SKRIPTA ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA III dio

Privredno pravo Upravno pravo Radno pravo Ustavno pravo Organizacije uprave i pravosua

april, 2009. god.

Sadraj:

PRIVREDNO PRAVO ................................ 3. str. UPRAVNO PRAVO ................................. 99. str.

Upravni postupak ........................................ 99. str. Upravni spor ................................................ 135. str. ORGANIZACIJA UPRAVE ................... 148. str. RADNO PRAVO ...................................... 162. str. USTAVNO PRAVO SISTEM ................. 169. str. ORGANIZACIJA PRAVOSUA ............. 179. str.

(ZAKON O PRIVREDNIM DRUTVIMA)

POJAM PRIVREDNOG DRUTVA (ta je privredno drutvo?)

Privredno drutvo je pravno lice koje samostalno obavlja privrednu djelatnost, tj. djelatnost proizvodnje i prodaje proizvoda i vrenja usluga na tritu, a radi sticanja dobiti. Svojstvo pravnog lica se propisuje zakonom. Ne moe grupa ljudi svojim osnivakim aktom samoinicijativno odluiti da neto ima svojstvo pravnog lica. Koje djelatnosti privredno drutvo moe obavljati odreeno je Odlukom o klasifikaciji djelatnosti. To je propis koji u sutini opredjeljuje, ali i ograniava pravnu osobu u izboru pravne djelatnosti. ta e subjekti izabrati to je njihovo autonomno pravo i takva djelatnost e biti upisana i u registar privrednih pravnih subjekata. Upis djelatnosti je bitan zato to pravna osoba moe da stupa u pravni odnos samo povodom tih djelatnosti. PRETPOSTAVKE (USLOVI) ZA OSNIVANJE DRUTVA da postoje osobe - osnivai koje su saglasne sa osnivanjem drutva; da imaju kapital; da su te osobe saglasne oko izbora djelatnosti; da su to osobe koje mogu osnovati drutvo ako su pravne osobe da su upisane u registar privrednih drutava, a ako su fizika lica da imaju poslovnu sposobnost; 5. da se u skladu sa zakonom odlue (imaju namjeru) koji oblik drutva e osnovati;
1. 2. 3. 4.

KO MOE BITI OSNIVA DRUTVA Osniva drutva moe biti domae i strano fiziko i pravno lice. Fizika osoba u smislu osnivaa mora biti poslovno sposobna. Pravna osoba u smislu osnivaa svoje svojstvo pravne osobe dokazuje izvodom iz upisa u sudski registar. Kada se radi o stranim osobama kao osnivaima (fizike i pravne osobe), uslovi i procedura detaljnije su regulisani Zakonom o stranim ulaganjima. OBLICI ORGANIZOVANJA
1. 2. 3. 4.

Postoje 4 (etiri) osnovna oblika privrednih drutava: Drutvo sa ogranienom odgovornou (d.o.o.) drutvo kapitala Dioniko drutvo (d.d.) drutvo kapitala Drutvo sa neograni. solidar. odgovorn. (d.n.s.o.) drutvo osoba Komanditno drutvo (k.d.) drutvo osoba Osnivai sami vre izbor oblika drutva koje e osnovati.
3

