Dobra poljoprivredna praksa

Student: Jovana Šimun 6/18

Profesor:Prof. dr Nataša Mirecki
• Dobra poljoprivredna praksa podrazumijeva proizvodnju hrane na način kojim se vodi
računa o očuvanju životne sredine.

• Cilj je proizvodnja bezbjedne i zdrave hrane uz istovremeno ostvarenje ekonomske

vrijednosti, društvene stabilnosti i zaštite životne sredine.

• Koncept dobre poljoprivredne prakse (Good agricultural practice, GAP) razvijen u

Evropskoj uniji, može dati smjernice za područja u kojima treba promeniti sistem
upravljanja

• Ovaj koncept obuhvata brojne metode, standarde i regulacije koji imaju za cilj
proizvodnju zdravstveno bezbjedne hrane.
 PRINCIPI GAP-A:

• ograničena i kontrolisana upotreba svih vrsta agrohemikalija;

• higijensko postupanje prilikom proizvodnje i manipulacije poljoprivrednih
proizvoda;
• obezbjeđenje uputstava i zapisivanje svih aktivnosti uz obezbjeđenje
sledljivosti;
• jedinstvena pravila koja omogućavaju nepristrasnu verifikaciju (potvrda da
je sve rađeno kako treba);
• međusobna komunikacija i razmjena mišljenja između proizvođača,
trgovaca i korisnika proizvoda;
• briga za zaštitu čovekove okoline i održivi razvoj;
• odgovorno postupanje prema zaposlenima na gazdinstvu;
Svaki proizvodni stistem zahtjeva specifičan način rada i proizvodnje, a područja na
kojima treba prilagoditi upravljanje su:

• 1.Zemljište: fizička i hemijska svojstva i biološka aktivnost zemljišta su ključni za

održanje produktivnosti poljoprivrede; upravljanje zemljištem omogućuje smanjenje na
minimum gubitaka kvaliteta zemljišta, zatim gubici erozijom, oticanjem i oceđivanjem
površinskih i podzemnih voda.

• 2. Voda: na poljoprivredi je velika odgovornost upravljanja izvorima vode, kvanitativno i

kvalitativno; kriterijum dobre poljoprivredne prakse predstavlja brižljivo raspolaganje
izvorima vode i efikasno korišćenje za navodnjavanje useva.

• 3. Poljoprivredna proizvodnja: neophodno je obaviti izbor vrsta i sorti uz odgovarajući

plodored i plodosmjenu u skladu s ekološkim uslovima i zahtevima tržišta.

• 4. Zaštita usjeva: očuvanje dobrog zdravstvenog stanja usjeva zahteva dugoročnu

strategiju upravljanja rizikom, uz korišćenje svih mjera integralne i biološke zaštite.
• 5. Ubiranje proizvoda, prerada i skladištenje: ubiranje proizvoda mora da se
organizuje po isteku karence primenjenih agrohemikalija; proizvodi moraju da se
skladište pod odgovarajućim uslovima temperature i vlage i u odgovarajućim
prostorima.

• 6.Upravljanje energijom i otpadom: cilj je da se sve aktivnosti obavljaju na

vrijeme, da se poboljša iskorišćenost ljudskog rada, poveća efikasnost, uvedu
alternativni izvori energije i smanji potrošnja energije, zagađenje sredine svede na
minimum.

• 7. Dobrobit, zdravlje i sigurnost ljudi: da bi poljoprivredna proizvodnja bila

održiva, ona mora biti ekonomski isplativa. Mora da obezbeđuje društvenu i
ekonomsku dobrobit zemljoradnika, njihove lokalne zajednice, ali i njihovo
zdravlje i sigurnost.
KORISTI OD PRIMJENE DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE:

Koristi od dobre poljoprivredne prakse imaju:

• mali, srednji i veliki proizvođači; tako što postižu dodatnu vrijednost svojih
proizvoda i bolji pristup tržištu,
• kupac; tako što stiče povjerenje u sigurnost i kvalitet hrane,
• životna sredina; jer se na taj način minimizira štetan uticaj na okolinu,
• radnik; jer se osigurava odgovoran stav prema njegovom zdravlju i sigurnosti,
• privreda; poboljšava se produktivnost i konkurentnost proizvoda, ostvaruje se veći
profit,
• čovječanstvo; moći će uživati u boljem okruženju.
DOBRA POLJOPRIVREDNA PRAKSA U ZAŠTIĆENOM PROSTORU:

 Omogućava da se zemljište tokom cijele godine intenzivno koristi, smjenjujući

različite usjeve.

 Tržišna kretanja u svijetu pokazuju da je potražnja za kvalitetnom hranom u stalnom

porastu.

 Mjere primjenjivane u konvencionalnoj poljoprivrednoj proizvodnji dovele su do

degradacije resursa koji imaju ograničenu sposobnost samoobnavljanja.

 Plastenička proizvodnja je sve zastupljenija u našim krajevima i to s razlogom –

prinos u plastenicima je nekoliko puta veći u odnosu na proizvodnju na otvorenom, a
samim tim veći su i prihodi.

 Mogućnost proizvodnje kvalitetnog povrća tokom cijele godine.

 Svaka agrotehnička mjera mora biti sprovedena na vrijeme, a povrtari moraju biti
posebno obazrivi kod zaštite
• Sve veći značaj zauzima organska proizvodnja povrća.

• Viši nivo svijesti građana o značaju bezbjednosti hrane i potrebi očuvanja prirodnih
resursa, dovodi do sve veće potražnje za organskim proizvodima, naročito u
razvijenijim zemljama.

