1.

Pojam organizacije

Riječ organizacija potječe od grčke riječi organon

- označava alat, instrument, spravu, napravu, oruđe, ali i pravljenje,
stvaranje organizacije
Organon označava značava i organe tj. dijelove tijela koji obavljaju određene
funkcije u organizmu bilo kojeg živog bića

Pojam organizacije
- Organizacije čovjeka prate od rođena do smrti – svaki dio života, čovjek
je povezan s organizacijama
- obitelj – temeljna jedinica organizacije društva (mikroorganizacije)
- školski sustav, zapošljavamo se u organizacijama, kupujemo proizvode
od određenih organizacija, putujemo prijevoznim sredstvima koje
također netko organizira
Organizacija – sve što nas okružuje, a čovjekov je proizvod, organizacije su ili
rezultati, odnosno proizvodi organizacije
- sve što nas okružuje u prirodi također su proizvodi organizacije, ali to je
rezultat samoorganizacije
- morski svijet u organizaciji (instinkt) – nije organizacija u samom smislu
te riječi nego samoorganizacija
Samoorganizacija je vrhunac organizacije kojem težimo i u društvenim
organizacijama

Organizacija ima višestruko značenje:

1. Pod organizacijom se razumijeva skup osoba ili društva od manjih
udruženja pa sve do Ujedinjenih naroda
2. Organizacijom se označava djelatnost (organiziranje) ili stanje koje je
postignuto organiziranjem (poredak, ustroj, sustav, struktura)
3. U ekonomici organizacijom označavamo sustavno i plansko sređivanje
odnosa ljudi i predmeta (stvari) sa svrhom da se ostvari ekonomski
(proizvodni) cilj

Organizacija je u općem smislu svjesno udruživanje ljudi kojima je cilj da

odgovarajućim sredstvima ispune određene zadatke, s najmanje mogućim
naporom na bilo kojem području rada i života.
Ova definicija organizacije uključuje šest ključnih elemenata (bitnih obilježja)
svake organizacije:
1. svjesno udruživanje ljudi – mora biti svjesno
2. cilj kao odrednica organizacije
3. odgovarajuća sredstva – sredstva pomoću kojih ispunjavamo zadatke i
idemo ka cilju
4. određeni zadatci – organizacija točno određenih zadataka
5. najmanji mogući napor – cilj je da ostvarimo veći uspjeh u kraćem
vremenskom roku
6. univerzalno obilježje

Svrha i važnost organizacije;

- organizacija nije jednako važna svima – tako će se npr. u zemljama s
razvijenom kulturom kašnjenje zrakoplova ili vlaka mjeriti u sekundama,
minutama (Japan), a negdje u satima (Indija)
- o važnosti organizacije najbolje se može vidjeti u elementarnim
nepogodama ili prirodnim katastrofama (loša organizacija)

Organizacija pruža brojne prednosti u usporedbi s mogućnošću da ljudi rade

sami:
1. omogućuje realizaciju najsloženijih zadataka (npr. više ljudi koji rade na
jednom projektu)
2. od čovjekove individualne snage stvara društvenu snagu (mravi u
organizaciji, stvara se društvena snaga kada se više ljudi zalaže za nešto)
3. skraćuje vrijeme koje je potrebno da se izvrše zadatci (više ljudi će u
kraćem vremenu obaviti posao nego kada bi taj isti posao radio svatko za
sebe)
4. smanjuje troškove (radne i materijalne) za postizanje istog materijala
5. omogućuje sinergiju kao rezultat zajedničkog rada (zbir ukupnih dijelova
nečega je veći nego svaki posebno), 1+1=3

Organizacija stvara vrijednosti za različite interesno-utjecajne skupine

(dionike) – procesom konverzije inputa u outpute

INPUTI ORGANIZACIJE – organizacija dobiva inpute iz svoje okoline

- sirovine, novac, kapital, ljudske resurse, informacije i znanja, kupce
usluga uslužnih organizacija
PROCES KONVERZIJE U ORGANIZACIJI – organizacija transformira inpute i
dodaje im vrijednosti
- strojeve, računala, vještine i sposobnost ljudi
OUTPUTI ORGANIZACIJE – organizacije šalju outpute u svoju okolinu
- gotove proizvode, usluge, dividende, plaće, vrijednost za interesno-
utjecajne skupine
OKOLINA ORGANIZACIJE – prodaja outputa omogućuje organizaciji nabavu
novih inputa
- kupaca, dioničara, dobavljača, distributera, vlada, konkurenata

Zašto postoje organizacije?

1. Da objedine resurse kako bi ostvarile željene ciljeve i resurse
2. Da djelotvorno proizvode robu i/ili usluge
3. Da olakšaju inovacije
4. Da se koriste modernim proizvodnim i inf. tehnologijama
5. Da se prilagođavaju promjenjivoj okolini i utječu na okolinu
6. Da stvaraju vrijednosti za vlasnike, kupce i zaposlene
7. Da nađu rješenja stalnim izazovima raznolikosti, etike, motivacije i
koordinacije zaposlenih

Organizacija kao znanstvena disciplina pojavila se kao posljedica razvoja

teorije organizacije i znanosti o organizaciji (potkraj 19. i na početku 20. st.)
- Organizacija kao znanost treba dati odgovore na pitanja kako i pomoću
kojih se metoda može uspostaviti optimalna organizacija
 2.ORGANIZACIJA KAO PRAKTIČNA DISCIPLINA

Ciljevi organizacije:
- ciljevi su putokaz, smjer u kojem organizacija treba ići
- svakoj su organizaciji potrebni jasni ciljevi (bez obzira na veličinu, dob ili
djelatnost kojom se bavi, tehnologije kojima se koristi u oblikovanju
svoje djelatnosti, proizvode ili usluge koje proizvodi itd.)

Što je organizacija veća, složenija i više izložena konkurenciji na tržištu, to je i

važnost ciljeva za nju veća.

Karakteristike dobro postavljenih ciljeva:

o SMART („pametni ciljevi“)
1. specifični
2. mjerljivi
3. ostvarivi
4. realni
5. vremenski određeni

OSNOVNE VRSTE CILJEVA:

1. Koncept cilja kao namjere ► usmjeren je na razloge zbog kojih organizacija
postoji – dva glavna cilja su opstati i razvijati se (PRIMJER: opstanak na
postojećem tržištu)
2. Koncept cilja kao usmjerenja ► veže se uz smjer kretanja organizacije,
odnosno djelovanja (PRIMJER: rast na određenom tržištu)
3. Koncept cilja kao rezultata ► veže se uz konkretan poslovni rezultat koji
organizacija želi postići (PRIMJER: povećanje prodaje 5%)

USKLAĐENOST CILJEVA PO POJEDINIM RAZINAMA MENADŽMENTA

1. operativni ciljevi (najniža razina menadžmenta)
operativni ciljevi, ciljevi i zadaci radnih grupa
2. taktički ciljevi (menadžment srednje razine)
ciljevi divizija
3. taktički ciljevi (menadžment srednje razine)
korporacijski ciljevi
ULOGA ORGANIZACIJE U DRUŠTVU:
1. Organizacija i pojedinac
2. Organizacija i zajednica
3. Organizacija i organiziranje
4. Efikasnost i efektivnost organizacije

1. Organizacija i pojedinac
• LJUDI SU NAJVAŽNIJI DIO SVAKE ORGANIZACIJE ► nema i ne može biti
organizacija bez ljudi
• Organizacija počinje s pojavom čovjeka jer se njome počeo baviti
istovremeno s početkom obavljanja korisnog proizvodnog rada s kojim je, uz
pomoć sredstava za rad, preoblikovao predmete rada u raznovrsne proizvode,
a u cilju podmirivanja svojih životnih potreba
•Čovjek nije nikada mogao, a ni danas ne može, bez organizacije ► u svakom
razdoblju svoga života, mada ponekad i nije bio svjestan, stalno je pripadao
raznovrsnim organizacijama
• S povećanjem broja organizacija kojima pojedinac pripada povećava se i
potreba za njihovom što boljom organizacijom
• Kao što organizacija ima svoje ciljeve, svoje ciljeve imaju i
pojedinci u organizaciji
• Ciljevi pojedinaca trebali bi biti usklađeni s ciljevima organizacije
kao cjeline
TAJNA USPJEHA svake poslovne organizacije je postizanje ravnoteže između
privatnog i poslovnog života njenih zaposlenika

2. Organizacija i zajednica

Sve su organizacije smještene u nekoj zajednici i tako utječu na nju, kao što i
zajednica utječe na njih.
Mogući pozitivni utjecaji: napredak zajednice, porast zaposlenosti, rast
zajednice, unapređenje i izgradnja infrastrukture, porast životnog standarda
njezinih građana
Mogući negativni utjecaji: ekološke nezgode ili katastrofe, porast
nezaposlenosti, pad standarda građana

GLAVNE INTERESNO-UTJECAJNE SKUPINE I NJIHOVA OČEKIVANJA

vlasnici i dioničari - financijski povrat
vjerovnici -kreditna sposobnost, fiskalna odgovornost
vlada - poštivanje zakona i propisa, fer konkurencija
zaposleni – zadovoljstvo, plaća, nadzor
zajednica - korporacija kao dobar pripadnik društva, doprinos interesima
zajednice
kupci - visoka kvaliteta robe i usluga, usluge, vrijednost
menadžment – efikasnost, efektivnost
sindikati - plaće zaposlenima, povlastice
dobavljači - uspješne transakcije, prihod od prodaje

3. Organizacija i organiziranje
Organiziranje je proces povezivanja ljudi i sredstava u kojemu se ostvaruju
ciljevi organizacije
Organizacija je stanje, tj. rezultat procesa organiziranja

o Proces organiziranja obuhvaća:

1. identifikaciju i klasifikaciju svih potrebnih poslova i aktivnosti u
organizaciji
2. grupiranje tako identificiranih aktivnosti u uže i šire organizacijske
cjeline
3. dodjeljivanje tako grupiranih poslova menadžeru koji ima ovlasti da
nadzire provođenje aktivnosti te
4. horizontalnu i vertikalnu koordinaciju u organizacijskoj strukturi

