suvereniteta, posredstvom koje država koja stiče teritoriju (država sukcesor) ulazi u izvesne pravne odnose države kojoj je ta teritorija ranije pripadala. Drugim rečima, sukcesija podrazumeva odnos prema pravima i obavezama države prethodnice. KONTINUITET Tiče se odnosa prema subjektivitetu države, odnosno pitanje da li je raniji subjekt usled teritorijalnih promena nestao ili nastavlja da egzistira kao identičan subjekt međunarodnog prava. Podrazumeva neprekinuto delovanje države kao nezavisnog subjekta u međunarodnim odnosima i pored teritorijalnih promena ili promene naziva države. Teritorijalne promene
Mogu biti rezultat:
1. SPAJANJA VIŠE DRŽAVA U JEDNU JEDINSTVENU 2. RAZDVAJANJA 3. PRIPAJANJE SAMO JEDNOG DELA DRŽAVNE TERITORIJE DRUGOJ DRŽAVI Međunarodni izvori Konvencija o sukcesiji država u odnosu na ugovore (1978) Konvencija o sukcesiji u odnosu na državnu imovinu, arhiv i dugove (1983) Zajednički čl. 6 “Ovi članovi primenjuju se samo na dejstva sukcesije država izvršene u skladu sa međunarodnim pravom, i , posebno, principima međunarodnog prava otelotvorenim u Povelji UN.” Pravila o sukcesiji država
Odsustvo jasnih i preciznih pravnih pravila
Praksa država je neujednačena Svaki slučaj je specifičan, opredeljen političkim oportunitetom i odnosom snaga – nema običaja Konvencije – pre svega dizajnirane da regulišu slučajeve tzv. kolonijalne sukcesije, mali broj država ugovornica, važe u slučaju da ne postoji sporazum Državna imovina Određuje se na osnovu unutrašnjeg prava države ugovornice (čl. 8 Konvencije iz 1983.) Nepokretna imovina koja se nalazi na teritoriji na koju se odnosi sukcesija, prelazi na državu sukcesora Nepokretna imovina koja se nalazi u inostranstvu prelazi na države sukcesore samo onda kada je nastanak nove države praćen raspadom države prethodnice. U slucaju otcepljenja dela teritorije nepokretna imovina koja se nalazi u inostranstvu ostaje u vlasništvu države prethodnice. Pokretna imovina –zavisi od:
a. Veze između dela pokretne imovine i sposobnosti za život države
sukcesora b. Od doprinosa države sukcesora stvaranju pokretne imovine Međunarodni ugovori Kontroverzno pitanje Konvencija iz 1978. godine razlikuje dejstvo sukcesije na važnost međunarodnih ugovora u zavisnosti od vrste teritorijalnih promena: A. sukcesija koja se odnosi na deo teritorije B. sukcesija u odnosu na države koje su stekle nezavisnost C. ujedinjenje ili otcepljenje država Izvesna opšta pravila
Sukcesija država ne zadire u:
pitanje granica utvrđenih ugovorom prava i obaveze utvrđene ugovorom koje se odnose na režim granica prava i obaveze država sukcesora koje su vezane za određenu teritoriju, a u korist trećih država (demilitarizacija, pravo tranzita, lučke olakšice i sl.) Praksa o kontinuitetu nekih ugovora
Ugovori o transportu i trgovini
Ugovori o tehničkoj i ekonomskoj pomoći Ugovori o ukidanju viza Ugovori o migraciji Sporazumi o porezima Kod ujedinjenja država
Svaki ugovor koji je na dan sukcesije bio na
snazi u bilo kojoj od država ostaje na snazi i u odnosu na novu državu, OSIM: A. Ako se država sukcesor i druga strana drugačije ne sporazumeju i B. Ako iz ugovora proističe da bi primena ugovora u odnosu na državu sukcesora bila nespojiva s predmetom i ciljem ugovora ili bi iz osnova menjala uslove izvršenja ugovora. Kod otcepljenja države važi da: 1. Svaki ugovor koji je bio na snazi na dan sukcesije država u pogledu celokupne teritorije države prethodnice, ostaje na snazi u osnosu na svaku nastalu državu sukcesora. 2. Svaki ugovor koji je postojao u odnosu na državu sukcesora, ostaje na snazi samo u odnosu na tu državu, OSIM A. Kada se države ne sporazumeju drugačije ili B. Ako iz ugovora ne proističe da bi primena ugovora na državu sukceora bila nespojiva s predmetom i ciljem ugovora ili bi iz osnova izmenila uslove izvršenja ugovora. Multilateralne konvencije Praksa pokazuje da nema pravila o automatskoj sukcesiji, ali ovi ugovori zbog svoje važnosti obavezuju državu sukcesora u onom delu u kojem su sadržane imperativne norme međunarodnog prava (jus cogens), od kojih nema odstupanja i koje države moraju poštovati (npr. Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine). Kada se otcepi samo deo teritorije Ugovori nastavljaju da važe za državu koja zadržava kontinuitet, osim kada: A. se zainteresovane države nisu drugačije dogovorile B. Nije utvrđeno da se ugovor odnosi isključivo na teritoriju koja se odvojila C. iz ugovora ne proističe da bi njegova dalja primena bila nesaglasna s predmetom i ciljem ugovora ili bi radikalno promenila uslove izvršenja ugovora. Članstvo u međunarodnim organizacijama Šesti komitet Generalne skupštine (1947.):
1.dolazi do prestanka članstva u UN nestankom
države, ali ne i njenom teritorijalnom promenom 2. nova država mora tražiti prijem u članstvo 3. za ostalo, svaki slučaj treba da bude tretiran kao poseban slučaj. Državni dugovi pojam: svaka finansijska obaveza države prethodnice u pogledu druge države, međunarodne organizacije ili svakog drugog subjekta međ. prava, nastala u skladu s međ. pravom. Podela: Opšti (generalni) – (za potrebe države kao celine) Lokalizovani (za potrebe određenog područja) Lokalni (za potrebe administrativne ili teritorijalne jedinice) – nije državni dug Pravila
1. prenos dela teritorije – sporazum ili prelaz na državu sukcesora u
pravičnoj razmeri 2. stvaranje nove države – ne prelazi dug na novu državu, osim ukoliko ne postoji sporazum i kada A. državni dug ima veze sa aktivnostima na teritoriji na koju se sukcesija država odnosi, B. taj dug je povezan s imovinom, pravim i interesima koji prelaze na novu državu i C. sporazum ne šteti principu stalnog suvereniteta naroda nad njegovim bogatstvima i prirodnim resursima, niti njegovoj ekonomskoj neravnoteži. Pravila 3. ujedinjenje – državni dug prethodnica prelazi na državu sukcesora 4. otcepljenje dela teritorije- dug prelazi na državu sukcesora u pravičnoj srazmeri, vodeći računa o imovini, pravima i interesima koji prelaze na državu sukcesora u vezi sa dugom. 5. raspad – dug se deli u pravednim razmerama, vodeći računa o imovini, pravima i interesima koji prelaze na državu sukcesora, osim ukoliko se strane drugačije ne sporazumeju. Državni arhiv *ne odnosi se na zgrade u kojima se državne arhive čuvaju, kao i instutucije koje vode računa o arhivima jer one ulaze u kategoriju nepokretne imovine. Reguliše se na bazi sporazuma, a ako ga nema onda se prenosi u onoj meri u kojoj je neophodan i nužan za normalno funkcionisanje administracije teritorije na koju se odnosi sukcesija ili ima isključivu vezu sa tom teritorijom.