■ Hlor je nemetal koji se nalazi u 17. grupi, 3. periodi PSE. Ta grupa drugačije se naziva halogena i njoj takodje pripadaju (fluor, jod, brom). ■ Relativna atomska masa hlora je 35,5. ■ 2,5 puto je teži od vazduha . ■ Neprijatnog je i veoma zagušljivog mirisa. ■ Jako je reaktivan. ■ Nema ga slobodnog u prirodi već se nalaze u obliku jedinjenja. ■Osobine hlora: ■ Hlor je gas žuto zelen boje. ■ Ima promenljivu valencu od I do VII i javlja se u obliku dvoatomnog molekula (Cl2) ■ Veoma se dobro rastvara u vodi i gradi hlornu vodu. ■ Hlor je u I svetskom ratu služio kao bojni otrov te samim tim možemo zaključiti da je otrovan. ■Dobijanje: ■ Hlor se u labaratorijama može dobiti oskidovanjem hlorovodonične kiseline: MnO2 + 4HCl ----> MnCl2 + Cl2 + 2H2O. ■ U industriji se dobija elektrolizom iz slane vode: 2H2O + 2NaCl ----> 2NaOH + Cl2 + H2 ■ Takodje hlor sa vodonikom gradi (HCl): H2 + Cl2 ----> 2HCl ■Istorija hlora: ■ Hlor je otkriven 1774. godine od strane Švedjanina Karla Vilhelma Šelea. ■ Za jedinjenje hlora, hlorovodoničnu kiselinu, znalo se odranije. Kada je Šele 1774. godine zagreavao hlorovodoničnu kiselinu sa mineralom piroluzitom (MnO2), dobio je gas žuto zelene boje. Naveo je da je gas gust, neprijatnog zagušljivog mirisa, da se rastvara u vodi i daje kiselinu. Obezbojava lahmus – hartiju, lišće i cveće. Jako je reaktivan, reaguje sa skoro svim elementima PSE sem sa plemenitim gasovima. Nazvao ga je deflogistonska sona kiselina. Taj naziv se zadržao tridesetak godina. Tek 1810. godine Hemfri Dejvi je ukazao da se radi o čistoj supstanci, elementu. Trebalo je još 10 godina da neki hemičari prihvate da je hlor element. Karl Vilhelm Šele Hemfri Dejvi ■Primena hlora: ■ Hlor se koristi za dezinfekciju vode, za dezinfekciju i izbeljivanje papira i tkanina. ■ Hlor se dosta koristi za izradu predmeta koji se koriste u svakodnevnici - boje, namirnice, naftnih produkta, lekova, rastvarača i bojnih otrova. Hlor se koristi i za dobijanje hlornog kreča i broma. ■ Organska hemija je takođe područije na kome se primenjuje hlor. Koristi se kao jako oksidaciono sredstvo, a i kao zamena za atom vodonika u organskim jedienjeima. ■ Upotrebljava se u proizvodnji DDT (insekticid). ■ Hlor se koristi za proizvodnju polivinilhlorida (PVC), a on se koristi za proizvodnju plastike za okvire prozora, odvodne cevi, podove... ■Toksičnost hlora: ■ Gasoviti hlor nadražuje sistem za disanje i suzne žlezde, u većim količinama izaziva smrt. U vazduhu se može osetiti već u količini od 3,5*10 na -6, ali opasna koncentracija je tek preko 1000*10 na -6. Da bi se neutralisao udišu se pare etanola, ili razblaženog rastvora amonijaka. ■Opasni, a stvaraju se u organizmu: ■ Hlor je veoma reaktivan i po zdravlje opasan gas. Zbog njegove velike otrovnosti u I prvom svetskom ratu su ga Nemci upotrebili kao bojni otrov u Flanfriji. Nekoliko hiljada ljudi je izgubilo život, a mnogo više je onesposobljeno. Pri uvođenju hlora u vodu stvara se veoma reaktivna hipohlorasta kiselina. Ona reaguje sa mnogim biomolekulima, uključujući proteine, nukleinske kiseline i masne kiseline. Zbog ovih svojstva teško je zamisliti da se može stvoriti u organizmu. Ipak se to dešava. Ona je aktivna komponenta “toksičnog koktela” koji stvara naš imunosistem. Kada bakterije uđu u naš krvotok, neutrofili je napadaju, uvlače je u ćeliju, razlože je smrtonosnim koktelom koji sadrži hipohlorastu kiselinu i vodonik-peroksid. Hvala na pažnji!