RAZVOJ DJEJEG CRTEA

Od kraja 19. vijeka djeja psihologija poela je sve vie da poklanja

panju djejim crteima i slikama kao vrlo znaajnom sredstvu za bolje
upoznavanje djeteta. Kod svakog ovjeka, pa i kod djeteta, postoji
snana potreba da izrazi svoja osjeanja, misli i uopte unutranje
doivljaje. Svakako, govor je najobiniji i najei nain izraavanja.
Meutim, pored govora postoji itav niz drugih naina za izraavanje.
Meu njima su crtanje i slikanje najznaajniji i mogu strunjaku najvie
da kau.

Crtanje za dijete ne predstavlja nikakvu umjetnost, ve samo nain

izraavanja. Crte je izraz djetinjeg iskustva i on se mijenja sa porastom
ovog iskustva.
Prilikom prouavanja djejih crtea ne smijemo se rukovoditi
njihovom estetskom stranom ili njihovim smislom , dakle
sadrinom, ve moramo u crteu, prije svega, da gledamo nain
izraavanja. Ne smijemo cijeniti djeji crte prema tome ta je on,
ve zbog ega je takav. Svako doba ima svoj adekvatan nain
izraavanja. Govor prvog djetinjstva je avrljanje , a prvi nain
grafikog izraavanja je aranje . Ono je prvi prirodni grafiki
izraz djeteta.

Novija istraivanja u toku posljednjih decenija obraaju sve veu

panju na dublje znaenje djejeg crtea kao specifinog naina
izraavanja. U toku rada dolo se sve vie do saznanja da djeji crte
moe da poslui i kao dosta pouzdan indikator za stepen opteg
razvitka pojmova kod djeteta.
Ameriki psiholog Florens Gudinaf prva je na osnovu takvog saznanja
uzimala djeje crtee kao sredstvo za testiranje intelektualnog nivoa
djeteta. Osnovna pretpostavka za koritenje crtea u tu svrhu jeste ta to
npr.petogodinje dijete koje, crtajui ovjeka, prikazuje samo njegovu
glavu i noge, a izostaje iza drugog djeteta koje pored glave i nogu crta
jo i trup i dijelove lica. Na osnovu daljeg ispitivanja moglo se zakljuiti
da postoji vrlo visoka korelacija izmeu intelektualnog razvitka i naina
grafikog prikazivanja.

Intelektualni porast djeteta ogleda se, izmeu ostalog, i u njegovoj sve

veoj svjesnosti sebe i svoje okoline. Ta svjesnost najbolje se
manifestuje u detaljima crtea, i u nainu kako i crta i rasporeuje. Pored
intelektualne strane koja se ogleda u crteu poeo se sve vie crte
smatrati kao simbol na osnovu koga se moe zakljuivati o prirodi
emocija i nesvjesnih i podsvjesnih faktora koji mogu presudno da utiu
na spoljanje ponaanje djeteta.
Moderna psihologija obrauje, uglavnom, ove probleme u vezi sa
djejim crteima:

1. faze razvitka djejeg crtea

2. crte kao indikator za opti intelektualni nivo djeteta

3. crte kao projektni mehanizam koji omoguava bolje

sagledavanje unutranjeg ivota djeteta

4.odreivanje polnih i kulturnih razlika na osnovu crtea

5.koritenje crtea u terapiji djeteta koje se negativno prilagodilo

svojoj sredini

6. opta pedagoka psihologija crtanja i mjerenja uspjeha u koli,

kao i pronalaenje talenata.
Razvojni aspekti djejeg crtea

Djeca u razvoju umjetnikih sposobnosti prolaze oekivane

progresivne promjene, promjene karakteristine za svaku dobnu
skupinu. Ovi se razvojni stadiji nameu kao univerzalni, ono to
prolaze djeca u cijelom svijetu, a te uobiajene karakteristike
ostavljanja osobnog traga odraz su elje svakog normalnog djeteta
da komunicira kroz umjetniku ekspresiju.

