Contractus inominati.

Transakcije i pravni poslovi koji se ne mogu svrstati niti u bilo koje kontrakte.

Staro civilno pravo – bezimeni kontrakti su bez zaštite

Actio in factum tužba koja je uvedena aktivnošću pretora – tuži se ona strana koja svoju obavezu ne izvrši
-Actio civilis incerti – uvedena aktivnošću pravnika
-Actio praescriptis verbis – Justinijan je objedinio ranije tužbe u jednu.

Postoje inominatni kontrakti tipa

- do ut des
-Do ut facias
-Facio ut des
-Facio ut facias

-Najvažnijiinominatni kontrakti su
1.Permutatio je ugovor kojim jedna strana daje u svojinu neku stvar, a druga se obavezuje da će dati neku svoju
stvar
2.Aestimatum je ugovor između trgovca na veliko ili proizvođača i trgovca na malo, kojim trgovac na veliko daje
neku robu da se proda, s tim da se neprodato vrati, a za svaki prodati komad da se plati unaprijed predviđen iznos
3.Precarium je inominatni kontrakt kojim jedna strana daje dio svoje imovine (obično zemljište) tako da je u svako
doba može dobiti natrag, a onaj koji je primio ima obavezu na neko činjenje (npr. da radi na imanju određeni broj
dana) – odnos patrona i klijenta
Neformalni sporazumi koji ne spadaju u kontrakte.
Mogu biti pacta vestita (zaštićeni) i pacta nuda (bez zaštite)

Postoje tri vrste zaštićenih neformalnih sporazuma:

• Pacta adiecta – dodatni neformalni sporazumi kojima se modificira osnovno dejstvo ugovora (sporazum o kamatama, o plaćanju
cijene na rate). Važenje dodatnog sporazuma zavisilo je od niza okolnosti, da li otežava ili olakšava položaj dužnika, da li je zaključen
uz ugovor stricti iuris ili bonae fidei i slično. Obično su zaključivani uz negotia bonae fidei.

• Pacta praetoria – pretorski pakti

a) receptum arbitrii – uloga arbitra
b) receptum nautarum, cauponum et stabulariorum – odgovornost brodara i gostioničara za stvari gostiju
c) receptum argentarii – obećanje bankara da će isplatiti određeni novčani iznos
d) constitutum debiti - plaćanje nekog duga
e) pactum de iurisiurandi – zakletva stranaka

• Pacta legitima – zakonski pakti

a) compromissum – sporazum o rješavanju spora po izabranom arbitru
b) obećanje miraza
c) poklon – donatio neformalno obećanje poklona samo do iznosa 500 solida
Quasi – nalik, nepravi
Gaj za takve ugovore kaže quasi ex contractu – kao iz ugovora

U kvazikontrakte spada pet obligacionih odnosa

• Condictiones sine causa, neosnovano ili bezrazložno bogaćenje. Osnovni cilj kondikcije (certae pecuniae i certae rei) je da se vrati
stvar koja je prešla u tuđu imovinu bez valjanog osnova. Najvažniji slučajevi bezrazložnog bogaćenja su:
a)condictio indebiti - isplata nedugovanog
b)condictio causa data cuasa non secuta - isplata po osnovu koji nije ispunjen
c) condictio ob causam finitam – osnov koji je valjan ali je kasnije otpao
c) condictio turpis i iniusta cusa - isplata po nemoralnom osnovu, osnovu koji se protivi dobrim poslovnim običajima

• Negotiorum gestio – nezvano ili neovlašteno obavljanje tuđih poslova. Ukoliko jedno lice (negotiorum gestor) obavi određeni pravni
ili fizički posao za drugo lice (dominus negotii) iako nije od vlasnika dobio takvo ovlaštenje. Ipak negotiorum gestor ima pravu na
naknadu nužnih i korisnih troškova. Zaštitu svojih prava stranke su ostvarivale sa actio negotiorum gestorum directa i contraria.