PRAVNA I POSLOVNA SPOSOBNOST DRUTVA I ODGOVORNOST ZA OBAVEZE Drutvo stie pravnu i poslovnu sposobnost upisom u sudski registar. Prije upisa u sudski registar niko ne moe nastupati u ime drutva, a lice koje postupi suprotno, odgovara za stvorene obaveze cjelokupnom svojom imovinom, a kada tako nastupa vie lica za obaveze odgovaraju neogranieno solidarno. Poslovna sposobnost pravne osobe je ograniena time da drutvo moe preduzimati pravne radnje i vriti pravne poslove samo u okviru svoje djelatnosti ili u vezi sa svojom djelatnou. Izvan toga postoji zakonska zabrana. Meutim, ako pravna osoba preduzima pravni posao izvan svoje djelatnosti, taj posao nije nitav. Pravna osoba ne moe se pozvati na prekoraenje svoje poslovne sposobnosti i bila bi duna da obavi svoje obaveze, a ni tree lice se ne bi na to moglo pozvati, ako je znalo ili moglo znati da to ogranienje postoji. Poslovna sposobnost drutva se prosuuje prema njegovom zastupniku. (Kako prosuujemo poslovnu sposobnost drutva?) ODGOVORNOST DRUTVA ZA OBAVEZE Svako drutvo odgovara za svoje obaveze cjelokupnom imovinom drutva, osim kada je zakonom propisano da za obaveze drutva odgovaraju i lanovi drutva solidarno svojom cjelokupnom imovinom. Od oblika drutva zavisi i odgovornost lanova za prava i obaveze drutva: Svaki lan d.n.s.o. i komplementar k.d. odgovara za obaveze drutva neogranieno solidarno cjelokupnom svojom imovinom. Dioniar u d.d., vlasnik udjela u d.o.o. i komanditor u k.d. ne odgovaraju za obaveze drutva svojom imovinom, osim: 1) kada koriste drutvo za postizanje linog cilja, 2) kada upravljaju imovinom drutva kao svojom imovinom i 3) kada drutvo koriste za prevaru ili oteenje svojih povjerilaca. DJELATNOST Drutvo moe kao svoju djelatnost obavljati sve poslove, osim onih koji se po zakonu ne mogu obavljati kao privredna djelatnost. Zakonom moe biti utvreno da se odreene djelatnosti mogu obavljati samo temeljem odobrenja nadlenog dr.organa (npr. proizvodnja naoruanja). Drutvo moe poeti s obavljanjem djelatnosti danom upisa u sudski registar i kada organu nadlenom za inspekcijski nadzor dostavi obavjetenje o poetku obavljanja djelatnosti i ispunjavanju uvjeta tehnike opremljenosti, zatite na radu, zatite i unapreenja ivotne sredine i drugih uvjeta propisanih za obavljanje te ili tih djelatnosti. Drutvo moe obavljati poslove samo u okviru djelatnosti upisane u sudski registar, kao i druge poslove koji se uobiajeno obavljaju uz djelatnosti upisane u

sudski registar, u obimu i na nain koji su potrebni za poslovanje, a ne predstavljaju obavljanje tih poslova kao redovne djelatnosti. Ako drutvo protivno ovome preduzima i neke druge pravne radnje, odnosno poslove izvan djelatnosti upisane u sudski registar, prema zakonu taj ugovor obavezuje drutvo, osim ako je tree lice znalo ili moralo znati da su takvi poslovi izvan djelatnosti drutva. OSNIVAKI AKT DRUTVA (Kako se osniva privredno drutvo-Osnivaki akt?) Za osnivanje privrednog drutva, zakonom je propisana stroga forma. Privredno drutvo se osniva osnivakim aktom. Ako ga osniva jedna osoba, osnivaki akt je odluka (to moe biti sluaj samo kod d.o.o. i d.d.) Kada drutvo osnivaju dvije ili vie osoba, oni zakljuuju ugovor i on predstavlja osnivaki akt. Donoenje osnivakog akta je osnov za upis u registar i on je strogo formalan akt. Po ZPD, osnivaki akt mora biti u pisanom obliku i sa potpisima ovjerenim u skladu sa zakonom. Prema Zakonu o notarima osnivake akte privrednih drutava sainjavaju i obrauju notari, pa osnivaki akt ima karakter notarske isprave. Pored osnivakog akta, notar je ovlaten da saini i nacrt statuta privrednog drutva. Nedostatak ovjerenog potpisa ini osnivaki akt nitavim. Obavezan sadraj osnivakog akta su: 1. podaci o osnivaima, 2. izbor oblika drutva u kojem se organiziraju, 3. firma i sjedite, 4. djelatnost koju e vriti privredno drutvo, 5. kapital koji osnivai unose u drutvo i njegova struktura, Ako drutvo osniva jedno lice, dovoljno je da se unesu podaci ta ini osnovni kapital i koliko iznosi. Ako drutvo osniva vie lica, pored navedenog, unosi se i ta ta lica unose kao kapital i zavisno od te vrijednosti odreuje se njihov udio u drutvu, koji se moe izraziti u razlomcima ili procentima. Kod d.n.s.o udjeli su jednaki, a kod k.d. i d.o.o. udjeli ne moraju biti jednaki. Kod d.d. vrijednost unesenog kapitala izraava se brojem dionica ija nominalna vrijednost ne moe biti nia od 10 KM, a koliko e koji osniva imati dionica zavisi od visine kapitala koji je unio u drutvo. 6. ime osobe koja ga zastupa (ako je mogue), 7. osobu koju ovlauju da podnese prijavu za upis u registar i 8. podatke o nainu na koji e se formirati trokovi ako doe do neuspjeha formiranja drutva. Ovo su bitni sastojci osnivakog akta, a mogu se urediti i neka druga pitanja u skladu sa zakonom. Sve to nije ureeno osnivakim aktom, ureuje se statutom. Statut je akt koji se ne mora priloiti prilikom podnoenja prijave za upis osnivanja. Dakle, moe se priloiti i nakon osnivanja. Ako je statutom propisano

