Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Filozofski fakultet
Odsjek za hrvatski jezik i književnost

O Držićevu Radmilu i Ljubmiru

Seminarski rad iz Stare hrvatske književnosti 2

Student: Ana Basar

Studijska grupa: Hrvatski jezik i književnost i
Engleski jezik i književnost
Datum: 28. 3. 2023.
 U kontekstu razdoblja
• Prva poznata dramska ekloga
• Krajem XV. stoljeća (renesansa)
• u Dubrovniku se začinje svjetovno kazalište te se formiraju prve kazališne
družine
• svjedoči već razvijenoj versifikaciji XV. stoljeća (raznovrsnost stihova i
ritmičkih tendencija)
• jezik prvih tadašnjih pisaca pod utjecajem književne tradicije i ondašnjeg
govornog izraza
• pisalo se znatno obojenim čakavskim jezikom, a u prvoj generaciji
pretežno ikavskim
 U odnosu na Džoru Držića...

• 1963. dublinski rukopis naslovljen Džorete Držića pjesni ke stvori

dokle kroz ljubav bjesnješe
• tematike pretežno ljubavne, ako ne religiozne
• uglavnom petrarkistički konvencionalna
• napisano prema talijanskom predlošku pastorale Baldassarea Tacconea
• Radmio i Ljubmir kao prvo hrvatsko dramsko djelo svjetovnog karaktera
• Džore Držić može se smatrati i začetnikom moderne hrvatske drame
• Držić pripadao Dubrovačkom krugu
Radmio i Ljubmir
• Scenska, pastirska ekloga
• Središnja tema: različito poimanje
ljubavi zaljubljenog Ljubmira i
trezvenog Radmila
• Zaljubljeni lirski subjekt muškog
roda
• Dijalog
• Mjesto: gradski prostor (Dubrovnik)
• Vrijeme: mjesec travanj
 Kratak sadržaj
• Pastiri se sastaju u gradu i Radmio
upita Ljubmira zašto ne čuva stado
nego je u gradu i što mu se dogodilo.
Posumnja da se Ljubmir zaljubio u vilu
i savjetuje mu da se odrekne te
zaljubljenosti prije nego se “rasplodi”
• Ljubmir mu prepričava kako se u
najvruće vrijeme našao u šumi sa
stadom ovaca koje je htjelo plandovati
bez prijatelja ili psa stražara. Bio je
gladan i žedan, stoga se uputio naći
hranu i vodu
 Kratak sadržaj
• U jednom trenutku se spotaknuo
desnom nogom te pao i udario
pod Vitolj na vodi. Ugledao
je studenac i krenuo prema njemu,
no tada je uočio vilu kraj izvora
• Opisuje vilu: bijel vrat, oči
svjetlaše kao dvije zvijezde
Danice, imala je tanku bijelu
košulju i nadnijela se na vodu.
Krenuo je prema njoj, no ona se
izmakla i iščeznula. Kud god da
pođe on vidi nju, proći će cijeli
svijet da ju nađe. Tvrdi da ga
Radmio ne bi krivio da ju je sam
vidio
 Kratak sadržaj
• Radmio krivi ljubav za stanje svoga
prijatelja. Opet ga savjetuje da se odrekne
vile te objašnjava Ljubmiru da ljubavna
bolest ne gine i da je zmijin ugriz lakše
podnošljiv. Zove ga da pođe s njim
na drago proljeće. Izjavljuje da su u svakih
gospoja ohola djela te da se smijehom
među sobom rugaju. Opet ga poziva da
pođe s njime čuvati svoje stado
• Ljubmir na to odgovara da bi za vilu dao
cijeli svijet i samog sebe, te naziva sebe
njenim robom. Govori Radmilu neka pođe
i ostavi ga. Tvrdi kako ne voli proljeće jer
sve ljepote koje donese nestanu kada dođe
zima, ali da je vilina ljepota vječna
 Kratak sadržaj
• Radmio problijedi; duša i srce ga zabole
na riječi koje je izgovorio Ljubmir.
Upozorava ga da će ga Bog kazniti jer
ostavlja slijepu, staru i gluhu majku, no
poštuje njegovu odluku i spomene da će
u mislima biti s njim
• Ljubmir moli Radmila da pazi na Miloju,
daje mu stado na volju i spominje kako
će uskoro Đurđevdan (njegovo krsno
ime) te da bi ga trebali proslaviti jedući
junčića Rajka u njegovo zdravlje. Stricu
ostavlja 30 ovčica i baki vepra Bakoja te
šalje svoje pozdrave svima jer ne zna da
li će se ikada vidjeti ponovo
Kompozicija i funkcija likova
• ,,Fabularna linija potrage za nimfom,
gdje pastir pokušava uhvatiti nimfu, a
prijatelj to nastoji spriječiti, sadrži
nekoliko osnovnih situacija: nagli susret
(očaranost) – ljubavna izjava – bijeg
nimfe – potraga – susret s prijateljem –
daljnja potraga.” (Rapacka, 1998: 70)
• "Iz te sheme proizlazi sklop funkcija
kakve mogu ispunjavati u akciji likovi:
protagonist, tražena vrijednost i
prepreka. Vrše ih u akciji likovi:
zaljubljenika, nimfe i
prijatelja.” (Rapacka, 1998: 70)
Kompozicija i funkcija likova

