1. **Inkluzivni pristup**: Potrebno je osigurati inkluzivno okruženje u svim srednjim školama kako bi se osiguralo da osobe s invaliditetom imaju jednake mogućnosti kao i njihovi vršnjaci. 2. **Individualizirani planovi**: Svaka osoba s invaliditetom trebala bi imati poseban obrazovni plan koji će odražavati njihove specifične potrebe i ciljeve. 3. **Obuka osoblja**: Nastavnici i ostalo osoblje škole trebaju proći obuku o inkluzivnom obrazovanju i radu s osobama s invaliditetom. 4. **Prilagođeni resursi**: Škole trebaju osigurati dostupnost prilagođenih resursa kao što su tehnološka pomagala, pomoćni nastavni materijali i podrška asistenata kako bi se osiguralo da učenici s invaliditetom imaju pristup svim potrebnim alatima i informacijama. •Osobe sa invaliditetom su osobe koje imaju fizičke, senzorne, intelektualne ili mentalne poteškoće koje ih mogu sprečiti da u potpunosti ili djelimično obavljaju uobičajene aktivnosti. Ovo može uključivati osobe sa invaliditetom vida, sluha, pokreta, intelektualnim ili mentalnim poteškoćama, kao i osobe sa hroničnim zdravstvenim stanjima. Smatra se da osobe sa invaliditetom imaju pravo na različite oblike podrške i prilagođavanja kako bi im se omogućilo puno učešće u društvu. •Problemi srednjoškolskog obrazovanja djece s invaliditetom mogu uključivati nedostatak pristupačnosti školama, nedostatak obučenih nastavnika za rad s osobama s invaliditetom, socijalnu stigmatizaciju, nedostatak prilagođenih nastavnih materijala i opreme, te nedostatak podrške učenicima s invaliditetom. • Poteškoće mogu biti ograničen pristup obrazovanju, manje mogućnosti za zapošljavanje i integraciju u društvo, te smanjena samopouzdanja i socijalna isključenost. •Bosna i Hercegovina kao država teži integraciji u europsku zajednicu i razvoju građanskog društva u kojem se poštuju ljudska prava i temeljne slobode,te zabranjuje diskriminacija.U tom smislu nužno je ustrajati na izgradnji politike u području invalidnosti koja će biti uspostavljena na ljudskim pravima i socijalnom modelu,prema kojemu je sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu ograničeno ili onemogućeno zbog različitih zapreka koje mogu biti fizičke prirode,ali i zapreka u vidu zakona i politika nepovoljnih za položaj osoba s invaliditetom,a ne zbog oštećenja koje te osobe imaju,kako se decenijama promatralo.Sukladno tom modelu,naglasak se ne stavlja na sam invaliditet nego na preostale sposobnosti osobe koja će,nakon sto društvo ukloni postojeće zapreke,ostvariti svoj potpuni razvoj.Bosna i Hercegovina je u svibnju 2008.godine usvojila prvi dokument od značaja za područje invalidnosti u BiH.