplatno dano tako besplatno dajite to i drugima kojima je
potrebno. Jao vama ako budete ponizili dar Bozji sluieCi se
njime da napunite svoju kesu. Nije to vasa moc, nego je moc
Bozja. Upotrebljavajte je, ali nemojte je prisvajati govoreci:
"Moja je". Kako vam je dana tako vam moie biti oduzeta.

Jedini plod koji vam je dopusteno uzeti od onoga sto cinite jesu
duse, koje cete cudom osvojiti za Gospodina i koje treba predati
Gospodinu. To SU vasi novci. Ne drugo. Na drugom cete svijetu
od toga uzivati blago.

ldite bez blaga. Ne nosite sa sobom ni zlata, ni srebra, ni

novca za svojim pojasima, niti putne vrece sa dvije iii vise
haljina, ni dvostruku obueu, ni hodoeasnickog stapa, a ni oruzja.
Jer ce vasi apostolski pohodi za sada biti kratki, i uoci svake
subote opet cemo se naCi pa cete moci odloziti znojne haljine
bez potrebe da nosite sa sobom promjenu. Ne treba ni stapa, jer
je laksi hod, i ono sto sluzi na brezuljcima i ravnicama razlicito
je od onoga sto sluzi u pustinjama i na visokim planinama. Nije
potrebno ni oruzje. Te SU stvari dobre za eovjeka koji ne poznaje
svetog siromastva i koji ne zna za bozansko oprostenje. Ali vi
nemate blaga da ga stitite i branite od dvostrukih razbojnika.
Jedini kojega se treba bojati, jedini razbojnik za vas jest Sotona.
A on se pobjeduje s ustrajnoscu i molitvom, a ne macevima i
bodezima. Onom koji vas uvrijedi oprostite. Ako bi vas lisili
kabanice dajte i haljinu. Kad biste ostali bas i goli radi krotkosti
i odvojenja od bogatstva, necete sablazniti andele Gospodnje, pa
ni neizmjemu Cistoeu Bozju, jer bi vasa ljubav odjenula zlatom
vase golo tijelo, a krotkost bi bila vas ukraseni pojas, a
oprostenje prema lupefo dalo bi vam pla8t i krunu kraljevsku.
Bili biste zbog toga obuceni bolje od jednog kralja. Ne s
propadljivim haljinama nego od nepropadljive tvari.

A ako ljudi
ne bi providjeli, Bog bi providio svome radniku. Vee sam vam
pokazao kako za zivot i propovijedanje nije nuzno imati trbuhe
pune od prozderane hrane. To sluzi necistim zivotinjama Cija je
misija da se nadebljaju da budu ubijene, da se s njima ljudi
udebljaju. Ali vi trebate jedino ugojiti va8 duh, i duh drugih,
mudrosnom hranom. A Mudrost prosvjetljuje parnet koja
proZdrljivoscu postaje tupa, a i srce koje se hrani vrhunaravnim
stvarima. Vi niste nikad bili tako rjeciti kao poslije duhovne
osarne na brdu. A onda ste jeli samo koliko je bilo nufoo da ne
umrete. A ipak ste na svrsetku sarnotovanja bili jaki i vedri kao
nikada.

Jao
varna ako ste samo po izgledu moji poslanici, a unutra ste
otpadnici i posotonjeni. Jao varna! Pakao je jos premalo za ono
sto zasluiujete za vase varanje. Ali ako biste u isto vrijeme bili
poslani od Boga u javnost, a u tajnosti bili odbaceni, grjesnici,
lupezi, razbojnici, ili ako bi u srcima bila sumnja prema varna,
pa bas i neka sigurnost, jos varn trebaju iskazivati cast i
postovanje zato sto ste moji poslanici. Oko eovjecje mora
gledati dalje od sredstva i vidjeti poslanje i cilj, gledati Boga i
njegovo djelo iznad sredstva, koje je odvec cesto nedostatno.
Jedino u slueajevima teskog grijeha koji vrijeda vjeru srdaca, Ja
za sada, a zatim onaj koji Me bude naslijedio, pobrinut ce se da
se odreie pokvareni ud. Jer nije dopusteno da se po jednom
sveceniku-demonu gube duse vjernika

