ZLATNA GREDA

Pavle Boti

TAJNA ALEGORIJE

(Simo Matavulj: Bogorodica Trojeruica)

Meutim, ikona ima za cilj da izvede saznanje u duhovni svet, da pokae tajne... 1 P. A. Florenski

Duhovno, umetniko i tropoloko prisustvo srpskog hagiografskog srednjovekovlja u modernosti srpske knjievnosti mogla bi posvedoiti i ikoninost2 trovarijantne3 pripovetke S. Matavulja Bogorodica Trojeruica (1908). Uprkos ustrojstvu srpske knjievnosti, od Svetog Save do Miloa Crnjanskog, i nazad, tzv. srpska univerzitetska kritika e, optere1 Pavel A. Florenski (): Ikona pogled u venost, prev. Dimitrije M. Kalezi, Teoloki pogledi, Beograd, 1979, str. 98. 2 Za ikoninost ikone neophodno je, kao to ve znamo, sveteno imenovanje koje jeste osveenje (v. Sergije Bulgakov //: Ikona i ikonopotovanje, prev. Ilija Mari, Istonik, Beograd, str. 76), Jugoslav Ocokolji podvlai polifonijsko saglasje ikono-poruke sa Starim i Novim Zavetom, sa liturgijom i itijima svetih (J. Ocokolji: Ikona, pisanje, itanje i sozercanje sa Teologijom ikone, Birograf, Beograd, 2004, str. 64). 3 U pogovornoj napomeni prireivaa petog toma Sabranih dela S. Matavulja, uze Radovia, iz korpusa pripovedaka izdvojena je pria Bogorodica Trojeruica, kao egzemplar kontinuiteta Matavuljevog knjievnog rada: Izuzetak od svih pripovedaka u ovoj knjizi ini pria Bogorodica Trojeruica. Jedino nju imamo u tri varijante, i sa tri prilino razliita naslova: prvo, udotvorna ikona (u Javoru, 1893), drugo, Trojeruica (u Delu, 1894) i najzad, tree, Bogorodica Trojeruica (u zbirci Nemirne due, 1908). Dve poslednje varijante su u sutini ista pripovetka, mada i tu ima znatnih razlika. U redakciji iz 1894, na primer, pria je bila podeljena na glave, a glave numerisane; u zbirci ta podela na glave nije zadrana. U konanoj redakciji, sem toga, izostavljena je cela I i II glava redakcije iz 1894, u kojima se prikazuje ud Slavkovog oca Aima, Slavkov ateizam i Jelenino povoenje za njim, pripreme za put, ispraaj na brod i sl. udotvorna ikona je, meutim, tek zametak docnije prie. I ovde, istina, imamo Jelenu, koja s tetkom putuje brodom u Trst k bolesnoj majci, imamo Kotoranina Iva koji devojci prodaje udotvornu ikonu, koju ona, kad doe u Trst, stavlja iznad majine postelje; nemamo Slavka, ali imamo mladia koji ovo pria kao svoj doivljaj; vidi se da je taj mladi i zaljubljen u Jelenu, ali na tome i ostaje. Majka je ozdravila; Jelena se udaje za nekog drugog. Ali ne samo to je kraj prie drukiji i sudbina glavnih lica u pripoveci drukije opredeljena u docnijim varijantama, nego i sve ono to nalazimo zajedniko u udotvornoj ikoni i docnijim redakcijama, toliko je u ovoj prvoj redakciji nerazvijeno da bi se skoro moglo uzeti da su druga i trea varijanta, posmatrane ujedno, nova pria. Ono to je najmanje podlegalo promenama pri novom redigovanju, to je, ini nam se, bio dijalog (Simo Matavulj: Sabrana dela, V, Pripovetke, priredio uza Radovi, Prosveta, Beograd, 1954, str. 668). Prva Matavuljeva verzija Bogorodice Trojeruice (pod naslovom udotvorna ikona), meutim, nije objavljena 1893. godine, ve u 51. broju novosadskog Javora, 20. XII 1892. godine, str. 809-816.

