MENADZMENT

ekonomija naglaava upravljanje kao jednu

vrstu nove telmologije, koja pretvara ekonomiju u eko-
nomiju, a drutvo u drutvo. 22
Naime, s obzirom na to da se poduzetnitvo i menadment ire na gotovo
sve djelatnosti u drutvu, i dravnu administraciju, to drutvo u ci-
jelosti poprima drutva.
Poduzetnitvo i inovacije u vrijeme stalnih promjena potrebne su drutvu
u jednakoj mjeri kao i gospodarstvu (ekonomiji), institucijama javnih slubi
kao i
Poduzetnitvo i inovacije mijenjaju stvari "korak po korak", usmjerene
su na povoljne prigode i promjenljive potrebe. Ako u tome ne uspijevaju,
njihove organizacije propasti bilo evolucijom ili revolucijom.
upravljanje preobraava se u organ svih dru-
tvenih institucija, u nositelja procesa u drutvu organizacija.
To od rukovoditelja (menadera) zahtijeva da kreativnost, inovacije i poduzet-
nost svakodnevnim aktivnostima, te da i u tom smislu sami budu podu-
zetni. Oni moraju znati: to a to moe i uroditi plodom; kakve su
drutvene inovacije potrebne, to su njihovi zadaci u uvjetima stalnih promje-
na, koje je mjesto i uloga pojedinaca i skupina u drutvu.
Poduzetnitvo i menadment, odnosno menadment u ovoj
se knjizi promatra i o njemu se promilja upravo u sklopu i u svjetlu promje-
na navedenih u uvodnome dijelu, koje je svojevrsni teorijski i okvir
izlaganja u svim dijelovima knjige.
22 Usporedi i vidi vie u P. Drucker: Inovacije i poduzetnitvo, Globus, Zagreb, 1992.,
str. 11-12 i 22-25. Za uvodno izlaganje vidi vie u knjizi A. Vrijeme promje-
na, Zagreb, Samobor, 1991., ekonomija prijelaznog drutva, kolska knjiga,
Zagreb, 1992., i D. Prilozi... , op. cit. Vidi vie: L J. Higgins: Biotechnology
Principles andAplications, Blackwell scientifies publication and Tehnology, Simon &
Schuster, London, 1992.; M. Emandola, J. L Caffard: The Innovative Choice, Black-
well, Oxford, 1992.; . Bajza: Kako u XXI. kolska knjiga, Zagreb, 1992.; 1. T.
koncepcija tehniki XXI. veka u knjizi: razvi-
tie i informacija, Moskva, 1997.
34
v
I. PODUZETNISTVO I PODUZETNIK
Pitanja

doivljava svoj procvat?
tJ :t
to su osnovne suvremenoga poduzetnitva?
Navedite osnovne tipove poduzetnika koji odgovaraju pojedinimfazama
razvitka i bitne svakog od njih!
Navedite suvremene u razvitku poduze!nitva!
cz, V t!'- Jj
U je razlika individualnoga i korporacijskog J
poduzetnitva? 01 -
/
Po se razlikujepoduzetnitvo u uslunim djelatnostima od _
poduzetnitva u ostalima? r tl
Koje su poduzetnitva ujavnom sektoru? -,/
to je a to u pojmovima poduzetnitvo i mena- -
dmellt?
Navedite fUllkcionalna suvremenoga menadmenta!
Poduzetnitvo i poduzetnik su pojmovi koji su primarno povezani s podu-
i u su interaktivnosti, ali njih postoji i razlika.
Poduzetnik (subjekt) je nositelj poduzetnitva, koje i aktiv-
nost i ponaanje usmjereno na ostvarivanje postavljenih ciljeva, a
se pojavljuje kao organizacijsko sredstvo (objekt) kojega poduzet-
nik ostvaruje
U ovom se dijelu knjige istrauje i promilja uglavnom o poduzetnitvu i
poduzetniku dok se uzima u obzir samo onoliko koliko je potrebno
da se bolje objasne prve dvije kategorije.
1. Teorija poduzetnitva u sklopu
ekonomskih i ostalih teorija
Povijest civilizacije poduzetnitvo u svoje a donekle
je i njegov plod, rezultat djelovanja golemog broja inteligentnih, kreativnih i
poduzetnih pojedinaca ili grupa je tenja bila mijenjanje svijeta, poduzi-
manje novoga u uvjetima neizvjesnosti i rizika. U tom smislu moe se da
je poduzetnitvo postojalo otkad postoji i ljudska zajednica. Ono se odnosilo
35
rU1JULt. j NiL'KJ Mi:.l\':l1JLMENT
na razna usmjeravalo na stvari, ovisno o stupnju razvijenosti
ljudskog drutva i odnosu prema prirodi. Ovisno o tome, kao i o ustroju dru-
tva, ono se i cijenilo. daleku prolost, poznato je da su u
feudalnom drutvu potovali vie nego poslovne ljude. U srednjem
vijeku duh i energija usmjerava se na gradnju velebnih gradi-
teljskih objekata, posebice katedrala. Potkraj srednjega vijeka taj se duh
vao u poduzimanju putovanja radi otkrivanja novih svjetova.
No, poduzetnitvo dananjemu zamjetnije je tek razvitka
kapitalizma (u obliku kapitala) u doba merkantilne faze,
i tzv. gtadove;tepoo'1ike: Veneciju, Genovu itd., kao i na Dubrovnik.
Puni procvat poduzetnitvo doivljava u fazi liberalnog kapitalizma da bi
malaksalo u fazi tzv. monopolskog kapitalizma, u doba velikih i kor-
poracija nacionalnoga i multinacionalnog
Poduzetnitvo kao praksa protezalo se na vie djelatnosti, ali je ono nalo
svoju najiru primjenu u gospodarstva, pa se u nastavku promilja
i poduzetniku preteito na tome .
. Povijesni put poduzetnitva naao je svoj teorijski izraz pogla-
u ekonomskim teorijama. Nakon teorije racionalnih koja je
. zapravo' n:aila naputanje tradicijske paradigme potpune konkurencije, te
apstraktne teorijske analize i institucijske analize poduzetnitva, koje polaze
:od tradicijskoga Schumpeterova pristupa i analize korporacijskog ponaanja
(Bede - Means, P. Sincler), dolazi se do suvremenih teorijskih pokuaja ana-
lize novog poduzetnitva u 70-im i 80-im godinama 20.
Na temelju teorijskih analiza je postaviti tipologiju poduzet-
nitva i njegovih odrednica:
Teorijska poduzetnitva (psiholoka,
i sociokulturna, paradigma);
Teorijska definicija poduzetnitva (ekonomske doktrine i cjeloviti pristup);
Teorijske pretpostavke i institucijskog modela
(ekonomske, socijalne i psiholoke pretpostavke);
i institucijski modeli;
Institucijski razvitak poduzetnitva u ekonomskim sustavima
(komparativna analiza poduzetnitva u kapitalizmu i ex socijalizmu).
1.1. Teorijske koncepcije poduzetnitva
Tradicijska teorija poduzetnitva vidi poduzetnika kao osobu koja djeluje
unutar atomiziranih gospodarskih jedinica, ovisnima o trinoj igri i kultur-
nom okruenju, relevantnima za poduzetnikovo ponaanje. Ona je i
parcijalni pogled na poduzetnitvo.
W. Baumol upozorava da je poduzetnitvo konceptualno teko odredivo
i nerijetko se pogreno rabi kao sinonim za menaderstvo. Poduzetnitvo je,
konceptualno povezano sa: (a) strategijskim usmjerenjem poduze-
ili strategijskim planiranjem; (b) uvaavanjem prigoda i
36
i
".
.
PODUZETNlSTVOlPODUZETNlK
poticanjem inicijativa; (c) afirmacijom menaderskih struktu-
ra (koordiniranje, kontrola, samostalnost; neovisnost) i (d) promjenom kon-
trolnih mehanizama proizvodnih (Parsons, Roberts i dr.).
Unutar tradicijskih teorija o poduzetnitvu je tri metodo-
loka pristupa: personalni, i socijalno-kulturni.
23
Odatle i tri teorijska iskaza odnosno pristupa promatranju po-
duzetnitva: personalno-psiholoka kola, ekonomska teorija i
socio-kulturni teorijski pristup. .
Personalno-psiholoka kola tretira poduzetnitvo kao djelatnost ljudi
posebnih svojstava - poduzetnitvo (R. Brockhons, S.
Horwitz). 4 tim svojstvima su: kreativnost, sposobnost predvi-
i te akcijska usmjerenost i sl. (Adizes).2s Psiholoka
analiza ni u jednoj varijanti nije ponudila prepoznatljive empirijske dokaze o
sposobnostima ljudi na planu.
ekonomska teorija nalazi da je poduzetnitvo takva Uudska
djelatnost u kojoj se proizvodni kriteriji najbolje koriste i maksimira
profit. Kritika ove teorije na racionalnog ponaanja i
informiranosti o trinim procesima na ekonomska teoriJa koja
ustvari neizvjesnost a koju nije (A. Simon). 6
Socio-kulturni teorijski pristup smatra daje sklonost poduzetnitvu pos-
ljedica prepletanja socijalnih, kulturnih, ideologijskih, religijskih, i os-
talih drutvenih odnosa, a takvu ekonomsku djelatnost, unutar danih so-
cio-kulturnih institucija, u kojima se efektivno koriste drutveno-ekonomski
potencijali. usporedna analiza poduzetnitva u Europi, SAD-u i Ja-
panu, prema R. T. Pascalu i A. G. Athosu, ne razlike u
ponaanju i osim u odnosu prema socio-kul-
turnih modela. 7
Nijedna od ovih teorija ne odgovara na osnovno pitanje poduzetnitva kao
procesa transformacije sustava unutar koje-
ga se poduzetnitvo pojavljuje kao posebna razvojna kombinacija
ideja, talenta, kapitala, znanja i rizika. S tog aspekta poduzetnitvo treba shva-
titi kao transdisciplinarnu sustavnu kategoriju. Ona i teorijske
23 B. Uloga poduzetnitva u prestrukturiranju i razvoju suvremene privrede,
Nae teme br. ll, Zagreb, 1989., str. 2802-2803.
24 R. Brochows, S. Horwitz: The Psychology of the Entrepreneur The Art and Scien-
ce ofEntrepreneur and Science, R. Smilar, Baling Publishing, Cambridge, 1986.
25 I. Adizes: Kako rijeiti krizu upravljanja, Globus, Zagreb, 1989. str., 62-95.
26 H. A. Simon: On the Behavioral and Rational Foundations of Economic Dyna-
mics, The dinamies of Market Economics, R. H. Day Ehasson, North Holland Am-
sterdam, 1984., prema B. op. cit., str. 74.
27 R. T. Eliasson A. G. Athos: The Art ofJapanesse Management, Peuguin Books,
London 1976., prema B. II knjizi grupe autora: Ekonomija i politika trinog
drutva, Opcija, Ljubljana, 1991., str. 279.
37
---J
MENADMENT
paradigme i predstavlja ukazivanja na strukturalno i funkcio-
nalno povezivanje elemenata ekonomskog sustava i njegova okruenja.
28
Poduzetnitvo je imalo u pojedinim razdobljima raz-
vitka trine ekonomije, pa tako i ekonomske teorije.
Prvo razdoblje se podudara s liberalnom fazom razvitka
koju obiljeava procvat poduzetnitva a prati ga eko-
nomska misao.
Drugo razdoblje obiljeava masovna industrijska proizvodnja, velika kon-
centracija i centralizacija kapitala i rada, te razvijene korporacije
nacionalnoga i multinacionalnoga, odnosno transnacionalnog Nakraju
ovog razdoblja u oblasti ekonomije dolazi do dravne intervencije. Toje dobaka-
da se poduzetnitvo potiskuje u drugi plan u prilog vladavine tehnostruktura i to-
me primjerenog menadmenta. U to doba prevladava
ekonomska teorija. Pasivna, uloga poduzetnika II teoriji iz-
raz je njene temeljne pretpostavke o tobonjoj savrenoj informiranosti gospo-
darskih subjekata i o savrenomtritu. To, prema iste teorije, omogu-
takvu koordinaciju odluka da uloga poduzetnikapostaje zanemarivom.2
9
razdoblje SO-ih godina nastupom znanstveno-tehnoloke i
revolucije, a proces promjena gotovo u
svim djelovanja. Ponovno oivljavaju svi atributi trine ekonomije
i poduzetnitva, pojavljuju se i novi oblici, vrste i strukture procesa i odnosa.
Usporedo s time objavljuje se ogromna literatura o i poduzetnitvu.
Ponovno oivljavanje poduzetnitva uvjetovano je promjenama koje nasta-
ju u ekonomiji i u drutvu a koje u prvi plan uzdiu njegovo znanje,
informiranost i a od gospodarskih subjekata zahtijeva-
ju brzo promjenama, kvalitetnost, kreativnost i fleksibilnost.
pomaci u razvitku poduzetnitva vezani su uz sve vanije preokrete
u ekonomskom ivotu drutva, pogotovo u prijelaznim razdobljima. To naj-
bolje prijelazi iz agrarne u industrijsku, odnosno u
hanizacijsku civilizaciju a iz ove u informacijsku civilizaciju.
Nije teko da su svim promjenama u povijesti prethodile
promjene u prijanjim drutVima, tj. u njihovim proizvodnim snagama da bi
zavrile u novim proizvodnim snagama i strukturama drutva.
3o
1.2. Teorijske definicije poduzetnitva i poduzetnika
Uz pojavu i razvijanje poduzetnitva, se i razvijala potreba za njego-
vim pojmovnim pri se uz poduzetnitvo vrlo govo-
28 Usporedi tekst l s B. op. cit., str. 278-279.
29 Z. i ostali: Poduzetnitvo - teorija, politika i praksa, Privredni vjesnik,
Zagreb, 1990., str. 25.
30 Usporedi i 1. V. Vlasnitvo.... op. cit., str. 79-81.
38
PODUZETNITVO I PODUZETNIK
rilo i O poduzetniku. Tako su se u 15. u Europi pojavili izrazi kao
to su: undertaker, entrepreneur i Unternehmer. Njima se, ustvari iskazivao
sadraj. Pojam undertaker prvi je upotrijebio J. S. Mill u
ekonomije. Izraz enterpreneur, koji je u hrvatskom
pnjevodu blizak izrazu poduzetnik, je bio u uporabi francuskog pos-
lovnog SVIjeta a posebno Vaubana u 17. pojam poduzet-
u teoriju prvi uvodi R. Cantillon u svojoj raspravi o
trgovme sur la Commerce) objavljenoj 1755. godine. Zanimljivo
je daje mnogo pnje toga o poduzetnitvu i poduzetniku pisao Be-
nedikt svom radu O trgovini i savrenom trgovcu objavlje-
nom u VeneCIJI 1573. godme. On se ne bavi samo trgovinom nego i osobom tr-
govca, definiravi pojam savrenog trgovca u uvjetima kada je trgovina bila
s poslovnimpothvatima, kada je posao bio povezan i s proc-
jenompngoda za zaradu s prekomorskih putovanja i udesima na moru kao i ne-
kopnenih puteva. navodi sva bitna ekonomskog
doba. U opisu "savrenog trgovca" lako je vidjeti po-
sao taj trgovac bavi, osobu koja je vrlo bliska osobi modernog podu-
zetnika kOJI se kasnije pojaviti u teoriji o i poduzetnitvu.
31
opisuje u povezanosti s kapitalom, neizvjes-
nocu 1 nZlkom. Poduzetnlkje za njega osoba koja kupuje po poznatim cije-
nama da bi prodao po onima koje se tek formirati na tritu. Poduzetnik
dakle, snosi rizik svoga pothvata koji je utoliko to je neizvjesnos;
u pogledu poslovnih prigoda. 2
. Navedena svojstva poduzetnika, to daju bitno obiljeje i poduzetnitvu
l danas Zasluga je to ih je prvi i uspjeno
sao.. sz::tatr.a .da s njlme i teorija poduzetnitva i podu-
zetmka kao nosltelja nZIka. Nema, sumnje da se na B.
moe smatrati ove teorije.
Osloncer.n Cantil1ona, B. Say defrnira mjesto i funkciju poduzetnika
kao P?srednika kap!tala i najamnog radnika. On na
funkCIje vlasmtva od funkcije to se
kasmje.1 .. Say u funkciju poduzetnitva kombiniranje i ops-
tanak prOIZVodnje. Osim toga, Say naglaava sposobnost poduzetnika
da USillje:ava poslovne pothvate, da ih nadzire i da njima upravlja. On istodob-
no ukazuje na vanost, ali i na neravnonijerni raspored talenata
te naglaava vanost aktivnosti za razvitak drutva.
33
'
31 B. O trgovini i savrenom trgovcu (Venecija, 1573.) moderno izdanje
Zagreb, 1985.; Hrvatska gospodarska knjievna batina L, Zagreb, Biroteh-
nika, 1991.
32 R. Cantillon: o prirodi trgovine (1755.), hrvatski prijevod 1978.
f3
rema
Z. op. CIt., str. 81. '
J. B. Say, prema B. ... , <?p. cit., str. 279.
PODUZE1NJeKi M/;NADZMJ::NT
J. S. MW rabi tennin poduzetnitvo i poduzetnik za opisivanje funkcije
upravljanja, kontrole, poslovne odgovornosti i rizika u Rizik je
ono to razlikuje poduzetnika od menadera.
34
A. Smith
3S
poduzetnitvo odnosno funkciju opisuje u kon-
tekstu svoje teorije "nevidljive ruke", tj. nezamjenjive uloge pojedinca i nje-
govih potreba i interesa u obavljanju aktivnosti i pothvata u eko-
nomskom ivotu. A. Smith polazi od toga da su osnovna svojstva poduzetni-
ka i od rane mladosti, utjecajem okoline, razvijena i usavrava-
na. Motivacija i elja za dolaze, dakle, od indivi-
dualne sposobnosti i osobnih svojstava svakog poduzetnika.
Ovo poduzetnitva proizlazi iz uvjerenja da pojedinac,
svoj vlastiti interes, najpotpunije ostvaruje i drutvene interese i to bolje ako
na to ne misli. Taj pristup poduzetnitvu pretpostavlja perfektno slo-
bodno trite, bez ikakve intervencije od strane drave ili tek njeno
na zadatak da uklanja prepreke perfektnom funkcioniranju trita odnosno
ekonomsko-trinih zakonitosti A. Smith poduzetnika s kapita-
listom, to kasnije prihvatiti i K. Marx. A. Smith razlikuje tri vrste poslov-
nih ljudi, ovisno o tome li kapital (a) i tedljivo-
(b) poslovnim pekulacijama ili (c) poslovnim inovacijama.
Njegova je zasluga to je u svojstvo uvrstio interes i moti-
vaciju, a uspjeh uvjetovao slobodom. To ostati trajno svoj-
stvo te kategorije.
K. Marx je, kao i A. Smith, poduzetnitvo povezao s vlasni-
kom kapitala - ga kapitalist i njegova tenja za ostvarenjem to ve-
profita ili dobiti. Kapitalist je, prema Marxu, vlasnik i po-
duzetnik. On obavlja funkcije upravljanja i nadziranja. Pritom kao nagradu
za to uzima dio od ukl1pno prisvojenoga vika vrijednosti.
36
A. Marshall, o poduzetnitvu, stavlja naglasak na slobodu dje-
latnosti, tj. na poduzetnitvo u smislu samostalnosti i samopouzdanja,
vie smotrenosti i namjernoga slobodnog izbora. On vidi poduzetnika prete-
ito, ako ne i kao vlasnika i jedinog nositelja rizika.
37
H. Walras daje funkcionalnu definiciju poduzetnika kao osobe koja us-
postavlja vezu trita, roba, usluga i kapitala.
38
34 1. S. Mill: Principles ofpolitical economy some application to social philosophy,
Parler, London 1984., str. 32.
35 A. Smith: Istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda, Kultura, Zagreb, 1952.,
str. 11309 i II/48.
36 K. Marx: Kapital JJI, Kultura, Zagreb, 1948. str. 1233-1234.
37 A. MarshaIl: Principles of Economics (XI. izd.), McMillan, London, 1969., str.
495,617-620.
3S H. Walras, prema D. ... , - nastanak i razvitak, Informator, Zag-
reb, str. 20.
40
1 P()UULf.1NIK
F. Knight u svezi s poduzetnitvom, naglaava kombiniranje i organizira-
nje ostalih i agensa proizvodnje, preuzimanje rizika i neizvjesnost si-
tuacije u kojoj djeluje. Poduzetnik mora to i kako u uvjetima
nepotpunih informacija u pogledu svoje aktivnosti. Stoga poduzetnik mora
imati sposobnost da osjeti i ponudi stvari vane za pothvat.
39
O. Gilder ukazuje na to da poduzetnik nije samo osoba koja se mora us-
pjeno nositi na tritu treba stvarati i oblikovati trite. Po njemu, poduzet-
nikne optimira i ne racionalizira proizvodne nego ih razvija i inovira.
40
G. Bannock, kao i mnogi drugi, poduzetnitvo stavljau korak s malim
kimi razvojnim i tome primjereno ponaanje.
41
I. W. Carland poduzetnika kao pojedinca koji formira i vodi
s ciljem maksimiranja profita i razvitka 2
T. Veblen poduzetniku pripisuje svojstvo stratega u gospodarskom ivo-
tu ali ne i osobe koja izravno na poslovni uspjeh. On pledira za odva-
janje funkcije poduzetnitva od menaderske funkcije.
43
J. Schumpeter se s pravom naziva ocem teorije o poduzetnitvu. On pri-
daje poduzetnitvu sredinje mjesto u gospodarstvu. Prema
Schumpeteru, poduzetnikje agens pothvata promjena i razvitka, nositelj inova-
cija i resursa. Poduzetnitvo je naziv za smisao i usluge u (realizira-
nju) inovacija i ostalih koje napredak gospodarskih subjekata.
Za Schumpetera poduzetnik nije osoba koja organizira proces proizvodnje i
poslovanja u uvjetima uhodane tehnologije, organizacije i upravljanja, nego
akceptant i inovacijskih Poslove organizaci-
je i koordinacije akcija on preputa menaderu. Menader brine da se inputi to
racionalnije koriste kako bi se ostvario to bolji, kvalitetniji output. Schumpeter
u poduzetniku vidi (lidera) koji angaira i mobilizira kreativne snage. On
jasno razliku vlasnika i poduzetnika, te poduzetnika i mena-
dera. Naime, poduzetnik moe ali i ne mora biti vlasnik, kao to vlasnik moe
ali ne mora biti i poduzetnik, iako poduzetnik uvijek mora raspolagati novcem
za pothvate. Isto tako, poduzetnik moe ali ne mora biti i neposre-
dan (izvorni) inovator, ali on redovito inovatorstvo i angaira inovacije u
svojim pothvatima. Misli se, prije svega, na (l) novih proizvoda ili
bitno poboljanje kvalitete; (2) novih proizvodnih metoda; (3) otvara-
nje novih proizvodnih trita; (4) novih oblika i metoda upravljanja i
(5) nalaenje novih resursa. Svemu tome Schumpeter dodaje i kombiniranje tih
noviteta i ukazuje na potrebu odabira i angairanja pravih ljudi i gospodarskih
39 F. Knight: Risk Uncertainty and Profit, University of Chicago, 1971., str. 57-60.
40 G. Gilder: The Spirit o/Enterprise, Penguin Books; prema B. op. cit., str. 75.
41 G. Bannock: The Economic Role of the Small Firms in Contemporary Industrial
Society, prema B. op. cit., str. 75.
42 J. W. Carland: prema B. op. cit., str. 75-76.
43 T. Veblen: premaj. Deeljin i V. Vlasnitvo... , op. cit., str. 82.
41
o]
]
]
:1
MENADMENT
subjekata da bi se ostvarili optimalni ekonomski
nitvu nije samo kapital nego i razaranje l .radost
stvaranja" novoga. U tornje smislu Schumpeterov poduzetnik l movator l to po-
najvie imitatorski inovator u poduzetnitvu u teoriji i .. .' .,
1. Schumpeter je glede teorije poduzetnitva
rao ono najbolje, to su do tada i za njegova ivota dalI Moze
se bez pretjerivanja ustvrditi da je umnogome utjecao na daljnjI teo-
rije i prakse poduzetnitva i poduzetnika. Schumpeter, mje.
stavove nekih svojih suvremenika ali se neki nisu slagah m s
miljenjima. Tako J. Schumpeter nije prihvatio Smithovu
kao ni perfektnost okruenja, jer neto mkada
postojalo. On se ne slae n.i s
ka i poduzetnika. On ne pnhvaca m veZIVanje nZlka uz .ga
ostavlja vlasniku, nasuprot brojnim piscima koji se zalau .za rIZIka
vlasnika i poduzetnika. Schumpet.er grvamcu podu-
zetnika i menadera. Daljnji razvitak drustva mje dao pra-
vo Schumpeteru glede podu:etmka.
Isto tako, suprotno krutoj podjeli vlasnik - danas
se svojstva svih tih triju kategorija vrlo IstOj osobI. . .
Za razliku od Schumpetera, koji u poduzetnIku VIdI Izvor, l
lja promjena, F. A. Hayck naglaava i odgovornost
ne. On upozorava da jedna promjena izaziva druge, se na
formacije prethodnih a sposobnost uporabe mformacIJa od velIke
je vanosti za uspjenu aktivnost.
4
.,
J. M. Kirtzncr odreetuje poduzetnitvo kao traenja I
trinih U tom su smislu i trItu
osnovne funkcije poduzetnitva.
46
. v' ..v
H. Licbenstcin poduzetnika smatra poslOVnIm covJekom kOJI usp-
jeh time to zna nedjelotvornost kojoj podlijeu drugi lJudI.
lazi da je u stvarnom ivotu uspjeh iznimka, a greke normalna Vecma
onih koji se opredijele za poduzetnitvo, prije nego to kren? pod-
promatraju druge, uspjenije, pa u svompothvatu ove ImItIraJU. ka-
e Liebenstein, originalno poduzetnitvo je rijetkost i skupi resur:s..
j
.e visoki talent osobe poduzetnikajer samo poslOVnI ljudI mogu op-
kv l
47
timalno koristiti inpute u smislu njihove pretvorbe u a Itetne outpute.
44 J. Schumpeter: Business Cyeless, McGraw Hill, New York, 1939., str. 95, te Kapi-
talizam. socijalizam i demokracija, Globus, Zagreb, 1991.
45 F. A. von Hayek: Economics and Knowledge, 4/1937., 33-34.
46 M. Kirtzner: Competetion and Enterpreneurshzp, Umver51ty of Chicago, 1937.,
str. 15.
47 H. Leibenstein: Enterpreneurship and Development, American Review, 1937., str.
n i 83.
4?
PODUZETNITVOI PODUZETNIK
. M. G. Casson naglaava neizvjesnost u aktivnos-
tI. On u poduzetniku vidi specijalistu u o alokaciji rijetkih resur-
sa u uvjetima kada nema pravila koja bi ispravnost odluke. Pojedini
poduzetnici nerijetko u konkurenciji koriste ono to drugi nisu ili sto-
ga to nisu poznavali ili stoga to su ih iz nehata propustili uzeti u
obzir prigodom procjene.
48
Uostalom, treba da se poslovne odluke ne donose samo na temelju
informacija, nego i subjektivne procjene njihovih vrijednosti, kulture podu-
zetnika, poslovne kulture okruenja, religije,. filozofije i iskustva. Sve to za-
jedno na poduzetnika da donese odluku.
Upravo u tom smislu M. Weber vanost protestantskog duha i etike u
razvitku poduzetnitva u Europi i SAD-u. U prilog navedene utjecajnosti vanj-
skih okolnosti na poduzetnitvo dobar je primjer budizam te posebno intoizam
koji se upoduzetnitvunekih zemalja, pogotovo Japana.
Od suvremenih mislitelja o poduzetnitvu treba posebno
izdvojiti P. Druckera, R. L. Heilbron, J. K. Galbraitha i P. Samuelsona.
P. Drucker Schumpeterovo razaranje" povezuje u sedam
inovacijskih izazova. To su: (1) odnosno nepredvidivost us-
pjeha ili neuspjeha; (2) nesklad sadanje i realnosti; (3) ino-
vacije u svezi s potrebama procesa; (4) promjene u proizvodnoj ili/i trinoj
strukturi; (5) demografske promjene; (6) nove spoznaje i nova znanja i (7)
promjene u razmiljanju.
Drucker, poput Schumpetera, upozorava da poduzetnik nije jednostavno
kapitalist, investitor i poslodavac, da poduzetnitvo nije samo osni-
vanje novoga malog ncgo je poduzetnitvo i stvaranje
novog trita, novog mobiliziranjc novca, da bi ga se uloi-
lo u vie produktivnosti i dobili (profita). Ne postoji re-
surs II nekoj ekonomiji od kupovne - kae Druckcr. No kupovna
umnogome je djelo poduzetnika - inovatora.
49
definira poduzetnitvo kao maksimalizaciju (prigo-
l. sposobnost aktivnosti u tom smjeru kako bi se onemogu-
mertnost, osrednjost 1stalno kretanje novom energijom.
.Tri su zadatka - naglaava Drucker: (1) podizanje
poslovanja; (2) pronalaenje i aktiviranje novih po-
(3).osigu:avanje poslovanja. Osnovni elementi u podu-
aktivnosti su: sustavne inovacije u tehnologiji, ekonomiji i drutvu,
usmjeravanje resursa i njihove djelotvornosti u
ostvarivanju bogatstva.
so
48 M. G. Casson: The Enterpreneurship Economic Theory, Oxford, 1982.
P. Drucker: Inovacije i poduzetnitvo, op. cit., str. 30-33.
.P: Drucker: Managing/or Results, Harper and Row, New York, 1986., str. 718.
VIdI P. Drucker: Inovacije i poduzetnitvo, op. cit., str. 20-33.
43
PODUZETXICKI MENADZMENT
R. L. Heilbroll i J. K. Galbraith bitnu poduzetnitva vide u obli-
ku proizvodnje (uz zemlju, rad i kapital). U uvjetima
konkurencije, poduzetnitvo obavlja tri osnovne funkcije: (1)
velikih u skladu s ekonomijom obujma; (2) kombiniranje proizvodnih
po marginalnosti, tj. da prihod bude od marginalnog
troka kako bi se maksimirao profit (dobit) i (3) optimalne
naknade pri kojoj su marginalni prihod i marginalni troak barem

P. Samuelson, svu sloenost pojma poduzetnitvo, navodi kon-
kretne situacije unutar kojih se poduzetnik i ponaa, odre-
aktivnosti radi ostvarivanja maksimalnih ekonomskih koje su e-
lja i svrha postojanja u uvjetima trine ekonomije.
52
se korisnim od stranih pisaca spomenuti jo i J. S. Doddsa i E. Bohme-
rao J. S. Dodds zastupa stajalite daje poduzetnik - vlasnik -
koji pribavlja kapital, snosi rizik proizvodnje i kontrolira Poduzetnik
to se i u kojoj proizvesti i odgovara za kombinaciju i koor-
dinaciju proizvodnih u optimalnim razmjerima. On istodobno podu-
zima sve to je potrebno u menadmentu i marketingu, u razvojnoj po-
litici. Ako je veliko, onda su te funkcije podijeljene. 3
E. Bohmer razlikuje poduzetnika vlasnika i ovlatenog poduzetnika. Pri-
marne funkcije poduzetnikajesu: ciljeva planiranje, orga-
nizacija, kontrola, polaganje i predstavljanje Poduzetnici mo-
raju udovoljiti zahtjevima u koje pripadaju: (l) bogatstvo ideja i orga-
nizacijski talent, sposobnost improvizacije i smjelost povezane s i
oprezom; (2) poznavanje ljudi, sposobnost za i suradnju,
vanje i kontaktiranje, odgovornost prema suradnicima i javnosti, spremnost za
sagledavanje zadataka i (3) posjedovanje ekonom-
skih znanja o i zakonitostima ekonomskog ivota, te
znanja u i sferi, otvorenost za spoznaje iz znanosti i prakse.
Slovenski ekonomski A. Bajt, poput Schumpetera, distink-
ciju poduzetnitva i menadmenta. Poduzetnitvo usmjeravanje
kapitala i konkretnih procesa proizvodnje. U tom je smislu poduzet-
nitvo jednako investiranju. Poduzetnik je onaj tko investira. Menadment pak
kada kapital i njegovi naturalni oblici u postoje. Me-
nader se bavi poslovanjem i maksimira ekonomske
On te poslove obavlja po ovlatenju poduzetnika. Usmjeravanje kapi-
tala, kao bit poduzetnitva, odluke kao to su: odabir proizvoda, teh-
nologije, njegova lokacija, izvori i struktura financiranja
kao i upravljanja. U svakom poduzetnitvo, prema Bajtu, uklju-
rizike koji su vezani uz trite, tehnologiju i neizvjesnost u gospo-
51 Prema P. i ostali: FkolJoll1iku Ekonomski fakultet Zagreb i Spili,
1995., str. 61.
52 P. Samuelson: Ekunomlju, Mall:, Zagll'l).
SJ 1. S. Dodds, prema P. op. cit., str. 59.
44
PODUZETNIS'TVO I PODUZETNIK
ivotu. U pogledu preuzimanja rizika on, dakle, ne slijedi Schumpe-
tera ali u cijelosti inovativnu prirodu njegova poduzetnika kao i stvar-
ne vrijednosti talenata. A. Bajt je blizak Schumpeteru i u pogle-
du uvjeta u bez kojih nije razviti uspjeno poduzetnitvo:
sloboda osnivanja njegova autonomnost, da se na tritu
nabave svi procesa proizvodnje i poslovanja i to u pravo vrijeme.
54
Pitanjima poduzetnitva i poduzetnika bavili su se mnogi nai stariji i mla-
pisci kao to su: A. D. M. Novak, P. Sikavica, M.
Buble, Z. M. F. P. D. Kalogjera i
drugi. U nastavku biti samo o nekim odabranim, bez reda vanosti.
A. poduzetnikom smatra osobu koja raspolae sredstvima
potrebnima za gospodarsku djelatnost i koja samostalno donosi
ekonomske odluke to se odnose na tu djelatnost, organizira i kombinira pro-
izvodne koordinira djelovanje, nadzire, rukovodi i upravlja cjelo-
kupnim radom i poslovanjem.
je da ovaj pisac pod
sveukupnost organizacijskih, nadzornih i sadr-
aja kako bi se maksimirao profit uz to manje rizika. On u jednom pojmu
sjedinjuje sadraje i menaderske funkcije.
D. je poduzetnitvo opisao u pet skupova aktivnosti i to: (l) orga-
nizacija proizvodnje i poslovanja; (2) inovacije, razvitak i poboljanje; (3) su-
radnja s radnicima; (4) borba i suradnja na tritu roba i kapitala; (5)
odnosa s dravom i s neposrednim drutvenim i gospodarskim okruenjem.
55
Prema P. poduzetnik je osoba nadarena poslovnim duhom i ru-
kovodnim sposobnostima, bogata znanjem o poslovima i ljudima, i
spremna preuzeti rizik upravljanja na temelju inovacija i stalnog
razvitka Poduzetnitvo je djelatnost poduzetnika usmjerena na
pokretanje, organiziranje i inoviranje poslovanja s temeljnom svr-
hom stvaranja novog trita.
56
P. Sikavica da se funkcija sastoji u kombiniranju
svih proizvodnje s namjerom maksimalizacije u obliku dobiti
odnosno profita. On ukazuje na to da se suvremeno poimanje poduzetnitva ve-
e uz nastanak Uspjenost poduzetnitva ovisi o uspjenosti kombini-
ranja upravo proizvodnih Za Sikavicu izraz poduzetnik sve
one osobe koje poduzimaju poslovne pothvate te preuzimaju na sebe
neizvjesnost i rizik za takva pothvata. Poduzetnik je nositelj
ke inicijative, nerazdvojive od Njega vie karakteriziraju za
i negoli tenja za i statusom. 7
54 A. Bajt: Samoupravni oblik drutvene svojine, Globus, Zagreb, 1988., str. 71-76.
ss D. i D. ml.: op. cit., str. 26.
S6 P. i ostali: Ekonomika... , op. cit., str. 60 i 62.
S7 P. Sikavica i M. Novak: Poslovna organizacija, (2. izd.), lnfonnator, Zagreb, 1993.,
str.4l7.
45
Y/
..
MENADMENT
Na osnovi analize stavova brojnih pisaca, Z.
poduzetnitva. On u poduzetnitvo. l
planiranje poslovne akcije za vlastItl Ih. racun,. uz .da akcIJa
propadne ili da ne donese planiranuvdob:t. moze ostvantI profit
unaprijed ugovorenu cijenu ako moze utjecati na troskove, ostva
ri razliku ugovorene cijene i trokova. Stoga se poduzetmk moze defi-
nirati, vrlo kao osoba koja se od prihod.a p.oslovno
g

zadovoljava rezidualom, tj. razlikom ukupnog pnhoda l sVIh trokova l obve-
za. Rizik posla tako uvijek pada na poduzetnika ali je on u
odluci li i pod kojim uvjetima u posao. Za :VlzlJ.a bu-
zbivanja koja se u znatnoj mjeri oslanja na ma:u,
macije, pri one slue kao podloga i dovoljno
ku izglednu ansu, nego i biti sposoban naCl nacm da se
D. Kalogjera glede odnosa vlasnitva i Je vlas-
nitvo bitno za poduzetnitvo. Ono ne mora b:tl ah se tItu.lar vlas-
nitva mora znati, mora biti identificiran, persomficlran l pravno regulIran.
O dosad izloenome je ..'v
izloenih definicija poduzetnitva i poduzetnika u::a razlo-
ga. To je samom kategonJ.a,
fleksibllnoscu, na pror;nJer:,e sebI l
svom okruenju. To da se poduzetmstvo pOJn:
ovno

teorijskom definicijom koja bi obuhvatila sve l sVU;
poduzetnitva i poduzetnika. Stoga nije to su defim:aJucI te
kategorije, to preteito opisno, nJlh?ve ...
Neki, koji poduzetnika vide kao vlasnika, tlme
vaju privatno suvremeno vlasnitvo, daje bez
privatnog vlasnitva odnosno da bez l trIta nen:: m podu-
zetnitva dok drugi misle da privatno vlasmstvo mje bItno
Dobar dio pisaca s pravom poduzetnitvo i smat-
raju razvojnom a manji dio ju na poslo,:,nu aktivnost. Teo-
rijski aspekti poduzetnitva i poduzetnika u sklopu
mike dok drugi govore o.
se nerijetko tretira i u neekonomsk1m znanostima - u SOCIOlogIJI, pSIhologIjI
pa i u organizacijskim znanostima. ....y ,.
Ima pisacakoji u vrednovanju uloge u
sebnu vrstu ljudi - gotovo do razine mitske herojU ekonomskog
i takvih koji u reagiranju na pretjerivanja notu
ove doista iznimno vane funkcije, posebno u uVJetlma brzog trece l
tehnoloke revolucije i
cesi koji su time izazvani i prisutne tendenCIje u tlmprocesIr;na l da-
lje promjene sadraja, veza, odnosa, mjesta i uloge poduzetmtva l poduzetnIka.
58 Z. Poduzetnitvo... , op. cit., str. 33-34.
PODUZETNISTVO i PODUZETNIK
1.3. O nekim odabranim poduzetnitva i poduzetnika
Naglaeno mjesto poduzetnitva i poduzetnika zauzi-
maju inovativnost, razumno preuzimanje rizika, samouvjerenost, uporan rad,
sposobnost postavljanja ciljeva i odgovornost.
Inovativnost je najizrazitija suvremenog poduzetni-
tva. Poduzetnike da se uhvate u kotac s nepoznatim, rade stvari na
nove i stare ideje u nove obrasce, vie nude rje-
enja za probleme nego izgovore. u praksi se uloga poduzetnika
razlikuje od uloge inovatora. Iako inovacija moe biti vana da bi se krenulo
u poduzetnitvo, ona postaje inovacijom tek kada se
u proizvodnju i svoj izraz u ponudi proizvoda u koji je
Razumno preuzimanje rizika. Svako novo ili neki drugi podu-
pothvat je rizik za poduzetnika. Vjerojatno poduzetnik izbjegavati
poslove u kojima su mali izgledi za uspjeh, ali ih motivirati ni poslovi ko-
ji su posve sigurni jer je u tom vjerojatno o poznatim pothvatima i
sigurnim rezultatima. To nije ono to zanima poduzetnike jer oni, u pravilu,
smjeraju na poslove visokog rizika, a mogu zavriti i s visokim pozitivnim
No, to ne i previsoki rizik. Problem je pravu
mjeru visine minusa - plusa. Poduzetnici mogu biti pomalo i
avanturisti, to je neusporedivo bolje nego biti "zihera". Ali njihov avanturi-
zam mora biti promiljen - oni trebaju biti razumni preuzimatelj i rizika. Oni u
poslovnoj igri vie nalikuju ahistima negoli kockarima.
Samouvjerenost vjerovanje u sebe, da se moe nadmaiti druge II
istom ili poslu, odnosno aktivnosti, ali ne i umiljanje da
jesu ono to bi tek htjeli biti. Pravi poduzetnici rijetko prihvatiti status
quo, da ga mogu promijeniti prema svojoj zamisli.
Uporan rad. Iza uspjeha koji su postigli pojedinci stajao je, pri-
je svega, uporan i rad, a zatim talent. Poduzetnici pripadaju re-
dovito u najupornije ljude udnjom da nadmae druge. Istraivanja II
svijetu su pokazala da uspjeni poduzetnici - menadni rade 60
sati tjedno, a poduzetnici jo vie, posebice prvih pct godina dok se posao ne
uhoda. To, ne da poduzetnici rade bez odmora. Oni su samo
pn:okrenuli svoj odnos prema radu. Za W. Churchila upomi radnici bili su
"djeca za koju su rad i uitak jedno te isto".
Sposobnost postavljanja ciljeva. Poduzetnici kao
stremljenje ka ciljevima pa makar se oni i ne postigli do kraja. U poduzetni-
ku se stalno odvija proces postavljanja i postizavanja ciljeva. odabiranje
i planiranje ciljeva, kao i svaki korak potreban da bi se postigli, djeluje poti-
cajno; postizavanje jednih ciljeva kao rezultata aktivnosti otvaranje
vrata postavljanju novih ciljeva itd.
Odgovornost. Poduzetnici su, u praVilU, spremni preuzeti odgovornost za
povjerenu ili/i poduzetu aktivnost ali oni za to i priznanje.
Da bi mjerili svoje izvrenje, poduzetnici mogu rabiti mjerila, koja
47
MENADZMENT
pripadaju, primjerice, povrat ulaganja te stoparasta profita. Takva mjerila mjere
profitabilnost jer profit najbolje pokazuje koliko su i koji poduzetnici dobri na tr-
itu, kako ih ono ocjenjuje. No, profit je mjerilo rezultata izvrenja, a da bi se re-
zultat postigao treba se na stvari i ponaanja koja stvaraju profit.
1.4. o poimanju poduzetnitva i poduzetnika
Poduzetnitvo je vrlo sloena, kategorija, ukupnost poduzet-
nikovih organizacijskih, nadzornih, voditeljskih i
kih funkcija i ponaanja u uvjetima neizvjesnosti i usmjerena pro-
nalaenju potrebne i vrste procesa poslovanja, njihovo
kombiniranje, aktiviranje, neprestano inoviranje sredstava rada i procesa radi
trajnog maksimiranja profita (dobiti). Ono suzbijanje svake osred-
njosti osiguravanjem fleksibilnosti, rentabilnosti i adaptibil-
nosti promjenama u okruenju i izazivanje promjena prije drugih.
Poduzetnitvo je, dakle, ne samo poslovna nego i razvojna aktivnost. Ri-
je o procesu koji treba stalno istraivati i usavravati s pogledom u sut-
ranjicu. Suvremeno poduzetnitvo se nikad ne miri s ono tei
i uspjehu, kreativnosti, inicijativi, preuzimanju rizika i odgovor-
nosti, pothvatima, samostalnosti i nezavisnosti, razvija povje-
renje II ljude i potrebu za uspjenijim koritenjem ljudskih potencijala.
Poduzetnik je nositelj poduzetnitva, osoba koja ima odgovornost i spo-
sobnost poslovnog kreativnost, inovativnost, sposobnost brzog uo-
problema i povoljnih prigoda za pothvate, koja raspo-
lae kapit::llom za ostvarivanje pothvata i samostalno donosi odluke to se
odnose na djelatnost u kojoj djeluje. Poduzetnik nalazi, kombinira, aktivira i
optimizira procesa, usmjerava poslovne aktivnosti, osniva podu-
je i nQsitelj promjena, nadaren poslovnim duhom, opsjednut
razvojnim nemirom i tenjom za bogat znanjem o poslovima i
ljudima, strateg, uzoran, poten i otvoren, smion ali i razborit, oprezan ali ne
i bojaljiv, vjeruje u ljude, uspjeno komunicira, samouvjeren je, marljiv i
uporan u radu; zna postaviti prave ciljeve u pravo vrijeme i sposoban je ra-
zumjeti signale iz okruenja. Motiviran je ponajvie eljom za pobjedom i
uspjean u ostvarivanju ciljeva svoga pothvata i aktivnosti.
1.5. Tipovi poduzetnika i pojedine faze razvitka
P. Sikavica, poduzetnika kroz ivotni ciklus a
se na M. Zuberbuchlera
59
odredio je tipa poduzetnika pri
:svaki tip odgovara razvitka Pojedine tipove
poduzetnika on naziva: pionir, maher, strateg i trener.
Poduzetnik-pionir nastupa u prvoj fazi, tj. u fazi stvaranja On je
tvrtke, pun energije, ideja i jaka velikih individu-
59 M. ZuberbuchleI': Wer sind die erfolgreichen Untemehmer, Management Zeit-
sehrifi 58, NI' 4, Zurich, 1989., str. 31.
48
PODUZETNiTVO i PODUZETNIK
alnosti i egocentrik koji se potpuno Ako je zaokupljen
nekom idejom, nastoji ju pod svaku cijenu i ostvariti.
Poduzetnik-maher je poeljan u drugoj fazi - u fazi rasta je o
snanoj, autoritativnoj i ambicioznoj osobi, vrlo dobro organiziranoj koja, u
pravilu, brzo naprijed, ali slabost muje nedostatak vizije, ideja i inovacija.
Poduzetnik-strateg je primjeren fazi razvitka kada dolazi do
diferencijacije. To je mislitelj, vrlo angairan, ispunjen eljom za uspje-
hom. Onje reelovito kolovan na najboljim kreativan i dalekovi-
dan. Svjestanje da ne moe samkontrolirati cijelo paje sklon davanju
sloboda u te decentralizaciji na organizacijske
jedinice kao to su strategijske, poslovnejedinice, profitni i tome centri.
Poduzetnik-trener je poeljan u fazi razvitka kada dolazi
do konsolidacije To je osoba koja oko sebe iri pozitivno emocio-
nalno Za taj tip poduzetnika uvjet je biti u sreditu zbivanja, on tei
postizavanju unutarnje harmonije u i razvija dobre
odnose. Trener motivira suradnike i koordinira njihov rad. Poduzetnik - tre-
ner, poput trenera tima - konsolidira Ovom tipu poduzetni-
ka nedostaje kreativnost, i hrabrost pa postignutom stanju prijeti
opasnost od birokratizacije i stagnacije.
je svim navedenim tipovima poduzetnika ta da moraju
biti "agenti promjena" (M. Zuberbuchler). Svi su podjednako vani za
svaki od njih u fazi njegova razvitka. Ipak se moe da sve
od poduzetnika -pionira - to je osoba od koje sve polazi i koja sve

