Državna organizacija

doc. dr. sc. Zlatko Brkić

 Specifične funkcije državnopravnog poretka
• Ključno pitanje koja je posebna funkcija države u globalnom društvu?
• Država i pravo imaju općenito istovrsne funkcije, a tih funkcija ima više i
one su povijesno promjenjive.
• Napadačko-obrambena funkcija države je na početku imala prvenstvo u
odnosu na sve druge funkcije. Pripreme za napad i obranu države su
smatra se i razlog za prvotni nastanak država. Ulaganja u oružane snage
govori nam i danas da je ova funkcija još uvijek vrlo aktuelna.
• Ugnjetačka i izrabljivačko-represivna funkcija državnopravnog poretka
ogleda se državi kao sredstvu prisilnog oružanog, ekonomskog i
ideološkog jedinstva klasno podijeljenog društva. Slabljenje ove funkcije
tek u 19. i 20. stoljeću.
• Upravljanje velikim javnim i prisilnim radovima. Tako su nastali skoro
svi najveći infrastrukturni objekti u svijetu. Danas još uvijek postoji,
samo se izgubila mjera prisilnosti.
• Funkcija zaštite društvenog mira i sigurnosti predstavlja sprečavanje
unutrašnjeg rata među društvenim skupinama i samovoljno
ugrožavanje pojedinaca. Ovu zaštitu tek moderna država širi na sve
pripadnike društva, bez formalnog klasnog razlikovanja ljudi,
ostvarujući zaštitu prava i sloboda čovjeka i građanina.
• Funkcija pravednosti i dobrog života pripadnika zajednice postajala je
oduvijek, ali se te u suvremeno doba ova funkcija države pokušava
širiti na sve pripadnike društva – pojam socijalne države ili države
blagostanja.
• Razne ideologije promiče pojedine od navedenih funkcija
državnopravno poretka.
• Pravno-regulatorna funkcija nužna je forma pravnog ostvarenja svih
drugih navedenih funkcija. To se vrši pravnom kvalifikacijom ponašanja
ljudi kao obvezatnih ili ovlaštenih ili deliktnih ponašanja, a na njih se
nadovezuju kazne i nagrade.
• Ova pravna označavanja se najprije vrše putem općih pravnih pravila za
čitave skupine subjekata, a zatim na temelju njih putem pojedinačnih
normi.
• Država je organizacija koja odgovara globalnom društvu, ima političku i
suverenu vlast utemeljenu na monopolu legalne fizičke prisile i na
ekonomskoj i ideološkoj moći, odnosi se na precizno određeno
stanovništvo i teritorij, a pravnim normama regulira najvažnije
društvene odnose i ostvaruje razne povijesne funkcije – počevši od
osvajanje i obrane, te izrabljivanja i represije, do sve naglašenije zaštite
mira, sigurnosti i slobode i postizanja blagostanja svih pripadnika
društva.
 Državne službene osobe, državni organi,
nadležnost
• Službene osobe su sve osobe koje i čine državnu organizaciju.
Obavljaju određenu službu, tj. služe ciljevima organizacije. Za svoj rad
dobivaju plaću, ponekad i nagrade i promaknuća.
• Državni organ je normativna pojava, skup srodnih poslova koji su
postavljeni pravnom normom i nosi određeni naziv.
• Državni organ je temeljni oblik podjela rada u državnoj organizaciji.
• Službene osobe i državni organi povezani i međuzavisni.
• Nadležnost (djelokrug) označava skup pravnih obveza i pravnih ovlasti
da se obavljaju poslovi nekog organa.
• Pravna obveza znači da je državni organ neke poslove obvezan raditi, a
pravna ovlast da je isti jedini ovlašten raditi te poslove.
• Nadležnost se sastoji od stvarne i teritorijalne nadležnosti.
• Stvarna nadležnost je obveza i ovlast da se obavljaju neke vrste
poslova.
• Teritorijalna nadležnost jest obveza i ovlast da takve vrste poslova
obavljaju na određenom teritoriju.
• Sporove o nadležnosti između državnih organa rješava neposredno
nadređeni, viši državni organ.
 Vrste državnih organa
• Prema vrstama poslova: ustavno-zakonodavni, izvršno-politički,
pravosudni i upravni organi.
• Prema načinima kako službene osobe dolaze na poslove: nasljedni,
izborni, postavljeni i nametnuti. Ovu skupinu možemo podijeliti na
demokratske i nedemokratske organe zavisni od toga da li te službene
osobe bira, kontrolira i poziva na odgovornost narod (građani).
• Prema važnosti i moći organa: odlučujući i izvršni (provedbeni) organi.
Osim parlamenta, kao suverenog organa koji je uvijek odlučujući, svi su
drugi državnih organi istovremeno u obje pozicije.
• Prema tome koliko službenih osoba odlučuje u državnim organima:
individualni i kolektivni organi.
• Prema osobinama službenih osoba: profesionalnih (politički) i
neprofesionalni (stručni) organi.
• Prema tome da li se državni poslovi sastoje ili ne sastoje od
neposrednog držanja oružanih sredstava: oružani i civilni organi.
• Prema teritorijalnoj nadležnosti: centralni, regionalni i lokalni organi.
 Podjela rada u državi; Četiri državne
djelatnosti; Hijerarhija
• Pravi stupanj podjela rada u državi je stvaranje različitih državnih
organa kao skupova srodnih poslova što ih obavljaju nadležne
službene osobe.
• Podjela rada unutar državnih organa – dijeljenje poslova na pojedine
službene osobe u državnom organu.
• Treći stupanj podjele rada je stvaranje državnih djelatnosti, kada se
poslovi više državnih organa koji imaju važne sličnosti okupljaju u veće
jedinice – državne djelatnosti.
• Zakonodavna djelatnost – skup najviših odlučujućih poslova u državi.
• Izvršno-politička djelatnost – svi poslovi šefa države i vlade.
• Pravosudna djelatnost – poslovi sudova i državnih odvjetnika i
privatnih odvjetnika.
• Upravna djelatnost – svi mnogobrojni poslovi upravnih organa.
• Hijerarhija se sastoji od odnosa nadređenosti i podređenosti.
• Hijerarhija postoji na tri razine u državi: između državnih djelatnosti,
između organa iste državne djelatnosti, između službenih osoba u
istom državnom organu.
• Subordinacija je odnos stroge hijerarhije, gdje niži državni organi
imaju malu samostalnost odlučivanja – izvršavaju opće i konkretne
naredbe nadređenih subjekata.
• Koordinacija je labaviji odnos hijerarhije, gdje niži državni organi imaju
veću samostalnost u odlučivanju – izvršavaju samo opće naredbe.