Professional Documents
Culture Documents
Četvrtu grupu elemenata Periodnog sistema čine: ugljenik, silicijum, germanijum, kalaj i olovo.
Ovi elementi imaju po četiri valentna elektrona i zajedničku elektronsku konfiguraciju ns 2np2, na osnovu
koje se mogu očekivati stepeni oksidacije od -4 do +4, pri čemu su parni stepeni oksidacije stabilniji.
Hemijska svojstva elemenata ove grupe su dosta različita.
Ugljenik je nemetal čiji oksidi imaju kisela svojstva, silicijum i germanijum su metaloidi; njihovi viši
oksidi (+4) imaju slabo izražen kisjeli karakter. Kalaj i olovo su metali čiji oksidi SnO i PbO imaju
pretežno bazni, a oksidi SnO2 i PbO2 kiseo karakter. Jedinjenja kalaja su stabilnija ako je kalaj u
oksidacionom stanju +4, dok su kod olova stabilnija jedinjenja u kojima olovo ima oksidaciono stanje +2.
To se može zaključiti po ponašanju jedinjenja kalaja i olova u oksidaciono-redukcionim reakcijama:
jedinjenja kalaja(II) su redukciona sredstva, a jedinjenja olova (IV) su oksidaciona sredstva.
KALAJ
Stepen oksidacije 0
Kalaj je srebrnasto sivi metal male tvrdoće koji se lako oblikuje: postojan je na vazduhu. Gradi jedinjenja
uglavnom sa oksidacionim brojem +2 i +4. U naponskom nizu metala je ispred vodonika pa sa kiselinama
čiji anjoni nemaju oksidaciona svojstva reaguje uz izdvajanje vodonika i odgovarajućih kalaj(II)-soli:
Razblažena azotna kiselina oksiduje kalaj pri čemu se stvara smješa kalaj(II)- i kalaj(IV)-soli.
Koncentrovana azotna kiselina oksiduje kalaj do nekog od nedefinisanih oblika kalajne kiseline,
nerastvorne u vodi, pa se ova reakcija prikazuje jednačinom:
Pri blagom zagrijavanju kalaj reaguje sa vodenim rastvorima alkalija dajući odgovarajuće
tetrahidrokostanate(II) (soli kalajaste kiseline):
Pri jačem zagrevanju kalaja u alkalijama, tj. pri ključanju se dobijaju odgovarajući heksahidroksostanati
(IV) (soli kalajne kiseline):
Kalaj(II)-hidroksid , bijeli talog nerastvoran u vodi , ima amfoterna svojstva na podjednako izraženim
kiselim i baznim svojstvima. Zbog toga se podjednako lako rastvara i u kiselinama i u bazama:
Soli kalaja sa stepenom oksidacije +2, u kojima je kalaj u obliku Sn 2+ jona, u razblaženim vodenim
rastvorima podliježe hidrolizi:
Jedinjenja kalaja(II) su u kiseloj sredini umjereno jaka redukciona sredstva; djelujuci kao reduktanti
ona se oksiduju do odgovarajućih jedinjenja kalaja (IV). Jedinjenja kalaja(II) redukuju npr Fe 3+ do
Fe2+ ili arsenit-jon do elementarnog arsena.
Stepen oksidacije +4
Kalaj (IV)-oksid je nerastvorno jedinjenje, ne reaguje ni sa rastvorima kiselina ni sa rastvorima baza. Pri
stapanju sa NaOH (alkalno topljenje) stvara se Na 2SnO3 koji rastvaranjem u vodi daje Na 2[Sn(OH)6]
(natrijum-heksahidroksostanat(IV)).