da e drutvo imati podrunice, a to nije bilo utvrenoo u osnivakom aktu, onda e drutvo morati podnijeti prijavu da se upiu I podrunice. SJEDITE I PODRUNICE DRUTVA (Unutranja organizacija drutva?) Sjedite drutva je mjesto koje je kao sjedite upisano u sudski registar. Sjedite se utvruje osnivakim aktom ili statutom. Drutvo moe imati podrunice izvan mjesta sjedita drutva. Podrunice su organizacione jedinice drutva koje obavljaju sve ili neke od djelatnosti drutva, ali izvan njegovog sjedita. Podrunica u pravnom prometu nastupa, odnosno stjee prava i obaveze u ime i za raun drutva. Kada drutvo ima podrunice, duno je da o tome podnese prijavu kod suda registra kod kojeg je upisano i samo drutvo. Sud sjedita e o upisu podrunice obavijesti sud registra na ijoj teritoriji se podrunica nalazi (najlaki nain je da mu dostavi prijepis rjeenja o registraciji). Lice koje bude ovlateno da preduzima pravne poslove i radnje u podrunici upisuje se u registar. FIRMA DRUTVA Firma je ime pod kojim drutvo posluje i koja je upisana u registar. Drutvo je duno u svom poslovanju (korenspodenciji) koristi tu firmu. Ona mora biti napisana na jednom od jezika koji su u slubenoj upotrebi u FBiH. Firma se obavezno istie na poslovnim prostorijama drutva. Firma drutva mora sadravati oznaku oblika drutva (d.n.s.o., k.d., d.o.o. i d.d.), a uz to, d.n.s.o. mora sadravati prezime najmanje jednog lana, uz oznaku da ih ima vie, dok firma k.d. mora sadravati prezime najmanje jednog komplementara, a ne smije sadravati imena komanditora. Firma moe sadravati dodatne sastojke koji blie oznaavaju drutvo i njegovo sjedite. Drutvo moe koristiti skraenu firmu, koja mora sadravati oznake po kojim se razlikuje od drugih firmi i oznaku oblika drutva. Firma drutva mora se jasno razlikovati od firme drugih drutava. Dva pravna lica ne mogu kod istog registra biti upisani sa istom firmom ako obavljaju istu ili slinu djelatnost (naelo iskljuivosti firme). Registarski sud na ovo pazi po slubenoj dunosti i odbie upis u registar drutava firme koja se jasno ne razlikuje od ve registrovanih firmi u Federaciji. Registarski sud je obavezan, na traenje podnosioca prijave, omoguiti mu uvid u registar i pomoi mu u izboru firme. Firma i skraena firma upisuju se u registar drutava. Po Zakonu o registraciji poslovnih subjekata u FBIH, na prijavi se oznaava i as kada je prijava primljena upravo zbog odreivanja firme (ukoliko vie osoba podnese zahtjev za istu firmu vai pravo prvenstva).

Firma ne smije sadravati:

1. 2. 3. 4. 5.

rijei i oznake koji su protivni zakonu; zatiene robne ili uslune znakove drugih pravnih i fizikih lica; slubene simbole i znakove; nazive ili znakove stranih drava ili meunarodnih organizacija; rijei i oznake koji bi mogli stvoriti zabunu u pogledu vrste i obima poslovanja ili dovesti do zamjene s firmom ili znakom drugog drutva ili povrijediti prava drugih lica.