• Organiziranje je jedna od dužnosti menadžera

• Najvažniji je zadatak organiziranja odrediti uloge ljudima koji rade zajedno

- ljudi će najbolje raditi zajedno ako precizno i jasno znaju koje su njihove
uloge, koji su zadaci što ih trebaju obaviti, tj. tko treba što raditi

Kvaliteta organiziranja brzo se uočava u funkcioniranju organizacije

postojanjem ili nepostojanjem disfunkcija u organizaciji
Npr.
- preklapanje pojedinih poslova što ih obavljaju dvije ili više osoba ili
organizacijske jedinice (PREKLAPAJUĆA ODGOVORNOST)
- postojanje poslova u organizaciji koje nitko ne obavlja (JAZ
ODGOVORNOSTI)

4. Efikasnost i efektivnost organizacije

a) Efikasnost ► odnosi se na interne poslove u organizaciji
- izražava se količinom resursa upotrijebljenih za proizvodnju jedinice
proizvoda i može se mjeriti kao omjer inputa i outputa
b) Efektivnost ► širi koncept koji upozorava na stupanj ili razinu ostvarivanja
ciljeva organizacije

Ili jednostavnije:
• Efikasnost znači raditi stvari na pravi način
• Efektivnost znači raditi prave stvari

MJERENJE EFIKASNOSTI I EFEKTIVNOSTI

• Efikasnost se mjeri egzaktnim kvantitativnim pokazateljima, kao odnos
utrošenog materijala, opreme i rada u odnosu na normativ

• Efektivnost se mjeri ostvarivanjem ciljeva organizacije, koji mogu (ali i ne

moraju) biti kvantitativno izraženi ► treba uzeti u obzir kvalitativne
pokazatelje (npr. zadovoljstvo radnika i/ili kupaca, doprinos zajednici itd.)

VRSTE ORGANIZACIJA:
1. s obzirom na ciljeve
2. prema provođenju procesa organiziranja
3. s obzirom na ostale kriterije
- vrste organizacija - misli se na različite klasifikacije organizacija kao institucija
- obzirom na različite kriterije klasificiranja organizacija, jedna te ista
organizacija može biti klasificirana u različite vrste, po većem broju kriterija

1. Organizacije s obzirom na ciljeve

- dijele se na gospodarske i negospodarske -> prema ciljevima zbog kojih
se osnivaju organizacije
a) Gospodarske (ekonomske ili profitne) organizacije ► proizvode
određene proizvode ili pružaju usluge u zamjenu za neki oblik plaćanja s
konačnim ciljem da svojim vlasnicima ili osnivačima osiguraju dobit
(profit) - različiti tipovi trgovačkih društava

VAŽNO: Profitne organizacije mogu, na kraju obračunskog razdoblja, ostvareni

profit isplatiti osnivačima u obliku dividende (nakon plaćanja poreza na dobit)!

b) Negospodarske (neprofitne) organizacije ► na usluzi su pojedincima

bez zahtijeva da korisnik podmiri potpune troškove za ono što dobiva od
organizacije, a cilj im nije ostvarivanje profita - dobrotvorne
organizacije, javne škole, vjerske organizacije, vladine organizacije,
udruge, klubovi, športske momčadi
VAŽNO: Neprofitne organizacije ostvareni višak prihoda nad rashodima mogu
upotrijebiti samo za financiranje svoje osnovne djelatnosti!

VRSTE ORGANIZACIJA PREMA PROVOĐENJU PROCESA ORGANIZIRANJA

► VRSTE ORGANIZIRANJA
1. prema opsegu
2. prema načinu provođenja
3. prema koncepciji rukovođenja i upravljanja
4. prema trajanju rada na organizaciji
5. s obzirom na postojanje organizacije

1. ORGANIZIRANJE PREMA OPSEGU

Potpuno
• odnosi se na cjelokupno poslovanje
• sustavna i kritička analiza organizacije
• proces ne ide od pojedinih organizacijskih dijelova, već od ukupne
organizacije

Djelomično
• manje organizacijske promjene
• organizacijske promjene provode se na ograničenom području
• kritički se ne istražuje cjelokupna postojeća organizacija

2. ORGANIZIRANJE PREMA NAČINU PROVOĐENJA:

Individualno
• organizacijske probleme rješava na individualan i specifičan način
• analizira sve pozitivne i negativne strane postojećih organizacijskih rješenja

Shematsko
• organizacijske promjene obavljaju se prema unaprijed utvrđenim shemama
• primjena u velikim i zemljopisno rasprostranjenim poduzećima
• ista organizacijska načela i principi u svim jedinicama

3. ORGANIZIRANJE PREMA KONCEPCIJI RUKOVOĐENJA I UPRAVLJANJA:

Centralizacija
• hijerarhijski utvrđena organizacijska struktura
• svako mjesto u hijerarhijskoj ljestvici ima točno utvrđene zadatke
• inicijativa i poticaj za rad potječe od hijerarhijskih mjesta
• odgovornost za rad na menadžerima

Decentralizacija
• upravljanje i rukovođenje prenosi se s centralnih organa na niže organe
• pitanje opsega i karaktera prenošenja ovlaštenja s viših na niže organe

4. ORGANIZIRANJE PREMA TRAJANJU RADA:

Jednokratno
• problemi se rješavaju na ograničenom području u relativno kratkom roku
• krije opasnost kampanjskog načina rješavanja problema
• prave koristi donosi tek ako se oslanja na dugoročni plan razvoja

Postupno
• upotrebljava se kod većih organizacijskih zahvata
• uključuje sustavni rad na rješavanju problema
• = provođenje dugoročnih organizacijskih promjena
• može se realizirati većim brojem jednokratnih organizacijskih postupaka

5. ORGANIZIRANJE S OBZIROM NA POSTOJANJE ORGANIZACIJE:

Organizacija
• odnosi se na novo osnovano poduzeće ili instituciju

Reorganizacija
• odnosi se na postojeću organizaciju (poduzeća, škole, javne službe)
• = skup mjera i organizacijskih napora čiji je cilj promjena organizacijske
strukture i organizacije procesa poduzeća radi poboljšanja rezultata rada

I organizacija i reorganizacija obuhvaćaju cjelokupan proces i način organizacije

i reorganizacije

Obilježja organizacije;
1. Naziv ili tvrtka
2. Ciljevi
3. Pravila
4. Struktura
5. Položaj ili pozicija
6. Lanac ovlasti
7. Moć
8. Izvješća
9. Ljudi
10. Granice organizacije
 3. Teorije i načela organizacije

Dva temeljna razdoblja razvoja organizacije:

a) predznanstveno proučavanje organizacije ► materijalni tragovi različitih civilizacija i
kultura te zapisi koji nastaju u okviru razvoja filozofije
b) znanstveno proučavanje organizacije ► započelo je tek krajem 19. stoljeća; do danas je
iznjedrilo mnoštvo različitih škola i teorijskih smjerova

Na pojavu organizacije kao znanosti utjecali su:

a) razvoj tehnike i tehnologije
b) razvoj ljudskog znanja
c) društveno-političke okolnosti

Teorije organizacije s obzirom na vremensko razdoblje kada se pojavljuju:

1. prethodna proučavanja organizacije (organizacija u drevnim vremenima ,organizacija u

srednjem vijeku, organizacija u vrijeme industrijske revolucije)
2. klasična teorija organizacije (F. W. Taylor: otac klasične teorije organizacije, H. Fayol:
otac teorije menadžmenta, M. Weber: otac birokratske teorije organizacije)
3. neoklasična teorija organizacije
4. moderne teorije organizacije (+najnovije teorije) -> (sustavski pristup organizaciji,
situacijski ili kontingencijski pristup organizaciji, kvantitativni pristup organizaciji)

Prethodna proučavanja organizacije (1)

• U borbi s prirodom, radi preživljavanja, čovjek se morao na neki način organizirati
(da bi osigurao hranu i sigurnost)
• Povijest organizacije kao iskustva i prakse stara je koliko i povijest ljudi na zemlji
• Stvaranjem zajednica organizacija je ljudima postajala još potrebnija
• Već se tada javila prirodna podjela rada između muškaraca i žena pa su muškarci bili
lovci, a žene skupljačice plodova

Prvom prirodnom podjelom rada uspostavljeno je jedno od temeljnih načela organizacije, tj.
načelo podjele rada posljedica kojeg je specijalizacija u obavljanju pojedinih poslova.

1. PRETHODNA PROUČAVANJA ORGANIZACIJE

A) Organizacija u drevnim vremenima
B) Organizacija u srednjem vijeku
C) Organizacija u vrijeme ind. revolucije

Prvom prirodnom podjelom rada uspostavljeno je jedno od temeljnih načela organizacije, tj.
načelo podjele rada posljedica kojeg je specijalizacija u obavljanju pojedinih poslova

A) Organizacija u drevnim vremenima

Babilonci ► prvi pisani dokazi o pothvatima sličnim organizaciji su u Hamurabijevom
zakoniku (282 članaka)
Egipćani ► monumentalne građevine poput piramida, sustavi navodnjavanja, centralizacija
kao oblik vlasti
Židovi ► egzodus iz Egipta pod vodstvom Mojsija u Obećanu zemlju oko 1290. g. pr. Kr.
Grci ► uspostavljaju pogodne organizacijske oblike upravljanja u gradovima i državi,
projektni menadžment (prve Olimpijske igre 776. g. pr. Kr.)
Rimljani ► organizacija Carstva, graditeljstvo (cesta, akvadukti, arena…), način ratovanja
Kinezi ► Kineski zid dug 3 500 km je spomenik iznimnim ljudskim naporima, ali i organizaciji
kao praksi

B) Organizacija u srednjem vijeku

Feudalizam i feudalno društvo ► većina tradicija i običaja bazira se na običajnom pravu
Katolička crkva ► najnaprednija organizacija toga vremena, s jasnom i plitkom hijerarhijom
Mlečani ► dvojno knjigovodstvo (1340. g.), proizvodna tehnika montažne trake (1436. g.) •
Leonardo da Vinci ► raspravlja o planiranju zadataka i mogućnosti racionalizacije rada
Niccolo Machiavelli ► djelo Vladar sadrži niz doprinosa za područje organizacije i
menadžmenta

Srednji vijek se ne može pohvaliti velikim doprinosima organizaciji kao praksi, no ovo su
razdoblje obilježile neke od najvećih povijesnih ličnosti koje su se usputno bavile nekim
problemima organizacije.

