Klinički centar Univerziteta u Sarajevu

Klinika za nuklearnu medicinu

“Teach the Teachers”
Sarajevo, 20.11.2009.

UVOD U NUKLEARNU FIZIKU

Mr.sci. Amra Skopljak-Beganović, dipl.fizičar

1
 Otkriće radioaktivnosti
• Prirodnu radioaktivnost otkrio je krajem prošlog vijeka francuski
fizičar Anri Bekerel.
• Bekerel je na fotografsku ploču umotanu u crni papir postavio kristal
uranijumove soli i onda sve izlagao sunčevoj svjetlosti.
• Nakon razvijanja fotografske ploče pokazalo se da je ona bila
“osvjetljena”.To je prepisao sunčevoj svjetlosti
• Zbog oblačnosti, odustao je od eksperimenta, i foto ploču umotanu u
crni papir odložio, a preko nje i urarijumsku so. Poslije nekoliko dana
ipak je razvio ploču i na veliko iznenađenje, ustanovio da je i ona
jako ozračena.
• Zaključio je da uranijumova so, spontano, emituje zračenje koje
prolazi kroz papir i izaziva zacrnjenje foto ploče.
• Marija Kiri je ovu pojavu nazvala radioaktivnost.
 Razvoj nuklearne medicine
• Smatra se da početak nuklearne medicine se
dešava u periodu od 1934.g kada je prvi put
otkrivena vještačka radioaktivnost (Bekerel) i
1946.g kada je u Nacionalnom laboratoriju Oak
Ridge proizveden prvi vještački radionuklid koji
se koristio u medicinkske svrhe.
• Osnivačem moderne nuklerne medicine se
smatra Georg von Hevesy koji je začeo ideju
snimanja pomoću radioaktivnih trasera.

3
 Georg von Hevesy
• 1885 – 1966. g
• Mađarski hemičar
• Dobitnik Nobelove
nagrade za hemiju
1943. za svoj rad na
pronalsku
radioaktivnih trasera
hemijskih procesa u
metabolizmu životinja.

4
 Atomsko jezgro i nuklearna fizika

• Nuklearnom fizikom nazivamo fiziku koja

se bavi promjenama unutar atomskog
jezgra.

5
• Atomsko jezgro
– Protoni
– Neutroni

6
 Karakteristike atomske jezgre
• Najvažnije karakteristike atomske jezgre
jezgra su:
– Maseni broj
• Ukupan broj protona i neutrona (nukleona), označava
se slovom A i naziva masenim brojem jezgre
– Atomski broj
• Broj protona u jezgru, koji se označava slovom Z
atomskim ili rednim brojem
– Broj neutrona u jezgru N, pri čemu je N=A-Z
 Atomska jezgra
• Atomska jezgra može biti u različitim energetskim
stanjima.

• Razlikujemo stabilne i nestabilne jezgra.

• Nestabilni izotopi imaju nestabilno jezgro koje se

spontano raspada sve dok ne dođe u stabilno stanje.

• Karakteristike nestabilnog jezgra su:

– Vrijeme poluraspada
– Vrste zračenja emitovanih pri raspadu
– Energije emitovanih zračenja
8
• Radioizotopi (radionuklidi) su radioaktivni
izotopi odgovarajućih hemijskih elemenata
• Prirodni radionuklidi su izotopi jezgara desetak
posljednjih elemenata periodnog sustava.
• Izotopi su atomi istog elementa koji imaju isti
broj protona i elektrona, a različit broj neutrona,
radi čega imaju ista hemijska ali različita fizička
svojstva
• Prirodni radionuklidi se dijele u 3 niza:
208
Pb
1) uranov U - koji završava stabilnim olovom
238
92
82

232
2) neptunijev 90-koji Np završava stabilnim bizmutom 209
83 Bi

3) torijev 23290Th -koji završava stabilnim olovom 206 Pb

82
 Radioaktivnost i RA raspadi
• Radioaktivnost je spontani proces u
kojem se atomsko jezgro emitujući
jednu ili više čestica ili kvanata
elektromagnetnog zračenja
preobražava u drugo jezgro.