Firma se ne moe prenositi, niti moe biti predmet prometa, i moe se prenositi na drugog samo zajedno sa drutvom. ZASTUPANJE Drutvo zastupa uprava drutva. Uprava rukovodi drutvom, organizuje rad, rukovodi poslovanjem, zastupa i predstavlja drutvo, te odgovara za zakonitost njegovog poslovanja. Upravu ine lica koja su osnivakim aktom ili statutom drutva, u skladu sa zakonom, ovlatena da vode poslovanje drutva. Lica ovlatena za zastupanje upisuju se u sudski registar. Drutvo mogu zastupati i druga lica odreena osnivakim aktom ili statutom, u skladu sa zakonom. Poslovna sposobnost drutva prosuuje se prema njegovom zastupniku. Zastupnik je dakle osoba koja je kao takva odreena osnivakim aktom ili statutom, koja je upisana u registar i kojoj na osnovu zakona, statuta ili opeg akta pripadaju prava zastupnika. Ovlatenja zastupnika su: 1) da zastupa/predstavlja pravnu osobu pred sudovima i dravnim organima, 2) da obavlja pravne poslove i radnje i druge poslove povjerene zakonom. Za obaveze koje preuzme zastupnik drutva (lice ovlateno za zastupanje) odgovara drutvo. Ukoliko doe do prekoraenja ovlatenja, drutvo e odgovarati za preuzete obaveze, ukoliko tree lice nije znalo niti je moglo znati (ako je bilo savjesno) da je zastupnik prekoraio svoja ovlatenja. Ovlatenja zastupnika za preduzimanje nekih radnji moe se ograniiti osnivakim aktom ili statutom na nain da odreene pravne poslove ili pravne radnje moe preduzeti na osnovu odobrenja ili uz saglasnost organa upravljanja. Ako takvo ogranienje postoji, ono mora biti upisano u registar. Ko je zastupnik pravne osobe moe se utvrditi iz registra. On kod suda mora imati deponovan svoj potpis. To znai da njegov potpis mora biti ovjeren u skladu sa zakonom. Svako ko ima pravni interes moe uvidom u registar utvrditi da li se radi o zakonskom zastupniku. Pored zastupnika, drutvo moe imati i druge ovlatene osobe: a) punomonike i b) prokuriste. a) Punomonik je osoba na koju zastupnik prenosi neko od svojih ovlatenja. Punomonik mora imati izriito ovlatenje kada se radi o preduzimanju

nekih pravnih radnji (promet nekretnina, povlaenje/ priznanje tube). Kako se punomo moe dati neogranienom broju lica to se ona ne upisuje u sudski registar. b) Prokuristi su osobe koje preduzimaju pravne radnje iz djelatnosti drutva. Prokura je pismeno ovlatenje za preduzimanje svih pravnih radnji i poslova u ime i za raun drutva, osim prenosa i optereenja nekretnina, ako ovlatenje za to nije posebno i izriito navedeno. Prokura se moe dati samo fizikoj osobi, a ne i pravnom licu. Ovlatenje prokuriste za preduzimanje odreenih pravnih radnji mora biti upisano u sudski registar. Prokuristi mogu biti i osobe izvan pravnog lica (ne mora biti zaposlenik) i njihov potpis se takoer deponuje kod suda. Prokurist ne moe svoja ovlatenja prenijeti na drugo lice. Prokura moe biti: - zajednika - koja je data za nekoliko lica da postupaju zajedniki. Ta zajednika prokura obavezuje prokuriste da moraju biti saglasni o preduzimanju neke pravne radnje, a osoba s kojom su zakljuili pravni posao privilegovana je, jer se smatra da je izvrenje uinjeno jednom prokuristi zapravo uinjeno svima. - posebna - pretpostavlja se da se uvijek radi o jednom licu, iako moe biti data vie lica (svakom od njih posebno). Prokura se moe i opozvati, a u svakom sluaju prestaje kada prestane postojati i pravna osoba, tj. privredno drutvo, kao i u postupku steaja, i to danom otvaranja steaja POSLOVNA TAJNA I ZABRANA KONKURENCIJE Poslovnom tajnom smatraju se informacije o poslovanju za koje je oito da bi prouzrokovale znaajnu tetu drutvu ako bi dole u posjed treeg lica bez saglasnosti drutva. Nadleni organ drutvaje duan pismenim aktom odrediti informacije koje imaju karakter poslovne tajne i lica odgovorna za njihovo koritenje i zatitu. Zabrana konkurencije lan d.n.s.o., komplementar u k.d., vlasnik udjela i lan uprave u d.o.o., lan nadzornog odbora i uprave u d.d., te prokurist, ne smiju u tom svojstvu ili kao zaposleni u drugom drutvu i kao samostalni poduzetnik sudjelovati u djelatnosti koja je ili bi mogla biti u konkurentnom odnosu s djelatnou prvog drutva. Osnivakim aktom ili statutom drutva moe se odrediti trajanje zabrane i nakon prestanka svojstva iz stava 1. ovog zakona, a najdue dvije godine. Drutvo moe od lica koje prekri zabranu konkurencije traiti naknadu tete i ustupanje zakljuenih poslova, ili prenos ostvarene koristi ili prava iz zakljuenih poslova, u roku od tri mjeseca od saznanja za prekraj, a najkasnije pet godina od uinjenog prekraja zabrane konkurencije.

