DOBRIŠA CESARIĆ

Dobriša Cesarić je rođen u Slavonskoj Požegi 10. siječnja 1902.godine. Djetinjstvo provodi u Osijeku gdje završava osnovnu školu i četiri niža razreda
gimnazije. U jeku Prvog svjetskog rata dolazi 1912. godine u Zagreb gdje završava gimnaziju, a poslije mature 1920. godine upisuje filozofiju.
Kratko vrijeme radi u zagrebačkom kazalištu, a zatim dugo godina kao knjižničar u Higijenskom zavodu, da bi poslije Drugog svjetskog rata radio kao
urednik u izdavačkom poduzeću Zora. Umro je u Zagrebu 18. prosinca 1980. godine. Bio je član Jugoslavenske akademije nauka i umjetnosti.
Književna karijera
U književnosti se prvi put, kao četrnaestogodišnjak, pojavio 1916.godine pjesmom “I ja ljubim”. Prvu zbirku pjesama “Lirika” objavljuje 1931. godine i za
nju dobiva nagradu Jugoslavenske akademije. Surađuje u mnogim književnim časopisima – Književnoj republici, Savremeniku, Kritici, Hrvatskoj
reviji…- objavljuje književne prikaze, prevodi sa njemačkog, ruskog, talijanskog, bugarskog i mađarskog jezika. Objavio je sljedeće knjige: Lirika,
Spasena svijetla; Izabrani stihovi; Pjesme; Knjiga prepjeva; Osvijetljeni put; Goli časovi; Izabrane pjesme, a izašla mu je i zbirka prijevoda svjetskih pjesnika, Knjiga
prepjeva. Pjesničko djelo Dobriše Cesarića sadrži 10-ak knjiga pjesama te veći bro
UMJETNIČKA LIRSKA
PJESMA
 MISAONA PJESMA-PJESMA U KOJOJ PJESNIK
IZNOSI SVOJE MISLI O ŽIVOTU I SVIJETU KAO I
SVOJA OSJEĆANJA
OBLAK

 U predvečerje, iznenada,
Ni od kog iz dubine gledan,
Pojavio se ponad grada
Oblak jedan.

Vjetar visine ga je njiho,

I on je stao da se žari,
Al oči sviju ljudi bjehu
Uprte u zemne stvari.

I svak je išo svojim putem:

za vlašću, zlatom il za hljebom,
A on - krvareći ljepotu -
Svojim nebom.

I plovio je sve to više,

Ko da se kani dići do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
ANALIZA PJESME
Dobriša Cesarić (1902.-1980.)
 
Oblak
- misaona lirska pjesma
- dvije razine značenja: doslovna i alegorijska
 ↓ ↓
 ljepota oblaka oblak kao simbol izdvojenog pojedinca
 koji se pojavljuje koji »krvari« ljepotu
 i nestaje

Interpretacija pjesme u cijelosti
• U pjesmi postoji napetost (koja izvire iz suprotnosti snažne, tragične spoznaje i krhke lirske forme kojom je ona
izrečena) napetost izvire i iz čitateljeva očekivanja »što će se
dalje dogoditi«.
Pjesma ima i epske značajke (narativnost) i dramske (napetost).
Doslovna razina pjesme ukazuje na prirodni fenomen, a alegorijska na društveni: nezainteresiranost ljudi za duhovne
vrijednosti što je univerzalno, odnosno svevremensko, ali i svojstveno dobu kad je pjesma nastala – između dvaju
svjetskih ratova. Oblak je simbol tragične izdvojenosti, odnosno stvaralačke usamljenosti. Ljudi su zaokupljeni
materijalnim vrijednostima i ne mare za duhovne vrijednosti.
 
POENTA
• Poetska poruka pjesme je da su stvaratelji usamljeni u svom bolnom rađanju ljepote i
oni ne mogu očekivati »publiku« jer su oni dvije različite društvene kategorije koje
imaju različite predmete interesa.
 
• Pjesma je ispjevana u perfektu što ukazuje na prolaznost trenutka u kojem se oblak
pojavio, tako pjesma djeluje poput neke vijesti, ali to je jači alegorijski impuls njezina
tumačenja.
 
• Prema Anti Stamaću: »Oblak svojom simbolskom dubinom, semantičkom protegom
svoje znakovitosti, upućuje na tragičnu sudbinu svega što je individualno i izvrsno,
slobodno i zato lijepo.«
Navedeni Stamaćev citat ukazuje kako se oblak može shvatiti i kao individualnost
općenito, čija je značajka da je slobodno, izvrsno i lijepo; s učenicima se može
diskutirati o tome slažu li se oni s autorom da takvi pojedinci imaju tragičnu sudbinu.