Iako postoje mnoge minuciozne rasprave o razvojnim stadijima u

djejoj umjetnosti, veina terapeuta i onih koji rade s djecom ima
ogranieno poznavanje kako se to djeca izraavaju s obzirom na
svoju dob, iako je to razumijevanje esencijalno za pristup djejim
djelima. Takvo znanje daje terapeutu referentnu taku za opaanje
i rehabilitaciju djece s razvojnim ili fizikim problemima, kao i
traumatizirane djece, one koja prolaze krizna razdoblja i
emocionalne poremeaje koji mogu biti rezultat zlostavljanja.
Krajem 19. i poetkom 20. stoljea, istraivai su poeli
opisivati karakteristike razvojnih stadija umjetnike ekspresije u
djece, a taj rani rad rezultirao je grubim opaanjem triju stadija
umjetnikog razvoja:

1. Faza krabanja / vrljanja u kojoj se crte sastoji od

dezorganiziranih rasutih linija, a kasnije i u formi kondenziranih
linija i okruglih oblika.

2. Shematska faza u kojoj djeca razvijaju sheme s kojima se

reprezentiraju ljudske figure, objekti i okoli.
3. Naturalistika faza u kojoj se pojavljuju realistiniji, ivlji

detalji.
Ova podjela je uprkos svojoj irini i openitosti, posluila kao
osnova za daljnju analizu. Ve 1921. Burt opaa da djeca poinju
krabati ili vrljati u dobi od 2. do 3. godine, da se do dobi od 4.
godine poinju pojavljivati odvojene linije, koje daju podlogu da se
prijee na stadij pete i este godine, kad djeca poinju crtati oblike
koji predstavljaju ono to vide oko sebe, te da u dobi od sedme do
jedanaeste godine raste njihova sposobnost da realistino
ilustriraju objekte i figure i otkriju dubinu, pokret i boju kakvu
nalazimo u prirodi.

Burt je takoer zamijetio da djeca naginju tome da odbace

umjetnost u predadolescentnim godinama, potiskujui svoj interes
za takvu vrstu ekspresije zbog manjka samopouzdanja u svoje
sposobnosti ili zbog nedostatka ohrabrenja od strane okoline.
Kasnije je na ovom podruju istraivao i Lowenfeld koji je vjerovao
da je djeji razvoj u umjetnosti analogan procesu organizacije misli,
tj. razvoju kognitivnih sposobnosti, a djeje stvaranje je u ovom
smislu pokazatelj napretka u mnogim sferama motornih
sposobnosti, percepcije, jezika, stvaranja simbola, osjetilne svijesti i
prostorne orijentacije. Mnogi likovni pedagozi i art-terapeuti i danas
koriste est Lowenfeldovih razvojnih stadija, u mnogome baziranih
na ranijem radu Burta i drugih, kao standard za procjenu likovnog
razvoja u djece:
1. krabanje (od 2. do 4. god.) - najraniji crtei esto kinestetski
motivirani, s vremenom postaju reprezentativni odrazi mentalne
aktivnosti; razni tipovi krabanja kao to su dezorganizirani,
longitudinalni i cirkularni; na kraju ovog stadija dolazi do
davanja naziva krabotinama.

2. Pretshematski stadij (od 4. do 7. god.) - rani razvoj

reprezentacijskih simbola, posebno rudimentarnih oblika koji
predstavljaju ljude.

3. Shematski stadij (od 7. do 9. god.) - daljnji razvoj

reprezentacijskih simbola, posebno shema za figure, predmete,
kompoziciju i boju; upotreba linije kao podloge.
4. Rani realizam (od 9. do 11.god.) - rastua vjetina u prikazima
prostorne dubine i boje u prirodi, zajedno s poveanjem rigidnosti u
izraavanju.

5. Pseudorealizam (od 11. do 13. god.) - kritinija svijest o ljudskim

figurama i okolini uz veu panju posveenu detaljima; daljni porast
rigidnosti u likovnom izraavanju; karikatura.

6. Razdoblje odluke (adolescencija) - izraavanje je sofisticiranije i

detaljnije: neka djeca ne dosegnu ovaj period ako ne nastave ili ih
se ne ohrabruje da umjetniki stvaraju.
Treba imati na umu da su dobni rasponi u odreivanju stadija
razvoja samo aproksimacije; drugim rijeima, moe doi do
preklapanja meu razdobljima, u stilu crtanja, te vjetini koja se
smatra normalnom za pojedini stadij.

