Professional Documents
Culture Documents
neprekidno razvija
Neki od pristupa porodične terapije koriste ideje i tehnike
psihoterapeutskih škola i pravaca koje se primarno ne bave
porodicama, već su posvećene individualnom i grupnom tretmanu; u
ovom tekstu baviću se uticajem koju na porodičnu terapiju imaju:
psihoanaliza
bihejvioralna terapija
kognitivnu terapija
klijentocentrična
transakciona analiza
geštalt terapija
egzistencjalistička i
grupna terapija
Uticaj psihoanalize
Cilj klasične psihoanalize je potizanje uvida
- bavi se intrapsihičkim iskustvom
- fokusira se na nesvesne procese
- terapeut zauzima ulogu eksperta koji ove procese interpretira
U poslednje vreme dolazi do promena, zapaža se pomeranje ka više interakcijskom i
kolaborativnom, saradničkom pogledu na ove procese (Larner 2000)
Harry Stack Sullivan /neofrojdizam/ pojedinca razume na osnovu mreže odnosa u koje je
upleten
- bavi se interpersonalnim odnosima, ukazuje na značaj kulture u razvoju ličnosti i bolesti
Karen Hornaj
- osećanja i stavovi su odredjeni kulturološki
- neuroze nisu intrapsihičkog porekla, već predstavljaju način na koji ljudi savladavaju i
kontrolišu svakodnevne interpersonalne probleme
Melanija Klajn razvija teoriju objektnih odnosa
- objekat je predstava drugog u našem psihičkom aparatu; to može da bude osoba, predmet, pojava,
ideja prema kojoj postoji osećanje
- objektni odnosi predstavljaju reprezentaciju odnosa izmedju ljudi; to je sposobnost održavanja
različitih aspekata (pozitivnih i negativnih) neke osobe, sebe, stvarnosti kao celine
- razviti celovitost objekta znači prevazići mehanizam cepanja koji je na ranom uzrastu uobičajn (loša i
dobra majka)
- uticaj na psihološko zdravlje i na formiranje kasnijih odnosa u odraslom dobu
Heinz Kohut
- narcizam - nezadovoljenja potreba na ranom uzrastu, loše vezivanje
- terapija je mogućnost da osoba zadovolji potrebe, da kroz terapijski odnos dobije ono što su roditelji
propustili da urade
- smatra se početkom relacionog pristupa psihoanalizi
Promene prvog reda u porodičnoj terapiji su promene na nivou ponašanja članova porodice
Tehnike i metode koje se koriste u porodičnoj terapiji a koje imaju uporište u bihejvior terapiji su:
zadavanje zadataka i direktiva u seansi i van nje
trening socijalnih veština
korišćenje pozitivnog i negativnog potkrepljenja (u radu sa porodicama sa adolescentima, zavisnicima)
skaliranje
bihejvioralni trening roditelja
bihejvioralna bračna terapija
bihejvioralni trening seksualnih disfunkcija
Funkcionalna porodična terapija (Barton i Alexander) predstavlja
integraciju sistemske teorije i bihejviorizma u novi terapijski
oblik
- postavka terapeuta je da su sva ponašanja adaptivna u terminima
njihove funkcije u odnosima medju ljudima
- svakom članu porodice pripisuju odredjena ponašanje i prate
ishode u smislu kako to utiče na odnose, da li vode ka bliskosti,
distanci, ravnodušnosti ili povlačenju od drugih
- terapeutov zadatak je da pomogne članovima porodice da
zamene loše, simptomatsko ponašanje boljim, drugim
ponašanjem, koje će imati istu funkciju; to drugo ponašanje
treba da zadovolji samu osobu (npr.zadovoljenje potrebe za
blikošću), ali i drugu osobu koja je sa njom u vezi
Uticaj kognitivne terapije
Velika sličnost /kognitivno-bihejvioralna terapija/, glavna razlika /kognitivisti smatraju da emocije
zavise od mišljenja/
Dekonstrukcija se inače često koristi i ima široku primenu u porodičnoj terapiji; npr. u
osnovi konflikata u porodici mogu da budu različita uverenja članova porodice; rad na
rekonstrukciji tih uverenja može da pomogne rešavanju konflikata, većem medjusobnom
razumevanju i približavanju članova porodice;
Rekonstrukcija porodičnih uverenja može da se vrši preko opštih stavova “tako to radi većina
porodica u našoj kulturi”
Milnska škola dovodi u pitanje sistem porodičnog verovanja, dezintegriše ga, pa zajedno
sa članovim porodice preko novih informacija koje su dobijene tokom terapije, ponovo
integriše u funkcionalnu celinu
Tehnika reframiranja, menjanje okvira, ima za cilj promenu kognitivne šeme,
sagledavanje teškoće na drugačiji način
Generalno, intervencije koje od članova porodice traže da misle, promišljaju, koje utiču
na promene uverenja, stavova imaju korene u konceptima kognitivne terapije
Promena drugog reda u porodičnoj terapiji vezuje se za promenu uverenja
Klijentocentrična terapija