2. Poduzetnitvo i suvremene tendencije
Poduzetnitvo je uvijek imalo vanu ulogu u razvitku i restrukturiranju tr-
inog gospodarstva, a bilo je presudno u tzv. prijelaznim razdobljima kada
su nastupale civilizacijske promjene, primjerice: prijelaz od agrarne na indus-
trijsku civilizaciju u 15. i 16. ili aktualni prijelaz iz industrijske u in-
formacijsku civilizaciju, to vremenski koincidira s prijelazom iz komandne
ekonomije u socijalno-trinu ekonomiju u tzv. tranzicijskim zemljama, dok
su najrazvijenije zemlje svijeta vie ili manje u taj svijet Raz-
vojni procesi se izraavaju, ostalim, u decentralizaciji, u fleksibilnoj or-
ganizacijskoj strukturi gospodarstva i drutva. Postavljaju se nove odrednice
mjesta i uloge u ekonomskim i drutvenim procesima, u odnosu za-
poslenika i rukovoditelja i u odnosima u cjelini.
U vezi s tim T. Peters u knjizi Thriving on Chaos upozorava na deset
trendova razvitka od velike vanosti za potpunije to ga
poduzetnitvo i menadment zadobivaju u suvremeno doba. To su redom:
60 Vidi P. Sikavica i M. Novak: Poslovna organizacija, op. cit., str. 417,421,425-
427.
49
-\
-,
"'1
PODUZETNICKI MENADMENT
l. Iznimna ncizvjesnost suvremenih promjena na ekonomskom planu (cijene,
proizvodnja, dizajn, distribucija, organizacija). se iznimna ekonomska
inovativnost i neprekidno
2. Vrijeme postaje sredinji i polje konkurentske borbe neiz-
vjesnost zahtijeva brzinu i fleksibilnost, veliku reagibilnost i adaptibIlnost na
osnovi informacijskih tehnolokih promjena (tzv. zero respans time compa-
!lV,just in time, stock management).
:; Sva trita postaj u fragmcntarna, a proizvodi se roba za poznatog kupca
(clI.I'!omised goods) to zahtijeva kompjutorski dizajn i fleksibilni sus-
tav, elektronsku obradu podataka i distribuciju. To da vie, ne postoje tzv.
"trine nie" na kojimaje strategiju gradio
4. Kvaliteta, dizajn i scrvis postaju najvanije komparatIvne,
novih proizvoda koji se suvremenom tehnolo.gljom.l.
vim poimanjem kvalitete u novim organizacijskim oblicima. aktIvn?stI I dI-
zajna, kao skupa tehnolokih i estetskih poslovnoJ .osnovl. ..
5. Restrukturiranje velikih - korporacIja na
kvalitete, dizajna i usluga, organizacijsko-tehnoloke fleksIbIlnostI I trzlsne
adaptibilnosti. To da zbog poslovne ireverzibilnosti mo-
gu i sama postati flcksibilnija uz kreaciju novih linija poduzeca.
6. Nova organizacijska konfiguracija tradIcIjsku
hijerarhiju koja vie nije sposobna za konkurencIJu s .V':erpenom,
tetom, dizajnom i uslugama. Zato se organizacije
vaju u mrec vanjskih i unutarnjih autonon1l1ih organIzacIjskIh JedInIca. U
pak prevladava tzv. "anarhija."
7. Starc ckonomske idcje o ckonomiji vclikog obujma mijenjaju se pod
utjecajem trine strukture i koncentracije; tren? i
koja se sve vie povezuju u mree u kOje se ukljuc.ujU poduzeca. Ihh njI-
hove organizacijske jedinice. Velika korporacija postaje sustav podu-
(tvrtki) i novih organizacijskih kombiniranja, gdje se informaCIjska
l1ologija pojavljuje kao jedan od vanih uvjeta mree poslovne povezanostI.
8. organizacija postaje dio korporativnih mrea a
trini partneri sve se vie smatraju poslovnim suradnicima (partnership). .
9. Internacionalizacija svih ekonomskih procesa da svi gospodarskI
subjekti postaju mcdusobno povezani i ovisni na svjetskom tritu. Proiz-
\'odnja, distribucija, razmjena i potronja postaju zapravo a
konkurencija i informacijski tokovi sastavnim dijelom svjet-
ske proizvodnje i prometa.
10. promjene nastaj u u proccsu rada i u poloaju radnika u
Iz repetitivnog rada prelazi se na inovativni sofisticirani rad koji
proizvodi kvalitetu, umjesto kvantitete, budi interes zapos-
lenicima i smanjuje apsentizam, a proizvodnost i ekono-
proizvodnje i poslovanja.
50
"
PODUZETNITVO I PODUZET.VI!:
. Navedene promjene su rezultat i poluga novih promjena u poduzetnitvu
poduzetnike (menadere) je osnovno pitanje: kako pri-
jecI IZ Jednog stanja u drugo, to se povezuje i s zbivanji-
u (kolaps uspjeh) ili s promjenama gar-
mture Ih s novim promjenama u vidu decentralizacije vlasni,tva,
(management buy out, spin offis, split offis, split up, itd,J:Na drugoj je strani
za makroekonomski pristup iznimno vano kakve su institucijske promjene
potrebne u drutvu da bi se brzo i djelotvorno restrukturiranje
gospodarstva u cjelini.
61
.
3. Pretpostavke i uvjeti razvitka poduzetnitva
;,
Razvitak poduzetnitva! slobodu: ono mora biti slobodno po-
u slobo?nomtrinonl;"gospodarstvu. To podrazuillijeva pra-
vo osn.lvanja poduzeca, odabira predmeta poslovanja (osim
rezervIrana za neke interese - obrana, ekolpgjja i sl.), slobod-
no sklapanje poslova, slobodan odabir organizacijskpg oblika, oSigUralli sus-
tav stjecanja imovine i slobodu ulaganja. Potrebne su i iristitucijskeprctpos-
tavke postojanja i prirodnog funkcioniranja slobodilOga, integriranoaa i otvo-;
konkurencije. To opet odsutnost
I regulative samo na nunu mjeru u funkcij i slo-
bodmh I SIgurnIh trzlsmh odnosa i pravne sigurnosti.
. Vano)e.dapostoji takvo okruenje kao i pogle-
d:: filo::ofijv
a
l.ozra:9je koji biti neprijateljski raspoloeni prema poduzet-
l postenom,stvaranju bogatstva pojedinca i zajednice, to
I od pretjeranoga poreznoga i ostalih
l1Ja kOJI bl moglI ugrOZIti nunu akumulaciju i razvitak Osim toaa
je da drava vodi ekonomsko-razvojnu politiku i
tavlja stabilizatore i stimulatore gospodarskog ivota.
. za razvitak promijenjenog poduzetnitva potrebno je osigu-
ratI tn vrste uVjeta: ekonomske uvjete, socioloke uvjete i uvjete.
3.1. Ekonomski uvjeti razvitka poduzetnitva
Pot!llzetnitvo je u trinom gospodarstvu i uhjektivl10 i IlIsti tucijski poveza-
no s i mnotvom trinih, pravnih i ostalih institUCija. Iv1isli se na odre-
vlasnitva, na kapital, konkurenciju i trinu stl:ukturu. Poduzetni-
tvo njihove utiecaje i na svrsishodan ih povezuje u sklop
kako ,bl povoljnije za maksimiranje profita (razvitak Po_"
duzeca. Pnt?mje za poduzetnitvo vano da se onoshvati u njegp\ra dva: aspek-
ta. Prvo, daje ono, uz ekonomsku, ujedno i asocija-
61 B. i ostali: Ekonomija.... op. cit., str. 275-278.
/,ODLZETS/Cf:I .I/Ei\>IDZ.\/E.\'T
cija, svojevrsna koalicija vlasnika imovine, radnika, rukovoditelja i poslovnih
partnera interesi ne moraju biti jednaki. I drugo, u uvjetima razvijene trine
ekonomije postaje roba koja ima svoju vrijednost i uporabnu vrijed-
nost, a koja se u njegovoj da stvara novu dodanu vrijednost
odnosno profit. i to na dulji rok, mjeri se vrijednost a
ne samo jednostavnom nabavnom cijenom njegove neamortizira-
ne imovine odnosno knjigovodstvene vrijednosti.
Tvrtka kao svojevrsna zajednica ili koalici-
ja povezuje pitanje distribucije dijelova i fom1iranje
koalicijskih veza pojedinih subjekata unutar dok
kao roba povezuje poduzetnitvo s pitanjem profitabilnosti i rizika.
62
Prema tome, poduzetnitvo zahtijeva trini karakter roba i proizvodnih
te robni tvrtke. To nuno podrazumijeva i privat-
nost i njegove socijalizirane oblike, npr. dru-
tva. Naime, sama robna proizvodnja potrebu za privat-
ali ne pluralnost oblika u odnosima konkurencije
uz jednakost ansi svakog oblika vlasnitva.
S aspekta trita i razvitka poduzetnitva ulogu imaju podu-
financije, posebno financijske institucije kapitala, trita
kapitala-burze i financijska disciplina. Pritom je veoma vano da se svi gos-
podarski subjekti mogu pojaviti kao potencijalni nositelji kapitala a da trite
njihovu potrebnu subjektivnost kao i informacijske kanale za
uspjenu alokaciju potencijalnih pothvata.
63
Poduzetnitvo ovisi i o trinoj strukturi i konkurenciji s rela-
cijama velikih, srednjih i malih i njihovoj alokaciji u pojedinim gospo-
darskim djelatnostima i 'll drutvu. Stoga je veoma vano da se na tritu mogu
pribaviti (k.'Upiti) svi procesa proizvodnje i poslovanja, te da se bez
ikakvih prepreka mogu plasirati outputi poslovnih sustava u zemlji i inozemstvu.
3.2. Socioloki uvjeti razvitka poduzetnitva
Prema P. Druckeru, poduzetnitvo je sociokulturni fenomen
64
koji bitno
ovisi o drutvenoj strukturainosti, vrijednosnom sustavu. Sa socio-
lokog aspekta je i socijalna mobilnost ljudi i njihovo obrazova-
nje kao jedan od najvanijih kriterija njihove drutvene promocije i uspje-
nosti u gospodarstvu.
65
Poduzetnitvo, naime, zahtijeva restruktu-
rir:mje drutva na osnovi uvijek novih kriterija socijalne strukturiranosti.
h2 L. Puttcrman: The Finn as Association Resurs - The Finns as Commodity Effic-
ccncy Mights und Ownership, Economic and Philosophy, Cambridge University
Prcss, Cambridge br. 3-4.
A. D. Silver: Venture Capital, New York, 1985.
(rl P. Drucker: Our Enterpreneurial Economy, Economic Impact, 3/84., Washington.
65 The Capitalist Resolution - Fifty Preposition About Prosperity Equality and
Liberty, Wild Wood Hours, Aldershot, 1986.
52
/,ODUZETNISTVO I PODUZETNIK
Sustav vrijednosti, odnosno njegova ira koncepcija - "ekonomska kultura"
vaI1aje poluga razvitka poduzetnitva. Ekonomsko ponaanje pojedinca, na os-
novi privatnog vlasnitva, trine konkurencije ili, npr., etike, filozofije
racionalizma, individualizma, inovativnosti, samodiscipline i samoinicijativnosti
bili su iznimnopoticajni elementi razvitka civilizacije Zapada.
Da bi se postigla drutvena stabilnost, nuno je osigurati odre-
socijalnu ravnoteu individualnosti i soci-
jalne kohezivnosti kao i drutvenu solidarnost profitne usmjerenosti i
socijalne pravde, o regionalnim sustavima, obitelj-
skim vrijednostima i tradiciji, kako navodi Hayek
66
ili pak sekularizacijomdr-
ave i pravnih vrijednosti, slobode i demokracije na to ukazuje B.

3.3. uvjeti razvitka poduzetnitva
Razvitak poduzetnitva ovisi i o osnovnim vrijed-
nostima kao to su demokracija, liberalizam, pluralizam, sloboda i sl. Upravo te
vrijednosti predstavljaju vanjski okvir - polje razvitka
skih vrijednosti. da je sloboda uvjet ekonomske slobodc, ona
dalje uvjetuje razvitak poduzetnitva. pluralizam je, dakle, uvjct za
ekonomski pluralizam, koji razvitak oblib.
Dakle, cijela se logika trinih institucija ogleda i na planu
68
se u literaturi pojam "neutralna drava" koj i se temelj i
na ideji da je pravedno drutvo ono koje ne pokuava nametnuti
neki poseban pojam dobra, pa stoga drava treba biti samo pravni ok-
vir, "neutralan", u odnosu prema konkurentskim pothvatima
skupina ili pojedinaca.
Svjetsko iskustvo ukazuje na to da je ponaanje drave i njezina
na regulativna uloga u gospodarstva od presudne vanosti za razvi-
tak poduzetnitva, ali ne ako je nadomjestak objektivnoj ekonomskoj zakoni-
tosti, nego u funkciji stvaranja uvjeta za njihovo trino djelovanje. Pretjera-
na dravna pravna regulativa gospodarskih procesa i oblika moe biti vrlo
tetna - moe stvoriti takav ambijent koji i usporava inicijative i po-
duzetnost, neizvjesnost i rizik, i uspjenost
dovravanja akcija. Drava svojom pravnom regulacijom i
ekonomsko-razvojnom politikom mora poticati i pomagati pozitivna ponaa-
nja, a negativna, primjerice monopole, pravnu nesi-
gurnost, poreznu kreditnu destimulativnost i
U tom smislu debirokratizacija i deregulacija pripadaju u tip institucijske
inovacije, ali pod uvjetom da drava doista uklanja prepreke nesmctanom
funkcioniranju trinog gospodarstva i slobodnoga poduzetnitva te potpo-
66 F. A. von Hayek: Fata! Conceit, Routledge and Kegan, London, 1988.
67 B. i ostali: Ekonomija... , op. cit., str. 77.
68 Za cijelo ovo podpoglavlje usporedi i vidi poblie B. op. cit., str. 76-78.
53
}'()l)L'i.I::TS1C'f\.I.\II:::\'ADL,\fl:::\'T
mae pozitivna kretanja, To stimuliranje malog i srednjeg poduzet-
razumno porezno primjerenu monetarnu i kreditnu poli-
tiku, podupiranje znanosti, obrazovanja te odnosa i oblika koji dovode do
formiranja tzv. kapitala (venture capital), do primjerene materijalne
i duhovne infrastrukture itd.
Prema tome, moe se da poduzetnitvo treba institucijski okvir
koji uvaavati trine ekonomije, demokracije, pravne i socijalne
drave, te i sociokultumog liberalizma, individualIzma na osnovi
zapadne civilizacije ili pak kolektivizma na osnovi civilizacije.
69
4. Individualno, korporacijsko i skupno poduzetnitvo
U novije se doba poduzetnitvo u teoriji i praksi razvija u dva osnovna
smjera: kao individualno i korporacijsko (unutarnje) poduzetnitvo, a zamje-
se i pojava skupnog poduzetnitva,
4.1. Individualno poduzetnitvo
Individualno poduzetnitvo temelji se na trinoj konkurenciji malih podu-
Ono izraava jaku interakciju i
funkcije, pri se iskazuju pozitivne korelacije razvitka malih po-
i gospodarskog razvitka te gospodarstva zemlje u cjelini.
70
arolika financijska struktura koju vlastita sredstva, sredstva part-
nera, krediti i joint venture kapitala, u sklopu otvara
vrata unutarnjem poduzetnitvu. Naime, velika se putem divi-
zionalizacije i decentralizacije sve vie pretvaraju u sustav organizacijskih
jedinica, vie ili manje o,samostaljenih, ali ipak u funkciji u cjelini.
U sklopu njegovih dijelova razvija se unutarnja ekono-
mija, a s njome i unutamje poduzetnitvo. Dijelovi poprimaju status
trokovnih, prihodnih, profitnih, investicijskih centara i
inovacijskih jedinica, Sve to pridonosi razvijanju individualnog poduzetnitva
kao svojevrsnoga dijela unutarnjega korporacijskog poduzetnitva.
4.2. Korporacijsko i unutarnje poduzetnitvo
Velike korporacije same po sebi nisu nuno iako to ne da
nisu inovativne, kada unutamje poduzetnitvo postane njihova nova
razvojna politika onda se energija, organiza-
cijska struktura, probude inicijative i inventivnosti, primjenjuju nove tehnologi-
je, razvija se inovativno djelovanje pojedinaca i skupina. Na taj
(.9 Z3 cijelo ovo podpoglavlje usporedi i vidi poblie B. i ostali: Ekonomija... ,
op, CiL, str. 285-286.
JO M. Sinks, 1. Coyne: The Birlh ofEnterprise, Institute of Economics Affairs, London,
\983" prema B. u knjizi grupe autora Ekonomija i politika, op. cit., str. 285-288.
54
PODUZETNITVO Il'ODUZET.\'IA:
i njihovo poduzetnitvo poprimaju oblike integriranih
svojstava mdlvldualmh poduzetnitva, razvija se nova kultura,
tome, unutarnje poduzetnitvo podrazumijeva proces formiranja
refatIvno au:onommh
se potrebna sredstva i daje organizacijska samostillnost.
CIlJ je da pOjedmcI s idejama, talentom i realizi-
svoje zamisli i ostanu unutar korporacije. Formiranjem malih, invcntiv-
?Ih, i jedinica unutar sebe, korporacija u cjelini posta-
je poduzetnijom i adaptibilnijom promjenama u okruenju.
yecom finanCIjskom korporacija je u odvajati
ca temeljna istraivanja i kroz tako osposobljene jedinice znal1S-
rezultate bre pretvarati u inovacije pripravne za primjenu.
U se procesu i razvija unutarnji poduzetnik (intraprelleur).
u ali ne ujedno i poslodavac. On ima i daje ideje, pri-
jedloge za poboljanje organizacije, za novih proizvoda i dru"ih
U tome ih vlasnici i uprave ostalim, i pa:ti-
clpacljom II podjeli profita, nagradama za postignute rezultate.
Unutarnji poduzetnik, za razliku od poduzetnika u smislu ne sno-
si puni rizik za svoje aktivnosti. '
,t: tom. poduzetnitvo pridonosi restrukturiranju podu-
je I samo posljedica organizacijskog restrukturiranja. Trai se pravi
potr,ebne organizacijske strukture velike korporacije (poduze-
ca) .1 u .aktlvno.sti organizacijskih jedinica i svih zaposlenika, Dccen-
:ralIzaclja poprIma oblIk interaktivne decentralizacije sa znatno vc-
com.. u donoenju odluka nego to je to i zamisliti u hije-
rarhijskOj I birokratskoj organizaciji velikih
Strategija unutarnjeg poduzetnitva, za razliku od restrukturira-
se.upravo po tome to polazi od inicijativnosti po-
jedmca III. skupina poduzetnika, uz sudjelovanje svih ili zaposlenika,
yspo.st.avlj.a se svojevrsno unutarnje partnerstvo i novi odnosi u pogledu pod-
jele rIZika I te i inve?ticijske podrke takvu poduzetnitvu
se, u pravIlu, financira vanjskim kapitalom, po-
sebno mStltuclja venture capital i banaka, uz participaciju speci-
unutarnjega trita kapitala.
Sa svojim kapitala i decentralizacijom financijske
poduzeca, je poduzetnitvo jo II procesu svoga razvitka i
obuhvaca.tek neke podjele vlasnitva, upravljanja i rizika kapitala to se
usposlavlja unutar nove podjele decentraliziranih jnlinica

4.3. Skupno pod lJzelnit \'0
. s razvitkom unutamjeg poduzetnitva, posebice s pojavom i raz-
vltkoIl1 timskog rada, zamjetnaje i neka vrsta skupnog poduzetnitva. Pokazalo
71 Usporedi B. Ekonomija... , op. cit., str. 285-288.
55
I'OIJL I.1:.I'/O:1 .\fn'.-WL.\IL\T
sc, nJime, da velik broj osoba sklonih poduzetnitvu vie postie kada su
skupine negoli kao pojedinci. Izvjesno je ipak da ako netko ne moe
neto poduzeti na vlastitu inicijativu nita posebno ni kao
skupine. Skupni napor, u pravilu, pomae pojedincima da prebrode strah od ne-
uspjeha, svoje samopouzdanje i njihovu elju za postignu-
Na taj skupni poprima novu kvalitetu, kao in-
tegral svakog skupine.
Uostalom, u tom se smislu promilja i o irenju duha na
ire slojeve zaposlenika u -

5. Poduzetnitvo u uslunim djelatnostima

Poduzetnitvo nibda nije bilo vezano samo uz jedno djelova-
nja, ali se ono razvitkom trine ekonomije ponajvie rasprostranila i
lo u gospodarskoj srclI drutva. I'ritom ni u toj sferi nije uvijek imalo istu
vrijednosnu teinu. Dok je u libcr;t!noj fazi bpitalizma doivjelo veliki taz-
vojni zamah, u monopolskOj dri<l\ fazi poduzetnitvo slag-
nira, a u zemljama kOI\I<lndlll' d.ul\omije gotovo zamire. U najnovije doba,
tj. u doba znanstveno-tehl\olokc i komunikacijsko-inforn1acijske revolucije
i u uvjetima suvremene trinc ekonomije, poduzetnitvo, po svom
i rasprostranjenosti djelovanja, doivljava dosad procvat. Prerasta u
filozofiju, soci o-kulturni fenomen suvremenog drutva. Ono se pojav-
ljuje kao potreba u gotovo svim djelovanja i ponaanja u
drutvu: u svim vrstama ustanovama, i dravu, profit-
nim i ncprofitnim organizacijama, na gotovo svim razinama organizacijskih
struktura. Bez obzira na djelatnosti, ono tei uspostavi i realizaciji
ciljeva, promjeni u smislu uspostavljanja novoga i kvalitetnijeg.
Dakako, uz ono i neizostavno vezano uz poduzetnitvo i podu-
zetnika, svako ima svoje posebnosti, koje pred poduzetnitvo i podu-
zetnika postavljaju tome primjerene posebne zahtjeve. No, svi oni izviru iz po-
duzetnitva kao kategorije, pa osoba koja svlada poduzetnitvo kao
teoriju i praksu vrlo brzo i lako svladati i posebnosti poduzetnitva, kako one
koje se odnose na proizvodne djelatnosti tako i one koje se odnose na
uslune djelatnosti u materijalnoj proizvodnji i izvan materijalne proizvodnje.
U promiljanju o uslunim djelatnostima najbolje je od pojma usluge,
koje se definiraju kao uporabne vrijednosti rada koji se iskazuje
a ne uporabom proizvodnih stvari, Ona je, dakle, djelovanje kojim
se zadovoljavaju potrebe i pravnih osoba. Usluge se dijele
na materijalne i nematerijalne. U materijalne usluge pripadaju one koje su iz-
ravno vezane uz proizvode i prijevoz, turizam i ugostiteljstvo, popravak sred-
stava za rad i Nematerijalne usluge su sve usluge koje se ljudima
72 U vezi s ovim poglavljem usporedi i vidi opimije u P, Dl1lcker: Inovacije i podu-
zetnitvo, Globus, Zagreb, 1992., str. 174-191.
56
/,OJ)U'LI:TNISrVO II'Om"IIT\/f:
bez posredovanja materijalnog proizvoda, primjerice, znanost, obrazovanje i
ostale usluge koje pridonose intelektualizaciji rada, zatim zdravstvo, us-
luge socijalne zatite, usluge javnih institucija, umjetnosti, razonode i
Uslune djelatnosti djelatnosti u sloenoj drutvenoj podjeli
rada, vievrsna kojima se stvaraju i pruaju usluge njihovim korisni-
cima radi zadovoljavanja posebnih potreba u smislu njihove sve-
kolike aktivnosti i poboljanja kvalitete ivljenja.
Za bolje objanjenje uslune djelatnosti vano je razlikovati pojmove:
dobro i usluga. Dobro je neka stvar, neto to se moe dodirnuti, opipati i us-
kladititi. Usluga je pak tijek, proces To da usluga iz
dobra, a dobro iz usluge. Nova dobra stvaraju nove usluge, a nove us-
luge nova dobra, a sve to rezultira tehnolokim napretkom. U uvjetima robne
proizvodnje usluga poprima robne oblike s izvjesnim manjim
ili izvan trine koordinacije. Naime, neke nematerijal-
ne usluge, primjerice, usluge javnih institucija i usluge socijalne zatite, ne-
maju robni karakter. Druge pak nematerijalne usluge, naprimjer: znanost, ob-
razovanje i kultura u jednome svome dijelu su nerobnc (netrine) kategoriJe,
a mogu poprimati i robna odnosno trina obiljeja.
Osim navedene podjele uslunih djelatnosti, s motrita ()ll-
nosa, te djelatnosti mogu biti: (1) primarne usluge - izravno vezane uz
benike procesa proizvodnje; (2) intermedijarne usluge - nune u prometu l
umnogome u njih te u razmjeni dobara (roba) i (3) finalne (potrone)
usluge, tj. one koje su namijenjene izravnoj potronji i to ponajvie osobnoj.
Uslune djelatnosti se ire, sve udio u ukupnOj djclatnosll
dmtva, kako u pogledu zapoljavanja tako i udjela u vrijednosti dmtvenoga bru-
to proizvoda. Zamjetno je isto tako i sve sudjelovanje uslunih djelatnosti u
procesu proizvodnje i prometa, to rezultira dematerijalizacijom, tj, pretvaranJcm
materijalne proizvodnje u svojevrsni znanstveno-tehnoloki proces. U vrijednos-
ti materijalnih dobara sve je udio usluga i sve izrazitiji utjecaj na kvali-
tetu uporabne vrijednosti odnosnih dobara.
Prema tome, u gospodarskoj djelatnosti, dobra i usluge su sve vie u \1-
estrukoj interakciji. od takva uslunih djelatnosti i trel1-
dova njihova razvitka, u literaturi se naglaava da ljudska zajednica prerasta
U drutvo usluga. Ono se u cijelosti tercijarizira, a i kvartarizirati.
Proces stvaranja pruanja) usluga pretpostavlja angairanje goto-
vo svih kao i proces proizvodnje materijalnih dobara - jasno s
relacijama unutar njihove ukupnosti, s naglaenijom ulogom i zna-
ljudskog potencijala, ponajvie u obliku ljudskog kapitala: znanju, in-
formacijama i sposobnosti uporabe sredstava i telmologije.
U nekim uslunim djelatnostima kao to su znanstvene, obrazovl1e.
zdravstvene, savjetovateljske i korisnik usluga je istodobno i objekt i
subjekt dane uslune djelatnosti. Ciljevi organizacije (ustanova) takvih us-
lunih djelatnosti manje su ekonomske, a vie socioloke, sociopsiholoke i
57
1'()f)!..;l.fTSJC'KJ MENAD2ME:\'T
kulturoloke naravi. Oni sadre ekonomske ako se njihovom reali-
zacijom pridonosi ekonomskoj uspjenosti i razvojnosti poslovnih sustava i
:lKO se II procesu u funkciji ostvarivanja ciljeva, rabe ekonomska
dobra, a iz i potreba ekonomiziranja s njima.
Navedene uslunih djelatnosti, po se one razlikuju od
proizvodne djelatnosti, predstavljaju osnovu za spoznavanje posebnosti po-
aktivnosti, a posebice upravljanja u tom
5.1. Poduzetnitvo u odabranim uslunim djelatnostima
Ovdje se promilja samo o nekim uslunim djelatnostima i to o znanosti,
obrazovanju, zdravstvu, kulturi i socijalnoj zatiti kao poduzet-
djelovanja i upravljanje. Misli se uglavnom
na uslune djelatnosti koje se u nas podvode pod naziv drutvene
djelatnosti. Ne se u znanstvenu utemeljenost toga naziva, treba
naglasiti da se njime tri sloja skupine uslunih djelat-
nosti. To su: (I) obrazovanje, zn:most i zdravstvo koje predstavljaju snane
generatore sveukupnoga gospodarskog razvitka; (2) segmenti koji izravno ili
uz vremenski pomak razinu iliji drutvene
proizvodnosti rada i (3) one koje ni na koji ne na materijalne
drutvene zajednice, nego se javljaju samo u obliku finalne pot-
ronje, redovito osobne, bez obzira na to konzumiraju li se u
ili skupnom obliku.
Prva skupina je izravno vezana i dijeli sudbinu cjelokupne materijalne pro-
izvodnje i prometa u drutvu. Jedan od bitnih regulatora odvijanja te uslune dje-
latnosti je trite. je o preteito dobitnim (profitonosnim) organizacijama.
U drugoj skupini nalaze se uslune djelatnosti na koje gotovo podjed-
nako i trina i netrina regulacija. Organizacije koje pruaju usluge
u jednom su dijelu svoje djelatnosti profitne, a u drugome neprofitne. Njihov
utjecaj na proizvodnju i njoj djelatnost je, u pravilu, posredan - prido-
nosi proizvodnosti rada i uspjenosti poslovanja i razvitka pos-
redstvom obrazovnih i zdravih zaposlenika.
skupina uslunih djelatnosti prua usluge koje ne podlijeu evaluaciji
na tritu nego vrijednosnim sudovima na temelju objektivno spoznatih parame-
tara. U ovu se skupinu mogu svrstati usluge socijalne zatite kao i usluge pojedi-
nih drutava i udmga kojima se zadovoljavaju potrebe ljudi izvan onih
koje se zadovoljavaju uslugama prve i druge skupine drutvenih djelatnosti.
Korisnik usluga obrazovnih i zdravstveno-uslunih djelatnosti javlja se
bo predmet, objekt rada, jer se obrazovnim uslugama korisnik puni znanjem i
osposobljava za njegovu primjenu u praksi, utiskuje u njih intelektualna svojs-
tva. Zdravstvenim uslugama odrava se zdravlje, oboljele i ta-
ko pridonosi sposobnosti za rad i zdravo ivljenje. Znanstvene
usluge nude nove spoznaje, metode i tehnike u funkciji proizvodnje i prometa i
su osnova inovativne aktivnosti i raznih oblika
58
PODUZETNISTVO I PODCZET.\Jf..
U procesima ostvarivanja obrazovnih i zdravstvenih usluga
najevidentnije je pojavljivanje korisnika i kao subjekta tih procesa. Naime.
bez aktivne uloge polaznika obrazovanja u samom obrazovnom procesu
biti ostvarena svrha te djelatnosti, korisnik znanje i spo-
sobnosti. je i sa zdravstvenim uslugama. One biti neuspjene bez
aktivnog sudjelovanja pacijenata u samom procesu dijagnosticiranja, a
kasnije i u pridravanju savjeta glede uzimanja lijekova i ponaa-
nja bolesnika. Dakle, o aktivnom stavu korisnika ovih usluga ovisi njiho\'
Njihov korisnik je i suproizvoditelj. Za
njega su te usluge svojevrsna proizvodnja i II njemu.lc tj. utje-
lovljclla bez ostatka. Njezini .Javljat sc 11llslije ostvarivanja
i to polako, a i dugotrajno i u simbiozi s brojnim drugim
RaJ u dijelu drutvenih djelatnosti, naprimjer, u znanosti, umjetnosti, a u
mjeri i u zdravstvu i obrazovanju ima potpune ciIutvene jedino
ako izvritelji tih uslunih djelatnosti posjeduju stupanj kreativnosti,
stvaralatva i talenta. To se odnosi i na korisnike tih usluga, jer bez toga njihova
uporabna vrijednost biti dovoljno iskoritena ni u radnoj ni u ivotnoj praksi.
se odnosi i na usluge kulturnih djelatnosti s time to se one op-
i dolaze do izraaja u djelima, knjigama, notama, kipovima, zda-
njima, slikama, te u samom ponaanju i odnosu kulturno ople-
menjene osobe, Mnoga djela predstavljaju trajne vrijednosti. Ona
su batinjene kulturne usluge, koje se dostupnima korisniku kulturnog
dobra, raznih vrsta i oblika kulturnog stvaralatva, tako podiza-
nju kulture njihovih korisnika. Nerijetko takva kulturna dobra proiz\o-
de ne samo psihokulturoloke nego i ekonomske naravi.
Ekonomske djelatnosti obrazovnih, znanstvenih i zdravs-
tvenih, a donekle i kulturnih usluga, koje dolaze do izraaja osobito u njihovu
stvaranju u velikoj mjeri ovise o posebnosti odnosa ponu-
de i potranje u tim Po tom se odnosu razlikuju gospodarske
djelatnosti od uslune djelatnosti pojmom drutvenih djelatnosti.
je o inverzivnom odnosu dviju ali i o ovisnosti pot-
ranje za uslugama i njihova zadovoljavanja. To je
u zdravstvu, li kojemu je kvantiteta i kvaliteta usluga u zatiti zdravlja izrav-
no ovisna o zdravstvenih organizacija.
Obrazovni sustav kao usluni sustav ima socijalnu i eko-
nomsku funkciju. funkcija potrebu drutva da se, uz ob-
razovni proces, pridonese stabilnosti drutvenog poretka, to drava osigura-
va svojom regulacijom i nadzorom. Socijalna funkcija sastoji se u usmjera-
vanju obrazovanja prema potrebama pojedinih u drutvu, u stvara-
nju jednakih ansi za obrazovanje i relativnoj selektivnosti na osnovi
nih kriterija. Ekonomska funkcija je i interakci-
jom obrazovnoga i gospodarskog (Pod)sustava. Obrazovni (Pod)sustav pro-
izvodi svoj informacijski output kojima gospodarski (Pod)sustav upotpunjuje
svoje informacijske potrebe na proizvodnje, osigurava odgovaraju-
kvantitetu i kv:di! .. ill ljudskih sposobnosti li skladu s tehnolokim i dru-
59
MENADZMENT
gim potrebama. Pritom se misli na kvantitativno-kvalitativne zahtjeve glede
sposobnosti polaznika za konkretan rad i njihovu prilagodljivost promjena-
ma relevantnima za suvremeno gospodarstvo. Organizacija kolstva mora se
brzo potrebama gospodarstva, i potrebama izraeni-
ma na tritu rada u modernom smislu.
Prema procjenama OECD-a
73
(Organizacije za ekonomsku suradnju) u odnosima
obrazovnog i gospodarskog (Pod)sustava drutvenog sustava javljaju se konvergen-
tne funkcije (convergingful1ction) u smislu:
l. Ljudski (human factor) je presudan proizvodnje. Osposobljenost
zaposlenika tehnoloki napredak, jer pametna ekipiranost u proizvod-
nom sektoru proizvodnost kapaciteta i u uslunom sektoru.
Zanimanja i kvalifikacije zaposlenika postale su odrednicama u djelotvornoj pret-
vorbi i ostalih institucija prema zahtjevima vremena.
2. Razvitak, primjena, irenje i svladavanje novih tehnolokih predstav-
ljaju nune preduvjete gospodarskog uspjeha u tehnoloki razvijenim drutvima.
3. Neprekidne drutvene promjene zahtijevaju promjene u da je
pravo na radno mjesto (zaposlenost) smatrati to se razumije "samo po sebi";
beznadna nezaposlenost, kao i mnoga (napredovanje, financijska neovis-
nost i sl.) uvjetuju cjeloivotnu naobrazbu za aktivan poloaj u suvremenom dru-
tvu, nasuprot osposobljavanju za rad.
je o pripravi narataja kroz kolovanje i ostale oblike
obrazovanja i usavravanja u takvim zanimanjima i stupnjevima koje proiz-
laze iz zahtjeva tehnolokog razvitka i konkretnih potreba pojedinih
zanimanja i struka. Pritom se selektivnim mehanizmima kolstva pomae
alokaciji pojedinaca na pojedine vrste poslova, kako bi se kolovanjem odr-
ala stabilnosti drutva.
.
Usmjeravanje ekonomske funkcije obrazovanja od strane dravnog sustava ovisit
o rezultatima istraivanja odnosa koji slijede:
I. Prinos obrazovanja gospodarskom raslu koji sc, prema usvojenim indikatorima
OECD_a
74
ocjenjuje (,l) istrai\'anja funkcija proizvodnje i financijske ana
lize narodnog dohotka, (b) indikatora radne snage i procjenu
njezina rasporeda.
2. Utjecaj obrazovanja na pojedine scgmcnte trita radne snage.
3. Povratni investiranja u kolstvo. Obrazovanje ima strategijsku ulogu u res-
trukturiranju gospodarstva i konkurentnosti pojedinih proizvodni.h i pro-
metnih jedinica na irem trinom prostoru to gospodarskom sustavu
kompetetivnost na tritu.
4. Utjecaj obrazovanja na pravedniju distribuciju prihoda i procesa, posebice
stupnja obrazovanosti stanovnitva i razvojnih obrazovnih programa i tehnologije
obrazovnog procesa.
73 Indicators ofPerformance ofEducational Systems, Pariz, 1973., str. 47.
74 Isto.
60