Djeca takoer mogu etati meu stadijima, naprijed i nazad,

to govori o potrebi da se u primjeni ovog shvatanja razvoja mora
odrati razina fleksibilnosti. Sada emo se pozabaviti detaljnijim
opisom svakog od navedenih est stadija.
1.STADIJ: KRABANJE / VRLJANJE

U ovom stadiju koji se pojavljuje u dobi od oko 18 mjeseci pa sve

do tree godine, djeca poinju stvarati prve tragove na papiru (ili
nekim drugim povrinama). Ovo razdoblje poklapa se sa kasnijom
fazom senzomotornog perioda prema Piagetovoj teoriji kognitivnog
razvoja. U ovom razdoblju dijete razmilja kinestetski, poinje
poboljavati vizualnu i motornu koordinaciju te se poinje penjati,
hodati i trati. Krajem ovog perioda, oko 3. godine razvija se mo
simbolikog miljenja i poinje klasifikacija onog to je vidljivo u
okolini po boji, obliku i veliini, a znaajan je i razvoj jezika. vrljanje
i ostali pokuaji crtanja u ovoj dobi odraz su vjebanja koordonacije
izmeu oka i ruke, pa slijed razvoja ide od grube do fine motorne
koordinacije koja se manifestira u djejim likovnim radovima.
vrljanje, meutim, moe sadravati znaenje za dijete, iako
nisu u obliku slikovne reprezentacije. Npr. ono to se ini
nasumino povuenim linijama moe prikazivati psa koji trci ili
balon koji lebdi, vie u smislu opisivanja pokreta nego
doslovnog predoavanja objekta. Na taj nain vrljanje je
poetak djejeg shvatanja da linije i oblici mogu doarati ono to
se registrira u okolini, to moe biti potpomognuto roditeljskim
primjedbama o tome ta crte predstavlja.

Slika 1. Primjer vrljanja djeteta u dobi od 3 godine

Nekoliko istraivaa pokualo je kategorizirati pojavnost
vrljanja; Lowenfeld je npr. razvrstao taj stadij crtea na etiri
oblika:

1. neuredni ili dezorganizirani, koji u sebi ne sadri kontrolu

pokreta i doima se haotinim;

2. longitudinalni, koji podrazumijeva ponovljene pokrete i

uspostavu odreene razine koordinacije u i kontrole pri
ostavljanju tragova;

3. cirkularni, koji zahtijeva jo vei stepen vjetine;

4. imenovanje krabotina za koje je Lowenfeld smatrao da

predstavlja prijelaz sa kinestetskog na imaginativno miljenje u
djetetovoj svijesti. U ovom stadiju boja se ne upotrebljava
svjesno, ve dijete u njoj uiva bez odreenih namjera pri
njenom koritenju.
2. STADIJ: OSNOVNI OBLICI

U dobi od tree do etvrte godine djeca i dalje mogu uivati u

krabanju i vrljanju, ali se pri tome razvija njihov angaman u
imenovanju ili ak smiljanju pria kojima nastoje dati smisao
svojim radovima. Ovaj stadij u grubim crtama tee paralelno sa
Piagetovim ranim predoperacijskim periodom, posebno sa
njegovom pretkonceptualnom fazom koja traje od druge do etvrte
godine. Kao glavna razvojna oznaka u ovom periodu stvaralatva je
sposobnost da se ono to je na papiru povee sa okolnim svijetom.
Za terapijsku praksu vana je injenica da e djeca htjeti priati o
svojim radovima iako u ogranienom verbalnom opsegu.

Gardner pak razlikuje dva glavna tipa ponaanja (koje naravno ne

treba rigidno shvatiti) u male djece koja mogu biti bitna za
razumijevanje sadraja kao i za komunikaciju vezanu uz crtee.
Jedna djeca su patterners (engl. pattern = uzorak, u nedostatku
adekvatnog prijevoda) tj. zainteresirana su za uzorke i
karakteristike kao to su boje, veliinu i oblik, te uivaju u
eksperimentiranju i istraivanju ali esto ne i u socijalnoj interakciji,
to znai da nee naginjati tome da se oituju i pojasne svoje crtee.
Drugu djecu Gardner naziva dramatiarima (engl. dramatists)
zato to pokazuju veu ekspresivnost, interes za akciju i
pustolovine, te za dramatine prie koje takoer povezuju sa
crteima.

