1.

Pojam organizacije:
Organizacija je društveni dogovor za postizanje zajedničkih ciljeva, koji nadzire vlastito
izvođenje i ima granice spram okruženja. Organizacija omogućava realizaciju
najslozenijih zadataka, proširuje opseg čovjekove individualne snage, jer organizacija od
tih individualnih snaga stvara društvenu snagu, ubrzava proces ostvarivanja zadataka,
odnosno skraćuje potrebno vrijeme za njegovo izvršenje i to je posebno vazno jer se
odgovarajućom organizacijom relativno smanjuju utrošci (radni i materijalni) za
postizanje istog rezultata.

2. Svrha postojanja organizacije:

Organizacija omogućava realizaciju najsloženijih zadataka, proširuje obim čovjekove
individualne snage, jer organizacija od tih individualnih snaga stvara društvenu snagu,
ubrzava proces ostvarivanja zadataka odnosno skraćuje potrebno radno vrijeme za
njegovo izvršenje, te se odgovarajućom organizacijom relativno smanjuju troškovi
postizanja istih rezultata.
Znacaj organizacije u drustvu: da objedinjuju resurse kako bi ostvarili zeljene ciljeve i
rezultate, da djelotvorno proizvode robu ili usluge, da olaksavaju inovacije, da se koriste
modernism proizvodima i informacijskim tehnologijama, da se prilagođavaju
promjenjivoj okolini i utječu na okolinu, da stvaraju vrijednosti za vlasnike, kupce i
zaposlene, da nađu rješenja stalnim izazovima raznolikosti, etike, motivacije i
koordinacije zaposlenih.

3. Sastavnice organizacije:
U sastavnice organizacije ubrajamo: ljude, pravila, ciljeve, proctor, djelatost, ustroj,
resurse i vrijeme.

4. Ciljevi organizacije:
Cilj organizacije jeste stvaranje klime koja dugoročno rezultira uspješnim poslovanjem
poduzeća. Da bi ciljevi bili ostvareni trebaju biti konkretno definirani i jasni. Upravo
ciljevi pomažu menadžerima da, u skladu s njima, alociraju ljude i resurse, te odrede
strategiju. Ciljevi moraju biti:
S specificni (specific)
M mjerljivi (measurable)
A ostvarljivi (achievable)
R realni (realistic)
T vremenski određeni (time based)

5. Teorije organizacije:
 Organizacijska teorija mora odgovoriti na pitanje kako će organizacije uspješno postizati
ciljeve (efektivnost) uz najmanju upotrebu svojih resursa (efikasnost).
Teorija organizacije daje odgovore na slj. pitanja:
- kako razumjeti organizaciju
- kako je oblikovati
- kako ona funkcionira
- na koji se način rješavaju odnosi u organizaciji
- kako njima efikasno upravljati itd.

Postoje 3 teorije organizacije: klasicna, neoklasicna i moderna teorija.

6. 3 sutpnja razvoja teorije:

7. Načelo organizacije po Fayolu:

Ubrajamo: podjela rada, autoritet (ovlastenja i odgovornost), disciplina, jedinstvo
zapovijedi, jedinstvo usmjeravanja, potcinjenost interesa pojedinaca zajednickim
interesima, nagrađivanje, centralizacija, hijerarhija, red, pravicnost, stabilnost
namjestenja, inicijativa, esprit de corps (u jedistvu je snaga).

8. 3 bitna svojstva japanskih preduzeca:

1. Drzavna planska regulacija
2. Skladan odnos između kapitala i rada (unutar preduzeca i na racionalnoj razini)
3. Duhovna tradicija nalaze nesebicno zrtvovanje za opce dobro

Kao prvo svojstvo mogli bismo navesti racionalno uplitanje drzave u gospodarski zivot
zemlje pa i poduzeća putem planskog usmjeravanja i uz pomoć snaznog bankarskog
sistema, gospodarske komore i raznih udruzenja poslodavaca i radnika. Drugo je
svojstvo uspostavljanje skladnih odnosa između kapitala i rada, kako unutar poduzeća,
tako i na nacionalnom planu zahvaljujući postojanju različitih mješovitih vijeća, komisija i
odbora na svim mogućim razinama na kojima usuglašavaju svoje interese. Treće, ali ne i
zadnje, svojstvo proizlazi iz duhovne tradicije japanskog društva koja izravno utječe na
nesebično angaziranje svih u cilju izvršavanja radnih, odnosno poslovnih zadataka koji
vode napretku poduzeća, tj. zemlje u cjelini.