Prigodom analiziranja ovih problema posebnu pozornost treba usmjeriti
na: djelotvornost i kvalitetu obrazovanja, to prinos uspjenosti i razvit-
ku gospodarskih subjekata te kulture i obrazovanje
i menaderskih kadrova.
75
Na osnovi izloenog, a to je relevantno za poduzetnitvo, u uslu-
nih djelatnosti, nematerijalnih usluga je ustvrditi (l) Uslune
djelatnosti po tendenciji zauzimaju sve u ukupnoj drutvenoj rep-
rodukciji, i samproces materijalne proizvodnje i umnogome pridonose
dematerijalizaciji proizvodnog procesa i intelektualizaciji ukupnoga drutvenog
rada; (2) Dravno-pravna regulativa u tim djelatnostima zauzima ulogu ne-
goli u gospodarstvuu cjelini. No, istodobno su zamjetne i tendencije postupne de-
regulacije, sa sve tendencijom prelaska pojedinih segmenata drutvenih
uslunih djelatnosti iz javnog sektora u privatne institucije, ponegdje u funkciji
ostvarivanjajavnih djelatnosti i interesa, a drugi put vie u funkciji privatnih inte-
resa; (3) U svezi s prethodnim, u te se djelatnosti, osim institucija socijalne zatite
i ire dijelovi u kojima njihove usluge poprimaju oblik roba i
podvrgavaju se vrednovanju na tritu roba i usluga; (4) da sve uslune
djelatnosti u procesu svog rabe (troe) gotovo sve materijalne i ljudske
koji se rabe i u proizvodnomprocesu, to njihova vrijednost pridonosi
vrijednosti i uporabne vrijednosti proizvedenih materijalnih dobara.
Otuda i potreba ekonomiziranja sa svim uslunih procesa i nunost
uvaavanja ekonomsko-trinih, a ne samo sociolokih ili sociokulturolokih ili
sociopsiholokih kriterija. To je ujedno i razlog pojave novih disciplina: ekono-
mike znanosti, ekonomike obrazovanja, ekonomike zdravstva i ostalih uslunih
djelatnosti iz skupine koja se ovdje razmatra; (5) Iz svih navedenih
lednaje potreba i menaderske aktivnosti i u ovim djelatnostima, a
iz njihovih navedenih obiljeja uputstva potrebita za djelova-
nje poduzetnitva i za spoznaju profila poduzetnika u tim uslunimdjelatnostima.
5.2. Poduzetnitvo u javnom sektoru
Javni sektor je dio gospodarstva u vlasnitvu drave kojim upravljaju dr-
avni organi i javna To je, u pravilu, skupina gospodarske djelat-
nosti proizvodne i uslune naravi vezana uz dravu u najirem smis-
lu. Stoga u ovome dijelu biti o: (1) gospodarskim proizvodnim i uslu-
nim djelatnostima koje se obavljaju u sklopu javnog proiz-
vodne i uslune djelatnosti; (2) o dijelu negospodarske uslune djelatnosti jav-
nog sektora koji nije kategorijom drutvenih djelatnosti.
U vezi s prvim treba skrenuti pozornost na da je u novije vrijeme
prisutna tendencija privatizacije pojedinih segmenata proizvodne i uslune dje-
latnosti javnog sektora. To se obrazlae nedovoljnom i efikasno-
75 Za ovo poglavlje usporedi i vidi poblie Ljudski potencijali u gospodar-
sIrom razvoju, Fakultet ekonomike i turizma, Pula, 1996., str. 59-64., te str. 71-78.
61
MENADMENT
javnih subjekata tog sektora, pretjeranim osloncem na dravni i
trokovno te na sanaciju u krize. Otuda i odsutnost od-
poduzetnosti. No, bez obzira na to, jedan dio tih djelatnosti vjerojat-
no i dalje ostati ujavnom (dravnom) vlasnitvu, tj. u sklopujavnoga sektora.
Po svemu u dijelu tih djelatnosti bit prisutni poduzetnitvo i
menadment svojstveni privatno - a u drugome
dijelu i dalje biti poduzetnitvo, tzv. javno poduzetnitvo koje
osim elemenata poduzetnitva i kriterija trinog gospodarstva, i
socioloke elemente u obliku participacije u upravljanju
korisnika proizvoda ili materijalnih usluga tih i grana djelovanja
javnog sektora i solidarnosti. Pritom valja imati na umu da je ug-
lavnom o djelatnostima u kojima se na strani ponude nalazi mali broj
a na strani potranje vrlo velik broj potraitelja ili korisnika. To
tim djelatnostima daje obiljeje "prirodnog monopola" i slo-
bodnog djelovanja zakona ponude i potranje. Dakako, tu se na strani potra-
itelja pojavljuje izvjesna solidarnost u naknada za proizvode i us-
luge takve vrste djelatnosti. Neizostavna je i solidarnost
Misli se, primjerice, na eljeznice, ceste, luke, elektroprivredu, telekomuni-
kacije i razne komunalne djelatnosti kao to su hortifikacija, vodovod, odvo-
enje kanalizacija, javnih povrina i
Druga skupina javno uslunih djelatnosti odnosi se na usluge dravne
administracije, socijalne skrbi, socijalne zatite, osiguranje prava i sloboda
i Ove vrste usluga ne podlijeu trinim kriterijima, nego go-
tovo dravnoj regulaciji i financiranju iz dravnog i
valorizaciji. Prihodi institucija i organa koji se bavi tim uslugama
izviru iz rashoda dravnog
U objema skupinama uslunih djelatnosti djeluje poseban oblik poduzet-
nitva i menadmenta. je o javnom poduzetnitvu i javnom menadmentu.
Oni se razlikuju od poduzetnitva i menadmenta onoliko
koliko se te djelatnosti razlikuju od gospodarske proizvodne i uslune djelat-
nosti izvan javnog sektora kao i negospodarske uslune djelatnosti nemateri-
jalnih usluga koje su svrstane pod kategoriju drutvenih djelatnosti. Pa i unu-
tar skupina koje se razmatraju u ovome poglavlju postoje razlike glede podu-
zetnitva i menadmenta. Tako su te kategorije iz (1) blie onima iz-
van javnog sektora negoli istoj kategoriji u skupini iz (2).
O javnom poduzetnitvu i menadmentu treba i
1. Javni menadment obavljanje upravnih funkcija po profesi-
onalnim obnositeljima. Odnosi se, prije svega, na dvije skupine poslova: ob-
likovanje pravne drave i na poslove vezane uz socijalno-trina obiljeja
gospodarstva. Javni menadment moe se ponaati tako da dr-
ava djeluje pozitivno na razvitak poduzetnitva u cjelini, da titi trite i
da ono djeluje u skladu s njemu imanentnim zakonitostima, te da
ujedno osigura socijalnu pravednost i pravnu sigurnost u skladu sa stupnjem
razvijenosti i subjekata.
62
PODUZETNiSTVO i PODUZETNiK
2. Javni menadment pa i njegov segment u odnosu prema
okruenju nalazi se u povoljnijem poloaju od menadmenta.
Primjerice, ako se javno ne prilagodi tritu to, u pravilu, do-
vesti u pitanje njegov opstanak niti ga da obavlja svoje funkci-
je. Javno ili ustanova za svoj eventualni neuspjeh uspostavlja ra-
dravi, dok samo snosi rizik neuspjenosti.
3. Utjecaj na okruenje, posebice malih, je znat-
no manji negoli utjecaj javnih (dravnih)
4. Postupak donoenja odluka u
od vitalne je vanosti za to to nije u javnom Po-
duzetnik npr. drutva kapitala - mora stvoriti odre-
svrsishodnu koaliciju s organima za obavljanje javnih funk-
cija dok javni menadment nema takve potrebe.
5. Procjena programa i njegova izvrenja kao i pitanje zadovoljavanja
korisnika zahtijeva primjenu metoda bliskih me-
nadmentu a i obzir prema trinim kriterijima.
6. Javni menadment rijetko samostalno projektira razvitak javnog podu-
neovisno o dravi. Rezultati se ocjenjuju odnosom od drave
zadanih i izvrenih zadataka, bez utroenih sredstava.
. 7. Poduzetnitvo i menadment u javnom sektoru bitno su sueni i u ve-
se svode na planiranih odnosno programiranih zadataka i pos-
od drave postavljenih ciljeva. Sami ciljevi javnog obilje-
eni su dravnih ciljeva i ciljeva subjekata; oni su
ekonomske ali umnogome i socijalne naravi.
8. Povijesno iskustvo pokazuje da su javna manje od
privatnih i neusporedivo manje adaptibilna promjenama u okruenju od privat-
nih To se odnosi ne samo na djelatnosti vezane uz ostvarivanje soci-
jalnih ciljeva nego i na one iz sfera materijalne i nematerijalne infrastrukture.
9. Javna obavljaju profitabilne ali i neprofitabilne djelatnosti.
Ove posljednje subvencionira drava posredstvom dravnog
10. Gospodarsku infrastrukturu, organiziranu kao javna obiljea-
va, u pravilu, visoka vrijednost investicijskih ulaganja, tehnoloka nedjeljivost,
velikih razmjera, dugi vijek trajanja, stvaranje eksternih tehnologija,
VIsoki stupanj njezinih segmenata, dugo razdoblje pov-
rata uloenog kapitala, kao i sve partnerstvo dravnoga i
sektora u financiranju investicijskih ulaganja u infrastrukturne objekte, to otva-
ra i pitanja participacije u rezultatima nekih tako objekata.
. p: upravo su to problemi koji moraju zaokupljati poduzetnike, menadere
Javmh - od istraivanja potreba drutva i stanovnitva, do odabira
tehnologija i partnera, pa sve do ostvarivanja ciljeva log i takva djelovanja i
ekonomiziranja sa svim u tom procesu.
7
i>
76 Za ovo poglavlje vidi detaljnije u J. Dccljin: Drava, trite i javllu puduzetnit-
vo, Gmpodarstvo ls/re, Pula, 1996.
63
PODUZETNICKl MENADMENT
6. Poduzetnitvo i menadment-
- i isprepletenost
6.1. Pogled II povijesni tijek veza poduzetnitva i menadmenta
Iz prethodnih je izlaganja da se pojmom poduzetnitvo obuh-
i neki elementi koje drugi autori pripisuju pojmu menadment. I ob-
ratno, pojmom menadment se i elementi koji se neri-
jetko svrstavaju u pojam poduzetnitvo. Ima primjera da se pod menadmen-
tom podrazumijeva cjelokupna aktivnost upravljanja ili dru?in:
organizacijama. je, dakako, o ali i povezamn: l
komplementarnim funkcijama se elementi u njihovu povijesnome razvIt-
ku vie ili manje To najbolje ilustrira i uvid u povijesni
razvitak funkcija koje se pripisuju ovim pojmovima.
Povijesni proces, u svezi s tim, tekao je kako slijedi: u najranijoj dobi orga-
nizirane ljudske aktivnosti u ekonomije, funkcije i
(menadment) kao i izvravanja bile su konc.entrirane
osobama kao to se to i danas u posve mahm poduzecIma Ih mokos-
nom osobe koja je ujedno i vlasnik Na
razvitka gospodarske djelatnosti i unutarnje podjele rada, l
sloenosti organizacija i nastavlja se proces tih
triju funkcija. Tako je u inokosnome
vajanje funkcije izvrenja. Vlasnik sredtava za proizvodnju upravlja i rukovodI
dok izvrnu funkciju obavljaju druge osobe, izvritelji zadataka pod
upravom vlasnika koj i u sebi sjedinjuje funkciju upravljanja i ruko,:"odenj,a. .
Pojavom drutava dolazi do razdvajanja od f.unkcI-
je upravljanja i do razdvnjanja upravljanja od vlasnitva. To se dogaJa l u pri-
vatnom i u onoml.: u i javnom vlasnitvu, s tim to u dru-
gom upravljanja - a u
odabire (ImenUJe) odgovaraJuce liJelo dlOlllCkog drustva (poduzeca).
U novije vrijeme unutar tzv. drutava donekle dolazi,
barem po tendenciji, do izvjesnog spajanja svih triju navedenih funkcija, pri
se uloga menadmenta u njegovu najirem smislu.
U suvremeno se doba sve vie elementi poduzetnitva i me-
nadmenta to se iskazuje u obliku sloenijeg pojma - menad-
ment. Ta se isprepletenost ne ogleda samo u sjedinjenju obiju funkcija u is-
toj osobi, u malim nego i u tome to se u svakoj od tih funkcija
sjedinjuju neki sadraji i svojstva obiju funkcija.
Upravo se zato u ovoj knjizi prihvatio pojam menadment
koji se implicite i/ili eksplicite kroz cjelokupni njezin sadraj, uklju-
i sam naziv knjige.
77 Usporedi i vidi poblie: P. Sikavica, M. Novak: Poslovna organizacija, op. cit,
str. 249-252.
64
PODUZETNISTVO l PODUZETNIK
To, ne da ne postoji razlika tih dviju funkcija.
One se saeto mogu iskazati ovako: Menadment je proces oblikovanja i
odravanja odnosa s okruenjem u kojemu pojedinci, zajedno, u
skupinama, djelotvorno ostvaruju odabrane ciljeve. Menader nastoji
osigurati to racionalniju uporabu raspoloivih resursa kako bi ostvario to
poslovno-financijske rezultate sa to manje ulaganja, odnosno to
output uz to manji input. Poduzetnik se time ne zadovoljava; on tei no-
vome, neprestanim promjenama, rastu i razvitku, kako bi osigurao traj-
nu konkurentnost na tritu, zadovoljio i osigurao di-
(a ne stabilnost i prosperitet
O funkcijama upravljanja, i poblie se raspravlja u
posebnom dijelu ove knjige, a ovdje se ukazuje samo na bitne funkcije me-
nadmenta koje u pripadaju suvremenom menadmentu upravo onak-
vom kakav se eli iskazati navedenim sloenim pojmom.
6.2. Funkcionalna suvremenoga menadmenta
Menadment je sam po sebi vrlo sloena kategorija, a pet
bitnih (Pod)funkcija. To su: planiranje, organiziranje, kadrovsko popunjava-
nje, i kontroliranje.
7
Ove se (Pod)funkcije odnose na sve razine me-
nadmenta - najvii, srednji i najnii menadment dane organizacije svrsi-
shodno vie ili manje sve poslovne, informacijske i
funkcije gospodarskih subjekata.
Navedene funkcije menadmenta su isprepletene. Raspored, re-
doslijed i njihova ostvarivanja sadraj i prirodu problema kojom
je menader zaokupljen u danomvremenu i prostoru svoje sveukupne aktivnosti.
Planiranje je proces postavljanja ciljeva i potrebnih koraka za
njihovo postizavanje. U ostvarivanju ovog procesa organizacijama su potrebne
vrste planova: misija, ciljevi, strategija, politika, postupci, pravila,
programi i budet.
79
Vrste planova razlikuju se po sadraju, dometu i razinama.
Proces planiranja sastoji se od pet koraka: l. svijest o prigodi, 2. postav-
ljanje ciljeva, 3. i odabir alternativnih tokova, 4. formulirar* iz-
vedbe plana i 5. financiranje plana.
Mnoge velike kompanije otkrivaju da mogu profitirati primjenom strategij-
skogplaniranja, koje se oslanjana navedene ideje oplaniranju. Uliteraturi se navo-
de osnovna elementa strategijskog planiranja: formulacija osnovne misije,
postavljanje strategijskihciljeva, determiniranje strategije i portfolio planiranje. 80
Organiziranje. Pri modeliranju organizacijske strukture treba imati II vi-
du: strategiju, ciljeve, te unutarnje i vanjske Organizacijsko struktu-
78 Isto, vidi str. 26-27.
79 R. Hodgetts, M. Kuratko, F. Donald: Management Harcourt, Brace Jovanovich
Publishers Inc., Orlando, 1989., str. 4.
80 R. Hodgetts... op. cit., str. 164.
65
MENADMENT
riranje suvremenih provodi se primjenom glavnih oblika de-
partmentalizacije: funkcionalnoga, proizvodnoga, teritorijalnog i

Vaan segment organizacijskog strukturiranjaje raspon kontrole koji u foku-
su razmatranja ima koji jedanraspon djelotvornijimoddrugoga.
Menadment unutarnju strukturu, zadatke i poloaj organiza-
cijskih jedinica u U procesu organiziranja menadment mora defi-
nirati specijalizaciju koja se postie opisa poslova to da
se zadatak svakog izvritelja unaprijed odredi.
Kadrovsko popunjavanje. Kadrovi predstavljaju izazov menad-
mentu, jer je business "jak" onoliko koliko su "jaki" ljudi koji ga obavljaju.
Menader mora uznastojati da zaposlenici budu motivirani i zadovoljni.
Prigodom rjeavanja kadrovskih komponenata menadment treba obratiti
pozornost na: potreba, odabir kadrova, usavravanje, komunika-
ciju, promociju i motivaciju kadrova.
Autoritet je menaderskog posla kojim se ljudi motiviraju za ostva-
rivanje ciljeva, dok izvire iz nekoliko izvora: prisilna nagra-
legitimna (koja proizlazi iz slubene naravi pozicije), ekspertna
i dodijeljena to se vie govori o autoritetu, to dolazi do izra-
aja koordinacija i komunikacija, jer - kvalitetan je onaj menader koji zna
kako uputiti zaposlene da "rade na svoj
Menadment mora izgraditi povjerenje u svojim odnosima s radnicima,
tako da svojim autoritetom djeluje kada se pojavi problem. Povjerenje u ono-
ga tko unosi promjene moe biti glavni u uklanjanju prirodnog otpora
promjeni. Iako su promjene nune, menader mora biti siguran da je promje-
na korisna. Kada radnici participiraju u planiranju i promjena, tj.
kada prihvate nunost promjene, posao se obavlja bre i
tije, nego samo putem instrukcija.
U svijetu su se provodila brojna istraivanja kako bi se otkrili osnovni
ljudski motivatori. U literaturi se navode: bioloki, socioloki,
ki i ostali izvori motivacije. Motivacija je u uskoj vezi s ljudskim potrebama
koje je A. H. Maslow, potrebe prema prioritetu, poredao ova-
ko: tjelesne potrebe, potreba za potreba za ljubavlju i pripada-
njem, potreba za tovanjem i potreba za samoostvarenjem.
Kombiniranim naporima, grupa moe bolje rezultate u radu od bi-
lo kojeg pojedinca koji radi sam ili vie pojedinaca koji rade odvojeno. Po-
pularni izraz za ovaj je J+J= 3 ili vie, tj. sinergijski
Dinamiku grupe i koji na njezino formiranje istraiva-
li su c. Mayo, K. Lewin i drugi. koji na formiranje
grupe jesu: lokacija, ekonomski motivi, sociopsiholoke potrebe, potrebe si-
gurnosti, potrebe potovanja i potrebe samoostvarenja. Grupe prolaze kroz
nekoliko faza: donoenje odluka, motivacija i kont-
rola. Grupe se mogu klasificirati na osnovi organizacijskog usmjerenja: ko-
81 R. Hodgetts... op. cit., str. 193.
66
PQDUZETNITVO l PODUZETNIK
mandne grupe, grupe za zadatke i interesne grupe. U svakoj grupi pojavljuju
se pravila, koja formalnog i neformalnog i sljedbenike.
Da bi se ideje menadera uspjeno prenijele na suradnike treba
napor da se razvije svijest o: tijeku procesa komuniciranja (kodiranje poruke,
slanje, primanje i dekodiranje), prirodnim zamkama svake karike u lancu,
kanalima komunikacija i filozofiji komunikacijske kooperacije.
Organizacije mogu poboljati svoju komunikacijsku mreu, ok-
ruenje koje interakciju zaposlenima. Neformalnost, intenzitet,
inovativnost, itd., neke su od uspjenoga komunikacijskog sustava.
Postoji vie definicija ali se uglavnom smatra prihvat-
ljivom definicija Koontza i Weihricha koji navode da je "umjetnost
ili proces utjecaja na ljude tako da oni spremno i s entuzijazmom tee k ost-
varenju ciljeva".82
problematiku vodstva, navodi kako je
da svaki menader ni' e i ne moe biti lide li ni sva' lider n" v
Ka organizacija utvrdi svoje ciljeve, a raspolae s kad-
rovskim i materijalnim resursima, postaje najvanijom funkcijom
menadera.
Mnogi autori trae odgovor na pitanje kako vodstvo etablirati na odgova-
razini. Naprimjer, Blake-Monton pokuavaju na to pitanje odgovoriti
uz menaderske mree.
84
Mnogi pokazuju interes za kon-
tingentske teorije kojima je najpopularnija teorija koju je raz-
vio Fiedler.
85
Osnovu ove teorije predstavljaju dva osnovna stila ko-
ji se temelje na motivaciji i usmjerenju menadera. Uloga je
iznimno jer, kako navodi Randy: su mobilizatori i aktivatori
grupe, njihovi ambasadori, model i primjer ponaanja ostalima."86 Vrlo
na odrednica jest utjecaj na ponaanje sljedbenika. Utjecaj treba
biti vezanuz njegova osobna svojstva (znanje, vjetinu, kulturu).
Za je bitno razumijevanje ljudi i njihove motivacije. je spo-
sobnost inspiriranjai stvaranjaokruenjaza dobrovoljnuparticipacijusljedbenika
u ostvarivanjuciljevai zadataka. Ono zahtijeva svojstva i oblike ponaa-
nja koji pozitivno djelujuna sljedbenike, ih na aktivnosti.
82 H. Koontz, H. Weihrich: Esentials o/ Management, Mc Graw Hill, New York,
1990., str. 344.
83 F. Aktualni trendovi li managementu, Jn/orma/or, broj 4039,
1992., str. 20.
84 R. Blake, R. Monton: The Versa/ile Manageri a Grid Profile Homewood (Irwin),
1981., str. 12.
8S F. F. Fiedler: A Theory o/ Leadership EjJec/ureness, McGraw Hill, 1967.) New
York, str. 91.
86 L. B. Handy: Understanding Organiza/ional Harmondwor/h, Penguin Books, Lon-
don, 1986., str. 11.
67
PODUZE .. L"'KJ MENADMENT
----------------
Danas se u teoriji i praksi tei pronalaenju optimalnog stila koji
bi se mogao primjenjivati u svim konkretnim situacijama. takav
model nije postaviti, nego za svaku konkretnu situaciju treba
najprimjereniji stil

Kontroliranje kao menaderska funkcija predstavlja mjerenje i korekci-

ju obavljanja poslova za postizavanje ciljeva i realizaciju planova.
Iako opseg kontrole varira, menaderi na svim razinama imaju odgovornost
za izvrenje planova, pa je stoga kontrola bitna menaderska funkcija na
svim razinama, od predsjednika kompanije do predradnika.
Prije negoli se definiraju tehnike kontrole, treba analizirati planove a to su
planovijasniji i cjelovitiji, toje i kontrola djelotvornija. Nema da menader
odredi je li organizacijska jedinica ostvarila zadatak, ako se ne zna to je plani-
rano. Kontrola je, ustvari, druga strana medalje planiranja. Najprije menaderi
planiraju; zatimplanovi postaju standardi prema kojima se mjere akcije.
Proces kontrole moe se svesti na tri koraka: l. uspostavljanje standar-
da, 2. mjerenje rada prema ovim standardima i 3. ispravljanje odstupanja od
standarda i planova.
U literaturi o menadmentu autora navodi tri sustava kontrole: l.
kontrola kao sustav povratne veze (feedback system), 2. sustav kontrole na
osnovi pravodobnih informacija (rea/-time) i 3. sustav kontrole usmjeren
prema (jeedfon\'Urd system).
Sustav kontrole mora ukazati na prupust i na osobe koje su za nj odgovor-
ne, te provjeriti jesu li poduzete odredene mjere korekcije. Treba imati u vidu da
je kontrola opravdana samo ako su utvrdena odstupanja od planova ispravljena
kroz adekvatno planiranje, organiziranje, kadrove, usmjeravanja i
tehnike kontrole kako navodi Fulmer jesu: budet (break
even), analiza omjera i analiza povrata uloenog kapitala.
88
No, osim nave-
denoga, je naglasiti vanost subjektivne kontrole menadera, kao i
potrebe definiranja granica kontrole.
Kontrola treba brzo uklanjanje greke i rjeavanje svih proble-
ma, od najmanjih do prije negoli prouzrokuju tetu. Menader mo-
ra osigurati da stvari ne izmaknu kontroli u oblastima gdje je odgovoran.
Kontrola pomae organizaciji da ostvari postavljene ciljeve. No, ako se kont-
roli pridaje preveliki ona gui inicijativu i vodi gubitku motivacije
ljudi. Dobro funkcioniranje kontrole nije ako nisu dobri i planovi
je treba kontrolirati.
89
87 O vidi vie u VI. dijelu ove knjige.
88 R. M. Fulmer: New Management, Mac MiHan, London, 1988.. str. 344 i 351.
89 O funkcionalnim menadmenta u ovoj se knjizi vie govori u dijelu
pod nazivom: Poduzetnitvo i menadment u malim
68
PODUZETNITVO l PODUZE7iVIK
7. Tehnologija izrade projektf
U uvjetima trinog gospodarstva poduzetnitvo i menadment - kako je
- obiljeavaju neizvjesnost i rizik u poslovanju i razvitku poduze-
Rizici su brojni, imanentni su svim djelatnostima u svim bit-
nim procesa poslovanja i ciljevima koje je postavilo.
No, ako se rizikom upravljati, ako mu se pristupa anali-
uz primjenu metoda i tehnika, selektivno i uz
politike rizika u tada rizici biti svedeni
na najmanju mjeru. Pritom se treba drati o
sa stupnjem te da je rizik u poduzetni-
tvu, iz straha od rizika, ne poduzimati nikakve promjene. Dakle, je
rizik biti nesposoban preuzeti rizik i izraditi projekt. U literaturi
i gospodarskoj praksi za projekt se rabe izrazi poslovni
(business) plan ilijizibility studija.
90
7.1. Planiranje zamisli
Svakom novoutemeljenom malom opasnost prijeti od
nepostojanja plana. Utemeljitelji novoga malog za-
uzeti nizom poslova, nerijetko zaborave ili podcijene vanost planiranja svoje
zamisli kao instrumenta to rezultira lutanjima i
gubljenjem vremena. dodue, moe i bez formalnoga poslovnog
plana u i velik uspjeh. Ali upravo to moe biti zamka. Nai-
me, to je novo malo u svome startu uspjenije to je opasnost
da se zaboravi poslovnog plana, a posebice dijela koji se odnosi na
fmanciranje poslovnog procesa i rast tj. financijski plan. To nerijet-
ko dovodi do nepredvidivih i upada u financijsku krizu. A kad fi-
nancijska kriza nastupi, ona se vrlo teko Mnogo ju je lake
Poduzetnici pri osnivanju novoga malog ne misle dovoljno
na novac nego na to dobit. Zaboravljaju da je za uspjeno funkcioniranje
potrebno imati na raspolaganju novca, osigurati
da novac stalno kako bi se nesmetano odvijao poslovni procesa kao
uvjet i za ostvarivanje dobiti.
Pravodobni dotok sredstava, nadzor nad cjelokupnim poslov-
nim procesom - od ulaza bitnih poslovnog procesa pa sve do pro-
daje i naplate prodanih proizvoda i/ili usluge - mora biti stalna briga podu-
zetnika menadera novoutemeljenoga malog
90 Poblie vidi Ivo za menadere i poduze/nike, Centar za poduzet-
nitvo Zagreb, 1997., str. 118. i Nikola projekt (Business
plan), Poslovnefinancije i bankarstvo, 8/1996., str. 13.
69
PCDUZETNICKl AfENADMENT
Financijski to da poslovanje i razvitak novih malih zahtijeva
dodatne resurse, a ne samo njihovo iscrpljivanje. Ako novo
iskae da "dobit", to jejo fiktivna stavka umetnuta da
bi se mogao Na to se porez, to stvara dugovanja i crpi
zalihe i mnogo toga jo treba da bi se dolo do "vika" - dodane vrijed-
nosti. Novo je utoliko zdravije to se bre odvija poslovni proces i po-
bre razvija. A za to su mu potrebna i nova financijska sredstva.
Novim potrebne su analize i prognoze priho-
da, trokova, dobiti, odnosno i dodane vrijednos-
ti, ali jednako tako i poslova. Pri izradi prognoza prihoda,
rashoda i rezultata pretpostavlja se da se morati na vrijeme platiti.
Novo bi stoga trebalo unaprijed znati koliko novca biti potrebno
za poslovanje.
U pomanjkanja novca, javlja se potreba za
nom potporom". U takvim nabava novca je, u pravilu, skupa, a
troi se i mnogo vremena i energije nautrb poslova i poduzimanja
ostalih aktivnosti ponekad i od ivotnog za primjerice,
proputanje povoljnih prigoda i tome
Iskustvo u gospodarskom ivotu SAD-a ukazuje na to da se
nost raspoloiva i potrebnog novca u novim malim naj-
pojavljuje kad se prodaja za 40 do 50 posto. Tada se, u pravilu,
potreba za strukturom kapitala. Obiteljski izvori
nog kapitala postaju nedostatnima, mora traiti partnera
uhodanim posuditi novac od banaka, drutava i
mirovinskih fondova a nuno se prelazi i na zajmove.
Nova koja se ne mogu financirati kao zasebne jedinice moraju
planirati kapital nuan za njihov opstanak i barem za godinu unaprijed osigu-
rati nabavu potrebitog novca, odnosno financijsku strukturu da
se ne bi ugrozili opstanak i neovisnost
Izvori financijskih sredstava pri pokretanju novih malih mogu
se, prema praksi razvijenih zemalja Zapada, po poredati
redom: bankarski krediti, osobne i obiteljske prijatelji i
kapital. Pritom i bankarski krediti, uz dravno jamstvo ili hipote-
ku, zauzimaju udio - i vie od 90%, pogotovo u SAD-u.
91
je da se financijskim planom, iako vrlo vanim planskim instru-
mentom, ne iscrpljuje planiranje zamisli. Uostalom, financijski
bi plan bio bespredmetan ako se ne bi oslanjao i ako ne bi izraavao potrebe
svih bitnih djelatnosti (funkcija) u novoutemeljenom malom Sto-
ga je izrada kompleksnoga projekta nuan uvjet za uspjerto
poslovanje, rast i razvitak malog
91 Vidi N. C. Siropolis: Menadment, op. cit., str. 267-270.
70

Mnogi uspjeni menaderi smatraju da je planiranje poslovne zamisli za
pokretanje novoga malog najvaniji dokument to ga poduzetnik
ikada napie. je o formaliziranom poslovanja i razvitka
novog On je vrlo vaan za investitora, kreditora, pa i
za kupce. Izrada ovog plana navodi i samog poduzetnika na kompleksniji i
temeljitiji sagledavanja bitnih vezanih uz pokretanje novog
malog i za osiguranje njegova uspjenog poslovanja i rasta. Pomo-
njega poduzetnik zaposlenima svoju viziju i koncepciju podu-
Plan je istodobno i svojevrstan na razvojnom putu i te-
melj kontroliranja procesa nastajanja i daljeg ponaanja
Uza sve navedeno, mora razvijati sustav kontrole upravlja-
nja ne dopustiti da se u tome do
moe postati: kvaliteta proizvoda, servisna sluba, potraivanja, in-
ventar, trokovi poslovanja, reijski trokovi, kao i sam ljudski kapital, uk-
i strukturu, te postupci i ponaanja, ljudski od-
nosi u i drugo.
7.2. Elementi projekta
Pri izradi projekta ili projekta novog posla najvanija je
ideja i trite. Uz to je potrebno: analizirati osobne sposobnosti i slabosti, pri-
poglavito pozornost svom poslovnom iskustvu, naobrazbi i eljama. Za-
timje potrebno znati odgovore na pitanja: Zato trebamo u taj projekt? Ko-
ju potrebu zadovoljiti na proizvod ili usluga? to to za trite? Je
li osigurana potrebna infrastruktura (objekti, energija, oprema)? Postoje li or-
ganizacijske i (kadrovske) pretpostavke za novi posao? Je li se istrailo
trite i odredilo trinu strategiju? Tko su kupci, tko vlastitih pro-
izvoda i usluga, koliko su pouzdani? Kakva je konkurencija? Koliko sve to
kotati (koliki su prihodi, a koliki rashodi tijekom razdoblja)? Kako
se zatvoriti fmancijska konstrukcija? Koji su rizici?
Ovo su neka od temeljnih pitanja na koja se mora odgovoriti prije negoli
se pristupi izradi projekta. "Misliti se moe i bez novca u de-
pU.,,92 Pri pisanju i oblikovanju projekta treba se pridravati od-
uvjeta i metodologije planiranja.
Sadraj projekta ovisi o svrsi, namjeni, vrsti djelatnosti,
i tehnolokim proizvoda, vrsti i investicije,
odnosno pothvata. i ostale komponente
strukturu i obujam pojedinih dijelova projekta, tc
vrstu istraivanja u projektnoj zamisli koja se elaborira.
92 Vladimir ani6, ur: Poslovni plan poduzetnika, Masmedia, Zagreb, 1999.
71
PODUZETivjeKI MENADZMENT
Osnovni elementi projekta
l. Naslovna stranica - prikladno dizajnirana s nazivom, adresom i kontakt
podacima tvrtke, istaknutim nazivom plana, brojem
primjeraka, nadnevak izrade i primatelji projekta.
2. Uvodne stranice sadre pregledno kazalo sadraja projekta.
3. Podaci o investitoru - povijest tvrtke, ustrojstvo investitora, osnovni pokazatelji
poslovanja.
4. Opis i svrha ideje - opis proizvoda i usluga, podobnost poduzet-
nika, zatita okolia, materijalne i prostome
5. Analiza trita - trite potranje, trite ponude, procjena trinog pozicionira-
nja, trite nabave.
6. Procjena rizika - zakonska vrela, izvori financiranja, ljudski potencijali,
naplate i ostali rizici.
7. - opis procesa rada, specifikacija strojeva i opre- "
me, kapaciteti proizvodnje, ulazne sirovine i repromaterijal, energetske potrebe.
8. Lokacija - mikro i makro lokacija.
9. Kadrovski potencijal- reference o menaderskom timu, struktura i
potrebnih zaposlenika.
10. Ekonomski i financijski pokazatelji - struktura, i dinamika potrebnih
ulaganja, izvori financiranja, bilance stanja, ocjena profitabilnosti i likvidnost.
ll. Jamstveni dokumenti su list, ovjerena procjena nekretnine ili
druge imovine, polica osiguranja, jamci, mjenice i ostali.
12. - iznose se saeti i pregledni parametri ideje.
13. Dodatak - navode se dodaci odnosno dokumentacija, kojom se upotpu-
njuje projekt.
da prijedlog projekta pojedi-
nih uputno je da predloak projekta izradi sam poduzetnik,. a ko-
izradu ili recenziju povjeri osobi vjetoj opisu i
implementaciji ideje.
72
II. INOVACIJSKO PODUZETNITVO
Pitanja
Zato se u suvremeno doba poduzetnitvo pretvara u inovativno
poduzetnitvo, a poduzetnik u inovativnog poduzetnika?
Navedite osnovne duhovne komponente inovativne aktivnosti!
to kreativni inovacijski proces?
Nabrojite vrste inovacija te kreativnih i inovacijskih aktivnosti!
Navedite neke oblike inventivno-inovacijskih aktivnosti!
Na koji se pojedini inventivno-inovacijske
aktivnosti, i industrijsko vlasnitvo?
Kako se stvara inventivno-inovacijsko u

rad u kao temelj inventivno-
inovacijskih aktivnosti u
lj je znanja u inventivno-inovacijskoj aktivnosti?
..
oblici kreativnog rada?
Koje su temeljne kreativnih ljudi?
to je kreativno-inovacijsko

.
tehnike razvitka kreativnosti u poznajete?
Kako se u zamisli mogu pretvoriti u djela?
Kakvaje razlika inovativnog poduzetnika i inovativnog mena-
dera, a to imje
Kako J. Schumpeter objanjava inovativnog poduzetnika?
Navedite neka obiljefja kreativno-inovacijskog poduzetnitva!
Koja je uloga pojedinih funkcija (slubi) u prema inveJltivJlo-
inovacijskoj aktivnosti u
aje sV1'ha.ino.v(l(;ija.r;
Koji su izvoriinovacija?
lj su posebni rizici inovacija?
Od kakva je vrijeme, odabir i prihvatljivost inovacija?
Navedite bitna inovacija!
1. Poduzetnitvo kao inovacija
U suvremenim uvjetima brzih, dubokih i sve'obuhvatnih promjena gotovo
u svim djelatnostima i sferama drutva, gospodarski i razvitak nije
bez razvitka tehnike, telmologije, organizacije i upravljanja Uudirna. Otuda
potreba za organiziranim i svjesnim poticanjem svih vidova i osffilih
73
PODUZETNICKi MENADZMENT
inovacija, kako bi se moglo ukorak s znanstveno-tehnoloke i
infonl1acijsko-komunikacijske revolucije.
Inovacija i poduzetnitvo stoje u relaciji i interakciji, a temelje se
ne samo na darovitosti, "genijalnoj zamisli", nego i na svrhovitoj ak-
tivnosti, i organizaciji, kao i na inovacijskoj i praksi. Podu-
zetnitvo je praksa ponaanja koja se temelji na inventivnosti i znanju kao
sredstvu poduzetnika za postizavanje ciljeva. U tom se smislu zna-
nost u poduzetnitva pojavljuje kao znanost o poduzetnitvu, odnos-
no kao teorijski izraz sustavnog promatranja i spoznaje prakse.
Inovacija je pak suvremenog poduzetnika koje-
ga on koristi promjene kao povoljne prigode za neki novi posao ili
vanje proizvodne ili uslune djelatnosti. Poduzetnik mora
koristiti inovaciju, a i njene primjene moe zadobiti elemente inovacije.
Suvremeno poduzetnitvo, dakle, obiljeava inventivnost i inovativ-
nost. Ono je, ustvari, inventivno i inovacijsko poduzetnitvo i to u dvostru-
kom smislu. Prvo, poduzetnitvo je, samo po sebi, uz ostalo, inventivni i
inovacijski poduzetnika. Drugo, poduzetnitvo organizira i vodi
ka primjeni inovacija u praksi. Te dvije komponente nemaju jednaku sadr-
ajnu vrijednost. Naime, suvremeni poduzetnik, kao nositelj poduzetnitva,
ne mora biti inovator, ali on mora poznavati smisao i inovacija u
aktivnosti i umijeti potaknuti organiziranu primjenu rezultata
inventivne aktivnosti, a time i da se ona preobrazi u inovaciju. U tom
smislu pothvat je svojevrsna inovacija.
93
2. O inovacijskoj aktivnosti
Uz suvremeno poduzetnitvo vezuju se brojni sociopsiholoki izrazi kao to
su: darovitost, kreativnost, odnosno inventivnost, intelekt, intuicija, imaginacija,
inovacija i pa se o njima barem onoliko koliko je potrebno da se
aktivnost potpunije objasni kao kreativna i inovativna aktivnost.
2.1. Promiljanje o nekim relevantnim pojmovima
2.1.1. Osnovni pojmovi
Darovitost je sklop osobina koje pojedincu da u svojoj aktiv-
nosti postigne uradak to je uvjetovano visokim stupnjempoje-
dinih sposobnosti odnosno njihovih kompozicija i povoljnom unutarnjom i
vanjskom stimulacijom.
94
Darovitost umnogome i kreativnost.
93 Usporedi P. Drucker: Inovacije i poduzetnitvo, op. cit., str. 29-36.
94 J. Koren: Neki pogledi na identifikacije nadarenih Zapolja-
vanje i udru:eni rad, br. 2/92., Zagreb, 1992.
74
iNOVAClJSKO PODUZETNiTVO
Kreativnost (creation) stvaranje, djelo, tvorevinu. To je sposobnost da
se stvari i pojave promatraju na nov uspostavljaju novi odnosi, sagledavaju
perspektive i razvijaju ideje i stvaranja novog.
U literaturi se pojam kreativnosti iz pojma darovitosti. Podrazumi-
jeva oblik miljenja i na originalan divergen-
ciju u miljenju, matu i fleksibilnost. Vie je domiljanje nego akcija. To je
a ne radni proces
95
Kreativnost je osobno svojstvo (samokreativ-
nost), posljedica ali i djelotvornog utjecaja drutvenog okruenja.
Kreativnost koju pojedinac nosi u sebi moe do zamjetnog izraaja
tek u uvjetima - u i drutvu iz koje dolaze poti-
caji. Kreativnost je, dakle, i jedna od komponenata darovitosti. Kreativni po-
jedinac prepoznaje se po temeljne osobine - sposobnosti: raz-
miljanje, povezivanje ideja, defmiranje problema i izricanje ideja.
razmiljanje je i proces prilaenja problemu s nekom
hipotezom ili teorijom da bi se kroz njeno testiranje i verificiranje dolo do pra-
vih
Povezivanje ideja sveza ideja ilili infor-
macija i sposobnost njihova povezivanja u sloenije skupine ideja koje tako in-
tegrirane prerastaju u novu kvalitetu.
Definiranje problema ukazuje na spoznavanje njegova sadraja (biti) kao temelja
za pronalaenje i formuliranje pravih rjeenja i njihove provedbe u praksi.
Izricanje vlastitih ideja podrazumijeva sposobnost da se racionalnim i trezve-
nim razmiljanjem ideje iz vlastite podsvjesne sfere, koje, pod
nim izvanjskim stimulansima, stiu do razine svijesti nerijetko u svojevrsnom
transu pa ponekad i u obliku "suludih" ideja. Neke od njih vjerojatno nikada ne-
u sferu racionalnog. To, ne da su ostale bez ikakva utje-
caja na invenciju pojedinca i drugih. U tome ij,est smisao organiziranog sakup-
ljanja ideja, njihova istraivanja i promiljanja. 6
Kreativnost se povezuje s a ona s intuicijom i imaginaci-
jom, pa se u nastavku razmotriti pojmovi inventivnost, invencija, intelekt
i inteligencija kako bi se dolo do biti inovacije.
(inventiveness) podrazumijeva dar, domiljatost,
snalaljIVOSt. Dakle, neto to uvjetuje i upotpunjuje kreativnost do te mjere
da se moe daje kreativan ustvari i inventivan (inventive). Inven-
cija je sinonim za pronalazak, sposobnost
da vidi nove aspekte i odnose stvari, pojava, pojmova i odnosno da na
sp?zna.tih (sinteze). Ta naj-
do I:z::aZaj.a u znanstvenom 1 stvaralastvu, u koncipi-
ranjU nOVIh teonja, hIpoteza, sustava, u otkrivanju prije h pravilnosti
95 J. F. Mee: The Creative Thinking Process Selected Reeding, McGraw Hill, New
York,1980.
96 H. S. Hicks: The Management of Organiziations, A Systems and Human Resour-
ces Approach, McGraw Hill, New York, 1988. i J. Deeljin: Upravljanje ljudskim
potencijalima, Organizator, Zagreb, 1996., str. 162-164.
, .....
Biblio:e(. '. \ .. U\JE'f
\

