Prijetnje vodenim ekosustavima

Bosiljka Musta
Sveuilite u Zadru
Klasifikacija izvora prijetnji vodenom okoliu:

Prema vrsti: prirodno i antropogeno

Prema mjestu: zrak, tlo, voda (more)

 Prirodni izvori prijetnji:

bioloki, kemijski i fizikalni

-vjetrovi
-oborine
-buka
-poveanje/smanjenje populacije neke
vrste
-promjena temperature mora
Antropogeni izvori prijetnji:

-crpljenje nafte
-odlaganje otpada
-industrija
-poljoprivreda
-turizam
-pomorski promet
 Oneienje i zagaenje
vodenih sustava prema mjestu:
TLO: rijeke, podzemne vode, ispiranje
kiom, vjetar, aktivnost ljudi
(otpadne vode, odlaganje otpada itd.)

ZRAK: izmjena na granici more-

atmosfera (otapanje plinova)

MORE: plovila, podmorske buotine,

podmorski naftovodi i plinovodi itd.
 Prijetnje morskom okoliu

Prijetnje slatkovodnom okoliu

Prijetnje estuarijskom okoliu

Otrov-tvar prirodnog ili sintetskog podrijetla i proizvodi dobiveni
od njih, koji uneseni u organizam ili u dodiru s njim mogu ugroziti
zdravlje i ivot organizma ili tetno djelovati na okoli.

Ksenobiotik je svaka tvar koju nalazimo unutar organizma, a da

se obino ne proizvodi niti se oekuje da e unutar njega biti
prisutna. - Termin Ksenobiotik se u ekotoksikologiji koristi u
kontekstu polutanata kao to su dioksini i poliklorirani bifenili, te
njihovog uinka na ivi svijet.

Toksikant je otrovni ksenobiotik, a polutant tvar koja zagauje.

Polutanti mogu biti oneistai - neke kemijske, anorganske tvari,
npr. DDT u vodi, kemikalije, fizikalni faktori (buka), teki metali
(npr. olovo nakupljeno unutar organizma majke moe se
osloboditi laktacijom; teki metali se nakupljaju u korijenu cikle,
mrkve i sl.), te zagaivai - organski materijal (npr. E. coli u vodi -
fekalno zagaenje), bioloki supstrati-krv, mikroorganizmi i sl.
Tipovi oneienja i zagaenja:
Kruti otpad
Toksine tvari
Radioaktivno zagaenje
Termalno zagaenje
Bioloko zagaenje
Eutrofikacija
 Kruti otpad
Turisti/rekreativci 22.1 (%)
Brodovi 17.4
Kanalizacija 13.5
Ribolov 12.5
Doneeno zrakom 1.0
Medicinski materijal 0.1
Neutvreni izvor 33.5
VRSTA MATERIJALA Vrijeme
Autobusna karta 2-4 tjedna
Pamuna tkanina 1-5 mjeseci
Kora od narane ili banane 2 godine
Opuak 1-5 godina
Vunena odjea 1-5 godina
Plastificirani papir 5 godina
Obojeni komad drveta 13 godina
Plastina vreica 10-20 godina
Plastina kutijica za film 20-30 godina
Predmeti od najlona 30-40 godina
Predmeti od koe 50 godina
Limena konzerva 50 godina
Aluminijska konzerva 80-100 godina
Staklena boca 1 milijun godina
Plastina boca BESKONANO
 Toksine tvari
Teki metali (Hg, Pb, Zn, Cu, Cd ...)
Protuobratajne boje (TBT tri-butyl-tin)
Pesticidi (lako se ispiru a sporo
razgrauju)
Poliklorirani bifenili (PCB) maziva
Nafta (najmanje je toksina sirova nafta)
Policikliki aromatski ugljikovodici (PAH)
derivati fosilnih goriva
 Toksini organski spojevi:

Prm. perzistentni organofosfatni spojevi (POP)

