SEMINARSKI RAD -

KUBIZAM
Mile Blažević i Marin Gorjanac, 4.b (2022./2023.), SMJER: OPĆA GIMNAZIJA

PREDMET: LIKOVNA UMJESTNOST

GIMNAZIJA ANTUNA GUSTAVA MATOŠA, ĐAKOVO
Đakovo, ožujak, 2023.
Sadržaj
Uvod.......................................................................................................................................................2
Teorijski dio............................................................................................................................................2
Kubizam u pojedinim granama umjetnosti.........................................................................................3
Analiza djela...................................................................................................................................4
Kubizam u slikarstvu...........................................................................................................................5

1
Uvod

Kubizam je avangardni umjetnički pokret koji je doveo najveće promjene u europsko

slikarstvo i kiparstvo početkom dvadesetog stoljeća. Nastao je u Francuskoj od 1907. do
1911. godine. Osnovne umjetničke ideje Paula Cezzanea bile su pokretačka snaga kubizma te
njegova najveća inspiracija. Paul Cezzane je tvrdio da se priroda može prikazati u obliku
geometrijskih likova na razini više umjetničkih grana. Osnovni oblik uz pomoć kojeg bi se svi
pojavni oblici prirode mogli preoblikovati je kocka. U početku se odražavao kao samo
slikarski pokret, no ubrzo se proširio i na kiparstvo, glazbu, književnost te arhitekturu.
Smatran je jednim od najutjecajnijih umjetničkih pokreta dvadesetog stoljeća te je imao
golem utjecaj na pojavu apstraktne umjetnosti (čista ekspresija oblika, linija, boja; obilježava
ju tematska neodređenost te visoka razina subjektivnosti). U ovome radu će biti opisane
glavne značajke kubizma, njegova rasprostranjenost te značajna djela poznatih kubističkih
umjetnika. Problem će biti obrađen sustavno, biti promatran utjecaj kubizma na mnogim
granama umjetnosti uz sve njegove karakteristike te će biti opisani svi pojavni oblici kubizma.

Slika 1: Paul Cezanne

Teorijski dio

Kao glavni kubistički idealist, Paul Cezanne je potaknuo pojavu kubizma prvotno u
slikarstvu, pa i u ostalim umjetnostima. Tvrdio je da se sve što u prirodi postoji može
prikazati svođenjem nepravilnih prirodnih oblika na pravilne geometrijske oblike kao što su
kocka, kugla, valjak i stožac. Svođenje nepravilnih oblika na pravilne je ujedno i jedna od
2
najstarijih metoda čovjekova svladavanja vidljivog svijeta (pretvaranja obično neshvatljivih
prirodnih načela u nešto shvatljivo za ljudski um). To je jedna od glavnih metoda otkrivanja
zakonitosti prirode. Umjetnost koja nastoji otkriti temeljne zakonitosti prirode je, naravno,
kvalitetnija od umjetnosti čije je temeljno obilježe oponašanje zakonitosti prirode te njezinih
temeljnih pojavnih oblika.

Kubizam u pojedinim granama umjetnosti

Kubizam se u svim umjetnostima eksprimira uz određene karakteristike koje će biti

spomenute kasnije, no kubizam se u potpunosti zasniva na subjektivnosti i raznim
geometrijskim likovima od kojih je najvažnija kocka. Kubizam je moguće promatrati u
raznim umjetničkim granama ako se prate te njegove glavne karakteristike. Primjerice,
kubizam je vrlo lako promatrati u arhitekturi, što je razumljivo, jer sve mora biti zasnovano na
raznim geometrijskim likovima i tijelima. Glavni primjer utjecaja kubizma na arhitekturu je
„Kubistička Kovařovicova vila“ Josefa Chochola, nastala 1912. godine.