Ne direktivno savetovanje američkog psihologa Karla Rodžersa
- visoko individualan, humanistički pristup
- uvažavanje subjektivnog opažanja stvarnosti
- potpuno, bezuslovno prihvatanje klijenata, njihovih stavova,
uverenja, emocija
- “aktivno slušanje”
- način komunikacije je iskren, podržvajući, empatičan,
prihvatajući
- veruje u lične snage klijenta, razgovor vodi tako da dodje do
samoaktivacije snaga klijenta
- iskreno veruje u mogućnost promene kod klijenta
- cilj terapije je ostvarivanje kapaciteta za lični razvoj,
samoaktualizaciju
Ono što se prepoznaje kao sličnost u radu porodičnih terapeuta je:
- uvažavanje i prihvatanje svih članova porodice
- pružanje podrške izražavanju emocija, želja, ciljeva, stavova
- razumevanje, empatičnost
- ne osudjivanje, ne procenjivanje
- neutralnost
- uspostavlajnje konteksta za razvoj porodice
- vera u mogućnost promene i konstantno traganje za porodičnim snagama
Bernova teorija se zasniva na postojanju tri ego stanja unutar ličnosti: odrasli, roditelj,
dete
Transakcije izmedju ego stanja mogu da budu
- komplementarne (paralelne)
- ukrštene i
- skrivene
Komunikacija se razvija kada su transakcije komplementarne (kada idu iz istih ego stanja)
Cilj terapije parova (Bern) je da ljudi razumeju ponašanje njihovih partnera i da dopuste
da njihovo odraslo ego stanje (u kome dominira mišljenje, rasudjivanje, koje sadrži
koncept realnosti) kontroliše komunikaciju i integriše sva tri ego stanja
Autori nakon Berna (Johan James, Bader i dr.) osamdesetih godina koriste transakcionu
analizu kao sistemsku terapiju u radu sa porodicama; koriste je u kombinaciji sa
strukturalnim modelom Minučina ili strateškim pristupom Helija i Milanske škole
U radu sa porodicom ovi terapeuti koriste modifikovane tehnike koje se koriste u grupnoj
terapiji /korišćenje po tri stolice za svako ego stanje, za svakog člana porodice; kroz
uvežbavanje postiže se korekcija transakcija sve dok se ne postigne slaganje komunikacija
(R-R, O-O, D-D) i stvaranje paralelnih transakcija/; cilj je promena konteksta življenja
Životne pozicije se formiraju rano tokom razvoja i mogu da se održavaju i prenose kroz
više generacija; počivaju na uverenjima o sebi i svetu; sa njima može da se radi u
terapijskom procesu i u okviru porodične terapije
Egzistencijalna psihoterapija
Zasniva se na filozofskom pravcu egzistencijalizam, čiji su koreni u filozofiji Ničea,
Hajdegera, Sartra (“Mi smo naš izbor”; “Čovek je osudjen da bude slobodan”), Kjerkegora
(“Čovek treba da bude ono što stvarno jeste”), kao i u delima Dostojevskog, Kafke
Primenjuju je Oto Rank, Karl Jaspers a potom Viktor Frankl, Rolo Mej, Irvin Jalom i dr.
Rolo Mej smatra da strepnja i druge nijanse straha, kao i osećanje krivice, pre potvrdjuju
nego negiraju ličnost i njenu slobodu /normalna anksioznost/
Egzistencijalni terapeut nastoji čoveka da osnaži u njegovim sopstvenim egzistencijalnim
izborima
Metod rada je fenomenološki, omogućava klijentu da spozna sebe
Viktor Frankl logoterapija ili terapija smisla
- smisao je jedinstven za svaku osobu
- cilj rada je prevazilaženje anksioznosti, apatije, i vodjenje smislenog
načina života u kome je čovek u mogućnosti da voli, brine o drugima,
teži kreativnosti, individualnosti, samoostvarenju, duhovnosti
Frankl je koristio tehnike paradoksalne intencije (navodi klijenta da
želi simptom); porodični terapeuti koriste paradoksalne intervencije
kako bi se porodicama pomoglo da sagledaju da imaju kontrolu nad
simptomom
Koncepti slobode izbora, odgovornosti, snage porodice, njene
kreativnosti, jedinstvenosti koriste se i u porodičnoj terapiji
Primenjuje se u postmodernističkim, konstruktivističkim pravcima
porodične terapije u kojima se akcenat stavlja na dijalog, u kojima je
terapeut deo sistema koji se menja
Geštalt terapija
Osnivač Fric Perls “emocije su snaga koja suštinski napaja sve naše reakcije”
Egzistencijalističko-fenomenološki pristup terapiji - podaci su ono što se neposredno
doživljava u “sada i ovde”
Uzima se u obzir pošlost (uspomene, znanja, navike) i budućnost (htenja, ciljevi,
očekivanja), samo ukoliko su oni relevantni za zbivanje u sada
Nazivaju je
o iskustvenom porodičnom terapijom jer koristi neverbalnu komunikaciju i
zamenu uloga
o bihejvioralnom jer se bavi ponašanjem i zadavanjem zadataka
o kognitivnom zbog obrada informacija i bavljenjem stilovima života porodice