Naftni proizvodi
Pesticidi
Herbicidi
Industrijski otpad
 Pesticidi
iroko se primjenjuju u poljoprivredi, odakle ispiranjem
tla dospijevaju u more
Najopasniji pesticidi su oni koji imaju sljedee osobine:
(1) lako se ispiru iz tla; (2) u moru se sporo razgrauju
Poliklorirani bifenili (PCB)
iroka primjena u industriji maziva
Vrlo su toksini za sve morske organizme, te
kancerogeni za ljude
Kemijski su stabilni i netopljivi u vodi
U ovu skupinu spojeva spada DIOKSIN (TCDD) jedan
od najopsanijih otrova.
Bio je prisutan u kemikaliji Agent Orange koja je u
vijetnamskom ratu upotrebljavana za defolijaciju uma
Dioksini su najrairenije toksine kemikalije u okoliu
koje su posljedica industrijskih, tehnolokih aktivnosti
ovjeka. Utjecaj na zdravlje im je usporediv s
utjecajem pesticida-DDT.
Dioksin se kao naziv odnosi na veliku grupu od 210
razliitih dioksina i furana od ega je njih 17 izrazito
toksino. Najprouavaniji je i najtoksiniji dioksinski
spoj 2,3,7,8-tetraklorodibenzo-p-dioksin (engl. 2,3,7,8-
tetrachlorodibenzo-p-dioxin-TCDD). Dioksini su
bezbojne, bezmirisne organske tvari koje sadre ugljik,
vodik, kisik i klor.
Dioksini se generiraju kao nenamjerni nus-produkti
procesa gorenja (industrija, domainstva- -posebno
gorenje drva, prirodne katastrofe i incidenti-umski
poari, vulkanske erupcije, te posebice nekontrolirano
spaljivanje opasnog otpada).
Prijenos dioksina iz zraka

Iz zraka u tlo mogu dospjeti kroz oneieni mulj ili kompost,

izlijevanjem ili erozijom iz oneienih podruja. Nisu topljivi u
vodi, adsorbiraju se na mineralne i organske estice koje se
suspendiraju u vodi. Na taj nain dioksini, koji su doneeni zrakom
dospiju do povrine oceana i mora, te se ukljuuju u vodeni
hranidbeni lanac.

Meso, jaja, mlijeko, uzgojene ribe i druga hrana mogu biti

oneieni s dioksinima iz stone hrane kojom se hrane te
ivotinje. Morske ribe sadre 100 000 puta vie dioksina nego
vodeni okoli u kojemu ive.
 Teki metali:

Cd, Pb, Cu, Zn, Hg itd.