C) Organizacija u vrijeme ind. revolucije

Industrijska revolucija koja je započela potkraj 18. st. izumom parnog stroja 1765. (James
Watt) prava je revolucija u razvitku organizacije.

Vodena para, kao nova pogonska snaga, omogućila je prelazak s ručnog na strojni rad ►
početak ind. proizvodnje, javlja se radništvo i nastaje kapitalizam

• Galileo Galilei ► izučavao je problem radnog umora koji smanjuje čovjekovu

efikasnost
• Adam Smith ► naglasio značenje podjele rada kao temeljnog principa organizacije
(u proizvodnji pribadača radnik može proizvesti do 240 puta više nego da sve radi
sam)
Određeni doprinos razvoju organizacijske misli nalazimo i u doba marksizma (podjela rada,
specijalizacija, kooperacija itd.)

2. KLASIČNA TEORIJA ORGANIZACIJE

F. W. Taylor: otac klasične teorije organizacije
H. Fayol: otac teorije menadžmenta
M. Weber: otac birokratske teorije organizacije

Klasična ili tradicionalna teorija (škola) organizacije formirala se kao konzistentan teorijski
pristup utemeljen na:
• "anatomiji" organizacije
• njenoj formalnoj strukturi
• podjeli rada i specijalizaciji
• rasponu kontrole
• hijerarhiji
Pripadnici klasične teorije okupirani su tehničkom stranom organizacije, nastojanjem da se
raspoloživim proizvodnim čimbenicima postigne maksimalna efikasnost proizvodnje i
poslovanja.

Ljudski čimbenik ovdje je zanemaren jer se smatralo da radnik ne zna raditi i da je

zainteresiran samo za plaću.

FREDERICK W. TAYLOR (1856.-1915.)

• Organizaciji je dao eksperimentalni karakter
• "Otac" studija rada ► određivanje vremena koje je potrebno za izvođenje svake pojedine
radne operacije
• Glavna orijentacija je na proizvodnju sa svrhom poboljšanja efikasnosti i otklanjanju svih
gubitaka
• Taylorov sistem praktično je u svoje tvornice uvodio H. Ford

Osnovni principi znanstvenog upravljanja su:

• utvrditi najbolji način i najkraće vrijeme obavljanja operacija
• planirati i organizirati pripremu rada
• osigurati odgovarajuća sredstva i alat, materijal i upute za rad
• provesti selekciju radnika, kontrolu i nagrađivanje učinka

HENRY FAYOL (1842.-1925.)

• Posebno razmatra probleme upravljanja

Cjelokupnu aktivnost organizacije dijeli u šest grupa poslova (funkcija):

1. tehničko-proizvodni poslovi
2. komercijalni poslovi
3. financijski poslovi
4. računovodstveni poslovi
5. poslovi sigurnosti
6. upravni (administrativni) poslovi (planiranje, organiziranje, naređivanje, koordiniranje,
kontroliranje)

• Fayola smatraju ocem modernog menadžmenta jer je prvi pristupio menadžmentu kao
posebnoj, najvažnijoj funkciji i procesu u organizaciji

Fayol je postavio i 14 načela organizacije:

1. podjela rada
2. autoritet
3. disciplina
4. jedinstvo komande
5. jedinstvo usmjeravanja
6. podređivanje pojedinačnih interesa općim interesima
7. nagrađivanje
8. (de)centralizacija
9. linija autoriteta
10. red
11. jednakost
12. stabilnost i trajnost osoblja
13. inicijativa
14. harmonija i jedinstvo osoblja (duh zajedništva)

Fayol tvrdi da se kvaliteta i efikasnost organizacije ne određuju njenom strukturom, nego i

kvalitetom ljudi u organizaciji (što ga čini donekle netipičnim predstavnikom klasičnog
pristupa).

MAX WEBER (1864.-1920.)

Weber je osnivač tzv. birokratske organizacije, a birokraciju smatra najracionalnijim
oblikom društvene organizacije.

Prema Weberu, birokracija je vladavina pomoću znanja, a predstavlja visok stupanj podjele
rada, u kojoj svaki član organizacije zauzima određen položaj i ima točno utvrđena prava i
obveze

Birokracija = mehanizam koji sustavno usklađuje rad velikog broja pojedinaca i s najvećom
mogućom efikasnošću ostvaruje postavljene zadatke i ciljeve u gospodarstvu, državnoj
upravi, vojsci i sl.

Birokratsku organizaciju karakterizira stroga hijerarhičnost i formalizacija svih odnosa u

organizaciji.
Ključne postavke birokratske organizacije: hijerarhija, pravila i procedure, autoritet i
struktura.

Prednosti birokracije prema Weberu: točnost, brzina, jednoobraznost i konzistentnost

djelovanja i poslovanja, trajnost, mjerljivost rezultata, predvidljivost, stroga podčinjenost i
efikasnost.
Nedostaci i ograničenja birokracije: rigidnost, nefleksibilnost, pasivnost i inertnost
zaposlenih te sporost odlučivanja.

3. NEOKLASIČNA TEORIJA ORGANIZACIJE

Elton Mayo (1880. – 1949.) i suradnici započinju istraživanja u Howthorne Plant of Western
Electric Company ► prva velika sustavna i dugotrajna istraživanja u industriji (21.000
radnika u pet godina), vezana uz radnu efikasnost

Neoklasična teorija organizacije stavlja u fokus proizvodnu efikasnost te istodobno

“harmoniju” radnika.
Primjenjuje većinu postavki klasične teorije, ali sa sociopsihološkom dimenzijom; stoga se
još zove i teorija ponašanja, teorija o međuljudskim odnosima itd.

Najvažniji predstavnici neoklasične teorije organizacije: E. Mayo, A. Maslow, F. Herzberg, R.

Likert i dr.
Najvažnije značajke neoklasične teorije su:
1. potrebe i motivi radnika
2. neformalna organizacija
3. komunikacija
4. participacija
5. rješavanje konflikata
6. ponašanje i stil rukovodilaca
7. upotreba moći
8. organizacijske promjene

MODERNE TEORIJE ORGANIZACIJE:

1. Sustavski pristup organizaciji
2. Situacijski ili kontingencijski pristup organizaciji
3. Kvantitativni pristup organizaciji

Moderne teorije organizacije javile se kao odgovor na izazove vremena koji se više nisu
mogli rješavati na dotadašnji način.
Moderne teorije organizacije organizaciju vide kao otvoren sustav u stalnoj interakciji sa
svojom okolinom.

Razvoju modernih teorija organizacije uvelike su pridonijele i neke druge znanosti:

a) kibernetika (znanost o upravljanju složenim dinamičnim sustavima)
b) teorija sustava
c) matematika (matematički modeli u odlučivanju i sl.), itd.

1. SUSTAVSKI PRISTUP ORGANIZACIJI

Definira organizaciju kao otvoren sustav koji je u stalnoj interakciji s okolinom.

- organizacije se sastoje od većeg broja podsustava, svakog sa svojim inputom,

transformacijom i outputom

INPUTI
sirovine
ljudski potencijali
kapital
tehnologija
informacije
TRANSFORMACIJA
radne aktivnosti zaposlenih
aktivnosti menadžmenta
tehnologija i metode operacija
OUTPUTI
proizvodi i usluge
financijski rezultati
informacije
znanje
razvoj LJP-a
 2. SITUACIJSKI PRISTUP ORGANIZACIJI

Ističe brojnost i međupovezanost unutarnjih i vanjskih faktora koji utječu na organizaciju.

TEMELJNA POLAZIŠTA:
• Temelji se na prilagođavanju organizacije svakoj konkretnoj situaciji uz poštovanje
utjecaja različitih čimbenika na oblikovanje organizacije
• Potrebno je prepoznati najvažnije, tj. one čimbenike koji najviše utječu na svaku
pojedinu organizaciju
• Bit ovoga pristupa organizaciji je u tome da različitim situacijama odgovaraju
različite vrste organizacije
• Ovaj pristup i danas je dominantna teorija organizacije, a posebno je važan u
uvjetima globalizacije, kada se broj situacijskih varijabli povećava, što utječe i na
složenost organizacije

3. KVANTITATIVNI PRISTUP ORGANIZACIJI

Kvantitativni pristup organizaciji označava uporabu kvantitativnih tehnika i matematičkih

modela kako bi se poboljšalo menadžersko odlučivanje i rješavanje kompleksnih
poslovnih problema.

- usmjeren na donošenje odluka, ekonomsku efikasnost, matematičke modele i uporabu

računala

Počeo se razvijati tijekom 2. svjetskog rata zbog potrebe rješavanja velikih i kompleksnih
logističkih problema vezanih uz brzo i efikasno prebacivanje i raspoređivanje golemih
količina opreme i ljudstva.