9. Podjela organizacijskih teorija

5 pitanje

10. Porterov model:

U bilo kojoj industriji da se nalaze, organizacije su izravno izložene uticaju pet snaga
 konkurencije: pregovaračka moć kupaca, dobavljača, prijetnje supstituta, novih
konkurenata i opasnost od ulaska novih konkurenata. Ovaj model određuje i izbor
konkurentske strategije preduzeća, težnju ka postizanju tržišnog uspjeha, zauzimanje
željene pozicije. Svako preduzece provodi vlastitu konkurentsku strategiju kako bi se
izborilo za sto bolji polozaj i ostvarilo konkurentsku prednost.

11. Tradicionalna teorija organizacije:

Temelji se na proučavanju i realizaciji više međusobno povezanih teorija o čemu ovisi
(ne)uspijeh poduzeća:
- teorija preispitivanja
- teorija troškova
- teorija proizvodnje
- teorija ponude
Upravo struktura od koje se sastoji tradicionalna teorija daje smjernice njezina
djelovanja, a to je vrlo široko područje različitih tržišnih odnosa, djelovanje
konkurentskih poduzeća, monopolističkih, oligopolističkih poduzeća i dr.
Razvijena je isključivo kao kritika neoklasične mikroekonomske teorije, a nastoji se
usredotočiti i objasniti sam nastanak poduzeća i njegovo funkcioniranje. Prikazuje
reakciju poduzeća na moguće promjene u globalnom poslovanju (političkom i
gospodarskom), te posljedice koje proizlaze iz osnovnih učinaka poslovanja:
- cijene proizvoda ili usluga
- troškove
- zarade, te njihov međusoban odnos

12. Unutrasnji i vanjski faktori:

Unutrasnji (su pod kontorolom preduzeca): ciljevi i strategija, tip tehnologije koju
preduzece koristi, zadaci i misija preduzeca, ljudi
Vanjski (djeluju nenajavljeno, te traze da se preduzece njima prilagođava): drustveno-
kulturni, politicko-pravni, kupci i konkurencija, dostupna tehnologija koju preduzece
moze koristiti

13. Cilj i strategija preduzeca:

Jedan od najvažnijih čimbenika koji utječe na organizacijsku strukturu su ciljevi i
strategija preduzeća. Ciljevima se određuje budućnost preduzeća - oni predstavljaju
željeno stanje organizacije u budućnosti. Pri određivanju ciljeva potrebno je imati u vidu
"hijerarhiju ciljeva", koja mora respektirati odnos između dijelova i cjeline
=> ciljevi dijelova moraju biti u funkciji cjeline. Glavni cilj organizacije često se naziva
svrha ili misija preduzeća. Jedno od najvažnijih obilježja ciljeva jest mjerljivost ciljeva.
 Ciljevima se definira ono što poduzeće želi postići pa se strategija mora bazirati na
ciljevima preduzeća, dok se organizacijska struktura preduzeća temelji na
strategiji i ciljevima preduzeća.
Strategija je plan za međusobnu interakciju preduzeća s konkurentskom okolinom
radi postizanja organizacijskih ciljeva. Kako poduzeće može imati više ciljeva, isto tako
može imati i više strategija za ostvarenjetih ciljeva (preduzeće može za ostvarenje
jednog cilja koristiti vise strategija).

14. Pokazatelji velicine preduzeca:

Uobičajeno je da se veličina poduzeća mjeri s više parametara kao što su: broj
zaposlenih radnika, veličina ostvarenog ukupnog prihoda, veličina ostvarenog profita,
vrijednost osnovnih sredstava, udio poduzeća na trzištu ponude određenih proizvoda
odnosno usluga i tome slično.

15. Velika i mala preduzeca:

Velika preduzeca karakterisu osobine kao sto su: ekonomija obima, globalna orijentacija,
mehanička struktura, visoka i duboka organizacija, kompleksna složena organizacija,
timski rad, profesionalni specijalisti i menadžeri.
Mala preduzeca katakterisu osobine kao sto su: proizvodnja u malim količinama,
regionalna orijentacija, organska struktura, niska organizacija, jednostavna
organizacijska struktura, velika uloga poduzetnika.