• Likovi- Radmio (“prepreka”)- razuman,

racionalan, zabrinut za prijatelja
• Princip racionalnosti
• Ljubmir (“protagonist”)- zaslijepljen
ljubavlju, očajan, odlučan da slijedi vilu
• Princip svemoći ljubavi
• Vila (“tražena vrijednost”)-
očaravajuća, božanski lijepa
• Simbol neprolazne ljepote
Kompozicija i funkcija
likova
• Radmio
•,,Ljuvena boljezan tutako ne mine
jak noćni plač u san, ki ončas izgine."
(Držić, 1968: 64)
•,,Manje zlo da zmija peci te iz kruga
neg da te privija ljuvena zla tuga."
(Držić, 1968: 64)
• Ljubmir
•,,I svudi kudi grem, meni se prizira
nje pozor kroz ki mrem u željah bez mira."
(Držić, 1968: 63)
•,,Ove sam odluke: i s dušom i s tilom
podnesi sve muke, ostat se s tom vilom,"
(Držić, 1968: 66)
 Odnosi između likova

Radmio i Ljubmir
• Kontrast različitog poimanja ljubavi
• Ljubmirovom klasičnom petrarkizmu suprotstavlja se
Radmilova realističnost u dijalogu
• Sukob principa realističnosti i principa svemoći ljubavi
 Odnosi između likova
Ljubmir i vila
• Obična žeđ prelazi u žeđ za ljubavlju
• “Žeđ za ljepotom” (predstavlja pjesnikovo traganje za
ljepotom)
• ,,Kad kažemo “ljubav”, shvatite to kao žeđ za ljepotom, jer to je kod
svih filozofa definicija ljubavi.” (Rapacka, 1998: 79)
 Scenska ekloga

• Scenski karakter ekloge ubilježen u tekst

• Stihovi koji smještaju predstavljenu situaciju u konkretni
teatarski prostor
• ,,Moj dragi Ljubmire, što tuj meu knezovi?
A ovce tve tire po gorah vukovi?” (Držić, 1968: 61)
• Prostor ispunjen publikom
• ,,Svaka sih gospoja oholih je dila
I lisih ner tvoja gorštica taj vila.” (Držić, 1968: 65)
 Stil
• Djelo ostvareno u obliku dijaloga
• Dvanaesterac, parna rima (aa bb)
• Dubrovačko (ijekavsko) narječje hrvatskog jezika
• Uvođenje elemenata prirode i životinja
•,,Jer tko je pri stadu? A ti znaš vukove,"
•,,Krave su steone, ne bud' im uroka,"
•,,Koze se jur koze i ovce još janje," (Držić, 1968: 66)
• Slikoviti opisi proljeća
•,,Prima se još zelen po gori kameni,
gori po njoj pelen cvitkom rumeni.
Liskom se odiva sve dubje i voće" (Držić, 1968: 64)
 Figure

• Motivi: ljubav, zaljubljenost, traganje

• Epiteti: ljubav nemirna, žestok blud, zla tuga, vila
nemila, slatki med
• Asonanca
•,,uzdišeš i blidiš cić vile tolike!” (Držić, 1968: 63)
•,,ke ga su vazele tej vile od gore!” (Držić, 1968: 64)
• Aliteracija
•,,Ja ću poć po svitu svudi se tukući” (Držić, 1968: 68)
 Figure
• Hiperbola
•,,ter s čela utirem studen znoj ki teče,
od tuge umirem krozi riječ ku reče.”
(Držić, 1968: 67)
• Usporedba
•,,Vidiv da te smami njih gizda i pogled,
ter tuj stav jak kami topiš se kako led."
(Držić, 1968: 65)
• Retoričko pitanje
•,,Radmile, Radmile kamo toj uteče?"
(Držić, 1968: 69)
• Alegorija
• Ljubmirova žeđ za ljubavlju -> tadašnja
žeđ za ljepotom
 Radmio i Ljubmir je dramska, pastirska ekloga koja je
ujedino i prvo hrvatsko dramsko djelo svjetovnog
karaktera. Vjeruje se da je napisano po uzoru
na pastoralu Baldassarea Tacconea, koja se smatra
prototipom Radmila i Ljubmira zbog srodnosti tih dvaju
djela. Radnja se odvija oko zaljubljenog pastira koji vapi
za vilom i njegovog prijatelja koji ga pokuša zaustaviti.
Zaključak Djelo karakterizira naglašena realističnost, kako u
replikama trezvenog pastira Radmila, tako i u riječima
zaljubljenog Ljubmira. Ekloga je ostvarena dijalogom,
pisana čajkavskim narječjem u dvanaestercu i parnoj rimi
te sadrži mnoge stilske figure i verističke detalje. Djelom
se očitava Držićevo odskakanje i nadmašivanje standarda
tadašnje književnosti.
 Kako je Marin Držić u svom stvaralaštvu
nazvao vilu iz djela Radmio i Ljubmir?

P A S T I R I
D U B R O V N I K
R U K O P I S
E K L O G A
1. Što su Radmio i Ljubmir?
2. U koji se grad Radmio uputio
P A R N A 4. Radmio i Ljubimir je
pastirska... ​
tragajući za vilom? 5. Kakva je rima u tekstu? ​
3. Držićeve pjesme i T R A V A NJ 6. U kojem mjesecu se
drama pronađene su u dublinskom.. odvija radnja?
 Literatura

• Držić, Džore, 1968. Radmio i Ljubmir, u: Pet stoljeća hrvatske

književnosti, Knjiga 5 - Zbornik stihova i proze XV. i XVI.
stoljeća, priredio Rafo Bogišić, Zagreb
• Rapacka, Joanna, 1998. Zaljubljeni u vilu, Split
• Franičević, Marin, Švelec, Franjo, Bogišić, Rafo, 1974. Povijest
hrvatske književnosti, Zagreb