Preduzetništvo u malom biznisu;

savremene prakse
dr. sc. Munira Šestić
 Pristup definisanju
Preduzetnik i preduzetništvo su pojmovi koji su primarno
povezani za pojmom PREDUZEĆE.

PREDUZETNIK je subjekt – nosilac preduzetništva – to znači

ponašanje u skladu sa zacrtanim preduzetničkim ciljevima.

PREDUZEĆE je objekt – organizacijsko sredstvo kojim

preduzetnik organizacijski ostvaruje svoje postavljene
ciljeve.
 Pristup definisanju
Preduzetništvo „POSTOJI” otkada postoji i ljudska zajednica.
Srednji vijek – gradnja velelebnih objekata, putovanja za
otkrivanje novih svjetova...

Preduzetništvo bliže današnjem poimanju „susrećemo” tek

početkom razvoja kapitalizma u obliku trgovačkog kapitala
(gradovi republike koje su se bavile trgovinom: Venecija, Đenova,
Dubrovnik)

Puni procvat preduzetništvo doživljava u fazi liberalnog

kapitalizma da bi „oslabilo” u fazi tzv. monopolskog kapitalizma,
u doba velikih i moćnih korporacija nacionalnoga i
multinacionalnog značaja.
Teorijske koncepcije preduzetništva
Unutar tradicijskih teorija o preduzetništvu moguće je uočiti tri
metodološka pristupa: personalni, neoklasični i socijalno-
kulturni.

Personalno-psihološka škola tretira preduzetništvo kao

djelatnost ljudi posebnih psiholoških svojstava - generičko
preduzetništvo (R. Brockhons, S. Horwitz). Među tim svojstvima
su: ličnost, kreativnost, sposobnost predviđanja i
prilagođavanja, te akcijska usmjerenost i sl. (Adizes)

Neoklasična ekonomska teorija polazi od toga da je

preduzetništvo takva ljudska djelatnost u kojoj se postojeći
proizvodni kriteriji najbolje koriste i maksimira profit.
Teorijske koncepcije preduzetništva
Socio-kulturni teorijski pristup smatra da je sklonost preduzetništvu
posljedica preplitanja socijalnih, kulturnih, ideologijskih, religijskih,
etičkih i ostalih društvenih odnosa, a znači takvu ekonomsku
djelatnost, unutar datih socio-kulturnih institucija, u kojima se
efektivno koriste društveno-ekonomski potencijali.

Nijedna od ovih teorija ne odgovara na osnovno pitanje

preduzetništva kao dinamičnog procesa transformacije političko-
ekonomskog sistema unutar kojega se preduzetništvo pojavljuje kao
posebna dinamička razvojna kombinacija ideja, talenta, kapitala,
znanja i rizika. S tog aspekta preduzetništvo treba shvatiti kao
transdisciplinarnu, odnosno multidisciplinarnu sistemsku kategoriju.
 Teorijske definicije preduzetništva i
preduzetnika
Cantillon (1755, Opšta rasprava o prirodi trgovine) opisuje preduzetnika
u njegovoj/njenoj povezanosti sa kapitalom, neizvjesnošću i rizikom.

Preduzetnlk je za njega osoba koja kupuje po poznatim cijenama da bi

prodao po onima koje će se tek formirati na tržištu. Preduzetnik dakle,
snosi rizik svoga pothvata koji je utoliko veći što je veća neizvjesnost u
pogledu budućih poslovnih događaja.

Navedena svojstva preduzetnika, što daju bitno obilježje i preduzetništvu i

danas su aktuelna. Zasluga je Cantilona što ih je prvi uočio i uspješno ih
opisao.

Najčešce se smatra da sa njime započinje i teorija preduzetništva i

preduzetnika.
 Teorijske definicije preduzetništva i
preduzetnika
J. B. Say definiše mjesto i funkciju preduzetnika kao
posrednika između vlasnika kapitala i najamnog radnika.
On upućuje na mogućnost odvajanja funkcije vlasnštva
od preduzetničke funkcije što će se kasnije i desiti.

