PORTFOLIO POJMOV V EPISTEMOLOGIJI

RAZISKAVA OSEBNE TVORBE PREDSTAV O DRUGIH

EPISTEMOLOGIJA PSIHOTERAPIJE Vida Kezele

Prvi letnik mag. študija
Prof. dr. Urban Kordeš
Psihosocialno svetovanje
Ljubljana 86020032
Maj 2021 vida.kezele@gmail.com
 PORTFOLIO

Epistemologija - Epistemologija dolazi od grčkih riječi „znanost“ i „znanje“ tako da bi se mogla

prevesti kao „nauk o znanju“. To je grana filozofije koja se bavi znanjem tj. kako ljudi znaju ono što
znaju. Nastoji odgovoriti na pitanje kako nastaju vjerovanja i mišljenja te što uopće možemo znati.
Ljudi često tvrde da „znaju“ nešto, a epistemologija je tu kako bi zagrebala ispod površine onoga što
mislimo da znamo i kako bi nam otkrila da u stvari mnogo toga ne znamo. Epistemologija proučava
proces nastajanja misli i vjerovanja. Ljudi često imaju vrlo česta uvjerenja i vjerovanja o svijetu i o
drugima, a rijetko se zapitaju što njihova vjerovanja čini opravdanima i istinitima. Također, često
tvrdimo da nešto znamo, a nismo postavili kriterije koji bi nam rekli kako znamo da nešto znamo. To
su neka od temeljnih pitanja i problema kojima se epistemologija bavi.

Naravna epistemologija – Kognitivna

znanost in epistemologija sta predstavljeni kot sorodni disciplini pod imenom naravna
epistemologija, ki označuje raziskovanje epistemoloških vprašanj z znanstvenimi metodami.
Razlikovanje: doživljanje vs. sodbe

Doživljaj (doživljanje) je sve čega smo svjesni u nekom trenutku. Misli, emocije, osjeti, ono što vidimo
oko sebe. Doživljaji su posvuda i ne možemo promatrati svijet bez njih. To je način na koji svijest
stvara red od onoga što vidi tj. osjeti. To je način na koji svijest procesuira sve što dođe do nje. Ne
postoji način da svijet promatramo potpuno objektivno, bez doživljaja.

Prosude ili procjene (sodbe) su ocjene doživljaja. Da li je doživljaj dobar, loš, ugodan, neugodan itd.
Doživljaj je naša misao, a to kakvu ćemo ocjenu dati toj misli to je procjena.

Naravna naravnanost – Svaka osoba je čvrsto uvjerena da je svijet onakav kakvim ga trenutno
doživljavamo sa svim svojim osjetilima. Ne sumnjamo u to koliko je pouzdan naš doživljaj sebe i
svijeta oko sebe. S druge strane, vjerovanje je nešto potpuno subjektivno i nema dokaza da možemo
sa sto postotnom sigurnošću tvrditi da su naša vjerovanja točna. Mi osjećamo i mislimo da jesu i to
nam daje osjećaj sigurnosti i stabilnosti. Zbog toga što ne sumnjamo u svoj doživljaj sebe i svijeta
imamo osjećaj da su stvari pod kontrolom, da su naša osjetila pouzdana i da se možemo osloniti na
vlastitu percepciju. Naravna naravnanost je osjećaj da svijet ima svoje objektivno, istinito stanje i da
smo upravo mi ti koji ga vidimo onakvim kakav uistinu jest.

Izomorfizem zaznavanja – Postoji vanjski svijet koji mi kroz sva svoja osjetila spoznajemo i dobivamo
sliku svijeta oko nas. Ako je izomorfizem zaznavanja točan, onda to znači da je slika svijeta koju
dobijemo kroz osjetila potpuno jednaka stvarnom svijetu.
Zaznavanje kot konstrukcija – Riječ konstrukcija znači „slaganje cjeline od dijelova“. Ovaj pojam
označava percepciju kao skup više dijelova. To bi značilo da nije samo jedno osjetilo odgovorno za
našu cjelokupnu percepciju, odgovorna su sva naša osjetila, a tu su i misli koje utječu na percepciju
te razni distraktori (fizički ili emocionalni) koji ju mogu poremetiti. Percepcija je skup dijelova „slike
vanjskog svijeta“ koje su naša osjetila uspjela prepoznati. Ako neko od osjetila nije uspjelo ispravno
prepoznati svoj dio, cijela slika se mijenja.

Slepota za spremembe – Sljepoća za promjene je pojava prilikom koje promatrač ne opaža

određenu promjenu koja je nastupila unatoč ispravnosti svojih osjetila. Kako bi došlo do sljepoće za
promjene potrebno je da prizor koji osoba opaža bude prekinut na sekundu ili dvije. To je vrlo dobro
prikazano u videu „Derren Brown – Person Swap“. Ovaj fenomen ponovljen je mnogo puta te je
uvijek potvrđen.

