Modeli prevencije u radu sa

djecom bez roditeljskog

staranja
• Zakon o osnovama socijalne zaštite FBiH smatra da dijete bez
roditeljskog staranja je ono dijete koje je bez oba roditelja (roditelji
nisu živi, nepoznati su ili su nestali), kao i dijete koje ima žive roditelje,
ali oni, iz bilo kojeg razloga, privremeno ili trajno, nisu u mogućnosti
da se staraju o njemu i da vrše roditeljsku dužnost.
• Osnovni oblici zaštite djece bez roditeljskog staranja ostvaruju se kroz
dva modela rada i to:
- vaninstitucionalni model rada koji uključuje: usvajanje, starateljstvo i
organiziran smještaj u drugu porodicu
- institucionalni model rada koji uključuje: institucionalni smještaj,
zasebni model rada socio-pedagoške zajednice i SOS ustanove.
Usvajanje kao model vaninstitucionalnog
smještaja djece
• Usvajanje je oblik porodično-pravne zaštite djece za koji se smatra da
predstavlja najkvalitetniji oblik zaštite djeteta bez roditeljskog
staranja.
• Usvajanjem se između usvojitelja i usvojenika uspostavljaju odnosi
koji postoje između roditelja i djece, s ciljem da se djetetu koje je
usvojeno pruže uslovi ćivota koje imaju djeca koja žive u porodicu.
• Na usvajanje se primjenjuju sva pravila koja se primjenjuju na
roditeljsko pravo, pa su prava i dužnosti usvojitelja identiči onima koje
imaju roditelji prema svojoj djeci.
• Usvajanje može biti potpuno i nepotpuno.
• Potpunim usvajanjem zasnivaju se isti odnosi srodstva koji postoje
između bioloških roditelja i njihove djece.
• Prema odredbama Porodičnog zakona BiH i Republike Srpske,
potpuno se može usvojiti dijete do 5 godina, dok u FBiH sve do 10
godina.
• Potpuno usvajanje se ne može raskinuti.
• Nepotpunim usvajanjem zasnivaju se isti odnosi srodstva koji postoje
između bioloških roditelja i njihove djece.
• Nepotpuno usvajanje ne utiče na prava i dužnosti usvojenika prema
njegovim roditeljima i drugim srodnicima.
• Nepotpuno se može usvojiti dijete do navršene 18. godine života.
• Za dijete koje je starije od 10 godina, a sposobno je shvatiti značenje
usvajanje, potreban je njegov pristanak.
• Pretpostavke za zasnivanje usvajanja mogu se klasificirati u 3 grupe:
1. pretpostavke na strani usvojitelja;
2. pretpostavke na strani prirodnih roditelja (staratelja) usvojenika;
3. pretpostavke za zasnivanje nepotpunog usvajanja.