Ne oponasajte trutove,
koji nakon StO SU jedan cvijet posisali pre}aze na drugi koji je jos hranjiviji. Vi, bilo da ste dospjeli
medu osobe koji imaju udoban
lefaj i bogat stol, iii pak ste dosli u poniznu obitelj bogatu jedino
kreposcu, ostanite gdje jeste. Ne tra.Zite nikad "bolje" za tijelo
koje propada. Dajte mu, dapace, uvijek ono sto je gore,
zadrfavajuci sva prava duhu. I, ka.Zem vam, jer je dobro da tako
cinite, dajte pri va8em boravku, samo ako vam je moguce to
uCiniti, prednost siromasima.

U easu ulaska u kucu pozdravljajte mojirn pozdravorn,

koji je najmiliji sto ga ima. Recite: "Mir bio s vama. Mir bio u
ovoj kuCi, ili pak mir neka dode u ovu kucu". Zaista vi, poslanici
Isusa i Dobre Vijesti, nosite sa sobom mir, i va8 dolazak u jedno
mjesto znaci uciniti da dode mir u njega. Ako ga je kuea
dostojna, mir ce doci i ostati u njoj; ako pak nije dostojna mir ce
se vratiti k vama.

Zato ako ste sveti

morate bili poslanici jednog sveca, i mi sada vjerujemo u
Njega". Ali na izlasku iz grada ili kuce gdje niste bili primljeni,
otresite i pra8inu s vase obuce, da se oholost i tvrdokornost onog
mjesta ne bi prihvatila ni vasih potplata. Uistinu vam kaiem:
"Na dan suda Sodoma i Gomora bit ce manje strogo sudena od
onoga grada

primite
mimo, vi cete obraeati s najboljom propovijedi: sutljivom
propovijedi istinske kreposti. Susrest cete jednog dana na vasem
putu sadasnje neprijatelje, i reci ce vam: "Tra.Zili smo vas jer vas nacin postupanja nas je uvjerio o
Istini koju propovijedate.
Hocete li nam oprostiti i primiti nas za ucenike. Jer vas nismo
poznavali, ali sada vas poznajemo kao svete. Zato ako ste sveti
morate bili poslanici jednog sveca, i mi sada vjerujemo u
Njega"

koji sam Krist. Ja se mogu obraniti svojom

mocu i branit cu se dok ne <lode eas privremene pobjede svijeta.
Ali vi nemate te moci pa vam je potrebna veca razboritost i
bezazlenost. Veea opreznost zato, da izbjegnete za sada tamnice
i bicevanja. Uistinu vi, za sada, uza sve va5e izjave da cete dati i
krv za Mene, ne podnosite cak ni prezirnog ili srditog pogleda.
Ali ce <loci vrijeme kada cete biti jaki poput heroja protiv svih
progonstava, jaci od heroja, heroizmom ovome svijetu
neshvatljivim, neprotumaCivim, kojeg ce nazivati "ludoscu"

. I vi cete pruziti svjedocanstvo za Mene pred

Kraljevima, upraviteljima, narodima, i ispovijedat cete s krvlju
da ljubite Krista, Pravoga Sina od Pravoga Boga

I kad vas budu progonili u

jednom gradu bjezite u drugi. Ne radi kukavicluka, nego da
dadete vremena novorodenoj Crkvi Kristovoj da dode do dobi,
ne vise slabog i nesposobnog dojenceta, nego do zrelije dobi u
kojoj ce biti sposobna prkositi zivotu i smrti, ne bojeCi se Smrti.
Oni koje Duh bude svjetovao da bjefo neka bjefo.

ponovit ce se svi dogadaji mojega zivota kao eovjeka. Bas svi.