OSNOVNI KAPITAL I ULOZI Temeljni kapital je onaj kapital koji osnivai unose u drutvo prilikom njegovog osnivanja i koji se navodi u aktima drutva. Za neke oblike drutva zakonom je propisan najnii iznos temeljnog kapitala koji su lanovi drutva duni unijeti u drutvo (d.o.o. = 2.000 KM i d.d. = 50.000 KM). U d.n.o. i k.d. osnivai mogu unijeti kapitala koliko hoe. Temeljni kapital se moe povisiti i sniziti. Kod drutava gdje je zakonom propisan najnii iznos kapitala (d.o.o. = 2.000 KM i d.d. = 50.000 KM), osnovni kapital se ne moe sniziti ispod te granice, a kod ostalih (d.n.s.o i k.d.), kapital se ne moe sniavati ispod iznosa fonda rezervi koje drutvo mora osigurati prilikom osnivanja. Promjena se upisuje u registar i objavljuje u slubenim novinama i sredstvima informisanja, uz garanciju povjeriocima da sniavanje temeljnog kapitala nee utjecati na ispunjavanje obaveza drutva prema njima. Kao temeljni kapital u drutvo se mogu unositi: novac, stvari i prava. Kod d.n.s.o. kao ulog se mogu unijeti i izvrene usluge. Zavisno od oblika drutva, vrlo je bitno da se izvri procjena stvari i prava koja se unose u osnovni kapital drutva, to znai da se njihova vrijednost izraava u novcu. Procjena stvari u pravilu pripada samim osnivaima, to znai da oni sami mogu da procjene vrijednost stvari i prava, a ako to ne mogu, vri se vjetaenje, odnosno sud e u vanparninom postupku izvriti procjenu. Zakonom nije definisano koja su to prava koja se unose u drutvo, ali bi to svakako morala biti prava koja su procjenjiva npr. patent. Procjena stvari i prava je vrlo bitna radi utvrivanja ukupne vrijednosti kapitala i udjela pojedinih osnivaa. Udio osnivaa se izraava u razlomcima ili u procentima, I kao takav se upisuje u registar. Kod d.o.o., d.d. i k.d. udjeli lanova drutva ne moraju biti jednaki, a kod d.n.s.o moraju. Kod k.d. udjeli komanditora i komplementara ne moraju biti jednaki, ali je razliita i odgovornost (komanditori odgovaraju samo do visine svog udjela, a komplementari cijelom svojom imovinom). Kod d.d. udio lanova drutva u kapitalu drutva se izraava u broju dionica, a koliko e koji osniva imati dionica zavisi od visine kapitala koji je unio u drutvo. Broj dionica odreuje se na osnovu njihove nominalne vrijednosti, a kolika e biti nominalna vrijednost dionice utvruje se osnivakim aktom, s tim da ne moe biti ispod iznosa propisanog zakonom (10 KM). Svi udjeli su u prometu, osnivai njima mogu raspolagati. Kada osniva unese imovinu u drutvo, ona postaje vlasnitvo drutva. On moe raspolagati samo svojim udjelom, a ne imovinom koju je unio u drutvo. Promet se ne moe vriti kada postoji pravo pree kupovine. Kod d.o.o. lan drutva je duan prvo ponuditi ostale lanove drutva da oni izvre otkup njegovog dijela. Ako ih ne ponudi u skladu sa zakonom, ostali osnivai mogu traiti da se ugovor kojim je udio prodat treem licu poniti. U prvoj godini od osnivanja d.o.o., osniva ne moe pristupiti prodaji svog udjela, a kod d.d. se to moe propisati statutom.