Pretpostavke na strani usvojitelja
• Usvojiti ne može:
- lice (ili njen/njegov bračni drug) kome je oduzeto roditeljsko pravo;
- lice (ili njen/njegov bračni drug) kome je oduzeta ili ograničena
poslovna sposobnost
- lice (ili njen/njegov bračni drug) koje ne pruža dovoljno garancije da
će usvojenika podizati i odgajati tako da ne bude koristan član
društvene zajednice
- lice (ili njen/njegov bračni drug) koje je duševno bolesno ili
slaboumno, koje boluje od druge bolesti koja može dovesti u opasnost
zdravlje ili život usvojenika
• Prema pravnom zakonu RS i FBiH:
- usvojiti može samo lice koje je starije od usvojenika najmanje 18
godina
• - a ako bračni supružnici zajednički usvajaju isto lice, samo jedan od
njih mora biti stariji od usvojenika najmanje 18 godina
Pretpostavke vezano za usvojenika
• Prema pravnom zakonu RS i FBiH:
- usvojiti se može samo maloljetno lice
- usvojenik ne može biti srodnik u prvoj liniji, kao ni brat ili sestra
Pretpostavke na strani prirodnih
roditelja(staratelja) usvojenika
• Prema nacrtu pravnog zakona FBiH:
-> za usvajanje je potreban pristanak oba biološka roditelja, a njihov
pristanak nije potreban ako im je:
- oduzeto roditeljsko pravo;
- oduzeta poslovna sposobnost;
- boravište nepoznato najmanje jednu godinu, a u tom periodu se ne
brinu za dijete
-> ne može se usvojiti dijete maloljetnih roditelja prije nego što
protekne godina dana od rođenja djeteta
Pretpostavke za zasnivanje nepotpunog
usvajanja
• Prema pravnom zakonu FBiH:
- pojedinac može biti usvojitelj
• Prema pravnom zakonu FBiH i RS:
- ako bračni drugovi ne usvajaju zajednički, za punovažnost usvajanja
potreban je pristanak bračnog druga usvojitelja
- potrebna je saglasnost djeteta starijeg od 10 godina
Pretpostavke za zasnivanje potpunog
usvajanja
• Prema pravnom zakonu FBiH i RS:
- potpuno usvojiti mogu bračni supružnici zajednički
- kao izuzetak, samo jedan bračni supružnik može potpuno usvojiti, ali
samo ako usvaja dijete svog bračnog druga
• Prema prednacrtu pravnog zakona FBiH:
- izvanbračni drugovi, koji žive u izvanbračnoj zajednici najmanje 5
godina, mogu potpuno ili nepotpuno usvojiti, ako za to postoje
opravdani razlozi
- povećava se granica za usvajanje do 10 godina
Postupak za zasnivanje usvajanja
• Postupak je jednak za ova oblika usvajanja.
• Za vođenje postpuka usvajanja nadležan je CSR prema prebivalištu
djeteta.
• Prema pravnom zakonu FBiH:
- lice koje želi usvojiti dijete podnosi zahtjev CSR-u, koji utvrđuje da li
su ispunjeni uslovi za zasnivanje usvajanja
• Prema prednacrtu pravnog zakona FBiH:
- predlaže se probni smještaj u periodu od 6 mjeseci, a samo po isteku
tog može biti doneseno rješenje o zasnivanju usvojenja
- protiv rješenja može biti uložena žalba
- rješenje o zasnivanju nepotpunog usvojenja sadrži sporazum o
prezimenu usvojenika i o nasljednim pravima usvojenika prema
usvojitelj
• Prema pravnom zakonu FBiH i RS:
- ako je usvojenik stariji od 10 godina, onda je potrebna i njegova
saglasnost o prezimenu
• Prema pravnom zakonu FBiH:
- kod zasnivanja potpunog usvajanja u rješenju će se kao prezime
usvojenika unijeti prezime usvojitelja
- kod potpunog usvajanja mora biti sačuvana tajnost podataka o
njegovom zasnivanju, a u matičnu knjigu rođenih usvojitelji se upisuju
kao roditelji usvojenika
• Prema prednacrtu FBiH:
- pravo djeteta je da zna da je usvojeno
- usvojitelji su dužni upoznati dijete da je usvojeno najkasnije do
njegove 7. godine života
• Prema pravnom zakonu FBiH i RS:
- nepotpuno usvajanje može prestati na osnovu rješenja CSR-a kad on
utvrdi da to zahtijevaju opravdani interesa usvojenika
- potpuno usvajanje ne može se raskinuti
Starateljstvo
• Starateljstvo je osnovni oblik pravne i socijalne zaštite djeteta, čija je
svrha zbrinjavanje, odgoj i obrazovanje, kao i osiguravanje imovinskih i
drugih prava i interesa djeteta bez roditeljskog staranja/štićenika.
• Dijete koje nema roditelje ili staratelje, stavlja se pod starateljstvo.