Oko tree ili etvrte godine dijete poinje da objanjava ta radi dok
ara. Ono pria crtajui : Ovo je mama kako ide na pijacu, ovo je voz,
ovo mu dim izlazi, mada se nita od svega toga ne moe da vidi na
crteu. Ipak je ovo objanjenje znak za veliku promjenu koja je nasupila
jer dijete je prelo sa kinestikog stajalita na imaginarno. Drugim
rijeima, dok se dijete ranije zadovoljavalo samo pokretima, ono im
sada poinje pridavati odreeno spoljanje iskustvo.
3. STADIJ: LJUDSKI OBLICI I POETNE SHEME

Ovaj period poklapa se sa trajanjem predoperacijskog perioda (od

etvrte do sedme godine), posebno kasnijeg dijela u kojem raste
sposobnost simbolikog predoavanja. Posebnu vanost u ovo
vrijeme ima djeji osjeaj i koncepcija prostora, kojeg se doivljava
primarno vezanog uz sebe i vlastito tijelo.

U crtakim nastojanjima pojavljuju se rudimentarne ljudske figure,

esto nazivane punoglavcima zbog svoje slinosti sa prvim
stadijem razvoja abe u odraslu jedinku. Iako postoje razlike meu
djecom u crtanju punoglavaca, esto se doimaju identinima iako
mogu predstavljati razliite ljude: sastoje se od rudimentarne glave
(krug), zajedno s dvije noge (dvije linije povuene iz kruga) i rjee
dvije ruke (dvije linije na suprotnim stranama kruga).
Slika 2. Primjer punoglavaca
Koritenje boje jo uvijek je subjektivnog karaktera, iako neka
djeca poinju povezivati boju na svojim crteima sa onime to
percipiraju u okolini (npr. lice je zeleno). Lowenfeld je ovo
vrijeme klasificirao kao pretshematski stadij umjetnikog razvoja,
naglaavajui vezu koja se u njemu uspostavlja izmeu crtanja,
miljenja i stvarnosti.

Djeca jo uvijek svjesno ne pristupaju kompoziciji i dizajnu, pa

crtaju objekte na papiru bez neke temeljne linije na kojoj bi bili
postavljeni i takoer ne postoji odmjeravanje i usklaivanje
veliine objekta. S vremenom djeca postaju sposobna crtati
raznolike figure, ukljuujui trup uz glavu, te dodavati vie detalja
- prste, zube, obrve, kosu i ui. Pojavljuju se i rudimentarni oblici
ivotinja, isprva kao punoglavci s vie nogu (npr. konj i pas), te
se razvijaju sheme za kue i prvi jasni prikazi uobiajenih
predmeta iz okoline kao to je sunce, cvijee i drvee.
4.STADIJ: RAZVOJ VIZUELNE SHEME

U etvrtom razvojnom stadiju (od 6./7. do 9. godine) razvoj

vizualnih shema u likovnom izraavanju odraz je razvoja
kognitivnih sposobnosti u kasnijem dijelu predoperacijskog
perioda i na poetku faze konkretnih operacija. Prema Piagetu
djeca nastoje pronai red u okoliu i razviti pravila ponaanja i
strukturiranosti u svom ivotu.

Djeca od 6. pa do 9. godine ivota brzo napreduju na umjetnikom

podruju te se razvijaju vizualni simboli i prave vizualne sheme.
Dolazi do otkria povezanosti boje i objekata , a katkad se boja
koristi ak na rigidan nain. Crte se poinje konstruirati na
osnovi, najee ravnoj liniji koja reprezentira tlo (moe ih biti i
dvije) ili se u tu svrhu koristi rub papira, a moe se pojaviti i crta
koja simbolizira nebo; ali jo ne postoji prava tendencija
prikazivanja svijeta na trodimenzionalan nain.
Slika 3. Crte sa temeljnom linijom
Ljudska figura koju je ranije predstavljao punoglavac sad je
potpuno zamijenjena figurom koja ima glavu i trup, kao i dodatne
detalje. este su i prozirne ili rendgen-slike, npr. kua u kojoj se
vide sve sobe ili prozirni predmeti koji doputaju da se vidi ono
to je iza dijete koje se skriva iza stola.

Radovi djece u ovoj dobi puni su boja i esto armantni odraslom

promatrau zbog slobode izraavanja i kreativnosti. Djeca
takoer cesto poseu za stilskim sredstvom preuveliavanja
objekata ili pak isputanjem nepotrebnih elemenata, pa je pri
pregledavanju radova u dijagnostike svrhe teko rei koja su
preuveliavanja, propusti i dramatini naglasci zabrinjavajui.
Tokom ovog razdoblja poveava se i sposobnost ilustracije
dogaaja koji slijede jedan drugog, odnosno crtei koji
podrazumijevaju seriju dogaaja.
5.STADIJ: REALIZAM

U ovom razdoblju (od

9. do 12. god.)
nastavlja se period
konkretnih operacija i
djeca se udaljavaju od
iskljuivo
egocentrinog naina
miljenja poinju
uzimati u obzir misli,
osjeaje i stavove
drugih.