"' ......'t1\1l='P7 r\ " I o,
PODUZETX/CKJ MEX..I/I.;.Ili.\,'
na raznim I drutvene stvarnosti, u konstruiranju
i pronalaenju novih mehanizama, uredap, postupaka itd.
Intelekt (intelect) um, razum je psiholoko-filozofski pojam koji ozna-
najviu ljudsku spoznajnu Funkcija intelekta nadovezuje se na os-
jetilne podatke svijesti koje intelekt apstrahiranjem, prosu-
i tako apstraktne pojmove,
Psihologija intelekt uglavnom pod pojmom inteligencija koju
definira kao aktivnost koja se, uz volju i
komponentom ljudske svijesti. U teoriji se
govori o ili apstraktnoj, drutvenoj ili inteligenciji, a u pos-
ljednje vrijeme i o emocionalnoj inteligenciji. Drutvena inteligencija se
vezuje uz naglaenu sposobnost razumijevanja individualnih sadraja, oblika
i odnosa pojedinca i drutva. ili apstraktna inteligencija naj-
sposobnost razumijevanja smisla stvari, situacija i
pojmova, te sposobnost razrjeavanja problema.
Inteligencija se dakle, jedanput povezuje sa spektrom umnih
sposobnosti, s njegovim intelektom, a drugi put - nositeljima tih svojstava i
aktivnosti. Oba aspekta inteligencije igraju ulogu u inventivnoj i
inovacijskoj aktivnosti pojedinca, a posebice nositelja i mena-
derske funkcije kao inicijatora, i organizatora te aktivnosti.
Jo je Aristotel u raspravi o inteligenciji naglasio razliku spoznajne i ra-
intelektualne osobine U spoznajne osobine inte-
lekta svrstao je: znanje kao stalnu sklonost dokazivanja to spozna-
ju istine; um kao pretpostavku znanja i mudrost kao sjedinjavanje znanja i uma
to vrhunac ljudske spoznaje.
osobine vidio je u: umjenosti - i
te u pameti kao sposobnosti primjene stavova na konkretne slu-
u ivotu, odnosnO' sposobnosti ljudskih tenji na pravu mjeru. Pa-
meti pripadaju: razboritost u smislu odabira postupaka za ciljeva;
pronicljivost kao sposobnost donoenja sudova; rasudljivost to spo-
sobnost procjene to je pravo i ispravno u nekoj situaciji, i dovitljivost to se
tuje u pronalaenja sredstava i putova za ostvarivanje ciljeva.
to se osobina vrijednost ima umova-
nje (filozofiranje), to razmiljanja i dosjetljivost izraavanja
o pojmovima i problemima.
Intuicija (intuition) pronicanje, odnosno promatrati,
uvidjeti, kao i neposredno, i jasno sagledavati; sposobnost da se jednim
nom uvide cjelina i njezini dijelovi, da se izravno spozna i bit
Intuitivna je spoznaja suprotna razumskom razmatranju ili refleksiji.
Imaginacija (imagination) zamiljanje. Sinonim je za
matu (matanje) i stvaranje predodbe o
Iako se i intuicija i imaginacija ne mogu podvesti pod racionalni obrazac,
one ponekad mogu biti poticaj za racionalno, pa i za znanstveno promat-
ranje stvari. Uostalom, postoji i mata kao jedan od oblika istra-
ivanja ivota, svojevrsna veza svjesnoga i podsvjesnoga u
76
Psiholoka istraivanja su ukazala na povezanost invencije s
jekovom inteligencijom, njegovim intelektom.
Inovacija (innovation) podrazumijeva novost - promjenu. Ona je plod ma-
nje ili vie svih naprijed navedenih kategorija a posebice kreativnoga, odnosno
inventivnoga rada koji zavrava mijenjanjem rjeenja u praksi. je o svoje-
vrsnoj transformaciji ideja (invencija i kreacija) u neto to je posve od
prethodnoga ili Inovacija se istodobno pojavljuje kao sredstvo prila-
godbe promjenama u okruenju i snano je u rukama me-
nadmenta. Inovacija moe novu metodu proizvodnje poznatog proizvo-
da, otkrivanje i neke nove vrste proizvoda iliji usluga;
novih kombinacija proizvodnje pa i samih proizvodnih kombinacija.
Inovacija je manifestacija napretka, a danas i
napretka. Inovacija je primjena nekog pronalaska (izuma) u proiz-
vodnoj tehnici, tehnologiji i organizaciji.
J. Schumpeter je inovacije grupirao u pet skupina: (1) posve
novog dobra ili nove kvalitete dobra; (2) nove metode proizvodnje
ili prodaje; (3) otvaranje novog trita ili prodor proizvoda gospo-
darske grane na posve novo; (4) osvajanje novih izvora sirovina ili polupro-
izvoda i (5) nove organizacije ili pak razbijanje monopo-
organizaCije.
97
U suvremeno doba, nastupanjem prevrata, inovacije pos-
taju stalan pratitelj gospodarskog ivota i razvitka i permanentna potreba i
preokupacija menadmenta.
98
2.1.2. Kreativni inovacijski proces
Kreativni proces se sastoji od povezane, ispre-
pletene i interaktivne faze: nesvjesno pretraivanje, intuicija, promicanje l
formuliranje.
Nesvjesno pretraivanje je s onu stranu svijesti. Obiljeeno je
problemom, a ponekad i nekom jo zasjenjenom misli kada prijeti opasnost da
se donesu odluke prije temeljitog razjanjenja problema ili da se napusti ideja.
Intuicija se u tom procesu pojavljuje u funkciji povezivanja nesvjesnoga sa
svjesnim u tenji da se to blie realnosti.
Promicanje je upravo prodiranje prema biti stvari kada je svjesno prevladalo
nad Svjesnost moe nastupiti kao trenutak svjesnosti, odnosno kao
koji treba pribiljeiti, da ne bi palo u zaborav, tim prije to je
o kreativnoj ideji.
formuliranje ili verificiranje testiranje onoga do se kreativ-
nim razmiljanjem u prethodnim fazama procesa dolo.
U ovoj posljednjoj fazi vrlo vanu ulogu ima kreativno razmiljanje.
971. A. Schumpeter: Kapitalizam... , op. cit.
.98 Usporedi: Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod Miroslava Krlee, Zagreb,
MCMXCV. Vidi i Enciklopedija istog Zavoda, Zagreb, MCMLVIII.
77
.. \
MENADZMENT
Kreativno razmiljanje je takvo razmiljanje kroz koje se intelektual-
o svim bitnim i okolnostima relevantnima
za problem koji je predmetom razmiljanja a koji se iskazuju
informacijama. Bitno je da je to razmiljanje usmjereno na promjene posto-
prema novome u bilo kojem djelovanja.
Glede kreativnog razmiljanja danas postoje tehnike koje mogu
pridonijeti pravilnosti i te uglavnom duhovnoj (nematerijalnoj)
aktivnosti. Misli se pritom, primjerice na: brainstorming, na
zultantsku tehniku, na zapisivanje vlastitih i zamisli kako nadolaze i sl.
Kreativnosti (kreacije) su u neopipljive i ponekad jer
nisu izravno materijalizirane. Zbog toga je kreativnu aktivnost vrlo teko us-
mjeravati.
99
U svezi s kreativnim razmiljanjem Kuttenbaum navodi tri temeljna upo-
zorenja: (1) snanije djeluju jednostavne metode u razmiljanju; (2)
treba se dugotrajnih diskusija u rjeavanju problema; (3) kreativnost
ponajvie zahtijeva sustave kreativnosti.
Inovacijski proces je iri pojam. On organiza-
cijske, kadrovske, financijske, trine, i ostale aktivnosti usmje-
rene na takvo oblikovanje kreacija koje ih prikladnima za primjenu
u praksi i dovesti do primjene to rezultirati promjenama -
u onome to dotad nije postojalo ili barem ne takvih svojstava.
2.1.3. Vrste krea tivnih i inovacijskih aktivnosti
osnovne vrste kreativnosti pripadaju: operativna i ekspertna kre-
ativnost, te naivna i iskustvena kreativnost.
Operativna kreativnost rezultanta i racionalne organizacije
koja dovodi do inovacijskih procesa.
Ekspertna kreativnost (ideja, invencija) temelji se na po-
javljivanja idejnih rjeenja. Tu se kreativnost ne moe ali se vjebanjem
snage, volje i intelekta moe poticati.
Moe se govoriti i o nekoj vrsti naivne kreativnosti i iskustvene kreativnosti
koje se temelje na iskustvu sublimiranome u novoj ideji.
Uz pravilan pristup problemima, uspjeh mogu i neinventiv-
ni ljudi, uz uvjet da imaju organizacijske sposobnosti i volju. Treba
pritom imati na umu da su originalne ideje rijetkost. Ali, i osrednje ideje, te-
meljitom razradom i razmiljanjem i uvjebavanjem, mogu
u traenju rjeenja problema.
Ideje koje sukus invencije mogu proizlaziti iz vrela
kojima valja izdvojiti barem tri: prenoenje ideja u neke druge
99 De Bone: The Ari and Science of Success, London, 1982. Usporedi i J.
Inovativni management, op. cit., str. 14-15.
78
INOVA CIJSKO PODUZETNITVO
sredine i iz drugih djelovanja, inoviranje starih ideja razmiljanjem
i kreiranje posve novih zamisli izazvanih nekim spontanim poticajima ili
potrebama. Ideje se mogu pojaviti kao posljedica izazova, znati-
elje, poriva kao i iz potrebe za dokazivanjem, za a mogu nas-
tati i iz tenje za
Dakle, poslije svojevrsne inkubacije, razdoblja kreativnog razmiljanja,
djelovanja mate i prosudbi od izvorne zamisli dolazi se do
kreativnog rjeenja problema, odnosno do inovacije. Prema tome, do ino-
vacije se dolazi kroz kreativni (inventivni) proces koji u
fazi prerasta u inovativni proces. Kreativna aktivnost se moe pojaviti kao:
i kao kreativnost malih koraka.
aktivnost je jedna od varijanti koja rezultira
novim a za to je sposoban relativno mali broj ljudi.
aktivnost prirodnu pojavu smiljeno i pretvara u ekonom-
sko ili socijalno dobro uporabne vrijednosti, ali ne na osnovi iskustava
nego spoznaje. To je kreativnost u poboljavanju
Kreativnost malih koraka je kreativnost bez nekih posebno vanih po-
uzetih, ali koja nas svojom i korak po ko-
rak, pribliuju novome.
Bitan uvjet za razvitak kreativnosti je znanje ali i potrebite informacije.
Bez novih znanja i informacija presuuju vrela kreativnosti. inova-
tivne aktivnosti zavravaju sa Vl"ste inovacija. To su: epohaI-
ne, konzcrvativne inovacije, inovacije difcrcncijacijc proizvoda i revolucio-
narnc inovacije.
EpohaiIIc inovacije predstavljaju potpuno lIOV': proizvod.:. Ilove proizvodne
procese odnosno nove tehnologije, potpuno novi dizajn - koncepcije, kao i pot-
puno nove konstelacije na tritu nabave i prodaje. One otvaraju za
razvitak novih proizvoda i trinih procesa.
Konzervativne inovacije pojavljuju se u razdoblju epohaIne ino-
vacije, dijelova inovacija ili njezinih Nastoji se da se
inovacijski proizvod ne ugasi prije negoli do novih inovacija.
Inovacije diferenciranjem proizvoda da se osnovni proizvod izradi u vi-
e varijanti i tako nudi tritu "proizvod za ukus i dep". je
Ojednoj vrsti prolazne inovacije na putu prema revolucionarnoj inovaciji.
Revolucionarna inovacija predstavlja radikalnu promjenu koja za so-
bom posve nove sadraje proizvoda i posve novu tehnologiju to nema gotovo
nita s prethodnim tehnologijama ili ostalim promjenama, npr. prijelaz iz meha-
na ili tehnologiju. 100
100 T. Karpati: Inovacije i kreativnost - motor napretka II knjizi: Tranzicijski problemi
gospodarstva Hrvatske, HAZU-Zavod za znanost, Osijek, 1993., str. 68-71.
79
Preduvjet uspjeha inovacijskih pothvata moe se svesti na
potpunu trine situacije i problema vezanihuz potencijalnekupce;
potencijal potranje inovacijskog proizvoda u razdob-
lju na ili tritu;
novu uporabnu vrijednost;
i optimalnu proizvodnu tehnologiju;
pronalaenje najboljeg tima i voditelja inovacijskog procesa;
istraivanje potrebnih tehnike i marketinga, te voditeljstva i
marketinga u nastojanju da se do sinergijskih
difuzne kapacitete trita, pravilnosti i mehanizama irenja novih
. d' l d't' 101
prOIzvo a l osta oga u samom l uznom procesu.
Treba razlikovati ovaj komparativno-inovacijski proces od imitativl10g
puta inovacija. Imitativni put je bri, jeftiniji i manje Ali to je pUl
kratka daha. Imitirati ili oponaati druge izvrgavati se opasnosti od
zaostajanja na dulji rok. ako je oponaanje tj. kada
kupljeni inovacijski projekt izaziva odredene manje ili promjene u sa-
mom tijeku promjena, on moe predstavljati dasku za ori-
ginalne inovacije.
Proizlazi dok je kreativnost duh, razmiljanja, pristup
poslu, inovacija je o znanje, bilo u materijalnom obliku bilo
u organizaciji posla i
U vezi s inovacij om treba naglasiti i ovo: (l) Inovacija je posao. Ona, osim
izvjesne predispozicije, trai znanje, informiranost, domiljatost, marljivost,
upomost, usmjerenost, svrhovitost i predanost. Ako izostane bilo koja od navede-
nih dimenzija, darovitost je uzaludna; (2) Ako ele uspjeti, inovatori moraju ko-
ristiti svoje najbolje strane, ono u to se najvie razumiju i to najbolje odgovara
njima i (3) Inoviranje djeluje i na gospodarstvo i na drutvo, mijenja
ljude i uvijekje trino usmjereno - u uvjetima trinog gospodarstva. No, ono je
motivirano i nekim viim duhovnim ciljevima i
Nositelji inventivno-inovacijske djelatnosti, odnosno sudionici, u inventiv-
no-inovacijskom procesu su ljudi koji imaju znanje, sposobnost, inte-
rese, motivaciju, tenju i volju. To su, prije svega, ljudi - kreativci, po-
duzetnici i menaderi, ali i zaposlenici u njima, glede nave-
denih vrijednosti, postoji pa i suprotnost koja moe izrasti i u kon-
f1iktnost. Stoga je nuno da inventivno-inovacijska aktivnost bude organizira-
na tako da i organizacija sama nosi obiljeja inovativne organizacije. A nosite-
lji te organizacije su prije svega rukovoditelji svih organizacijskih razina" s vr-
hovnim (glavnim) rukovoditeljem - menaderom na
101 T. Karpati ... , op. cit., str. 70-71.
80
Prema definiciji OECD-a, tehnoloka inovacija je prva primjena znanos-
ti i tehnologije u nove svrhe zbog gospodarske koristi. U ovoj je definiciji
vidljiva isprepletenost znanstvenih i tehnolokih elemenata i po-
vezanosti s tritem i putem materijalizacije, odnosno primjene
rezultata inventivne aktivnosti. Iz toga da su inventivnost i inova-
tivnost u bliskoj svezi sa i razvojnom
koju umnogome Inventivno-inovacijska aktivnost treba biti pove-
zana i usmjerena na proizvodne, marketinke i ostale poslovne i
informacijske djelatrlOsti (funkcije) u jedan jedinstveni sustav ok-
renut prema (kupcu).
Inovacije (pa i invencije) bez obzira na njihova obiljeja dijele se na: (1)
inovacije (i invencije) odnosno tehnolokog kao to su
pronalasci i (2) inovacije kao
to su inovacije u organizacije, upravljanja i Drutvene ino-
vacije su jednako a nerijetko i od inovacija.
Primjer: Malo je inovacija koje se mogu mjeriti s drutvenim inovacijama
kao to su: kupnja na otplatu, novine, osiguranje, organizacija
kog rada, udbenik, sindikat i Zato nije to su se Japanci prije vie
od 100 godina usmjeriti na drutvene inovacije, dok su inovacije
umnogome i dosta dugo oponaali, ih iz inozemstva i
vali svojim uvjetima i potrebama.
Uz izvorne (originalne) inovacije postoje, dakle, i one koje nastaju stva-
oponaanjem, koje izvornom dodaju nove elemente i usa-
vravanja, odnosno poboljavaju izvorni pronalazak.
Glede inovacija, danas se otvaraju pitanja: kada, gdje i kako tragati za
prigodama povoljnijima za inovaciju, te kako o izgledu za uspjeh
ili o riziku neuspjeha. Uspjeni poduzetnici ne da im ili
pametna ideja same, nego stalno za njima tragaju, rade na tome, pri-
kupljaju ideje, prijedloge pa i one koje na sitne promjene. Otuda i
sintagma sustavna inovacija, koja podrazumijeva svrhovito i organizirano
traganje za promjenama i sustavno analiziranje povoljnih prigoda za
ke i drutvene, i ekonomske, inovacije koje se upravo kroz te
promjene mogu ukazati. Jednako tako, sustavna inovacija pretpostavlja pom-
no izvora uspjene inovacije.
Ne smije se pritom zaboraviti da kao to inovacije, same po sebi,
vanu promjenu, da isto tako uspjenih inovacija iskoritava
nastale promjene.
102
102 U vezi s ovim poglavljem usporedi J. Inovativni management, op. ci!., str.
11-21, zatim: D. i drugi: Inovativna djelatnost ... , tampa,
Beograd, 1974., te Ekonomski leksikon, op. cit.
81
PODUZETNJCKJ MENADZivfENT
2.2. Neki oblici inventivne i inovacijske aktivnosti
oblici inventivno-inovacijske aktivnosti jesu: pronalas-
ci (izumi), koristan prijedlog racionalizacije, know-
-how i
Pronalazak (izum) se definira kao neko novo rjeenje
noga tehnolokog problema koji se moe viekratno primijeniti u gospodar-
skoj ili nekoj drugoj djelatnosti. Pronalazak pridonosi produktiv-
nosti rada, proizvodne i razvitku drutva.
Prema tome, temeljne pronalaska su: (l) da je naravi,
tj. da rjeava neki problem; (2) da predstavlja novost koja mora biti
objektivna i (3) da je primjenljiv u industriji, odnosno proizvodnoj djelatnos-
ti te da se moe ponoviti vie puta.
S gospodarskog motrita, pronalazak je najvii oblik ostvarivanja
kog napretka jer predstavlja kvalitativno novo stanje tehnike i tehnologije i u
tom smislu izlazi iz okvira rada, odnosno znanja.
Zakonodavstvo nekih zemalja (npr. kao i konven-
cije nalau da pronalazak mora sadravati stupanj inventivnosti,
me se ustvari naprijed
Suvremeno je gospodarstvo obiljeeno stalnom primjenom pronalazaka
u proizvodnji i drugdje. Time se pridonosi konkurentske sposob-
nosti svjetskih tim prije to je suvremena konkurencija
ponajvie tehnoloka konkurencija.
to se nerijetko naziva i racionalizacija,
podrazumijeva kojima se dolazi do racionalnije uporabe poznatih
sredstava iliji tehnolokih postupaka. Do njih se dolazi boljom or-
ganizacijom i upravljanjem, boljim koritenjem materijala, pogonske energi-
je, radnog vremena, uklanjanjem praznina u tehnolokom procesu, pobolja-
njem kvalitete proizvoda i usluga, primjenom znanosti i znanja, bo-
ljom zatitom na radu i poboljanjima. Sve to, dakako, mora biti u
funkciji radnih i efikasnosti poslovanja
je razlika pronalaska i Ona se ogleda
u (I) pronalazak novo stanje tehnike i tehnologije, a
ko operira s poznatim sredstvima ili postupcima; (2) za
je bitna izravna ekonomska korist, a za pronalazak izravna korist ni-
je nuna; (3) je novost za njezina tvorca i sredinu u
kojoj se javila, dokje pronalazak neto posve novo u apsolutnom smislu.
ko ne mora biti originalno nego relativno novo - novo u usporedbi s
onim to je tome prethodilo; ono je dakle,
da ne sadri novo rjeenje, ono ne moe bi-
ti patentom kao to je to s pronalaskom (izumom).
Koristan prijedlog je vezan uz racionalizaciju a raci-
onalnije rjeenje ili bolje obavljanje neke funkcije u a to se ne mo-
e podvesti ni pod pronalazak ni pod U korisne prijed-
82
loge pripadaju, npr.; prijedlozi za poboljanje
poslovanja, prometa (transporta), komercIjalmh,
cijskih, administrativnih i ostalih . v
Know-hOW ("znati kako") cjelokupnu I kon.struk-
cijski novu spoznaju - znanje. je o
znanju i iskustvima koja se odnose l kOja se pnmjenjuju u tehnologiji u
konstrukciji. Know-how nije sam po sebi predmet prava.' ah jest
predmet pravnog prometa. se titi poslovna do-
kumentaciju, znanje o tehnolokim postupcima, konstrukcIjske I prOizvodne
tajne jednog mogu koristiti druga shodno odredbama.o
koritenju pronalaska stvorenih u Neka zakonodavstva svrstavaju
know-how u kategoriju industrijskog vlasnitva.
2.3. Zatita industrijskog vlasnitva
Industrijsko vlasnitvo je stari izraz iz francuskoga ko)i
se pojavio 1781. godine u zatite (Izuma). ?anas je
industrijsko vlasnitvo skupni nazIv za prava kOja se odnose na za.stltu pro-
nalazaka i patenata, know-how, i tehnolokih
ka, modela, robnih igova, uslunih igova, oznaka zemljopisnog podnjetla
proizvoda i eliminiranja nepotene konkuren?ije. .. . . . .
Svaka zemlja regulira industrijsko vlasmtvo SVOj.lm ?roplslma. a.l: je na
tom vrlo rano dolo do reguhranja o:.e .. :-a-
ko je 1893. u Parizu donesena ? zatiti In-
dustrijskog vlasnitva nazvana Parikom konvenCIjom, je do
prihvatilo vie od 100 zemalja i Ton: je konvenCIjom
osnovana i unija za zatitu mdustnjskog vlasmtva.. .,
Konvencija se, dakako, vremenom mijenjala i dopunjavala, ah su JOJ pr-
votna sutina i svrha ostale netaknute.
Njome se uglavnom tri skupine tvorevina: pronalasci,
i instrumenti cirkulacije roba na tritu.
2.3.1. Zatita pronalazaka (izuma)
Pronalazak (izum) se ispravom koja se zove patent, a njime se za-
pravo eksploatacije izuma koje se temelje na patentnom
pravo predstavlja skup pravnih i kojima s.e reg;uhra Iko:
ritenje patenta. Pravo na eksploataCIJu pnjavljenoga, prihvacenoga I zasticcnog
izuma pripada nositelju patenta. Nositelj patenta moe ugovorom, uz ugovorenu
naknadu, pravo eksploatacije patentiranog iZUll1a druge Patent
je 15 godina i po isteku toga roka moe 'v
Zakonodavstva pojedinih zemalja vrIjeme
patenta, te i uvjete eventualnog prenoenja koritenja patentiranog IZU-
ma na osobe, ali uvijek po odobrenju nositelja patenta. .'
U svezi s patentima, osnivaju se nacionalni i patentu: uredI
koji primaju i ispituju prijave patenata, kontroliraju izdavanje patentmh pra-
83
,/
MENADZMENT
va i pomau pri registraciji patenata i zatitnih znakova. Sjedite Europskoga
patentnog uredaje u u Munchenu.
2.3.2. Zatita
Zatita podrazumijeva, osim zatite una-
i zatitu know-how, poslovne tajne i tvorevina koje ne pri-
padaju u pronalazak (izum). One se ne tite patentom ali se pravo njihova ko-
ritenja moe prenositi posebnim ugovorom nositelja i korisnika tih
tvorevina. oblik prijenosa prava koritenja tih tvorevinaje licencija.
Licencija je posebna vrst ugovora kojim se licenciranom partneru daje
(prenosi) neko pravo kao to su primjerice: pravo na komercijalizaciju pate-
nata, pravo uporabe imena proizvoda, pravo koritenja tehnolo-
kih procesa i distribucije proizvoda i shema, uz ugovorl:nu nak-
nadu i uz ugovorene uvjete. Prihod u obliku naknade je, u pravilu, manji ne-
go to bi se postigao u drugim oblicima ulaska na inozemno trite.
tim, i tome, licencija je oblik poslovne surad-
nje jer ne zahtijeva velike trokove za ulazak u novu proizvodnju
iliJi trite. Zbog toga licencije otkupljuju mala i srednja
koja ne raspolau dovoljno velikim kapitalom. S licencijom dolazi
i pravo nadzora uporabe predmeta licencije.
2.3.3. Zatita autorskih prava
Zatita autorskih prava na tritu zatitu poglavito: uzoraka,
modela, robnih igova, naziva, pa sve do logotipa i znakova proizvoda pod
kojim se oni pojavljuju na tritu s ciljem da se zlouporabe, uk-
i nelojalnu konkurenciju. Za uspjeh na tritu, osim idejne i
zamisli, predmet prodaje' mora biti imati svojstva koja ga izdva-
jati od konkurentne robe iste vrste, ne samo izgledom svojstvima, nego i ob-
likom i identifikacijom, tj. robnim igom i imenom po robu
prepoznaje. Tu se industrijsko vlasnitvo pojavljuje kao jedno od najzna-
obiljeja u posljednjoj etapi razvitka proizvoda i usluga. Dizajner i
moraju raditi zajedno da bi proizvod, osim estetskog imao
i funkcionalnost i poeljnu uporabnu vrijednost za u te-
nji da zauzme to povoljniji poloaj na tritu.
2.4. Stvaranje inventivnoga i inovacijskog
Bri razvoj tehnike, tehnologije, proizvoda, organizacije, trita i uprav-
ljanja zahtijevaju ireg kruga zaposlenika u Misli se
na djelatnike koji, uz svoj redoviti rad, sudjeluju i u inventivno-inovacijskom
procesu ulogu stvaratelja - racionalizatora i inovatora.
Osim smiljenog pristupa i organizacije, nuno je stvoriti i
kako unutar gospodarskih i ostalih subjekata tako i u njihovu uem i
irem okruenju. Razvijene zemlje su u tome postigle rezultate.
Priblino se 80% od svih patentnih prijava pronalazaka javlja u
84
INOVA CfJSKO PODUZ1:JN1TVO
pronalasci posljedica su timskog rada. je o tim-
skimpronalascima. Ali u uvjetima povoljnoga i dalje se pojavljuju i pro-
nalasci kreativnih pojedinaca koji nisu tima. Oni su svojevrsni most iz-
djelatnosti i ostalih u
Masovnost inventivno-inovacijske aktivnosti, odnosno rezultati koj i se
time postiu pridonose ublaavanju provalije razvijenih i manje raz-
vijenih zemalja svijeta. A ta je provalija vrlo velika i bivati
com razvitka drutva u svjetskim razmjerima. Danas na samo 15-ak
razvijenih zemalja svijeta otpada vie od 95% svih godinjih prijavljenih i
registriranih patenata i
Zemlje u razvitku, i Hrvatsku, nemaju dovoljno razvijenu in-
ventivno-inovacijsku aktivnost i rad u ali
to ne da one nemaju kreativne ljude. O primjerima samoinicijativnosti
i individualne kreacije u tim zemljama i ljudi iz zemalja
u razvitku koji rade u razvijenim zemljama i tamo postiu inventiv-
no-inovacijske Stoga u zemljama u razvitku to prije treba stvoriti
ekonomske i sociopsiholoke uvjete za organiziranu masovniju in-
ventivno-inovacijsku aktivnost.
U vezi s tim, uz valjani odabir i onoga to je naj-
bolje u razvijenim zemljama svijeta, se potreba za intenzivnijim
radom na odabranim znanstvenim i prak-
i organizirana primjena rezultata takva rada u gospodar-
skim i ostalim djelatnostima u drutvu, pritom i samoj razmjeni tvore-
vina ljudskog uma s razvijenim zemljama svijeta. S tog motrita strane licen-
cije, iako za sada poeljne, na dulji rok ne smiju ostati glavnim izvorom, ne-
go samo sredstvom za razvitak vlastite tehnologije i
gospodarskih i ostalih subjekata.
2.5. Proces nastajanja i uporabe pronalazaka
Proces nastajanja i uporabe pronalazaka (izuma) odvija se uglavnom
kroz sedam faza: (1) ideje; (2) oblikovanje ideje (projektiranje); (3)
izrada i ispitivanje prototipova; (4) zatita pronalaska; (5) eko-
nomske opravdanosti prijelaza u redovnu proizvodnju; (6) redovna proizvod-
nja i (7) prodaja inoviranog proizvoda na tritu.
da je polazna inovacijskog procesa ideja, potpuno
je razumljivo da se trae putevi i prikupljanja i oblikovanja ideja i
stvaranje tome primjerenog za rad to broja kreativnih ljudi.
Valja imati na umu da sve ideje ne dovode do inovacija, iako velik broj ideja
daje i odabira onih koje nose potencijalne za preras-
tanje u inovacije. Jo je E. Pesmer smatrao da se od 58 ideja, realizira samo jedan
proizvod, a Boc i Hamilton postavljaju odnos 1: 100. Oko se
naputapri njihovu iz ekonomskih i razloga. l 3
103 D. op. cit., str. 55.
85
l
.. 1
'''1
.. 1
PODUZETNICKJ MENADMENT
temeljne strategijske ciljeve drutva u inventivne djelat-
nosti i inovacijskih procesa mogu se svrstati (I) aktiviranje stvara-
zaposlenika; (2) ubrzavanje razvitka inovacijskih procesa teme-
ljenih na vlastitom stvaralatvu; (3) udjela zemlje u
nom transferu tehnologije na temelju ubrzanog razvitka i izvoza vlastitih teh-
nolokih i ostalih
Umanje razvijenim zemljama to bez posebne poduzetnosti, sustav-
nog rada i poduzimanja niza mjera da bi se razvilo puno razumijevanje
inventivno-inovacijske aktivnosti. U vezi s tim treba posebno naglasiti: (l)
promjene u radu a posebice u gospodarskim subjektima
u smjeru pretvaranja znanosti u neposrednu proizvodnu snagu;
(2) razvitka inventivne aktivnosti u poslovnu, a napose kadrovsku
politiku u gospodarstvu, te u znanosti i obrazovanju; (3) isticanje pitanja prona-
lazatva, inovatorstva i racionalizatorstva; (4) stimulativnih sustava
moralnoga i materijalnog priznavanja inventivne aktivnosti; (5)
obrazovne djelatnosti pripremanju i usmjeravanju mladih u inventivnoj aktiv-
nosti i dopunsko obrazovanje i usavravanje zaposlenika i onih koji
na zaposlenje; (6) industrijsko vlasnitvo treba biti zakonom regulirano u
skladu sa suvremenim svjetskim u razvitku proizvodnih snaga,
pritom na umu vlastite potrebe i uvjete razvitka.
Ta zakonska regulativa mora i sama, na svojevrstan in-
ventivnost i inovacijske procese u cjelokupnom drutvu te ih naglaavati kao
posebno svojstvo djelatnosti, a osigurati i
zatitu rezultata inventivne i djelatnosti svakog stvaratelja, od
najmanjih usavravanja do inovacija.
2.6. rad u - temelj
inventivne i inovacijske aktivnosti
Inovacija, kao oblik primjene rezultata inventivne aktivnosti treba se te-
meljiti na vlastitim iliji svjetskim ali i
iskustvu. U prvom inovacije su dublje i i treba vie vreme-
na za njihovo ostvarivanje u praksi. Nasuprot tome, inovacije, koje se teme-
lje na iskustvu, u pravilu su jednostavnije i bre ostvarive. One su, dakako, i
manjega dometa, a novitetnost se oblikuje kao
nje i korisni prijedlozi, odnosno ili manje racionalizacije.
Od ekstenzivnog modela gospodarskog rasta, koji se uglavnom temeljio
na broja zaposlenih i investicija, sve se vie prelazi na
model intenzivnoga gospodarskog razvoja koji se, prije svega, temelji na
aktiviranju novog znanja - znanstvenih i poslovnih informacija kao razvojnih
Intelektualni potencijal postaje osnovnim izvorom bogatstva suv-
remenog svijeta i naj aktivnija komponenta napretka.
Pritom se problem zapoljavanja, kao jedan od neizostavnih pratitelja
takva napretka, mora rjeavati samo otvaranjem "novih polja rada" koja zah-
tijevaju i nova znanja i zaposlenika uz radnog vremena,
ali i uz drutvenog proizvoda po zaposlenom.
86
INOVA CIJSKO PODUZETNISTVO
Ovo je nesumnjivo izniman izazov za novo poduzctnit vo, za novu po-
ekonomiju i drutvo. aspekt novoga
znanja je prodorom pojedinih u trino okruenje iznad
gospodarske efikasnosti, odnosno konkurentnosti.
Znanstveni i rad, odnosno njegovi rezultati nisu sa-
mo uvjet za novu tehniku i tehnologiju nego i za proizvodnju novoga znanja
i U tom smislu proizvodnja novog znanja i stalno obrazovanje, usa-
vravanje i osposobljavanje zaposlenika prerasta u vrlo poslovno-
razvojnu funkciju i poduzetnitva. Bez obzira na to li ono biti
organizirano unutar ili izvan mora biti njegova funkcija, pod nje-
govim nadzorom, ispunjena potrebama i zahtjevima
Istodobno' s tim promjenama, dolazi i do promjena pokazatelja i mjerila
znanja, odnosno njegove kvalitete, tj. uporabne vrijednosti. Kao pokazatelj
(mjerilo) prve komponente i dalje se uzima postotak drutvenog proizvoda koji
se ulae u znanstvenu djelatnost, te u rad i obrazovnu dje-
latnost u cjelini, te u pojedinim gospodarskim i ostalim subjektima posebno.
Drugi pokazatelj je broj na 10.000 stanovnika. Kvaliteta pak rezulta-
ta tih djelatnosti i njihove realne mjeri se brojem prijavljenih i re-
gistriranih, tj. patentiranih pronalazaka, inovacija i ostalih kako u
odnosu prema ulaganjima, tako i u odnosu prema razini obrazovanosti, odnosno
kvalificiranosti stanovnitva, a posebno zaposlenika.
Kvaliteta obrazovanosti, odnosno znanja ne mjeri se samo svjedodbom
i diplomom nego i da se znanje primijeni u praksi usp-
jenim problema i njihovim razrjeavanjem, odnosno u smjeru
usavravanja ili inovacija u tehnike, tehnologije, organizacije, zna-
nja, upravljanja, itd.
je da su neki pokazatelji kvantitativne a drugi kvalitativne na-
ravi. Prvi se, dakle, mogu mjeriti, a do drugih se moe jedino prosud-
bom. Ujedno je jasno da sve te vrijednosti ne ovise samo o njihovoj kvantita-
tivno-kvalitativnoj strani nego i o uvjetima njihove primjene, a ti
uvjeti opet ovise o znanosti te o znanju i sposobnostima onih koji su pozvani
da te uvjete stvaraju, odnosno osiguravaju.
Razlike u znanju - znanstvenom, itd., - u strukturi znanja kojom
raspolau pojedine zemlje, i stupanj njihove primjene u praksi, upu-
uIIll1ogome i na razlike u gospodarskoj pojedinih nacionalnih gospo-
darstava ili pojedinih unutar jedne zemlje ili na svjetskoj pozornici.
Makoliko, u tom pogledu, jedna zemlja bila visoko razvijena, ona koristi
i drugih zemalja. Otuda i potreba transfera tehnologija, odnosno
prijenosa tehnolokih i ostalih znanja. Nova znanja u procesu tzv. vertikal-
nog transfera znanja prelaze iz u nove uporabljive oblike, nove
proizvode ili u nove tehnoloke postupke. Ta znanja istodobno mogu prelazi-
ti u pravne subjekte i u tzv. horizontalnom transferu.
87
MENADZMENT
Znanje tako svoje univerzalno svjetske riz-
nice koja se puni znanjem pojedinih zemalja i povratno se pojavljuje kao do-
puna znanja vlastite aktivnosti svake zemlje, subjekta
rodne razmjene (transfera) znanja, a koja su nuna za razvitak svake od njih.
"prednost" onih koje kasnije stupaju u "vii" stupanj telmolo-
ko-ekonomske razvijenosti upravo je II transfera modernije teh
nologije i znanja s razvijenijih svjetskih prostora. To im da prl:-
u modemije gospodarstw l drutvo. Najbolje to nagli
razvitak Japana poslije ll. svjetskog rala.
Ukoliko je uvezeno znanje blie vioj tehnolokoj razini, utoliko se
bre gospodarska zemlje. To zahtijeva da se, usporedo s novom
tehnikom i tehnologijom, razvija i novo znanje, primjereno novoj tehnici i
tehnologiji koje je efikasnija uporaba
proizvodnoga procesa i postizanje ekonomskih Dakako, isto
se odnosi i na inovativnu djelatnost.
U doba novoga proizvoda raste obujam prodaje i dobit
u razdoblju zrelosti stagnira, da bi u doba padati
prodaja i smanjivati se stopa dobiti. Ako u tom proizvodnom
ciklusu nije kroz inventivno-inovacijske i aktivnosti
pripremalo novi proizvod i pravodobno ga plasiralo na trite ono moe upasti
u teku krizu s nesagledivim posljedicama. S obzirom na to, s
rr:otrita treba promatrati cjelokupni proces i ostalih inovacija, prosu-
o svakoj karici inovacijskog lanca i ovoga u cjelini i sa svih relevantrlih
aspekata. Misli se na razvitak inventivnosti, rada u od-
nosu prema tehnici, tehnologiji, proizvodnji, proizvodu, marketingu i tritu,
prodaji, kadrovima, organizacijskom upravljanju. Sve su to
polja inovativne aktivnosti i sva su ona u interakciji, pa napredak
u jednome zahtijeva, a ponekad i uvjetuje, napredak u drugome polju.
Inventivno-inovacijski sustav ima tri osnovna elementa: (1) projekt-ino-
vacija; (2) kreacija novog znanja i (3) aplikacija novog znanja. Djelotvornost
tog sustava se u "proizvodu" i kao integralnom rezultatu djelovanja
svih sudionika procesa. Proces inovacije u
odvija se dviju sfera: potreba i
Proet je idejom koja predstavlja stvara-
sintezu spoznaje potreba s jedne, i njena zadovo-
lJenJa, s druge strane, uz potovanje ekonomskih kriterija.
Da bi se ostvarila navedena povezanost inovacijskog lanca i uspostavio
sustav, nuno je (1) definirati razvojne
cdJeve (2) razviti inovacijsku inicijativnost u odnosu prema svim
dijelovima i cjelini (3) selekcionirati ideje za inovacije u suradnji
s funkcijama (4) uspostaviti i usavravati in-
formacijsko-komunikacijski odnos u inovacijskom sustavu; (5) odravati
ravnoteu II cjelokupnom inovacijskom lancu.
88
iNOVACIJSKO PODUZETNiSTVO
Ne smije se pritom zaboraviti da je proces prenoenja znanja, invencije i
njihove materijalizacije u proizvodu ili usluzi prije svega proces odnosa me-
ljudima u kojemu treba prevladati niz psiholokih barijera da bi se cjelo-
kupni proces uspjeno odvijao i dao prave rezultate.
U svemu tome, posebnu ulogu imaju poduzetnici i menaderi u poduze-
na s vrhovnim menaderom Svaki od njih mora poznavati
i imati pred inovacija i sve bitne inovacijskog lanca.
Oni moraju poznavati njegove elemente kao i karike u lan-
cu i osigurati da cjelokupni lanac bude snano i motiviran i do-
voljno stimuliran za ostvarivanje ciljeva.
3. Temeljne kreativnih ljudi
Nositelj kreativnosti je ili skupina pojedinaca. Svoju
kreativnost ljudi iskazuju u svome radu i djelovanju. U svezi s tim mogu se
oblici kreativnosti u radu.
3.1. Temeljni oblici kreativnog rada
Kreativni rad, odnosno kreativno djelovanje se iskazuje, kon-
kretizira u inoviranju, sintetiziranju, proirivanju, ali i u kopi-
ranju, odnosno oponaanju.
Inovativnost je krajnja kreativnosti, a kako je i sam inovativni proces
ispunjen brojnim kreativnosti to se moe govoriti i o inovativnoj
kreativnosti. Naime, inovativnost, iako je posljedica kreativnosti, i sama gene-
rira nove ideje i hipoteze, novi stil, novu metodu, dakle, nove oblike kreativnos-
ti i inovativnosti, posebice ako se primjeni inovacije pristupa
Analiziranje i sintetiziranje je drugi oblik kreativnosti u radu, koji se
kao sposobnost da prihvati, povee i svrsishodno integrira te
uspjeno koristi zamisli koje dolaze iz izvora i tako utiskuje novu
kvalitetu skupini ideja.
Proirivanje i poboljavanje ogleda se u proirenju stvara-
primjene preuzetog izuma.
Kopiranje i oponaanje ne mora imati kreativnog rada, ali ako
ono u primjeni prelazi granice izvornika, ono moe biti kreativan i imati
elemente inovativnosti. oponaanje je ono koje u poznati izum
unosi inovacije. primjer je japansko oponaanje poslije II.
svjetskog rata u veii s kupljenim ili pronalascima na Zapadu.
U praksi se pojavljuju kombinirani tipovi kreativnosti. Svaka ino-
vacija, dodue, nosi rizik, ali inovacija istodobno ublaava ili relativizi-
ra poslovni rizik. No ne poduzimati nikakve promjene.
3.2. Temeljne kreativnih ljudi
Temeljne kreativnih ljudi-pojedinaca uvjetovane su svojstvima
kreativnog rada, a mogu se svesti na
89
I.
'J
.. ,
PODUZETNJCKJ MENADZMENT
visok stupanj znatielje, nemirenje s
inteligencija;
ih "asimetrija" i
fleksibilnost;
prema sudu sredine djeluju konstruktivno, ali ponekad i destruktivno,
pametno, ali i "suludo";
zainteresiranost za rad, slobodno izraavanje ideja, odbojnost prema
i tradiciji;
ima ideju, zna kako ju realizirati i ne eli da ostane samo zamisao;
pozitivno okruenje u djetinjstvu, neovisnost u vlastitih
standarda, dobro umno i tjelesno zdravlje, upornost i izdrljivost.
Ako pojedinac ovakvih i dospije u sredi-
nu, odnosno okruenje s i stimulativnim onda se
one pozitivno iskazati i razvijati.
4. Kreativno-inovacijsko
Suvremeno ne samo to nastoji otkriti i razviti
kreativnost pojedinaca, nego trai da tom budu to i-
ri slojevi zaposlenika, posebice rukovoditelj ski menaderi.
S tim u vezi u nastavku se promilja o bitnim kreativno-ino-
vacijskoga u usporedbi s kreativnim pojedincem.
4.1. Bitne kreativno-inovacijskoga
Premda je bilo o pojedinaca, ovdje se neto od
toga ponoviti to je potrebno da se povezanost i interaktivnost izme-
kreativnog pojedinca i kreativno-inovacijskoga Uostalom,
kreativno predstavlja integriranost kreativnih pojedinaca i njihovih
kreacija i inovacija sa sinergijskim
Kreativno-inovacijsko je za razliku od tradicijsko-
ga, preteito S motrita pretvaranja u dina-
postoje dvije prva, kad je na po-
duzetan i kreativan rukovoditelj ilili predsjednik nadzornog odbora, a druga
kada je vie kreativnih pojedinaca na razinama, od-
nosno na pozicijama u organizacijskoj strukturi i kada ta
struktura odgovara kreativnom i inovativnom ponaanju zaposlenika.10
4
Tim
zahtjevima najbolje odgovara organska, odnosno mrena organizacija.
Potrebno je da pojedinci-kreatori ostvarivanje svojih ciljeva i interesa vi-
de upravo kroz ostvarivanje kreativne u cjelini. Pritom se ne
smije zasjeniti pojedinac i njegov odnosno njegov dopri-
nos
\04 S. Upravljanje i razvoj ljudskih potencijala, Ekonomski institut, Zagreb,
1994., str. 290. i J. Deeljin: Upravljanje... , op. cit., str. 165.
90
INOVACIJSKO PODUZETNITVO
4.2. kreativnog pojedinca i
kreativnog
Usporedni prikaz kreativnog pojedinca i kreativnog
se slikom.
Slika l. Usporedni prikaz krmtivnog pojedinca i
. .. .
Kreativni pojedinac Kreativno
Bn:o Moe brzo "proiz-
Ima ljude s idejama i otvorene kanale komunikacije.
Ljudi koji se bave inovacijama su nekih
vesti" velik broj ideja.
drugih dunosti.
Originalan, "proizvodi"
Prima na posao profile ljudi. Radnim skupina-
neideje.
ma specijalista dodaje i "nespecijaliste". Doputa po-
neku
Ocjenjuje ideje prema funkcio- lma objektivne pristupe i okrenutoje traenju istine.
nalnosti, ne prema izvoru. Moti- Evaluira ideje prema vrijednosti. Odabire i
viranje "iznutra", problemom, i na temelju sposobnosti i zasluga.
slijedi l!a ubilo koiemsrnieru.
Ne uri s novog proizvoda ili proizvodne
Ne uri sa Ne uli- politike. Investira ufundamentalna istraivanja. Ima
Dulje analizira i objanja- fleksibilno strategijsko planiranje. Eksperimentira s
va. novim idejama, ocjenjuje ih tek kasnije. Svemu i sva-
Nije autoritaran. Fleksibilanje.
kome daje prigodu.
Decentraliziranoje.'Osigurava sredstva i vrijeme za
Povodi se za vlastitiminteresi- pogreke eksperimenata. Doputa i rizik. Ne-
ma. Istraivanja su mu nekon- ma autoritarnog Zaposlenici slobodno
vencionalna. razmatraiu ideie.
Samostalanje pri ocjenjivanju.
Autonomnoje i neovisno. Ima originalne i ci-
olako prihva-
Sebe doivljava kao razli-
ljeve. Ne pokuava pratiti u tipu
od drugih.
proizvodnje.
ma bogatu matu ali i jasan
Doputa kretanje kreativaca: odvaja kreativne od pro-
pogled na realnost.
izvodnih funkcija te ostvarenje ideja do evaluacije i