134

ena sociolektom skerlievskog knjievnog koncepta i nastavnim navikama, neretko zanemarivati zavetnost srpske pripovedake modernosti. ak je i jedan Milan Kaanin u svom ve dovoljno citiranom eseju pod naslovom Uskok, piui vie o slabostima Matavuljeve linosti, a manje o snazi literarnosti Matavuljevog dela, morao da osporava i nesvodljivu pravoslavnost Matavuljeve knjievnosti i njegovo nezamenljivo liturgijsko iskustvo, piui da osnovu njegovog (Matavuljevog, prim. P. B.) duha ne ini pravoslavlje.4 Ipak, nije nemogue dokazati, da je jednostavnije dokazati pravoslavnost, nego transtekstualnost Matavuljevog pripovedanja. Raritetna nastojanja da se, recimo, recepcija Matavuljevih pripovedaka novozavetno 5 konstituie, neretko su obeleena proizvoljnou i spontanom metonimijskom zamenljivou teme, tako da Matavuljeva hrianska paradigma i verski motivi postoje iskljuivo na planu kriptograje, a zapravo funkcioniu sekularno,6 kao da je re o Edipovom motivu, o motivu zaviaja, sudbine ili mrtve drage. To je posledica prenebregavanja razlik izmeu Boga losoje, knjievnosti ili nauke i Boga Crkve.7 I Matavuljevo knjievno delo
V. Milan Kaanin: Uskok (Simo Matavulj), u knjizi, Sudbine i ljudi, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2004, str. 127. 5 V. Ana orevi: Motiv zvona kao krsnog znaka u realistikom postupku Sime Matavulja, Batina, Pritina-Leposavi, 2006, sv. 21, str. 49-56; Ana orevi: Verski motivi u Pilipendi Sime Matavulja, Batina, Pritina-Leposavi, sv. 20, str. 104-111; Verski motivi u Beogradskim priama Sime Matavulja, Batina, Pritina-Leposavi, 2008, sv. 24, str. 51-59. tavie, pomenuta autorka se u treem tekstu jedne tematske matrice (Ana orevi: Verski motivi u crnogorsko-bokeljskom krugu pria, Knjievno djelo Sima Matavulja i njegovo mjesto u istoriji srpske knjievnosti, Zbornik radova, Srpsko prosvjetno i kulturno drutvo Prosvjeta, Herceg Novi, 2007, str. 141), netano navodei pojedine naslove Matavuljevih pripovedaka, sa neznatnim stilskim izmenama i bez znakova navoda, poziva na poznate kritike opservacije Milana Kaanina (Ni u ijim pripovetkama se u nas toliko ne sretaju vidoviti ljudi, vetice, zduhai, niti je iko bio tako naklonjen nazarenima i ljubopitljiv za spiritizam kao on. U Matavulja ima desetak pria s motivom mistinog karaktera: o dobrom oveku koji ne moe da umre dok mu drugi ne pomognu /Uskrs Pilipa Vrlete/; o veticama u oblaku koje ovek rasteruje pukom /ukan Skakavac/; o uticaju ina prokletstva na primitivne brane /Amin/; o postojanju vodenih sila i o moi predskazivanja bure na moru /Vodene sile/; o mistinoj pojavi Vasilija Ostrokog i njegovom udotvornom leku /Svijev lijek/; o predoseanju smrtnog asa /Naumova slutnja/; o javljanju lika Bogorodice enama u snu /Povareta, Okopac i Bila/. Matavulj je zapazio da u mistine pojave veruju ne samo ljudi iz naroda, nego i inteligenti /Bogorodica Trojeruica, Privienje naeg dentlmena/; Uskok /Simo Matavulj/, Sudbine i ljudi, str. 149) o Matavuljevoj sklonosti: ...za vidovite ljude, vetice, zduhae i spiritizam. Mistine teme, proete verskim motivima, kao takve, funkcioniu u priama o dobrom oveku koji ne moe da umre (Uskrs Pilipa Vrlete), o veticama u oblacima koje valja ubiti (ukan Skakavac), o moi ini i bajanja i uticaju na brane (Amin), o egzistenciji vodenih sila (Vodene sile), o udotvorcima i Vasiliju Ostrokom (Svijeev lijek), o javljanju Bogorodice u snu enama (Povareta i Okopac i Bila), o predoseanju smrtnog asa (Naumova slutnja). U sve to veruju i prosti puk i intelektualci to ilustruju Bogorodica Trojeruica i Privianje naeg dentlmena na primer. 6 V. Dragana Vukievi: Hrianska paradigma u prozi Sime Matavulja, Knjievno djelo Sima Matavulja i njegovo mjesto u istoriji srpske knjievnosti, str. 96-109. 7 ...ovek moe, istovremeno i legitimno biti ateista na polju religije, a svoju losoju graditi na pojmu Boga [...] Bog hrianskog Otkrivenja nije ni Bog religije, ni bog losoje, nego Bog Crkve
4