• Raspadom početnog jezgra, nastaje

novo jezgro, koje može da ima
različit redni broj Z ili maseni broj A u
odnosu na početno jezgro.
12
 Radioaktivni raspadi
• Radioaktivni raspadi se karakterišu vrstom i
energijom radioaktivnog raspada i vremenom
poluraspada.
• Radioaktivni raspad je statistički proces, na
raspad se ne može utjecati…
• Prirodni radioizotopi (radionuklidi) se raspadaju
na 3 načina , , .
• Raspadom atomskih jezgra emituje se
energija.
• Emisija energije naziva se zračenje.
 Jonizirajuće zračenje
• Svako zračenje energija većih od 12,4 eV,
odnosno talasnih dužina manjih od 100
nm, tj. frekvencije veće od 3·1015Hz koje
ima mogućnost da izazove jonizaciju tj. da
razbije električni neutralne atome u
nabijene čestice naziva se jonizirajuće
zračenje.

14
 Emisija energije
• Energija (zračenje) može da se emituje
u
– obliku čestica:
• Protoni, elektroni, neutroni
– U obliku elektromagnetnog talasa
• gama zračenje, X-zračenje, ....
 Radioaktivni raspadi
• Radioaktivni raspadi
– alfa
– beta
• beta-
• beta+
– gama
 Alfa raspadi
Alfa česticom se naziva jezgro helijuma 4,

4He, koje je sastavljeno od dva protona i dva neutrona.

Pri alfa raspadu jezgra prelaze u stanje niže energije, pri

tome se maseni broj jezgra smanjuje za 4, a atomski broj za
2.
Energija alfa zračenja je precizno definisana, pa da je
spektar zračenja linijski

17
 Alfa raspadi
• Posljedica alfa raspada je emisija alfa
čestica (jezgra atoma helija)
• Imaju veliku energiju – nekoliko MeV
• Mali domet čestice ~µm
• U NM se koriste u terapiji
– At-211, Bi-212, Bi-213

234 + α
92U -> 90Th
238
18
Alfa raspad Ra-223
 Beta raspadi
• Postoje tri tipa beta raspada:
– Beta minus raspad (-)
– Beta plus raspad (+)
– Zahvat elektrona (EC)

20
 Beta minus raspad (-)
• U - raspadu jedan od neutrona u jezgri preživljava
raspad.
• Neutron se u jezgru pretvara u proton koji ostaje
vezan u jezgri, a jezgro napuštaju elektron (beta
zrak) i antineutrino.
• Energija raspada je jednaka razlici početnog i krajnjeg
stanja koje međusobno dijele elektron i antineutrino.
• Zastupljene su sve energije stanja počevši od neke
minimalne do neke maksimalne, koja predstavlja
glavnu karakterstiku svakog beta raspada.
• Energetski spektar beta zračenja je kontinuiran

21
 Beta- raspadi
• Beta čestice se u NM koriste u terapiji
• Najčešći nuklidi koji se koriste su:
– I-131
– Y-90
– Lu-177
– Sm-153
– Sr-89

22
 Beta plus raspad
• Nestabilne atomske jezgre koje imaju višak protona
mogu spontano ostvariti beta plus raspad.
• Beta (plus) raspad se može dogoditi samo unutar
atomskog jezgra, kojem je energija novonastalog
hemijskog elementa ili izotopa veća od energije
hemijskog elementa iz kojeg je radioaktivni raspad
započeo.
• Frédéric i Irène Joliot-Curie su bombardirali atomske
jezgre aluminija s alfa-česticama: 4He + 27Al → 30P +
n, te su primijetili da fosfor-30 zrači pozitrone
• Tada je prvi puta pozitron dobiven u labaratoriju.
 Beta plus raspad (+)

• Proton se raspada u neutron, uz emisiju

pozitrona i antineutrina
 F-18
• Primjer beta plus raspad F-18
• Šema RA raspada kod F-18
 Zahvat elektrona
• Elektronski zahvat (ponekad i inverzni beta raspad) je
način raspada radioaktivnog izotopa koji ima
višak protona u jezgru, a nema dovoljnu energiju da
emituje pozitron;
• Tada jezgro zahvata elektron koji na taj način
smanjuje energiju emitujući x-zrake (fotoni).
• Elektron "reaguje" sa protonom i nastaje neutron
(ostaje u jezgru) i emituje se jedna neutrino čestica.
• Elektronskim zahvatom mogu da se raspadaju i jezgra
koja se prvenstveno raspadaju emisijom pozitrona.
• Na primer, rubidijum-83 se raspada u kripton-83
isključivo zahvatom elektrona (energijska razlika je oko
0,9 MeV)
 Gama raspad
• Jezgro prelazi iz pobuđenog stanja u konačno
stanje sa emisijom gama čestica, koje zovemo
fotoni.
• Jezgro prelazi iz pobuđenog stanja u konačno
stanje sa emisijom gama čestica, koje zovemo
fotoni.