 Izvori tekih metala

Otpadni produkti brojnih industrijskih procesa

(npr. industrija celuloze oslobaa ivu)
Urbana naselja (kanalizacijske vode; olovo na
prometnicama)
Teki metali su sastavni dio razliitih pesticida i
protuobratajnih boja (tri-butyl-tin)
Kadmij Prirodno se pojavljuje kao primjesa u sulfidnim rudama
cinka i olova (sfaleritu i galenitu) i nusprodukt je pri dobivanju
cinka.
U proizvodnji se najvie koristi u nikal-kadmij baterijama (Ni-Cd
baterije koje se mogu puniti), te kao kadmijev telurid u solarnim
ploama.
Veoma je toksian i kancerogen, pa je njegova ukupna upotreba
opala 10 puta izmeu 1970 i 2009, a EU je 2004. zabranila
uporabu kadmija u elektronici osim u nekim izuzetcima.
Kadmij dolazi u okoli iz prirodnih izvora, ali i kao posljedica
ovjekove djelatnosti u industriji i poljoprivredi, i potencijalna je
opasnost u okoliu. Ljudi su izloeni kadmiju prilikom gorenja
fosilnih goriva i komunalnog otpada, te kroz oneienu hranu i
vodu, koji su glavni izvoru izloenosti kadmiju za nepuae, a
duhan odnosno puenje za puae. U ivotinja je pronaen u
bubrezima i jetrama.
Olovo- U prirodi se nalazi u obliku olovnog sulfida u rudi koja se
naziva olovni sjajnik te u rudama zajedno sa srebrom, cinkom i
bakrom, te kao samorodno olovo.
S obzirom da nije podloan koroziji, pa se upotrebljava za
dranje jako korozivnih kapljevina npr. sumporne kiseline, te
otuda i njegova primjena za akumulatore. Koristi se i za
proizvodnju odreenih vrsta stakla.
Najrairenija je njegova primjena u novije vrijeme bila u obliku
organskog spoja tetraetil olova za poveanje oktanskog broja u
benzinu. Lako se kuje i oblikuje, pa se koristi i u graevini.
Ukupna svjetska godinja proizvodnja je oko 8 milijuna tona, od
ega je polovica iz recikliranog otpada. Zbog tehnoloke
aktivnosti ljudi, danas se pojavljuje i u atmosferi kao olovni
sulfat i olovni karbonat.
Bakar-u prirodi je rijedak u elementarnom stanju, moe ga se
nai rasprenoga u stijenama u obliku sitnog zrnja, ploica,
granica ili mahovinasto isprepletenih niti (najee kao kemijski
istoga ili sa malo primjesa srebra i bizmuta). Poznato je oko
240 ruda bakra. Najvie ga ima u sulfidnim rudama. Glavne
rude: halkopirit daje oko 80% svjetske proizvodnje bakra (sa
srebrom i zlatom kao nusproduktima), halkantit, brohantit.
Zahvaljujui svojim osobinama; otpornosti prema koroziji i dobrih
mehanikih svojstava, bakar ima vrlo iroku primjenu.
Primjerice, veina elektrinih vodova (osim dalekovoda) izrauje
se od bakra. Bakar se koristi u sredstvima (tkz. Antivegetativni
premazi) za protubrataj na brodovima.
Cink se najvie upotrebljava u proizvodnji nekorozivnih slitina,
mjedi i u galvanizaciji proizvoda od elika i eljeza, kako bi se
sprijeila njihova korozija. Galvanizirani proizvodi se koriste u
izradi aparata za domainstvo. Cink moe sadravati manje
koliine toksinijih metala npr. kadmija (0.01-0.04%) i olova u
obliku oneienja
Spojevi cinka: upotrebljavaju se u tehnici i medicini. Najvaniji su
od njih: cink-oksid (ZnO), cinkovo bjelilo; dobiva se
sagorijevanjem elementarnog cinka, a slui kao bijela boja te za
izradu flastera, sapuna, pudera i masti, zatim za proizvodnju
raznih soli cinka.
iva- Najznaajniji prirodni izvori ive su vulkani iz kojih je oko
polovica atmosferske emisije ive.

Ostali izvori su posljedica ovjekove aktivnosti. 65% nastaje pri

gorenju u termoelektranama na ugljen i plin iz kojih nije prije
gorenja uklonjena, 11% pri proizvodnji zlata emisijom iz rudnika
zlata, 6,8% iz proizvodnje ne-eljeznih metala, 6,4% iz
proizvodnje cementa i 3% iz odlagalita komunalnog i opasnog
otpada, te spaljivanja mulja, 3% iz proizvodnje sode, 1,4% iz
proizvodnje eljeza u elika, 1,1% iz proizvodnje baterija i 2,0% iz
drugih izvora.
 Djelovanje tekih metala na
organizme
Cink i bakar denaturiraju proteine
Bakar blokira respiratorne krvne pigmente
iva i olovo djeluju na ivani sustav
Kadmij djeluje na funkcije bubrega
Organizmi imaju sposobnost stvaranja organskih
kompleksa s metalima i na taj ih nain ine manje
toksinim (iznimka je iva koja je najtoksinija u
organskom kompleksu metiliva)