135

svedoi da Bogu Crkve (Trojici Svetoj), Presvetoj Bogorodici, ili Svetom Savi nije zabranjeno prisustvo u umetnosti. Naprotiv. Zvui tautoloki i strateki: Matavuljeve pripovetke bi trebalo itati (pripovetku po pripovetku) onako kako su napisane. Matavuljeva pripovetka Bogorodica Trojeruica nije podreena poetici smeha.8 Mistika ove pripovetke poinje i zavrava jednom od najdragocenijih svetkovina logosnosti srpske knjievnosti: presvetom i udotvornom Bogorodicom Trojeruicom. Ako je ikona slikanje nebesa zemaljskim sredstvima i svojevrsno ponavljanje praslike na slici,9 onda je Matavuljeva formacija ikoninosti u pripoveci Bogorodica Trojeruica ambiciozno duhovno i knjievno svedoanstvo kontinuiteta, budui da je ostvareno ba onom ikonom 10 ije udotvorstvo prevazilazi udotvorstva svih ostalih pravoslavnih ikona. I pripovedni junaci Bogorodice Trojeruice su putnici. Pored posade, imagolokom laom prvoga mjesta, put Trsta otisnuli su se muslimani, rimokatolici, pravoslavni (dva Arnauta, vojnici, andari, okovani zarobljenik, seljaci, sredovena gospoa koja iskvareno govori italijanski, trgovaki agent iz Trsta koji hoae da se o njemu misli e je Inglez,11 mlad uzeti gospodin sa slugom, dva jezuita itaoca molitava Brevijara, Rebeniani Margarita, Jelena Rajkovi i Slavko, te trgovac od Kotora Ivan Kati). Iz konfesionalnog i nacionalnog mnotva Matavulj najpre izdvaja, a potom i sueljava opreznost latinskog oveka sa neposrednou rianskog gortaka, kako bi napisao duhovnu razliku izmeu antagonistikih svetova. Mladi Latin Inglez se prvo utivo ruga ostarelom barba Ivu Katiu, da bi ga docnije iz samovoljnog ovekoljublja, negativno predstavio sredovenoj gospoi, Slavku i Jeleni kao nadriverujueg, i po devojke opasnog oveka, pogrdno ga prozvavi vjedogonjom:
(Episkop baki dr Irinej /Bulovi/: Filosofski i hrianski pojam o Bogu, Pojam Boga u lozoji, Zbornik radova, Kulturni centar Novog Sada, Katedra za lozoju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, 1996, str. 127). 8 U ovoj pripoveci je madonizacija smehom opozicija domostroju udotvornosti: Na divanu pod Slavkovom panjegom, leae uzrok i izvor njihove neobine veselosti, leae Slavkov donji kaput, koji je jedan od njih malo prije oetkao i iz koga bjee izvadio Trojeruicu. Posluitelj, iznenaen to u haljini elegantna mladia nae udnu madonu, tresnu njom o divan pa dozva druga da se zajedno ude i smiju. Mlai drug, koji je razumijevao srpski i koji je svjedok bio Ivova razgovora sa enskima, odmah objasni otkud ikona. Na to stariji otra u svoju klijet, i donese jedno nezapeaeno pismo, koje razvie i pred kojim blenue, jer je bilo pisano grkim slovima. Pa onda, sloivi kaput, udarie u smijeh i dosjetke. Ikonu nazivahu babom madonom (Simo Matavulj: Bogorodica Trojeruica, Sabrana dela, V, str. 296). 9 V. Protojerej Boidar Mija: Hristoloki karakter ikone, Teoloki pregled, Beograd, 1976, god. IX, br. 3, str. 170. 10 Na osnovu reenog, postavlja se jo jedno svojevrsno pitanje: mada je ovde i nemogue prebrojavanje, ipak se moe izraziti kao neosporni taj opti utisak da su udotvorne i javljene ikone Bogomatere, uopte uzev, brojnije i uobiajenije nego li sve druge ikone... (Sergije Bulgakov: Ikona i ikonopotovanje, str. 94). Nije iskljueno da se i u Biljekama jednog pisca Matavulj preko mogue aluzije na trop autobiograje, prosopopeju, spominje i udotvorne ikone Bogorodice Trojeruice: ...kad ljudske nepodoptine prevre mjeru, njeke starinske ikone po crkvama znoje se i progovaraju (S. Matavulj: Biljeke jednog pisca, Matica srpska, Novi Sad, SKZ, Beograd, str. 29). 11 Bogorodica Trojeruica, Sabrana dela, V, str. 282.