• Organska poljoprivreda je održiva poljoprivreda, što znači da organska proizvodnja

ima za cilj da proizvede bezbjednu hranu za ljudsko zdravlje, obezbedi zaštitu i
obnavljanje prirodnih resursa.

• Hrana koja se proizvede organski treba da bude zdrava i bezbjedna, bez bilo kakvih
hemijskih materija, a posebno treba da se odlikuje visokim kvalitetom u smislu
nivoa nutritivnih vrijednosti.

https://www.google.com/search?biw=1318&bih=657&tbm=isch&sa=1&ei=fyraW8bLGs2YsAfcm72gBQ&q=organska+pr
oizvodnja+povrca&oq=organska+proizvodnja+povrca&gs_l=img
• Trenutno, visok stepen angažovanja radne snage i mala ponuda uodnosu na tražnju, čine
da ovi proizvodi imaju visoku cijenu u odnosu na proizvode konvencionalne
poljoprivrede.

• Viša cijena ovih proizvoda zapravo je opravdana, jer obuhvata cijenu eliminisanja
negativnih efekata konvencionalne proizvodnje.

• Upotreba hemijskih sredstava strogo je zabranjena u organskoj proizvodnji, kao i

upotreba antibiotika, hormona i slično.

• Potpuno se koriste i klimatski,zemljišni i ljudski resursi, ali na ekološki odgovoran način i

pomaže se proces njihovog prirodnog obnavljanja kako bi bili očuvani i harmonično
funkcionisali.

https://www.google.com/search?biw=131
8&bih=657&tbm=isch&sa=1&ei=ty3aW-
Organska vs konvencionalna poljoprivredna prozvodnja – argumenti i
suštinske razlike:

• Organska i konvencionalna poljoprivreda su antipodi, što otvara pitanje ili

organskapoljoprivreda ili konvencionalna poljoprivreda.

 Realna opcija je kombinacijakonvencionalne i organske poljoprivrede

• Organska i konvencionalna proizvodnja povrća u zaštićenom prostoru u pogledu

primjenjenih tehnologija mnogo se ne razlikuju .

 Suštinska razlika je u koncepciji đubrenja i zaštite od biljnih bolesti, korova i insekata, jer
organska proizvodnja isključuje upotrebu sintetičkih đubriva,hormona i pesticida.

• Organska proizvodnja je skuplja u cjelini, nije jeftinija kao što mnogi misle.

• Zbog toga su i proizvodi skuplji.

• Prinosi su manji, nema hormona rasta, nema genetske modifikacije da proizvod izgleda
ljepše ili veće itd.
PLASIRANJE PROIZVODA NA TRŽIŠTE I KONKURENTNOST:

o Poznavanja onog kvaliteta koga potrošač zahteva, predstavlja i polaznu osnovu za nove
kvalitete koji se planiraju i razvijaju u cijeloj organizaciji.

o Potrebe potrošača se tokom vremena mijenjaju,postavlja se pitanje koliko se te

promjene prate.

o Konkurentnost jednog proizvoda se može izraziti odnosom kvaliteta i cijene određenog

poljoprivrednog proizvoda.

o Kroz razvoj brenda, kvalitetnog i atraktivnog pakovanja, interesantne promocije,

ponuda preduzeća može postati kvalitetnija i konkurentnija

o Sve više je izražena tendencija da kvalitet bude osnovni element konkurentnosti i

osnova sticanja bolje strategijske pozicije na tržištu
• Ključna riječ jeste “potrošačevo zadovoljstvo”. Potrebno je pažljivo odrediti ciljna tržišta
i posmatrati sa gledišta potrošača.

• Argumenti:
 Potrošač kupuje ponovo.
 Potrošač povoljno drugima govori o proizvodu.
 Manje pažnje posvećuje reklamama konkurencije.
 Kupuje i druge proizvode istog proizvođača.
Izrada marketinškog plana osnovni je uslov za nastupanje na bilo kome tržištu i
postizanje uspjeha.

:https://www.google.com/search?q=plasman+povrca+na+tr%C5%BEi%C5%A1te&source
HACCP SISTEM, KAO DIO DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE:

Hazard – Opasnost po zdravlje u određenoj tački procesa proizvodnje namirnice

Analysis – Analiza opasnosti moguće kontaminacije proizvoda u svakoj tački
procesa proizvodnje namirnice
Critical – Određivanje kritične tačke u procesu po zdravstvenu bezbednost
proizvoda
Control – Kontrola kritične tačke procesa
Point – Tačaka procesa proizvodnje namirnice.

• Obaveza svakog proizvođača je da tržištu pruži kvalitetnu hranu sa određenim

nutritivnim svojstvima ali istovremeno i higijenski ispravnu, sigurnu hranu, čime
će povoljno uticati na zdravlje potrošača.

• Osnovni cilj HACCP koncepta je proizvodnja bezbednih prehrambenih proizvoda.

Dakle, HACCP se ne odnosi na kvalitet proizvoda već na njegovu zdravstvenu
ispravnost.
DOBRA HIGIJENSKA PRAKSA KAO DIO DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE
(GHP):

• U okviru dobre poljoprivredne prakse, čisćenje i higijena imaju posebnu važnost i

smatraju se glavnim elementima dobre higijenske prakse.
• GHP može da se opiše kao skup postupaka kojima se obezbjeđuje čisto, sanitarno
okruženje za proizvodnju, preradu, skladištenje i snadbjevanje poljoprivrednih
proizvoda.
• Drugim rječima, dobra higijenska praksa određuje šta je potrebno da se učini u vezi sa
čišćenjem i higijenom, kao i kada i kotreba da sprovede te poslove.

https://www.telegraf.rs/vesti/beograd/2890548-dobra-higijenska-praksa-preduslov-za-uspesno-poslovanje
Hvala na pažnji