Slika 4. Autoportret 11- togodinje djevojice

Openito gledano, u dobi od 9 i 10 godina djeca ele postii to
realniji dojam u svojim radovima; raste kompleksnost upotrebe
linije, oblika i detalja, poinju prvi pokuaji crtanja u perspektivi,
istie se upotreba boja, a ljudska figura poprima detaljnije i
raznolike elemente posebno s obzirom na spol.

Budui da je glavna elja postii fotografski efekt , prisutan

je i izraen kriticizam to jasnije crte ivotnije izgleda, to mu je
vea kvaliteta. Takav stav dovodi do isputanja detalja i objekata
za koje dijete misli da ne moe dobro prikazati, pa nije
iznenaujue da karikature i likovi iz crtanih filmova postaju
popularne teme u ovom periodu. Mnoga djeca se obeshrabre i
prestanu crtati, osim ako nemaju dovoljno poticaja i prilika za
daljnji razvoj vjetine, pa je esta pojava da crtei odraslih
izgledaju kao da ih je napravilo dijete od 10 - 11 godina.
6.STADIJ: ADOLESCENCIJA

Zbog prethodno spomenutih razloga, veina odraslih nikad ne

dosegne ovaj stadij, alioni koji nastave, ve u dobi od 13 i 14
godina u stanju su jasnije i efektivnije koristiti perspektivu,
ukljuuju vei obim detalja u svoje radove, poveava im se
kritika percepcija okoline, vjetije rukuju s raznim materijalima,
posveuju vie panje boji i dizajnu i postaju sposobni stvarati
apstraktne slike. Radovi adolescenata cesto odiu odreenom
atmosferom i doimaju se kao vrlo osoban izraaj. Dok se
mlada djeca usmjeravaju na crtanje ljudi, ivotinja i okolia,
adolescenti koriste ove elemente namjerno ih simbolizirajui i
koristei ih kao nain prijenosa miljenja o odreenim
problemima, demonstraciju vlastite filozofije i samih sebe.
PRECRTAVANJE

Razlika koju mala djeca rade oko precrtavanja oblika je jedino to

da li su objekti otvoreni ili zatvoreni. Njima su krug, kvadrat i romb
identini po tome to su svi zatvoreni. Poto je krug najlake
nacrtati, mala djeca ga koriste da bi s njim prikazala sve zatvorene
oblike. Kada ponu analizirati njihove geometrijske osobine,
razlike prenose i na svoje crtee. Sposobnost precrtavanja ak i
vrlo jednostavne geometrijske forme je vrlo sloena. ak i kad
dijete shvati da treba reproducirati crte onako kako izgleda, ono
mora donijeti niz odluka tijekom planiranja crtea. Mora ga
razdvojiti na sastavne dijelove i odluiti gdje poeti i kojim smjerom
e krenuti, da bi dobio dobar prostorni raspored. Ako se djeci
pomogne u ovim aspektima, njihova sposobnost precrtavanja se
znatno poboljava. Neke je oblike lake precrtati nego druge, tako
je tee precrtati oblike koji sadre kose linije. U velikoj mjeri to je
posljedica nedostatka pomonih znakova na papiru. Dok se tokom
crtanja kvadrata djeca mogu pomagati horizontalnim i vertikalnim
rubovima papira, kod crtanja romba toga nema, pa je precrtavanje
oteano.
Na crtanje figure moe utjecati i identitet same figure, ako ona
predstavlja neto to je djetetu dobro poznato, onda e manje
obraati panju na detalje i nacrtati je onako kako inae crta
takve objekte. Bolje se precrtavaju besmislene figure, jer dijete
vie obraa panju na ono to stvarno vidi. Vanost precrtavanja
se esto podcjenjuje unato tome to se od djeteta u niz prilika
trai da neto paljivo i tano precrta- npr. kad ui pisanje slova,
precrtava dijagrame i likove iz udbenika, itd. Mnoga starija
djeca paljivo precrtavaju radove druge djece i odraslih kako bi
proirila svoj crtaki repertoar i crtala realistinije slike. Zato se
sposobnost precrtavanja ne bi smjela potcjenjivati, nego
njegovati, te razmiljati o nainima na koje bi se mogla iskoristiti
u kreativne svrhe.
OMETANJE DJEJEG STVARALATVA

