-Fichte,Schelling, Hegel-

Njemački klasični idealizam

Fichte (1762 – 1814), prvi rektor i professor Berlinskog univerziteta,
danas prestižnog Humbolt univerziteta.

• Johan Gottlieb Fichte - Djela: Pokušaj kritike svake objave, Nauka o znanosti,
Osnova prirodnog prava
Etički problem:
• Za Fichtea etika je u središtu njegovog razmatranja. On kaže: “Promatraj samoga
sebe, odvrati pogled od svega što te okružuje i upravi ga na svoju unutrašnjost”.
• Ovo je prvi zahtjev što ga filozofija postavlja svome učeniku.
• Čovjek, pitanje smisla i njegove uloge u životu i svijetu središnja je tematika
Fichteove okupacije. Čovjek je sebi sam svrha.
• Fichte vs Kanta, kategorički imperativ: “Radi tako da bi maksimu svoje volje
mogao pomišljati kao vječni zakon za sebe”.
• Kultura vodi progresu. Fichte vjeruje u stvaralačku bit čovjeka, u progress, a
garanciju za to vidi u širenju obrazovanosti.
Fichte
Čin – činjenica
•Za Fichtea, čin prethodi činjenici. Djelovanje je ono prvo, dok je svijest ono
izvedeno. Praktični um je korijen svakog uma.
•“Tvoje djelovanje, i samo tvoje djelovanje određuje tvoju vrijednost.” kaže
Fichte.
Idealizam
•Stvar o sebi prosta je izmišljotina i nema nikakve vrijednosti. Ishod
Fichteove filozofije je SVIJEST, i to shvaćena kao apsolut, nadindividualna
svijest, a ne svijest pojedinca. Subjekt postavlja objekt. Fichte je začetnik
dijalektičke metode (teza – antiteza-sinteza) koju će kasnije detaljno
razraditi Hegel.
Friedrich Wilhelm Joseph Schelling (1775 –
1854)
Djela: Filozofija umjetnosti, Filozofija i religija, Filozofija mitologije

- Romantizam
- Filozofija prirode
•Schelling zastupa filozofiju prirode. Sva je priroda prožeta životom, stvaralačka i svrhovita.
- Filozofija identiteta
•Kod Schellinga nalazimo objektivni idealizam ili filozofiju identiteta. On kaže “Priroda je
vidljivi duh, a duh nevidljiva priroda”.
•Apsolut je identitet organskog i anorganskog, svjesnog i nesvjesnog, znanje se temelji na
podudaranju objekta.
- Filozofija umjetnosti – estetički panteizam
•Filozofija umjetnosti završni je kamen cijelog svoda filozofije. Umjetnost je document
identiteta svjesnog sa besvjesnim, očitovanja sklada nužnosti i slobode. Ona je objava
apsoluta. Ljepota je beskonačno prikazano kao konačno. Umjetnik ne oponaša prirodu, već
stvara nešto novo.
Georg Wilhelm Friedrich Hegel (1770-1831)
• Glavna Hegelova djela su: Fenomenologija duha, Znanost logike, Enciklopedija filozofskih
znanosti, a učenici su nakon njegove smrti objavili radove (bilješke sa predavanja): Povijest
filozofije, Filozofija povijesti i Estetika.
- Apsolutni idealizam - ideja je bit svega. Ideja, um, umnost je ono osnovno, bit i bitak svega. To
apsolutno, sveobuhvatno, sveopća bit svijesti i svijeta, duha i prirode, subjekta i objekta, se
razvija...i tako dolazi do svijesti o sebi. Umnost i stvarnost su istovjetne, jedinstvene u svom
temelju. Svijet prožima jedinstvena zakonitost.
- Hegelov panlogizam (grč.pan – sve, logis – um) znači da “ono što je umno, to je i zbiljsko, a što je
zbiljsko da je i umno.” (zbilja – stvarnost).
- Dijalektika. Dijalektika prožima cijeli Hegelov sistem. Ona nije samo metoda (razgovora), nego i
zakonitost po kojoj se sve zbiva. Dijalektički je hod tročlan i sastoji se od: teze (afirmacije),
antiteze (negacije) i sintezenegacija negacije). Ali sinteza je samo osnova za novu tezu. U svemu
se nalazi ovaj dijalektički hod.
Primjeri za dijalektiku:
• kazneno pravo (teza, afirmacija), nepravda (negacija, antiteza), kazna (negacija negacije, sinteza)
• pupoljak (teza), cvijet (antiteza), plod (sinteza)
Hegel
• Istina je cjelina. “Pravi lik u kojem egzistira istina može biti samo njen znansvteni sistem”.
- Hegel izvodi sistem filozofije, enciklopediju filozofskih znanosti. Tako razlikuje:
• LOGIKU (nauka o bitku, nauka o biti, nauka o pojmu)
• FILOZOFIJU PRIRODE (Mehaniku, Fiziku i Organiku)
• FILOZOFIJU DUHA (Subjektivni duh – antropologija, fenomenologija, psihologija;
Objektivni duh – Pravo, Moralitet i Ćudorednost; i Apsolutni duh – umjetnost, religija i
filozofija.)
Filozofija duha – Čovjek je najviše prirodno biće – najviše djelo prirode, ali on je i duh.
• Apsolutni duh se ozbiljuje u umjetnosti u osjetilnoj pojavnosti, u religiji u obliku
predstave, i u filozofiji u obliku pojma.
- Učenje o slobodi: na istoku, slobodan je samo jedan, u Antičkoj Grčkoj nekoliko, a u
njemačkom kršćanskom društvu svi (RAZVOJ SVIJESTI O SLOBODI)