136

O barba Ivo, bona levada!... Pa jeste li se odmorili, barba Ivo? A ta emo s ribom? Hoemo li nastaviti pogodbu, a?... Barba Ivo trguje suhom crnogorskom ribom, to jest, nosi vreu, dvije ukljeva, pa e to prodati, pa e kupiti, recimo, oraha ili buharice, ili dasaka, ili, ili... to god hoete, to god moete zamisliti, pa e to preprodavati. I u svako doba godine, i u svima pristanitima i po naim i po Levantu, moe se desiti da ga naete. Ja ga poznajem ima desetak godina i viao sam ga svuda. Gradi se prost, ali je prepreden! Jo se prikazuje kao isposnik i veliki bogomoljac. To je jedan od onih to putuju drugom klasom plativi polovinu tree, to mogu ivjeti od Budve do Trsta o kori hljeba, ili o tuem raunu... Pria se za njega da je vjedogonja. Ne alim se! uvajte se, ne uputajte se s njim u razgovor, jer bi mogao doznati sve tajne vaega srca. A osobito treba da ga se uvaju djevojke...12 Ivan Kati koji se ovlastio da svakoga promotri i da mu svak uje glas,13 na sudove Latinina prvi odgovara karakterolokim jezikom srpske hvalisave uvredljivosti, koja mora biti u pravu: Ali opet neuljudna je ala onog Latinina, to je obrijao brke, jer on, kao mladi, mogao bi pomiljati da bih mu ja mogao biti ed! A, bora mi, i svijeta sam obiao povie no on!14 Drugi krug verbalne reakcije na latinski diskurs, na stranca ili buru obeleava bezvoljnost (Jelena),15 panteizam (Slavko),16 panika i antonomazija (sredovena debela gospoa).17 I pripovetkom Bogorodica Trojeruica Matavulj pravo agresije na veru drugih ostavlja Latinima kranima. Oni se prvenstveno prema verskom tipu stranosti odnose spiritistiki i magijski: pravoslavni barba Ivo je za latinskog Ingliza izaziva duhova, dok je za gojaznu gospou upravo on uzrok buri, te e ga posredstvom tropa (antonomazije) nazvati Judom, aludirajui (sa stanovita katolianstva) na aksiomatinu nepravovernost pravoslavnih. I dok latinski svet nastoji da ideologizuje svoju i asimiluje tuu veru, pravoslavni se strasno opiru svojoj veri (Slavkov panteizam) upranjavajui meusobnu surevnjivost.18 Tako i u prii S. Matavulja Bogorodica Trojeruica rimokatolici su verni sopstvenoj nepogreivosti, a pravoslavno verujui (Ivan Kati) u svetu deluje kao jurodivi.
Nav. delo, str. 283-285. Isto, str. 284. 14 Isto, str. 285. 15 Boe, kako su ljudi veinom prazni i dosadni (Isto, str. 286). 16 ta me mogu zanimati ljudske sitnice, pred ovakvim velianstvom prirode. Ova beskrajnost vode i vazduha snai me, naknauje mi tjeskobu Rebnika ... Osjeam kako mi vjetar ispira cijelu duu, kako mi misli postaju uzvienije. Dodue, osjeam i nitavilo svoje i svega pred svesiljem prirode, ali to mi je ugodno (Isto, str. 286). 17 Ah, eno ga /Bokelja Iva, prim. P. B./ gore, duo moja! ... ta e on gore! ... Verujte da on ini zlo vrijeme! ... Ah, prokleti Juda! Viknu debela. ta e on gore!? Gonite ga odande! Recite kapetanu da ga baci u more! (Isto, str. 287-288). 18 Slavko se ironijom i retorskim pitanjem ruga sranoj pobonosti barba Iva (Tako, dakle, dondo Ivo, vi utvrdiste gospoicu u vjeri pravoslavnoj?; Isto, str. 292), da bi ga ubrzo, oslonjen na metaforu i knjievnu kulturu poslovica nazvao kugom (tono rijek: Nee kuga u svoj rod!; Isto, str. 292)
13 12