Kalaj (IV)-hlorid je jedinjenje se izrazito kovalentnom vezom, tako da je na sobnoj temperaturi tečnost. U
vodi hidrolizuje uz stvaranje orto-kalajne kiseline koja odmah kondezuje dajući kao krajnji proizvod
nedefinisane poli-kalajne kiseline SnO 2 . aq. U prisustvu koncentrovane hlorovodonične kiseline, kalaj-
tetrahlorid ne hidrolizuje već prelazi u kompleksnu kisjelinu (hidrogen-heksahlorostanat(IV):
Olovo je metal male tvrdoće, velike gustine. Sporo se rastvara u kiselinama čiji anjoni nisu oksidansi uz
izdvajanje vodonika; najbolje se rastvara u razblaženoj azotnoj kiselini gradeći olovo(II)-nitrat. Po svojim
fizičkim svojstvima olovo je tipičan metal. U jedinjenjima sa nižim stepenom oksidacije(+2) olovo
ispoljava amfoterna svojstva sa jače izraženim baznim svojstvima, a u jedinjenjima sa stepenom
oksidacije +4 jače su ispoljena kisela svojstva.
Stepen oksidacije +2
Dok sa bazama i to samo sa koncentrovanim, reaguje dajući plumbit-jon, PbO 22-, koji se prikazuje i kao
kompleksni trihidroksoplumbat(II)-jon:
Olovo(II)-jon je vrlo stabilan i teško se može oksiduje do jedinjenja u kojima je olovo sa stepenom
oksidacije +4.
Stepen oksidacije +4
Jedinjanja u kojima olovo ima stepen oksidacije +4 pokazuju i kisela i bazna svojstva pri čemu su kisjela
svojstva više izražena.
Olovna kiselina H2[Pb(OH)6] (ili H4PbO4-orto , H2PbO3-meta oblik) nije poznata u slobodnom stanju,
vjerovatno zato što lako otpušta vodu i prelazi u PbO2.
Jedinjenja u kojima je olovo sa stepenom oksidacije +4 su vrlo nestabilna i ponašaju se kao oksidaciona
sredstva. Najčešće se kao oksidaciono sredstvo koriste olovo(IV)-oksid i minijum Pb 3O4.
Oksidi olova, u kojima je olovo u dva oksidaciona stanja: Pb 2O3 (+2,+4) i Pb3O4(+2,+4), mogu se smatrati
solima u kojima je katjon olovo(II),, a anjon kiselinski ostatak meta-olovne kiseline (H 4PbO4). Kao dokaz
za to se koristi reakcija minijuma sa azotnom kiselinom koja daje rastvornu so olova(II):
Kalaj
U epruvetu sipati nekolika cm 3 koncentrovane azotne kiseline, dodati komadić kalaja i zagrejati. Po
završenoj reakciji talog podeliti na dva dela. Na jedan dio taloga djelovati kisjelinom a na drugi bazom.
Napisati odgovarajuće jednačine reakcija.
Na rastvor kalaj(II)-hlorida djelovati rastvorom natrijum hidroksida kap po kap dok se stvara talog.
Dobijeni talog podeliti na dva dijela. Na jedan deo taloga dodati hlorovodoničnu kiselinu , a na drugi
natrijum-hidroksid. Na osnovu zapažanja napisati odgovarajuće jednačine reakcija.
Olovo
Na rastvor olovo(II)-nitrata delovati rastvorom natrijum-hidroksida kap po kap dok se stvara talog.
Dobijeni talog podijeliti na dva dijela. Na jedan dio taloga dodati nitratnu kiselinu , a na drugi natrijum-
hidroksid. Napisati odgovarajuće jednačine reakcija.
2.ogled: Osobine olovo(II)-jona
Rastvoru olovo(II)- acetata dodati razblaženu sumpornu kiselinu. Dekantovati, pa na talog dodati
koncentrovanu sumpornu kiselinu. Posmatrati promjene i na osnovu zapažanja napisati odgovarajuće
jednačine reakcija.
Na malu količinu minijuma djelovati razblaženom azotnom kiselinom i zagrijevati do pojave mrkog
taloga. Bistar rastvor nad talogom odliti i na njega djelovati rastvorom kalijum-jodida. Na talog djelovati
koncentrovanom hlorovodoničnom kiselinom i pažljivo pomirisati. Napisati dogovarajuće jednačine
reakcija.