Kloniranje- projekt

Kloniranje je proces nastanka jednakih stanica ili organizma prirodnim i umjetnim

putem. Riječ klon je došla iz grčkog što znači grana. Kod biljaka je proces kloniranja prirodna
mogućnost. Prirodno kloniranje biljaka je moguće napraviti samostalno. Od matične biljke se
odreže grana i stavimo ju u vodu kako bi nastalo novo korijenje. Kada se korijenje dovoljno
razvije, moguće je staviti mladu biljku u zemlju. U laboratoriju sa sterilnim i strogo kontroliranim
uvjetima se od tkiva ili čak od 1 stanice mogu razviti čitave biljke. Prvi je u tome uspio F. C.
Stewart tako da je od nekoliko fragmenta korijena mrkve na hranjivoj podlozi dobio
neorganizirano tkivo (kalus) od čega su se razvile strukture nalik embriju ili somatski embrij. Od
embrija je dobio malu klicu mrkve koja je nakraju izrasla u odraslu jedinku. Taj se proces naziva
somatska embriogenoza. Kod životinja je kloniranje dosta kompliciranije od biljaka. Prvi su
pokusi sa vodozemcima provedeni tako da su od jajne stanice žabe uništili jezgru zračenjem i
nadomjestili je jezgrom stanice druge žabe. Taj se klon razvio do stadija punoglavca što je bilo
prvo uspješno kloniranje životinje. Šansa da klon doživi stadij punoglavca je 2% što je
izvanredno. Prvo uspješno kloniranje sisavca je kloniranje ovce Dolly koja je nastala od 3
različite stanice: stanica mliječnih žlijezda, stanica fetusa i stanica embrija. Ovca je proživjela 6
godina, od 1996. do 2003.

Bioraznolikost je našem svijetu izrazito važna i trebamo ju čuvati, a kloniranjem jednakih

organizama osiromašujemo raznolikost. Kloniranjem dobivamo jednake organizme, a prirodno
je svaki organizam jedinstven i takvih se pravila trebamo pridžavati.

Kloniranje možemo koristiti za liječenje bolesti ili oštećenja tkiva tako da u laboratoriju
napravimo umjetno dobiveno tkivo koje tijelo neće odbaciti imunološkom reakcijom nego će
tkivo primiti bez ikakvih negativnih posljedica. Takvim načinom možemo liječiti bolesti poput
Parkinsonove ili Alzheimerove bolesti i bolesti leđne moždine. Kloniranju se strogo protivi Crkva
jer se time izigrava Božja svemoć i nepravilno postupanje prema živim bićima. Kloniranje ljudi
zabranjeno je zakonom zbog mogućih velikih posljedica kao zlouporaba kloniranih ljudi u loše
svrhe kao zarada, prodaja organa klonova, nova društvena hijerarhija i dr. Kloniranje ljudi bi
dovelo do mnogih promjena u društvu; neke pozitivne, ali bi ih više ipak bilo negativnih. Zbog
toga smatram kako ljudi ne bi trebali biti klonirani, kao i ja. Da imam klona, najvjerojatnije bi ga
iskorištavao jer bih ga poslao da radi poslove koji su meni bili određeni što bi loše utjecalo na
mene. Također bi stvarao dodatne troškove znači 2 puta ja.

Izvori: - https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=31969

- https://www.eionet.europa.eu/gemet/hr/concept/1484

- https://hrcak.srce.hr/file/298751

- https://hrcak.srce.hr/file/43988

- https://www.genetika.biol.pmf.hr/docs/sadrzaj/20-poglavlje/kloniranje-biljaka-u-
laboratorijskim-uvjetima/