137

Ipak, Matavulj unutar prie Bogorodica Trojeruica ne sueljava samo nepogreive i jurodive. On suprotstavlja smeh i antitezu, mentalitet i post, spiritizam i epistolarnost, parodijsko i svetotajinsko, snove i alegoriju, lektiru i pokajanje, kako bi ponovio ikoninost knjievnosti i kako bi oknjievio ikone. Ivan Kati e morati sa Slavkom (koji zbog itanja bezbonih knjiga nije ni molitveno, ni lektirno stigao prii preistoj Trojeruici) da podeli tajnu hilandarske udotvorke pomou gure ambivalencije: I tako veseo otidem kapetanu, predam njemu trgovinu, pa kako on poslje uredi, a ja ti, gospodine moj mladi, sjutradan na kaluerskom brodu pravo u Svetu Goru, i pravo u manastir Ilendar, pred obraz preistija, presvjatija Trojeruici! Predam za svijee i za ulje, polovinu, istu polovinu od svega novca to sam uza se imao. Tu mi kalueri oitae bdenije, pa osvetanje masla. Tri dana sam jednoniio i po cio dan stojao u crkvi, a stojao bih od miline pred obrazom njezinim tri godine! To je dakle takva ikona? pita Slavko. To je obraz preiste Bogorodice, koji je pisao sveti jevanelist Luka!... To je najudotvornija ikona to je ima na svijetu, koja... Pa zar ima tri ruke, ta li, kad se tako zove? Svaka joj je ruka puna milosti, i svaka joj udesa ini, ali se ona trea ne vidi! Upravo vidi se i ne vidi se...19 I prema Matavuljevom pripovednom svedoanstvu udotvorni obraz Bogorodice Trojeruice kao kanonski prenos svetosti obraza prvolika pisao je sveti jevanelist Luka, da bi svaka ikona ostala logosom slovesna i da bi svako slovo Svetog Pisma ostalo ikona.20 udotvornost Bogorodice Trojeruice omoguava joj da u svojoj pripovednoj pojavnosti bude istovremeno duhovno ili guralno prisutna i odsutna, da joj se trea ruka vidi i ne vidi. Pravoslavnost Matavuljevog Ivana Katia ukrepljena je delotvornou molitve i poverenjem u Boje promisleno staranje za oveka, po kojem nijedan dogaaj pod suncem nije proizvoljan.21 Zato je scena Ivovog darivanja osvetane reprodukcije ikone Bogorodice Trojeruice prvo Jeleni, a potom i Slavku duboko motivisana, duhovno i pripovedno: Starac izvadi utu hartiju koju je itao Jeleni, i predade je Slavku. Pa se mai iza sebe, dohvati torbu i izvadi iz nje drvenu ikonicu, otprilike pedalj dugaku. Bjee obina vizantijska Bogorodica, duga lica, duga nosa, obrva visoko povijenih. Slika je do pojasa sa Hristom u naruju. Sem dviju glava, crtei se ne razlikovahu, ali je zbilja izgledalo da ima tri ruke!... Dao sam je gospoici! Poklonio sam njoj, gospodine, iz istog srca, a ne prodao! A to mislite da nijesu prave, to se varate, jer sam ja poslije hodio njekoliko puta u Svetu Goru, i svakoga puta uzimao ih. A vazda nosim uza se po dvije, po tri, radi utjehe kakvoj hristoljubivoj dui, kao to je gospoica Jelena. I njoj e odista pomoi, odista, odista, jer je istom vjerom primila obraz preasni!... Dakle, uzmite ovu ikonu za ljubav, gospodine, jer se bojim da joj poslije onakih vaih rijei ne pritrunite! Uzmite Trojeruicu, nosite je, da ona vas ponese e elite! Ja znam da ste mlad,
19

