HRVATSKA UMJETNOST

DVADESETOG STOLJEĆA
Slikarstvo
• Početkom hrvatske međuratne umjetnosti
smatra se prva izložba Hrvatskog proljetnog
salona održana 1916. 1919. godine njen naziv
se mijenja u Proljetni salon. Salon nema
zajedničku estetsku osnovu, no u periodu od
1916.do 1928.g oko njega se okupljaju snage
za obnovu likovnog izraza u Hrvatskoj.
 Ljubo Babić (1890.-1974.) slikar,
povjesničar umjetnosti, scenograf i
likovni pedagog, bio je centralna ličnost
umjetničkog života u ovom periodu. Na
početku svog umjetničkog djelovanja pod
utjecajem je secesije.
Ljubo Babić, Moj
rodni kraj, 1936.,
ulje na platnu
(lijevo)
Smokvice, 1930.,
ulje na
platnu(desno)

Nakon toga Babić se okreće ka ekspresionizmu

koji je najuočljiviji na pejzažima. U Dalmaciji
otkriva novo nadahnuće za svoj slikarski izraz.
Slika debelim nanosima boje, snažnim i
kratkim potezima, pod utjecajem Vincenta van
Gogha.
• Babić s Becićem i Mišeom
osniva 1930.g Grupu trojce
koja je djelovala do 1935.
Babić je bio teoretičar grupe
koja se tematski vezala za
regionalne posebnosti
hrvatskih krajolika.
Zajednička im je bila i
sklonost kolorističkom izrazu,
a kao svoje uzore isticali su
slikare müchenskog kruga.
• Jerolim Miše (1890.-1970.)se
već kao mlad slikar profilirao
kao vrsni portretist, a
posebno su lijepi njegovi
portreti djece.
Jerolim Miše, Djevojčica koja veze, 1930.,ulje na platnu
• Vladimir Becić (1886.-1954.) školovao se je u
Müchenu i Parizu, jedan je od četvorice iz
müchenskog kruga, a prvi njegovi radovi
odaju utjecaje novog akademizma.
Vladimir
Becić, Akt
pred
ogledalom,
1906., ulje
na platnu
(lijevo)
Mirjana,
1926., ulje
na platnu
(desno)

Sredinom dvadesetih godina traje

Becićeva neoklasicistička faza, njegove
slike odlikuju čisti volumeni, potez se
ne vidi, a boje su prigušene.
Milivoj Uzelac (1897.-1977.) od
1919.g s Trepšeom, Varlajem i
Gecanom čini grupu „praške
četvorice“.

Milivoj Uzelac, Autoportret u baru, 1923., ulje na

platnu(desno)
Venera iz predgrađa, 1920., ulje na platnu (lijevo)
Uzelčeva ekspresionistička faza traje do
1920., kada kulminira njegovom
antologijskom slikom, Venerom iz predgrađa
(1920.), a iste godine događa se i preokret
koji će ga sredinom dvadesetih odvesti u
smjeru kubo-ekspresionizma.
Vladimir Varlaj, Crvena kuća, 1923., Marijan Trepše, Radnica, 1928.,
ulje na platnu ulje na platnu
Na slici „Crvena kuća“ dolazi do izražaja magična atmosfera koju Vladimir
Varlaj (1895.-1962.) ovdje ujedinjuje s ekspresionističkim izrazom kojem se
povremeno priklanjao.U slikarstvu Marijana Trepšea (1897.-1964.)ženski likovi
i akt postaju dominantan motiv.
• Na portretima koje slikaju Vilko Gecan (1894.-1973.) i Zlatko Šulentić
(1893.-1971.) vidljivi su elementi ekspresionizma i utjecaj Cézannea.

Vilko Gecan, Cinik, 1921.,ulje na platnu Zlatko Šulentić, Čovjek s crvenom bradom,
1916., ulje na platnu
• Dvadesetih godina, i u Hrvatskom slikarstvu dominantan je
stil neoklasicizam.
• Juraj Plančić (1899.-1930.) je slikar čiji se rani radovi odlikuju
izrazitim modeliranjem volumena, finim prijelazima i
tamnom paletom, pod utjecajem njegovog profesora Jozoe
Kljakovića (1889.-1969.) i zagrebačkog neorealizma.

Juraj Plančić, Ribari, 1929.,

ulje na platnu
• Socijalni problemi izazivaju moralnu pobunu umjetnika, a
direktna posljedica ove pobune je i osnivanje grupe „Zemlja“.
Ova grupa umjetnika lijevog usmjerenja osnovana je 1929.,
predsjednik je bio arhitekt Drago Ibler, a tajnik slikar Krsto
Hegedušić (1901.-1975.), koji je ujedno bio i teoretičar grupe.

Krsto Hegedušić,
Rekvizicija, 1929., ulje
na platnu
• Marino Tartaglia (1894.-1984.)
studirao je u Firenci, a usavršavao
se u Rimu, Parizu i Beču. Njegovi
rani radovi izrazito su
ekspresionistički, s oslanjanjem
na fovizam. Tartagliu, kao i
Antuna Motiku (1902.-1992) i u
posebnu kategoriju hrvatskog
slikarstva, slikare intimiste.
• Slikali su mrtve prirode, portrete
dragih osoba, male dijelove
pejzaža u kojima se osim onog
naslikanog osjeća i ugođaj koji
okružuje model.