OSNOVNA NAČELA ORGANIZACIJE:

1. podjela rada i specijalizacija
2. disciplina
3. racionalizacija
4. mehanizacija, automatizacija, robotizacija
5. tipizacija
6. normizacija (standardizacija)
7. kooperacija

1. PODJELA RADA I SPECIJALIZACIJA

o Podjela rada je temeljno načelo svake organizacije ► organizacija je nužna tek
kada se rad dijeli između dvoje ili više ljudi kako bi se povezali i koordinirali
podijeljeni radovi
o Podjela rada se odnosi na stupanj specijalizacije poslova
o Menadžeri u svakoj organizaciji dijele ukupan zadatak organizacije na specifične
poslove, zadatke i aktivnosti i time određuju opseg specijalizacije svakog posla
o Bez podjele rada nema ni specijalizacije, a specijalizacija je posljedica i rezultat te
podjele
 o Ako je podjela rada dublja, specijalizacija će biti jače naglašena i obratno

PREDNOSTI SPECIJALIZACIJE
1. mogućnost povećanja proizvodnosti (jer kada je pojedinac koncentriran na određeni
posao ili mali broj zadataka, može postići visoku razinu učinka)
2. mogućnost nadgledavanja većeg broja zaposlenih
3. skraćivanje vremena potrebnog za obuku (osposobljavanje)
4. veća kvaliteta proizvoda i usluga (jer svatko radi ono u čemu je najbolji, tj. za što je
specijaliziran)
5. mogućnost ostvarivanja složenih projekata koji se bez podjele rada i specijalizacije ne
bi mogli ostvariti

NEDOSTACI SPECIJALIZACIJE
1. najveći nedostatak je stvaranje velikog broja jednostavnih poslova koji uzrokuju
dosadu, monotoniju i umor zaposlenih, vrhunac čega je rad na tekućoj vrpci

Odgovori na nedostatke specijalizacije su:

1. uvođenje robotizacije u proizvodnju u zamjenu za monotone, repetitivne, rutinske
poslove koje su dotad obavljali radnici na tekućoj vrpci
2. obogaćivanje poslova, tj. despecijalizacija upravo onih poslova koji zbog pretjerane
specijalizacije izazivaju nezadovoljstvo zaposlenih
3. timski rad u kojem se gube oštre granice podjele rada i specijalizacije između članova
u timu

2. DISCIPLINA
Jedno je od temeljnih načela organizacije i uvjet za normalan život i upravljanje
organizacijom

Postoje razne vrste:

1. planska disciplina ► izražava se u obavljanju planom predviđenih zadataka, u
održavanju planom predviđenih količina i rokova i sl.
2. tehnološka disciplina ► održavanje tehnološkog procesa u onom planu u kojem je
on koncipiran, projektiran i postavljen
3. organizacijska disciplina ► održavanje postojeće organizacije poduzeća (utvrđene
organizacijske strukture, utvrđenih putova komuniciranja…)
4. radna disciplina ► sinteza svih oblika discipline, sastoji se u svjesnom i savjesnom
ispunjavanju svih radnih dužnosti (npr. redoviti dolazak na posao)

3. RACIONALIZACIJA
1. Uklanjanje štetnih razmaka i hodova ► tehnološki proces treba se odvijati neprekidno, a
između pojedinih operacija ne smije biti praznih hodova (niti vremenski niti prostorno)
2. Predviđanje ► unaprijed je potrebno utvrditi sve faktore koji bi u budućnosti mogli
utjecati na tok poslovnog procesa
3. Pripremanje ► priprema tehničkih i drugih predradnji u vezi s faktorima proizvodnje
(mjere sigurnosti, istraživanje tržišta, pripremanje dokumentacije i rokova, osposobljavanje
radnika za posao)
4. Ujednačavanje ► poslovni proces bi u svim svojim dijelovima trebao biti sastavljen od što
ujednačenijih elemenata
5. Spajanje jednakih elemenata ili jednakih procesa ► podrazumijeva spajanje dva ili više
jednakih elemenata ili procesa (prostorno i vremenski)

4.MEHANIZACIJA
- zamjena mišićnog čovjekova rada radom strojeva
- mehanizacija smanjuje čovjekova naprezanja pri radu

Ciljevi mehanizacije:
• oslobađanje čovjeka teškog fizičkog rada
• oslobađanje čovjeka od štetnog rada po zdravlje
• povećanje proizvodnosti rada
• poboljšanje kvalitete proizvoda

AUTOMATIZACIJA
- viša faza mehanizacije koja se sastoji u uvođenju sustava automatskih strojeva i uređaja
- strojevi na čovjekovu inicijativu i pod njegovom kontrolom, ili čak samostalno, obavljaju
niz unaprijed pripremljenih procesa i samostalno reguliraju i kontroliraju te procese i
operacije
- automatizirana proizvodnja primjenjuje posve nova načela rada, nove materijale, alate i
strojeve; mijenja se organizacija rada (čovjek je samo nadzornik)

ROBOTIZACIJA
- jedna od faza globalne automatizacije svih čovjekovih aktivnosti

1. ima dalekosežne ekonomske, socijalne i političke implikacije

2. zahtijeva organiziranu radnu sredinu
3. razvoj tehnologije, a osobito područja umjetne inteligencije potiče razvoj robota
4. roboti i računala preuzimaju primat u poslovima koje obilježavaju rutinske obveze lako
razumljive za njihove elektroničke "mozgove"

5. TIPIZACIJA
- takav oblik racionalizacije (unifikacije) proizvoda kojom se proizvodnja ograničava na
određeni broj reprezentanata "tipova"

• Tipovi svojim svojstvima zadovoljavaju određeni raspon ili područje potreba

• Tipizacija se odnosi na gotove, finalne proizvode, dok se standardizacija odnosi na dijelove
proizvoda, poluproizvode i sirovine
• Za razliku od tipizacije, koja je prepuštena na volju proizvođačima, nabavljačima ili
potrošačima, standardizacija u sebi sadrži određenu dozu prisile

6. NORMIZACIJA (STANDARDIZACIJA)
- aktivnost koja obuhvaća pripremanje, donošenje, usvajanje i primjenjivanje
jednoznačnih rješenja (normi) za ponavljajuće probleme
Norma/standard je javnosti dostupan dokument nastao na osnovi suglasnosti (konsenzusa)
svih zainteresiranih, a sadrži rezultate postupka normizacije.

7. KOOPERACIJA
- viši stupanj organizacije
- dobrovoljna suradnja i udruživanje radi zadovoljavanja zajedničkih interesa u različitim
područjima

Osnovni smisao kooperacije nalazimo u:

1. što ekonomičnijem korištenju sredstava za rad
2. poboljšanju kvalitete proizvoda
3. povećanju obujma proizvodnje
4. podizanju proizvodnosti
5. specijalizaciji

SUVREMENI TRENDOVI U ORGANIZACIJI i njihov utjecaj na razvoj informacijskog sustava

organizacije:
1. Orijentacija organizacije na glavni ili osnovni posao
2. Eksternalizacija aktivnosti organizacije
3. Umreživanje
4. Globalizacija poslovanja
5. Promjene u proizvodnji
6. Vitka proizvodnja
7. Potpuno upravljanje kvalitetom
8. Reinženjering poslovnih procesa

Opstanak organizacija ovisi o njihovoj sposobnosti prilagodbe i provođenja promjena, baš

kako je to i s pojedinim životinjskim i biljnim vrstama na zemlji.

ORIJENTACIJA ORGANIZACIJE NA GLAVNI POSAO

Orijentacija organizacije na osnovni ili ključni posao tj. na proizvodnju onoga u čemu je
najbolja ili bolja od svojih konkurenata, jedan je od najvažnijih trendova u organizaciji u
posljednje vrijeme.

Ključno je razlikovanje ključnih aktivnosti od onih koje to nisu.

Usredotočenost na ključni program jedan je od odgovora da se osigura opstanak
organizacija.

EKSTERNALIZACIJA AKTIVNOSTI ORGANIZACIJE

Eksternalizacija je suvremeni trend u organizaciji koji je povezan s orijentacijom na ključni
posao
• Doslovan prijevod riječi outsourcing = vanjski izvori
• Nemoguće je govoriti o orijentaciji organizacije na glavni, ključni posao, a da se istodobno
ne odredi što će se nabavljati iz vanjskih izvora
• Orijentacija na osnovni posao i outsourcing omogućila je ubrzan razvoj mnogih malih,
specijaliziranih i usredotočenih organizacija, koje se sada javljaju kao outsourcing partneri u
obavljanju pojedinih usluga za svoje klijente
Potencijalne PREDNOSTI outsourcinga:
1. Smanjenje troškova za procese koji nisu glavni (core) procesi
2. Mogućnost osiguravanja najboljih pružatelja poslova u outsourcingu
3. Mogućnost fokusiranja na glavne procese (core procesess) i uvećanje profita
4. Prenošenje dijela rizika za aktivnosti koje obavljaju drugi
5. Lakša prilagodba promjenama u okruženju

Potencijalni NEDOSTACI outsourcinga:

1. Upitnost kvalitete vanjskog pružatelja usluga
2. Gubitak uvida u poslovne procese vanjskog pružatelja usluga
3. Otpori zbog outsourcinga jer “gubi” domaća ekonomija/organizacija
4. Korupcija lokalnih dužnosnika u siromašnim sredinama radi stjecanja profita
5. Sigurnost podataka izvan organizacije

UMREŽIVANJE
Umreživanje je logična posljedica usmjerenosti organizacije na sržni posao uz istodobnu
eksternalizaciju nesržnih aktivnosti.

Kako organizacije poslije outsorucinga u svom sastavu zadržavaju samo ključne aktivnosti, a
kupac zahtijeva cjelovit proizvod odnosno uslugu, moraju se povezati u mreže sa svojim
outsourcing partnerima, kako bi odgovorile na zahtjeve svojih kupaca.

