Izmeu bordela i slobode

Nata{a kuljevi}

rostitucija, kao neposredni korelat braka antike Grke, bila je u slubi ouvanja zdravlja i istoe mu{karca. Kako brakovi nisu sklapani radi ispunjenja seksualnih strasti, osjeaja njenosti ili prisnosti meu partnerima, utoliko je neophodno bilo `rtvovati jedan deo `ena da bi se sauvao drugi i da bi se otklonila gadost 1 Antika dobro odgojena djevojka, budua zakonita supruga, obuena da ne vidi, ne uje, niti pita i{ta osim onoga {to joj je bilo potpuno neophodno, iz opreza je osuena na ednost.2 Njoj je nasljedno propisan nain ivota kojim se mu{karac nije zadovoljavao.3 Preljub s mueve strane pojmovno nije postojao, bio bi suvi{an, sa suprugine gotovo pa nemogu, neizvediv. Mu{karcu je toliko toga stajalo na raspolaganju da bi svaki poku{aj ulaska u vezu s ve udatom enom bio potpuno bespotreban. S druge strane, prostitucija je, ini se, smirivala (omoguavala) funkcioniranje cjelokupnog dravnog i dru{tvenog poretka, uvala je dom, brak i ognji{te.4 Meutim, dana{nji
1 2 3

S. Beauvoir, Drugi pol 2, BIGZ, Beograd, 1982., str.401. Ibidem

U prilog ovoj tezi Beauvoir spominje Montaigneove Oglede i navodi da: Persijski kraljevi prizivali su svoje ene u dru{tvo prilikom pirova; ali kada bi ih vino ozbiljno zagrejalo, i kada se nisu vi{e mogli odupreti sladostra{u, oni bi svoje ene otpremili u njihove odaje da ne bi uestvovale u izgredima njihovih neumerenih elja, a na njihovo mesto dovodili bi ene kojima nisu bili duni da ukazuju po{tovanje., Drugi pol 2, cit.izd., str. 401.
4

Potisni prostituciju i mu{iava pouda sru{it e dru{tvo, zapisao je Aurelije Augustin. Zanimljivo je i njegovo iskustvo s jednom enom, ali ne u braku koji bi se krstio zakonitim. Njegova nesta{na zaljubljenost u kojoj, po vlastitim rijeima nije bilo razboritosti, ku{ala je na vlastitoj koi razliku izmeu pravog branog saveza, koji se sklapa radi raanja djece, i dogovora na osnovu strastvene ljubavi... A. Augustin Ispovijesti, Kr{anska sada{njost, Zagreb, 1973., str. 64. 143

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

oblik prostitucije ne moe se ni u kom sluaju izjednaiti sa svojom antikom preteom. Vanbrane seksualne veze hetera (hierodula), visokoklasnih i najbolje pozicioniranih bludnica i njihovih klijenata nerijetko se nisu svodili iskljuivo na relaciju mu{terija-prostitutka, nije se seksualni sno{aj banalizirao (na nain kojim to ini XXI stoljee) iskljuivo na p(r)odavanje spolnog organa za novac, ve je ukljuivao itav spektar igara, zavoenja, flertovanja i udvaranja. Iako umnogome obespravljene, posjedovale su mu{karce s onu stranu zakona i braka, obiaja i osude na krepost, prisutne ne kao obveza i dunost5, ve iskljuivo kao momenat uitka i slobodnosti. One su, na sreu ili nesreu, uspjele izbjei opasnosti da udajom postanu obini brani predmeti, te podredile elju mu{karca sebi, erotskom predmetu. Idealu atenske hetere, u povijesti prostitucije, (po)najvi{e su se pribliile venecijanske kurtizane6 XVII stoljea, poglavito Veronica Franco. Ono {to bismo mogli nazvati akademskim elementom u prostituciji veoma snano dolazi do izraaja u ivotu Veronike Franco, pi{e Henriques, te dodaje kurtizanino zavidno poznavanje umjetnosti, zbog ega je za prijatelja i za{titnika imala uvenog Tintoretta. Hijerarhijski poloaj kurtizana bio je znatno povoljniji spram obinih bludnica. Obino uzdravane od strane nekoga, bile su cijenjene, a i mogunost stupanja u brak nije bila iskljuena, no uz uvjet da sakupe sedam do osam stotina dukata. Dakle, novac kao pokreta jo{ jednom potvruje tezu S. de Beauvoir da `ena nije uzeta zato {to je pla}ena ve} da ona njega ima na mnogo vr{}em tlu ekonomije. Prve godine sedamnaestog stoljea biljee i japansku prostituciju, njezinu dobru organiziranost, i prihvaanje prostitucije kao normalnog dru{tvenog obiaja. Opravdanost postojanja legalizirane prostitucije nalazili su u odsustvu potrebe dolaska u isku{enje da se zavede neija ena (supruga) ili ker, a ipak je trebalo svakom omoguiti priliku da zadovolji svoju putenost, s jedne strane, a s druge je to podupirala dunost supruge
5