Zbog nepoznavanja i nerazumijevanja uloge i funkcije djejeg

stvaralatva u razvoju djece moe doi do njegovog ometanja. To
se najee dogaa zbog elje okoline da naui dijete kako neto
nacrtati, naslikati i napraviti. Time se postie obrnut uinak ,
umjesto razvoja i interesa djeteta za rad, dijete obino odustane
od svojih oblika i prilazi na vie ili manje uspjeno oponaanje
danih predloaka.
Naini na koji se moe ometati kreativnost moemo podijeliti na
dvije skupine. Prvu ine svi oblici izravnog interveniranja u djeje
radove.

Crtanje djeci

Ovo je najdrastiniji primjer negativnog upletanja u razvoj djejih

likovnih sposobnosti. Nacrtane oblike djeca u biti ne razumiju, ali
zbog autoriteta odraslih ona ih pokuavaju oponaati. Time se
prekida prirodni nain opaanja, shvatanja i stvaranja oblika u
djece i navikava ih se na pasivnost.
Ispravljanje djejih oblika

Svako poduavanje djece kako da neto nacrtaju, naslikaju ili

naprave naruava vlastita vienja djece i stvara kod njih
nepovjerenje u vlastite oblike, te u njima budi osjeaj nemoi i
nesigurnosti.

Slikovnice za bojenje

Jednostavni oblici u slikovnicama se lako urezuju u djeje

pamenje i vraaju se iz njega kad god im zatreba slian
oblik.. Suprotno tome, ispunjavanjem naturalistikih oblika
dijete postaje svjesno njihove sloenosti i realistinosti koja je
njemu nedostupna, iz ega ono moe zakljuiti da nije
sposobno za likovni rad.
Izlaganje djejih radova

esto izlaganje djejih radova i primjera na svim mjestima, i

stalna prisutnost u njihovoj okolini im se nesvjesno nameu i
zastiru njihova vlastita vienja i oblike. irenje shematskih
oblika meu djecom dovodi do masovne pojave uniformnih,
neinventivnih i praznih oblika u likovnim radovima djece,
odnosno sprjeavanja razvoja jednog dijela njihovih
sposobnosti i duha.
Drugu skupinu ine neki odgojni postupci i stavovi:

Vrednovanje i procjenjivanje likovnih radova djece

Svako ocjenjivanje ili usporeivanje likovnih radova djece pred

njima samima blokira njihov osjeaj slobode, a time i spontanost,
odnosno sposobnost stvaralatva. Ako je neki djetetov rad dobro
ocijenjen ono e se dobro osjeati i imati elju da nastavi, ali ako
je slijedei rad loije ocjenjen, djetetovo zadovoljstvo e opadati i
ono e se sve vie povlaiti i odustajati od likovnog rada.

Komentiranje i prigovaranje

Jednako kao i ocjenjivanje, svaki komentar ili prigovor, pokazano

ili prikriveno nezadovoljstvo izaziva nesigurnost kod djeteta i
remeti njegovu sposobnost za rad.
Prenaglaavanje vrijednosti

Pretjerana pohvala takoer ima negativan utjecaj i umjesto da je

djetetu cilj njegovog rada uivanje u svom stvaralatvu, njegov
primarni cilj postaje pohvala, to osobito u grupi djece rezultira
nezdravim odnosima.

Urednost i preciznost

Inzistiranje na urednosti i istoi radova obino rezultira

suprotnim uinkom, a precizno crtanje samo po sebi nije nikakva
vrijednost, a sluajne mrlje ne umanjuju vrijednost rada ve je
njegov cilj unutranji procesi koje je taj rad potaknuo u djetetu.
POTICANJE DJEJEG STVARALATVA