Izvor: G. A. Steiner: The Creative Organization, University ofChicago, Chicago, 1986.
brojnim kreativnog ponajvie se izdvajaju
one koje se odnose na: (1) politiku razvitka ljudskog potencijala, poglavito po-
duzetnika, menadera i kreatora; (2) ciljeve koji trebaju biti originalni i pred-
stavljati jedinstvo (3) decentralizacijsku odnosno mrenu organiza-
cijsku struktwu i (4) primjereno interno i vanjsko okruenje u kojemu i manje
talentirani pojedinci mogu stvarati povoljno za kreativnu aktivnost. 10
Treba naglasiti da je kreativno nezamislivo bez kreativnog po-
duzetnitva i to iz dva osnovna razloga: prvo, kreativnost je sama po sebi
lOS G A St . .. J D l" rr j" .
. . emer op. CIt., l. e eJlU, upravljanJe... , op. CIt., str. 166-167.
91
MENADZAlENT
poduzetan i, drugo, usmjeravanje kreativne aktivnosti je nuno, a to je
opet prirode i ne mogu je ostvariti poduzetnici i mena-
deri koji i sami nisu svojevrsni kreatori i inovatori.
4.3. Tehnike razvitka kreativnosti u
zahtjevi i kreativne aktivnosti se dobrano praktici-
raju u razvijenim zemljama Zapada i u Japanu.
106
U svakom mora se
imati na umu da su kreativnost i inovacije motori napretka presudniji nego
ikada prije. Pritom valja znati da daroviti i talentirani ljudi, iako imaju odre-
predispozicije, svoj dar iskazati ako njihovo okruenje ne
taj dar, ako ga ne i ne njegov razvitak i ostvarenje.
U tome menadmentu stoje danas na raspolaganju
tehnike: 107 operativne tehnike, tehnike rada i ostale tehnike. 108
Operativne tehnike predstavljaju sustav postupaka i metoda koje omo-
da pojedinac ili skupina pojedinaca izrazi to broj ideja. Pritom
je nuno potovati barem dva pravila. Prvo, u fazi dok jo iskrsava
ju slobodne ideje ne pristupati njihovoj cvaluaciji. I drugo, sve ideje pa i
koje se neumjesnima treba razmatrati i o njima
Tehnike rada tehnike i tehnike slobodnog tijeka
asocijacija. tehnike pomau da se do novih ideja temeljitim i
seciranjem problema na pojedine njegove clemente. Za to su najprik-
ladnije: tehnike listinga, input-output tehnika kao i tehnika "za" i "protiv".
Listing tehnika postupak izoliranja novog objekta ili ideje i
analiziranje svake od njih (boje, itd.) kako bi se moglo evaluirati ponu-
u usporedbi s i izvedivim.
Input-output tehnika ima u vidu ostvarenje u tri koraka: prvi korak je ut-
eljenog rewltata u vremenu (output); drugi korak pred-
stavlja definiranje dostupnih izvora inputa poslovnog (ili nekog drugog)
procesa koje bi trebalo nabaviti; korak slobodno iznoenje ideja koje
bi odgovaranje na pitanja inputa da bi se ostvarili eljeni outputi.
Tehnika "za" i "protiv" uzima u obzir niz nekog novog proizvoda ili
ideje na koji svaki od sudionika odgovara sa "da" ili "ne". Zatim se zbrajanjem
dolazi do odgovora o predmeta koji je u pitanju. 109
106 O tome su prije desetak godina pisali brojni autori: o Japanu Hiroyuki Fuji-
moru: Still Formation System in Metal Maching Industry, Kyoto Institute of Econo-
mic Research, Kyoto, 1985.; o D. Urbach: Berufstolfenut Weiterbildung
informations dienst, Deutsche industrie und Handel stog, Berlin, 1985.; o SAD-u H.
C. Hicks: The Management oj organization A Systems and Human Resources
New.York, 1988.. .. . ..
NJih je IZI1IO T. Cunnmg u predavanjU na poslijediplomskom studIJU Poslovno
upravljanje u Kingstonu (SAD), 1989., prema S. Upravljanje ... , op. cit.,
str. 297. i dalje.
108 Usporedi J. Deeljin: Isto, str. 167-169.
109 Isto kao u biljeci 14. Usporedi i P. Drucker: The discipline of inovation, Har-
vard Business Review, 5-6/1985.
92
iNOVACIJSKO PODUZETNITVO
Tehnika slobodnog tijeka asocijacija nastaje ili se ostvaruje na poseb-
nim sastancima manjih skupina koji potpuno slobodno iznose
svoja miljenja o definiranom i postavljenom problemu u postupku tzv. oluje
mozga (brainstorming) u smislu "iznenadne eksplozije inspiracija". Voditelj
sastanka ima zadatak primjedbe i komentare skupine, nas-
da se u igru ubaci to vie ideja.
4.4. Kreativno u i pretvaranje zamisli u djelo
Pod kreativnim podrazumijevaju se okolnosti, odnosi i sve ono
to pogoduje kreativnom radu. Kreativno poduzeti sve to je
potrebno da se u njemu razvije koje da kreativan i podu-
zetan duh zahvati to iri krug zaposlenika. Na to mogu utjecati brojni
lji: mrea komunikacija, usmjerenost novim ciljevima i njihovo razumijeva-
nje, tj. prepoznavanje u njima i osobnih interesa pojedinaca, motivacija te
materijalna i duhovna stimulacija, organizacija procesa dono-
enja odluka, kao i oblik i kreativne aktivnosti.
Za stvaranje kreativnog od presudne je vanosti povezanost anali-
i kreativnog razmiljanja, postojanje unutarnjih poduzetnika-menade-
ra, povoljan odnos konfonnizma i kreativnosti, kao i odnos
pozicija i stavova vie ili manje kreativnih djelatnika i
Kao to je i najatraktivnija ideja i kreacija ne mnogo,
ako se ne pretvori u inovaciju, a inovacija ne svoj izraz u pozitivnoj
promjeni u novoj tehnici, tehnologiji, procesu, kombinacijama, organizaciji,
metodama istraivanja, pravom pristupu problemima, znanosti i znanju, ob-
razovanju i odnosima. Sve te novosti postaju podu-
menadera u njegovoj aktivnosti na uspjenosti poslo-
vanja i razvitka 110
To, dakako, nije jednostavan nego vrlo sloen i osjetljiv posao, a za po-
moe biti i presudan, pogotovo to staro redovito prua otpor novo-
me, bilo u ili u njegovu okruenju.
kadrovi u kreativno-inovacijskom prije negoli krenu u akciju mo-
raju osigurati sustavno prikupljanje ideja, procijeniti ih kako bi dobili odgo-
vor najmanje na tri pitanja:
1. Postoje li u sredstva, oprema i ostalo za realizaciju ideja?
2. li okruenje u kojemu djeluje dopustiti odnosno omogu-
pretvaranje ideje u kreativnu inovacijsku akciju?
3. li kreacija prerasti u inovaciju i u svojoj primjeni vratiti ulo-
ena sredstva, vrijeme i trud te promjene i svrhu')
Tek kada taj proces zavri, i ako zavri s pozitivnim prosudbama o rezul-
tatima, slijedi realizacija kreacije i inovacije.
110 V. Upravljanje kolska knjiga, Zagreb, 1990.
93
"1
..._.. ,
MENADMENT
Od do ostvarenja danog procesa se anali-
i kreativno promiljanje koje S. kao na slici 2.
111
Slika 2. Od zamisli do ostvarenja
3. 4.
I.
2.
Kraj
Kreativno
r----
Primjena
f---.> promiljanje f---.> (inovacija
miljenje postupno
ideje) iscrpljivanje)
Izvor: S. ... , op. cit. str. 302.
Prema tome, u prvoj fazi sve je samo izravna kreativnost - se, po-
i prikupljaju ideje i izdvaja ona koja je menadmentu
najzanimljivija. Kreativne ideje pretvaraju se u drugoj fazi u akcije koje do-
vode do faze - do promiljanja. promiljanje
moe u akciji koordinacije dovesti do u procesu raz-
stavova i miljenja, pa su u sreditu pozornosti mena-
dmenta kvaliteta, trokovi, organizacija i faza
troenje onoga to je postignuto u inovaciji sve do njezine zastare, odnosno
sve dok se ne pojavi potreba za ponovnim inoviranjem.
112
5. Kreativno-inovacijski menadment
Poznato je da je J. A. Schumpeter prvima, ako ne i prvi, uz pojam
poduzetnik, vezao inovaciju naglasivi inovativnost kao bitnu njegovu zna-
Njemu je poduzetnik agens pothvata promjena i razvitka,
nositelj inovacija. On dodue ne mora biti i sam izvorno inovator ali
je kako se to bolje iskoristiti inovacije i ostvariti njihova svrha -
konkurentnost, smanjiti rizik, utjecati na kupovnu otkrivati i
racionalnije koristiti ekonomske potencijale.
P. Drucker (kao uostalom i mnogi drugi) prihvatili su Schumpeterovo
inovativnog poduzetnika, dalje njegovu misao, pa podu-
zetnost, kreativnost i inovativnost vezuje i uz menadera i uz poduzetnika pri
su ta dva pojma za Druckera gotovo sinonimi.
Tome se u priklanja i praksa pogotovo od 60-ih godina ovoga
kada se, pod utjecajem velikih promjena u gospodarskom
funkcije poduzetnitva i menadmenta do te mjere da tvore novu
sadrajnu sintagmu menadment, kojemu se u novije vrijeme
dodaje i atribut kreativni i inovativni.
113
III S. op. cit., str. 302. i J. Deeljin: Upravljanje... , op. cit., str. 170.
112 Vidi i J. Inovativni management, op. cit., str. 110-120.
II) Vidi otome poblie: 1. Deeljin, V. Vlasnitvo..., op. cit., str. 82, 84, 102-103.
94
INOVACIJSKO PODUZETNITVO
Svi oni trebaju imati sklonost, znanje, sposobnost i
vezane uz prirodu kreativno-inovacijskog rada i biti proeti primjerenom po-
U nastavku se navode najvanije takva menadmenta.
Neke kreativno-inovacijskog menadmenta
1. Svijest o ulozi i kreativno-inovacijske aktivnosti za uspjenost i raz-
vitak u informacijskom drutvu, u uvjetima trine ekonomije i sve
dematerijalizacije gospodarskih djelatnosti, i proizvodnu.
2. Sposobnost za prepoznavanje kreativnih ljudi i inovatora u i
njegovu bliem okruenju, te spremnost da ih se motivira i stimu-
lira u kreativnom i inovacijskom radu.
3. Spremnost da osiguravaju permanentno obrazovanje i usavravanje svih
zaposlenika u posebice kreatora i inovatora, s tenjom da
kreativno-inovacijskom izravno ili posredno, budu
to iri slojevi djelatnika u skladu s potrebama
4. Sposobnost djelovanja u smjeru stvaranja to povoljnijeg u
u korist razvitka i uspjenosti kreativno-inovacijske aktivnosti.
5. Sposobnost za svrsishodno organiziranje, usmjeravanje, nadziranje i vo-
odnosno podupiranje kreativno-inovacijske aktivnost uz uspostav-
ljanje odnosa suradnje.
6. Sposobnost pravednoga rezultata kreativno-inovacijske ak-
tivnosti u granicama svojih prava i odgovornosti.
7. Sposobnost odabiranja pravog trenutka za primjenu inovacije.
8. Sustavno svjetskih inovativnih tokova, stupnja ist-
roenosti proizvoda ili drugih dobara, stvari i odnosa koja su prije bila
predmetom inovacije.
9. Neprestana tenja ostvarivanju ciljeva kreativno-inovacijske djelatnosti
u i to potpunije ostvarivanje cilja da cjelokupno
postane kreativno i inovacijsko

menaderi znaju ili bi morali znati da inovacije, uz infor-
macije i ljudski, a posebice intelektualni kapital, imaju danas za gospodars-
tvo ono kakvo su u doba zreloga industrijskog drutva imali kapital,
rad i zemlja. No tu nastaje i razlika. Inovacija nije opipljiva kao to su drugi
oblici kapitala; ona je kreacija duha, nematerijalne naravi utjelovljena u ma-
terijalnim i nematerijalnim dobrima. Kako nematerijalna dobra igraju sve
ulogu i u proizvodnoj djelatnosti, to ino-
vacija i ljudskog
Jednom primijenjena inovacija proiruje se, koriste je i drugi - u istom
obliku ili je Inovacijom njezin izvorni stvaratelj
postie svrhu koja joj je zadana sve dok neka nova inovacija ne potisne nje-
114 A. Informacijsko drutvo i ekonomija, Privredni vjesnik, Zagreb, 1992.
95
PODUZETXlCKJ MENADZMEi\'T
nu uporabnu vrijednost kada gubi i konkurentnost. Upravo to potre-
bu permanentne kreativno-inovacijske aktivnosti i inoviranja kao uvjeta traj-
ne ekonomske uspjenosti i razvojnosti
irenje inovacija postaje danas stil ponaanja uspjenih "stva-
razaranje" neinventivne konkurencije i Najbolja
jamstva uspjeha su duh i inovacije, a posebice one
koje se temelje na znanstvenom znanju. Na osnovama kreativno-inovacijske
aktivnosti i inovacija potrebno je uspostavljati i tome primjerene organizaci-
je naravi kao preduvjeta razvitka ustvari infor-
macijske, ekonomije i nove kvalitete upravljanja (P. Drucker).
Kreativno-inovacijska aktivnost u danas se povjerava
timu koji se sastoji od kreatora, struka i
funkcionalnih rukovoditelja na kojega je glavni (vrhovni) rukovoditelj po-
ili odgovorna osoba koju on imenuje i koja muje izravno odgovorna.
Od posebne je vanosti odabir tima kao i voditelja tima, jasna de-
finicija ciljeva tima, te ciljeva i svrhe inovacija, zatim metode tima i
odnosi koji se uspostavljaju tima, te i voditelja tima.
To mogu biti samo odnosi ravnopravnosti i suradnje. Svi sudionici u timu tre-
baju biti snano motivirani za rad, pravedno za rezultate rada. Svoje
ciljeve i interese trebaju vidjeti u ostvarivanju ciljeva i interesa kao
cjeline i biti zaokupljeni promjenama u smislu pronalaenja novoga.
Bez obzira na koje je kreativno-inovacijski proces
uvijek zaokuplja ljude iz svih djelatnosti u Misli se ponajvie na is-
kadrovsku, marketinku, fmancijsku i informacijsku dje-
latnost ili slube u Svaka od njih u svome djelovanju pridonositi
razvitku i uspjenom djelovanju kreativno-inovacijske aktivnosti u
Tako sluba pridonijeti pravom odabiru teh-
nolokih, organizacijskih i ostalih spoznaja kako bi se utvrdili pravi smjer i
pravi ciljevi kreativno-inovacijskog procesa i ispravne prosudbe o
rezultatima i uporabnoj vrijednosti rjeenja u gospodar-
skoj praksi i aktualizaciji eventualno inovacijskih rjeenja.
Kadrovska sluba pridonijet odabiru pravih ljudi u timu, stjecanju
znanja i vjetina nunih tima, pronalaenju djelotvornih instrume-
nata motiviranja, stimuliranja, uvaavanja itd.
Sluba marketinga istrait potranju za novim proizvodima iliJi uslu-
gama na tritu, potencijalne kupce i njihovu platenu i prohtjeve, pro-
najbolji promocije prodaje, distribucijskih kanala, servisiranja
proizvoda, eventualnog leasinga itd.
Financijska sluba osigurat izvore financiranja kreativ-
no-inovacijskog procesa, pravodoban dotok sredstava kako bi se osigurao
neprekidni rad i izbjegao zastoj u procesu.
Informacijski sustav osigurat informacije o svim okol-
nostima i ostalome to je relevantno za kreativno-inovacijski proces,
96
INOVA CIJSKO PODUZETNl!,TVQ
vo i informacije o potrebama promjena. Pritom ne treba
vati znanje s informacijama.
115
Odluke o inovacijama donose se u vie faza koje promociju
ideja, selekciju ideja i selekciju rjeenja; zatim realizaciju inovacije, postup-
ke i korake u cjelokupnom, kreativno-inovacijskom procesu. Pritom se treba
pridravati triju kriterija: stupanj novosti, stupanj atraktivnosti
i aplikacije.
116
Naravi kreativno-inovacijskog procesa najbolje odgovara mrena orga-
nizacija i tima i u cjelini. Vie joj odgovaraju manje organizacij-
ske jedinice, gdje su neposredniji kontakti i odnosi bez prisile i nad-
To je vjerojatno i jedan od razloga sve divizionalizacije i de-
centralizacije u velikim
je da se kreativno-inovacijska aktivnost u velikim or-
ganizira u obliku centra odgovornosti kao trajnijeg oblika; u
srednje velikim mogla bi se organizirati u obliku ad hoc ustrojenog
centra, a u malima bi se mogla vezati uz rukovoditelja ili nekoga poje-
dincakoji bi, uz ostale poslove, bio zaduen i za kreativno-inovacijski rad.
Kreativno-inovacijski menader dobio je jo jednu skupinu
zadataka: odravanje sklada kreativno-inovacijske
aktivnosti i ekonomskih potreba i ciljeva Naime, kreativci i inova-
tori su, u pravilu, ljudi nemirnog duha, ne vole pretjerani red, disciplinu, kru-
te strukture i zastoje, a poslovni proces zahtijeva tovanje reda,
pravila ponaanja i disciplinu. Inovator je zainteresiran da se inovacija to
bre primijeni, ne se dovoljno na njezinu ekonomsku svrhu. Podu-
menader, naprotiv, mora birati trenutak kada inovaciju primije-
niti da bi se ostvario to ekonomski Inovator nerijetko tei da
inovacija bude zamijenjena novom dok prva jo nije zastarjela.
menader ne smije dopustiti da zastane kreativno-inova-
cijski rad, a u isto vrijeme mora osigurati ekonomsku isplativost inovacije.
To od njega zahtijeva ne samo mnogo znanja iz ekonomije, organizacije, ne-
go i iz psihologije, antropologije i sociologije, kako bi uspjeno pribliio po-
i interese. Dakako, je o vrlo sloenoj i
problemu koji se ne moe rjeavati metodama i tehnikama koje su bile
uspjene u uvjetima i poduzetnitva. Ono pretpostavlja i
kreativnost i inovativnost i voditeljsku kulturu te novu kvalitetu i
permanentno usavravanje. l l?
115 1. Deeljin: Poduzetnitvo i tehnologijske inovacije, Informaralagia. br. [2, Hr-
vatsko komunikoloko drutvo, Zagreb, 1998., str. 5-9.
1161. Inovativni management, op. cit., str. 16.
ll? Isto., str. 11-20.
97
-,
i
j
.]
,
'1
6. Svrhovitost i izvori inovacija
Svrha razlonost nastajanja ili opstoj anje neke stvari
iji nekog djelovanja ili odnoenja ili postizavanja ciljeva.
6.1. Svrhovitost inovacije
Svrha inovacija u poduzetnitvu je promjena stanja, kretanja, postupaka,
trokova proizvoda i usluga, znanja i sposobnosti ljudi te njihova djelovanja
radi postizavanja ekonomskih, socijalnih i ostalih ciljeva.
Inovacije, dakle, imaju svrhu da mijenjaju potencijale za stvaranje bo-
gatstva, u resurse nova svojstva i sposobnost, otvaraju nove dje-
latnosti, novu i novu uspostavu vrijednosti, kako bi resurse koji to nisu
bili preobrazili u prave resurse.
S motrita ekonomije resursi ne postoje sami po sebi sve dok
jek ne njihovu uporabnu vrijednost. Korov (divljakua) inova-
cije postaje za ljude korisna biljka; boksit se ljudskom pretvara u
aluminij, penicilinska plijesan u lijek itd. Tako se i svrsishodno upotrijebljeno
znanje pretvara u novi oblik s novom svrhom itd.
Bez ostvarivanja svrhe inovativnost i inovacije gube smisao. Svr-
hovitost inovacije ujedno je i motivacija za Ako je svrhovitost pos-
tala sastavnim dijelom njegove svijesti i on sam dobiva zaslueno priznanje. I18
6.2. izvori inovacija
U raspravi o sustavnoj inovaciji spomenuta je potreba analiziranja,
ostalim, i izvora inovacija to se u nastavku nastoji i
U teoriji se izdvaja osam izvora inovacija:

