Professional Documents
Culture Documents
Uloga Emocija U Psihopatologiji Odraslih
Uloga Emocija U Psihopatologiji Odraslih
• 89% žena koje su imale depresiju doživjele su prijeteći događaj ili teškoću
neposredno prije psihičkog sloma (Brown i Harris, 1978)
uključivo i kronične teškoće, poput života s nasilnim mužem ili skrb o zahtjevnom
bolesnom članu obitelji
metodologija tog istraživanja je bila specifična, na način da su se
svi opisi prijetnji kasnije čitali istraživačkome timu, koji je procjenjivao
stupanj kronične prijetnje
manja pristranost jer članovi tima nisu znali dijagnoze žena, a događaje
nisu procjenjivale niti same žene, čija bi percepcija događaja mogla biti
iskrivljena zbog vlastite depresije
• Atribucijski stil
• Samopoštovanje
• Socijalna podrška
• Genetski činitelji
• Važno je uzeti u obzir i činjenicu da geni utječu na osobine ličnosti koje pak mogu
utjecati na pojavu životnih događaja
npr. impulzivnost može povećati učestalost opasnih događaja
neki ljudi su skloniji stvaranju dugotrajnih podržavajućih odnosa od drugih
• Terapija medikamentima
• Nekada se isti/slični medikamenti mogu primijeniti za liječenje različitih stanja
primjerice, antidepresivi se mogu primijeniti za liječenje specifičnih i socijalnih fobija
(npr. Van Ameringen i sur., 2001), paničnog poremećaja (White i Barlow, 2002),
generaliziranog anksioznog poremećaja (Lydiard i Monnier, 2004), opsesivno
kompulzivnog poremećaja (Steketee i Barlow, 2002), posttraumatskog stresnog
poremećaja (Brady i sur., 2000), nekih poremećaja ličnosti (npr., Rinne i sur., 2002) i
poremećaja prehrane (npr., Walsh i sur., 2000)
1) Osobe s teškim poremećajima mentalnog zdravlja mogle su iskusiti osjećaj opuštanja jer
su njihov svijet i navike postajali sve usklađeniji s društvom u karanteni
2) Ostanak kod kuće mogao bi im pomoći da izgrade strukturirane i fiksne dnevne rutine,
koja je poželjna postavka za pružanje osjećaja sigurnosti
• O depresiji i sklonosti prema bolesti možemo stoga u manjoj mjeri razmišljati kao
o negativnim stanjima, a u većoj mjeri kao o odsutnosti pozitivnog smisla koji
život i njegove projekte čini mogućim