Osim toga, Say naglašava sposobnost preduzetnika da

usmjerava poslovne poduhvate, da ih nadzire i da njima
upravlja. On istodobno ukazuje na važnost, ali i na
neravnomjerni raspored preduzetničkih talenata te
naglašava važnost preduzetničke aktivnosti za razvoj
društva.
 Teorijske definicije preduzetništva i
preduzetnika
Adam Smith (Istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda)
preduzetništvo odnosno preduzetničku funkciju opisuje u
kontekstu svoje teorije "nevidljive ruke", tj. nezamjenjive uloge
pojedinca i njegovih potreba i interesa u obavljanju određenih
aktivnosti i pothvata u ekonomskom životu.

Karl Marx (Kapital) je, kao Smith, preduzetništvo povezao

isključivo s vlasnikom kapitala - određuje ga kapitalist i njegova
težnja za ostvarenjem što većeg profita ili preduzetničke dobiti.
Kapitalist je, prema Marxu, vlasnik i preduzetnik. On obavlja
funkcije upravljanja i nadziranja. Pritom kao nagradu za to
uzima dio od ukupno prisvojenoga viška vrijednosti.
 Teorijske definicije preduzetništva i
preduzetnika
Schumpeter (1939, Business Cycless) se naziva ocem teorije o preduzetništvu.

On pridaje preduzetništvu središnje mjesto u kapitalističkoj privredi.

Prema Schumpeteru, preduzetnik je agens pothvata promjena i razvoja, nositelj

inovacija i resursa. Preduzetništvo je naziv za smisao i usluge u izvođenju (realizaciji)
inovacija i ostalih postignuća koje znače napredak privrednih subjekata.

Za Schumpetera preduzetnik nije samo osoba koja organizuje proces proizvodnje i

poslovanja u uslovima uhodane tehnologije, organizacije i upravljanja, nego je i
pokretač, akceptant i primjenjivač inovacijskih postignuća.

Poslove organizacije i koordinacije akcija on može prepustiti menadžeru koji onda

brine da se inputi što racionalnije koriste kako bi se ostvario što bolji, kvalitetniji
output.
 Teorijske definicije preduzetništva i
preduzetnika
Schumpeter (1939, Business Cycless) navodi da
preduzetnik može, ali ne mora biti i neposredan (izvorni) inovator, ali da on
kontinuirano potiče inovativnost i angažira inovacije u svojim pothvatima.

Misli se, prije svega, na:

(a) uvođenje novih proizvoda ili bitno poboljšanje kvalitete;
(b) izvođenje novih proizvodnih metoda;
(c) otvaranje novih proizvodnih tržišta;
(d) uvođenje novih oblika i metoda upravljanja i
(e) (5) nalaženje novih resursa.
 Teorijske definicije preduzetništva i
preduzetnika
Peter Drucker (1986, Managing for Results) se nadovezuje sa identifikacijom
sedam inovacijskih izazova.
To su:
(1) neočekivanost, odnosno nepredvidivost uspjeha ili neuspjeha;
(2) nesklad između sadašnje i buduće realnosti;
(3) inovacije u vezi s potrebama procesa;
(4) promjene u proizvodnoj ili/i tržišnoj strukturi;
(5) demografske promjene;
(6) nove spoznaje i nova znanja i
(7) promjene u razmišljanju....
 Teorijske definicije preduzetništva i
preduzetnika

Preduzetništvo i preduzetnika/cu je teško

pojmovno obuhvatiti jednom kraćom definicijom,
a koja bi obuhvatila sve aktivnosti i svu prirodu
preduzetništva i preduzetnika/ce.
Iz tog razloga teoretičari daju opisne definicije
obrazlažuči i fokusirajući se na njihove
karakteristike.
Karakteristike preduzetnika i preduzetništva

Inovativnost
Razumno preuzimanje rizika
Samouvjerenost
Uporan rad
Sposobnost postavljanja ciljeva
Odgovornost
 Poimanje preduzetnika i preduzetništva

Preduzetništvo je vrlo složena, dinamična

kategorija, ukupnosti preduzetnikovih
organizacijskih, nadzornih, usmjeravajućih,
voditeljskih i upravljačkih funkcija i ponašanja u
uslovima neizvjesnosti i rizičnosti, usmjerena
pronalaženju potrebne količine i vrste faktora
procesa poslovanja, njihovo kombinovanje,
aktiviranje, neprestano inoviranje sredstava rada i
procesa radi trajne maksimiranja profita.
 Poimanje preduzetnika i preduzetništva