Konfabulacije – Konfabulacije označavaju greške u pamćenju, a događaju se kada se stvarna sjećanja

miješaju s lažnima ili se rupe u pamćenju nesvjesno popunjavaju s imaginacijom ili iskrivljenim
sjećanjima. Karakteristično je da je osoba podosta sigurna u svoje sjećanje, čak ga može vizualno
prizvati u pamćenje, iako se to nikad nije dogodilo. Osoba nije svjesna da je došlo do pogreške u
njezinom pamćenju. Konfabulacije su česte kod starijih ljudi, oštećenja mozga ili nekih bolesti poput
demencije ili Alzheimera.

Samouresničujoče prerokbe – Tako zvani Pigmalionov efekt je predviđanje koje uzrokuje da samo
sebe obistini. Čvrsta uvjerenja (koja ne moraju biti istinita) uzrokuju da primjećujemo samo stvari
koje potvrđuju naše uvjerenje i tako ga još više jačamo. Također, zbog čvrstih vjerovanja ili
stereotipa ponašati ćemo se prema određenoj grupi ljudi na način koji će uzrokovati njihovo
stereotipno ponašanje i na taj način opet samo potvrditi i ojačati naše vjerovanje.

Samoispunjavajuće proročanstvo može se opisati u 4 koraka:

1. Imamo neko očekivanje o tome kakva je osoba

2. To očekivanje oblikuje naše ponašanje prema toj osobi
3. Naše ponašanje uzrokuje da se osoba stvarno ponaša u skladu s našim očekivanjem sa
početka
4. Na kraju izvlačimo zaključak da je naše očekivanje bilo istinito i ono se pretvara u
stereotip/generalizaciju ili uvjerenje.
 POROČILO O RAZISKOVANJU TVORBE PREDSTAV

1. Pokus – video muškarca koji puši cigaretu i priča

Doživljanje: Uzbuđena sam i fokusirana jer me zanima što ću vidjeti na videu. Vidim da je ova osoba
muškog spola, da puši, ima crnu jaknu i svijetlu kosu, nalazi se negdje vani, u prirodi. Video je kratak.

Predstave, ocene in vrednotenja: Osoba je društvena, voli pričati i ne smeta joj biti u središtu
pozornosti. Voli piti kavu i pivu, sjediti i pričati o životu, emocijama, ljudima. Voli društvo i prirodu.
Ne voli ljude koji se često ne slažu s njim, ne voli pametovanje. Muškarac koji priča mi djeluje kao da
je u svom elementu, kao da je samopouzdan i da voli filozofirati. Sviđa mi se način na koji priča jer
koristi pauze u govoru, pomalo je filmski, kao da je odglumljeno, ali rekla bi dobro odglumljeno.
Rekla bi da se bavi prodajom jer odlično priča i komunikativan je.

Kako se tvorijo moje predstave o drugih?

Čini mi se da moje mišljenje o drugim ljudima nastaje na kompleksan način. Kao prvo, analiziram ono
što vidim, čujem i primijetim. Onda to povezujem sa stvarima koje mislim da „pašu“ uz to što vidim i
čujem. Npr.: Čovjek u videu je pušio, a ja sam to povezala s time da voli piti kavu i pivu jer sam već
prije u životu upoznala ljude koji vole to troje u kombinaciji i to iskustvo iz prošlosti sam automatski
preslikala na ovog čovjeka. Zašto sam to preslikala na njega? Jer mi se činilo da mu paše, da on
odgovara profilu čovjeka koji voli pušiti i piti kavu i pivu. Dakle, moja prošla iskustva uvelike određuju
kakvo mišljenje ću stvoriti o drugim ljudima. Po načinu na koji govori (gestikulira, uzima pauze,
naglašava) dobivam dojam da je komunikativan i samouvjeren. To su osobine za koje sam čula (i
mogu logički povezati zašto je tome tako) da su bitne u prodaji te mi prvo pada na pamet da se bavi
prodajom. Opet radim neku poveznicu s onim što sam čula ili što mislim da bi bilo logično i imalo
smisla. Zašto sam napisala da ne voli ljude koji se ne slažu s njim i pametuju mu? Zato što sam ga
procijenila kao dominantniji tip osobnosti koja voli biti u pravu i voli da se ljudi slažu s njim. Tako sam
ga procijenila zbog neverbalne komunikacije koju koristi - smireno, ali glasno govori, naglašava neke
stvari, koristi ruke, njegovo držanje tijela govori mi da uživa u tome da priča to o čemu priča. Dakle,
moje mišljenje o drugima tvori se i na temelju neverbalne komunikacije koju primijetim (držanja,
boje i jačine glasa, pokreta, izraza lica..). Svu neverbalnu komunikaciju koju primijetim analiziram i
dodijelim joj neko značenje. Za mnoge načine neverbalnog komuniciranja imam već unaprijed
dodijeljeno neko značenje tako da se sve to događa bez analize. Ponekad kada nisam sigurna što neki
pokret ili gesta znače onda pokušam analizirati i dodijeliti tome neku poruku, neko značenje.