1.

Ikonografija je grana povijesti umjetnosti koja se bavi prikazanim temama u

likovnoj umjetnosti, njihovim dubljim značenjem i sadržajem. Odgovara na pitanje Tko je
ili što je prikazano u likovnom djelu?

2. je grana povijesti kulture čiji je zadatak otkriti kulturnu, socijalnu i povijesnu pozadinu
tema u likovnoj umjetnosti i uzevši tu pozadinu kao ishodište objasniti zašto je određenu
temu izabrala određena osoba ( umjetnik ili naručitelj) na određenom mjestu i u
određeno vrijeme te zašto je ta tema predstavljena na određeni način. Odgovara na
pitanje zašto je umjetničko djelo nastalo, te zašto je stvoreno upravo na taj način?

3. 4 faze ikonografske i ikonološke analize djela:

1. PREDIKONOGRAFSKI OPIS - nabrajanje svega što se može vidjeti

2. IKONOGRAFSKI OPIS- elemente prikaza dovesti u međusobnu vezu; formulirati

temu i sadržaj

3. IKONOGRAFSKA INTERPRETACIJA - pronalaženje dubljeg ali i simboličnog

značenja

4. IKONOLOŠKA INTERPRETACIJA- pokušava dati odgovor na pitanje zašto je

neka tema prikazana baš na taj način

4. Najvažnije namjere ikonografije su :

 određivanje prikazanog te otkrivanje i objašnjenje dubljih značenja koja je

umjetnik unio u svoje djelo
 otkriti umjetnikova izravna i neizravna vrela, bila ona književna ili vizualna
 istražiti određene likovne teme i njihov razvoj, tradiciju prikazivanja i njezin
dublji sadržaj tijekom stoljeća.

5. Ikonografija promatra:
 Osnovnu kompozicijsku shemu i odnos likova
 Ambijent i boje
 Tipologiju likova( tko je kakav, npr. Star ili mlad)
 Odjeću likova
 Atribute

6. Atributi su predmeti po kojima prepoznajemo likove. Na primjer: grčkog vrhovnog boga

Zeusa prepoznajemo po munji, Posejdona po trozupcu, kršćansku temu najčešće po
križu…

7. Odjeća likova govori nam o vremenu radnje slike, društvenom i imovinskom stanju lika
8. Vrste interpretacija:

 SUKLADNA INTERPRETACIJA - izražava adekvatan sadržaj i smisao kao i pisani

tekst
 DOSLOVNA INTERPRETACIJA- suviše ropsko držanje teksta ponekad
pogrešno predstavi smisao napisanoga
 NOVO ZNAČENJE- likovnom interpretacijom može se prikazati bitno drukčija tema od
one iznesene u tekstu

9. Ikonografska topografija grana je ikonografije koja razmatra:

 položaj koji je likovno djelo zauzimalo u prostoru (posebno odnos slike i arhitekture)
 slijed i raspored prikazanih sadržaja s obzirom na odvijanje obreda (liturgijska funkcija
slike)
 prostorni odnos likovnog prikaza prema gledatelju (kominikacijski razlog
takvog smještaja i njegov učinak)

10. Vrste oblikovanja:

 IDEALIZACIJA- uljepšavanje motiva
- renesansa 15. i 16.st., barok 17. i 18., klasicizam 18.i 19.st.

 NATURALISTOČKO OBLIKOVANJE- objektivno i realno prikazivanje svakodnevice s

često neugodnim detaljima
- najviše korišteno u 19. stoljeću

 REALISTIČNO OBLIKOVANJE- motiv radi prema stvarnom predlošku, likovi su jasno

prepoznatljivi, kao i njihovi međusobni odnosi, te prostorni odnosi

- od polovice do kraja 19. st

 IMPREONISTIČKO OBLIKOVANJE- oblikovanje kod kojeg imamo dojam
nedovršenosti, također je često vidljiv potez kista zbog brzine u kojoj umjetnici završavaju
svoja djela
- pojava u drugoj polovisi 19. st

 STILIZIRANO OBLIKOVANJE- oblikovanje koje pojednostavljuje motiv

- pojava krajem 19. i početkom 20. st.

 GEOMATRIZACIJA- pojednostavljanje oblika na geometrijske oblike

- pojava početkom 20. st

11. PRIMJERI:
IDEALIZACIJA: Miron: „Diskobolos (Bacač diska)”, oko 450. pr. Kr.

NATURALISTOČKO OBLIKOVANJE: Caravaggio: „Meduza”, 1595.

REALISTIČNO OBLIKOVANJE: Courbet: „Dobar dan, gospodine Courbet”, 1854.

IMPREONISTIČKO OBLIKOVANJE: Monet: „Impresija, izlazak sunca”, 1872.

STILIZIRANO OBLIKOVANJE: Klimt: „Drvo života”1909.

GEOMATRIZACIJA: Picasso: „Žena s mandolinom”, 1910.

12. Apstrakcija se javlja početkom 20. stoljeća u okviru avangarde

13. Na apstrakciju su utjecala otkrića kao letovi avionom i izum mikroskopa.