Professional Documents
Culture Documents
Zahtjev za ujedinjenjem s Armenijom, koji je dosegao svoj vrhunac krajem 1980.-ih, počeo je
kao miran poduhvat.
Međutim, sljedećih mjeseci, kako se bližio raspad SSSR-a, pokret se razvio u nasilan sukob
između Armenaca i Azera što je rezultiralo tvrdnjama o etničkom čišćenju s obje strane.
Među-etnički sukob ubrzo se rasplamsao nakon što je parlament Autonomne Oblasti Gorski
Karabah 20. januara 1988. izglasao odluku o pripajanju pokrajine Armeniji.
Nastanak armenskog separatističkog pokreta olakašalo je i stanje u tadašnjem SSSR-u.
Borbe širokih razmjera izbile su u zimu 1992.
Međunarodno posredništvo nekoliko grupa uključujući evropski OSCE, nije bilo uspješno u
donošenju rezolucije s kojom bi obje strane bile zadovoljne.
Do kraja rata 1994. Armenci su imali punu kontrolu nad većinom enklave te su držali i oko 9 %
azerbajdžanskog teritorija.
Kao rezultat sukoba, raseljeno je oko 230.000 Armenaca iz Azerbajdžana te 800.000 Azera iz
Armenije i Karabaha.
Prekid vatre je potpisan uz rusko posredništvo u maj 1994.