1.

Nasljedno pravo je grana prava koja se bavi nasljeđenjima u pravima i obavezama nakon
smrti fizičke osobe.

2. Ostavina-Ostaviteljevu imovinu koja prelazi na nasljednika nazivamo ostavina ili nasljeđe

(hereditas). U nju ulaze vlasništvo i sva druga stvarna prava osim osobnih služnosti, kao i
sva potraživanja koja ostavitelj ima prema trećim osobama..

3. Razvoj intestatskog nasljednog reda u Rimu-Nasljeđe u najstarijem rimskom pravu se

nakon smrti ostavitelja, ukoliko nema testamenta dijeli prema odredbama Zakona XII
ploča agnatskim srodnicima ostavitelja po nasljednim redovima. Postoje tri nasljedna reda:
Sui heredes (svoji nasljednici), Agnati i gentili. To su svi pripadnici istog roda (gensa).

4. Justijanovi nasljedni redovi-Justinijan je konačno ukinuo agnatsko srodstvo i potpuno ga

zamijenio kognatskim ili krvnim i pojednostavio red nasljeđivanja. Nakon smrti jedne
osobe najprije se pozivaju na nasljeđe pripadnici prvog nasljednog reda. To su potomci,
Ako nema potomaka pozivaju se pripadnici drugo nasljednog reda.

5. Testament je osobna, formalna i posljednja izjava volje o raspolaganju imovinom za

slučaj smrti.

6. Sadržina testamenta-Imenovanje nasljednika je osnovna odredba testamenta. Pored nje

testament može da sadrži i razne druge odredbe poput tačno određeni stvari poput nekih
želja ili preporuka nasljedniku.

7. Forme testamenta-Calatis comitiis – pred kurijatskom skupštinom ; Per aes et libram –

bronzom i vagom, testament sačinjen u pismenoj formi pred svjedocima uz obavljeni
svečani ritual mancipacije ; Pretorski ili alografski testament – testament sačinjen u
pismenoj formi pred svjedocima bez drugih formalnosti ; Olografski testament – sačinjen
bez svjedoka tako što testator svojeručno ispiše cio testament (u drugim formama može biti
i izdiktiran) ; Testamentum principi oblatum – testament deponovan u javni arhiv;
Testamentum apud acta – izdiktiran pred sudijom ili javnim činovnikom ; Vojnički
testament - sačinjen u izuzetnim prilikama bez posebnih formalnosti, usmjeno ili na drugi
način

8. Prijem nasljeđa-Naslednici treba da u određenom roku daju izjavu o prijemu ili odbijanju
nasljeđa nakon ostaviteljeve smrti, koja je neopoziva. Ukoliko je ne daju u odrijeđenom
roku smatra se da su odbili nasljeđe.

9. Pojam Obligacije potiče od latinskog termina obligatio koji znači obaveza, tako da se
zbog toga obligaciono pravo naziva i obveznim pravom.

10. Sadržina obligacije-čine prava i obaveze stranaka. Ona zavisi od vrste obligavionog
odnosa.

11. Vrste obligacija-

12. Predmet obligacije(prestacije)-postoji samo tamo gdje postoji neki fizički objekat i
predstavlja sam taj predmet.

13. Stranke i subjekti u obligaciji- od stranke treba razlikovati subjekta obligacije, to je

konkretna osoba, fizički ali pravna koja se javlja kao stranka obligacionog odnosa.

14. Promjena vjerovnika se zove cesija i zaključuje se sporazumom starog i novog vjerovnika
uz prosto obavještavanje dužnika.

15. Promjena dužnika se naziva ekspromisija i za nju je potrebna saglasnost starog i novog
dužnika, ali i vjerovnika.

16. Jemstvo - to je obezbijeđenje potraživanja kod koga se neko treće lice (jemac, koji se
naziva i garant ili žirant) obavezuje da će platiti isti dug.

17. Ugovorna kazna (stipulatio poenae) je oblik obezbijeđenja potraživanja u kojem sam
dužnik daje dodatnu garanciju da će isplatiti dug, tako što obećava da će platiti neku težu
prestaciju ako osnovnu ne izvrši na vrijeme. Kreditni nalog postoji kada komitent u banci
daje nalog bankaru da kreditira treću osobu.