GLOBALIZACIJA POSLOVANJA
Globalizacija poslovanja potpomognuta informacijskom tehnologijom i telekomunikacijama
mijenja način života u cijelome svijetu.
- Presudnu ulogu ima informacijska tehnologija
• Smanjuje se broj hijerarhijskih razina u organizaciji
• Omogućeno je razdvajanje mjesta i vremena u kojem se obavlja posao (rad na daljinu,
fleksibilan rad)
• Radni dan traje 24 sata

PROMJENE U PROIZVODNJI
Tehnologija proizvodnje uključuje tradicionalne proizvodne procese, ali i suvremene
aplikacije kao što je fleksibilna proizvodnja
• U općoj decentralizaciji i većoj ili manjoj autonomiji dijelova javlja se i fraktalna tvornica
kao skup relativno autonomnih i tržišno orijentiranih dijelova s visokim stupnjem
autonomije
• Fraktalna tvornica je niska, s malim brojem hijerarhijskih razina i plitkom strukturom, pa je
demokratska, organska i lako prilagodljiva

VITKA PROIZVODNJA
• Vitka proizvodnja nova je filozofija proizvodnje kojoj je cilj postizanje proizvodnje s
najmanje troškova
• Ova ideja prvi put je primijenjena u Toyoti, odakle se prenosila i u druge tvornice
automobila
• Može se primijeniti na sve organizacije i na sve poslovne funkcije, a ne samo na
proizvodnju
• Filozofija vitke proizvodnje istodobno osigurava visoku kvalitetu proizvoda, zadovoljstvo
kupaca i niske troškove
• Načela vitke proizvodnje: određivanje vrijednosti svojih proizvoda i/ili usluga; mapiranje
tijeka proizvodnog procesa i oblikovanje proizvoda; osiguravanje nesmetanog tijeka
proizvodnje; proizvodnja upravo onoga što kupci žele i kada žele te težnja za savršenstvom,
tj. stalnim i neprekidnim napretkom

POTPUNO UPRAVLJANJE KVALITETOM

Potpuno upravljanje kvalitetom označava upravljanje kvalitetom svih procesa i funkcija u
organizaciji
• Danas se pod kvalitetom razumijeva proizvodnja bez pogrešaka, stalno poboljšanje i
usredotočenost na kupca
• Posebno su danas važni sustavi preventivne kontrole kvalitete jer izazivaju najmanje
troškove za organizaciju Svaka naknadna kontrola kvalitete, kojom se ustanove odstupanja
od kvalitete, povećava troškove
• Upravljanje kvalitetom, za razliku od kontrole kvalitete, proaktivno je

REINŽENJERING POSLOVNIH PROCESA

Reinženjering poslovnih procesa je poslovna koncepcija ili nova poslovna filozofija koja se
javlja 90-tih god. 20. st.
• Misli se na poboljšanje svakog poslovnog procesa, pa i na poboljšanje i podržavajućih te
upravljačkih procesa
- Reinženjering znači fundamentalnu (temeljitu) promjenu mišljenja i radikalan redizajn
poslovnih procesa radi postizanja dramatičnih poboljšanja ključnih parametara
poslovanja kao što su troškovi, kakvoća, usluge i brzina
 4. Čimbenici oblikovanja organizacije

• Čimbenici (oblikovanja) organizacije - čimbenici koji utječu na izbor određene vrste organizacijske
strukture te određuju i ključne dimenzije organizacije kao što su:
1. dubina podjele rada i specijalizacije
2. broj hijerarhijskih razina u organizaciji
3. raspon kontrole
4. razina ovlasti i odgovornosti
5. stupanj centralizacije i decentralizacije
6. stupanj koordinacije u organizaciji

- Na oblikovanje organizacije poduzeća, odnosno modeliranje organizacijske strukture

poduzeća, djeluju mnogobrojni čimbenici.
- Onaj čimbenik, odnosno čimbenici čiji će utjecaj biti dominantan za konkretno poduzeće,
odredit će i izbor određene vrste organizacijske strukture tog poduzeća

Čimbenici oblikovanja organizacije dijele se u 2 grupe:

a) unutarnji čimbenici organizacije -> u pravilu su pod kontrolom organizacije (poduzeća)
b) vanjski čimbenici organizacije -> djeluju nenajavljeno i traže da se organizacija (poduzeće)
njima prilagođava

Čimbenici oblikovanja organizacije:

1. Veličina organizacije
2. Vizija, misija i ciljevi
3. Institucionalni uvjeti
4. Integracijski procesi
5. Lokacija
6. Ljudski potencijal
7. Tehnologija
8. Tržište
9. Razvoj znanosti i tehnologije
10. Proizvod
11. Strategija
12. Životni ciklus organizacije

Unutarnji čimbenici organizacije:

To su oni čimbenici na koje organizacija (poduzeće) MOŽE, u većoj ili manjoj mjeri, utjecati,
odnosno njima upravljati (tj. nalaze se u domeni utjecaja organizacije)
- Promjena jednog unutarnjeg čimbenika utječe i na mijenjanje jednog ili više ostalih
čimbenika

Najvažniji unutarnji čimbenici organizacije:

1. Veličina organizacije
2. Vizija, misija i ciljevi
3. Strategija
4. Tehnologija
5. Lokacija
6. Proizvod
7. Ljudski potencijal
 8. Životni ciklus organizacije

Vizija, misija i ciljevi

- sva tri pojma na neki način označavaju ciljeve organizacije, a razlikuju se samo u
hijerarhijskom odnosu i vremenskom horizontu na koji se odnose

Vizija - cjelovita predodžba o budućoj slici organizacije i putovima njezina ostvarenja

- odgovara na pitanje: “Što želimo postati?”
- temelj je za razvoj izjave o misiji
Izjava o viziji mora biti kratka (po mogućnosti jedna rečenica).

Karakteristike dobre vizije su:

a) mora biti ostvariva u sagledivu vremenu
b) mora biti prožeta osobnošću vlasnika ili menadžmenta
c) mora trajno mijenjati postojeće stanje
d) mora otkrivati polje u kojem se organizacija namjerava kretati te poziciju koju pritom želi
zauzeti
Vizija treba biti takva da simbolima, aktivnostima i djelovanjem menadžera bude trajno prisutna u
svijesti zaposlenika.

Misija - temeljni razlog postojanja neke organizacije

Misija je polazište za sva organizacijska pitanja i ponašanja.
- definira smjer kojim neka organizacija želi ići, odnosno određuje njezine aspiracije,
postavlja okvire organizacijskog djelovanja, određuje proizvode (usluge) organizacije i
njihove potrošače (kupce, klijente) te je temelj za vrednovanje uspjeha, daje zajedničku
svrhu i motivira zaposlenike…
Iz misije proizlaze svi ciljevi, strategije i planovi organizacije, što znači da je dobro postavljena misija
preduvjet za efektivno planiranje.

KARAKTERISTIKE DOBRE MISIJE:

• ostvariva je, odnosno, realna
• razumljiva je, odnosno tako je napisana da ju razumiju svi unutar organizacije i izvan nje
• dovoljno je precizna da ne dopušta svaštarenje, a opet dovoljno široka da dopušta kreativni rast
• motivirajuća je, inspirativna i zajednička menadžerima i svim drugim zaposlenicima
• ističe korisnost organizacijskih proizvoda/usluga za potrošače, a ne predmete koje mogu kupiti, kao
npr. uslugu komuniciranja – a ne telefon, atraktivan izgled – a ne odjeću, znanje – a ne knjigu

Ciljevi - željeno stanje organizacije u budućnosti, koja može biti bliža i dalja (kratkoročni,
srednjoročni, dugoročni ciljevi)
Ciljevi usmjeravaju djelovanje organizacije na svim razinama (strategijskoj, taktičkoj i operativnoj)
kroz to što ukazuju na prioritete, olakšavaju odlučivanje te su temelj za vrednovanje postignutog

• Osnovne svrhe postojanja ciljeva:

1. oni su jasan i dokumentiran opis onoga što se želi postići
2. temelj su za vrednovanje uspjeha, odnosno kontrolu
3. poznavanje onoga što se očekuje i želi potiče ostvarivanje ciljeva
4. kada se zna kamo se želi stići, veća je vjerojatnost da će se tamo i stići

Organizacijske vrijednosti:
(ili korporacijske vrijednosti ili središnje vrijednosti ili zajedničke vrijednosti ili vodeća načela)
 - duboko usađene pretpostavke i načela koja povezuju grupu u cjelinu i koje organizacija
stavlja u prvi plan svojeg razumijevanja svijeta
- usmjeravajuća načela prema kojima organizacija djeluje i na temelju kojih nastoji ostvariti
svoju osnovnu svrhu i ciljeve koji iz nje proizlaze
- objašnjavaju ono za što se organizacija zalaže i u što vjeruje, te kao takve predstavljaju
temelj organizacijskog ponašanja, ali i odluka koje organizacija donosi

Strategija
- strategija određuje KAKO će se ciljevi ostvariti

Strategija je plan za interakciju organizacije s konkurentskom okolinom radi postizanja ciljeva

organizacije.
Za postizanje ciljeva poduzeća koriste različite strategije.
Npr., cilj poduzeća povećanje prodaje proizvoda može se ostvariti različitim strategijama kao što su:
a) snižavanje prodajne cijene proizvoda
b) podizanje razine kvalitete proizvoda uz nepromijenjenu prodajnu cijenu
c) agresivna ekonomska propaganda
d) otvaranje novih prodajnih mjesta i sl.

Tehnologija
Tehnologija je znanje o načinu da se nešto uradi, a u sebi uključuje i strojeve i radne odnosno
proizvodne postupke.

Razlikujemo proizvodnu od uslužne tehnologije:

- kod proizvodne tehnologije proizvodi se proizvode u jednom vremenu da bi se prodavali u
nekom drugom vremenu
- uslužnu tehnologiju karakterizira istovremena proizvodnja i potrošnja

RAZLIKE IZMEĐU PROIZVODNE I USLUŽNE TEHNOLOGIJE:

prototip uslužne tehnologije:
1. Istodobna proizvodnja i potrošnja
2. Outputi orijentirani prema kupcu
3. Sudjelovanje kupaca
4. Neopipljivi outputi
5. Radno intenzivna

PROTOTIP PROIZVODNE TEHNOLOGIJE:

1. Roba se proizvodi za kasniju uporabu
2. Standardizirani outputi
3. Tehnička jezgra odvojiva od kupaca
4. Opipljivi outputi
5. Kapitalno intenzivna

- usluge (zrakoplovne organizacije, hoteli, konzultanti, profesori, pravne firme, klinike)

- usluge i proizvodi (banke, fast food restorani, trgovina nekretninama, maloprodaja)
- proizvodi (proizvodnja čelika, automobila, pića itd.)

Tehnologija djeluje na organizaciju na tri načina:

a) određuje ljudske inpute i ukupne potrebe za ljudskim potencijalima i strukturu zaposlenih
b) određuje globalna obilježja organizacijske strukture, postupaka i procesa
c) određuje pojedinačni zadatak koji obavlja pojedinac, kao i skupni zadatak koji obavlja
organizacijska jedinica

• Informacijska tehnologija ► u spoju s telekomunikacijama promijenila je i promijenit će način

života u cijelom svijetu

Veličina organizacije:
Za određenu organizaciju (trgovačko društvo, poduzeće) najčešće se kaže da je malo, srednje ili
veliko
Kao parametri veličine mogu služiti npr. broj zaposlenih radnika, veličina ostvarenog prihoda,
veličina ostvarenog profita, vrijednost osnovnih sredstava, vrijednost temeljnog kapitala, udio
poduzeća na tržištu ponude određenih proizvoda itd.