nepodudamost
potrebe procesa
industrijske i trine strukture
demografska kretanja
promjene u predodbama
nova znanja
dobre zamisli
6.2.1.
se uglavnom povezuje uz uspjeh i neuspjeh i iz-
okolnosti. uspjeh i neuspjeh, u pravilu, su
posljedIca nedovoljnog poznavanja i okolnosti relevantnih za
nu djelatnost. Iako imaju posljedice, mogu nagovijestiti iliJi izazvati
promjene kao povoljnu prigodu za uspjenu inovaciju i bitno umanjiti rizik.
118 Isto.
98
tu problematiku, a u odnosu prema uspjehu
kao povoljnoj prigodi za inovacije, P. Drucker nalazi da se time u
netko mora stalno baviti i da taj netko mora biti sposoban
kako bi ih znao informacijski obraditi i prezentirati
U svezi s tim, uprava se mora upitati: (l) kakve su koristi od
uspjeha; (2) kamo bi to odvelo (3) to bi se moralo
da bi se dani (pojava) pretvorila u povoljnu prigodu za inova-
ciju i (4) kako se spram toga postaviti?119
Ljudi iz uprave trebaju znati da uspjeh
povoljnu prigodu ali i da postavlja zahtjeve: da mu se posvete to
sposobniji ljudi, da rukovoditelji daju potrebnu podrku.
neuspjeh se ne smije zanemariti jer se on moe
pretvoriti u jo neuspjeh. Naprotiv, pouka iz njega moe biti
povod za uspjehe a ne samo za izbjegavanje daljnjih propusta i nega-
tivnih posljedica. Naime, neuspjesi redovito su posljedica gre-
ke, gramzivosti, nepromiljenosti, pred rudo", neod-
dizajna ili provedbe. Neuspjeh otkriva potrebu za nekom
promjenom, li time i povoljnu prigodu za inovaciju.
Prije nego to inovativni poduzetnik preobrazi neuspjeh u inovaciju treba
temeljito istraiti uzroke neuspjeha da bi se dolo do uspjeha. U tom nastoja-
nju vrlo je vano istraiti i uspjehe i neuspjehe konkurenata i uzeti ih kao
simptome povoljnih prigoda za inovacije.
izvanjske okolnosti u okruenju vrlo su vaan
izvor inovacija. je o o kojima nije bilo informacija ili ba-
rem ne primjerenih koji se iznenada dogodio.
Primjer: Udrugoj polovici 70-ih godina desetogodinjaci u razvijenim zemljama
li su se igrati kompjutorskih igara. Njihovi poeljeli su istodobno imati po-
sebice male kompjutore. To je dovelo do proizvodnje raznih tipova kompjutora i prog-
rama za njih. Nitko nije mogao objasniti zato se ba ta potreba pojavila u tolikoj mjeri.
Dakle, izvanjske okolnosti su ponajprije povoljnu pri-
godu za primjenu znanja u svrhu koja nije mijenjala prirodu ove dje-
latnosti (proizvodnju kompjutora), ali su potom ipak bile potrebne
inovacije u procesu proizvodnje, te u servisiranju i distribuiranju proizvoda.
je da povoljne prigode trae neto vie od puke ili intu-
icije - trae inovacije i upravljanja njima koji koritenje po-
voljnih prigoda.
6.2.2. Nepodudarnost
Pod se podrazumijeva nesklad
pojedinih vezanih pojava. Nerijetko se ne razumiju uzroci odre-
nepodudarnosti a ih se ne uspijeva ni U nastavku se ob-
bitni pojavni oblici nepodudamosti.
119 P. Drucker: Inovacije i poduzetnitvo, op. cit., str. 50.
99
MEN.ILJl.\lhSl'
Nepodudarnost izmcdu stvarnosti i prcdodbe o njoj vrlo je Stvar-
nost se u tom doivljava i onakvom kakva ne postoji, a
onakvomkakvu se prieljkuje. To izaziva opasnost da procesi u ivotu teku druk-
od ljudske "spoznaje" a nedostaje i kontrola poeljnih aktivnosti i ponaanja.
No, ako se ta nepodudarnost ipak ona moe postati prigoda za inovaciju
kako glede spoznaje sutine tako i same djelatnosti. Mogu se spoznati
smetnje i ove ukloniti i tako pridonijeti uspjenijem funkcioniranju
Ovaj oblik nepodudarnosti se ne moe iskazati brojkama nego sa-
mo na osnovi prosudbe o razlici stvarnosti i predodbe koju se ima o
njoj. Nepodudarnost o kojoj je moe biti simptom promjena koje se ni-
su zapazile bilo u tehnologiji, tritu ili drugdje.
120
Nepodudarnost unutar ekonomske stvarnosti moe se izraziti.
Primjer: Ako potranja za nekim proizvodom ili uslugom neprestano raste, a ne
prati je i rast ponude, ne proputa se samo ansa za prodaju nego se
upada i u opasnost da se izgubi dio trita za dulje vrijeme pa i zauvijek.
Ako se nepodudarnost u ekonomskoj stvarnosti na vrijeme to moe
biti povoljna prigoda za inovaciju koja uz minimalna ulaganja, proizvesti
proizvoda i/ili usluga ili poduzeti neto drugo, ovisno o vrsti
nepodudarnosti.
Iskustvo pokazuje da su inovativna rjeenja u nekoj od ovih nepodudar-
nosti moraju temeljiti na poznatoj tehnologiji i dostupnim resursima. Inova-
cija mora biti jednostavna, ne smije zahtijevati velike investicije u odnosu
prema
Nepodudarnost pretpostavljenih i stvarnih vrijednosti
te
primjer za ovu nepodudamostje uspjeh s prodajom televizora
u Japanu, s obzirom na pretpostavku da siromani slojevi kupovati televizore.
Smetnulo se s uma da je televizija pristup novom svijetu i da je postala
potreba i bogatih i siromanih ljudi. se dogodilo i s automobilima u manje
razvijenim zemljama, a u razvijenima s vrijednosnim papirima.
nerijetko grijee u vezi s potrebama potencijalnih kupaca i
vrijednosti koju pojedini proizvodi i usluge imaju za potencijalne kupce kao
i u vezi s tim to bi ih potpunije zadovoljilo. Stoga i analiziranje to-
ga fenomena brzo te nepodudarnosti kao povoljne prigode
za inovacije. Pritom treba imati na umu da kupac kupuje zato da bi zadovo-
ljio neku svoju potrebu, a ne ono to ili trgovac
Nepodudarnost u ritmu i logici procesa. Za ilustraciju ove nepodudar-
nosti u literaturi se koriste primjeri, poput
120 Usporedi i vidi vie u P. Drucker, op. cit., str. 64-66.
100
iNOVA CJJSKO PODUZETNl$TVO
Primjer: Jedan putnik farmaceutske tvrtke ustvrdio je da najjednostav-
nije kirurke zahvate pripada operacija mrene na oku. No, tijekom operacije, ri-
tarn zastane u trenutkukada kirurg mora zarezati ligament da bi povezao krvne ile. Tada
je postojala krvarenja koja bi mogla ugroziti oko. Zbog toga su kirurzi od te
lake i jednostavne operacije zazirali. putnik W. Connor, nakon istrai-
vanja, ustvrdioje dajejo potkraj 19. izoliran enzim koji dovodi do
raspadanja ligamenta. taj enzim do 60. godine nitko nije uspio ni
na veoma niskoj temperaturi. Connor je, za nekoliko mjeseci uspio
konzervans koji tomenzirnu osigurava dugi rok trajanja. Za nekoliko godina svi ki-
rurzi svijeta upotrebljavali su Connorovu patentiranu formulu. 121
Dakle, samo jedna inovacija bitno je izmijenila ritam i logiku procesa, u
ovom operacijskog zahvata radi uklanjanja mrene na Ok-Ll.
6.2.3. Potrebe procesa
Jedna narodna poslovica glasi: "Nuda je majka dosjetljivosti." To se od-
nosi i na potrebnu prigodu za inovaciju. Potreba, dakako, nije ili
nego posve konkretna.
Potrebe se mogu pojaviti i kao i kao nepodudarnost unutar
procesa u nekom Ta je potreba vezana uz posao koji treba obaviti,
a ne uz situaciju. Inovacija koja izvire iz potreba procesa usmjerena je na
usavravanje procesa rada, na zamjenu koraka u procesu, odnosno na prila-
ili zamjenu starih procesa ili novih koje nedos-
taju s obzirom na nove spoznaje i
U inovacijama koje se temelje na potrebama procesa uvijek se zna za
postojanje potreba i sve te inovacije sadre u sebi iste elemente.
Potrebe procesa uzrokovane su uzrocima, pa tako zahtijevaju i
oblike inovacije.
Primjer: Robotizacija je uglavnom uzrokovana demografskim kretanjima, padom
nataliteta i potrebom da se polukvalificirana radna snaga na pokretnoj vrpci zamijeni
strojevima. Znanja pak potrebna za robotizaciju postajala su vie godina prije toga.
Ipak je za potrebe samog procesa bila nuna akumulacija inovacija.
Drugi primjer: Pronalazak fotografije probijao se 20 godina da bi 1870. fotografu -
amateru postala posve normalna pojava. Ali tek lO-ak godina kasnije nove spoznaje
E. Eastmana, "Kodaka", su zamjenu teke staklene celulo-
idnim filmom, a kada je konstruirana lagana kamera, "Kodak" je postao
svjetskom tvrtkom u tom proizvodnje.
Za pretvaranje nekog procesa iz u stvarnost su potrebna
programska istraivanja. Kao i uvijek potrebu treba identificirati, odrediti
kakvejevrste i u svezi s tim rjeenje. Prototip takva inovatora bio je Edison.
121 Isto, str. 61, 69.
101
MENADZMENT
Primjer: Dvadesetak godina poslije pronalaska energije svi su znali da
se neminovno razviti industrija energije. Nedostajala je samo jedna karika _
arulja. U svezi s tim, programska istraivanja postala su sredinjom metodom indus-
trijskih laboratorija ne samo za velike nego i za manje projekte, kao to
su oko", to je bitno smanjile automobilske Jo je vanije od toga
asfaJtrranje cesta, lokalne novine itd.
. inovacije, vezane uz potrebe procesa, uvjetuje pet osnovnih
(l) samoopstojnost procesa; (2) jedna slaba ili karika;
(3) ciljeva; (4) jasnog
rjeenja, (5) miljenje da mora postojati bolji
Povoljne prigode za inovacije, utemeljene na potrebama procesa, mogu
se pronalaziti samo sustavnim istraivanjem. Kad se te potrebe jednom otkri-
ju, moraju se ispitati s aspekta triju (l) razumiju li se potrebe;
(2) li se s potrebnim znanjem ili se do njega moe u hodu; (3)
odgovara 11 rjeenje navikama i vrijednostima potencijalnih
6.2.4. Industrijske i trine strukture
Promjene industrijske i trine strukture nerijetko su uvjet opstanka od-
nosno. djelovanja To je ujedno i jedan od najsloenijih
razvojll1h zahvata ali istodobno i iznimno povoljna prigoda za inventivno-
inovacijske aktivnosti i inovacije.
. Ove promjene trae ira polja primjene, se na industriju kojoj
pnpa?a izloeno promjenama. Svi subjekti tako irokoga kruga
moraju se pntom ponaati i svatko se od njih mora zapitati u
su nune promjene i svatko mora pravi odgovor.
Primjer: se industrija brzo razvijati a us-
poredo s .tlme mlje.njala su se I trIta. Na te su promjene odgovorili na
pravI sve .do 1900. godine automobil je ostao luksuznim proizvodom
za vrlo bogate kupce. Pa, I tome, na tritu se svake godine prodaja ud-
a kompanije vozila i dalje su se koncentrirale na izradu
jeyostalo da se na nov izrade automobila. Vjeti me-
strojno dijelove koje su sastavljali i tako se pojavio prvi
na probrane kupce s titulama, po cijeni u visini
40 placa ili boljeg trgovca.
Nekohko kasnije, H. IZ Detroita (SAD) je uvidio da se trina struktura mije-
nja u tom smIslu. aut?mobl1 u SAD-u prestaje biti potreba samo najbogatijih i postaje
mh slOjeva to je vodilo potrebi masovne proizvodnje ali ijefti-
nlj Ih p.olo n:u je za rukom da 1908. proiz-
T. kOJI je bIO naJJeftmljl automobIl- stajao je godinju zaraduj ednog me-
nj.lmej e :nogaoIIpravlj ati sam vlasnik i lako gaj emogao popraviti.
Jedan. drugI W. Crapo Durant, vidio je u promjeni strukture trita povolj-
nu za profesionalno velike automobilske industrije koja
zadovoljItI SVIh segmenata tada golemog trita. On 1905. osniva General
Motors, kupUje neke automobilske kompanije i integrira ih u veliko moderno
102
INOVACIJSKO PODUZETNISTY()
Trina struktura automobilske industrije u svijetu ponovno se izmijenila 1960. i
1980. godine. Naime, nakon 1. svjetskog rata razvile su se nacionalne automobilske
industrije za potrebe pojedine zemlje. U Italiji su se pojavili: Fiat, Alfa Romeo i
Lancia; u Francuskoj Renault, Peugeot i Citroen; u Mercedes, Opel; u
SAD-u G.M. Ford i Chrysler itd. Japanci su dugo ostali zatvoreni i, najzad,
postati svjetskim izvoznikom automobila. U utakmicu su se mnoge zemlje
izravno ili posredstvom zemalja automobilskog trita; se kva-
litetom i niom potronjom. Posebno u vrijeme naftne krize i poslije toga nastaju
brojne svjetske automobilske kompanije. Ford Motor Company pokuava se kroz
svoju "europsku" strategiju probiti na europsko trite te sredinom 70-ih godina zau-
zima gotovo poziciju u Europi. Fiat eli od talijanske kompanije prerasti u
europsku kompaniju. G. Motors 1983.11984. povezuje se s nizom japanskih kompa-
nija, i Toyotom. Mercedes, s uim segmentima svjetskog trita luksuznim
automobilima, taksijima i autobusima, sc u globalnu strategiju. m
Sve navedene i njima strategije bile su uspjene. Automobili su
u sebi materijalizirali manje ili vie inovacije. Loe su prole one kom-
panije koje se nisu htjele upustiti u rizik ili priznati da se dogac.1a neto
Vrlo je zanimljivo da su tri manje kompanije ipak opstale u konkurenciji
i to upravo zato to su se upustile u inovacije.
Primjer: Volvoje, preustrojen u inovacijskom smislU, postao agresivniji na tritu, pro-
neto to bi se moglo nazvati "razboritim automobilom", ne preluksuznim ni
pomodnim "ali i relativno jeftinijim koji odie i boljom uporab-
nom BMW, s inovacijama, postao je vrlo mladim
ljudima od karijere koji znaju razliku i mogu za to platiti. Mercedes i cadilac, ta-
uz inovacije, bili su automobili koji su imponirali direktorima, mena-
derirna i dravnim dunosnicima. Porsche se pak, uz inovacije, istakao kao sportski
automobil bez konkurencije koji ne slui samo za prijevoz nego i za
automobila, pogotovo mali, koji su ostali na starome, gotovo
su nestali. Svi oni koji nisu koristili povoljne prigode za inovaciju, nisu ops-
tali na tritu, ili su postali posve marginalni.
Promjene struktura neke djelatnosti iznimno su dobro vrijeme za inova-
cije, ne samo za uhodana i afirmirana nego i za autsajdere koji
brzo uvide i iskoriste povoljnu prigodu.
Primjer: Tri zaposlena u financijskim institucijama u SAD-u, primijetila su da se
na tom dugo vrijeme .nisu nikakve promjene i to su ocijenili kao
zrelu prigodu za restrukturiranje. su da treba stvoriti kako bi se ljudi
s malim kapitalom uz to povoljnije uvjete ulaganja mogli upustiti u biznis. Osnovali su
tvrtku: Donaldson Luflin & Jenrette koja je to Tvrtka je za pet godina postala
jednomod najuijecajnijih u Wall Streetu. Tvrtka se pobrinula da stvori uvid u situaciju na
trite kapitala - kako dobiti novac i u to gaje najbolje uloiti. A u tome je i bila inovacija
it odnosuprema stanjuprije osnivanja tvrtke i u tome lei uzrok njezina uspjeha.
122 Primjeri u 6. poglavlju, uz modifikacije, preneseni su iz knjige P. Druckera: Ino-
vacije i poduzetnitvo, op. cit., str. 43-127.
103
MENADZMENT
Promjene industrijske strukture mogu se nazrijeti posredstvom razli-
pokazatelja u javnosti kao to su:
I. Bri rast industrijske grane kojoj pripada to indicira i potrebu
promjene strukture prije negoli zapadne u
2. Naglo proizvodnje na da opslu-
trita, a posebice njegovi segmenti, postanu smetnja uspjenom
odvijanju poslovnih procesa.
3. Pojava povezivanja nekih tehnologija u jedinst-
veni tehnoloki proces koji zavrava sloenijim ali i funkcionalnijim pro-
izvodom ili uslugom.
. jer: Spajanje telefonske i kompjutorske tehnologije telekomunikacijskim ins-
entom koji koristi kompjutor ili kompjutorom koji se koristi u telekomunikaciji.
4. Strukturne promjene pretpostavljaju korjenito i brzo mijenjanje
poslovanja.
Sva vrela inovacija o kojima je dosad bilo se unutar neke
djelatnosti ili trita, bez obzira na to to simptomi tih promjena mogu biti
vanjski. No, osim unutarnjih izvora inovacije, postoje i vanjski izvori povolj-
nih prigoda za inovacije. To su: demografska kretanja, promjene u predod-
bama, nova znanja i pametne ideje.
6.2.5. Demografske promjene
Demografske promjene su najjasniji izvori vanjskih promjena. Odnose se na
promjene stanovnitva, njegova broja, dobne strukture, strukture zaposlenosti,
obrazovanosti i prihoda. Pemografska kretanja uvelike na to - tko to i
koliko kupovati. Demografske promjene su bre, nagle i ali raz-
od zemlje do zemlje ili regije. Na to ne samo stopa prirodnog prira-
taja nego i emigracije i imigracije stanovnitva, zdravstvena zatita i
Bilo koja ozbiljnija promjena u demografskom moe biti po-
voljna prigoda za inovacije. Stoga je nuno sustavno pratiti te promjene i
ih da bi se otkrilo u kojem smjeru su potrebne inovacije.
123
6.2.6. Promjene predodaba
Nije dovoljno samo pratiti i analizirati demografska kretanja nego pro-
i promjene motrenja i stvarna raspoloenja koja ih prate, koliko su
ona u skladu sa koliko djeluju na promjene stvarnosti i obrnuto.
da i ove promjene mogu biti izvori inovacija, a inovativna djelat-
nost moe bitno utjecati na promjene motrita, stavova i raspoloenja, to je
nuno pozitivnog utjecaja posredstvom edukacije,
propagande, infonnativne i aktivnosti.
123 Isto, 88-97.
104
INOVA CIJSKO PODUZETNISTVO
Pritom je potrebno segmentiranje predmeta i analize
ovisno o na koja se odnosi: prirodni prirataj, .radm VI-
jek, obrazovanje, a u svezi s motritima, stavovima i raspoloenjima kOja
prate i ostale segmente ovisnih izvora inovacija.
Primjer: Posljednjih 25-30 godina je u drutvu pa
tako i poboljanja u zdravstvu u gotovo SVim razv,lJemm sV.ljeta. Stope smrt-
nosti znatno su se smanjile a povecao se brOJ od raka ltd. Pa,
i tome, kolektivna hipohondrija i dalje raste, raste broj lj.udi koji je sve
zabrinutiji za svoje zdravlje i strahuje od oboljenja. Ljudi, dakle, nemajU zadovoljava-
predodbu o poboljanju u zdravstvenoj zatiti i uspjenosti u donedavna
apsolutno bolesti. . .. ..
Takve se predodbe izazvale pojavu novih o zdravljU, rezultirale movacIjama
u prehrani, pojavu brojnih trgovina zdrave hrane, opreme za gimnastiku I sl. Um-
noile su se televizijske emisije o prehrani i zdravlju, a njihova gledanost stalno raste...
Promjena strukture prehrane dovela je do proizvodnje gotove hrane, smrznute u follju
za mikrovalne
Ovdje je bilo vano odabrati pravi trenutak za inovaciju.
uglavnom priznaju inovacija utemeljenih na predodbama, ah I za-
ziru od njih. Inovatore koji koriste promjene u predodbama nenjetko se
smatra No, oni koji cijene ovaj izvor inovacije slau se u tom da
je za uspjeha od iznimne vanosti odabir trenutka.
kustva da je preuraniti s inovacijom gotovo jednako opasno kao. I
zakasniti s njome. U svakom pravi je trenutak ostvariti inovaciju pn-
je ostalih, ali ne i prije negoli se stvore bitni uvjeti za
Pritom treba imati u vidu da je vrlo teko predVidjeti posljedice neke
promjene, ali se istraivanjem i valjanim prosudbama. zapa.enih
moe do korisnih aproksimacija. Jednako tako valja znati da za lskon-
tavanje promjena u predodbama nije
nje." Tu se mora biti prvi, inovacija mora biti izvorna, jednostavna I jasna.
6.2.7. Nova znanja
Inovacije utemeljene na novom znanju se smatraju "superzvijez-
dama" poduzetnitva, koje ponekad mijenjaju povijest. Znanje koje se ovdje ima
na umujest naravi. Drutvene inovacije utemeljene na tak-
vu znanju mogu imatijednako dalekosene posljedice kao i inovacije, a
ponekad i dalekosellije. Prve su nerijetko uvjet drugih ali i .
Jedna od bitnih inovacija jest vremenski razmak od IllO-
vacije do njezine korisne realizacije.
Primjer: Paul Ehrlichje 1907. i 1910. godine razradio teoriju ke-
moterapije utvrdivi kako treba kontrolirati bakterijske mikroorganizme ke-
mijskih spojeva. Onje naao i prvi antibiotik za sifilisa - solversan. Pa i
tome sulfa-lijekovi pojavili su se na tritu tek poslije 1936., dakle, poslije 25 godina.
105
l
./
I
MENADMENT
Rudolf Diesel projektirao je svoj motor 1897. koji su znanstvenici ocijenili kao iz-
nimno vanu inovaciju. Amerikanac Charles Kettering je Dieselov motor preuredio i
tako da se koristi kao pogonski za brodove, lokomotive, autobuse i
automobile. Tek tada se motor komercijalno valorizirati.
Pokazalo se, da velike krize u svijetu mogu bitno skratiti
vrijeme od invencije do inovacije, odnosno vrijeme materijalizacije inovacije
na oblik trine vrijednosti. Novija istraivanja pokazuju da se to vrijeme
gotovo neprestano pridonosi i konkurencija na svjetskom
tritu kao i ubrzani napredak.
Primjer: Audionska cijev, izumljena 1906. godine, moglaje odmah dovesti do radi-
ja ali se radio pojavio na tritu tek potkraj 30-ih godina i to poto je L svjetski rat
prisilio vlade, a osobito SAD-a, da utemelje razvitak prijenosa zvuka i tako
se radio pojavio na tritu 20-ih godina - 15 godina po njegovu izumu.
valja upozoriti da je prazan hod neizbjean da bi neko znanje
postalo inovacijom to su potvrdile i novije znanstvene teorije. Naime, Tho-
mas Kuhn je 1962. u svome radu The Structure ofScientific Revolutions po-
kazao da treba priblino 30 godina da bi neka nova znanstvena teorija
postala novi obrazac za inovacije.
Druga inovacije utemeljene na znanstvenom znanju jest
vievrsnih znanja znanstvene, tehnoloke i iskustvene naravi,
kumulirana kroz i je o konvergencije.
Primjer: Da bi se dolo do kompjutora bilo je nuno koristiti znanja iz binarnog
teorema, teorije (17. koja je da se svi brojevi izraze
samo s jedan ili nula. To je dovelo do stroja s buenom karticom (19. sto-
Buene kartice su pretvaranje brojeva u "naredbe". Godine 1906.
svjetlo dana je ugledala audionska cijev to je elektronike.
1910. i 1913. oblikuju se postavke logike to izraavanje lo-
pojmova brojevima. Nakon L svjetskog rata su pojmovi s
programiranja i povratne sprege. Dakle, oko 1918. postojala su dva bitna znanja
potrebna za izradu kompjutora, a prvi kompjutor je proizveden tek 1946. godine.
Primjer: Mnogi elementi onoga to se naziva upravljanje pojavili su se
odmah poslije I. svjetskog rata na Prvome kongresu u Pragu 1923.
godine koji je odran na inicijativu Herberta Hoovera (SAD) i Thomas Masaryka
Tada se ustvari pisati o upravljanju, a neka su se i
organizirala u skladu s tadanjim postavkama o upravljanju. No zamjetni zamah teo-
rija o upravljanju zadobiva tek objavljivanjem radova P. Druckera (1946. i dalje). V.
Wundta i W. Jamesa,. a poslije II. svjetskog rata jo i B. F. Skinnera i J. B. Brunera,
koji su razvili osnove teorije o i biheviorizmu.
Primjer: Malo je inovacija ove vrste u 20. donijelo vie koristi
stvu od hibridizacije biljaka i stoke. Ona prehranu znatno broja
stanovnika nego to je netko mogao zamisliti prije 60-ak godina. Prvi uspjean
hibrid bio je hibridni kukuruz (H. Wallace). Temeljio se na dvije vrste znanja - onog
O otp?,most! hibrida i znanju iz Mendelove genetike. Na dvjema vrstama znanja
temeljIO se I zrakoplov Wright - znanju o motoru na benzinski pogon i znanju
o aerodinamici su se uglavnom otkrila eksperimentiranjem s jedrilicama.
106
INOVACIJSKO PODUZETNITVO
Ovi primjeri ukazuju na to da su, sve dok potrebna znanja nisu dostupna,
inovacije utemeljene na znanstvenom znanju preuranjene i neuspjene. Do
uspjene inovacije dolazi se kada su spoznati svi bitni kada su
dostupni i negdje u praksi
Postavlja se pitanje: su uvjetovane na
znanstvenom znanju? navedene ukaZUJU na to da je o
uvjetima koji se razlikuju od onih koji vrijede za sve ostale vrste
inovacija. Ti uvjeti mogu se svesti na .
1. Inovacije utemeljene na znanstvenom znanju zahtijevaju briljivu analizu
svih nunih kao to su znanja i/ili drutvene i eko-
nomske perceptualnosti. Analizom se moe ustvrditi koji pos-
toje a koji jo nisu dostupni. Poduzetnik mora prosuditi mogu li se
kroz dani inovacijski odnosno za
njegova trajanja ilije bolje odgoditi inovaciju kao pnvremeno neostvanvu.
Primjer: Uspjeh P. Druckera kao inovatora na polju se na ana-
lizi prethodnoga aktualnog znanja. Na raspolaganju su n:u ve.c brojne.
spoznaje, npr.: teorija organizacije, znanje o pOjeduuh I .0
kadlOvskoj politici. ta su znanja bila porazbacana dIS.Clph-
na. Trebalo ih je odvojiti i svrsishodno integrirati. Istodobno je ustvrdIO da mu Je ne-
dostatno znanje <> radnim zadacima i rukovoditelj skoj strukturi u .o
poslovanja, o ciljevima i strategiji. Tek kad su uklonjene sve nedostatnosti
se za inovaciju koja je postala teorija o upravljanju.
2. Inovacije utemeljene na znanstvenom znanju moraju udovoljiti zahtjevu da
budu precizno usmjerene na strategijski (cilj). Ovu se inovaciju ne moe
uvesti provizorno nego kao sigurno rjeenje koje redovito biti i
inovacijama utemeljenima na znanstvenom i znanju te iskustvu.
U ovakviminovacijama potrebno se usmjeriti na tri najvanije
Prva usmjerena je na proirenje uporabe inovacij-
skog proizvoda.
Primjer: Edvin Land s Polarodiom razvio je cjelokupni sustav koji zatim domini-
rati A upravo to je i IBM kada je ne prodavati
kompjutore nego ih iznajmljivati svojim muterijama, potencijalnim kupcima. Na taj
su osigurali vrlo iroko uporabe.
Druga - trina usmjerenost. Cilj je inovacije stvoriti trite
za svoje proizvode.
Primjer: Du Pont je to s najlonom. Nije se u prvo vrijeme usmjerio na prodaju
najlona nego na stvaranje trita enskih i donjeg rublja od najlona, te trite
automobilskih guma od najlona. Du Pont je tako najlonom opskrbljivao
onih proizvoda za kojaje stvorio potranju i da unaprijed prodaje najlon.
107
MENADMENT
je zauzeti strategijski poloaj u gospodarstvu, koncen-
se na neku djelatnost gdje inovator ovog tipa biti za-
od potresa koji se u mogu dogoditi.
Primjer: Pfizer je na stekao prednost u proizvodnji penicilina usredoto-
se na procese fermentacije i trajno si osigurao prednost.
Na inovaciji temeljenoj na znanstvenom ili znanju formira se
inovator novog tipa koji mora i uvjebavati upravlja-
nje jer je ono bitnije od inovacije u tom smislu to utiskuje u inovaciju njezi-
nu svrhu i moe ju u praksi mnogo
da su u ovom tipu inovacija rizici nego u ostalim inovacija-
ma, vie se cijeni dalekovidnost i trina usmjerenost poduzetnika.
No, i onda kada je inovacija utemeljena na znanstvenom znanju plod
pomne analize s jasno ciljevima i savjesno nije
na rizika i nepredvidljivosti.1
24
6.2.8. Dobre zamisli
Inovacija se moe temeljiti i na nekoj pametnoj ideji. tovie, takve su
inovacije u praksi najbrojnije, njihje vie od 75% od ukupnih inovacija.
Primjer: Na ideji temelji se velik broj novih i novih proizvoda.
Kemijska olovka, aerosol sprej, za otvaranje limenki i inih drugih inovacija.
Pametne ideje mogu se pojaviti tijekom nekog istraivanja, promatranja,
promiljanja o problemima, u tijeku procesa rada, pritiskom potreba i
No iskustvo pokazuje da velik dio pametnih ideja zavri samo na ideji.
Pravi razlozi ostaju nepoznati. Vjerojatno zato to su nejasne
ili neuhvatljive ili to ih se prima kao same po sebi razumljive.
Pametne ideje mogu biti povod da se poduzetnici okrenu istraivanju ne-
kog drugog tipa povoljnih prigoda za inovaciju, te se ekonomi-
ja ne moe pametnih ideja. One su, u najmanju ruku, svojevrsni "do-
datak" inventivno-inovacijskom lancu. Stoga ih je potrebno prikupljati, nji-
hove nositelje nagraditi i pomno ih analizirati te o njima promiljati. Jer one,
u pravilu, izraavaju inicijativu, ambiciju, dovitljivost to svakako ide u pri-
log razvitku inovativnosti i poticanju ponaanja i na
inventivno-inovacijske aktivnosti.
6.3. rizici, vrijeme probira i prihvatljivost inovacija
Kao u svakoj aktivnosti, kada se neto novo poduzima, tako i u inovativ-
nim procesima postoje rizici, a u inovativnoj aktivnosti su to tzv.
rizici.
124 Isto, str. 105-116.
108
INOVACIJSKO PODUZETNI$lVO
rizici u inovativnoj djelatnosti vezani su ponajprije uz vrijeme
nastanka i primjene inovacije, vrijeme probira inovacije te uz prihvatljivost
inovacije. Takvim su rizicima posebno izloene inovacije utemeljene na
znanstvenom znanju (dugi prazni hod, primjena znanja iz znanstve-
nih disciplina), dok su inovatori s ostalih inovacija
nepodudarnost, potrebe procesa, promjene demografskih kretanja,
promjene predodaba) uglavnom navedenih rizika.
Primjer: W. Siemens je 1856. primijenio teoriju elemenata koju je F. Faradey objas-
nio oko 1830. godine, pri izradi pretka prvoga motora. Ta inovacija (stroj)
izazvala je u svijetu senzaciju. Postalo je jasno da se pojaviti industrija.
Ali 25 godina nije bilo rezultata sve dok Maxwell nije dalje razradio Faradeyjevu teo-
riju i dok na tom novom znanju Edison 1878. nije pronaao arulju. Od tada, za samo
5 godina, u SAD-u i u Europi osnovane su najvanije kompanije za proizvodnju elek-
se dogodilo i u razvitku eljeznice i automobila.
se da neke vane pojave iznenada buknu i izazovu uzbu-
osnivaju se nova s velikimzanimanjemprati
da kroz "prozor" koji je otvoren inovacijama temeljenima na
znanstvenom znanju eli prevelik broj konkurenata, izgledi za njihov
opstanak nisu veliki. Tada vrijeme probira inovacija, a ono nastupa
se "prozor zatvori".
Za trajni opstanak imaju anse ona koja nastavljaju s inovacij-
skom pa barem i manjih uporabnih vrijednosti i onih koje se te-
melje na drugim izvorima, a ponekad nalau i prijelaz u drugu djelatnost.
Primjer: Nakon est godina brzog irenja proizvodnje mikroprocesora, mini komp-
jutora i kompjutora "prozor" se zatvarati, a proces probira otvarati
u kojemu su uspjeli opstati uglavnom i
Da bi inovacija, utemeljena na znanstvenom znanju, doista bila uspjena,
ona mora posjedovati visok stupanj prihvatljivosti, a s time je vezan rizik
prihvatljivosti. Sve druge inovacije koriste promjene koje su se uvelike
odigrale - one zadovoljavaju i potrebe. Kada je
pak o inovacijama utemeljenima na znanstvenom znanju, one same po
sebi dovode do promjene. Cilj ovakvih inovacija je stvoriti neku potrebu.
Nitko ne moe biti posve siguran li tu inovaciju doista prihvatiti oni ko-
jimaje namijenjena. Zna se samo da postoji razlika u ovisno o
tome postoje li sociopsiholoke predispozicije za promjene.
Primjer: Prihvatljivost inovacije koja bi lijek za rak ili SIDA-u bila bi danas pos-
ve izvjesna. velika neizvjesnost bi, glede prihvatljivosti, zasigurno postojala
za inovaciju koja bi zamjenu automobila za neko drugo prijevozno sredstvo na
cesti. No, ne moe se apsolutno da sejednoga dana pojaviti takva potreba.
109
"1
PODUZETNJCKJ MENADZMENT
7. Bitna inovacija
. ljudska aktivnost pridrava se nekih koja su se tijekom nje-
zIDa povIjesnog razvitka iskristalizirala kao svojevrsne pouke i poruke koje
pomau u djelovanju i ponaanju. To se odnosi i na inovativnu djelatnost.
inovacije, odnosno njihova primjena u djelatnoj praksi ne samo to
racionaliziraju inventivno-inovacijske procese i pridonose njihovoj
ti istod.obno pridonose suavanju prostora i neobjanjivosti do-
Pa Ipak, uza sve to, i neobjanjivih uvijek ima.
Primjer: se da se netko tko je bolovao od bolesti iznenada izlije-
sam od sebe, alternativne medicine, se neke
dijete ili "lijekova". To je
tO.llko da ga Je zanijekati ali ga medicinska znanost priznati,
a JO manje ce to uvrstiti u sadraj Udbenika na medicinskim fakultetima.
je i s inovacijama koje nisu na organiziran, sustavan i svrho-
:rit ali one ipak postoje u praksi. Takve su inovacije neponovljive i ne moe
se niti Moe ih se eventualno objasniti kao rezultat "geni-
jalnog Ona su vrlo rijetka i samo iznimno prerastaju u inovaciju.
Iz .takva Iskustva iznimke koje doka-
zanost! postupka i inovacije kao njegove posljedice.
. No, iako sama po sebi vidljiva i dokazna, jo predstavlja-
t! pra,:,u lllOVaC!Ju ako se njome ne ostvari svrha koja joj je u osnovi. Tako se
dolaZI do drugog a to je svrhovitosti inovacije.
. poznaje mnogo primjera genijalnih invencija koje nisu prerasle u
IDovacIJu.
Na s:,.akoj stranici biljenice genija Leonarda da Vincija nalaze se zapanju-
Juce IdeJe-crtezl. kao plod vrlo bogate invencije - podmornica, helikopter, automatska
prea, ni jedna se, u njegovo vrijeme, nije mogla pretvoriti u
u nove ili novih materijala, nove uporabne vrijednosti,
Jer u drutvu l gospodarstvu ll1SU postojali uvjeti za njihovu primjenu i
Ovaj primjer na jo dva To su prihvatljivosti i
potrebitosti inovacije u gospodarstvu ili drutvu.
J. motor je inovacija koja je slijedila novo znanje o razvrsta-
vanJu ?latkog cI!mdra I konstruiranja karika koje su nedostajale (kondenzatora) u
1ll0VacIJ.u utemeljenu na potrebi procesa. Time je utrt put Newcomenovu stroju.
No, prvi motora s unutarnjim sagorijevanjem jest veliki angloirski kemi-
R. kOJ! Je baruta kao pogona pokretnog klipa koje
Je D. Papmu, a zatim Newcomenu i napokon Wattu da izradi posve upo-
rablJIV motor s unutarnjim sagorijevanjem.
Na je (motoru) kasnije cijela motoma industrija koju prati i niz
nOVih movacIJa sve do dana dananjega, i zamjenu klipova turbinama.
110
INOVA CIJSKO PODUZETNITVO
Inovacija, u pravilu, pretpostavlja organiziranu i sustavnu inventivnu ak-
tivnost ili djelatnu praksu, a nerijetko i znanja s vie
inovacije se tijekom vremena da nada-
reni inovator biti uspjean ako bude spoznao pravilnosti inovativne djelat-
nosti i ovladao da se njima koristi.
jezgru inovacijskih kao discipline nekoliko
preporuka "za" i "protiv" kao i ono to se naziva "uvjetima".
Preporuke "za"
1. Sustavne inovacije treba analizom povoljnih prigoda i promiljanjima o
onome to se moe nazvati povoljnim prigodama za inovacije. Treba imati na
umu da se povoljne prigode, po relevantnim sadrajima, razlikuju i
da stoga svaku od njih treba posebno analizirati.
2. da su inovacije i pojmovne i zapaajne prirode, one pretpostavljaju i pro-
brojaka i sluanje stavova i miljenja ljudi, trgovaca,
spoznavanje njihovih elja, vrijednosti i potreba.
3. Inovacija mora biti jednostavna i ambiciozno usmjerena, pogotovo ona kojoj je
svrha stvaranje novih potreba.
4. Inovacija treba skromno, s manjim ulaganjcm i tek postupno moe popri-
mati :unbicioznije ciljeve i oblike, na umu relcvantne okruenja.
5. U inovativnoj aktivnosti, prethodnoj preporuei, treba teiti postizavanju
ciljeva.
6. Sve strategije trebaju biti usmjerene na spoLllavanje povoljnih pri-
goda za inovacije kako bi zadralo povoljan poloaj na tritu i po mo-
stvaralo novo trite.
Preporuke "protiv"
1. Ne pokuavati biti "previe pametan" i zanemarivati miljenja i savjete drugih.
2. Ne previe u irinu, nego se usmjeriti na neto tehnologiju, trite,
znanje, energiju ili na bitne relevantne za uspjenost inovacije.
3. Ne pokuavati stvoriti inovaciju za daleku iako ona moe imati
svojstva dugotrajne uporabljivosti, nego se na sadanjost sa stajalita