16. Vrste poslovne okoline:

Okolina moze biti:
- Stabilna – promjene su spore i slabe, odgovara joj centralizirana organizacija
- Nestabilna – stalno mijenjanje konkurenata, brzo zastarijevanje proizvoda i usluga i
vladavine mjere, odgovara joj decentralizirana organizacija
- Jednostavna - mali broj čimbenika koji djeluju na preduzeće
- Slozena - veliki broj čimbenika koji djeluju na preduzeće

Osim ove četiri najvažnije dimenzije, ostale dimenzije okoline su također i: homogenost i
heterogenost, te koncentriranost i disperziranost

17. Sta je radno mjesto?

Radno mjesto je prostorno ograničeni dio preduzeća na kojem se nalazi sva potrebna
oprema i materijalni inputi, gdje jedan ili više radnika izvršavaju pojedinačni zadatak.
Uvjet za realizaciju procesa rada je da čovjek dovede u međusobnu vezu predmet rada i
sredstva.
18. Elementi radnog mjesta:
Radno mjesto cine sljedeci elementi:
- Covjek - radno mjesto nije izgrađeno prema određenom čovjeku nego prema
svakom radniku koji odgovara zahtjevima tog radnog mjesta.
- Oprema i drugi materijalni faktori - predstavljaju element radnog mjesta samo ako ih
čovjek može upotrebljavati tj. ako su usklađeni sa zadatkom radnog mjesta i sa
čovjekom na tom radnom mjestu.
- Prostor za rad s odgovarajućim radnim uslovima – materijalni uslov u kojima radno
mjesto djeluje

Ako nedostaje bilo koji od ovih elemenata, ne postoji ni radno mjesto.

19. Sta je radni zadatak?

Posebni zadaci u preduzeću mogu se raščlaniti na različit broj pojedinačnih zadataka. To
se raščlanjivanje postiže tzv. horizontalnom podjelom rada.
Radnim zadatkom određuje se samo ono što proizvođač (radnik) treba postići ali se
ne određuju i sredstva za rad kojima će to postići, kao ni drugi radni uslovi u kojima će
radnik (ili više njih) izvršiti svoj zadatak. Posao kao aktivnost u realizaciji pojedinih
zadataka može biti utvrđen tek nakon što se zna kakvim će sredstvima i u kojim
uslovima radnik (ili više njih) raditi.

20. Organizacijska pravila:

- radno mjesto mora biti osigurano i opskrbljeno zaštitnim sredstvima prema
propisima o higijensko-tehničkoj zaštiti,
- mora se osigurati dostatan prostor za smještaj ili odlaganje alata, materijala ili
poluproizvoda,
- na radnom jestu ne smiju se držati nikakvi suvišni ili nepotrebni predmeti,
- radna dokumentacija treba biti tako postavljena da se radnik može njome koristiti
bez upotrebe ruku,
- čovjek treba imati tako povoljan položaj da svoj rad može obaviti sa najmanjim
naprezanjem i bez zamaranja i slično...

21. Najcesce grupe radnih mjesta:

Uprava,glavni odjeli,odjeli,složene grupe i osnovne grupe.

22. Organizacijska struktura:

Predstavlja sveukupnost veza i odnosa svih činilaca proizvodnje,kao i sveukupnost veza i
odnosa unutar svakog pojedinog činioca proizvodnje odnosno poslovanja.
Elementi organizacijske strukture:
 -organizacija sredstava za proizvodnju i racionalno uredjenje prostora;
-organizacija ljudskog potencijala;
-rasclanjivanje zadataka sve do pojedinosti;
-organizacija unutarnjih odnosa i
-utvrdjivanje vremenskog redoslijeda poslova.
Pod elementi organizacijske strukture:
1.organizacija materijalnih faktora-organizacija materijalnih inputa i organizacija
opreme;
2.organizacija ljudskog rada-problemi vezani za organizaciju ljudi,odabir i popunjavanje
radnih mjesta itd.
3.rasclanjivanje zadataka-podjela ukupnog zadatka poduzeca na posebne i pojedinacne
zadatke.
4.organizacija upravljanja i menadzmenta-problematika upravljanja i organizacija
menadzmenta kao i ostalih medjusobnih odnosa.
5.organizacija vremenskog redoslijeda poslova-istrazivanje vremenske uskladjenosti svih
cinitelja proizvodnje i citavog toka proizvodnje i poslovanja.

23. Kvalitetna organizacijska struktura:

Kvalitetna organizacijska struktura mora osiguravati: ostvarivanje ciljeva
organizacije,optimalna podjela rada u organizaciji,puna paznja kljucnih funkcija u
organizaciji,efikasna uporaba svih raspolozivih resursa,fleksibilnost organizacije,jasno
alociranje odgovornosti,racionalna uporaba kvalifikacija,iskustva i specijalistickih
znanja,rad zaposlenih efikasnim timovima,zasnivanje na adekvatnom sistemu
informacija i komunikacija.