Mala i srednja poduzeća bit će organizirana drukčije nego što će to biti velika poduzeća, iako im i
ciljevi i zadaci mogu biti slični:
o dok će koordiniranje poslova u manjim poduzećima biti znatno lakše nego u velikim, dotle će
u njima biti teže postići specijalizaciju ljudi i sredstava nego u velikim poduzećima
o manja su poduzeća elastičnija i lakše se prilagođavaju promjenama u okolini za razliku od
velikih poduzeća s “dubokom” organizacijom i složenom strukturom rukovođenja
Manjim će poduzećima u pravilu odgovarati funkcijska organizacijska struktura, dok će većim
poduzećima biti primjerenija predmetna, odnosno teritorijalna organizacijska struktura.

Neke razlike između velikih i malih organizacija:

Velike organizacije:
1. Ekonomija veličine
2. Globalna orijentacija
3. Birokratska struktura
4. Visoka i duboka organizacija
5. Složena organizacija
6. Visoka formalizacija
7. Decentralizirana organizacija
8. Visoka specijalizacija
9. Timski rad, profesionalni specijalisti i menadžeri

Male organizacija:
1. Proizvodnja u malim količinama
2. Regionalna orijentacija
3. Organska struktura
4. Niska organizacija
5. Jednostavna organizacija
6. Niska formalizacija
7. Centralizirana organizacija
8. Blaga specijalizacija
9. Velika uloga poduzetnika

Životni ciklus organizacije:

• Organizacije, baš kao i ljudi, u svom rastu i razvoju prolaze kroz različite faze koje čine životni ciklus
organizacije.

Svaka životna faza ima svoje specifičnosti glede oblikovanja organizacijske strukture:
a) poduzetnička faza ili faza izgradnje organizacije
b) faza kolektivnog duha ili faza rasta
c) faza formalizacije ili faza diferencijacije
d) faza elaboracije ili faza konsolidacije (usavršavanja)

Ljudski potencijali: Ljudi kao jedini živi element organizacije najvažniji su njezin činitelj ► oni su
ključan resurs svake organizacije

• Ljudski potencijali utječu na oblikovanje organizacije svojim znanjem i sposobnošću

• Svojim djelovanjem oživotvoruju postavljenu formalnu organizaciju, ali isto tako oblikuju i
neformalnu organizaciju
• Od sastava radne snage ovisit će i izbor organizacijske strukture nekog konkretnog poduzeća

• Zaposleni u poduzeću utječu na oblikovanje organizacijske strukture poduzeća na dva načina:

a) putem kompozicije, odnosno sastava radne snage te
b) vrijednostima, stavovima i potrebama zaposlenih

Proizvod:
Izbor koncepcije poduzeća ovisi o različitosti i količini proizvoda koje poduzeće proizvodi, kao i o
načinu proizvodnje, namjeni proizvoda i sl.
• Obilježja proizvoda određuju: način proizvodnje (pojedinačna, masovna ili serijska proizvodnja),
tok (ritam) proizvodnje (kontinuirana i diskontinuirana), mjesto rada, odnosno tip industrijske
proizvodnje (obrtnička, radionička, grupna i lančana proizvodnja)
• Ako poduzeće proizvodi veći broj različitih proizvoda ► divizijska organizacija
• Ako poduzeće proizvodi jedan ili nekoliko sličnih proizvoda ► funkcijska organizacija (npr. pivovara
Zagreb)

Lokacija:
- relativno stabilan unutarnji čimbenik organizacija
Ovisno o izboru lokacije, troškovi poslovanja neke organizacije bit će veći ili manji (blizina kupaca,
blizina dobavljača…)
Lokaciju možemo promatrati kao:
 makrolokaciju
 mikrolokaciju

Smještaj organizacije na jednoj ili više lokacija utječe na vrstu organizacijske strukture ► Npr., u
slučaju dislociranosti proizvodnih pogona, tvornica i predstavništava, organizacija će se odlučiti za
teritorijalni oblik organizacijske strukture

Činitelji koji određuju lokaciju organizacije:

1. Osobne sklonosti vlasnika
2. Prostor za rast i širenje
3. Mogućnost dobivanja državne potpore
4. Razina lokalnih poreza
5. Troškovi zemljišta
6. Ograničenje korištenja zemljišta
7. Transport i ostala infrastruktura
8. Lokacija ostalih organizacija
9. Blizina kupaca i dostavljača
10. Raspoloživost odgovarajućih ljudi

Vanjski čimbenici organizacije:

- čimbenici koje organizacija (poduzeće) mora uvažavati i njima se prilagođavati jer na njih
NEMA ILI IMA VRLO MALI UTJECAJ

Organizacija upravlja unutarnjim čimbenicima, dok vanjski čimbenici upravljaju organizacijom.

Najvažniji vanjski čimbenici organizacije su:

1. institucionalni uvjeti
2. integracijski poslovi
3. tržište
4. razvoj znanosti i tehnologije

INSTITUCIONALNI UVJETI

Određeni su društveno-ekonomskim sustavom i ekonomskom politikom društva, a sadržani su u

pravnoj regulativi ► svi zakoni, propisi i drugi zakonski i podzakonski akti koje donosi
zakonodavna vlast svake zemlje

• Određuju uvjete funkcioniranja, ali i organizacije trgovačkih društava

U interesu se svake zemlje da ove uvjete učini što prije stabilnim ili barem relativno stabilnim. U
razvijenim zemljama svijeta institucionalni uvjeti jesu stabilni.
U RH? -> npr. IKEA u Hrvatskoj, nisu mogli dobiti zemljište (lokaciju), potvrde
- gotovo da nema mljekarske industrije
- 2008. gospodarska kriza

Imaju veliki utjecaj na organizaciju trgovačkih društava koja su postala članovi određenih grupacija
• U uvjetima integracije dolazi do bitnih organizacijskih promjena i do izgradnje nove organizacijske
strukture cijele grupacije i svake članice pojedinačno
• Integracijski procesi provode se radi postizanja efekta sinergije
• Osim čvrstih oblika integracije, kao što su fuzije i pripajanja poduzeća, u suvremenim uvjetima
poslovanja poduzeća sve više ulaze u partnerske odnose i strateške alijanse te druge različite oblike
suradnje, što također utječe na promjene u njihovoj organizaciji

Tržište:

- kupci, konkurencija, dobavljači

Struktura tržišta te kanali i uvjeti nabave i prodaje izravno utječu na organizaciju nabavne, odnosno
prodajne djelatnosti poduzeća.

Sa stajališta tržišta kojemu su proizvodi poduzeća namijenjeni, tržišta mogu biti: lokalna, regionalna,
državna i međunarodna.

PRIMJER mogućih načina prodaje i organizacije prodaje na tržištu:

o preko trgovačkih organizacija
o organiziranjem vlastite mreže
o pomoću trgovačkih putnika
o pomoću IT-a (e-commerce)

Razvoj znanosti i tehnologije:

Podrazumijeva sva nova dostignuća i spoznaje u znanosti, tehnici i tehnologiji koja poduzeće prije ili
kasnije mora akceptirati ili će ga u protivnom konkurencija zbog ne konkurentnosti njegovih
proizvoda (zbog zastarjelog načina proizvodnje) vrlo brzo eliminirati s tržišta.

Donosi nove proizvode, nove potrebe, nove proizvodne procese, kao i povećanje proizvodnje i
proizvodnosti rada, te sniženje troškova.
OSTALI VANJSKI ČIMBENICI ORGANIZACIJE:
o Ekonomska okolina ► svaka je organizacija dio gospodarstva, odnosno ekonomije neke
zemlje u kojoj djeluje
o Društvena okolina ► stavovi, želje, očekivanja, stupanj inteligencije i obrazovanja,
vjerovanja i običaji ljudi u društvu
o Demografska okolina ► postaje sve važniji čimbenik organizacije; ona je potencijalni izvor
rada s jedne strane, ali i izvor potencijalnih kupaca s druge strane
o Politička okolina ► vlada li u nekom društvu demokracija, diktatura ili monarhija…
o Kulturna okolina ► globalizacija kao svjetski proces zahtijeva od menadžera svih globalnih
organizacija da poštuju kulturne različitosti i da se ponašaju u skladu s njima
o Međunarodna okolina
 5. Dimenzije organizacije i proces organiziranja

Dimenzije organizacije - čimbenici koji određuju njezin izgled i ključne su za svaku organizaciju
- određuju vertikalnu strukturu organizacije, a to znači i dubinu organizacije odnosno broj
hijerarhijskih razina u njoj

1. podjela rada i specijalizacija

2. hijerarhija
3. raspon kontrole
4. ovlast i odgovornost
5. delegiranje
6. centralizacija i decentralizacija
7. koordinacija

1. Podjela rada i specijalizacija

Podjela rada rezultira podjelom ukupnog zadatka organizacije na specifične poslove, zadatke i
aktivnosti.
Tim se aktivnostima određuje što osoba koja radi određeni posao treba obaviti u organizaciji.
Sposobnost podjele ukupnog zadatka na manje i specijalizirane zadatke glavna je korist za
organizaciju.

Dublja i detaljnija podjela rada, s visokim stupnjem specijalizacije, rezultirat će visokom

diferencijacijom u organizaciji, pa će organizacija biti i horizontalno i vertikalno složenija nego pri
blažoj podjeli rada i specijalizaciji.

2. Hijerarhija
Hijerarhija upućuje na položaj u organizaciji, tj. na odnose nadređenosti i podređenosti.
Hijerarhija je formalna raspodjela moći i ovlasti.
Sama podjela rada i specijalizacija impliciraju hijerarhiju jer čim se rad dijeli, potreba za nadzorom,
kontrolom i upravljanjem postaje nužnost.
S obzirom na broj hijerarhijskih razina organizacija može biti plitka ili duboka (tj. niska ili visoka).