Inae im je monogamija bila teret, dunost prema bogovima, dravi i vlastitim precima, koja se naprosto morala izvr{iti. U Ateni je zakon prinuavao ne samo na enidbu, nego i na ispunjavanje minimuma takozvanih branih dunosti od strane mua. F. Engles, Porijeklo porodice, privatnog vlasni{tva i dr`ave, str. 58.
6

Mnoge su kurtizane prilino dobro poznavale latinski jezik, te ih se smatralo dostojnim da zauzmu mjesta u stvaralakom ivotu svog razdoblja. Usporedba s grkom heterom umnogome je veoma snana..., F. Henriques, Historija prostitucije II, str. 65. Meutim, ovdje je postojao moment neprihvaanja od strane Crkve, {to u grkom svijetu nije bio sluaj, dapae, ove su dvije institucije uspostavljale dobru povezanost. 144

Zenike sveske

da vodi kuanstvo i bude potlaena. Na takav nain ona svome muu, koji je bio potpuno ravnodu{an prema branom ivotu, nije mogla biti, niti se to oekivalo, drubenicom u erotskom niti bilo kojem drugom pogledu. Japanska ekskluzivnost erotskog ivota bile su gej{e.7 Nisu pripadale najnioj klasi prostitutki, mada su se i one podavale za novanu naknadu, jer su imale iskljuivo pravo odabira partnera. Koliko je institucija gej{e bila dru{tveno priznata pokazuju zakonski dopusti sklapanja brakova izmeu gej{e i njezinog dannaa8 u sluaju smrti njegove zakonite supruge. Meutim, prilino je zanimljivo da se takve brane ponude uvijek ne prihvaaju, jer je gej{i draa njezina nezavisnost od brane dosade.9 Ako bismo poku{ali izvesti zajedniki imenitelj za spomenute kategorije ena, nesporan je epitet sofisticiranosti, emancipiranosti te u znatnom broju pojedinanih primjera i educiranosti spram kategorije ena koje su smatrane graankama i suprugama. Hetere, kurtizane, gej{e, savjetnice, umjetnice, i zabavljaice, nosile su mnogo skupog nakita i bile najbolje odjevene ene u dru{tvu. S onu stranu lanog puritanstva XXI stoljea, bile su li{ene i nehumanih uvjeta prostitucije, i prisilnog drogiranja i spolno prenosivih bolesti10 te mnogih drugih neugodnih okolnosti. Iako nisu bile zakonske {tienice, u smislu da su uivale odreena (suprunika) prava, emu opet imaju da zahvale mu{kom zakonodavstvu, u dru{tvenom ivotu bile su jedine pratilje mu{karaca iz visoke klase. Pored putenog, erotskog i strastvenog, pruale su umjetniki doivljaj. Iako oskudni izvori o njima danas svjedoe, hetere osta{e zapisane, za razliku od kreposnih supruga koje nisu ni po dobru ni po zlu ispriane.11
7