18. Uvjeti za odgovornost uopće kazualitet, protivpravnost, šteta.

19. Krivnja je subjektivni, voljni odnos prema štetnoj radnji.

20. Vrste i stepeni krivnje Uračunljivost (koja podrazumijeva odsustvo maloljetstva i

duševne bolesti) i vinost (namjera učinica da učini štetnu radnju). Stepeni: zla namjera ili
umišljaj, nemar ili nehat; imperitia, casus ili slučaj, viša sila

21. Šteta – neki gubitak bilo materijalnih bilo nematerijalnih dobara (ako štete nema onda
nema ni odgovornosti)

22. Klasifikacija obligacija- stari Grci, podijelivši ih u dvije kategorije: kontrakte odnosno
ugovore, koji nastaju iz dozvoljenih radnji; i delikte odnosno obavezu naknade štete koja
nastaje iz nedozvoljene radnje

Prva kategorija su one koje su slične kontraktima jer nastaju iz dozvoljenih radnji, ali nisu
kontrakti jer im nedostaje saglasnost volja. Druga kategorija su one koje su slične
deliktima jer nastaju iz nedozvoljene radnje, ali nisu delikti jer im fali neki od ostalih
uvjeta za odgovornost. Četvorna podijela izvora obligacija na kontrakte, delikte,
kvazikontrakte i kvazidelikte.

23. Ugovor je suglasna izjava volje kojom se mijenjaju, stvaraju i ukidaju pravni odnosi.

24. Zaključenje ugovora -Prilikom zaključenja ugovora može se desiti da stranka ima
pogrešnu predstavu o nekom bitnom elementu posla. Ovakva situacija se naziva zabluda
(error). Ukoliko je u pitanju bitna zabluda, da je saugovarač znao pravo stanje stvari,
sigurno ne bi zaključio ugovor, i ukoliko za to postoji dokaz, to vodi poništenju
 ugovora.Pored bitnih elemenata, stranke mogu da u ugovor dodaju tzv. slučajne elemente
ugovora. To su uvjet i rok.

25. Verbalni kontrakti (usmjeni ugovori) nastaju izgovaranjem reči.

26. Literarni kontrakti ili pismeni (pisani) ugovori nastaju uz sačinjavanje pismene isprave.

27. Pojam realnih kontrakata-

28. Zajam je realni kontrakt koji nastaje tako što jedna strana, daje određenu količinu
zamijenljivih i potrošnih stvari drugoj strani, a ova se obavezuje da će vratiti istu količinu
stvari, iste vrste i kvalitete.

29. Posudba je realni kontrakt koji nastaje tako što jedna strana daje nepotrošnu stvar na
korišćenje drugoj strani, a ova se obavezuje da će je vratiti. Ostava (depositum) je realni
ugovor koji nastaje tako što jedna strana ostavlja stvar na čuvanje drugoj strani a ovaj se
obavezuje da će je vratiti.

30. Konsensualni kontrakti su posljednja kategorija imenovanih ugovora. Oni se zaključuju

prostom saglasnošću volja stranaka o bitnim elementima posla.

31. Kupoprodaja (kupnja i prodaja) je konsenzualni kontrakt koji nastaje tako što se jedna
strana, obavezuje da će predati neku stvar u mirni posjed, a druga strana da će isplatiti
cijenu.

32. Locatio-conductio-Zakup ili najam je konsenzualni kontrakt u kome se jedna strana

obavezuje da će nešto staviti na raspolaganje (neku stvar ili svoju radnu snagu) a druga
strana (conductor) da će isplatiti sumu novca.

33. Ortakluk ili ortačka pogodba je konsenzualni kontrakt u kojem se dva ili više lica
obavezuju da unesu ortački udio i doprinose obavljanju neke djelatnosti radi stjecanja
dobiti. Ugovor o nalogu ili zastupanju (mandatum) je kontrakt u kojem se jedna strana,
obavezuje da će obaviti neki posao za račun druge strane.

34. Bezimeni ugovori su takvi ugovori koji nastaju iz saglasnosti volja i izvršenja prestacije
jedne ugovorne strane, a koji po sadržini ne odgovaraju ni jednom imenovanom ugovoru.