Prm. rjeavanja problema

Smanjenje primjene tekih metala u industriji; pesticidi koji
ne sadre teke metale; bezolovni benzin itd.
 Bioakumulacija toksinih tvari u
morskim organizmima
Jedna od karakteristika mnogih toksinih tvari (teki
metali, pesticidi, poliklorirani bifenili itd.) je njihovo
koncentriranje u organizmima tijekom vremena
(najee se koncentriraju u pojedinim tkivima i/ili
organima)
Na primjer, kadmij ima tendenciju akumuliranja u
probavnim lijezdama rakova.
Pesticidi i poliklorirani bifenili su netopljivi u vodi, ali se
lako otapaju u mastima pa se koncentriraju u masnim
tkivima organizama (npr. naene su visoke koncentracije
pesticida DDT u masnom tkivu pingvina i drugih morskih
ptica)
Koncentracije tosinih tvari se viestruko poveavaju du
hranidbenih lanaca (biomagnifikacija)
 Nafta i policikliki aromatski
ugljikovodici (PAH)
Sirova nafta je najmanje toksina jer sadri
manje od 5% toksinih aromatskih spojeva
Rafinirana ulja su daleko toksinija jer sadre
40-50% aromatskih spojeva
Toksini aromatski ugljikovodici (derivati fosilnih
goriva) zaustavljaju funkcije staninih membrana
to onemoguava itav niz ivotnih funkcija kao
to su razmnoavanje, razvitak jaja i liinaka,
fitoplanktonsku proizvodnju itd.
Kancerogeni su za sisavce i ribe
Porijeklo nafte i naftnih derivata u svjetskim
morima (procjena za razdoblje 1973-1981 u
tisuama tona)
Gradovi 1080 2500
Tankeri prilikom prekrcaja 600 1080
Nesree tankera 300 400
Druge vrste nesrea 200 750
Taloenje iz atmosfere 300- 600
Prirodna izviranja 200-600
Obalne rafinerije 60-200
Drugi obalni ispusti 50-150
Podmorske buotine 50-80
 Radioaktivno zagaenje
Nuklearne elektrane i brojni nuklearni pokusi
openito su poveali prisutnost radioaktivnih
izotopa na Zemlji, pa tako i u morskom okoliu
Najznaajniji izotopi koji su prisutni u morskoj
vodi su Cezij-137, Stroncij-90 I Plutonij-239
Akutne visoke radijacije do kojih moe doi
incidentnim situacijama uglavnom imaju letalni
uinak
Kronina izloenost niskim radijacijama moe
imati za posljedicu razliite oblike karcinoma, te
genetike promjene kod organizama
Kao i u sluaju tekim metala i pesticida,
radioaktivne doze se akumuliraju tijekom
vremena u organizmu
Kod pacifike plavorepe
tune ulovljene u blizini
obale Kalifornije
utvrena je radioaktivna
kontaminacija koja
potjee iz nedavne
nuklearne nesree u
Fukusimi. (Proceedings of the
National Academy of Sciences.)
 Termalno zagaenje
Mnoga industrijska postrojenja, posebice
nuklearne i termoelektrane koriste morsku
vodu kao rashladnu i nakon njenog
prolaska kroz sustave za hlaenje
isputaju je natrag u more ali zagrijanu
iznad temperature okolnog mora
Zagrijana morska voda djeluje na morske
organizme I ekosustave na dva naina:
Nagla promjena temperature koja se
dogaa u neposrednoj blizini ispusta moe
izazvati trenutanu smrt (letalni efekt) ili
stres I fizioloke poremeaje (subletalni
efekti)
Povienje temperature mora moe
rezultirati poveanom primarnom
proizvodnjom i bakterijskom razgradnjom
moe imati za posljedicu ubrzavanje
procesa eutrofikacije
 izvor:
www.hah.hr/doc/prirucnik.doc
http://www.hah.hr/pdf/Knjiga_kemijske_i_fizikalne_opasnosti.pdf
http://www.pse.pbf.hr/hrvatski/elementi/cu/index.html
M.oli: Biologija i ekologija mora
https://www.pfst.hr/uploads/ZMMO_predavanje_7.pdf