Isto, str. 293-294. V. Leonid Uspenski () i Vladimir Loski (): Smisao ikona, prev. Violeta Cvetkovska Ocokolji i Jugoslav Ocokolji, Jasen, Beograd, 2008, str. 29. 21 Ivo Bokelj u veri utvruje Jelenu Rajkovi: Neka vam je uvijek prva misao na boga pa bilo u radosti, ili u alosti! (Bogorodica Trojeruica, Sabrana dela, V, str. 289).
20

138

zdrav, bogat, ali svega toga moe brzo nestati, a opet i mlad ovjek ima njeke elje, ako nita drugo, a ono, recimo, da se oeni kako bi htio...22 Svi govori i molitve, sva itanja i pisanja dunda Iva na transkom brodu u Bogorodici Trojeruici primarno su usmereni ka uspostavljanju svetotajinskog poretka, koji podrazumeva branu ili monaku zajednicu. Tajna Slavkovog pokajanja podstaknuta je celomudrenim propovedanjem Iva Katia. Slavkov prelazak iz ostraenog stanja ne-bia u bie budnog pokajnika, meutim, delo je udesne snage Trojeruice, koji je u Matavuljevoj pripoveci Bogorodica Trojeruica 24 konkretizovan retorikom jednolane antiteze: Slavko se unizio pred udotvornou svetosti, da bi se svetotajinski uzvisio. Na ovaj nain je organski povezana intencionalna25 natprirodnost ikoninosti, sa retoriki svesnim nepoverenjem tropa u tzv. prirodnost jezika knjievnosti. Ikonoloki epilog prie Laze Lazarevia kolska ikona je molitveni dogaaj uenike zajednice posluha pred Svetim Savom. Ikonoloki epilog Matavuljeve pripovesti je jo jedno udo ovekoljublja Bogorodice Trojeruice: Poslije godinu dana, Trojeruica viae u lonici mladoga branoga para: Slavka i Jelene.26 Matavuljeva Bogorodica Trojeruica menja vodu samoljublja u vino alegorije: ona je alegorija brane zajednice, koja je, opet, i kod Matavulja alegorija Tajne Hristovog27 saveza sa Crkvom.
23

Nav. delo, str. 294-296. Slavku Ivan Kati u pripoveci starinskim pismenima pie pismo, koje je Slavku neitljivo i posle dva itanja. Ovim pismom Ivo Slavku pored svakog (isto, str. 299) eli da brano ne zanemari gospodinu Jelenu. Konano, Kati savetuje Slavka da ostavi bezbone knjige koje (isto, str. 299). U prvoj (Javor, 1892, str. 809-816) i u drugoj verziji (Trojeruica, Delo, Beograd, 1894, knj. 4, str. 10-30; str. 174-187) ove pripovetke, Matavulj od materijalistikih naslova eksplicitno navodi Bihnerovu (Bchner) darvinistiku knjigu Sila i materija. Hipotetiki reeno, panteizmu sklon Slavko mogao bi biti italac Spinoze (Spinoza) i deiste Voltera (Voltaire). 24 Slavko se odrie demonske zajedljivosti, da bi postao duhovno punoletan (mu): Legavi opet, Slavko se ivo opomenu sinonih razgovora, opomenu se svoje zajedljive ale i veselosti, koja do vrka bjee doprla onda kadno starac vjeto navede kako bi mu Trojeruica mogla pomoi da se dobro oeni! I ba kad j naumljao da na to odgovori alom, kad je htio da pokae staroj varalici da ne moe svakog za nos vui, ba onda se unizi i uradi ono, to bi ismijao da drugi radi!... (Bogorodica Trojeruica, Sabrana dela, V, str. 298). 25 Boris A. Uspenski podsea da je tekst na ikoni krajnje kanonizovan, i tu nita nije sluajno (B. A. Uspenski: Poetika kompozicije, semiotika ikone, prev. Novica Petkovi, Nolit, Beograd, 1979, str. 251). 26 Bogorodica Trojeruica, Sabrana dela, V, str. 302. 27 Tajna je ovo velika, a ja govorim o Hristu i o Crkvi (Sveti apostol Pavle: Poslanica Efescima, 5, 32; Sveto Pismo, Novi Zavjet Gospoda naeg Isusa Hrista, prevod Komisije Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve, Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve, Beograd, 2003, str. 381).
23

22

139