• Staratelj je osoba postavljena da vrši poslove starateljstva nad
djetetom bez roditeljskog staranja i ima one oblasti koje mu je CSR
odredio u rješenju kojim ga postavlja.
• Staratelj je dužan da se kao roditelj stara o ličnosti djeteta, o
njegovom zdravlju, odgoju, obrazovanju, osposobljavanju za
samostalan život i rad, o njegovoj imovini, kao i da zastupa dijete.
• Pod starateljstvo će se staviti dijete u sljedećim slučajevima:
- roditelji su umrli, nestali, nepoznati ili su nepoznatog boravišta duće
od jedne godine (a u nacrtu pravnog zakona FBiH 3 mjeseca);
- roditeljima je oduzeto roditeljsko pravo;
- roditeljima je oduzeta poslovna sposovnost, roditelji još nisu stekli
poslovnu sposobnost ili im je poslovna sposobnost ograničena;
- roditelji su kroz duže vrijeme zanemarili čuvanje i odgoj djece;
- roditelji su odsutni i nisu u mogućnosti da se redovno staraju o
svome djetetu, a nisu ga povjerili na čuvanje i odgoj licu za koje je
organ starateljstva utvrdio da ispunjava uslove za staratelje
• Prema pravnom zakon FBiH i RS:
- CSR je nadležni organ starateljstva;
- CSR poslove starateljstva vrši preko imenovanog staratelja ili neposredno
preko stručne osobe.
• Premda starateljstvo uspostavlja pravni odnos između djeteta i staratelja,
ono ne razdvaja pravni odnos između djeteta i bioloških roditelja.
• Dijete ima pravo na izdržavanje od strane prirodnih roditelja i nasljedna
prava.
• Prema pravnom zakonu FBiH i RS:
- nije potreban pristanak djeteta, ni njegovih roditelja, ni bračnog druga
staratelja, već je potreban pristanak staratelja
• Za staratelja se ne može postaviti lice:
- kome je oduzeto roditeljsko pravo;
- kome je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost;
- čiji su interesi u suprotnosti sa interesima štićenika, odnosno, koje ne
pruža dovoljno garancije da će štićenika odgajati tako da postane
odgovoran član zajednice;
- od koga se, s obzirom na njegovo ranije i sadašnje vladanje, lična
svojstva i odnose sa štićenikom i njegovim roditeljima, ne može
očekivati da že pravilno vršiti dužnost staratelja.
• Prema pravnom zakonu FBiH i RS:
- postupak za stavljanje pod starateljstvo i prestanak starateljstva je
upravni, jer ga pokreće i vodi CSR
• CSR može u slučaju potrebe odrediti odgovarajuće privremene mjere
koje smatra neophodnim
• Prema pravnom zakonu FBiH i RS:
- CSR može razriješiti staratelja dužnosti ako utvrdi da je u vršenju
svoje funkcije nemaran, da zloupotrebljava svoja ovlaštenja, da se
njegovim radom ugrožavaju interesi štićenika, ili ako smatra da bi za
štićenika korisnije bilo da mu se postavi drugi staratelj.
Prava i dužnosti staratelja
• Prema pravnom zakonu FBiH i RS:
- staratelj je dužan da se savjesno stara o ličnosti, pravima, obavezama
i interesima štićenika i upravljanju njegovom imobinom.
• Staratelj mora od CSR-a dobiti odobrenje za poduzimanje važnih
mjera u odnosu na maloljetnika.
• Staratelj nema obavezu da živi sa štićenikom i može štićenika povjeriti
drugom licu ili odgovarajućoj ustanovi na čuvanje i odgoj ako za to
postoje opravdani razlozi.
• Prema nacrtu pravnog zakona FBiH:
- zakoni ne ometaju prava bioloških roditelja na kontakte sa djetetom
ako je to u djetetovom najboljem interesu;
- ova dužnost proizilazi iz prava djeteta na redovne i lične kontakte sa
roditeljima.