Bitni uvjeti za inovaciju
1. Inovacija je posao: trai znanje, domiljatost, upornost i stabilnost, djelovanje na
istome Ako ovo izostane ondaje darovitost uzaludna.
2. Inovatori moraju znati koristiti svoje strane u povoljnim prigodama na
svoga djelovanja.
3. Inovacije se mogu odnositi na ekonomiju i drutvo ili na tehnologiju ili trite,
odnosno na njihove pojedine segmente, na djelatnosti, na procese i na organi za- .
. ciju, upravljanje i ostalo.
111
MENAD!.MfNT
.. _.__.__.. _ ..__.._---------_._---_.
Osim poduzetnih OdIlOSIlO odvaIlih inovatora postoje i tzv. konzerva-
tivni inovatori. jI: taj tip inovatora svrstavati u one koji llI: poka-
zuju sklonost prema uputanju u rizik. Poduzetnik - inovator je suprotnost
konzervativnom inovatoru. Ali to IlC da se poduzetnik - inovator upu-
ta lakomisleno u rizik. On pokuava odrediti stupanj rizika i usporediti ga s
koju inovacija moe donijeti. Uostalom, najriskantnije
je ne riskirati. 125 i 126
125 Isto, str. 128-134.
126 O inovativnom poduzetnitvu vie u: M. Emandola, J. J. Caffard: The Innovative
Choice, op. cit., L Nonaka, H. Takenchi: The Knowledge - Creating Company, New
York, Oxford University, 1995.; J. Inovativni management, op. cit., J. Hen-
ry: Creative Management, Open University, London, 1991.; T. Karpati: Inovacije i
kreativnos!..., op. cit.
112
III. PODUZETNITVO, ZNANOST I
TEHNOLOGIJA U SUVREMENOM DRUTVU
Pitanja
Kako znanost postaje neposrednom proizvodnom snagom drutva?
. Koji su glavni uzroci ubrzanome razvitku znanosti u suvremeno doba?
Navedite glavne faze i vrste djelatnosti!
Po se razlikuju fundamentalna, primijenjena i
razvojna znanstvena istraivanja?
Po se razlikuju tehnika i tehnologija?
to je bit tehnolokoga, a to socijalnog determinizma; u su slabe
strane tih
Kako, u kojoj mjeri i na koji tehnika i tehnologija na
menadment i obrnuto?
to su temeljne upravljanja i tehnologijskih inovacijskih
procesa?
to opravdava naziv inovativni menadment?
to su znanstveni i tehnoloki parkovi?
Tko su glavni partneri znanstvenog parka?
to su glavni ciljevi osnivanja znanstvenih parkova?
Koji su resursi potrebni za znanstveni park?
Koja odpoznatih organizacijskih struktura najbolje odgovara
organizaciji znanstvenog parka?
to sadrava ugovor o ulaganju u znanstveni park?
U su bitne upravljanja i znanstvenimparkom?
to su glavni poslovi menadmenta znanstvenog parka?
to ivotni ciklus tehnolokog ustroja drutva?
U je osnovna smisao strategija: svjetske zatite eko razvitka i
strategije odriva razvitka?
Kakvo ima ekologija kao znanost i praksa?
Zato je u suvremenim uvjetima potrebno vie morala i u
gospodarstvenim, tehnolokim i ostalim djelatnostima?
Navedite nove trendove u tehnologije!
1. Znanost kao proizvodna snaga drutva
Znanost postaje, uz proizvodna snaga. Na znanosti se te-
melji sve broj novih tehnologija, odnosno tehnolokih inovacija, a znanje
je istodobno uvjet uspjene primjene znanstveno-tehnolokih Stu-
113
'1
:
I
PODUZETNJCKJ MENADMENT
panj razvijenosti proizvodnih snaga, odnosno raspodjele drutvene pov-
ratno na razvitak znanosti, tehnologije, obrazovanja i ostalih djelatnosti.
U svemu tome, poduzetnitvo i menadment, u obliku
menadmenta, transformira se u novo poduzetnitvo i postaje svojevrsnim
organizatorom i novim procesima.
Suvremena znanstveno-tehnoloka u prvome su redu tehnoloka
i znanstvena. Po ciljevima i promjenama koje izazivaju u ekonomije
ona su istodobno i ekonomska i drutvena. Po i po oblicima
materijalizacije znanstveno-tehnolokih rezultata i revoluciju.
Suvremena znanstvena uvjetovala su nastajanje i razvitak informa-
cijsko-komunikacijske revolucije, a revolucionirala su i brojna
Znanstveno-tehnoloka revolucija je, dakle obiljeena i tIme to Je zna-
nost postala osnovnom proizvodnom snagom drutva.
Ll. Proces pretvaranja znanosti u neposrednu proizvodnu snagu
da se znanost pretvara u neposrednu proizvodnu snagu drutva
javlja se i potreba istraivanja djelat-
nosti jer o njezinim ovisi gospodarska i svekolika .
Znanstveno-tehnoloka revolucija mijenja sadraj znanstvenog IstraIVa-
nja i upravljanja znanstvenim istraivanjima, odnosno
napretkom. U vezi s tim nuno je odrediti optimalne metode, kako za odabIr
smjera i istraivanja na razini i drutva, tako i metode za
procjenu drutvene i ekonomske vanosti znanstvenog istraiva?ja i
na pojedinim razinama organiziranosti, uvijek u obZIr aktIvnostI,
vrijeme, potrebne resurse i ulaganja s obzirom na Pri-
tom se ne smije zabora\;iti da znanstvenog istraivanja (znanosti) nisu
samo ekonomske nego i socijalne i psiholoke kategorije.
i drutva izraava se u obliku rezultata odnosno
aktivnosti a oni su posljedica djelovanja njegovih proizvodnih snaga.
da se znanost pojavljuje kao jedan od glavnih razvitka proizvod-
nih snaga, ona to postaje kroz razne procese temeljnih i primijenjenih istrai-
vanja i razrade - sve do da se zavrni
primijene u praksi drutvenih djelatnosti u obliku nove teh-
nologije. Nova tehnologija, ako se uspjeno koristi u gospodarstvu, preobra-
ava se u ekonomski pojam koji uspjenije poslovanje i razvitak
ili ustanove. Otuda da je
aktivnosti, u drutvu i razvitak. A temelj
razvitka su znanstvene spoznaje i njihove razrade kroz
pojedine faze i vrste aktivnosti koje imaju tendenci-
ju irenja na sve djelatnosti u drutvu.
114
PODUZETNITVO, ZNANOST I TEHNOLOGIJA U SUVREMENOMDRUTVU
Proces pretvaranja znanosti II neposrednu proizvodnu snagu
l. Dobivanje novih znanstvenih spoznaja, kao rezultata znanstvenog istraivanja,
i razrada, sve do njihove primjene u obliku novih tehnologija: .
2. Svladavanje, odnosno postizavanje novih spoznaja u svim sferama ljudskog dje-
lovanja primjenom znanstvenih . .
3. Planiranje razvitka svih oblika i vrsta znanosti (od strane drutva te gospodarskih I
ostalih subjekata) na svim razinama, uz koordinaciju u::u.tar sve-
ukupnoga i tehnolokog sustava,
no dovoljno samostalnosti svakog sudionika u tom procesu. To kako
i vrstu znanstvenog istraivanja tako i izvore i frnanciranja..
4. kategorija i oblika aktivnosti povezuj.u
djelatnost s materijalnim proizvodnim i ostalrrn I
nu.To istodobno pretpostavlja i povezanost temeljlllh I prrrnljenjelllh IstraZIva-
nja te znanstveno razrade. . .. ,
5. Osiguravanje da to vie djelatnosti Udrutvu I funkCIja u poduzecu b.ude
meljeno na znanosti kako bi znanost mogla utjecati na sve elemente prOIzvodllIh
snaga i ljudski potencijal. . . . .
6. kvalitetnih promjena socijalne uloge znanosti one kOja
biti Ufunkciji razvitka ljudskih potencijala - znanja, sposobnostI, stvaralatva,
odnosno svestrane slobodne
S obzirom na predmet knjige, od posebnog je interesa ekonomska bit
funkcije znanosti kao neposredne proizvodne snage. Ona se iskazuje
ekonomskoj realizaciji znanstvenog rada kroz usku povezanost znanosti,
proizvodnje i ostalih gospodarskih djelatnosti te upravljanje njima. Na zna-
nosti se utemeljuju proizvodna sredstva za rad, sirovine, energije, tehnologi-
je, organizacija i upravljanje. Putem znanstvenih istraivanja spoznaju se
potrebe kupaca i trita; znanstvenih metoda istrauju se
smjerovi razvitka; na znanosti se utemeljuju potrebe za profilima kadrova,
obrazovni sadraji, metode procjene uspjenosti poslovanja; znanos-
ti se dolazi do novih proizvoda ili/i usluga, novih djelatnosti, tj. novih "polja
rada". Znanost se kao proizvodna snaga ne pojavljuje samo kao njezin zase-
ban element iznimne vanosti i nego i kao sastavni dio svih ostalih
elemenata koji tu snagu. Znanost, dakle, nije samo proces spoznaje ob-
jektivnih zakona prirode i drutva, proces stjecanja znanja, nego i proces ob-
razovne djelatnosti ljudi a tehnologija postaje skupom znanja i materi-
jalizacije znanstvenih u procesu gospodarskoga i u
drutvu. Ona ima i veliku socijalnu jer se ne ogleda samo u postiza-
vanju znanja radi znanja ili promoviranja istine, nego postaje sredstvom po-
u njegovoj djelatnosti, utjelovljena i materijalizirana u tehnici,
tehnologiji, proizvodnim i ostalim procesima. To pretvara ne u
proizvodnu nego i u neproizvodnu snagu, ne samo u matenjalnu I du-
hovnu snagu drutva. U tom interaktivnom odnosu znanost se, u praVilU, raz-
vija bre nego bilo koja druga djelatnost u drutvu. Ona se i mora razvijati
bre od tehnike i tehnologije jer je njihova teorijska osnova.
115
PODUZETNICK1 MENADZMENT
Osnovni razlozi za ubrzani razvitak znanosti
l. Prijelaz od nepovezanoga znanstvenog pronalazatva i
no slabo povezanih grupa znanosti na sustavni rad u vezi s proble-
mima koji ujedinjuju znanstvenike raznih struka. U takvu ustrojstvu pronalazak
ujednoj grani prelazi u drugu, reakciju i to ne samo u istra-
ivanjima, nego i u proizvodnji i ostalim djelatnostima.
2. Ubrzava se prijelaz temeljnih znanstvenih istraivanja u primijenje-
nu znanost, te iz primijenjene u razradu, sve do tehno-
loke primjene.
3. Produbljuje se i ubrzava znanstveno pronalazatvo, inovacije na osnovi znans-
tvenih rezultata, a istodobno inovacije i iz drugih osnova.
4. se vrijeme znanstvenih istraivanja i njihove mate-
rijalizacije u proizvodima i uslugama te komercijalizaciji tih dobara.
Radi boljeg pojedinih vrsta
ke djelatnosti, one se razvrstavaju prema predmetu, koji je u svakoj
vrsti. Klasifikacija znanstvenih istraivanja vana je i za formiranje strategije
razvitka znanosti kao i za planiranje i ocjenu ekonomsko-drutvenih
pojedinih vrsta djelatnosti i trokova izazvanih tom
1.2. Razvrstavanje rada
Poznato je da se znanstvene ideje, koje nastaju u pripremi ili na
znanstvenog istraivanja, ne mogu neposredno iskoristiti u praksi
bez njihove materijalizacije, tj. bez posve konkretnih
rjeenja koja teorijska obrazloenja pretvaraju u oblike podobne za primjenu.
Proces znanstvenih istraivanja na crti istraivanje -7 proizvodnja prola-
zi kroz tri faze pri se u svakoj od njih ostvaruje pojedina vrsta znans-
aktivnosti. U tom smislu kristaliziraju se oblici:
l. temeljna znanstvena istraivanja
2. primijenjena znanstvena istraivanja
3. razrada (razvojna istraivanja).
Temeljna (fundamcntalna) znanstvcna istraivanja usmjen.:na su na
osnova i dubokih procesa, pojava i zakonitosti u prirodi i dru-
tvu. Cilj im je nove spoznaje i njihovo teorijsko a ne kon-
kretne rezultate naravi. Prigodom istraivanja moe do
kivanih obrata glede stvaranja za stjecanje novih znanstvenih in-
formacija i znanstvenih Istraitelj se stalno nalazi u ne-
poznatoga i pred izborom puteva istraivanja, pri ga usmjerava unutar-
nja logika razvitka znanosti.
I dok su temeljna znanstvena istraivanjausmj erenanaznanstvenu spoznaju,
primijenjena su istraivanja usmjerena na praksu. Ta podjela fiksira stupanj
pribliavanja znanstvenog postupka realizaciji njegovih rezultata, ot-
istodobno vrata razradama, fazi znans-
tvenog pristupa kojom se ulazi u proizvodni ili neki drugi ciklus. U toj
se fazi rezultati primijenjenih istraivanja, kao sustava znanja, koriste, npr., pri
116
PODUZETNlSl'VU. :LNANu::;rl1'1:;HNULU<J1JA u ::;UV1WMJ:..1YUM 1JJW;:'l vu
izradi strojeva, ili u primjeni novih tehnologija, nove organizacije i novih
metoda upravljanja. Iz toga da je razrada spoz-
najno-pretvorbena djelatnost. se u znanstvene i in-
formacije s jednog jezika na drugi, duhovne u materijalne vrijed-
nosti. Kao rezultat pretvorbeno-spoznajnih djelatnosti nastaje novi ob-
jekt ili telmologijau kojuje konkretna informacij a. 127
1.3. procjene drutvenoga i ekonomskog znanosti
Drutveni i ekonomski znanosti, odnosno znanstveno-is-
djelatnosti u cjelini dolazi do izraza upravo u
razradi i primj eni i to kroz utjecaj na gospodarskih i ostalih subjekata
koji u svoju djelatnost.
veza pojedinih vrsta i faza znanstveno-is-
djelatnosti i gospodarskih i ostalih subjekata je razli-
predmetno i vremenski, a otud i po stupnju izravne primjenjivosti rezul-
tata pojedinih vrsta djelatnosti.
Tako su temeljna istraivanja, u pravilu, i nisu izravno prim-
jenjiva. Ona su uglavnom duhovna dobra i se ne ocjenjuju
ko-ekonomskim nego socijalnim pokazateljima i to po prinosu razvitku
znanstvene spoznaje odnosno fonda znanstvenog znanja u drutvu,
se u obliku objavljenih znanstvenih radova: knjiga, i
. referata u zemlji i inozemstvu, recenzija priznatih znanstvenika i njihove klasi-
fIkacije rada, obranjene doktorske disertacije, brojem citata koje koriste drugi
znanstvenici u svojim radovima i Ali vrijednost imaju rezultati
temeljnih istraivanja ako ih je primijeniti u daljnjim istraivanjima i
u pretvorbeno-spoznajnoj djelatnosti.
Primijenjena istraivanja predstavljaju takvu znanstvenu obradu CIJI
se, u pravilu, mogu izraziti konkretnijim para-
metrima. Njihov drutveni i ekonomski moe se izraziti na osnovi
ekonomske kao prinosa koje je ono dalo kroz znanstveno-teh-
razradu. Tek njihova razrada prua
da se njihovi iskau izravno kroz proizvodne ili neke druge
djelatnosti. Upravo kroz brze razrade iskazuju se
i prethodnih dviju vrsta i stupnjeva djelatnos-
ti i ukupno (integralno) drutveno i ekonomsko te djelatnosti. To
zapravo da se potpuno pojedinih vrsta
kog rada ne moe ocijeniti odvojeno, nego kroz sveukupni ostvaren u
integrativnosti svih triju vrsta rada.
Pri ocjenjivanju rada poeljno je,
dakle, od koncepcije kompleksne ocjene drutvenog i ekonomskog zna-
djelatnosti, a one se mogu izraziti kako slijedi:
127 Usporedi i vidi vie 1. M. Drutvo, znanost i tehnologija,
u Rijeci, 1998., str. 107-118,
117
-1
MENADMENT
1. Ocjenu treba dati rezultatu rada u
svim fazama punog ciklusa: znanost-proizvodnja (i ostala djelatnost).
2. rada treba prognozirati za svaku fazu pu-
nog ciklusa.
3. Pokazatelji za ocjenu moraju odraavati osnovne rezultata istra-
ivanja dobivenih na stupnju vrste istraivanja.
Kompleksna ocjena (Ek) je, dakle, funkcija ocjena dobivenih na pojedi-
nim stupnjevima znanstvenog istraivanja koje se mogu kao EJ
(fundamentalno), E2 (primijenjeno), E
3
(razvojno) ili Ek=f (Ej, E
2
, E
3
).
Na svakom stupnju provodi se kompleksna ocjena
kog rada jer se ona kao rezultat skupljanja svih ocjena dobivenih u
prethodnom i stupnju i na temelju ocjena
tosti stupnjeva istraivanja.
128
2. Tehnika i tehnologija: sredstvo
aktivnosti
S obzirom na temu ovog poglavlja se korisnim skrenuti pozornost na
samu bit tehnike i tehnologije odnosno na ono im je i ono po
se te dvije kategorije razlikuju.
2.1. Poimanje tehnike i tehnologije te pojmova
U teoriji nema pune suglasnosti glede definiranja i razlikovanja tehnike i
tehnologije. Razlike se uglavnom svode na obuhvatnost i naglaske pojedinih sa-
draja pojma. Za jedne tehnika sredstva rada (A. A. Zvorkin i dr.);
drugi tome dodaju i metode proizvodnje i/ili tehnoloke procese (I. Golian i dr.);
u tehniku ubrajaju sve materijalne elemente proizvodnih snaga i njihovu
kombinaciju radi proizvodnje uporabnih dobara (M. a u pojam
tehnike uvrtavaju znanje, sposobnost i navike (D. Teichman).1 9
Ekonomski leksikon (1995.) pod tehnikom podrazumijeva ukupnost
sredstava za rad kojima se slui u gospodarskim djelatnostima. U njoj
je cjelokupna masa znanja i koju je ljudsko drutvo
prikupilo istraivanjem prirode i nastojanjem da ovlada prirodnim silama.
Tehnologija se definira: jedni vide tehnologiju kao sve-
obuhvatnu znanost o isprepletenosti tehnike, gospodarstva i drutva (Beck-
mann, 1777.), za druge je pak tehnologija znanost o postupcima
izrade ili prerade proizvoda.
12H Vie o procjeni drutvenog i ekonomskog znanosti vidi J. M.
Drutvo, znanost i tehnologija, op. cit., str. 132-133.
129 Prema J. Dee1jin: progres i zaposlenost ... Znanje, Rijeka,
1977. str. 10-12.
118
PODUZETNiTVO, ZNANOSTi TEHNOLOGiJA U SUVREMENOMDRUTVU
Tehnologija se i kao znanost o proizvodnji artefakata ili kao
znanost o postupcima u pridobivanju i preradbi sirovina i proizvo-
da, te kao znanost, ili skup znanja i vjetina o postupcima koji se primjenjuju
sredstava za rad.
se tehnologija definira kao sjedinjenja radne snage i
sredstava za proizvodnju u sustavu povezanih postupaka procesa proizvod-
nje vrste proizvoda.
S obzirom na navedeno mogu se razlikovati tehnologija ko-
jom se mijenja oblik predmeta obrade te kemijska tehnologija koje
se mijenja unutarnji sustav stvari. Moe se govoriti i o biolokoj tehnologiji
koje se mijenja struktura predmeta obrade sve do manipulacije ge-
materijalom, kada ona prerasta u genetski inenjering. Moe, se da-
kako, govoriti i o svemirskoj i ostalim tehnologija-
ma, ovisno o i posljedicama koje one prou7;tokuju.
J. o tehnici i tehnologiji promilja ovako: Tehnika je (l) skup upo-
rabnih umjetno tvorevina ili sustava; (2) skup
vih djelovanja i u kojima nastaju sustavi stvari i (3) skup
djelovanja tijekom kojih se upotrebljavaju sustavi stvari.
Postoji prirodna (prirodno-znanstvena, i ekonomska), humana
(antropoloka, fizioloka, psiholoka i te socijalna (gospodarstve-
na, socioloka i povijesna) dimenzija tehnike. I o
Prethodno izlaganje ukazuje na to da se neki elementi pojavljuju i u poj-
mu tehnike'i u pojmu tehnologije - jednom kao praksa sredstava u
kojima je materijalizirano znanje, a drugi put kao znanost-znanje o
praksi. Pritom se i jedan i drugi pojam vezuju uglavnom uz proiz-
vodnu djelatnost, a ne i ostale djelatnosti u drutvu.
Za razlikovanje ovih dvaju pojmova (tehnike i tehnologije) korisno je pod-
sjetiti se na izvorne iz kojih su nastali. Poznato je da tehnika
od tehne to vjetina, a tehnologija nastala je od dvije
ke techne, u opisanom i logos, a to znanost. I)
Proizlazi da se tehnikom moe smatrati sve ono to predstavlja materija-
lizirano znanje u to zamjenjuje ljudski rad ili ga poja-
mu novu a to su sredstva za rad - strojevi, oprema, razni
ali i metode rada i sam rada - praksu koja se obavlja
znanja. samo znanje' o tome, obrazovanje i sposobnost
djelatnika ne se s tehnikom iako oni bitno pridonose stvaranju
tehnike i njezinoj uspjenoj uporabi u procesu proizvodnje i ostalom djelova-
nju. Znanje jest proizvodnoga i ostalih procesa, ono jest element
proizvodnih snaga ali subjektivni, a ne
130 J. Kulturologijsko sustavna tehnologije u knjizi: Drutvo i
tehnologija, fakultet, Rijeka, 1995.
131 Vidi poblie J. Deeljin: progres i zaposlenost, u
Rijeci, 1976. str. ll.
119
MENADZMENT
Prema tome: dok tehnologija fond akumuliranog znanja o
tim metodama i procesima, tehnika njihovu materijali-
zaciju odnosno njihovu svrsishodnu primjenu u
. proizvodnji uporabnih dobara i stvaranju usluga.
No, je da tehnika nije samo stvar, nego ona utje-
lovljuje svrsishodnost, ekonomski i drutveni smisao i stanovitu
i razvojnost kao svojstva koja je u nju ugradio znanstvenih
znanja i iskustva pod zahtjevom potreba drutva. To poglavito vrijedi za suv-
remenu i tehniku.
Valja naglasiti da se pojmovi tehnika i tehnologija u dananje
doba ire i izvan proizvodnje, u gotovo sve gospodarske i negospodarske
djelatnosti, pa se tako govori o tehnologiji trgovanja, prometnoj tehnologiji,
obrazovnoj tehnologiji, tehnologiji itd.
Za pojam tehnike i tehnologije vezuje se i niz ostalih pojmova - i
tehnoloki napredak, odnosno tehnoloka revolucija, tehnoloki fuks,
tehnoloki determinizam, tehnoloka ovisnost, tehnoloki jaz i dr. - koji odra-
avaju i tehnike i tehnologije. U nastavku se iznose
nja navedenih pojmova kakva su u suvremenoj teoriji i praksi.
napredak je svako poboljanje tehnike koji pridonosi
efektivnosti i efikasnosti gospodarskih i ostalih djelatnosti, odnosno njihovih
organizacija. napredak bitno ovisi o stupnju razvijenosti znanosti i
obrazovanja a u interakciji je s proizvodnje i odnosa u drutvu.
napredak, sa svoje strane, na sveukupni razvitak drutva. Na
ovaj pojam naslanja se koje, u najirem smislu, obuh-
inovatorstvo, primjenu poznatoga i pronalazak novoga u
odnosu prema kao i rjeenja ostvarena racionali-
zacijama to sve dovodi do efikasnosti poslovanja, pro-
duktivnosti i uteda u dijelovima procesa i njihovu boljem iskoritavanju.
Tehnoloki napredak sve promjene u funkciji proizvodnje ko-
je se odnose na procese i postupke to da se s manjim ulaganjem
- inputima - postigne via razina djelotvornosti i bolja kvaliteta outputa _
proizvoda i usluga. To podrazumijeva i nove proizvode i usluge kao rezulta-
te primjene tehnolokih znanja. je o svojevrsnom spoju
elemenata tehnike s elementima tehnologije. U tom smislu tehnoloki napre-
dak moe biti: (l) kapitalno intenzivan ako se proizvod kapitala
vie od proizvoda rada; (2) radno intenzivan ako se
proizvod rada bre od proizvoda kapitala; (3)
znanjem intenzivan ako se proizvod znanjem vie nego
kapitalom i radom i (4) neutralan ako se podjednako pro-
izvod i kapitala i rada i znanja.
132
lJ2 Vidi T. Karpati: Tranzicijski problemi ... , op. cit., str. 46-61.
120
PODUZETNISTV(), l.NANUSl 1 j J:.t1ivULUlJJJ/j U 0U' HJ_".,-" . " .
S obzirom na povezanost tehnike i tehnologije pojavljuju se i dva pojma:
znanstveno-tehnoloka revolucija i tehnoloka revolucija, ovisno o tome pri-
daje li tehnici i tehnologiji ili znanosti, odnosno rezultatima
djelatnosti .
od toga, pod znanstveno-tehnolokom revolucijom podrazumije-
va se korjenita promjena u tehnologiji i njezinoj primjeni kojom se ra-
dikalno mijenja sustav proizvodnje, a u vezi s tim i ostalih djelatnosti u drutvu,
a to je u svezi sa znanstvenim Tehnoloka revolucija
najvaniju suvremenu promjenu od izravno ovise i ostale prom-
jene u drutvu koje povratno na rezultate u tehnologije.
Odatle i istodobna pojava tehnolokog determinizma i socijalnog deter-
minizma.
Tehnoloki determinizam prenaglaava (apsolutizira) ulogu tehnologije
a podcjenjuje ostale agense promjena. On stavlja tehnologiju u ulogu temelj-
nog drutvenog razvitka, tako da jedino o tehnologiji ovisi eko-
nomski, socijalni i cjelokupni razvitak ljudskog drutva, i promje-
ne odnosa u drutvu. Prema tom veliki povijesni prevrati u dru-
tvu, temeljeni na novoj tehnologiji, prouzrokovali su sve ostale struktume
promjene. To - a u tome je i njegov nedostatak - potpuno zanema-
ruje ili bitno podcjenjuje ostalih netehnolokih utjecaja, odnosno
njihovu interaktivnost i koja iz te povezanosti i interaktivnosti
u takvu sustavnom jedinstvu.
S druge pak strane socijalni (i socioloki) determinizam zanemaruje teh-
nologiju, a prenaglaava (apsolutizira) drutvene odnose kao bitan uzrok i iz-
raz svekolikoga razvitka drutva i Dovoljno je uspostaviti i
humano drutvo i ono samom svojom unutarnjom snagom i
poticati tehnoloki razvitak i razvitak slobodnoga i svestranog eka.
Povijesno iskustvo ne ni jednu od tih krajnosti kao odrednicu
svekolikog razvitka drutva. Naprotiv, da su svi relevantni
za razvitak drutva vani, pri je bitna njihova povezanost u primjerenoj
strukturi. To snagu svakoga pojedinoga razvojnog i cjeli-
nu sustava. To nadalje da razvojne treba promatrati i
valorizirati kroz cjelinu a cjelinu promatrati kao integral dijelova i njihovih
Prema tome, tehnologija bez tehnike, koje
biti i provedena, nema valjanih i
drutveni napredak nije bez znanosti i znanja, a znanje je
bez obrazovanja i usavravanja ljudi.
Povezanost i skladan odnos svih relevantnih razvojnih nije
bez drutvenih odnosa, razvojne politike, or-
ganizacije i upravljanja na svimrazinama drutva. To, ne da u po-
jedinimrazdobljima neki od razvojnih ne zadobiva a drugi put, i u
okolnostima manjuvanost od ostalih, ali uvijek u kontekstu cjeline.
Tehnoloka prenose se samostalnih tehnolokih subjeka-
ta, i njihovih organizacijskihjedinica, nacio-
121
" I
MENADMENT
nalnih gospodarstava itd. Takvo prenoenje naziva se tehnoloki fuks. Osobito
ulogu ima prijenos tehnolokih gospodarskih sub-
jekta zemalja svijeta i prijenos iz razvijenih u manje razvije-
ne zemlje. Ono pridonosi cirkulaciji kapitala koje se redovito povezuje s
cirkulacijom tehnolokih znanja te s nabavom i prodajom i tehnolo-
kih outputa, ali i povezanosti osoba intelektualnih profesija. Veliku ulogu u suv-
remenome tehnolokom fuksu imaju multinacionalne kompanije i pojedine spe-
cijalizirane organizacije i institucije Ujedinjenih naroda.
U tijesnoj vezi s tehnolokim fuksom je i pojam transfer tehnologije
koji proces prijenosa tehnologije, razvijene ili/i primijenjene u jed-
noj zemlji ili u drugu zemlju, odnosno Ovaj se proces, u
pravilu, odvija tehnoloki razvijenijih i manje razvijenih zemalja ali i
razvijenih zemalja.
Prijenos tehnologije obavlja se kupoprodajom licencije i opreme potreb-
ne za njezinu primjenu, izravnim stranim investicijama, proizvodnom koope-
racijom i suradnjom.
Prijenos tehnologije izjedne zemlje u drugu jedan je od da zemlje u
razvitku i tranzicijske zemlje bre ostvare ekonomski napredak. mo-
je da prijenos tehnologije ima i negativne posljedice, ako se, npr., kupi ne-
primjerena licencija - za ono to je zastarjelo i ne odgovara potrebama zemlje
koja juje kupila ili pak ako kadrovi nisu osposobljeni za njezinu primjenu.
Danas gotovo i nema zemlje, makoliko bila razvijena i bogata, koja ne
uvozi iz neke druge zemlje.
tim, razvijene zemlje, osim uvoza, obiljeava mnogo izvoz njihovih teh-
nolokih znanja. Zemlje u razvitku, preteito uvoznice tehnolokih znanja,
moraju se to prije osposobiti za izvoz tog oblika ljudskog kapitala, kako bi to
prije prevladale svoju tehnoloku ovisnost. Pod tehnolokom pod-
razumijeva se ovisnost proizvodnje o visokomuvozu strane
tehnike i tehnologije, koja je potrebna za normalan ivot i razvitak. Ovisnost u
tom smislu redovito manje razvijene, kapitalom siromanije zemlje,
to njihovu sposobnost dalekosenih tehnolokih inovaci-
ja koje se u doba znanstveno-tehnoloke revolucije. 133
Tehnoloka se ovisnost moe ukloniti samo stvaranjem i
znanstvenoga i obrazovnoga, tj. intelektualnog potencijala koji svojim zna-
njem, opremom i organizacijom moe pratiti razvijeni svijet,
pa se u tom smislu u manje razvijenim zemljama donose novi kolski i iz-
vankolski programi, nova organizacija cjelokupnoga obrazovnog sustava.
U tom kontekstu vanu ulogu mogu odigrati i tzv. znanstveni ili tehno-
loki parkovi koji se pojavljuju u gotovo svim razvijenim zemljama, a koji
mogu biti od iznimne koristi i slabije razvijenim zemljama kao sredstvo
prevladavanja provalije prema razvijenim zemljama svijeta. 134
l3J U vezi s navedenim pojmovima usporedi Ekonomski leksikon, op. cit.
134 O tim se parkovima poblie govori u nastavku ovog dijela knjige.
122
PODUZETNITVO, ZNANOSTI TEHNOLOGIJA USUVREMENOMDRUTVU
Tehnologija je - pie Ch. Walker - civilizacijska pojava .se
no modificira, mijenja, i samog Doseg Je
ravo u povezivanju obrade materijala sa suvremel1lm drutvel1lm
strukturama i ljudskim vrednotama iz prolosti i sadanjosti s pogledom u
Tehnologija time stavlja svoj na sustav vrednota, kulturu,
organizaciju, ekonomiju, profesiju, na i ljudskog
ivljenja. A to povratno i na sam raZVItak tehnologIJe: . .0.. o
tehnologije, sagledane upravo naveden?J mJen
se stupanj razvijenosti civilizacije, to se .drutve-
nih ulaganja za inoviranje i proirivanje proizvodl1lh I ostalrh dJelatnostI, odnos-
no po tome koliko se poboljava kvaliteta u
Razvijenost tehnologije odnosno dolazi
izraajau novoj tehnici, tehnolokomznanJu, u tehnoloskim u novoJ
tehnolokoj organizaciji, novoj tehnologiji upravljanja,
vanja, kao i u promjenamauprocesima djelovanja te u lJudI.
U vezi s tim dovoljno je podsjetiti na tehnologIjske unutar
znanstveno-tehnoloke revolucije. Osim toga, ne se
raviti da su povijesni prijelazi iz jednog oblika u
izazvani i umnogome utemeljeni na promjenama u tehnologIJ! kao
tehnologijskih inovacija. Tako je nova tehnologija u poljodjelsn:r u
vrijeme naputanje lovstva, kao glavne gospodarske
Strojevi u jedinstvu: stroj o-radilice i pogonski stroj na paru,
misijskim mehanizmom, izazvali su prijelaz iz manufakturnoga na mdustnJ-
ski proizvodnje, a tehnologija, zajedno s ostalim tzv. vi-
sokim tehnologijama, utrla je put posve novom proizvodnje, prometa
i komunikacija, novom tzv. informacijskom drutvu. m
2.2. Tehnika i tehnologija s aspekta menadmenta
U uvjetima kada znanost postaje izravnom proizvodnom snagom dru-
tvu, proizvodni procesi sve vie poprimaju znunstvenih procesa,
znallost postaje jednim od bitnih aktiv-
nosti, ne samo u gospodarskim subjektima nego i u negospodarskim djelat-
nostima u drutvu. Kao to svaka aktivnost pretpostavlja ras-
polaganje kapitalom, tako, u uvjetima znanstveno-tehnoloke revolucije, po-
duzetnik mora raspolagati i znanstvenim potencijalom, znanjem i
da ga aktivira i uspjeno koristi u proizvodnoj i ostalim djelat- .
nostima u drutvu, u organizaciji i upravljanju svim procesima.
Dakle, menader, osim znanja i sposobnosti koja kao takav
mora posjedovati, mora imati i znanja i sposobnosti za uspjeno prepoznava-
135 Ch. R. Walker: Human Resurse Planning, St. Louis,1989.
136 J. Inovativni management, op. cit., str. 30, 31.
131 Vidi o tome poblie A. Vrijeme promjena, Zagreb, Samobor, 1991.
123
MENADZMENT
nje i uporabu rezultata djelatnosti. To, dakako, uk-
uvaavanje i uloga djelat-
nosti, a glede organizacije, planiranja, koordinacije i kontrole vrijedi sve ono
to je u dijelu o inventivno-inovacijskoj aktivnosti.
Svaka ozbiljnija tehnologijska promjena u uvjetuje ili ma-
promjene u gotovo svim bitnim poslovnim i informacijskim funkcijama, iz-
mjenu metoda rada i upravljanja, izmjenu odnosa i sveukupnog u podu-
je o vrlo sloenom inventivno-inovacijskom, i mcna-
derskom zahvatu s visokim stupnjem i odgovornosti te sup-
rotstavljenosti, pogotovo u procesu prije nego to inovacija izazove promjene.
To zadatak temeljite priprave za tehnolokih inovacija u po-
ne samo rukovoditelj skog kadra, nego i svih zaposlenika. Prema potrebi,
treba osnovati timove profila, kreativnih ljudi s pod-
djelovanja i rukovoditelja pojedinih funkcija i razina organizacijske struktu-
re ujedinjenih ujednomjedinstvenom timu, na s glavnim (vrhov-
nim) rukovoditeljem ili osobom na koju prenese uloguvoditelja.
Svaki tim, i tim timova, mora imati jasno definirane ciljeve
koje treba koje moraju znati svi svih timova. Oni istodobno
moraju vidjeti svoj interes kroz interes tima i biti pozitivno moti-
virani i stimulirani. Rukovoditelji su, osim toga, duni informirati i motivira-
ti sve zaposlenike, svaki u svom profesionalnom krugu djelovanja, kako bi
se u inovacijskoj aktivnosti postigla to
Vrlo je vano tima te i voditelja tima uspostaviti
odnos suradnje, odnos ravnopravnih suradnika koji su podjednako osobno
odgovorni za uspjenost tima. Takva podjela odgovornosti ne osob-
ne odgovornosti voditelja tima za ukupni uspjeh.
Tehnologijske inovacije, utemeljene na znanju, su
i rezultiraju promjenama. rizik i odgovornost su tu pove-
greka se teko ispravlja, a moe nanijeti goleme te-
te od kojih se teko moe oporaviti.. o
oo koje su se dogodile u tehnolokom znai1ju i tehnologijama pri-
mijenjemrna u praksi snano su utjecale na drutveno-ekonomsko i profesio-
nalno ponaanje pojedinaca i organizacija, pa su se razvile nove znanstvene
dis.cipline: sociopsihologija, kadrologija, socijalna politika itd.
kao bio-socioloko odnose,
Jekove i uvjete da ih iskae i razvija.
o. v otkrila da su prirodni resursi i da se mora bitno mijenja-
til covJekov odnos prema prirodi u razmjeni materije s njome kako bi se izbjegla
katastrofa. Istodobnojepostalojasno da su ljudski potencijali
znanjem, vjetinama, koje, mo-
gu steCI, razvIjatI l usavravati i njihove moralne i kvalitete.
No, ni nije savreno Kao to je obdaren intelektom i ostalim
pozitivnim ili svojstvima, tako je i nizom razli-
124'
PODUZETNITVO, ZNANOST l TEHNOLOGIJA USUVREMENOMDRUTVU
strasti i elja. On je racionalan ali i neracionalan, tedljiv
ali i rasipan, sposoban za moralne postupke, ali i nemoralna ponaanja, soci-
jalan ali i
Materijalni segment ivotnog standarda u najrazvijenijim zemljama svi-
jeta je visok, ali ga istim intenzitetom ne prate duhovnost i humanost. Isto-
dobno, ljudi u broju zemalja svijeta ive ispod srednje razine, a
mnogo milijuna ljudi jedva preivljava. urbanih sredina prekora-
je granicu dopustivog. U svijetu je poroka vie nego ikada. Zato je tome
tako? Odgovor na ovo pitanje nije tema ove knjige, ali treba naglasiti da se i
o tim mora voditi pogotovo onda kada se promilja o
vrstama i tipu tehnologija i o tehnologijskim inovacijama.
napredak, naime, ne smije dovesti do ugroava-
nja ni ekonomski ni socioloki. Naprotiv, on mora biti u funkciji
dobrobiti ljudi.
menaderi moraju stoga poznavati obje strane i
kako bi mogli uspjeno voditi ljude, usmjeravati ih na konstruktivan
odnos prema radu i prirodi, buditi u njima kreativne i inovativne sposobnosti, ali i
humane odnose, odnose suradnje i participativnosti u upravljanju, kao i
nje odgovornosti u mjeri koja odgovara njihovimpravima i slobodama.
Upravljanje je nuno u svakoj aktivnosti pa tako i u procesu
nastajanja ili tehnolokih inovacija. je o upravljanju preteito
duhovnim aktivnostima, koji djeluju u grupi ili timu, ali i kada
djeluju relativno samostalno opet su u funkciji organizacije To
i osposobljavanje ljudi da uspjeno upravljaju samim sobom.
Temeljne upravljanja i tehnologijskih inovacijskih pro-
cesa su sIj
stimuliranje kreativnih rjeenja
obrazovanje za inovacije
poticanje poduzetnosti ljudi
stvaranje povoljnoga u funkciji inventivno-inovacijske aktivnosti
preuzimanje rizika
uspjeno rjeavanje eventualnih konfliktnih situacija
osiguranje kontinuiteta inventivno-inovacijskog procesa.
Upravljanje tim procesima treba poticati na nove spoznaje, na traganje za
novim metodama, tehnikama i novom tehnologijom. Ono istodobno treba
osiguravati organizacije, te proizvodnih i uslunih programa
promjenama izazvanima inovacijama kao i uspostavljanje i razvijanje stimu-
lativnog za inovacije.
Osmiljavanje upravljanja procesima tehnologijskih inovacija obavlja se u
sklopu izrade inovacijskih projekata i programa. Trai se model koji omogu-
uspjeno funkcioniranje integralnoga socio-bioorganizma koji
125
OI
--I
I
-1
1
j
1
i
'1
. !
1
I
oo I
MENADMENT
l, kadrovi - u svojstvu mozga organizma;
2, tehnologija - kao stup organizacije
3, ekonomika - kao svojevrsni metabolizam organizacije,
Ovaj se organizam mora napajati duhom filozofije i biti
podran tehnikom u funkciji toga organizma.
Socio-bioorganizam, kako je ovdje zamiljen (1) kreirao bi planove i programe
razvitka i konstrukcije; (2) pomogao patentiranju pronalazaka (izuma); (3) poticao
dizajn proizvoda; (4) usmjeravao inovacijske procese; (5) prototipove no-
vih proizvoda; (6) organizirao transfer nove tehnologije i novih tehnolokih znanja i
(7) poticao razvoj organizacijske, radne i poslovne kulture 138 i 139
Futurolozi da se u prvome 21. pojaviti
nova znanstvena i tehnoloka paradigma (obrazac) koja okosnicu
gospodarske i ostalih aktivnosti u drutvu. One svakako biti informacij-
sko-kompjutorsko-komunikacijske naravi. Usporedo s time nastat i novi
izvori i oblici energije - uz nuklearnu, veliko imati ener-
gija, bioenergija, razni oblici svemirske energije. Nestat stari organizacij-
ski oblici rada u korist organizacijskih jedinica povezanih informacijsko-ko-
munikacijskim vezama u jedinstvene organizacijske sustave. Novu tehnolo-
ku cjelinu treba shvatiti i tj. kao sustav. Novi
ciklus visoke tehnologije pretpostavlja, dakle, promjenu u strukturama, od-
nosno segmentima koje ona izraava, i novu energiju koju treba
tehnologizirati i kontroli. S tim u svezi ne trae se samo novi strojevi
nego i novi kadrovi koji' moraju imati znanja i biti osposobljeni za nove teh-
nologije, funkcije i posve novu organizaciju i upravljanje procesima.
U znanstveno-tehnol6koj revoluciji osnovni subjekt je znanstvenik, sve
- specijalist. Izvrne zadatke koje je obavljao radnik preuzima-
ju roboti i ostali inteligentni strojevi. Optimizam, upornost i stvaralatvo
(kreativnost) temeljne su kategorije suvremene razvojne koncepcije. Ona pri-
daje presudno njegovu umu, znanstvenom istraivanju.
ne treba slijepo vjerovati u tehnologiju nego imati trajno na umu
prirodu i odnose ljudi i drutva spram nje - probleme koje apstrahira tehnolo-
gija, a koji mogu ugroziti i sam opstanak ljudskog roda.
Uz dobru i efikasnu proizvodnju, zdravo gospodarstvo, cilj gospodarsko-
ga i drutvenog razvitka treba biti i ljudsko zdravlje, zdrav i kvalitetan ivot
ljudi i to ne samo sadanjega nego i narataja. da svijest o
tome ne nastaje sama po sebi, potrebno ju je razvijati, i svijest o
ekologiji. Pritom valja znati da nije dovoljno odgajati za zatitu prirode i za
138 U d' J B k" l " .
spore l . re IC: novatlvm management, op. CIt., str. 31-35.
139 Usporedi i T. Karpati: Inovacije i kreativnost..., op. cit., str. 68-71 te A. In-
formacijsko drutvo i ekonomija, op. cit., str. 117-119.
126
PODUZETNISTVO. ZNAN()S']'J nHNULUVJJA U ::'UVKl:-Mr-JYUJVl Ull.U01 r U
zatitu okolia u kojemu ivi, nego treba odgajati i za stvaranje
okolia. Nije dovoljno raspolagati znanjem, potrebna su i uvjerenja o nu-
nosti njegove primjene za dobrobit i drutva. HO
3. Razvitak i organizacija znanstvenih parkova
Urazvijenimzemljama Zapada broj se
vih tvrtki To su znanstvem l tehnoloki parkovl, movaclJski centn l
inkubatori irokog spektra. Oni poduzetnicima pruaju uvjete za razvi-
tak malih uprvimfazama, pogotovo u visokih tehnologija.
3.1. Poimanje znanstvenog parka
Pojam znanstveni park, Udruenje znanstvenih parkova Velike Britani-
je (UK-Science Park Association) definira kao inicijativu temeljenu na vlas-
nitvu koja:
ima formalne i operativne veze sa ili drugim institucijama
visokog obrazovanja ili centrima; . .
dizajnirana je da potakne i razvitak na
znanju, ali i ostalih djelatnosti koje se u kraju gdje djelUje
znanstveni park;
ima menadersku funkciju koja je aktivno u transfer tehnologij e.
Prvi suvremeni znanstveni park osnovali su na Standford University (SAD) SO-ih go-
dina talentirani pojedinci koji su radili u laboratorijima. Standford park pokriva povri-
nu od 200 ha, smjeten je 8 km od i predstavlja mali dio industrijske zone
koja svoj razvitak temelji na visokim tehnologijama. Osnovna uspjenog par-
ka je u tome to stvara okolinu s poduzetnitva, uspjenosti i kvalitete, Ovi
su parkovi kompanijama koje ele podrati takvu okolinu, pa
uvelike pomau pri zapoljavanju i pokretanju novih poslova.
Znanstveni parkovi su se u SAD-u u sporije razvijali, a zatim sve bre, pa ih
je danas priblino 140 na povrini od 60 do 2600 ha.
U Europi su se znanstveni parkovi pojavili tijekom ranih 70-ih godina: Prvijen.ci su
bili Heriot - Watt University Research Park i Trinity College Cambndge, SCience
Park u Velikoj Britaniji, Louvain-la-Neuve u Belgiji i Sophia Antipolis i ZIRST
Grenoble u Francuskoj. Ovi su projekti slijedili primjere iz SAD-a i uglavnom su
svoju aktivnost temelj ili na iznajmljivanju zemlje i jednom vlasniku.
Pravi se procvat koncepcije znanstvenih parkova u SAD-u i Europi do-
godio tek 80-ih godina. Dvije su u Europi pridonijele
tom razvitku. Prvo, snana tendencija da se u znanstvenom parku osigura vi-
enamjenska zgrada za malim i srednjim
Ta je tendencija - zamiljena kao inovacijski centar, sastavljen od vie
zgrada - bila uvelike stimulirana rairenom praksom uspostavljanja part-
140 J. Ekoloka edukacija i moderno drutvo, Socijalna ekologija br. 2. Zag-
reb, 1993. str. 235.
127
MENADZMENT
nerskih odnosa koji su stvorili najnoviju generaciju znanstvenih parkova.
Partnerstvo se u sastoji od tri partnera: (l) ili ist-
centar; (2) grad ili regionalna vlada (osigurava zemljite i infra-
strukturu) i (3) agencija za razvitak ili fundacija (osigurava zgrade). Ovaj je
mehanizam mnogo slojevitiji od znanstvenog parka s jednim vlasnikom ali
je istodobno mnogo snanij i u pogledu raspoloivih sredstava za investicije i
spremniji prihvatiti financijske rizike kOllstrukcijc vicnamjenske zgrade.
Druga je vezana uz praksu u Francuskoj, gdje se razvila kon-
cepcija tehnopola. Bit je u tome da sc znanstvena i tehnoloka interakcija s
kompanijama unutar parka moe osigurati u cijelom nizu obrazovnih i istra-
institucija u gradu. Na taj one mogu biti arita aktivnosti.
Zadnja faza ovog smjera razvitka jest formiranje tehnopolisa ili tehnogrado-
va, gdje se novi "grad" formira oko jednog ili vie znanstvenih parkova.
Unutar parka znanstvena se baza smjesti tako da to bolje zadovolji potrebe
kompanija - podstanara u parku. Ovaj se pristup u Japanu.
Osamdesete su godine razdoblje irenja zamisli o znanstvenim
parkovima u brojne zemlje svijeta kao to su: Kanada, Singapur, Australija
ali i u zemlje u razvitku: Brazil, Indiju, Maleziju, pa i u zemlje Euro-
pe i Kinu. irom svijeta danas djeluje priblino 400 znanstvenih parkova, s
tendencijom da se taj broj
Osnovna zamisao znanstvenog parka je zadovoljiti
sredine: ciljeve, fiskalnu i pravnu strukturu, resurse, zemlju i
smjetaj. Ovi se razmatraju pri planiranju svakog znanstvenog parka.
znanstvenih parkova u svijetu danas je u vlasnitvu broja
institucija.
3.2. Glavni ciljevi znanstvenih parkova
Glavni ciljevi osnivanja znanstvenih parkova odnose se ne samo na cilje-
ve svakog projekta parka nego i na istraivanja racionalnosti i prihvatljivosti
postavljenih ciljeva u odnosu prema uvjetima u kojima park djelovati. Oni
se mogu svesti na
formiranje i rast novih businessa temeljenih na istraivanji-
ma i znanjima dostupnima na ili nekom drugom centru istraivanja.
Podrazumijeva jedan od transfera rezultata istraivanja u razvitak pro-
izvoda pogodnoga za trite. Znanstveni parkovi na to da se pri istrai-
vanjima u laboratorijima vie pozornosti poklanja izvedivosti projekta sve do
faze komercijalne eksploatacije rezultata. Znanstveni park nudi
lokaciju koja je ne samo pogodna za istraivanja nego okuplja na jednom
mjestu velik broj s istih na taj protok
informacija, a i potrebnu opremu, kojaje u vlasnitvu institucije.
Osim toga, na taj se psiholoka znanstvenicima - poduzet-
nicima prua u njihovu s akademske na industrijsku i komer-
cijalnu ravan - jednostavnim smjetanjem parka u blizini njihova prijanjega
128
PODUZETNISTVO. ZNANOST i TEHNOLOGIJA USUVREMENUlvf DJW$TVU
radnog mjesta. Takav je centar unutar jedne zgrade) tako
da osigura relativno male smjetajne jedinice 15-40 m
2
) sa
kim uslugama, kao to su sekretarica, telefon, fax, fotokopiranje, kao i savje-
te vezane uz financije, planiranje i
Ovakvim oblicima se proces novoga biznisa a moe se potaknu-
ti i stupanj uspjeha. U isto vrijeme kvalitativno regionalna
industrijska infrastruktura i diverzificiranost tehnologije koja je i du-
vaan faktor razvitka.
Djelovati kao katalizator promjena u regiji, i to na dva Prvo, osi-
nove oblike zapoljavanja u regiji (u kojoj npr. dolazi do propadanja
tradicijskih djelatnosti) i drugo, odnos stanovnitva i lokalnoga gos-
podarstva prema novim djelatnostima, njihovu sposobnost za
kreativno i podravanje novih oblika industrijskog razvitka.
je sama prisutnost parka u regiji jer pozornost na
nove djelatnosti i nove Ovaj nije samo na
park, jer se otvaraju i za djelovanje brojnih koji mo-
gu postati i jedna od ugovornih strana u poslu, na taj bene-
ficije, ali i se u tijekove novih tehnologija.
Izgraditi infrastrukturu sposobnih, modernih temeljenu na
poticanju njihova ulaska u znanstveni park. se i kompanije viso-
kih tehnologija oslanjaju na iroku osnovu partnera (kupaca i
koji ih opskrbljuju komponentama i uslugama. Vjetine i znanja
koje partneri imaju trebaju biti kompatibilne, tovie partnerov proizvodni
proces, standardi i kontrola kvalitete moraju biti na istoj razini. Mo-
investicija u parku svakako ovisiti i o mo-
da se u blizini Kompanije (podu-
u znanstvenom parku mogu raditi na tome da stvore
masu specijaliziranih kako bi osigurali nesmetani tijek razvitka.
Djelovati kao mehanizam regionalnog gospodarstva koji
sofisticiranost i dodanu vrijednost industrije, lokaci-
ju na kojoj kontinuirana i uska podrka moe biti pruena svakoj lo-
kalnoj kompaniji koja je kupila licenciju za proizvodnju i prodaju novoga
proizvoda. Na taj se moe ovladati novim vjetinama koje
novi izvoz iJili supstituciju uvoza, a sve se to zbiva bez rizika koji donosi
ciklus razvitak novih proizvoda.
kreiranju prisnijih odnosa i boljeg razumijevanja ob-
razovnih institucija, centara i industrije. blizina istrai-
vanja, razvojnih, dizajnerskih, obrazovnih i ostalih procesa obrazovnih insti-
tucija i kompanija, koja se postie mehanizmima znanstvenog parka, moe
uvelike pridonijeti uspjenoj komunikaciji, osobnim kontaktima, svjesnosti o
i resursima koji se pruaju. Dolaze do izraaja slabosti, pred-
nosti, tenje i ostale svih strana u rad znanstvenog par-
ka. Na taj se uvelike pridonosi rada.
129
MENADMENT
Osigurati izvor prihoda za institucije visokog obrazovanja,
na taj dalji razvitak institucije. Ovaj prihod moe biti rezultat
prodaje usluga ili prijenosa vlasnitva. U prodaje usluga (npr. konzulta-
cije, ugovorena istraivanja...) znanstvenog parka je o posebnom obliku
kooperacije s industrijom. Prihodi od iznajmljivanja ili prodaje prostora u parku
mogu biti izvor prihoda visoko obrazovnih institucija, ali u tom
ju ta organizacija mora biti jedini ili partner-vlasnik. Za to su potrebna
sredstva. Ulaganje sredstava donosi rizik i trokove (npr. ad-
ministracije, odravanja, marketinga...). Investitor mora, isto tako, biti spreman
nekoliko godina prije ncgoli njcgovo ulaganje donese neto-profit. Va-
no je naglasiti da se to razdoblje i produuje, i u najuspjenijih
parkova, u raznim oblicima poticanja reinvestiranja u daljnju ekspanziju.
3.3. Resursi relevantni za znanstveni park
Realizacija znanstvenog parka zahtijeva uporabu resursa. Od
presudnog su za uspjeh neopipljivi resursi, npr. elja za kooperaci-
jom institucija visokog obrazovanja i kompanija optimi-
zam i motivacija menadmenta parka i sl. je o po kojima
se znanstveni parkovi razlikuju od razvojnih projekata visoke
tehnologije. Ovisno o uvjetima i pristupu, mnogi se temeljni problemi mora-
ju rijeiti da bi se dosegle optimalne performance - poglavito se misli na: lo-
kaciju, nekretnine, podsustave parka, financije i drugo.
Lokacija. Znanstveni park treba biti smjeten to je blie orga-
nizacijama visokog obrazovanja ili centru, jer blizina omogu-
kontakte smanjuje i fonnalnost to i bolju
razmjenu informacija.
Jedna od biznisa temeljenog na visokim tehnologijama jest i
trita, pa je prednost ako se park smjesti u blizini
luka, te ako ima dobru transportnu i telekomunikacijsku infrastrukturu.
Lokacija mora biti atraktivna u pogledu potencijalnih kompa-
nija, ali i najboljih To se postie stvaranjem pozitivnog imagea,
kulturnih vrijednosti zemlje u gradnje parka i sl.
Nekretnine. Bez sumnje veliku pozornost treba obratiti osiguranju prosto-
ra koji se namjerava iznajmiti kompanijama. Temeljna je odluka sagraditi ino-
vacijski centar (multifunkcionalna zgrada s uslugama) ili indi-
vidualne objekte. U drugome grade se samo zgrade koje nude fleksibil-
no interijer, u skladu s potrebama kompanije koja ih zakupljuje.
Viekatnice svakako ekonomizirati uporabu prostora, ali vjerojatno
smanjiti fleksibilnost. Pri gradnji treba voditi o lokalnim pro-
pisima, klimi, potrebnim parkiralitima. Sve su to koji utjecati na
trokove gradnje. Ako je politika parka da trinu rentu,
za tu cijenu usluge, moe se da postupno u ulaga-
nja i kompanije koje se komercijalno bave trgovinom nekretninama. Ti-
me se smanjiti pritisak na park u pogledu investicija.
130
PODUZETNITVO, ZNANOST I TEHNOLOGIJA USUVREMENOMDRUTVU
Podsustavi - podstanari parka (kompanije). Vaan element uspjeha
svakog parka jest pool potencijalnih kompanija - podstanara par-
ka. i sastav paola ovisit o postavljenim ciljevima parka i poslje-
dicama koje iz ovih ciljeva proizlaze. Tako, naprimjer, moe,
ali i ne mora, biti otvoren pristup, to svakako utjecati na prostor potreban
kompaniji, ali i na broj potencijalnih kompanija. Vano je na posta-
vili pravila ponaanja i njih se drati. U organiziranja znanstvenog
pmka postojala je tendencija da sc doputaju iznimke, ali to moe potpuno
ullititi originalnu koncepciju, koju je kasnije mnogo tee opet uspostaviti.
Financije. Znanstveni park zahtijeva investicije u zemljite,
zgrade, administraciju, marketing i sL, a nekada su stavka i sredstva
potrebna za servisiranje duga (ako je kredit glavni oblik financiranja). Park
mora biti kao ulaganje. Projekt donijeti visoki i
brzi povrat sredstava. Postoje brojni primjeri znanstvenih parkova u inokos-
nom vlasnitvu koji su bili na bazi komercijalnih kredita, a imali su
stopu razvitka koja je jedva pozitivan cash flow. Bri se razvi-
tak moe jedino ako se dobiju bespovratna sredstva od regionalne ili
nacionalne vlade. No, to se rijetko se dobivanje sredstava
uvjetuje zapoljavanjem novih ljudi.
Veza s institucijama visokog obrazovanja. Suradnja s organizacijama
visokog obrazovanja ili centrom od presudnog je za
koncepciju znanstvenog parka koji je samo poseban suradnje
lita i industrije. je, ali i poeljno, ako se ta suradnja odvijala i prije
realizacije projekta parka, jer onda sam projekt ima temelje. Kvaliteta
ove interakcije ovisi o pristupu koji organizacije visokog obrazovanja imaju
prema u pogledu i poticanja aktivnosti. Ta suradnja mo-
ra biti u redovne aktivnosti akademskih djelatnika i (uz
obrazovanje i istraivanja), pri ih industrija mora platiti
njihovo vrijeme i znanje). U nekim zemljama pritom nastaju
problemi, jer se osoblje iz budeta i ne moe primati novac
iz drugih izvora.
3.4. Djelatnost i organizacija znanstvenog parka
3.4.1. Djelatnost znanstvenog parka
Postoji da se dio kampa uredi kao gdje tvrt-
ke mogu smjestiti svoje vlastite timove, u ne-
posrednoj blizini osoblja i opreme Taje razmatrana u Eu-
ropi prvi put sredinom 60-ih godina, a u SAD-u se u to vrijeme pojavilo
mnotvo projekata koji su se i realizirali i dali pozitivne rezultate. Daljnje
je ohrabrenje ova zamisao dobila prigodompremjetanja brojnih s nji-
hovihtradicijskihsjeditaiz sredita gradana nove lokacije, utzv. zeleni pojas.
Pokazalo se da znanstveni park treba osigurati najpovoljniju lokaciju za tvrt-
ke koje imaju koristi od kontinuiranog transfera tehnologije. Na taj znans-
131
PODUZETNITVO, ZNANOST I TEHNOLOGIJA USUVREMENOM D1WS7VU
133
!
... I
. 1
. ,
"'1
Transfer
tehnologije
Poslovna
podrka
Uslune
slube
Investiranje
Financiranje
I