• Ne dolazi do raspada jezgra na drugo jezgro,

28
 Gama raspad

• Foton je kvant elektromagnetnog polja

• Svaki foton nosi kvant energije koja je jednaka
proizvodu Plankove konstante i frekvencije fotona
E=hxn
h- Planckova konstanta
n- frekvencija

• Energije fotona izražene su u eV (elektron volt)

– Energiju od 1 eV dobija čestica koja posjeduje jedinicu
elementarnog naelektrisanja kada pređe potencijalnu razliku
od 1 V.
1eV = 1,6 x 10-19 J
• Radionuklidi, koji emitiraju gama zračenje,
koji se koriste u NM su:
– Tc-99m
– Ga-67
– Tl-201

30
Tc99m šema rsapada
 Zakon radioaktivnih raspada
• Zakon radioaktivnih raspada predviđa da
se broj radioaktivnih jezgri (nuklida)
eksponencijano smanjuje u toku vremena.

λ= konstanta raspada
T½ = vrijeme poluraspada
N0 = početni broj jezgara
N(t) = broj neraspadnutih jezgara
nakon vremena t 32
 Vrijeme poluraspada
• Vrijeme poluraspada izotopa
(radioaktivne supstance) je vrijeme za koje
se raspadne polovina početnog broja
jezgara.
• t½=ln2/λ
• T1/2(Tc-99m)=6h
• T1/2 (I-131)=8 dana
• T1/2(F-18)=110 minuta
• T1/2(F-18)= 271,8 dana
 Efektivno vrijeme polueliminacije

• Efektivno vreme polueliminacije se dobija

kombinovanjem vremena poluraspada i biološkog
vremena polueliminacije.
• 1/Tef=1/T1/2 + 1/Tb

• Poluvrijeme eliminacije (poluvrijeme

izlučivanja ili biološko poluvrijeeme) je vrijeme koje je
potrebno da neka materija (lijek,radioaktivni element i
drugo) izgubi pola
svoje farmakološke, fiziološke ili radiološke aktivnosti

• npr: biološko vrijeme polueliminacije I-131 jeste 180

dana.
 Aktivnost radioaktivnih izvora
• Broj raspada koji se u radioaktivnom
izvoru desi u jedinici vremena naziva se
aktivnost izvora.
• Aktivnost RA izvora zavisi od dvije
veličine:
– Što je veći broj neraspadnutih jezgara u
datom trenutku veći, i broj raspada biti će veći
– Što je vrijeme poluraspada izotopa manje,
tempo raspada će biti veća i broj raspada
veća. 35
• Aktivnost radioaktivnog izvora se može
predstaviti formulom:
A0 = početna aktivnost izvora
• Jedinica za radioaktivnost izvora u
međunarodnom sistemu (SI) jedinica naziva se
bekerel - Bq.
– Aktivnost od 1 Bq ima onaj izvor u kome se u 1 s
dešava jedan raspad.
• Vansistemska jedinica za aktivnost – kiri Ci
– 1 Ci = 3,7 x 1010 Bq
– 1 mCi = 37 MBq
36
 Interakcija sa materijom
• Naelektrisane čestice sa materijom
interaguju na dva načina:
– Kolizija sa elektronom u atomu
– Brehmsstrahlung
• U interakciji fotona sa materijom fotoni gube
svoju energiju na više načina:
– Fotoelektričnom apsorpcijom
– Kompronovim raspršenjem
– Proizvodnjom para

38
 Interakcija fotona sa okolinom
• Pri prolasku kroz apsorber (materiju) snop
fotona biva apsorbovan, dolazi do
atenuacije fotona.

40
 Interakcija fotona sa materijom

• I0 = Intenzitet ulaznog snopa

• k – koeficijent apsorpcije
• x – debljina apsorbera

42
• Koeficijent atenuacije za F-18
• Uz pojam atenuacije pojavljuje se u pojam
veličine koja se zove HVL (half value layer
– poludebljina apsorbera) veličina koja
smanjuje intenzitet snopa na polovicu
ulazne vrijednosti.
– Za Tc-99m je 0,28 mm Pb
– Za I-131 je 3 mm Pb

44
Dozimetrija u zaštiti od zračenja
• Apsorbovana doza
• D=∆ED/∆m
• Količina energije koju zračenje preda jedinici mase
• Gy=1J/kg

• Efekat zračenja u materiji ne ovisi samo o predanoj

energiji, nego i o vrsti zračenja i samoj materiji.

