RIKECIJE

1
 RIKECIJE
BOJENJE PO GRAMU G- (BOJE SE SLABO)
OBLIK PLEOMORFNI ŠTAPIĆI I
KOKOBACILI
POKRETLJIVOST NEPOKRETNE
OVISNOST O KISIKU AEROBNE
PATOGENOST OBLIGATNI
INTRACELULARNI
PARAZIT
VEKTORI ARTROPODE(BUHE, UŠI,
KRPELJI, GRINJE)
OSOBITOST PROTEINSKA
MIKROKAPSULA
 U organizmu čovjeka rikecije napadaju endotelne stanice
kapilara i sitnih krvnih žila kože, srčanog mišića, bubrega i
mozga.
2
 Rickettsia rickettsii
Rickettsia conorii
biogrupa pjegavih Rickettsia sibirica
groznica Rickettsia australis
Rickettsia akari

biogrupa pjegavog Rickettsia prowazekii

tifusa Rickettsia typhi

biogrupa pjegavog Rickettsia (Orientia) tsutsugamushi

tifusa šikare

3
  Indukcija fagocitoze,
sprječava se stvaranje
fagolizosoma
 Generacijsko vrijeme: 8-12h
 U artropodama se
razmnožavaju 4 dana,
nakon čega puca napadnuta
stanica

 Na čovjeku inficirana uš
parazitira i bode ga u potrazi za
hranom istovremeno ga
iritirajući, odnosno provocirajući
ga na svrbež i utrljavanje
rikecija u krv 4
 UŠ (Pediculus humanus
corporis)

 Rikecije se preko nastalih

oštećenja, ogrebotina ili
sluznice oka unose u
organizam neimune osobe.
5
Na osnovu razlike u antigenskim i biološkim svojstvima,
rod Rickettsia se dijeli u dvije različite skupine, biotipa:

biotip pjegavih tifusa (R. prowazekii, R. typhi) i

biotip pjegavih groznica (R. sibirica, R. conorii, R. akari,
R. australis) i čitav niz drugih rikecija izoliranih iz
krpelja.

U liječenju se primjenjuju tetraciklini, kinoloni

klindamicin i neki makrolidi.

6
 Rikecije skupine pjegavih tifusa
R. prowazekii i R. typhi

Bolest: epidemični pjegavi tifus ili typhus

exanthematicus ili klasični tifus.
Uzročnik: R. prowazekii.
Rezervoar: čovjek je jedini rezervoar u prirodi
Vektor: uš ili Pediculus humanus var. corporis i capitis.
Klinička slika epidemičnog tifusa rezultat je obilnog
razmnožavanja u endotelnim stanicama krvnih žila
samih rikecija. Javlja se vrućica, glavobolja, bolovi u
mišićima. Visoka temperatura traje oko 2 tjedna.

7
Oko 5. dana javlja se osip (ne zahvaća dlanove, tabane i
lice).
Mogu se javiti i delirij, stupor, hipotenzija ili gangrena
krajeva tijela.
Nakon 2-3 tjedna od početka bolesti pacijent umire ili
ozdravi. Oporavak je unutar 3 mjeseca. U 50% slučajeva
umiru inficirani stariji od 50 godina.
Imunitet je solidan, ali ne eliminira rikecije iz
organizma. One ostaju u stanicama RES-a. Recidivi
bolesti se javljaju nakon 10-20 godina.

8
 Laboratorijska dijagnoza postavlja se serološkim
reakcijama. Weil-Felixova reakcija aglutinacije je
pozitivna nakon 2 tjedna bolesti. Četverostruki porast
titra antitijela ukazuje na svježu infekciju.
 Prevencija i liječenje. Imunizacija i uništavanje vektora
prekida tok bolesti. Liječi se tetraciklinima i
eritromicinom.

9
Brill-Zinsserova bolest je kasni recidiv epidemičnog
tifusa. Latentno prisutne rikecije u stanicama RES-a
uzrokom su ove bolesti, a sam njen nastanak razlogom
je pada imunoloških snaga organizma. Zbog prisustva
imuniteta bolest je blaža u odnosu na klasičnu, traje
kraće, a same osobe su rezervoar bakterija za razvoj
interepidemijskih i pojedinačnih slučajeva pjegavog
tifusa. Naime, krvlju nahranjene uši pacijenta (ušljivost)
sa Brill-Zinsserovom bolešću mogu započeti epidemiju
pjegavog tifusa.

Kod Brill-Zinsserove bolesti, Weil-Felixova reakcija

aglutinacije je negativna.
10
 Rickettsia typhi (Mooseri)

Morfološki i metabolički slična prethodnoj bakteriji, sa

zajedničkim grupnim antigenima.
Bolest: endemski ili murini tifus (blaža bolest od
klasičnog tifusa).
Uzročnik: R. typhi.
Vektor: štakorska buha (Xenopsylla cheopis).
Rezervoar: štakori (Rattus rattus, Rattus norvegicus).

11
12
13
 >106 rikecija (osim R. akarii)
 uginuće unutar 8 sati
 neutralizacija specif. protutjelima

Proteinski antigeni
(mikrokapsula)
specifični za vrstu

Topljivi LPS specifični za biogrupu
imunoflurescencija
 RVK , ESS
 indirektno Weil-Feliks
aglutinacijom pomoću Proteus vulgaris

OX-19 OX-2
(tifusi) (pjegave groznice, osim R. akarii)
14
ERLIHIJE
BOJENJE PO GRAMU G- (BOJE SE SLABO)
OBLIK PLEOMORFNI ŠTAPIĆI I
KOKOBACILI
SMJEŠTAJ U STANICI MIKROKOLONIJE
(MORULE) U FAGOSOMU
VEKTOR KRPELJ
PATOGENIČNOST ERLIHIOZA (VRUĆICA I
GLAVOBOLJA)

15
16