Hijerarhija nije poželjna sama po sebi ► svaka razina u organizaciji poskupljuje organizaciju (čini
komuniciranje u organizaciji složenijim i otežava i komplicira planiranje i kontrolu).

Broj hijerarhijskih razina ponajprije je određen veličinom organizacije mjerene brojem zaposlenih i
širinom raspona kontrole, tj. brojem suradnika koje neposredno može voditi jedan pretpostavljeni
menadžer.

Načelo jedinstva zapovijedanja podrazumijeva da svaki zaposleni u organizaciji prima naređenja

samo od jednog menadžera koji mu je neposredno pretpostavljenog ► hijerarhija koja se na taj način
stvara zove se zapovjedni ili skalarni lanac.
- veliku ulogu u smanjivanju odnosno ublažavanju hijerarhije ima informacijska tehnologija

3. Raspon kontrole
Pod rasponom kontrole misli se na broj ljudi koji su neposredno podređeni jednom menadžeru
- Raspon kontrole je uži ako menadžer koordinira rad manjeg broja podređenih, dok kod šireg
raspona kontrole menadžer koordinira rad većeg broja podređenih
- Na utvrđivanje optimalnog raspona kontrole utječu mnogi čimbenici, od kojih se izdvajaju
sposobnost menadžera, sposobnost suradnika i priroda zadatka
- Poželjno je na višim razinama menadžmenta imati uže raspone kontrole, a na nižim šire
Širina raspona kontrole ograničena je brojem mogućih interakcija između menadžera i njihovih
suradnika
o Visoka (duboka) organizacija ima relativno uzak raspon kontrole i mnogo hijerarhijskih razina

o Niska (plitka) organizacija ima širok raspon kontrole i svega nekoliko hijerarhijskih razina

Ako su zadaci na radnim mjestima precizno i jasno definirani, ako su manje složeni, a radnici koji ih
obavljaju dobro obučeni i osposobljeni za rad, broj potrebnih interpersonalnih odnosa između menadžera
i suradnika biti će manji, a time i raspon kontrole može biti širi.

4. Ovlast i odgovornost
Ovlast - ograničeno pravo uporabe sredstava organizacije i usmjeravanja napora ljudi u željenom smjeru
- Ovlasti se prenose na poziciju, a ne na pojedinca koji zauzima određeno mjesto u organizaciji
Količinu ovlasti koju određena osoba ima na nekom mjestu u organizaciji određuje organizacijska razina
na kojoj se to mjesto nalazi.

Svaku ovlast definiraju tri ključne karakteristike:

1. ovlast je pravo
2. ovlast uključuje donošenje odluka i podupiranje akcija
3. ovlast se odobrava u svrhu postizanja ciljeva organizacije

Vrste ovlasti:
Linijska ovlast je temeljna ovlast unutar organizacije, a prenosi se s nadređenog na podređenog, od
najviših prema nižim razinama u organizaciji ► njome se stvara organizacijska hijerarhija, odnosno lanac
zapovijedanja
Funkcijska ovlast je dio ovlasti linijskog menadžera ► kada menadžer na savjetnike u stožeru delegira
pravo da daju instrukcije izravno linijskoj organizaciji
Osobe sa stožernom ovlasti imaju pravo samo davati savjete onima koji imaju linijsku ovlast ► članovi
stožera su stručnjaci za određena funkcijska područja, a uloga stožera i stožernog osoblja raste s
veličinom organizacije

Odgovornost - obveza obavljanja zadatka uz zadovoljavajuće rješenje

- U organizaciji je u svakom trenutku potrebno postići ravnotežu između ovlasti i odgovornosti ►
određeni stupanj ovlasti povlači za sobom i odgovarajući stupanj odgovornosti
- U svakom se trenutku mora znati tko za što odgovara (moraju se izbjeći preklapajuća
odgovornost, ali i jaz odgovornosti)
- Više organizacijske razine posjeduju veću ovlast, ali imaju i veću odgovornost za obavljanje
zadataka i obrnuto
- Raspon odgovornosti označava broj svih posredno i neposredno podređenih jednom menadžeru
na određenoj razini organizacijske piramide

5. Delegiranje
Prenošenje zadataka i ovlasti onim osobama koje će biti odgovorne za njihovo provođenje.

Delegiranje znači prenošenje ovlasti od strane menadžera više razine na menadžere niže
razine/suradnike.
Da bi netko dobio ovlasti, mora preuzeti i dio odgovornosti
- Najvažnija vještina vođenja i menadžmenta
Važan učinak delegiranja je osposobljavanje suradnika za preuzimanje važnih menadžerskih funkcija.

6. Centralizacija i decentralizacija
Centralizacija = stupanj ovlasti pri kojem se ovlast koncentrira na najvišim razinama menadžmenta u
organizaciji (umjesto da bude delegirana)
- pod tim se pojmovima podrazumijevaju ponajprije mjesta, odnosno razine odlučivanja
Centralizacija = stupanj do kojeg se odluke distribuiraju od menadžera na višoj razini na niže
organizacijske razine.
Centralizirane organizacije karakterizira koncentracija moći na najvišoj organizacijskoj razini.

Decentralizirana je ona organizacija u kojoj je ovlast odlučivanja delegirana na niže razine u organizaciji

Bitno obilježje decentralizacije je da se odluke donose na svim razinama menadžmenta, što znači da će i
najniže razine menadžmenta donositi određene odluke
ČIMBENICI UTJECAJA NA STUPANJ (DE)CENTRALIZACIJE:

Veća centralizacija:
• stabilna okolina
• menadžeri na nižim razinama imaju manje sposobnosti i iskustva te ne žele sudjelovati u donošenju
odluka
• odluke su značajne
• organizacija se suočava s krizom ili rizikom propadanja
• kompanija je velika
Veća decentralizacija:
• složena i neizvjesna okolina
• menadžeri na nižim razinama imaju sposobnosti i iskustva za donošenje odluka i žele sudjelovati u
donošenju odluka
• odluke su manje značajne
• kultura korporacije je otvorena
• kompanija je geografski raspršena

7. Koordinacija
Povezivanje podijeljenih i zatim grupiranih poslova, kako bi se mogli ostvariti ciljevi organizacije.

-posao koordinacije je u domeni menadžmenta i to na svim razinama menadžmenta

u organizaciji je potrebno postići kako horizontalnu, tako i vertikalnu koordinaciju:
a) vertikalna koordinacija ► povezivanje unutar iste organizacijske jedinice, ali po njezinim različitim
organizacijskim razinama
b) horizontalna koordinacija ► koordinacija između različitih organizacijskih jedinica

PROCES ORGANIZIRANJA
Organiziranje -> proces
Organizacija -> stanje, tj. rezultat procesa organiziranja

Najvažniji zadatak funkcije organiziranja je da odredi uloge ljudima koji rade zajedno ► ljudi će najbolje
raditi zajedno ako precizno i jasno znaju koje su njihove uloge, koji su zadatci koje moraju obavljati, tj. tko
što treba radit

Organiziranje mora biti stalan i neprekidan proces koji traje toliko koliko traje i konkretna organizacija

Organiziranje -> proces povezivanja ljudi i sredstava u kojemu se ostvaruju ciljevi organizacije
o je proces propisivanja formalnih odnosa između ljudi i resursa, a u svrhu postizanja ciljeva
o uključuje razvijanje normativne strukture uloga koje omogućuju efikasno funkcioniranje ►
organiziranje zahtijeva mrežu centara odlučivanja kako bi se koordinirali napori u ostvarivanju
ciljeva skupine ili poduzeća

Organizacijska struktura
Riječ struktura - građa, sastav, sklop, raspored, način gradnje, tvorevina, organizam
• Struktura je sastavni i najvažniji dio svakog organizma, pa tako i organizacije
• Važnost strukture za organizaciju jednaka je važnosti anatomije za ljudski ili neki drugi živi organizam pa
se često naziva i anatomijom organizacije (poduzeća)

Organizacija je širi pojam od organizacijske strukture, što znači da je organizacijska struktura samo jedan,
premda najvažniji, element organizacije
Organizacijska struktura poduzeća predstavlja dinamičan element organizacije
• Organizacijska struktura slijedi ciljeve organizacije, a oni proizlaze iz strategije njezinog razvoja
Zbog svega navedenog, svakoj organizaciji najvažnija je uspostava odgovarajuće organizacijske strukture
Organizacijska struktura je sveukupnost veza i odnosa između svih čimbenika proizvodnje, kao i ukupnost
veza i odnosa unutar svakog pojedinog činioca proizvodnje, odnosno poslovanja
U ovoj definiciji uočava se anatomski karakter strukture koji mora osigurati optimalni sastav između
osnovnih čimbenika proizvodnje, ali i optimalni sastav unutar svakog činioca posebno

Elementi organizacijske strukture:

A. Organizacija materijalnih resursa ► organizacija materijalnih inputa (sirovina i materijala) te
organizacija opreme (kapitalnih dobara)
B. Organizacija ljudskih resursa ► svi problemi vezani za organizaciju ljudi, odabir i popunjavanje radnih
mjesta te integraciju i socijalizaciju ljudi u radnoj sredini
C. Organizacija raščlanjivanja i grupiranja zadataka ► podjela ukupnog zadatka organizacije na posebne
i pojedinačne zadatke te njihova integracija
D. Organizacija upravljanja i menadžmenta ► problematika organizacije upravljanja i menadžmenta te
ostali međusobni odnosi
E. Organizacija vremenskog redoslijeda poslova ► istraživanje vremenske usklađenosti svih čimbenika
proizvodnje i cijelog tijeka proizvodnje i poslovanja

Formalna i neformalna organizacija:

o U odnosu na intenzitet strukturiranja govori se o formalnoj i neformalnoj organizaciji
o Nemoguće je da neka organizacija bude isključivo formalna ili isključivo neformalna
Formalna organizacija – čvrsta, kruta, trajno definirana
Neformalna organizacija – labava, fleksibilna, nedefinirana, spontana

Formalna organizacijska struktura - unaprijed utvrđen raspored poslova i sustav međusobnih veza u
određenoj organizaciji
o Unaprijed je propisana i službeno utvrđena
Formalnom organizacijskom strukturom se:
▪ utvrđuju, opisuju i povezuju poslovi koje treba obaviti u organizaciji
▪ spajaju činitelji rada (materijalni resursi, rad) u uže i šire skupine
▪ određuje status ljudi u organizaciji
▪ propisuju pravila i norme ponašanja u organizaciji

Stvarna organizacijska struktura - objektivno postojeća organizacijska struktura koja djeluje u svakoj
organizaciji
• Nastaje spontano u procesu funkcioniranja formalne organizacijske strukture
• Vezuje se za ljude i njihovo djelovanje u organizaciji

U trenutku uspostavljanja organizacijske strukture odgovara formalnoj, no s vremenom dolazi do

raskoraka između stvarne i formalne organizacijske strukture.