Od tajne utjelovljenja njegovog oblikovanja, u poniznosti prvih
godina, do uznemirivanja i zasjeda silnika, do nufoosti bjezanja
da se nastavi zivjeti, od siromastva i neumomog rada, sve do
mnogih drugih stvari sto ih sada Ja prozivljavam, koje cu i dalje
trpjeti, prije nego dodem do vjecne pobjede. Oni pak koje Duh
bude svjetovao da ostanu neka ostanu. Jer aka i padnu ubijeni
zivjet ce i bit ce korisni Crkvi.

tisucljeea, jedno tisucljece

zatim jos jedno, i nesto preko toga, rrije nego li nanovo bude
sabran na gumnu Areune Jebuzejca. Svaki put kada to bude
pokusao, prije odredenog casa, bit ce iznova zahvacen od vihora
i rasprsen, jer ce Izrael morati oplakivati svoj grijeh za toliko
stoljeea koliko kapljica bude iskapalo iz zila Janjeta Bozjeg
zrtvovanog za grijeha svijeta. I moja ce Crkva, koja ce biti
udarena od Izraela u Meni i u mojim apostolima i ucenicima,
trebati takoder rastvoriti majcinske ruke, i nastojati sabrati
lzraela pod svoj plast, kao sto kvocka cini s rasprsenim pilicima.
Kada lzrael bude sav pod pla8tem Crkve Kristove, tada cu Ja
doCi.

Ali osam desetina svijeta nece htjeti

shvatiti. Samo ce manjine biti voljne znati sve da bi slijedili sve
sto je moja Nauka. Nije v<lZno. Kao sto se ne mogu odijeliti ove
dvije svete desetine od nepravedne mase, propovijedajte i s
krovova moju Nauku, propovijedajte s vrha planina, na
beskrajnim morima, u utrobi zemlje. Pa ako je i ljudi ne
poslusaju, pobrati ce bozanske rijeCi ptice i vjetrovi, ribe i valovi
i sacuvat ce im jeku utroba zemlje da je preda unutra8njim
izvorima, mineralima, metalima, i svi ce se nad njom veseliti, jer
su i oni stvoreni od Boga da budu podnozje Mojim nogama i
radost mome srcu.

Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo ali ne mogu ubiti

duse, nego se bojte samo onoga koji moze poslati u propast va5u
dusu i opet je, na Posljednjem Sudu, spojiti s uskrsnulim tijelom,
da ih baci u oganj Pakla

Moj je Mir veCi od proracunatog mira radi

svakida5njeg laviranja (vjestog izbjegavanja odluke). Nisam
dosao donijeti mir nego mac. Mac koji sijece lijane koje
zadrfavaju u blatu, i da otvorim putove za nadnaravne letove.

Tko ne uzimlje
svog svagdasnjeg kri:Za, u potpunosti, koji se sastoji od
predanosti, odricanja, poslusnosti, heroizama, bolova, bolesti
falosti, od svega onog sto ocituje volju Bozju iii jednu kusnju
eovjekovu pa me s tim krifom ne slijedi, nije Mene dostojan.
Tko dcli vise do svog zemaljskog zivota od onog duhovnog
izgubit ce pravi Zivot. Tko bude izgubio svoj zemaljski zivot iz
ljubavi prema Meni, naCi ce vjecni i blafoni zivot.

Tko ne uzimlje
svog svagdasnjeg kri:Za, u potpunosti, koji se sastoji od
predanosti, odricanja, poslusnosti, heroizama, bolova, bolesti
falosti, od svega onog sto ocituje volju Bozju iii jednu kusnju
eovjekovu pa me s tim krifom ne slijedi, nije Mene dostojan.
Tko dcli vise do svog zemaljskog zivota od onog duhovnog
izgubit ce pravi Zivot. Tko bude izgubio svoj zemaljski zivot iz
ljubavi prema Meni, naCi ce vjecni i blafoni zivot.