24. .Formalna i neformalna organizacijska struktura:

Formalna - rezultat procesa organizacijske izgradnje,propisana je i sluzbeno utvrdjena.
Neformalna - je skup relativno trajnih odnosa medju ljudima u organizaciji koji su se
razvili tokom njihovog zajednickog rada,a djeluju na formalne ciljeve organizacije.

25. Departmenalizacija:
Formiranje nizih organizacijskih jedinica u preduzecu. Razlicite vrste organizacijskih
struktura pokazuju i razlicite nacine povezivanja odnosno grupisanja poslova koje treba
obaviti u preduzecu te na osnovu toga formirati uze i sire organizacijske jedinice.

26. Vrste organizacijskih struktura:

Funkcijska,divizijska(proizvodna,geografska i o.s. prema klijentima),matrična,timska i
mrežna.
27. Funkcijska i divizijska:
Funkcijska-formiranje organizacijskih jedinica obavlja se prema odgovarajućim
poslovnim funkcijama u preduzecu,karakteristicna je za mala i srednja
preduzeca.Vrste:cista funkcijska i procesno orijentirana.

Divizijska- Oblikuje se po predmetnom ili teritorijalnom načelu. To znači da se svi

proizvodi vežu za odgovarajuće jedinice koje obuhvaćaju sve bitnije funkciji.Ova
organizacijska struktura pogodna je za srednja ili veća preduzeća koja imaju više
različitih proizvoda te kada su teritorijalne proizvodnje udaljene te kada je riječ o
masovnoj proizvodnji.Tri vrste:prema proizvodima,teritoriji i potrosacima.

28. Savremene vrste organizacijskih struktura:

T-oblik organizacije, virtuelna,mrezna,izvrnuta,organizacija paukove mreze,timska,front
ili back organizacija,ameba organizacija,fraktalna,klaster,heterarhije i hipertekst
organizacije.

29. Model funkcijske organizacijske strukture ce se primijeniti:

U malim i srednjim preduzecima koja proizvode jedan proizvod,odnosno pruzaju jednu
vrstu usluga.

30. Oblici funkcijske strukture preduzeca:

Početni,prijelazni i razvijeni oblik funkcijske strukture,procesno orijentirana.
- početni-karakterizira ga cinjenica da je broj organizacijskih jedinica u preduzecu
manji od broja poslovnih funkcija.
- prijelazni-broj formiranih funkcijskih organizacijskih jedinica jednak broju poslovnih
funkcija.
- razvijeni oblik-broj formiranih funkcijskih organizacijskih jedinica veći od broja
poslovnih funkcija.
- procesno orijentirana-atribut procesna pokazuje na to da se formiranje
organizacijskih jedinica u njoj obavlja prema fazama tehnoloskog procesa.

31. Prednosti i nedostaci funkcijskih organizacijskih struktura:

Prednosti: visok stupanj specijalizacije i podjele rada,strucno vodjenje i jedinstvena
koordinacija poslova,racionalna uporaba prostora i vremena,niski rezijski
troskovi,fleksibilnost komponiranja strukture;
Nedostaci: sporo ulaganje i prilagodjavanje promjenama u okolini i poslu,odustnost
saradnje i timskog rada menadzera,sporo i neadekvatno donosenje odluka,razvucenost
 linija kordinacije i komunikacije,neprikladnost za izgradnju funkcijskih mendzera sireg
formata.

32. Divizijska organizacijska struktura:

Se javlja kao posljedica rata i razvoja preduzeca koja su(uslijed diverzifikcije proizvodnje i
sirenja asortimana proizvoda) ekspanzijom na nova trzista te usmjeravanjem na
odredjene kategorije kupaca bila primorana mijenjati tradicionalnu funkcijsku strukturu.
Vrste:predmetna,teritorijalna,i orijentirana prema potrosacima.
Predmetna-svi poslovi vezani uz proizvodnju i realizaciju jednog proizvoda ili skupine
proizvoda medjusobno se povezuju u jednoj organizacijskoj jedinici.
Teritorijalna-kada poduzece djeluje na vecem geografskom podrucju,a posebno ako se
radi o internacionalnoj aktivnosti preduzeca.
Orijentirana prema potrosacima-podjela rada,grupiranje ili povezivanje srodnih poslova i
formiranje uzih funkcijskih jedinica se obavlja prema skupinama potrosaca.