• Prema pravnom zakonu FBiH i RS:
- staratelj nije obavezan izdržavati dijete iz svojih sredstava;
- staratelj je dužan da uz pomoć CSR-a poduzme sve potrebne mjere
da se pribave sredstva neophodna za izdržavanje djeteta.
• Staratelj obavlja svoju dužnost, po pravilu, bez nagrade, a CSR može
staratelju odrediti nagradu, ako se posebno zalagao i istakao u vršenju
dužnosti.
• Staratelj vrši svoje dužnosti pod sistematičnim nadzorom CSR-a.
Administrativna odgovornost staratelja
• Prema odredbama krivičnih zakona FBiH i RS:
- ako staratelj zlostavlja maloljetnu osobu ili grubim zanemarivanjem
svoje dužnosti zbrinjavanja i odgoja zapusti maloljetnu osobu o kojoj
je dužan da se stara;
- ako on/ona prisiljava maloljetnu osobu na pretjeran rad ili
prosjačenje;
- kaznit će se zatvorom od 3 mjeseca do 3 godine;
- ako je nastupilo teže oštećenje psihičkog ili fizičkog zdravlja
maloljetnika, učinitelj će se kazniti kaznom od 3 mjeseca do 5 godina.
Smještaj u drugu porodicu
• Smještaj u drugu porodicu je oblik zbrinjavanja djeteta bez
roditeljskog staranja u drugu porodicu uz novčanu naknadu.
• Smještaj u drugu porodicu je privremen, a ne trajni odnos i može
prestati otkazom ugovora o smještaju u drugu porodicu ili ugovora o
hraniteljstvu.
• Dužnosti druge porodice vezani su isključivo za zaštitu ličnosti djeteta
kao što je staranje o životu, zdravlju i obrazovanju.
• Dijete se ne može smjestiti u drugu hraniteljsku porodicu ako postoje
smetnje koje mogu uticati na zdravlje i razvoj djeteta.
• Smještaj u drugu porodicu prestaje iz više razloga:
- sporazumom ugovornih strana;
- otkazom ugovora;
- raskidom ugovora;
- mijenjanjem prilika u biološkoj porodici djeteta čime prestaje
potreba za ovim oblikom zaštite;
- punoljetsvtom;
- ospobljavanjem djeteta za samostalni život.
• Hranitelj, udomitelj je osoba kojoj se dijete bez roditeljskog staranja
povjerava na smještaj.
• CSR bira buduće hranitelje.
• Preduvjeti vezani za hraniteljsku porodicu:
- potpuna poslovna sposobnost oba bračna druga;
- nijednom od supružnika nije oduzeto roditeljsko pravo (nisu bili
razriješeni dužnosti staratelja ili usvojenje nije prestalo njihovom
krivicom);
- stabilni porodični odnosi;
- nema člana porodice zbog čije bolesti bi bilo ugroženo zdravlje
djeteta.
• ZSZ FBiH predviđa sljedeće preduvjete za smještaj u hraniteljsku
porodicu:
- pismena saglasnost roditelja;
- pristanak djeteta starijeg od 15 godina.
• Smještaj u hraniteljsku porodicu ne prekida pravni odnos između
bioloških roditelja i djeteta.
• Dijete i njegovi roditelji imaju pravo na redovne lične kontakte ako je
to u najboljem interesu djeteta.
• Smještaj u drugu porodicu prestaje:
- sporazumom ugovorenih strana;
- otkazom ugovora;
- raskidom ugovora;
- ako više ne postoji razlog za primjenu tog oblika zaštite;
- smrću korisnika ili smrću člana porodice koji je zaključio ugovor o
porodičnom smještaju.
Modeli prevencije institucionalnog smještaja
• Institucionalni smještaj je smještaj djeteta u ustanove socijalne zaštite
kako bi mu se osigurala njega, stanovanje, ishrana, odijevanje,
staranje o zdravlju, sve ono što zapravo ne može ostvariti u vlastitoj
porodici.