Pojam gej{e semantiki oznaava nekoga tko vlada nekom vje{tinom, a prvotne gej{e bili su, zapravo, mu{karci koji su zabavljali po dvorovima feudalnih vlastelina u osamnaestom stoljeu. Posebno su se isticali u jahanju, maevanju i gaanju. Koncem stoljea pojam gej{e podrazumijeva djevojke ili ene koje su se isticale pjevanjem i plesom; {ire vidjeti u F. Henriques, Historija prostitucije I, Svijet gej{a, str. 276. i dalje.
8

Postav{i punopravnom gej{om, u dobi etrnaest ili petnaest godina, djevojka dobiva svog gospodara dannaa, koji posjeduje iskljuiva prava na njenu tjelesnu osobu, meutim, ona izabire svog dannaa koji je duan platiti njezin otkup. Tim otkupom se pretpostavlja njezina vjernost i odanost, mada su su kriomini ljubavni odnosi pored dannaa ipak de{avali.
9 10

F. Henriques, Historija prostitucije I, cit. izd., str. 314.

Uzmemo li u obzir {iroku rasprostranjenost javnih kua i prostitutki u klasinoj Grkoj, potrebno je istai da je bilo veoma malo spolnih bolesti., F. Henriques, Historija prostitucije I, cit.izd., str. 38.
11

Stav je atenskog vladara Perikla bio da se o udatoj eni ne treba priati ni po dobru ni po zlu. F. Henriques, Historija prostitucije, cit.izd., str. 38. 145

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Knjievni svijet, od antike na ovamo, neprestano je izuavao figuru heterine ene, nerijetko je njezina pozicioniranost oscilirala od prljavobijednike (Plaut) persone non grata u kojoj su zbijene sve destruktivnosti i prekoraenja do persone adorata. Nimalo nas ne iznenauje kada u sedmom krugu Danteovog Pakla pronaemo heteru Thais kako se valja u izmetu s ostalim laskavcima. Ona je tu smje{tena, tonije osuena, zbog laskanja mu{karcima koji su tu aktivnost istovremeno plaali. Dakle, hetera je kanjena zbog ina (prekr{aja) prema mu{karcu koje je on sam i inicirao i financirao Na momente se uini kao da je cjelokupnu knjievnost malo opteretila pria o istonom grijehu, te kroz sav spektar moguih strahova, ena u prii biva, dobro primjeuje Valnea Delbianco, ili divinizirana ili sotonizirana. Jo{ je mitolo{ka pria zaela rodnu (ne spolnu) razliku unutar ljudskoga bia, odvojiv{i mu{karca kao ovjeka od ene (valjda kao neovjeka, nekog prelaznog oblika izmeu ljudskog roda i inferiornog bia): Od nje se izrodila `enska vrsta. Smrtonosna rasa i `enska plemena. Veliki bol za mu{karce s kojima `ive, supruga u obilju, ne u nesta{ici. (Hesiod, Teogonija 590-592 ). Meutim, ni mit ne uspijeva biti proi{en i li{en odstupajuih egzemplara, pa se likovi sestara boginja Atene i Artemide odriu monogamnog braka i uivaju u mnogobrojnim pratiocima12. Koliko je i kako mitologija pothranjivala paranoju i paranoja mitologiju, pokazuju predstave, strahovi i stremljenja mu{karaca od sadraja kutije13 koji je mogao ozbiljno dovesti u pitanje patrijarhalni ustroj institucija i cjelokupne dru{tveno-politike prednosti koju su kako brano tako i ugovorno postavili za standardnu praksu. Ona postoji samo i jedino u odnosu na mu{karca, zapravo predstavlja oma{ku genetike, manu u procesu reprodukcije, ona je osakaeni mujak. Ovakvim stavovima Aristotel (p)ostaje izvanredan tuma metafizike pasivnosti ena koja za posljedicu ima njihovu inferiornost u anatomskom, psiholo{kom i etikom pogledu (spram mu{karca).14
12

