TEORIJE DEPRESIJE

Depresija je bolest koju se ubraja u poremeaje

raspoloenja, odnosno u skupinu psihotinih
poremeaja. Prouava se s vie stanovita. Osim
psihoanalitike teorije, postoje i kognitivne,
interpersonalne i bioloke teorije.
Psihoanalitika teorija depresije naglaava
nesvjesne konflikte povezane s tugovanjem, gubitkom i
sl. Freudovo djelo Tugovanje za umrlim i melankolija
govori o potencijalu za depresiju stvorenom u ranome
djetinjstvu. Freud je smatrao da tijekom oralne faze
djetetove potrebe mogu biti previe ili premalo
zadovoljene, pa tako osoba ostaje u tom razvojnom
stadiju, te tako razvija sklonost da njegovo
samopotovanje pretjerano ovisi o drugim ljudima.
Zbog toga odrasla osoba, nakon to izgubi voljenu i
blisku osobu, prvo u sebe inkorporira izgubljenu osobu,
te se s njom identificira, pokuavajui ponititi
gubitak. Sljedea je Freudova pretpostvka da osoba koja
tuguje osjea bijes i mrnju prema samom sebi zbog
nesvjesnih negativnih osjeanja prema voljenoj osobi.
Uz to, postoji i osjeaj krivnje radi grijeha i neeljenih
postupaka u odnosu s istom. Nakon toga, slijedi proces
tugovanja, tijekom kojeg se osoba prisjea izgubljene
osobe, na taj se nain i odvajajui i opratajui od nje.
Proces tugovanja kod nekih ljudi koji su pretjerano
zavisni moe prijei u trajne procese zloporabe samoga
sebe, samooptuivanja i depresije. To je temelj
proirenom shvaanju depresije kao srdbe, ljutnje i
bijesa prema samome sebi. Ipak, ljudi mogu postati

deprimirani i ostati u depresivnom stanju bez nedavnog

gubitka bliske osobe. Tada se uzima pojam simbolikog
gubitka, radi ouvanja teorije npr. netko moe prekid
veze ili slino odbijanje protumaiti kao potpuno
uskraivanje ljubavi i panje. Ovakvo gledite potaknulo
je mnoga istraivanja, no prikupljeni podaci ustvari ne
podupiru teoriju. Beck i Ward analizirajui snove
depresivnih osoba uoili su da se u njima pojavljuju
motivi gubitka i neuspjeha, ali ne i srdbe i hostilnosti.
Zakljuak analize podataka jest da se depresivne osobe
ne identificiraju s agresorom, ve sa rtvom. Veina
suvremenih pisaca odbacuje Freudove tvrdnje vezane
uz tu teoriju, ali mnogo njih ipak ima trajan utjecaj na
daljnji razvoj teorija.
Kognitivne teorije depresije usmjerene su na
samoporaavajue misaone procese depresivne osobe.
Beckova teorija vana je suvremena teorija, te prema
Aaronu Becku misaoni procesi imaju uzronu ulogu kad
se radi o depresiji. On smatra da se depresivne osobe
osjeaju tako zbog usmjeravanja njihovog razmiljanja
samo na negativne strane. Ta se negativna usmjerenja
osobe koja pati od depresije aktiviraju pri svakom
susretu s novim situacijama, pa tako osoba zapravo na
pogrean nain percipira realnost. Ona negativno
promatra sebe, svijet oko sebe i budunost. Glavna
kognitivna iskrivljenja depresivne osobe su proizvoljno
donoenje zakljuaka, selektivno apstrahiranje,
pretjerana generalizacija, uveavanje, umanjivanje. Z a
razliku od Freuda i njegovog stava uzrok-uinak,
Beckov stav odvija se u suprotnom smjeru. Prema toj su
teoriji depresivne osobe rtve vlastitih neloginih
prosudba o samima sebi. Nakon provedenih upitnika za

procjenu kognitivnih pristranosti depresivnih ljudi,

rezultati koji su uslijedili bili su sukladni s oekivanjima
Beckove teorije. Napravljeno je puno istraivanja ove
teorije i mnoga ju podupiru, iako postoje neka koja ne
podravaju njezine zakljuke. Npr., depresivni ljudi
imaju puno bolju sposobnost procjene vjerojatnosti
uspjeha od ljudi koji ne pate od depresije.
Osim
Beckove, postoji i teorija bespomonosti. Nauena
bespomonost je da pojedinac svoju pasivnost i osjeaj
nesposobnosti kontrole nad svojim ivotom stjee kroz
neugodna iskustva koja je prije pokuao neuspjeno
kontrolirati i razrijeiti. Atribucijska i nauena
bespomonost je dopuna izvorne teorije bepomonosti.
Ona spaja kognitivne elemente s elementima uenja,
pretpostavljajui da e nain na koji osoba objasni
neuspjeh odrediti budue uinke tog neuspjeha.
Takoer, ona kae da ljudi postaju depresivni kad
negativne ivotne dogaaje pripisuju postojanim i
globalnim uzrocima. Teorija beznaa je najnovija verzija
ove teorije. Neki oblici depresije se smatraju
uzrokovanim stanjem beznaa. Negativni ivotni
dogaaji u interakciji s dijatezom dovode do stanja
beznadnosti. Oslabljeno samopotovanje uzrokuje
pojaan osjeaj beznaa. Ove teorije zvue
obeavajue, ali se u istraivanjima ipak nailo na neke
probleme.
Interpersonalna teorija depresije obuhvaa
bihevioralne vidove depresije, a to ukljuuje odnose
depresivnih ljudi i drugih ljudi. Depresivne osobe imaju
smanjenu socijalnu potporu i to umanjuje sposobnost te
osobe da se nosi s negativnim ivotnim dogaajima. U
razliitim prouavanjima utvreno je da depresivnim

ljudima nedostaju socijalne vjetine, a oituju se u

oblicima govora, odravanju kontakta pogledom, itd.
Depresivne osobe mogu izazvati negativne reakcije
drugih ljudi. To je dokazano u telefonskim razgovorima s
depresivnom osobom, razgovorom licem u lice,
sluanjem audiozapisa To je uzrok povlaenja
depresivnih ljudi u sebe i osjeaja usamljenosti.

Romana Dusper 3.g