Preduzetništvo je, dakle, ne samo poslovna nego i

razvojna aktivnost.
Preduzetnik je nosilac preduzetništva, osoba koja ima
odgovornost i sposobnost poslovnog čovjeka,
kreativnost, inovativnost, sposobnost brzog uočavanja
problema i povoljnih prilika za preduzetničke
pothvate, koja raspolaže kapitalom za ostvarivanje
poduhvata i samostalno donosi odluke što se odnose
na djelatnost u kojoj djeluje.
 Tipovi preduzetnika i pojedine faze razvoja
preduzeća
1. Preduzetnik-pionir nastupa u prvoj fazi, tj. u fazi stvaranja preduzeća
(osnivač, pun energije, ideja i odlučnosti, jaka ličnost, velikih individualnih
mogućnosti...)
2. Preduzetnik-maher je poželjan u drugoj fazi - u fazi rasta preduzeća
(snažna, autoritativna i ambiciozna osoba, vrlo dobro se organizuje i u
pravilu, brzo kreće naprijed..)
3. Preduzetnik-strateg je primjeren trećoj fazi razvoja preduzeća kada dolazi
do diferencijacije. To je čovjek mislilac, vrlo angažovan i ispunjen željom za
uspjehom.
4. Preduzetnik-trener je poželjan u četvrtoj fazi razvoja preduzeća, kada
dolazi do konsolidacije preduzeća. Trener motiviše saradnike i koordinira
njihov rad.
 Pretpostavke i uslovi razvoja preduzetništva
Ekonomski uslovi razvoja preduzetništva - u tržišnoj privredi je
objektivno i institucijski povezano sa tržištem i mnogobrojnim
trćišnim, pravnim i ekonomskim institucijama.
Sociološki uslovi razvoja preduzetništva - Sa sociološkog aspekta
odlučujuća je i socijalna mobilnost ljudi i njihovo obrazovanje kao
jedan od najvažnijih kriterija njihove društvene promocije i
uspješnosti.
Politički uslovi razvoja preduzetništva - zavisi i od osnovnih političko-
ekonomskih vrijednosti kao što su demokratija, liberalizam,
pluralizam, sloboda i sl. Upravo te vrijednosti predstavljaju vanjski
okvir - polje razvoja preduzetničko-ekonomskih vrijednosti.
 Individualno i korporativno preduzetništvo
Individualno preduzetništvo - temelji se na tržišnoj konkurenciji malih
preduzeća, Ono izražava jaku interakciju između vlasničke, upravljačke i
rizične funkcije, pri čemu se iskazuju pozitivne korelacije između razvoja
malih preduzeća i privrednog razvoja te uspješnosti privrede zemlje u cjelini.

Korporativno preduzetništvo – tzv. unutrašnje preduzetništvo - razvija

unutarnji preduzetnik (intraprelleur). On ili ona je zaposlenik u preduzeću, ali
ne mora biti poslodavac. On/ona ima i daje ideje, prijedloge za poboljšanje
organizacije, za uvođenje novih proizvoda i drugih inovacija. U tome ih
vlasnici preduzeća i uprave potiču, među ostalim i participacijom u podjeli
povećanog profita, nagradama za postignute rezultate. Unutrašnji
preduzetnik, za razliku od preduzetnika u klasičnom smislu ne snosi puni rizik
za svoje aktivnosti.
 Iskustva tržišno razvijenih zemalja u razvoju
malog biznisa
SAD – zemlja koja je među prvima promovisala ciljeve i metode
snažne podrške razvoju malih preduzeća i koja je među prvim počela
širiti sistemske mjere za ostvarivanje tih ciljeva.
Odgovor leži u istorijskom procesu odnosa te države prema
preduzetništvu i inovatorstvu.
Vlada obezbjeđuje posebnu podršku – jednake šanse za sve – za
ulazak u posao ženama, manjinama, hedikepiranim licima,
veteranima.
Svaka država ima centar za razvoj malog biznisa pri univerzitetu.
SBA – Small Business Administration – 4000 stručnjaka, u 100
centara. Sa brojnim programima zajmova iz vladinih, privatnih,
bankarskih i drugih izvora...
 Iskustva tržišno razvijenih zemalja u razvoju
malog biznisa
Zemlje EU
Njemačka – tradicionalno ustaljena strategija poticanja
preduzetništva na osnovama privatne inicijative i privatnog
vlasništva (disciplina i spremnost za postizanje visokog kvaliteta,
produktivnosti i očekivane dobiti).
Austrija – veoma širok dijapazon malih preduzeća od onih obrtničkih
preko malih industrijskih pogona, poljoprivrede, turizma, trgovine i
dr.
Holandija – mala preduzeća (manje od 100 zaposlenih) stvaraju
trećinu nacionalnog dohotka i zapošljavaju milione.
U Švedskoj egistira preko pola miliona malih firmi, sa 50% svih
zaposlenih.
 Strategija EU u razvoju MSP
1 - Unapređenje okruženja za MSP:

- Jedinstveno definisanje MSP;

- Administrativna simplifikacija;
- Politika konkurencije;
- Pomoć države;
- Unapređenje finansijskog, poreskog i carinskog okruženja;
- Socijalno okruženje...
 Strategija EU u razvoju MSP
2 - Programi i mjere podrške za MSP:

- Koncentrisane akcije pomoći MSP;

- Pristupi finansijama i kreditima;
- Zajedničke garancije;
- Finansijski instrumenti EU (EIB – Evropska investiciona banka;
EIF – Evropski investicijski fond);
- Venture kapital (prema internacionalnim tehničkim projektima;
za inovacije);
 Strategija EU u razvoju MSP
3 - Podrška razvoju regionalnih MSP:

- Programi se adaptiraju i svake godine prilagođavaju

multinacionalnim ciljevima;
- Programi su često usmjereni na tzv. prekograničnu saradnju i
može uključivati čak i države koje siu članice EU;
- Implementacija najboljih evropskih praksi;
- Doprinosi ekonomskoj koheziji;
- MSp su posebno fundamentalna za razvoj ruralnih područja, sa
posebnim mjestom za sektor poljoprivrede.
- Podrška MSP u evropeizaciji i internacionalizaciji njihovih
strategija (npr. promocija zajedničkih ulaganja)..
 Specifičnosti razvoja MSP u Japanu
- Privredni uspjeh Japana i nekih drugih zemalja Azije (Hongkong,
Singapur, Južna Koreja) je dobrim dijelom baziran na razvoju
malog biznisa;
- U Japanu vlada kontinuitet u podsticaju razvoja malog biznisa, i to
na sljedeći način:

- A) mjere strukturalne tranformacije preduzeća;

- B) istraživanje faktora koji nepovoljno utiču na poslovne tokove;
- C) podsticajne mjere za male firme;
- D) podsticajne mjere fiskalne politike.

- Južna Koreja, Hongkong, Singapur i Tajvan slijede sličan put

Japanu...
 Ostala iskustva razvoja MSP ....
- U Češkoj Republici MSP su na nivou sistemskih mjera dobile
status kakav takva preduzeća imaju u najrazvijenijim zemljama;
- U Poljskoj je veoma razvijen sistem mikrofinansiranja, a u MSP
radi 44% zaposlenih;
- Mađarska je zemlja koja se veoma brzo „otvorila” za izlazak
stranog kapitala, te je tom politikom MSP dovela u tzv. „prvi
plan;
- Slovenija već dugi niz godina ima ustanovljenu mrežu centara
za unapređenje malog biznisa, uz regionalne centre;
- U Hrvatskoj su strategijska opredjeljenja spram MSP slična kao i
kod Slovenije (posebno u segmentu mjera ekonomske politike i
edukacionih procesa).
 I na kraju pitanja za razmišljanje...
- Ovaj kratki prikaz je pokušaj upoznavanja sa onim što je
esencijalno u poimanju preduzetništva i preduzetnika i stim u vezi -
savremenih praksi malog biznisa... Sa namjerom su prezentovane
zajedno...
- Pokušajte razmisliti o ključnim pojmovima koji su više puta
spomenuti u prezentaciji (rizik, inovacija, promjena, uloge).....
- Pokušajte rezimirati kakve su mogućnosti preduzetnika u Bosni i
Hercegovini u odnosu na zemlje okruženja ili spram EU...
- Da li smatrate da je kontekst Bosne i Hercegovine specifičan – ako
jeste po čemu, ako nije – obrazložite...
- Da li smatrate da kontekst može imati značajan uticaj na
preduzetničke namjere pojedinca – obrazložite...