• Da bi se procijenio efekat zračenja s obzirom na

sveukupne okolnosti, apsorbirana se doza koriguje tzv.
faktorima modifikacije. Tek tako korigovana doza je pravi
pokazatelj efekta određenog zračenja na određenu tvar.
 Ekvivalentna doza
• Učinak raznih vrsta i energija zračenja
uspoređuje se s učinkom zračenja
• Ovako izračunata doza naziva
ekvivalentnom dozom.
• Ona najbolje pokazuje učinak zračenja i za
praksu je najvažnija dozimetrijska veličina.
 Ekvivalentna doza
• Ekvivalentna doza (ili dozni ekvivalent) za
biološki učinak jest umnožak apsorbovane
doze D i tzv. težinskog faktor zračenja wr.
• H= wr D,
• za fotone wr =1
• Jedinica je Sv.
Zračenje Faktor
kvalitete Q
• Faktor kvalitete, Q,
X, , 1
definiran je kao
elektroni
funkcija linearnog
Termički 2,3 prijenosa energije,
neutroni LET, mjerom gustoće
Brzi 10 ionizacije duž traga
neutroni ionizirajuće čestice u
Protoni 10 vodi u točki koja se
-čestice 10 promatra
Teški ioni 20
 Efektivna doza

• Efektivna ekvivalentna doza je zbroj

ekvivalentnih doza Hi u pojedinim
dijelovima tijela (organima ili tkivima),
pomnožena s tzv. težinskim faktorima tkiva
wt.
• E=ΣHt wt
• Jedinica za efektivnu dozu je Sv.
 Težinski faktor zračenja

• Opisuje udio štetnih stohastičkih učinaka

što dolazi od tkiva T u odnosu na ukupnu
štetnost stohastičkih učinaka pri jednoliko
ozračenom cijelom tijelu.
Dio tijela Težinski faktor wT
Gonade 0,20
Koštana srž 0,12
Debelo crijevo 0,12
Pluća 0,12
Želudac 0,12
Mjehur 0,05
Dojke 0,05
Jetra 0,05
Ždrijelo 0,05
Štitnjača 0,05
Koža 0,01
Površina kosti 0,01
Ostalo 0,05
Cijelo tijelo 1,00
Efektivne doze zračenja nekih
radiofarmaka
• Radiofarmaci obilježeni Tc-99m

Aplicirana Efektivna Efektivna

radiofarmak aktivnost / doza / doza / mSv
MBq mSv/MBq [rm]

Bicisat 800 0,0080 6,4 [0,64]

HMPAO
500 0,011 5,5 [0,55]
mozak

HMPAO
400 0,017 6,8 [0,68]
leukociti

MAB
300 0,011 3,3 [0,33]
BW2507/183
 Aplicirana Efektivna doza / Efektivna doza /
radiofarmak
aktivnost / MBq mSv/MBq mSv [rm]
MAA 200 0,012 2,4 [0,24]
Ugljik-Tc-99m
10 0,015 0,15 [0,015]
aerosol
DTPA 100 0,0063 0,63 [0,063]

DMSA 160 0,016 2,56 [0,256]

MAG3 100 0,011 1,11 [0,111]

Sn-koloid 80 0,014 1,12 [0,112]

DPD 800 0,0080 6,4 [0,64]

1,46 – [0,146-
HSA 185 – 925 0,0079
7,31 0,731]
MIBI 800 0,0085 6,8 [0,68]

Radiofarmaci
obiljezeni sa Tc-99m
 131-I radiofarmaci
Aplicirana aktivnost Efektivna doza / Efektivna doza /
radiofarmak
/ MBq mSv/MBq mSv [rem]
131I Akumulacija
0,74 6,6 4,88 [0,488]
(15%)
131I Blokirana
- 0,072 -
štitnjača
131I 0,5% - 0,3 -
131I 1,0% - 0,52 -
131I 2,0 - 0,97 -
131I 15% - 6,6 -
131I 35% - 15 -
131I 55% - 24 -
131I -MIBG 2 0,2 0,4 [0,04]
131I-Norkolesterol 4 1,5 6 [0,6]
 Ostali radiofarmaci
Aplicirana aktivnost Efektivna doza / Efektivna doza /
radiofarmak
/ MBq mSv/MBq mSv [rm]

18F-FDG 370 0,03 11,1 [1,11]

Ga-67 300 0,12 36 [3,6]

Tl-201 80 0,23 18,4 [1,84]

111In –oktreotid 185 0,12 22,2 [2,22]

Y-90 citrat 185 0,13 24,1 [2,41]

Sažetak dozimetrijskih veličina