33. Tri kategorije diverzificiranih preduzeca:

34. Karakteristike projektnih organizacija:
Ideja je skupiti najbolje talente koji stoje na raspologanju organizaciji da bi se rijesio neki
slozeni zadatak,uz odredjene troskove,za odredjeno vrijeme i uz zahtijevanu kvalitetu
obavljanja posla.Projekat je zaduzen,cjelovit,slozen pothvat cije se karakteristike i cilj
mogu definirati, a koji se mora ostvariti u odredjenom vremenu te zahtjeva koordinirane
napore nekoliko sluzbi odnosno zaposlenih radnika u tim sluzbama.

35. Čista projektna organizacija:

-Menadzeri su direktno vezani za direktora poduzeca;
-suradnici u projektu su potpuno izdvojeni iz hijerarhijske strukture-privremeno
napustaju svoje funkcijske organizacijske jedinice u kojima su stalno zaposleni;
-članovi projektnog tima čine jednu organizacijsku cjelinu,projektnu skupinu kojom
rukovodi projektni menadzer;
-članovi projektnog tima i strucno su i disciplinski odgovorni voditelju projekta dok traje
posao na projektu;
-orijentacija na izvrsenje zadatka i to u granicama predvidjenih troskova projekta i u
predvidjenom vremenu za realizaciju projekta.

36. Prednosti i nedostaci matricne organizacione strukture:

Prednosti:Naglašena fleksibilnost,pojačana koordinacija,poboljšano komuniciranje,veća
motiviranost zaposlenih i njihova odanost u organizaciji;
 Nedostaci:pojačana mogućnost konflikta zbog dualne odgovornosti članova i sukoba
interesa linijskog i projektno-proizvodno-programskog menadzmenta,sporije
odlucivanje,povećani troskovi zbog dvostrukog menadzmenta.

37. Karakteristike mrezne strukture:

Najveći broj mreža nije formaliziran te su u osnovi nehijerarhijske i bez formalne
organizacijske strukture (premda članice mreže, kroz različite oblike partnerstva, mogu
biti strukturirane s veoma niskom ili blagom hijerarhijom odnosno plitkom
organizacijskom strukturom).
Mrežna organizacija, povezujući međusobno poduzeća u mrežu, povezuje i njihove
strukture, ali ona time ne uspostavlja neku novu suprastrukturu ili nadstrukturu.
Svaki pojedinac ili tim izvršenje vlastitog zadatka može putem mreže koordinirati s
onima u mreži s kojima je povezano izvršenje njegovog zadatka.
Ako se mreža uhvati za neki čvor i podigne (treba obaviti posao, projekt) mreža sama
formira hijerarhiju, a kad se čvor pusti (posao, projekt obavljen) mreža se slegne te
nestaje hijerarhije. Podignuta mreža će trajati onoliko koliko traje obavljanje zadatka
(projekta).
Podigne li se čvor na nekom drugom mjestu, nastaje nova piramida itd...
Ribarska mreža može imati u jednom trenutku nekoliko hijerarhija (podignutih čvorova)
koje su privremene i različitih visina i broja razina (heterarhija-heterarchy ili suprotnost
od hijerarhije).
Struktura ribarske mreže je fleksibilna - u jednom trenutku viši manager može biti
podređen nižem manageru, odnosno podređeni može biti nadređeni svom manageru.
Dok su mreže unutar preduzeća u pravilu zatvorene, mreže između preduzeća, različitih
pravnih subjekata, su otvorenog tipa.

38. Centri odgovornosti:

Centri odgovornosti (Responsibilty Centers) predstavljaju organizacijske jedinice
određenog stupnja autonomije, a koje su odgovorne za ostvarenje unaprijed utvrđenih
ciljeva sukladnih ciljevima preduzeća.
Razlikujemo četiri osnovna tipa centara odgovornosti:
Troškovni centri (Cost Centers)
Prihodni centri (Revenue Centers)
Profitni centri (Profit Centers)
Investicijski centri (Investment Centers)

39. Pojam i karakteristike virtuelne organizacije:

Virtualna organizacija = nehijerarhijska organizacija nezavisnih kompanija koje
samostalno odlučuju o ulasku u mrežu virtualne organizacije s drugim kompanijama s
kojima razmjenjuju sirovine, materijale, informacije, znanje, tehnologiju, istraživanje i
razvoj, proizvode i usluge.
Osobine virtualne organizacije:
 fleksibilnost, prilagodljivost i modularnost,
 međusobno povjerenje partnera u mreži,
 temelji se na IT-u,
 težnja za izvrsnim performansama te savršenom zadovoljavanju potreba kupaca,
 dijeljenje resursa, kapaciteta, infrastrukture i troškova,
 učeća organizacija – organizacija koja stalno uči.