Djeca e se stvaralaki izraavati i stvaralaki e oblikovati

uvijek kad im je data sloboda da budu ono to jesu da vide na
svoj nain, da poimaju i misle svojom logikom, drugim rijeima,
da imaju pravo na svoje individualno izraavanje i stvaranje u
punom smislu rijei. Kada djeca prate neku pojavu vanjskog ili
unutranjeg svijeta, promatraju je njima svojstvenim nainom
neposrednog kontakta i poistovjeivanja s njom, njihova e
interpretacija biti stvaralaka. Pokreta toga je unutranji poriv
koji se oituje kao radoznalost i interes djece, a ovisno u koliko
mjeri su oni ouvani postoje i osnovni uvjeti za stvaralatvo.
Usmjerenost panje djeteta koja nadilazi uobiajenu percepciju
moemo nazvati stvaralakom percepcijom. Tek kada se ona
uspostavi dijete moe uiniti slijedei korak i likovno izraziti to je
opazilo i otkrilo. Da bi percipirani sadraji i otkria sazreli, razvili
se, te dublje i trajnije urezali u svijest djece, potrebno je da se oni
konkretiziraju i ostvare putem nekog medija izraavanja. Jedan od
njih je likovno izraavanje i stvaranje, odnosno crtanje ,slikanje i
oblikovanje u glini. Likovno izraeni i ostvareni sadraji povratno
osnauju sposobnosti opaanja, predoavanja i shvatanja djece,
a to opet rezultira snanijim i bogatijim stvarima. Tako se
uspostavlja prirodni proces rasta i razvoja njihove svijesti i
sposobnosti.
Postoji nekoliko naina da u djece pobudimo interes za pojave u
svijetu te njihovo likovno izraavanje, odnosno oblikovanje:
1. Usmjeravanje opaanja

Prvi i najjednostavniji nain poticanja djece je usmjeravanje

njihova opaanja na neki oblik ili pojavu, npr. na drvo, kuu, let,
rast i sl. Ono to e djecu najvie zaokupiti i zainteresirati bit e
ivot, funkcija i svojstva oblika, zatim slijedi zanimanje za dijelove
oblika, pa za veliine, vizualna obiljeja lika, materijal, boju i
detalje. Poto dijete na taj nain upozna i doivi neki oblik ili
pojavu, ono e ih lako i originalno izraziti likovnim medijem.
Vrijeme potrebno da dijete neto percipira i doivi obino je kratko.
Ponekad je to samo rezultat intenzivnog interesa i koncentracije
koji donosi neoekivane uvide. Drugim rijeima, djeca ne crtaju
ono to konkretno vide, nego ono to izdvajaju, pamte i poimaju o
nekom obliku ili pojavi.
2. Aktiviranje sjeanja

Drugi nain pokretanja interesa i likovnog izraavanja djece je

razgovor o neemu to su spontano vidjela i doivjela prije kraeg
ili dueg vremena, sve se to smiljeno postavljenim pitanjima moe
obnoviti i u vidu slike pojaviti u njihovoj svijesti, a od toga do
likovnog izraza je malen korak. Dok u likovne radove koji nastaju
nakon usmjerenog promatranja djeca openito unose vie
pojedinanih podataka, u likovne radove nastale prema sjeanju
djeca ee unose znaenja i
odnose meu oblicima, te irinu i cjelovitost dogaanja tako se ta
dva naina dopunjuju i cine komplementarnu cjelinu.

3. Matanje, ilustracije

Matanje se u likovnom izrazu djece najee javlja kao stvaranje

novih varijanti i slika na osnovi poznatih dogaaja ili pojava.
Bogatstvo i originalnost djeje mate uvjetovani su slobodnim,
spontanim i osmiljenim voenjem u likovnom izraavanju svega
to ini okolinu i ivot djece. Tada ona imaju od ega tkati svoje
vizije i ideje.
4. Zamiljanje

Druga via razina stvaranja slika ili imaginacije je sposobnost

djece da razliite predodbe i pojmove iz sfera nevidljive
stvarnosti prenesu u likovni izraz, odnosno u slike i
trodimenzionalne oblike. Pri slobodnom i neometanom
izraavanju djeca e gotovo za svaku pojavu, pojam, osjeaj, za
rijei kojima ne znaju stvarna znaenja, muziku o kojoj nemaju
nikakvih podataka pronai likovni ekvivalent, odnosno likovno
tumaenje.

5. Potvrivanje

Nenametljivo potvrivanje vrijednosti svakog djejeg likovnog

rada, njegove uspjenosti ili ljepote, djetetu znai orijentaciju ili
potvrdu da je na dobrom putu, da je sposobno, da moe i da zna
a sve mu to daje osjeaj sigurnosti i slobode. U takvoj atmosferi
likovno stvaraltvo moe postati stalni i aktivni dio djejeg
ivljenja i dogaati se prirodno i lako.
Hvala na panji !