^injenicu da se nisu udale mu{karci sledeih generacija pogre{no su protumaili kao devianstvo, povezujui gubitak devianstva jedino s konvencionalnim brakom... Artemizija (Artemida) je zadrala kontrolu nad samom sobom; nedostatak stalne veze sa mu{karcem u monogamnoj vezi je kamen temeljac njene nezavisnosti. Lynne Germaine Montgomery, O braku filozofski aspekti, Univerzitet Braa Kari, Beograd, 2007., str. 47.
13

Misli se na Pandorinu kutiju koja je, nakon {to je jednom otvorena, posijala zla, nevolju i bijedu, pa je samim tim i Pandora, kao prva mlada u drevnoj mitologiji kriva i odgovorna za svo zlo u svijetu.
14

L. G. Montgomery, O braku filozofski aspekti, cit.izd., 70. Iako se autorica, licitirajui Aristotelove stavove ne koristi autentinim djelima, nego izvore preuzima tek posredno pozivajui se na Giuliu Sissu i njenu knjigu A History of Women, mi{ljenja sam da treba oslu{nuti i samog Aristotela. U tom smislu, vidjeti Aristotelovu Politiku 1, 13, 1260 a. 146

Zenike sveske

Vjerojatno da je ovakva, mu{ki koncipirana historija za loginu posljedicu morala imati pokret koji je de facto zapoeo tek krajem XIX stoljea. Osnovna zamisao feminizma, sloboda i jednakopravnost unutar ljudskog roda, ena kao pripadnica istog, kao da je ubrzo izbijen iz svoje prvobitne ideje, te oti{ao u potpuno drugu krajnost, u svoju negaciju. U jednom trenutku se inilo da feminizam prestaje potvrivati enu, enstvenost, prvi porazi bili su na polju putenosti, njenosti, sve se pretvorilo u neku vrst trke i natjecanja s mu{karcem. Zapravo, dogodilo se najgore, ena se, teei {to veoj slobodnosti u bijegu od opredmeivanja, izgubila te postavljala kao mu{karac, ona je teila mu{kosti. Ovdje e namjerno biti izostavljeni konkretni primjeri, da se ne bi davalo prostora radikalnim ultrafeministikim reakcijama, jer ova studija u su{tini nije za to zainteresirana. Nije ni knjievnost nimalo jalova u istupanjima protiv nametnutog. Pretea bunta protiv drugosti i poku{aj afirmacije kroz sukob ponajbolje je isprian u Sofoklovoj Antigoni, (istaknuta je su{tinska karakterizacija enskosti (i enstvenosti!), zahtjev za ulogom ravnopravnog subjekta), u lijepoj Heleni Trojanskoj, Elektri, Hasanaginici Kada preispituje stupanj sretnosti kod ena, S. de Beauvoir postavlja jako vano pitanje, da li su haremske ene sretnije od ena-biraa, koje prave vrijednosti ona obuhvata, te ime bi se srea uope mjerila. Nastala iz lo{eg principa zajedno s kaosom i mrakom (Pitagora)15, zatvorena u ponavljanje i imanentnost (Beauvoir) ona je prirodna, to jest uasna (Baudelaire). Temeljni strahovi mu{karca od dijaboline ene, tog savr{enog demona, nisu vi{e samo davno postavljene freudovske teze o strahu od kastracije, pi{e Delbianco, te dodaje upozorenje francuskog povjesniara Delumeaua na dvosmislenost enskog bia, predstavnika ivota i navjestitelja smrti (kult boginje-majke16). Istraujui naine tretiranja tzv. slabijeg spola u hrvatskoj knjievnosti srednjeg vijeka i renesanse, Delbianco nalazi da su, uz naroito njegovan kult Djevice Marije, junakinje i protagonistice birane uglavnom prema naelu uzoritosti i
15

