SLOŽENI STRUJNI KRUGOVI

•Analiza složenih strujih krugova provodi

se postupno na taj način što se grupe
istorodnih otpora u električnoj shemi
nadomještaju jednim ekvivalentnim
otporom, a postupak se provodi sve dotle
dok se složena veza ne svede na
najjednostavniji oblik serijske ili paralelne
veze.
SERIJSKA VEZA ELEMENATA U KRUGU
IZMJENIČNE STRUJE
• U elektrotehničkoj praksi susrećemo električne strojeve i
aparate u kojima se nalaze dvije ili više zavojnica
(namota) vezanih u seriju, što predstavlja strujni krug s
serijskom vezom elemenata.
• Da bismo upoznali takve strujne krugove proučit ćemo
strujni krug koji se sastoji iz serijske veze tri realne
zavojnice čije su impedance 𝑍1 , 𝑍2 , 𝑍3 prikazane na
sljedećoj slici.
Napone na pojedinim zavojnicama 𝑈1 , 𝑈2 𝑖 𝑈3
možemo izraziti u obliku fazorskog zbira aktivne i
reaktivne komponente napona odnosno:

Dakle, fazore aktivnih komponenti napona crtamo u

odgovarajućem mjerilu u pravcu i smjeru fazora struje, dok
fazore induktivnih komponenti napona crtamo fazno
pomjerene unaprijed za ugao od π/2 radijana u odnosu na
fazor struje što je prikazano na sljedećoj slici.
Sa slike vidimo da se sve aktivne komponente napona podudaraju
po pravcu i smjeru, što znači da je rezultirajuća aktivna komponenta
napona 𝑈𝑅 jednaka algebarskom zbiru pojedinih komponenti,
dakle:

Pošto se i reaktivne induktivne komponente napona fazno podudaraju

sa aktivnim komponentama i za njih će biti isto:
Priključeni napon možemo izračunati i matematičkim
putem, primjenom Pitagorine teoreme na trokut OAB,
dakle:
• Ovim dolazimo do zaključka da je kod serijske veze
trošila (neovisno od njihovog broja) u krugu izmjenične
struje ekvivalentni aktivni otpor 𝑅𝑒 jednak algebarskom
zbiru aktivnih otpora svih trošila, a ekvivalentni induktivni
otpor 𝑋𝑒 jednak je algebarskom zbiru induktivnih
otpora.
• Međutim, ekvivalentna impedanca 𝑍𝑒 nije jednaka
algebarskom zbiru impedanci pojedinih trošila, već se
mora računati po obrascu:
2 2
𝑍𝑒 = 𝑅𝑒 + 𝑋𝐿𝑒
Dijeljenjem svih fazora naponskog dijagrama s pripadnom
vrijednošću struje I dobijemo dijagram otpora za
promatrani strujni krug što je prikazano na sljedećoj slici:
PARALELNA VEZA ELEMENATA U
KRUGU IZMJENIČNE STRUJE
Elektromotori i drugi električni uređaji konstruiraju se za standardne
napone, pri čemu, naravno, njihove snage mogu biti veoma različite.
Prema tome, da bi se osigurao nominalni napon, a time i normalan
rad električnih uređaja, njihovo priključenje u strujni krug moraa biti
izvedeno u paralelnoj vezi.
Razmotrimo najjednostavniji slučaj: strujni krug kojeg sačinjavaju dva
paralelno vezana trošila čije su pojedinačne impedance 𝑍1 i 𝑍2
sljedeća slika, pri čemu se dobiveni izrazi mogu proširiti i za
proizvoljan broj paralelno vezanih trošila.
Za različite odnose induktivnog i reaktivnog otpora
pojedinih grana (što je najčešći slučaj) bit će različita
fazna razlika pojedinih struja u odnosu na napon na
tačkama grananja, a na taj način će postojati i fazna
razlika između struja u granama strujnog kruga.
To znači da se sabiranje efektivnih vrijednosti struja u
granama kruga mora vršiti metodom fazora
(geometrijsko sabiranje), ili primjenom kompleksnog
računa.
Geometrijskim sabiranjem fazora struja 𝐼1 𝑖 𝐼2
dobijamo paralelogram čija dijagonala predstavlja
(u odgovarajućem mjerilu) ukupnu struju I koju ovaj
spoj uzima iz izvora.
Koristeći se već poznatom kosinusnom teoremom,
ukupnu struju I možemo odrediti matematičkim
postupkom, dakle:

2 2
𝐼= 𝐼1 + 𝐼2 + 2𝐼1 𝐼2 cos(𝜑2 − 𝜑1 )
Određivanje ukupne struje u paralelnoj vezi koju čine tri i više trošila je
prilično složen proces, ukoliko se ne primjenjuje simbolička metoda.
Pojednostavljenje procesa računanja, u tim slučajevima, možemo postići i
na taj način da fazore struja razložmo na aktivne i reaktivne
komponente, i tako stvorimo mogućnost zamjenjivanja paralelograma
pravouglim trokutom.
Aktivna komponenta struje 𝐼𝑎 nosilac je aktivne snage, što znači da se
njezin pravac i smjer poklapa sa pravcem i smjerom priključenog
napona.
Reaktivna komponenta struje I , nosilac je reaktivne snage: prema tome,
njen fazor je pomjeren za ugao π/2 radijana prema fazoru napona.
Izraz 𝐺 2 + 𝐵𝐿2 predstavlja ukupnu (prividnu) vodljivost (ili
admitancu) promatranog kruga, a obilježavat ćemo je slovom Y.
Ukupna vodljivost Y je recipročna veličina ukupne impedance Z,
dakle:
1 2
𝑌= = 𝐺2 + 𝐵𝐿
𝑍
Imajući u vidu ovu zakonitost, zaključujemo da pojedinačnim
dijeljenjem svakog fazora struje na dijagramu sa vrijednošću
napona, kao zajedničkom veličinom, dobijamo novi dijagram koji
je sličan dijagramu struja, a koji predstavlja odgovarajuće
vodljivosti što je prikazano na sljedećoj slici.
Prema tome, kod paralelne veze više trošila, ukupna (ili
ekvivalentna) aktivna vodljivost G jednaka je algebarskom zbiru
akivnih vodljivosti svih trošila, a ukupna reaktivna vodljivost 𝐵𝐿
jednaka je algebarskom zbiru reaktivnih vodljivosti svih trošila.
Dakle, za promatrani strujni krug imamo:
• ekvivalentnu aktivnu vodljivost 𝐺 = 𝐺1 + 𝐺2
• ekvivalentnu aktivnu vodljivost 𝐵𝐿 = 𝐵𝐿1 + 𝐵𝐿2 .
Međutim, ekvivalentna prividna vodljivost (admitanca) Y jednaka je
geometrijskom zbiru admitanci svih trošila u paralelnoj vezi, u ovom
slučaju:
𝑌ത = 𝑌ഥ1 + 𝑌ഥ2
Hvala na pažnji!!!