Slika 2:Josef Chochol, Kubistička Kovařovicova vila

Na vili je lako uočljiva jedna od prethodno navedenih glavnih karakteristika, to jest

obilježja kubizma: velika zastupljenost geometrijskih likova i tijela. Cijela vila je, naravno,
načinjena u obliku kocke. Na samoj površini vile moguće je uočiti prisutnost velikog broja
geometrijskih oblika. Prozori su pravokutnoga oblika uz kombinaciju sa trokutima. Vilu
okružuju razni križni i polukružni oblici. Cijeli prednji dio vile, koji vrši funkciju ulaza, je
načinjen u obliku valjka što je najuočljiviju utjecaj kubizma na ovo arhitektonsko djelo. Vila
je načinjena uz veliki utjecaj kubističkog duha što je lako uočljivo zbog jako visoke, pa čak i
potpune prožetosti geometrijskim oblicima uz pomoć kojih se nastoji kreirati subjektivno

3
arhitektonsko djelo. Visoka prožetost geometrijskim oblicima možda je najuočljivija na
arhitektonskim djelima, no moguće ju je uočiti u drugim granama umjetnosti.

Kiparstvo je jedna od grana umjetnosti u kojoj se lako može uočiti utjecaj kubizma. To
je moguće zbog trodimenzionalnosti kiparskih djela te zbog mogućnosti promatranja tih djela
iz svih kutova gledišta. Uz utjecaj kubizma, kiparska djela dobivaju višu razinu
subjektivnosti, kompleksnosti te trodimenzionalnosti u odnosu na uobičajena kiparska djela.
Najvažniji primjer kubističkog utjecaja na kiparstvo je Picassova „Glava žene“ izrađena u
bronci te izložena u New Yorku.

Slika 3: Picasso, Glava žene, bronca

Analiza djela

Autor djela je Pablo Picasso, nastalo je 1926. godine te se trenutno nalazi u New
Yorku. Skulptura zorno prikazuje glavu žene Fernande Olivier. Likovni motiv je glava žene.
Skulptura je načinjena od bronce metodom lijevanja u kalup.Vrsta plasticiteta ove skulpture je
puna plastika. Odnos mase i prostora obilježava velik broj blago zakrivljenih ploha i
geometrijskih oblika što utječe na pojavu sjena što dočarava trodimenzionalnost same
skulpture (odnos svjetlosti i sjene). Kompozicija je okomita, a proporcije glave žene su
izmijenjene raznim izbočenjima i podebljanjima pojedinih dijelova (poput vrata). Reljef je
obilježen izmjenom hrapavih, glatkih, izbočenih te udubljenih dijelova što također utječe na
izmjenu proporcija. Sama površina skulpture je uglancana. Na djelu je lako uočljiva visoka

4
prožetost geometrijskim likovima što pospješuje samu kompleksnost i trodimenzionalnost
djela.

Kubizam u slikarstvu

Od svih grana umjetnosti, kubizam je ostvario svoj utjecaj prvotno u slikarstvu.

Slikarstvo je grana umjetnosti u kojoj je kubizam ujedno ostvario najveći utjecaj. Glavni
osnivači te ujedno i predstavnici kubizma u slikarstvu su Georges Braque i Pablo Picasso.
Kasnije, na izložbi u „Salonu neovisnih“ u Parizu 1911. godine (početak kubizma), pridružuju
im se umjetnici kao što su: Jean Metzinger, Albert Gleizes, Robert Delaunay, Henri Le
Fauconnier i Fernand Léger. Njih također smatramo predstavnicima kubizma, no najviše
govora će biti o Braqueu i Picassu.

