Psihodinamska teorija ličnosti

Asmir Gračanin
2012/2013
Psihodinamska teorija ličnosti

• Sigmund Freud
(1856-1939)
 Ishodišta Freudove teorije
• Johann Friedrich Herbart
(1776-1841)

- Granica (limen) između

svjesnog i nesvjesnog;
u svjesnom se nalaze
samo one ideje koje su
međusobno kompatibilne
 Ishodišta Freudove teorije

• Friedrich Nietzche
(1844-1900)

• Eduard von Hartmann

(1842-1906)
 Ishodišta Freudove teorije

• G.T. Fechner
(1801-1887)

 Model sante leda -

1/10 uma je svjesna, 9/10 je
nesvjesno

• Freud: “Uvijek sam bio otvoren

idejama G.T. Fechnera i bio
sljedbenik tog mislioca po
mnogim važnim pitanjima”
 Osnovni koncepti
Topografija ličnosti
-Svjesno
-Predsvjesno
-Nesvjesno

Strukturalna koncepcija ličnosti

-Id
-Ego
-Superego
 Osnovni koncepti
-Nagoni/instinkti
Osnovne kategorije: eros i thanatos
 libido - psihička energija vezana uz instinkte života
-Razvojni stadiji/faze:
1. Oralna
2. Analna
3. Falusna
4. Faza latencije
5. Genitalna

 Fiksacija
 Tipovi ličnosti

-Obrambeni mehanizmi
 Osnovni koncepti
• Represija (u najširem smislu) je psihološki mehanizam koji
neprihvatljive misli i želje čini nesvjesnima (Fenichel, 1945)

Represija se također, u užem smislu, odnosi na obrambeni

mehanizam u osnovi kojeg je zaboravljanje neprihvatljivih
sadržaja

 Represija smanjuje anksioznost kroz smanjivanje

svjesnosti o bolnim činjenicama i željama, te onemogućava
ponašajnu ekspresiju neprihvatljivih impulsa

 Psihološke obrane ili obrambeni mehanizmi su čimbenici

koji izobličavaju kogniciju na način da facilitiraju represiju
 Osnovni koncepti
Vrste podataka pogodne za ispitivanje sadržaja nesvjesnog:

- Slobodne asocijacije
- Šale, pogreške i propusti
- Podaci o onome što pojedinac ne voli kod drugih
- Podaci o životu pojedinca
- Otpor
- Snovi
- Umjetnička djela
- Neurotski simptomi (npr. histerični s.)
 Osnovni koncepti
• Manifestacije nesvjesnog
Vrste podataka pogodne za analizu nesvjesnog
Vrijednost Freudovog doprinosa
znanosti
Projekt za znanstvenu
psihologiju

Namjera (ovog projekta) je

izgraditi psihologiju koja bi
bila prirodna znanost
(Freud, 1895 - u pismu Flessu)
 Vrijednost Freudovog doprinosa
znanosti

• Psihodinamska teorija nema empirijskog temelja i

pripada, skupa s ostalim mezozoičkim zanimljivostima, u
prirodoslovno-povijesni muzej (Crews, 1996)
 SUVREMENA PSIHODINAMSKA
TEORIJA
• OSNOVNE PRETPOSTAVKE (Westen, 1998):

1. Znatan dio psihičkih procesa odvija se na nesvjesnoj razini

2. Psihički procesi odvijaju se paralelno što može dovoditi do

intrapsihičkih konflikata

3. Važnost iskustava u djetinjstvu za formiranje ličnosti

4. Važnost mentalnih reprezentacija sebe, drugih i odnosa s

drugima

5. Važnost razvojne dinamike

 1. Znatan dio psihičkih procesa
odvija se na nesvjesnoj razini
• Nesvjesna interocepcija:
Adam (1980) – eksperiment s napuhivanjem balona u tankom crijevu

• Implicitno pamćenje:
Proceduralno pamćenje, implicitna pravila
 različiti neuralni mehanizmi sudjeluju u implicitnom i eksplicitnom
pamćenju (Schacter, 1995; Squire i Zola-Morgan, 1991)

• Priming – eksperiment s dihotičkim slušanjem i subliminalnom

prezentacijom riječi taxi/cab i ispisivanjem riječi fare ili fair
Nesvjesni afektivni procesi
 Afektivno učenje  npr. slučaj H.M.-a (Millner i sur., 1968)

 Efekt izlaganja (mere exposure effect, Zajonc, 1968)

npr. Preferencije Pacijenata s Korsakoffljevim sindromom (Johnson i sur.,
1985)

 Elektrofiziološke reakcije ispitanika s prosopagnosiom (Bruyer,

1991)

 Dva neuralna puta za emocionalno procesiranje (LeDoux,

1989,1985)

 Subliminalno uvjetovanje elektrodermalne reakcije (Lazarus i

McCleary, 1951) i facijalnog MMG-a (Bunce i sur., 1995) na
električne šokove
Nesvjesni afektivni procesi