Ja se ne sjecam sto je
smrt. Alise sjeeam dame je neki andeo pozvao vodeCi me kroz
neku svjetlost uvijek sve zivlju, a na kraju koje je bio Isus. I
kako sam Ga vidjela onda svojim duhom koji se vraeao u mene,
ne vidim Ga tako cak ni sada. Vi i ja sada vidimo Covjeka. Ali
je moj duh vidio Boga koji je sakriven u Covjeku".

Vi znate da SU andeli cisti duhovi

stvoreni od Boga na njegovu duhovnu slicnost, stavljeni kao
spoj izmedu eovjeka: koji je savrsenstvo vidljivog i materijalnog
stvorenja, i Boga: koji je Savrsenstvo Neba i Zemlje, Stvoritelj
duhovnog i zivotinjskog kraljevstva. I u najsvetijem eovjeku
uvijek je tu tijelo i krv, da postavi ponor izmedu njega i Boga. A
ponor postaje jos dublji po grijehu koji otefava i pritisce i ono
sto je duhovno u eovjeku. Evo, onda je Bog stvorio andele,
stvorenja koja doticu vrhunce ljestava stvorenoga, kao sto im
minerali oznacuju bazu; minerali, prah od kojeg se sastoji
zemlja, anorganske materije uopce. Cista ogledala Misli Bozje,
plamenovi voljni djelovati iz ljubavi, spremni shvatiti, brzi
izvrsiti, slobodne volje kao mi, ali potpuno svete volje koja ne
zna za pobune i podraZaje grijeha. To su andeli klanjatelji Bozji,
njegovi poslanici kod ljudi, na.Si za.Stitnici, koji nam daju
Svjetlost, koja njih obasjava i Vatru koju oni skupljaju
klanjajuci se.

Izmedu rodenih od fone nije nikad ustao veci od Ivana

Krstitelja". A ipak najmanji Kraljevstva Nebeskog bit ce veci od
njega-eovjeka. Jer je svatko u Kraljevstvu Nebeskom dijete
Bozje, a ne dijete fone. Tezite dakle da svi postanete gradani
Kraljevstva

po svome duhu vec od Kraljevstva, a tamo ce bi ti

poslije smrti kao jedno od najsjajnijih sunaca vjecnoga
Jeruzalema. A to po milosti koja je bez napuklina u njemu, i po
njegovoj vlastitoj volji. Jer on je bio i jest nasilan i prema
samom sebi radi svetog cilja. Od Krstitelja pa unaprijed
Kraljevstvo Nebesko pripada onima koji ga budu znali osvojiti
silom koja se protivi Zlu, i doista siloviti ga osvajaju

govorili samo Zakon i Proroci. Ovi su govorili

sve do Ivana. Sada govori Rijec Bozja i ne skriva ni jedno
slovce od onoga sto treba znati za ovo osvajanje. Ako vjerujete
u Mene trebate zato gledati Ivana kao onog Iliju koji treba doCi.

Sve je Meni
povjerio Otac moj, i nitko Gane pozna doli Sin i oni kojima Ga
Sin bude htio objaviti. I Ja sam Ga objavio malenima,
poniznima, cistima, jer se Bog njima priopeuje, i istina silazi kao
sjeme na cistu zemlju, i nad nju Otac cini da kise njegovasvjetla, da bi pustila korijenje i da bi nastala
stabljika. Stovise
Otac zaista pripravlja ove duse malenih po dobi ili malenih po
htijenju da spoznaju Istinu i da bih Ja imao radost od njihove
VJere ... «

Jednog dana Ja cu biti Grjesnik i imat cu na sebi

sve grijehe svijeta. Odnijet cu ih sa sobom s prvim svojim
odlaskom.«
»I mislis da svijet nece vise grijesiti?«
»Ne bi smio ... Ali ce grijesiti uvijek. Radi toga ce teret
sto ga budem imao na sebi biti takav da ce uciniti te mi pukne
srce. Jer cu imati grijehe uCinjene od Adama sve do tog casa, i
sve od tog easa do svrsetka vjekova. Sve 6u Ja otplatiti za
eovjeka.«