• Communio incidens – zajednica imovine do koje je došlo bez volje suvlasnika. Tužbe za zaštitu odnosno razvrgavanje ovih zajednica
su: actio communi dividundo, actio familiae erciscundae i actio finium regundorum

• Obaveze proistakle nakon prestanka tutorstva- zaštita se ostvarivala sa actio tutelae directa i contraria

• Obaveze iz legata, do obligacionog odnosa nije došlo voljom stranaka već voljom ostavioca da legatar nešto učini ili preda legataru.
Deliti javnog i privatnog prava

Delikti civilnog i pretorskog prava

Delikti civilnog prava su:

• Furtum – krađa, protivpravno prisvajanje tuđe imovine s ciljem sticanja imovinske koristi. Nekoliko oblika krađe je razlikovalo
rimsko pravo: noćna krađa sa upotrebom oružja, furtum manifestum i furtum nec manifestum, furtum usus. Acti furti – plaćanje
novčane kazne

• Damnum iniuria datum – oštećenje tuđe stvari, nanosi se šteta tuđoj imovini bez namjere da se ostvari neka korist.
Lex Aquilia – prvi put postavljeno načelo naknade štete. Zakon je regulisao pitanje naknade štete i postojanja uvjeta za naknadu.
Tužba za ostvarivanje prava nazivala se acti legis Aquiliae (penalni karakter – naknada najveće vrijednosti koju je stvar imala)

• Iniuria – napad na tjelesni integritet neke osobe. Tri su oblika: iniuria u užem smislu, os fractum i membrum ruptum. Klasično pravo
razlikovalo je napad na tjelesni i moralni integritet (slično današnjoj uvredi ili kleveti)

• Rapina – razbojništvo, otimanje stvari, kvalificirani oblik krađe, ranije je smatran za furtum manifestum
Pretorski delikti:

• Metus – prinuda je delikt koji se sastojao u tome što je neko primorao drugoga da zaključi ugovor koji ne bi zaključio da prinude nije
bilo. Sila je mogla biti vis apsoluta i vis compulsiva. Oštećeni je mogao istaći prigovor prinude, podići tužbu koja je glasila ne
četverostruki iznos ili restitutio in integrum - povrat u prijašnje stanje

• Dolus – prevara, je prevarno postupanje s ciljem da se drugi dovede u zabludu ili održava u zabludi i time ošteti. Oštećeni je imao
pravo na prigovor prevare, actio de dolo i restitutio in integrum.

• Alienatio in fraudem creditorum – izigravanje povjerilaca ili otuđenje radi izigravanje povjerilaca. Za zaštitu su povjerioci imali
pravo na interdikt (interdictum fraudatorium), restitutio in integrum, actio Pauliana.
Tužba (actio Pauliana) se koristila za sprečavanje svih ili gotovo svih radnji dužnika koji idu na štetu njegovih povjerilaca
Uslovi za njeno podizanje su: šteta, svijest o insolventnosti na strani dužnika, i saznanje da je dužnik insolventan na strani onih koji
su primili nešto iz njegove imovine.
Rimski pravnici koriste naziv quasi ex delicto

Postoji nekoliko slučajeva kada obigacioni odnosi nastaje iz kvazidelikata, odnosno quasi ex delicto:

• kada sudija učini spor svojim – sudija ne donese presudu na vrijeme ili nesavjesno presudi na štetu jedne stranke

• Kada nastane šteta zbog izbačenih ili prosutih stvari. Ukoliko se ošteti stvar dosuđivana je njena dvostruka vrijednost, a u slučaju
ubistva sudija je određivao visinu naknade

• Kada nastane šteta zbog postavljenih ili obješenih stvari. Tužba je u ovom slučaju actio populares i svako je imao pravo da je podigne
ukoliko prijeti opasnost po prolaznike.

• Šteta na stvarima koje su povjerene brodarima, krčmarima ili vlasnicima staja. U postklasičnom pravu tek je postao kvazidelikt.