Slika 4: G. Braque, kuća u L’Estaqueu, 1908., Bern

5
Kubizam je zaokupljen problemom »objekta« koji treba rekonstruirati, nasuprot
rasplinutosti i nepostojanosti impresionističke površine. Potrebno je izbaciti sve što
se oslanja na subjektivnost ili na određeno i čvrsto gledište, da bi se došlo do
cjelokupne, pojmovne, potpune varijante forme („Ako čula deformiraju, samo duh
formira”). Picassova izjava: „slikam predmete kako ih zamišljam, a ne kako ih vidim”,
podupire ovu tezu. U kubizmu je prisutan utjecaj i afričke umjetnosti, a osnova je
kocka. Kubisti na slici prikazuju istovremeno ono što u zbilji možemo vidjeti samo
sljedno (u slijedu vremena, uzastopno).

Slika 5: Pablo Picasso

6
Analitički kubizam

Prva faza kubizma je fasetni ili analitički kubizam, u kojemu oštri bridovi odjeljuju volumene
ili plohe. Problem prostora i volumena rješava prvenstveno svijetlom i sjenom – analitičko
prikazivanje trodimenzionalnih oblika viđenog sa svih strana na dvodimenzionalnoj plohi
slike. Pri tome su oblici razlomljeni u manje forme (fasete), površina slike je dinamična a od
objekta ostaju tek neke karakteristične naznake (Bragueova „Žena s mandolinom” ili Picassov
„Portret Ambroisea Vollarda”). Dakle, boje nisu tako kontrastne, slika je razbijena u fasete
(djeliće) mirnih tonova i više ne prikazuje prostornu cjelovitost. Slika „želi biti totalna” i u
sebi sabrati sva moguća gledišta. Najizražajnije načelo kubističke analize je u tome da se isti
predmet prikazuje na slici iz dvaju ili više kutova gledanja. Obično se koriste oni pogledi koji
reprezentativnije govore o samom obliku (npr. čaša se prikazuje sprijeda (franc. en face), ali
otvor na čaši krugom kako ga vidimo s visine). Ukratko, kubisti prikazuju na slici simultano
(istodobno) ono što u zbilji možemo vidjeti samo sukcesivno (u vremenskom slijedu). Time
kubisti dokidaju dotadašnji zakon da slika može prikazivati određen predmet samo s jednog
mjesta i u jednom trenutku i uvode faktor vremena (četvrte dimenzije) u likovnu umjetnost,
što je velika inovacija u umjetnosti 20. st.

Slika 6, Juan Gris, Portret Picassa, 1912., ulje na platnu

7
Sintetički kubizam

Analitički kubizam traje negdje do 1912. god. kada ga zamjenjuje druga faza kubizma,
tzv. sintetički kubizam koji napušta svako iluzionističko svojstvo slike. U toj fazi istraživanja
oblika slikari su počeli spajati i komponirati pojedine ulomke oblika stvarnih predmeta u
odnose i spojeve kakvih u stvarnosti nema. Slika postaje izrazito dekorativna, boja dobiva na
važnosti i zamjenjuje raniju jednobojnost. U želji da oblici budu raznovrsniji, što bogatiji
asocijacijama i ujedno što stvarniji u sliku se unose strani materijali (isječci iz novina, dijelovi
tkanine), umeću se tipografska slova, što je rezultiralo tehnikom kolaža (franc. colliere =
lijepiti), ne samo od papira nego i od predmeta različitog podrijetla (asamblaž).

Slika 7, Juan Gris, Fantômas, 1915.

8
Kubizam u Hrvatskoj

U Hrvatskoj se kubizam nije javio kao dosljedno provođen likovni smjer, no odjeci kubističkih
shvaćanja zamjetljivi su, između 1920-ih i 1930-ih, u djelima umjetnika koji su se svojim
morfološkim značajkama uklapali u tendencije konstruktivizma (J.
Seissel), ekspresionizma (M. Tartaglia, V. Gecan, R. Venucci, V. Varlaj, Đ. Tiljak, J. Miše, V.
Becić, S. Kovačić-Tajčević, K. Ružička, M. Trepše, O. Postružnik) i neoklasicizma (M. Uzelac, I.
Režek).

Slika 8, Oton Postružnik, Pejzaž s kućama i jezerom, 1924.

9
10