I
Selekcija zakupnika I
--j Investicijske odluke
I
Upravni odbor
I
znanstvenog parka
Prijedlozi strategije
Prijedlozi investiranja
Prijedlozi u vezi sa
zakupom
Menedment i osoblje I
znanstvenog parka I
dza Ured za
Ostali odjeli
etnine financiranje
I I I I
Upravljanje
zgradom
Ure
nekr
parku. U tom organizacija planskoga i strategijskog menadmenta par-
ka mora biti jasna jer on moe biti i samo odjel unutar i pod nadzorom organi-
zacije visokog obrazovanja. Financijski odjel moe financirati i upravljati in-
vesticijama u parku, nadgledati odabir korisnika i pratiti svakodnevni rad. Mo-
e se osnovati upravni odbor parka, odgovoran upravnom tijelu organizacije
visokog obrazovanja, koji odrediti strategiju parka, predlagati investicUe i
primanje korisnika, te osigurati da park ima funkcionalni mena-
dment. Organizacija visokog obrazovanja sigurno imati specijalizirane od-
jele za upravljanje nekretninama, transfer tehnologije i industrijske odnose, a
moe pruati usluge poslovne podrke upravi parka u njezinu zadatku.
Ovakav pristup usmjeren prema organizacijama visokog obrazovanja pokazao
se izvanredno uspjenim u Velikoj Britaniji, parkove u Cam-
bridgeu, Heriot Watt University u Edinburghu i University ofSurrey.
Organizacijska struktura znanstvenog parka se slikom 3.
Slika 3. Organizacija znanstvenog parka
Planiranje
i strategij a
Marketing
Procjena
zakupnika
Planiranje
investiranja
Izvor: Brodhurst T.: Science Park organisation, The development andoperation of
Science parks; United Kingdom Science park Association, Birmingham, 1993. str. 12.
tveni park postaje integralnim dijelom kampa, a osoblje
kih tvrtki smatra se dijelom osoblja kampa. Aktivnosti ovih tvrtki kampa u
znanstvenom parku su na jcdnu ili vie istraivanje i raz-
vitak, planiranje novih proizvodnih procesa, proizvodnja prototipa i pruanje
edukacije za krajnje novih proizvoda ili njihove korisnike.
S obzirom na to da se proizvodi ili procesi koje razvijaju tvrtke-zakupci ne
mogu proizvoditi u znanstvenom parku, ovaj se aspekt mora smjestiti drugdje:
bilo u pogon tvrtke, ako je o koncernu, ili u zasebni, novi pogon.
broj tvrtki ne namjerava proizvoditi samostalno svoje proizvode, ne-
go se umjesto toga koncentrira na istraivanje i razvitak te ustupa dobivene
projektejednomili vie u zemlji ili u inozemstvu.
Premda masovna proizvodnja za trite nije doputena u znanstvenompar-
ku, proizvodnja koja je posljedica aktivnosti u poslu kao i nune usluge to su
povezane s procesom stvaraju multiplikativan
u obliku zapoljavanja reda 25 proizvodnih djelatnika po
elementi za park jesu baza i kvaliteta istraivanja
unutar U mnogim masa istraivanja
u pojedinim oblastima: tehnologija, biotehnologija, elektronika,
robotika, pomorska tehnologija i dr. po svojoj prirodi zahtijeva multidiscipli-
narnost. Stoga je korisno sumirati istraivanja na u obliku poje-
dijela i glavnih primjene.
procjenjuje svoje u oblasti istraivanja
njem pozicije svojih programa, objektiv-
no poziciju i svojih aktivnosti.
Uspjeh znanstvenogparka moe se najbolje sagledati u interakciji tvrt-
ki kampa i akademskoga osoblja, a napose u pomaganju
kih tvrtki u primjeni rezultata u nove proizvode, procese i projekte.
na umu navedene interakcije i slojevitost strukture i okruenja
znanstvenog parka su i modeli organizacijske strukture i up-
ravljanja parkom koji se analiziraju u nastavku.
3.4.2. Organizacijska struktura znanstvenog parka
Organizacijske strukture znanstvenih parkova su i pritom usp-
jene. Bitno je da ustroj bude dobro postavljen kako bi potrebni inputi -
zemljite, novac, tehnologija, vlasnitvo, poslovni menadment - bili uspje-
no ujedinjeni i djelotvorni. Ovaj niz inputa da su u
znanstveni parkovi osnovani suradnjom vie tako da model organi-
zacijske strukture mora uzeti u obzir njihove rezultate, ciljeve i prioritete.
Nije da organizacija visokog obrazovanja ili centar
budu jedini znanstvenog parka. To je vezano uz dostupnost
povoljnom zemljitu ili financijskih izvora kojima se razvi-
tak, to lake moe osigurati broj Takav pristup zahtijeva znat-
no angairanje, ali donosi i slobodu i autonomiju sudionika u znanstvenom
132
MENADMENT
MENADtMENT
Osim navedenoga, ugovor o ulaganju moe obuhvatiti
ostala pitanja vezana uz poslovanje i razvitak parka.
3.5. Upravljanje i znanstvenim parkom
U svim je vano da strategiju i bitne funkcionalne odluke
donosi upravno tijelo prikladne s ovlatenjima prije definiranja cilje-
va parka. To moe uspjeno obavljati upravni odbor direktora kompanije
osnovan za upravljanje parkom, koji bi se trebao sastajati najmanje svaka tri
mjeseca. Odbor od 12 do 15 direktora pokazao se u praksi
jer prua iskustva i kvorum bez Glavni partneri
parka mogu imati tri ili predstavnika, a manji partneri po jednoga.
Za svakodnevno upravljanje parkom bit potreban menader s odgo-
osobljem, a njihov broj ovisit o parka i rasponu dodat-
nih usluga koje se izravno pruaju korisnicima.
PODUZETNITVO, ZNANOSTI TEHNOLOGIJA USUVREMENOMDRUTVU
Bih/io,', .
E.K' J"
UN.1v l ,:'
Bez obzira na to kakva bila organizacijska struktura parka, po-
kazalo se korisnim utvrditi (barem u obliku glavnih ugovora) osnovne
obveze partnera prije negoli se novac troiti na osnivanje parka.
Najvanije koje trebaju biti ugovorom o
ulaganju su
iri i ui ciljevi parka
namjera da se formira pravna osoba parka ili ne
struktura kapitala i obveze sudjelovanja li njoj
prava da postavljaju direktora parka
definicija gradilita
uvjeti najma koje vlasnik zemlje daje parku
obveze partnera da osiguraju ili financiraju zgrade i/ili infrastrukturu da
bi razvitak
obveze partnera da osiguraju osoblje ili usluge
ako park nema pravnu osobnost, navesti strukturu upravnih tijela, njiho-
va ovlatenja i kako su partneri zastupljeni u njima
doputeno koritenje zgrada u parku
kriteriji primanja korisnika parka
postupci po kojima partneri dobivaju povrat doprinosa i sudje-
luju u profitu (ili u podjeli imovine ako do prestanka rada parka).
Ostali
I
Planiranje strategija
Financijsko investiranje
r-- Marketing
Selekcija zakupnika
Upravljanje zgradom
partner
I
I
Odbor
znanstvenog
parka
I

I
Transfer tehnologije
u razvitku znanstvenog parka sudjeluje nekoliko partnera - od dva
pa i do dvadeset. Organizacija visokog obrazovanja moe se udruiti s lokal-
nim ili regionalnim vlastima, agencijom za razvitak, poduzetnikom za nekretni-
ne (kojije samostalan ili ga pomae drava putembanke) i moda sjednimili vi-
e partnera iz industrije. Prinosi ovih - sponzora ovisit o njihovim
sredstvima i okolnostima, oni izgledaju ovako:
l. organizacija visokog obrazovanja: transfer tehnologije, zemljite, obrtni
kapital;
2. lokalne vlasti: zemljite, infrastruktura, subvencija;
3. agencija za razvitak: investicijski kapital, za operativne trokove;
4. investitori u nekretnine: investicijski kapital, upravljanje vlasnitvom;
5. banka: investicijski kapital, financijska problematika, kapital;
6. partneri iz industrije: investicijski kapital i poslovna
S ovakvim partnerima u projektu je potreban formalni
ugovor, koji odrediti prava i obveze partnera. To moe biti ugovor o za-
ulaganju kojim se precizno definirati odnosi, tj. formirati
pravna osoba koja biti vlasnik imovine parka, uspostaviti kontrolu i odre-
diti raspodjele profita. Pravna osoba moe biti drutvo s
ili drutvo. shema organizacije parka za tak-
vo djelovanje prikazana je na slici 4.
Slika 4. shema organizacije znanstvenogparka
I
partneru I
l veza partnera I
Meneder
znanstvenog
parka
134
Slube za
poslovnu podrku
Izvor: Broadhurst T.: Science Park organisation: The development and operation of
Science parks; United Kingdom Science park Association, Binningharn, 1993., str. 13.
MENADMENT
---
Menader i osobljc:
predlau i provode razvojnu strategiju parka uz suglasnost
planiraju aspekte parka, ugovaraju radove i nadgle-
daju njihovo
upravljaju poslovanjem parka, pregovaranje o zakupima, re-
viziji naknada za iznajmljivanje, odravanje zgrada i
populariziraju park da se stvori i odri svijest zajednice o njegovu posto-
janju te da se najpoeljnija vrsta korisnika;
pruaju podrku osnovne poslovne
usluge, poslovne i profesionalne savjete;
na izvore kapitala i na suradnju s
suradnju organizacija visokog obrazovanja i korisnika;
stvaranje i rast novih poslovnih aktivnosti na temelju svoje tehno-
loke osnove.1
41
Na osnovi izloenoga je
l. U razvijenim zemljama Zapada, u sporije, a zatim sve bre raz-
vijaju se znanstveni, tehnoloki i njima parkovi, koji stvaraju uvje-
te za nastajanje i uspjeno poslovanje novih malih davanjem
svekolikih usluga - od financiranja, osiguranja prostora, opreme, savjeto-
vanja i ostalog.
2. Znanstveni parkovi i centri razvijaju se preteito pri
litima, a i druge institucije i Pruaju us-
luge i ostalim gospodarskim i negospodarskim korisnicima.
3. Znanstveni parkovi djeluju kao razvojna sredita i pridonose
razvitku grada, gospodarstva i drutva u cjelini.
4. Suvremene informacije i komunikacije posredovanja
Danas je izvjesno da svijet 21. biti svijet informacija koje
se prenositi medijima, multimedije i multimedijsko
komuniciranje u sustavima u kojima primatelj informacija istodobno biti i
davatelj informacija. Taj se oblik tehnologije moe nazvati tehnolo-
gijom informacija i komunikacija posredstvom medija.
141 Vie o tome I. Dahon i G. Heriot-Watt: Research Park Ricearton, Edinburgh,
1993.; P. Marwick: Science Park Directory, United Kingdom Science Park Associa-
tion, 1990.; Parchi Scientifici e Technologici inquadramentofinalita ricolo deWUni-
versi/a, Universita degli Studi di Messino, 1992., Development and Operation of
Science Parks, The United Kingdom Science park Association, Birmingham, 1993.;
Science Park and Inovation Centres their Plaining and Operation the British Coun-
cil, Edinburgh, 1993., te I. uvela: Znanstveno-tehnoloki parkovi - regio-
nalnog razvoja u Zbornik radova Ekonomskogfakulteta Rijeka, 1993.
136
PODUZETNITVO, ZNANOST I TEHNOLOGIJA USUVREMENOM D1WSTVU
Povijesni razvitak informacijske tehnologije obiljeen je brojnim in:
mi
-
ma od presudnoga razvojnog To su, primjerice, pismo, fonetskl al-
fabet, rotacijski stroj, tisak, radio, televizija, kompjutor,
itd., pa sve do suvremenih medija vrlo sloenih
informativno-komunikacijskih mrea i njihovih servisnih postaja razasutih
diljem svijeta. Viestoljetna Gutenbergova galaksija preobraava se u kom-
pjutorsko-informativno komunikacijsku galaksiju.
Postoji, velika provalija stvarnih znanstveno -
kih i razvijenosti ljudskih senzora te misli, jezika i kOja s.e
mogu spomenutim stvorene poruke I komullI-
kacijskih kanala, ujednom vremenu i u v.re-
menu, i kulture, tehnologija, institucija, naCIja, ltd:
Strukture jo nisu dobile potrebnu energiju dovoljnu da se stvore drutvo I
odnosi koje znanost i njezina .
Ono to odrava ali i transformira strukture je komUlllClfanje I
mnogobrojnih entiteta - individualnih i kolektivnih. O komunikacijskim
ovisi ponaanje i odnoenje entiteta i njihova ivl).e-
nja i djelovanja, a to suvremeni oblici tehnologIje.
Kompjutori ulaze u sva ljudske djelatnosti, paje s tim nastala potreba
njihova povezivanja radi djelotvorne razmjene informacija. Otvorila i
dimenzija kompjutorske evaluacije - dimenzija informacijsko-komunIkaCijS-
kog sustava. Najprije su se razvili sustavi lokalnih mrea (LAN-Local. Area
Network), a zatim su se te mree povezale u sloene mrene sustave naCIOnal-
ne kontinentalne, globalne (WAN- Wide Area Network). Kompjutorska mrea
i servisne postaje postoje ne samo unutar pojedinih zemalja kao
to su npr. CARNET (Croatian Academic Research Network - Hrvatska aka-
demska mrea u Hrvatskoj nego i na
planu - INTERNET(International Network). . .'
Internet su spojene kompjutorske mree rasprostranjene SI-
rom svijeta. Mree umreene u Internet koriste isti telekomunikacijski proto-
kol (TCP/IP) se osigurava komuniciranja svih
umreenih kompjutora, bez obzira na prostornu lokaciju i mreu u kojoj se
'nalaze. Korisnici umreenih kompjutora mogu primijeniti mrene
servise kao to su: Gopher i WWW za krstarenje po mrenim resursima; ar-
chie, Veronica za pronalaenje mrenih resursa; WArS za pretraivanje baze
podataka; FTP za prijenos datoteke, Netnews za komunikaciju korisnika sa za-
interesima; e-mail za razmjenu poruka korisnika telnet i
NETFIND za interaktivan rad na udaljenom kompjutoru X., 500 i WHOIS za
pronalaenje podataka o osobama, institucijama i kompjutorima u mrei.
Cijeli je sustav relativno lako uporabljiv, velike je informativno-komuni-
kacijske i postaje glavnom globalnom infrastrukturom za izraavanje,
razvitak javne slube i poslovnog svijeta
137
, l
j
"J
-l
l
"1
,
j
.,\
MENADMENT
Drugi primjer je elektronska pota (e-mail), brz i jeftin razmjene
poruka (pote) korisnika: kompjutora s drugim korisnicima kompju-
tora ili grupnim korisnicima komunikacijske mree. Vaan je razmjene
poruka kompjutora u mrei. Svaki korisnik umreenog kompjutora
ima svoju adresu i potanski za elektronsku potu. Uporabom odre-
kompjutorskog programa je poslati poruku svakom korisni-
ku s bilo kojeg kompjutora u mrei.
Internet je posljednjih godina postao jedan od i najvanijih
sustava" svijeta. U outputu je priblino
20 milijuna ljudi. je o sustavu od priblino 25.000 korporacijskih obra-
zovnih i informatiziranih mrea diljem svijeta. Internet je tako-
i akademska i mrea, stoga je razmjena znanstvenih infor-
macija velik dio uslune djelatnosti Intemeta. Iako se Internet koristi u razli-
svrhe, od zabave do rada, treba naglasiti da on
mijenja poslovanja u suvremenim uvjetima glede svih oblika
ljudske komunikacije, istraivanja trita, novih oblika trgovanja, posredova-
njem mree u financijskim transakcijama kao i promjenama u menadmentu.
Internet rjeava problem povezivanja udaljenih poslovnih sustava, skra-
vrijeme, a time i sniavanje trokova poslovanja.1
42
Posebno u suvremenom informacijskom sustavu ima tehnologi-
ja vizualnog komuniciranja koja mijenja svijet, ljude, odnose, pona-
anja i pridonosi razvitku i kvaliteti demokracije. 143
s. Integracija u razvitku znanosti, tehnologije i drutva
Na osnovi dosadanjih izlaganja lako je da svih sastojnica
drutva odnosno aktivnosti u drutvu postoji veza i interakcija pa
tako i integracija drutva, znanosti i tehnologije. .
Problemi svakog razvitka, u uvjetima znanstveno-tehnoloke revolucije, na-
lau nunost programskog upravljanja svim procesima u drutvu da bi se odrao
sklad dijelova drutva i svakog dijela u drutvenomsustavu kao cjelini.
Pritom treba imati na umu
1. Socijalne, gospodarske, ekoloke, a posebice tehnoloke promjene, osim
iznimno dobrih rezultata za i drutvo, mogu dovesti do
situacija i katastrofalnih posljedica u pogledu ravnotee
(drutva) i prirode. Da bi se izbjegle negativne posljedice, nuno je us-
mjeravati razvitak znanosti i tehnologije u smjeru odravanja razumne
ravnotee i prirode u skladu sa strategijom odriva razvitka.
142 Vidi A. D. Intelektualni kapital, op. cit., str. 28-29.
143 o tome J. M. Drutvo... , op. cit. str. 38-61.
138
PODUZETNITVO, ZNANOSTI TEHNOLOGIJA USUVREMENOMDRUTVU
2. i
nuno je to vie ublaavati i odravati ravnotezu lZ-
dviju sfera drutva. .
3. Razvijati pluralizam oblika pri je .sve oblIke
staviti u ravnopravan poloaj i stvoriti uvjete da se na pOjedmlm
jima djelovanja uspostavi onaj koji najbolje odgovara pod-
u danom vremenu. . .. .,
4. U odabiru tehnolokog razvitka potovati ekoloke prihvatljlVost!, tj.
paziti na ekoloke i socijalne granice u gospodarskomi drutvenomrazvitku.
Tehno-tehnoloki, gospodarski i socijalni razvitak moraju biti urav-
noteeni u smislu ravnotee. Ona pretpostavlja stalan proces
naruavanja postignute i uspostavljanja nove na .vioj razini razvi-
jenosti. To i odabir razvoJl1lh drutva po-
sebice u njegovoj gospodarskoj sfen l u svakom poduzecu. .
Gospodarska mobilnost, i infrastrukturu svojstvenu svakome
zdravu drutvu podrazumijeva stvaranje uvjeta u kojima nesmetano odu-
mirati ono to je nedjelotvorno i zaostalo u korist djelotvomijega, suvreme-
nijega i ekoloki prihvatljivijeg. " . . .
Svaka faza u razvitku drutva i poduzeca oblijeena je stup-
njem tehnolokog razvitka. Ako ritam toga razvitka nije mogu nas-
tati velike razvojne i tete koje se vrlo teko uklanjaJU.
ivotni ciklus tehnolokog ustroja drutva i faze:
fazu ustroja, fazu rasta, fazu stabilnog djelovanja i fazu pada. u fazi
nuno je istraivati i okolnosti relevantrle za preustroj kako faza
padanebi trajalapredugo i kako bi se pripremilanova faza. .
Tehnoloka revolucija odnosno i radlkalne tehnoloke promjene da-
ju ivot novim granama, novim stvaraju za ubrzanje
tijeka drutva i razvitak
6. Odabir znanstveno-tehnolokih smjerova razvitka
Uz programsko upravljanje tehnolokim razvitkom, vrlo vanu ulogu
imaju ocjena i odabir perspektivnih smjerova razvitka
kog potencijala, kako na razini ili skupine tako l na raZl-
ni drutva. Misli se na
1. strukture i faze ivotnog ciklusa tehnolo-
kog ustroja, prognoziranje perspektive njegova rasta i utiecaja na razvi-
tak i gospodarski razvitak drutva. . .
2. Prognoziranje uvjeta za organiziranje novoga tehnolokog ?nk-
ladnoga za uspjenu primjenu novih tehnologija u poslovnOJ praksl po-
i gospodarstva
139
PODUZETNICK1 MENADZMENT
3. Ocjena svjetskoga tehnolokog ustroja i uvjeta u kojima je
uspostavljen.
4. Definiranje strategije znanstveno-tehnolokog razvitka odnos-
no drutva.
. Strategija pretpostavlja razradu za sve njezine komponente i
potencijala, a i povezi-
vanJe l prOIzvodnje te ostalih djelatnosti u ili gospodars-
tvu u cJehm.
povezivanja znanosti i proizvodnje te ostalih djelatnosti
obuhvaca pro?leme resursnog razvitka odnosno osiguravanja potrebnih re-
su:sa. za raZVItak radova u svim fazama, sve do
?nmJene u praksi. U njoj se mora odrediti prijelaz s
Jednoga drugI. proizvodnje ili drugih djelatnosti. Pritom
treba uzeti u obzl.r brzinu irenja tehnologije, njezino
smetnje Ih otpore, upravljanje koja je vezana uz izra- o
dU.I strategija kao to su: organiziranje, kadrovi, sredstva, rokovi
faza,. kontr:0le povezivanja znanosti i proiz-
vodnJe ostahh dJelatnosti, pOJedmlh vrsta znanstvenih istraivanja i
.. RadI ubrzanja procesa razvitka poten-
CIJala u drutvu, potrebna je dravnom politikom i stimulirati
znanstvena i takvu njih0:'tl razradu koja potakIlUti pozitivan
?omak u gO,sp?darstva 1 trajno tehnoloko inoviranje u
JU poslovmh mformac1Jskih l funkcija u Oo o
odabira perspektivnih razvojnih smjerova
nostI l ,sastoji se od faze unutar kojih se podrazumijevaju .,
aktlvnostI.
U prvoj se fazi
smjer?va,. probleme,
ciljeva. l kvaht.ete pri valja imati na umu socijalne
probleme l u tehnolokom ustroju. U se fazi popisuju
radovi usmjereni na rjeavanje problema.
ostvarivanje prioritetnih smjerova razvoja znanosti i
tehnologIje l mformacijsku osnovu preko banke podataka.
istraivanju je, u pravilu, interdisciplinaran, posebice u
drutvemh znanosti.
Nova vizij.a. kulture, na interdisciplinarnim postavkama poku-
ava ravnoteu i pri se polazi
od umverzalne i zahtjeva suvremene ekologije to podrazumije-
va pr:vladavanje znanstveno-tehnolokih Nudi se
mogucnost struktunranja novog modela makro, mezo i mikro odnosa. U tom
su se smislu iskristalizirale tri ekoloko-razvojne koncepcije - strategije.
140
1. Strategija svjetske zatite (World Conservation Strategy) odnosi se, ug-
lavnom, na zatitu prirode i pretpostavlja odravanje stanja.
Time dovodi u pitanje razvitak. Pristae ove koncepcije dre da je
dananji svijet dobar i da ga takvim treba odrati.
2. Strategija nazvana ekorazvitak (Ecodevelopment) doputa
daljeg razvitka, ali tednju zaliha. Ideal ove strategije su ma-
la obiteljska gospodarstva za zadovoljavanje neposrednih potreba.
Nijedna od ovih dviju strategija nije odriva, jer je prva a
druga
3. Strategija odriva razvitka (Sustainable Development) pledira za ra-
cionalnu i svrsishodnu suradnju prvih dviju koncepcija kao pretpostavke
svladavanja sukoba i ratova. Doputa razvitak, ali neracional-
no i poimanje s motrita ekologije. Podrazumijeva realno
maksimiranje razvitka koje vodi i o naratajima kojima
ljudi nemaju pravo ivot.
Zanimljiva su s tim u vezi vrijednosna i upozorenja i poruke E.
Fromma, oblikovane u manifestu istinske filozofije, u koje-
mu je osnovno moe svoj cilj; drutvo moe una-
ono to je dobro i ono to je loe; u svakom se
kristalizira ljudi se razlikuju ponajvie po inteli-
genciji, zdravlju i talentu; nitko ne moe za drugoga bolje od njega
samoga; jedina snaga koja moe osloboditi od samounitenja
jest ljudski razum; sloboda je biti a ne imati; da bi se ljudi znali ljudski po-
naati i uivati, moraju ozbiljnije razmotriti egzogene i endogene i
okolnosti koji su bitni za uspostavu skladnih odnosa u svim sferama ivota,
ne samo ekonomske nego i moralne naravi. 144
J. Fourastie smatra da nema ni razvitka niti napretka bez sinteze znanst-
vene spoznaje i moralnog usavravanja. On upozorava na to da
tome to strojevi preuzeti velik dio njegove ukupne radno-opera-
tivne tradicijske aktivnosti, morati raditi mnogo vie, ali duhovno,
se obrazovanju, usavravanju i stvaralatvu. misli i Ch. Walker
kada navodi da za nae svrhe u doglednoj biti najvanije to to
se evolucijski razvitak zbivati u instinkta nego prije svega,
ovisiti o svijesti i savjesti. 45
Drutvo je, svojim novim sustavima za brzu razmjenu infor-
macija u prenijeti dravama, institucijama, grupama i pojedinci-
ma cjelokupno znanje svih narataja iz svih dijelova svijeta. Unutar svjetske
znanstvene zajednice, novih medija, mogu se provjeravati
i te se osloboditi predrasuda prijanjih drutava.
144 Vidi E. Fromm: S onu stranu okova, Naprijed, Zagreb, 1980., str. 155-161.
145 Ch. Walker: Moderna tehnologija i civilizacija, Naprijed, Zagreb, 1991., str. 39.
141
J
"'l
i
,
O 1
'I
MENEDMENT
tehnologija - tehnologija nad tehnologijama - i
stvaranje posve novih odnosa Uudima i institucijama - novu
demokraciju, uz koju se vee i atribut kvalitativne demokracije. Ona proeti
odnose na svim razinama organizacije drutva, od i njegovih dijelo-
va do drutva u cjelini, na nacionalnome i globalnom planu.
Nove medijske tehnologije razvile su se najprije u
okvirima televizije (teletekst, multimedijski prikazi itd.) a poslije se razvija
telematika, telerad, itd.)
Tclcmatika spoj telefona kompjutora i televizije u jednom definiranom
sustavu koji prijenos podataka i pojedinaca ili kompju-
tora linijama mikrovalnih releja ili satelitima. je o suvremenom komunikacijs-
kom sredstvu koji mree za obradu podataka, informacijske baze i sustavi za
pretraivanje, telefaks sustavi, elektronska pota i intenzivne oil-line kompjutorske
mree. Sama telemalika nastala je kombinacijom izraza informatika i telekomu-
nikacije. Napredak telematike i njezino irenje toliko da se to na-
ziva revolucija".
Tclcrad rad koji se obavlja izvan poslovnih prostorija koritenjem teh-
nologije i telekomunikacijske mree prema nalogu i potrebama poslodavca. Naziva
se jo i rad na daljinu.
tehnologija, prvi put u povijesti, prostor i vrije-
me, ovladavi to jest da se u isto vrijeme na razli-
mjestima odvija nekoliko procesa jednake svrhovitosti.
Jo je Aristotel ukazao na to da je mjcra kako svijet opstaje (pari-
ta metroIl es/im =sve je mjera) a krctanje je oblik njezine promjene. Kada
je usmjerena prema slobodi (liberotropIla) tada ona predstavlja oblik stvara-
latva, pozitivnu tehnoloku praksu koja je i obrnuto, kada pos-
taje tadaje u slubi rasula, smrti (thallotosa).
Upravo u opisanom sustavu ekologija postaje na kojemu se kria-
ju putovi i odnosi, gdje se sukobljuju tendencije, a predstavlja i mjesto gdje
se ti sukobi mogu razrjeavati akcijom uma.
Taho razmiljanje dovodi do potrebe optimalizacije djeloYanja no"';h
tehnologija kojima se postie sklad priro<:le i drutva, drutvene za-
jednice i halitete ivljenja. Rjeenje tog problema nije jednostrano, nalazi
se samo u naj\"e-:oj po\"ije::>l1oj sintezi. Ekolo-gija S'o'ijest o
nc:::,'Kt'h\u CQ\'jckn i prirode II n\zmjeni materije s njome Hi neskladu tih
\l cjelini drutvene zajednice i na uklanjanje tog nesklada.
jc danas pruena da se povijesno razvija i
osposobljava za uspostavu boljeg i pravednijeg odnosa s drugima,
istodobno i svoju osobnost, razvijanju zdrava drutva.
Tehnologija, prije svega, mora biti namijenjena ljudskoj emancipaciji -
biti to vie. To da i drutvo mora biti u slubi suvremene tehnologije,
tj. da se uvijek prestrojava u skladu s propulzivnim ali istodobno i teh-
00:)" IJ"

PODUZETNITVO, ZNANOST1TEHNOLOGIJA USUVREMENOM lJlWS7'\'1
nologijama. Danas su to tehnologije koje
ubrzavaju napredak, da se i ostale tehnologije koriste uvijek 1):
koji pridonosi slobodi i zdravu drutvu zdravih ljudi.
Rjeenje nije samo u drutvenoj, ni samo u gospodarskoj sferi, ni samo t
tehnologijskoj, niti samo u ljudskoj sferi, nego u svima njima, svrsishodll<
povezanima u pozitivnoj interakciji, u sustavu u kojemu sc
jek i njegovo znanje, sposobnost, stvaralatvo i kultura pojavljuju kao svoje
vrsni humanosti kojom treba biti sve proeto i oplemenjeno kako b
se postigao sinergijski nove unutarnje kvalitete.
Nove proizvodne snage nuno je tendencijski dr7.ati u ravnotei sostalin
snagama participativnom demokracijom, no
vim svjetonazorom, boljom kvalitetom ivota i ivljenja.
Najsmjelije prognoze predvidaju da u prvoj polovici sto
prevladati nove tehnologije to biti prestrukturirnnjclll l
svim sferama drutvenog ivota i usavravanjem !l1cduljuclskih odnosa t
svjetsko!l1 drutvu u cjelini. to to vrijeme biti blie, to i od
nos drutva i tchnologije bivati sve transparentnijim. Tek tada se do kraj:
pokazati kako su tehnologija i drutvo samo dvije strane ukupnoga drutveno:
i svakoga njihova dijela, svih djelatnosti i razina organiziranosti.1
4J
Usporedo s globalnim procesima znanosti, tehnike i tehnologije javljajl
se j brojna pitanja morainc i naravi, potreba rehabilitacije
nog uma. Iako rasprave o tome prelaze granice ovog dijela knjige, potrebnI
je ipak naglasiti ima da svlada sve bitne poteko
koje dananje drutvo i to u svim sferama djelovanja i ivljcnj:,
No, istodobno postoji opasnost da izmaknu znanstvenom umu ikoniroi
mnogi prodori i u makro i mikro prirodi tc dovedu do samounitcnj
Samo zdrav i um, moralni pogled nn bil
mogu ga od tc opasnosti i do \{raja skl'cnuti sva
vena - i ostala prema boljitku ,od
nosno kvaliteti njcgova ivljcnja a time i ljudske zajednice 7.drn
vih ljuui II zdravoj prirodi i zuravu drutvu.
143 O drutva, znanosti i tehnologije usporedi i vidi vie J. Plcnkovi'
M. Drutvo, Z/lanost i tehnologija, op. cit., str. 77-155, vidi i J. Declji
Znanstvcno tehnoloki progres i zaposlanost, op. cit. Vidi i A. Ashcrov. M. P!cnk
i dr.: Informacijske tehnologije, Aliena, Zagreb, 1993.; B. Tone \rna
Transformation into te Image with Dominanec of life and Shadov u Acta Grafic(l.
Zagreb, 1997" A. D. Jntelekwalni kapital, op. eil., 1998. '
:'
j
t
(
r
4
u
s

(
r
t:
i;
e
b
b
I
rr
,4-

lo
so
MENEDMENT
7. Ulaganja u rad
i neki trendovi u tehnologije
.. znanos.ti i tehnologije danas se mjeri stupanj civilizacije,
cIvIlIzacIJske a ulaganjima u rad i rezulta-
tima koji se njime postiu mjeri se stupanj tehnoloko-ekonomske razvijenosti
zemlje, regije ili gospodarske grane. To se izraava, osim udjelom
u znanost u drutvenom proizvodu, brojem
djelatnika, objavljenih radova, brojem tehnolokih inovacija, ob-
ilzovnih programa i stanovnitva, posebice zaposlenih. Time
ujedno iskazuje i djelatnosti.
, u IIln,.vUIiIlIIlI ''''IlUnIlIn /.npntln I J"P"
!'I,: .1 .1 JlI .,! ..! \ I I (; I .. 1. I; l 'id \l I ,II l;;Ij.;Il!oI 11 I d: il' II
1
'"'Ti r.lJ u ,,1.12.:: (JjJ .. 1 \ ,"lO ,";11.(1\111'1", ,; ,t;\'i"
. carskOJ, 596.2 USD. u Japanu 587,9, 439,5, u Italiji 231,2 USD po sta-
I ,ovnikU u zemljama u razvitku 10-30 USD po stanovniku, u Hrvatskoj net(l vie od
[.0 USD po stanovniku. Danas u svijetu ivi vie od 90% znanstvenih od

broja znanstvenika to su dosad ivjeli. U razvijenim zemljama, patentira

se na stotinu pronalazaka. )44
Najrazvijenije zemlje svijeta postupno prelaze u informacijsko drutvo
se djelatnost preteito temelji na obnovljivim resursima - znanje, informa-
cija, bioloki izvori, energija i novi resursi. je o tehnologijama
koje koriste malo energije i sirovine. Ipak, su
novog vijeka vezana uz biotehnologiju i inenjering. Ko-
se danas reZl1ltatima proizvode se mnogi
proizvodi i hormoni i manipulira genetskim materijalima, to, ako bi
izbjeglo ljudskoj kontroli moe rezultirati nepredvidivim negativnim posljedi-
cama. Smatra se da se biotehnologije n*riti pet bitnih problema
(I) proizvodnju sirovina iz obnovljivih materijala (biomase); (2) do-
bivanje energije iz novih izvora; (3) proizvodnje hrane; (4) po-
boljanje zdravlja i (5) kvalitetnija zatita okolia.
14s
Nove visoke tehnologije bitno mijenjaju svojstva industrijske djelatnosti
to neki kao "deindustrijalizaciju". Promjene se u infor-
matizaciji, kompjutorizaciji, robotizaciji, bionizaciji i uspostavljanju infor-
144 U.I'Qri:}cll I Vldll'll\:llltll: 1... Tllurov: Olavo/ll D l1/tI\JU, Wllillm MtJrrow &. Campa-
'.i;i 1Pf,l2. sir 42
flY; 111{)', l' i 9&Zij {fi il:ii.
145 F. Magino: Tellr/ellZ!! strategiclie sette Chiavi per jllturo, Nuovi maleriaH e tehno-
logie per il 2000 basato su rapporti della Stanford Research Institute Edizione del
sole 24. ore Milano, 1988.. str. 20.
138
-r'



PODUZnNln'o. ZNANOST / TEHNOLOGIJA USUVREMENOM IJRUSTVU
macijskih sustava za upravljanje i kontrolu sloenim procesima putem tcle-
komunikacija u uvjetima burnog razvitka znanosti, obrazovanja i unapredi-
vanja svih funkcija u drutvu. Naime, racionalna gospodarstva sve se vie
oslanjaju na informativni sektor - djelatnost vezanu uz prikupljanje, memori-
ranje, i informacija tehnike i tehnolo-
gije, se bankama podataka; znanja, softverskih proizvoda i
Informatika postaje infrastrukturna pretpostavka razvitka
l46
svih gospodars-
kih i drutvenih djclatnosti i ustanova.
Na ulazu II milenij svi vaniji nositelji razvojnih odluka, pogotovo
gospodarski subjckti, poduzetnici i mencderi, moraju voditi o t...
dovima koj i se u razvijcl10me svijetu.
Trendovi
I.
I. I: il Ii ii I
l; ,,,.\ p:.j; .. ,:
3. i daljnji viedimenzionalni i vieaspeklni razvitak slobodnog tri.lsla.
4. Globalizacija stilova ivota i kultura etnocizma kao integralni ali j posve pre-
p07.l1atljivi dio svjetskoga kultumog sustava.
5. Privatizacija funkcija. "drave blagostanja" glede obavljanja javnih slubi u or-
ganizaciji privatnih institucija.
6. Ubrzani porast enskog vodstva, i u poduzetnitva i mened-
menta.
7. Svojevrsni povrat religiji koja se i sama mijenja u smislu pluralizacije i loleran-
cije religijskih pogleda. i odnoenja iako, s druge strane, i vjerski
ranatizam i
8. Nastajanje doba clcktronike, biogenetike i genetskog inenjeringa sve do IllO-
manipuliranja genetskim materijalom.
9. Trijumf pojedinaca ali kao osamostaljcnog tima. Formiranje tzv. gcnijalni
timova- zdruenih genijalnih pojedinaca i IDihovih suradnika.
lO. Novi procvat malih i srednjih

Bijela (SAD) je 1991. godine izlistala 22 tehnolokog raz-
vitka koja se tretiraju kao uvjet nacionalnog prosperiteta i sigurnosti zcmlje.
To su: obrada materijala, elektronski i fotonski materijali, nova keramika,
kompozitni materijali, metali i legure visokih performanci, fleksibilna komp-
jutorski integrirana proizvodnja, mikro i makro proizvodnja, sustavi menedl--
menta, mikroelektronika, elektronika, kompjutorske mree visokih
performanci, grafika, displej, visoka senzori i obrada signala,

i.16 Vie o tome: . Bajza: Kako II 2i. s/alje6e, kolska knJiga, ngreb, 1992., sir. 45.
147 Uz nadopune preuzelo od J. Naisbilt, P. Aburdone: Mega/tends 2000.
Pan Books, London, 1990., str. 3.
13!=l
MENEDMENT
pohranjivanje podataka, kompjutorske simulacije, primijenjena molekulama
biologija, medicina, aeronautika i energija.
'48
.. se da u 21. dominirati visokotehnologizirani proiz-
vodi i usluge, ali se proizvoditi i niske tehnologije u kombinaciji
s visokotehnolokim procesima. Tako se danas, npr. automobil, uglav-
nom proizvodi i dalje kao niskotehnoloki proizvod, ali ga proizvode roboti
koji pripadaju u visokotehnoloka uslunih djelatnosti
stvarat se tehnologije i se uvrstiti u grane visokotehno-
lokih procesa. - prednost biti toliko u tehnologijama proizvo-
da, koliko u tehnologijama procesa u i - dakle, u
pameti j ostalim duhovnim sposobnostima ljudi - intelektualnom kapitalu.
148 . .
The WorleJ Almanac and Book of Fact 1993., Pharos Books, New York. 1993.,
Slr. l78.
140
, ......'.
IV. STRATEGIJE I
TAKTIKE
Pitanja
to je misija, a to vizija poslovnog sustava?
to se podrazumijeva podpojmom strategije?
Koje se glavne vrste strategija spominju u teoriji i prahi?
Objasnite dl/ije poznate strategije po vlastitome izboru!
Navedite definiciju altemativnih strategija!
Opiite taktiku
U je bit strategijskog upravljanja?
to predstavljaju strategijske snage, prijetnje, a to strategijske prigode?
to Sll strategijske poslovne jedinice?
Kako se strategijski sadraji pretvaraju u poslOl'lIe aktivIlosti
Koji se problemi pri implementaciji strategije pnjm'ljuju?
to je bitno lIzeti u obzir pri evaluaciji strategije?
to trelJa pratiti da bi sc ostvarila kontrola ostvarellja strategije?
1. Pojmovna vizije, misije,
politike i strategije u gospodarstvu
Za poduzetnitvo i upravljanje nuno su vezane i poduzet-
strategije. U radu se raspravlja najprije o pojmovnim odrede-
njima vizije, misije, politike i strategije, a zatim se poblie promatraju odab-
rane vrste i oblici strategija u menedl11enta. .
Svaki poslovni sustav koji eli biti pouzdan partner treba imatidcfiJlira-
nu i viziju, misiju, politiku, te strategijske i ciljeve. Na
svakog pothvata stoji vizija. Vizija se moe uspore-
diti sa stranama svijeta koje nisu cilj, ali su sigurna orijentacija pri kretanju u
prirodi. Vizija je, dakle, put. Da bi se realizirala vizija poslov-
nog sustava svaki njezin organizacijski dio i sve funkcije dobivaju jasno od-
aktivnosti. korak je definirat* individualnih aktivnosti UIlU-
tar funkcija i organizacijskih dijelova koji sadre ciljeve misije. U prvi plan
izbija poslovni proces na je i kraju kupac. Sada kupac, a Ile
diktira svojstva proizvoda i usluga.
Poslije odredivanja puta, treba definirati misiju poslovnog sustava. Misi-
ja je skup ciljeva koj i imaju oslonac u drutvenim vrednotama, po-
sebice u profitabilnosti i poslovnoj izvrsnosti. Osnovni elementi misije pos-
lovnoga sustava temelje se na uvjerenju da proizvod ili usluga zadovoljava
141
.

s
k
n,
ci
bi
Ir,
nj
jc
oc
dj
m(

Od,
149
2.