Postoji jedan dobar princip koji je stvorio red, svjetlost i mu{karca; i jedan rav princip koji je stvorio haos, mrak i enu. O onome {to je, po Pitagori, stvoreno ravim principom, dakle, o eni vidjeti u Diogena Laertija VIII, str. 43-44.
16

Zanimljivu je tezu dao francuski povjesniar Jean Delumeau (Delimo 1987:424), koji smatra da su korijeni mu{kareva straha od ene brojniji i sloeniji nego {to je to mislio Sigmund Freud, koji ga je svodio na strah od kastracije i utvrdio da je ena stalna zagonetka i vjena proturjenost: ona eli da on bude njen heroj, a pritom ga nastoji zadrati u kui, spremna na prezir ako joj podlegne., Valnea Delbianco, Biblijske `ene u hrvatskoj knji`evnosti srednjega vijeka i renesanse, Nar. Umjet. 43/2 2006., str. 135-148. 147

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

neporonosti. Srednji vijek je, nalazi autorica, pisao o eni koja (uglavnom) {uti dok se u renesansi ona oslobaa i nastoji promijeniti svijet u kojem ivi. Otjelovljenje takvog osloboenog jezika knjievnosti i ene koja na osnovi vlastitoga iskustva prouava odnose meu spolovima, te (za)postavljenost ene u samoj knjievnosti, sadrano je u liku i pisanju Virginie Woolf, posebice u njezinoj Vlastitoj sobi. A Room of Ones Own iz 1929., smatrana manifestom moderne feministike svijesti, donosi tezu da je knjievnost produkt ne samo autonomne duhovne djelatnosti individualnog genija ve i historijskih i materijalnih uvjeta dru{tvenog ivota koji pogoduju iskljuivo bogatim i obrazovanim mu{kim predstavnicima srednje i vi{e klase.. te da nije udo {to se malo koja ena u historiji mogla posvetiti knjievnom stvaranju.17 Pisanje s pozicija podsvijesti18 stvara labavije enske reenice ili psiholo{ke reenice enskog roda kojima se ukida mu{ki stilizirana reenica. Upravo ovakve, enski stilizirane reenice, traio je bogati naruitelj, plaav{i dolar po stranici za erotske ma{tarije spisateljice koja e kasnije, zahvaljujui upravo ovim poetnim koracima, razviti svoj zavodljivi, erotski stil, knjievnost putenog. Uvjerljiva, sofisticirana, buntovna, Anas Nin svojim je umjetnikim stvaranjima, ali i ljubavnim vezama s velikim imenima svog vremena obiljeila knjievnu struju poetka XX stoljea. Dnevnici ljubavi (pisani od 1914. do 1977.) na ijim je stranicama najglasnija pobuna puti, sadravali su incestoidne i homoseksualne ispovijedi autorice, kao i ljubavne veze s knjievnicima, psihoanalitiarima, psihijatrima, advokatima. Zagovornica svjetonazora o dunosti pred tijelom da mu udovoljimo, drala je da tek kada umre problem seksa na{e razumijevanje e da raste.19 Poku{aj da ispreplete strast (ali ne i putenost) i zlo u slubi erosa napravila je Bronte, a kako se najvi{i oblik slobodnosti mogao dosegnuti u knjievnosti, tako ...se Zlo utelovljeno u knjizi Emili Bronte javlja u svom najsavr{enijem vidu.20
17

Le{i Zdenko, Suvremena tumaenja knjievnosti u Feministika teorija i kritika, Sarajevo publishing, Sarajevo, 2006., str. 422.
18

Rascjep svijesti kod ene nastaje usljed pritisaka podsvjesnih poriva na svijest i postupke, a pod jakim utjecajem psihoanalize Woolf poku{ava oslabiti taj psihiki pritisak te dovesti podsvijest do izraaja., Le{i Z., Suvremena tumaenja knjievnosti, cit.izd., str. 423.
19

Slinu prekretnicu u demistifikaciji seksa pravi i madam XXI stoljea, Xaviera Hollander, ili kako sebe, po istoimenoj autorskoj knjizi, naziva The Happy Hooker, stavovima da je brak samo institucija (tko jo{ eli biti institucionaliziran!).
20

Geoges Bataille, Knji`evnost i zlo, BIGZ, Beograd, 1977., str. 12.