• Razlozi za smještaj djece bez roditeljskog staranja u ustanove i druge
oblike socijalne zaštite:
- zdravstveni problemi roditelja, koji uključuju npr. poteškoće
mentalnog zdravlja, ali i fizičke probleme;
- napuštanje djece;
- zlostavljanje i zanemarivanje djece;
- siromaštvo.
• Evidentno je da i ne postoji veća skupina djece u većem riziku za
razvoj poremećaja u ponašanju od djece bez odgovarajućeg
roditeljskog staranja, smještene u domove za djecu.
• Boravak djeteta u domu određen je zajedničkim životom većeg broja
djece ili omladine u relativno skučenom prostoru.
• Domski odgoj nosi trajnu opasnost od zatvaranja djeteta u sebe, a za
djecu mlađu od 3 godine postoji rizik od tzv. hospitalizma.
• Simptomi hospitalizacije:
- sklonost plaču;
- apatičnost i potištenost;
- motorička smirenost;
- hiperaktivnost;
- zaostajanje u tjelesnom razvoju;
- loše zdravstveno stanje.
Zasebni modeli rada sa djecom bez
roditeljskog staranja
• U BiH su se razvili novi modeli rada na području zaštite djece bez
roditeljskog staranja, koji nisu postojali u prijeratnoj BiH.
• U modele rada sa djecom bez roditeljskog staranja spadaju:
1. socio-pedagoške životne zajednice;
2. SOS dječija sela i
3. mali porodični domovi.
Socio-pedagoške životne zajednice
- predstavljaju stacionarno zbrinjavanje djece bez roditeljskog staranja i
predstvaljaju alternativu velikim domovima, a djeca se brže i lakše
socijaliziraju u manjoj starateljskoj porodici, te lakše ostvaruju kontakte
sa biološkom porodicom;
- to je prirodna porodica, koja, pored vlastite djece, u vlastitu porodicu
integrira najviše 5 djece, te se brine o njima do njihove samostalnosti i
poslije toga, ostaje za tu djecu porodica.
SOS dječija sela
• SOS dječija sela rade na obezbjeđivanju trajnog doma i stabilnog
okruženja za djecu bez roditeljskog staranja.
• Svaka SOS porodica ima svoju kuću, a svako SOS dječije selo se sastoji
od 10-15 kuća.
• Svako dijete koje odrasta u SOS selu, ima svoju SOS majku, koja mu
pruža emocionalu toplinu, ljubav i sigurnost.
• SOS mama predstavlja zamjenu za biološku mamu.
• Zaduženja SOS mame:
- stvaranje tople porodične atmosfere;
- vođenje SOS porodice;
- osiguravanje blagostanja;
- obavljanje kućanskih poslova;
- učenje djece odgovornom ponašanju;
- interakcija i aktivno sudjelovanje u zajednici.

• Djeca unutar porodice međusobno se nazivaju braćom i sestrama, dok biološki

brat i sestra žive skupa.
Mali porodični domovi
• Mali porodični dom je tipična kuća, koja ima ulogu privremenog
smještaja za maksimalno 12 djece o kojima se brine stručni tim ljudi.
• Mali porodični dom funkcionira kao jedna porodica i sva djeca aktivno
učestvuju u svakodnevnom radu i funkcioniranju malog porodičnog
doma.
• Mali porodični dom nudi kratkoročni smještaj, dok se ne pronađe
drugi i dugoročniji vaninstitucionalni model zbrinjavanja.
• Pošto se radi o manjem broju djece koja borave u malom porodičnom
domu, veća je mogućnost posvećivanja pažnje svakom djetetu
pojedinačno.
• Sa djecom se stvara bliži odnos, ostvaruje dnevna komunikacija i
blagovremeno se rješavaju individualni problemi, potrebe i želje
djece.
• Hvala na pažnji!