 Socijalna Psihologija

 promjena stava (Petty i Cacioppo, 1986)

a) Centralni put (odgovara Freudovim sekundarnim procesima)
b) Periferni put ( - II - primarnim procesima)

 Niska povezanost između nesvjesnih i svjesnih negativnih

stavova prema pripadnicima drugih rasa  istraživanje
implicitnih stavova pomoću vremena latencije (Fazio i sur.,1995)
 Nesvjesni afektivni procesi
• Pojedinci nisu svjesni i brane se (nesvjesno) od negativnih informacija i
vlastitih nepoželjnih emocionalnih reakcija
▼
• Eksperimentalna istraživanja mehanizama obrane
 Ispitivanje projekcije manipulacijom supresiranja misli (Newman i sur. 1997)
 Povećana penilna cirkumferencija pri gledanju homoseksualnih sadržaja kod
pojedinaca koju su na osnovu upitnika označeni kao homofobični (Adams i sur.,
1996)

• Istraživanja koja upućuju na korisnost emocionalnog otvaranja

Defenzivni pojedinci skloniji povišenom krvnom tlaku (Jorgensen i sur., 1996)
Ekspresija negativnih emocija vodi do trenutnog povećanja uzbuđenja ali i do
njegovog smanjenja u dužem vremenskom periodu (Hughes, Ullman i
Pennebaker, 1994)
 Nesvjesni afektivni procesi
- Psihodinamska objašnjenja negativnih efekata defenzivnog funkcioniranja:

- “držanje nepoželjnih sadržaja izvan svijesti onemogućava osipanje

emocija i drži povezane kognicije konstantno (podsvjesno) aktivnima zbog
čega dolazi do priminga averzivnim uzbuđenjem”

- Princip negativnog potkrepljenja usmjeravanja pažnje

 Nesvjesna motivacija
• Nepostojanje povezanosti između upitnika (samoprocjene) i projektivnih
mjera motivacije (McClelland i sur., 1989)

• Mjerenje motiva pomoću priča u TAT-u dugoročno predviđa poduzetnički ili

manegerski uspjeh mnogo bolje od mjerenja upitnicima potrebe/motivacije
za moći

• TAT i upitničke mjere eksplanatornih stilova koreliraju sa

samoizvještavanjem o depresiji iako međusobno nisu povezane
(Peterson i Ulrey, 1994)

• Istraživanja s primingom motivacije (McClelland i sur., 1989; Bargh, 1997)

i naknadnim efektima “kronično” aktivnih motiva

• Primjer Claparedeovog pacijenta s Korsakoffljevim sindromom

 2. Konflikti, ambivalencija i modularni um

• Različiti psihološki procesi mogu se odvijati paralelno (Freud, 1915)

 Suvremena kognitivna znanost: konekcionistički modeli ili modeli
paralelno distribuiranog procesiranja (Rumelhart, McClelland i PDP
Research Group, 1986)

• Broj svjesnih konflikata povezan s raspoloženjem, izvještavanjem o

somatskim tegobama i čestinom odlazaka liječniku (Emmons i King,
1988)

• Istraživanja stavova: važnost uzimanja u obzir nezavisnosti pozitivnih i

negativnih stavova  primjer doniranja krvi (Gardner i Cacioppo, 1996)
 3. Kontinuitet ličnosti i uloga ranih
iskustava
• Rezultati istraživanja na području bihevioralne genetike:
a) osobine ličnosti počinju se kristalizirati u djetinjstvu
b) te osobine su temelj kasnijeg razvoja ličnosti

Uloga naslijeđa
 Inhibirani i undercontrolled tip ličnosti utvrđen u djetinjstvu:
depresivnost
antisocijalni poremećaj ličnosti
(Caspi i sur., 1993)

 Nedijeljena okolina kao jednaka (obiteljska) okolina koja ima

različite efekte na genetski različite pojedince (Westen, 1998)
Uloga ranih iskustava
• Velik broj istraživanja koja pokazuju da su zlostavljanje i
zanemarivanje u djetinjstvu vezani uz kasniji razvoj interpersonalne
patologije i poremećaja ličnosti

 Samo u malom broju istraživanja kontrolirani su genetski

čimbenici te se pokazalo da ovakva povezanost opstaje
 npr. povezanost ranog odvajanja od roditelja i kasnije sklonosti
depresiji i alkoholizmu
(Kendler i sur., 1992, 1996; Tennant, 1988)

- Povezanost stila privrženosti između roditelja i djece mnogo veća za

majke nego za očeve ne ide u prilog genetskim objašnjenjima
 4. Uloga mentalnih reprezentacija sebe,
drugih i socijalnih veza
• Teorije objektnih odnosa danas najdominantnije među
psihodinamskim teorijama i u psihodinamskim terapijama
 interpersonalno ponašanje je posljedica interakcije mentalnih
reprezentacija (sebe, drugih i socijalnih veza) i pojedinčevih
želja, strahova i drugih emocionalnih procesa