148

Zenike sveske

Erotizam, kao potvrivanje `ivota ak i u smrti, uzima mnogo knjievnog prostora spisateljicama XX stoljea, s ciljem opisivanja enske seksualnosti, ali i razraunavanja s tabuima, androcentrizmom i klerikalnim moralom. Meutim, unato prekoraenju desi se da enski iskoraci ipak ostanu u domenu poreenja s ve prihvaenom maskulinom ikonom (spisateljici Erici Jong prikaena je etiketa enskog Henryja Millera). Isuvi{e osloboena ena u seksualno-erotskom shvaanju, mogla je biti prijetnjom, i to u onoj mjeri da bi se njezina seksualnost i povean libido mogli tretirati kao patolo{ki, pa bi se iz opreza okaio epitet nimfomanke.21 Preerotizirana, manipulativna i samosvjesna dolazi u isku{enje promiskuiteta, a mu{karac je ve davno tu poloio veto. No injenica je, ovakvu kategorizaciju vi{e (p)odravaju ene nego mu{karci. Zato, malo zauuje kada veliki pjesnik izlae iscrpnu mizoginu studiju o bezdu{noj i pustoglavoj eni, koja poput vje{tice vjeruje u magije, ali ne samo da vjeruje, ona molei se vraa, a Njega vidi kao stra{ilo obueno u belo.22 Razvijajui sada ve uvrijeenu filozofiju enskog roda kao neljudskog23 (i dalje je mu{karac jedini pripadnik homoidne vrste), perverznosti enske duhovnosti, njezine apsolutne bezinteresnosti (posebice za umjetnost), Dui ipak ne uspijeva pre{utjeti filozofesu iz Aleksandrije, dodjeljujui joj epitet ljepotice s trostrukom oreolom: lepote, vrline i uenosti, nagla{avajui njezinu filozofinost. Nije ni najjasniji pjesnikov stav kada govori o vjernosti ene prema mu{karcu jedino iz razloga njezine nesklonosti ka poroku, predstavlja li njezina neporonost sada pohvalu ili pokudu. Lajtmotiv spisa pokazuje nedosljednost Duievog prenapuhanog animoziteta, da ovjek u eni nikad ne vidi ljudske veliine, nego samo pogre{ke. Ako je ovjek ekvivalent za mu{karca, kako je mogue eni initi ljudske gre{ke, i nije li uzrok u onom koji gleda. Mada progovara s
21

Maja Mi{e za primjere nimfomanije navodi tzv. seksualne prodrljivice s ekstravagantnom seksualno{u, uvenu Mesalinu, Katarinu II, Sarah Bernhardt, te knjievnicu Anas Nin.
22

http://www.blogoye.org/steppenwolf/35901/www.blogoye.or (1.7.2009. ) Jovan Dui, O `eni.

23

Ima, meutim, unutar sfere ljudskoga jedna definitivno neprelazna granica: ena nikad i ni pod kakvim okolnostima ne moe postati anthrpos. Status ovjeka u eminentnom smislu rijei joj je apsolutno nedostian. Slijedi da spolna diferencija ne determinira samo enino rodno odreenje na socijalnom planu, nego i njezin ontologijski status u hijerarhiji bia. Lino Veljak, Prilog kritici la`nih alternativa, Biblio Identitet, Beograd, 2010., str. 25. 149

