BARIJERE U INKLUZIJI

Postojanje barijera u inkluziji podrazumijeva da su ljudi sa invaliditetom isključeni ili nemaju

pristup programima pomoći ili asistivnim programima. Neki autori procjenjuju da samo četiri
posto ljudi sa invaliditetom na svijetu imaju pristup i učestvuju u međunarodnim programima
saradnje.

Barijere s kojima se svakodnevno susreću osobe sa invaliditetom možemo podijeliti u nekoliko

grupa:

1. Fizičke barijere
2. Institucionalne barijere
3. Diskriminacija (stavovi kao barijere)
4. Unutrašnje barijere
5. Nedostatak novčane podrške (troškovi kao barijere)
6. Nedostatak adekvatnih istraživanja (statistike)

1. Fizičke barijere

Fizičke barijere mogu biti prirodne ili izgrađene te obje onemogućavaju uključivanje osoba sa
invaliditetom u svakodnevne aktivnosti. To najčešće mogu biti stepenice, nepristupačni liftovi i
nedostatak istih. Pored toga, osobama sa invaliditetom barijeru mogu predstavljat i nedostupni
komunikacijski sistemi koji onemogućuju pristup informacijma i znanju, zatim nedostatak usluga
ili neadekvatne usluge.

2. Institucionalne barijere

Institucionalne barijere obuhvataju mnoge zakone, politike, strategije i prakse kojima se vrši
diskriminacija ljudi s invaliditetom. Mnoge države još uvijek imaju restriktivne zakone, posebno
one koji diskriminiraju ljude sa psihosocijalnim ili intelektualnim smetnjama. Ponekad
diskriminacija nije namjerna, ali se često osobe diskriminiraju i isključuju iz društva zato što se
njihove potrebe ne uzimaju u obzir.
 3. Diskriminacija (stavovi kao barijera)

Negativni stavovi, stigmatizacija i diskriminacija veoma često predstavljaju veliku barijeru pri
uključivanju osoba sa invaliditetom u svakodnevne aktivnosti. Često ne vjerujemo u mogućnosti
i sposobnosti osoba sa invaliditetom zbog neinformisanosti, pogrešnih mišljenja i zaključaka ili
tradicionalnih vjerovanja. Takvi stavovi narušavaju ljudima sa invaliditetom njihovo
dostojanstvo i ponos te su jedna od najvećih prepreka u postizanju društvene jednakosti.

4. Unutrašnje barijere

Slično prethodnom, negativni stavovi, stigmatizacija, diskriminacija i nepovjerenje u svoje

mogućnosti predstavljaju jednu od najvećih barijera u uključivanju ljudi sa invaliditetom u
društveni život. Pogledi i osude drugih ljudi i unutrašnji strah često sprečavaju osobu sa
invaliditetom da se uključi u društvene aktivnosti

5. Nedostatak novčane podrške (troškovi kao barijere)

Nedostatak novčanih sredstava ili neizdvajanje istih za provedbu politika i planova i inkluzivne
programe predstavlja jednu od najvećih i najčešćih barijera s kojom se ljudi sa invaliditetom
susreću. Razlog tome je najčešće neinformisanost te se često smatra da je inkluzija veoma skupa,
da zahtijeva posebne napore i stručnjake ili se pak misli da je to moguće sprovesti samo u
bogatim državama što nije tačno. Uključivanje invalidnih osoba nije skupo kao u prošlosti što je
bilo te neki autori smatraju da je 2-7% budžeta razvijenih organizacija dovoljno za podizanje
svijesti o inkluziji i prilagođavanje komunikacije, transporta i fizičkog okruženja potrebama ljudi
sa invaliditetom.

6. Nedostatak adekvatnih istraživanja (statistike)

Još jedna od barijera u inkluziji je nedostatak adekvatnih istraživanja i podataka koji bi se mogli
uporediti i analizirati kako bi se rezultati inkluzije unaprijedili.