Odnos formalne i stvarne organizacijske strukture:

a) u trenutku uspostavljanja formalne organizacijske strukture
b) nakon izvjesnog vremena od uspostavljanja formalne organizacijske strukture
c) nakon dužeg vremena od uspostavljanja formalne organizacijske strukture

Neformalna organizacija - skup relativno trajnih odnosa među ljudima u organizaciji koji su se razvili
tijekom njihovog zajedničkog rada

o može biti usmjerena na ostvarivanje ciljeva organizacije, ali i na ostvarivanje nekih užih,
parcijalnih interesa određenih neformalnih skupina u organizaciji

Neformalne skupine s obzirom na motive formiranja:

a) Interesne skupine ► nastaju kao rezultat prirode posla koji obavljaju članovi skupine
 b) b)Prijateljske skupine ► najčešće su rezultat zajedničkog druženja članova organizacije izvan
radnog mjesta

OBILJEŽJA NEFORMALNE ORGANIZACIJE:

• međusobna povezanost članova radi zadovoljenja svojih potreba
• neprestano mijenjanje, pa tako odnosi koji su dominirali jedan dan ne moraju biti relevantni i sutra
• uključenost članova s različitih organizacijskih razina, neovisno o ograničenjima formalne organizacije
• utjecaj odnosa koji postoje među članovima, a formirani su sa zajedničkim okolnostima izvan
organizacije
• može imati određenu hijerarhiju i neformalnog lidera

Diferencija i integracija
- bitni aspekti svake organizacije
- ključne osnove organiziranja
Diferencijacija ► podjela ukupnog zadatka organizacije na zadatke i podzadatke
Integracija ► grupiranje prethodno podijeljenih zadataka i podzadataka na način koji najbolje odgovara
konkretnoj organizaciji/poduzeću

Organizacijska struktura rezultat je diferencijacije i integracije zadataka.

O procesima diferencijacije i integracije ovisi izgled organizacijske strukture koja može biti dublja ili plića
(odnosno viša ili niža) te šira ili uža, sa stajališta dubine i širine raščlanjivanja zadataka

HORIZONTALNA DIFERENCIJACIJA - podjela poslova na zadatke i podzadatke na istoj organizacijskoj razini

o podjela zadataka po širini, pa će kao posljedica toga organizacija biti šira ili uža, tj. s većim ili
manjim brojem organizacijskih jedinica ili radnih mjesta na istoj organizacijskoj razini
Složenost organizacije ► organizacija s većim brojem organizacijskih jedinica odnosno radnih mjesta na
istoj organizacijskoj razini bit će složenija od one s manjim brojem organizacijskih jedinica ili radnih
mjesta.

VERTIKALNA DIFERENCIJACIJA – podjela zadataka po dubini organizacijske piramide pa će kao posljedica

toga organizacijska struktura biti dublja ili plića, tj. s većim ili manjim brojem hijerarhijskih razina,
odnosno s dužim ili kraćim lancem zapovijedanja
o odnosi se na broj razina u organizaciji
Složenost organizacije ► što je organizacijska struktura dublja, tj. što ima veći broj hijerarhijskih razina,
ona je složenija i obrnuto

INTEGRACIJA
- drugi važan aspekt organizacije
- diferencijacija zahtjeva integraciju
- poslovne funkcije unutar određene divizije govore o diferencijaciji poslova unutar divizije, ali i o
integraciji zadataka, poslova i uloga koje obavljaju različiti ljudi na različitim radnim mjestima u
svakoj od funkcijskih organizacijskih jedinica
- pitanje veličine pojedine organizacijske jedinice u organizacijskoj strukturi je pitanje grupiranja
poslova, zadataka, radnih grupa, funkcija, divizija sve do razine organizacije kao cjeline
- bez grupiranja ne bi bilo moguće povezati, odnosno koordinirati sve poslove

Načela departmentalizacije
Odjel - organizacijska jedinica koja nastaje kao rezultat podjele rada i grupiranja zadataka u poduzeću u
uže jedinice
Načela departmentalizacije daju odgovor na pitanje na koji način, odnosno na kojim osnovama treba
provesti raščlanjivanje i grupiranje zadataka te formiranje organizacijskih jedinica u nekoj organizaciji
Departmentalizacija = podjela na organizacijske jedinice
- podjela rada u poduzeću može se obavljati na različite načine i na različitim principima
Departmentalizacija je najvažnija aktivnost organizacionog dizajna, a broj i veličina formiranih odjela su
najznačajniji parametri organizacijske strukture.

NAČELA DEPARTMENTALIZACIJE:
1. načelo jednostavnih brojeva
2. načelo vremena
3. načelo izvršenja
4. načelo objekta (predmet, teritorij, kupci)
5. načelo vrste procesa ili opreme
6. mješovita načela departmentalizacije

NAČELO JEDNOSTAVNIH BROJEVA (1.)

Jedno je od najstarijih načela departmentalizacije - organizacija pleménā, klanova ili vojske
PRIMJER ► pješačka jedinica rimske vojske (legija, kohorta, manipul i centurija)

Ljudi se grupiraju na istovrsnim poslovima čiji rad organizira, koordinira i vodi jedan menadžer
Kod ovog načela je bitno koji je broj ljudi potreban za taj posao

U današnjim poslovnim uvjetima primjena ovog načela daje ograničene rezultate, prvenstveno zbog tri
razloga:
1. tehnologija je napredovala i traži u sve većoj mjeri specijalizirane i različite vještine (npr. poljoprivreda)
2. skupine sastavljene od specijaliziranog osoblja često su efikasnije nego skupine temeljene samo na
brojevima (npr. reorganizacija suvremenih vojnih snaga)
3. ovo načelo najčešće je djelotvorno samo na najnižoj razini organizacijske strukture poduzeća ► čim
postane važan još neki čimbenik osim čisto ljudskog rada, podjela na temelju jednostavnih brojeva ne
daje dobre rezultate

NAČELO VREMENA (2.)

- način grupiranja poslova (aktivnosti) na temelju vremena u kojemu se neki posao obavlja
Organizira se rad u smjenama ► posebno u djelatnostima u kojima se aktivnosti odvijaju kontinuirano 24
sata

• Najčešći razlozi za rad u smjenama:

a) uvjetovanost prirodom posla, tj. procesima koji se ne mogu prekidati
b) nedostatak prostora ili osoblja
c) sezonski karakter djelatnosti

NAČELO IZVRŠAVANJA (3.)

Načelo izvršenja dominantan je način oblikovanja organizacijskih struktura, i to iz dva razloga:
a) na tom se načelu formiraju organizacijske strukture svih malih poduzeća, kakvih je najviše u svakom
gospodarstvu
b) čak i ako je primarno načelo departmentalizacije u nekom (velikom) poduzeću neko drugo, ovo se
načelo u pravilu koristi na jednoj od nižih organizacijskih razina

Funkcijska departmentalizacija ► formiranje organizacijskih jedinica prema poslovnim funkcijama

Temeljne organizacijske jedinice formiraju se za obavljanje pojedinih poslovnih funkcija odnosno za

obavljanje srodnih ili međusobno povezanih poslova.

Temelj je oblikovanja funkcijske organizacijske strukture

NAČELO OBJEKTA (4.) -> teritorij

Oblik kojim se koriste organizacije koje svoje poslovne aktivnosti obavljaju na vrlo širokom geografskom
području, odnosno čije su poslovne aktivnosti fizički (teritorijalno) disperzirane
Temelj je oblikovanja teritorijalne organizacijske strukture

Najčešće se primjenjuje u velikim organizacijama koje svoju proizvodnu ili uslužnu djelatnost ponavljaju
na različitim lokacijama u zemlji ili širom svijeta

Kupci - oblik kojim se koriste organizacije koje sve svoje poslovne aktivnosti, vezane uz određenu
kategoriju kupaca, potrošača ili klijenata, grupiraju u odgovarajuće organizacijske jedinice usmjerene na
kupce

Primjenjuje se u velikim organizacijama koje imaju različite kategorije kupaca/klijenata

Temelj je oblikovanja organizacijske strukture orijentirane kupcima

NAČELO VRSTE PROCESA ILI OPREME (5.)

Na temelju ovog načela grupiraju se poslovi i uspostavljaju organizacijske jedinice prema zasebnim
tehnološkim fazama koje zaokružuju određen dio procesa u zaseban prostor, sa svojim ljudima i
opremom
- To je grupiranje oko određenih tehnoloških procesa ili tipova opreme
- Ovo se načelo rabi za formiranje organizacijskih jedinica na nižim organizacijskim razinama,
najčešće na razini proizvodnje

Temelj je oblikovanja procesne organizacijske strukture

MJEŠOVITA NAČELA DEPARTMENTALIZACIJE (6.)

Mješovitim ili kombiniranim načelom departmentalizacije - misli se na grupiranje poslova i
formiranje organizacijskih jedinica prema dva ili više načela

O mješovitom načelu departmentalizacije govori se u slučaju kada se organizacijske jedinice formiraju

prema dva različita načela departmentalizacije, bilo na istoj razini organizacijske piramide ili po
njenoj dubini

Temelj je oblikovanja mješovite organizacijske strukture