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

granica mizantropije, Weininger ipak ne podlijee generalizaciji i trijadnoj klasifikaciji24 ene, ali ju i dalje dri amoralnom, s obzirom na vezu prostitucije i antimoralnosti.25 Stoga je donekle i razumljiv slijed zakljuivanja V. Rudan da status kurve (kao enskog bitka) ne prestaje eninom smru, ona tada postaje mrtva kurva.26 Najjai mizandrijski krik i opi prezir emotivnih bogalja, pobaenika u genetskom pogledu, tih neosjetljivih izraslina rezultirao je osnivanjem dru{tva za eliminiranje mu{karaca (SCUM- Society for Cutting Up Men) .27 Vratimo li se na prvobitnu priu prostitucije, te poku{amo sagledati svu krivicu koju je ona sobom nosila, nuno e uslijediti dvije stvari; prva je da se nepobitno moramo sloiti sa S. de Beauvoir da nema prostitucije koja (na neki nain) ne poniava enu; drugo, prostitucija se kroz cijelo ljudsko stvarala{tvo (manje ili vi{e) osuuje kao nemoralna aktivnost (samo je upitan nositelj te nemoralnosti, onaj koji ju plaa ili onaj koji ju naplauje). Na dilemu o (ne)moralnosti prostitucije poku{ao je progovoriti I. Primorac, te ustvrdio da niti jedan od argumenata koji optuuju prostituciju nije uvjerljiv. Prostitucija nije nemoralna, {to ne implicira nuno da je moralna, ona je nevina dok se ne dokae krivnja.28 Kako su ljudi od vrednosti vazda voleli samo prostitutke,29 nije li istinska bojazan mu{karca leala u mogunosti oslobaanja ene, te u dogledno vrijeme njezinog potpunog osamostaljenja ime bi bila poljuljana mo mu{karca. Nisu li primjeri obrazovanosti i sposobnosti manipulacije hetera vi{e nego oigledan dokaz da one, su{tinski, nisu robinje ve samo rtve jednog naopakog, eni
24

^esto se u jednoj istoj eni nae ljubavnica i majka; a esto supruga i majka; ali najree supruga i ljubavnica. Weininger Otto, Pol i karakter, Knjievne novine, Beograd, 1986., 316
25 26 27

Ibidem. Rudan Vedrana, Kad je `ena kurva, VBZ, beograd, 2008.,12

Valerie Solanas je 1967. godine osnovala SCUM, ija je namjena bila eliminacija mu{karaca. Kako je bila jedini lan svoga dru{tva, napisala je i Manifest u kojem dri mu{karce nepogodnim ak i za ulogu priplodnog pastuva, on je samo ma{ina, hodaju}i vibrator... V. Solanas, Manifest dru{tva za uni{tavanje mu{karaca, Umetniko dru{tvo Gradac, ^aak-Beograd, 2005., str. 9.
28

Igor Primorac, Suvremena filozofija seksualnosti, u Je li prostitucija nemoralna, Kruzak, Zagreb, 2003., str. 238.
29

Ovdje Weininger izriito napominje da pod prostitutkama ne govori samo o ulinim djevojkama koje se prodaju. O. Weininger, Pol i karakter, Knjievne novine, Beograd, 1986., str. 305. 150

Zenike sveske

nenaklonjenog sustava. Bez obzira na ropski status, hetere su spram zakonitih supruga /graanki bile, zapravo, slobodne; slobodne u edukaciji, slobodne u rjeitosti, slobodne od udaje i odgajanja novih dravnih sljedbenika, uvanja asti obitelji i pokoravanju pravilima, dok je supruga/ graanka bila slobodna jedino od slobode. Promiskuitetnost tijela, takoer, oslobaa od naje{e podvale isku{enja, ija prijetnja nad enom visi kao Damoklov ma. Uostalom, sokratovska dilema kome je bolje ini se (ne)rje{ivom: povueni ivot grke ene izmeu etiri zida ili neka vrst zaigranosti izmeu bordela i slobode.

151