Marino Tartaglia, Autoportret, 1917., ulje na

ljepenci
Marino Tartaglia, Interijer, 1929.,
ulje na platnu
Antun Motika, Aleja, 1935.,
akvarel i gvaš na papiru
• Na razvoj kasnog ekspresionizma u Hrvatskoj osim
europskih kretanja utjecali su radovi Miroslava Kraljevića,
zamah ekspresionizma dvadesetih vezan za Proljetni salon
te ekspresionistički elementi vezani za grupu „Zemlja“.
• Ignjat Job ( 1895.-1936.) već na prvim radovima pokazuje
jasno ekspresionističko usmjerenje i razne utjecaje.

Ignjat Job, Gripe,

1933/34., ulje na platnu
• Oskar Herman (1886.-1974.)
između dva rata sve više istražuje
boju, a počinju se pojavljivati i
elementi ekspresionizma.
• Među slikarima kod kojih je
koloristički izraz dominantniji od
ekspresije, je slikar Leo Junek
(1899.-1993.).

Leo Junek, Saint Gervais,

oko 1936., ulje na platnu

Oskar Herman, Žena s mrtvom prirodom, 1963., ulje na platnu

• Oton Postružnik ( 1900.-
1978.) jedan je od osnivača
„Zemlje“, a po interesu za
strukturu, Postružniku su
bliski slikari strukturiranog
krajolika, od kojih je
najznačajniji Oton Gliha
(1914.-1999.).
Oton Postružnik, Preobražaj materije,
1965., ulje na platnu

Oton Gliha, Gromače 20-63, ulje na

platnu
• Začetke apstraktnog slikarstva
nalazimo u hrvatskoj umjetnosti
između dva rata, no puni
procvat apstrakcija doživljava
početkom pedesetih godina
prošlog stoljeća, kada se javljaju
oba pola apstraktnog slikarstva,
geometrijska apstrakcija i
apstraktni ekspresionizam.
• Šezdesetih godina slike Zlatka
Price ( 1916.-2003.) postaju
potpuno apstraktne kompozicije
ploha u boji i linija koje na
okupu drži čvrsta konstrukcija
kompozicije slike.

Zlatko Prica, Kupačica na zelenoj provi, 1973., tempera na platnu

 • Edo Murtić (1921.-2005.) već na
ranim radovima pokazuje
slobodu izraza i sklonost boji.
• U ciklusu Doživljaj Amerike motiv
je još prepoznatljiv, ali jako
pojednostavljen, boje su
intenzivne, a dinamika se postiže
izraženim linijama.
• U ciklusu Sluh mora nastaje
1953.-1954., motiv je gotovo
potpuno nestao.
• Pod kraj sedamdesetih
intenzivno se počeo baviti
motivom mediteranskog pejzaža
u kojem vidimo minimalni
povratak figuraciji.
Edo Murtić, Highway, 1952., ulje na platnu
Orašac, 1985., ulje na platnu
• Drugi pol hrvatske
apstraktne umjetnosti
predstavljaju umjetnici
okupljeni oko grupe
„EXAT 51“
(Eksperimentalni atelje)
koja je u Zagrebu
djelovala od 1950. do
1956. Okupljala je
arhitekte i slikare koji su
se zalagali za
geometrijsku apstrakciju.
Manifest grupe napisao je
Vjenceslav Richter
(1917.-2002.) arhitekt koji Vjenceslav Richter, SIS 10, Sistemsko slikarstvo,
1978., ulje na platnu
se bavio i skulpturom,
grafikom i slikarstvom.
• Ivan Picelj (1924.-2011.) je od prvih
zrelih radova sklon svođenju oblika na
geometrijske forme.
• Aleksandar Srnec (1924.-2010.) slikar i
kipar, predstavnik struje geometrijske
apstrakcije, koju prenosi na područje
skulpture.

Ivan Picelj, Kompozicija, 1951, ulje na

platnu

Aleksandar Srnec, 101073, krom, žice,

elektromotor, žarulje, 1973.
 • Nastavak EXAT-a 51 bile su Nove tendencije (1961.), međunarodni
umjetnički pokret koji nastaje u doba obnavljanja interesa za avangardna
kretanja s početka stoljeća.
• Julije Knifer (1924.-2004.) blizak je Novim tendencijama, a najpoznatiji je
po svojim meandarskim formama.
• Miroslav Šutej (1936.-2005.) slikar i grafičar, izlagao je na izložbama Novih
tendencija.

Julije Knifer, Meandar 15., 1964. Miroslav Šutej, Veliki crtež,1972.,kolaž

 • Grupa Gorgona zagovarala je nekonvencionalne oblike umjetničkog
djelovanja. Od
• Atelje Biafra javlja se 1970. kao skupina mladih umjetnika koja se
bori protiv kapitalističkog shvaćanja umjetnosti i potrošačke
ideologije
• Nova umjetnička praksa i konceptualana umjetnost javljaju se
gotovo paralelno s djelovanjem Biafre i dijele njihovu odbojnost
prema potrošačkom i birokratskom društvu.

Zagreb volim te,

performans
Tomislava
Gotovca iz 1981.