35. Pakta (pacta) su pravom zaštićeni neformalni sporazumi stranaka kojima se modifikuju
obligacioni odnosi ili imaju neko drugo obligaciono dejstvo, ali kojima se ne stvara neka
nova i nezavisna obligacija.

36. Iniuria podrazumijeva nanošenje nematerijalne štete putem uvrede ili tijelesne povrede.
Damnum iniuria datum je protupravno nanošenje imovinske štete uništenjem ili
oštećenjem tuđe stvari, uz ispunjenje općih uvjeta za odgovornost i vodi naknadi štete.
37. Rapina (razbojništvo) je otimanje tuđe stvari uz upotrebu sile ili pretnje. Kazna glasi na
četverostruki iznos vrijednosti stvari. Krađa (furtum) podrazumijeva širok krug radnji sa
namijerom da se sebi ili drugom pribavi imovinska korist.

38. Pretorski delikti

39. Kvazikontrakti su obligacije koje nastaju iz dozvoljenih osnova, odnosno takvih radnji
koji nisu pravom zabranjene,ali ne postoji suglasnost volja, te zato nisu kontrakti u pravom
smislu.

40. Kvazidelikti su obligacije koje nastaju iz radnje koja je nedozvoljena (protupravna), ali
kod koje nedostaje neki od ostalih uslova za odgovornost (kazualitet, krivnja ili šteta), pa
zato nisu delikti u pravom smislu te riječi.

41. Gašenje obligacijeObligacija se po pravilu gasi isplatom (izvršenjem dugovane

prestacije). Ipak, ona može prestati i na druge načine: smrću ili gubitkom statusa stranke (u
nekim slučajevima), neskrivljenom propašću dugovane stvari, konfuzijom odnosno
spajanjem u istoj osobi dužnika i vjerovnika, prebijanjem odnosno kompenzacijom, te
prenovom ili novacijom odnosno pretvaranjem jedne obaveze u drugu.

42. Pravo koje se odnosi na tužbe se u modernoj pravnoj nauci i pravu obično označava
terminom procesno pravo. Podjela: kazneno procesno i građansko procesno.

43. Tužba (actio) je mogućnost da putem suda zahtijevamo pravo koje nam pripada.

44. Vrste tužbi (osobne i stvarne); (civilne i honorarne) ,(tužbe strogo po pravu i tužbe u
dobroj vjeri) (kaznene i odštetne)

45. Ostala proceduralna sredstva Condictio (kondikcija), uerella (kverela), Interdictum

(interdikt), Exceptio (prigovor), Restitutio in integrum (povrat u pređašnje stanje).

46. Načela Parnični postupak je zasnovan na odrijeđenim principima i načelima kao što su:
Actori incumbit probatio – teret dokazivanja je na tužitelju; In dubio pro reo – u slučaju
sumnje (presuditi) u korist tuženog ; Res iudicata pro veritate accipitur - presuđena stvar
uzima se za istinitu; Plus petitio (ne može se) zahtijevati više (nego što se ima pravo)

47. Rješavanje spora mimo suda: Dva načina: Polaganje zakletve (iusiurandum) je
riješavanje spora nagodbom (poravnanjem stranaka); Arbitraža je način riješavanja spora u
kome stranke izaberu neku neutralnu treću osobu (arbitra) da im presudi spor.

48. Legisakcioni postupak je najstariji i najprimitivniji oblik parničnog postupka u Rimu.

Karakteriziraju ga pored ostalog samopomoć , arbitražni karakter, formalizam,
nepostojanje pravnih lijekova i personalna egzekucija.
49. Formularni postupak je bio prostiji nego legisakcioni. Glavnu karakteristiku ovog
postupka čini to da se tužbe i druga procesna sredstva javljaju u vidu tipiziranog pismenog
obrasca – formule ili formulara. Faze postupka Pozivanje na sud; Pred pretorom; Sudija;
Ovrha.

50. Ekstraordinarni ili kognicioni postupak je posljednja faza razvoja parničnog postupka u
Rimu. U potpunosti se ukida samopomoć i ceo tok suđenja je u rukama javnih organa ,
Suđenje gubi arbitražni karakter, umesto izabranog građanina sudi sudija profesionalac.
Uvodi se pravo na žalbu i višestepeno suđenje