- Transfer: želje, strahovi i percepcije značajnih drugih

odgovaraju prototipima iz prošlosti
 aspekti osobe ili situacije mogu aktivirati te prototipe
 Istraživanje Andersena i Cole (1991) u kojem su ispitanici
pripisivali atribute imaginarnom liku (npr. susjedu) u skladu s
vlastitim reprezentacijama važnih drugih
 5. Razvojni aspekti ličnosti
• Npr. rezultati novijih istraživanja usmjerenih na faktorske
strukture upitnika idu u prilog postojanju analnog tipa ličnosti 
urednost, škrtost, tvrdoglavost, rigidnost, zabrinutost za
gubljenje kontrole, štedljivost (Fisher i Greenberg, 1996; Kline, 1980)

• Povezanost analnosti (upitnici, nedovršene rečenice, spontano

spominjanje prljavštine) i preferencija prema analnom humoru
(O’Neil i sur., 1992)

• Razlike u frekvenciji iskazivanja ljubavi i agresivnih ponašanja

prema roditeljima istog i suprotnog spola u dobi od 4 godine
(Watson i Getz, 1990)

• Eksperiment sa subliminalnim djelovanjem na motivaciju čiji

rezultati idu u prilog edipovom kompleksu (Palumbo i Gillman,
1984)
 Evolucija psihodinamskih
mehanizama
• Kapacitet za samo-zavaravanje može donositi evolucijsku
prednost zbog omogućavanja lakšeg zavaravanja drugih
ljudi (Alexander, 1975, 1979; Trivers, 1976)
• Pretpostavke:
1. Mogućnost zavaravanja drugih jedinki povećava reproduktivnu uspješnost
2. Sposobnost za samozavaravanje povećava mogućnosti zavaravanja drugih

 Sposobnost za samozavaravanje povećava reproduktivnu uspješnost !

 Evolucija psihodinamskih mehanizama

• Kognitivističko objašnjenje represije

ograničen kapacitet radne memorije
osiguravanje kognitivnih kapaciteta

• Represiji su posebno podložni sadržaji koji uzrokuju anksioznost, krivnju ili druge neugodne emocije
 ako je mentalna “bol” jednako kao i fizička bol korisna adaptacija, nije li onda njeno blokiranje
neadaptivno?
 onemogućavanje funkcije negativnih emocija?

 usporedba funkcije kapaciteta za samozavaravanje s funkcijom sustava endorfina

 Evolucija psihodinamskih mehanizama

Neke funkcije represije:

• Konflikt između roditelja i djece (Trivers, 1974; Slavin, 1987)
- Represija je mehanizam koji pomaže pri osiguravanju autonomije unutar obiteljskog
okruženja

• Represiranje tuđih sebičnih motiva u funkciji nastavka suradnje (Lloyd, 1984;

Lockard, 1980)
- održavanje prijateljstva
- hijerarhijske socijalne strukture
• Neprikladnost pozitivnih emocija u situacijama interpersonalnih konflikata
 Evolucija psihodinamskih mehanizama

• Ego obrane kao strategije za varanje (Nesse i Lloyd, 1991)

 Obrana je mentalni proces koji neprihvatljivim ili bolnim

mislima, željama, impulsima ili sjećanjima ne dozvoljava
ulazak u svijest i na taj način smanjuje negativne emocije
 Evolucija psihodinamskih mehanizama
• REGRESIJA
 Signaliziranje potrebe za
pomoći
 “Iznuđivanje” dodatnih
resursa od socijalne okoline

• REAKTIVNA FORMACIJA
 Onemogućavanje sumnje
okoline u neprihvatljive motive
pojedinca
 Evolucija psihodinamskih mehanizama
• PROJEKCIJA
 Odvlačenje pažnje
okoline s vlastitih
nedostataka ili neprihvatljivih
motiva
• IDENTIFIKACIJA I
INTROJEKCIJA
 Identifikacija u ranoj dobi
omogućava transmisiju
kulturalnih obrazaca
 u kasnijim fazama
omogućava uživanje
nagrada i izbjegavanje kazni
od strane pojedinaca višeg
statusa
 Identifikacija s agresorom kroz vjerovanje u opravdanost zlostavljanja mogla
je, tokom evolucijske povijesti, biti zaštita od još intenzivnijeg zlostavljanja
 Evolucija psihodinamskih mehanizama

• SPLITTING
 Adaptivan u triangularnoj kompeticiji

• RACIONALIZACIJA I
INTELEKTUALIZACIJA
 Manipulacija drugima ili održavanje
zadovoljavajućeg odnosa
 Evolucija psihodinamskih mehanizama
MENTALNI KONFLIKT

- Adaptivna važnost pridobivanja čim više resursa iz socijalne okoline

- Važnost odgođene i dugotrajne dobrobiti koja proizlazi iz (recipročnih) socijalnih odnosa

 Konflikt između kratkoročnog pridobivanja resursa za sebe (ID) i dugoročnog ulaganja u odnose s drugim
pojedincima (EGO/SUPER EGO)

TRANSFER
- Stabilnost obrazaca interakcije kod lovaca sakupljača

EDIPOV KOMPLEKS
-Pridobivanje resursa od roditelja
-Usmjeren prema braći (Badcock, 1989)