Po Zakonu o izvrnom postupku (ZIP), udio osobe u drutvu moe biti predmet pljenidbe i prodaje za obaveze te osobe, a ne drutva. Kod prodaje udjela ostali lanovi imaju pravo pree kupnje, a od imovine koja ostane nakon podmirenja povjerilaca i obaveza ostatak se raspodjeljuje meu lanovima srazmjesno njihovim udjelima. Udio u drutvu moe se nasljeivati, a ako je osniva pravna osoba, pravni sljednik preuzima taj udio. Nasljednici se po pravosnanosti rjeenja o nasljeivanju izjanjavaju da li e postati lanom drutva ili e traiti samo isplatu svog udjela. Ostali lanovi drutva e odluiti da li e izmjeniti osnivaki akt ili e drutvo prestati. Kada je osniva drutva pravna osoba, pa u toj osobi nastupe odreene statusne promjene, onda na njeno mjesto stupa pravni sljednik. Mogue je istupanje iz drutva, a isto tako i pristupanje drutvu. Pristup pretpostavlja da se osoba pridruuje ve postojeim lanovima drutva. Kod d.o.o. dovoljna je pismena izjava o pristupanju drutvu koju su prihvatili ostali osnivai. Prava (pravni poloaj) lanova drutva 1. pravo na upravljanje, - u D.D. i D.O.O. ostvaruje se kroz skuptinu drutva, a kod D.N.S.O. i K.D. o upravljanju se odluuje konsezusom. 2. pravo na ostvarenu dobit drutva - lanovi drutva imaju pravo da sudjeluju u raspodjeli dobiti iz poslovanja drutva, kada se za to stvore zakonski uslovi, ali oni takoer snose i rizik gubitka u poslovanju, 3. pravo raspolaganja svojim udjelom/imovinom, - ovo pravo vrijedi za ivota, ogranieno je zakonom, a na odgovarajui nain moe se urediti i osnivakim aktom. Nasljednicima lana drutva, fizikog lica, ne moe se ograniiti pravo na imovinu koju je ovaj unio u drutvo. Dioniari bez ogranienja mogu stavljati u promet dionice. lanovi D.O.O. ogranieni su u raspolaganju svojim udjelima pravom pree kupnje ostalih lanova drutva. Ovo se pravo ne moe ograniiti osnivakim aktom ili statutom. (nain ostvarivanja ovog prava regulisan je ZPD-om /slino kao u ZPN/ pismena ponuda, ako nema odgovora ili se ne prihvati, ide prodaja, ali ne po povoljnijim uslovima, u suprotnom postoji pravo na tubu za ponitenje ugovora, uz polaganje iznosa kao dokaz ozbiljnosti) 4. pravo istupanja iz drutva. POVEZANA DRUTVA
1. 2. 3. 4. 5.

Povezana drutva su: vladajue i zavisno drutvo; drutva sa uzajamnim ueem; holding; koncern.

10

Vladajue i zavisno drutvo Ako jedno drutvo ima veinsko uee u osnovnom kapitalu drugog drutva ili ako na osnovu ugovora zakljuenog sa drugim drutvom ima pravo da imenuje veinu lanova nadzornog odbora tog drugog drutva, odnosno ima veinu glasova u skuptini, to se drutvo smatra vladajuim. Vladajue drutvo sa veinskim ueem u osnovnom kapitalu je drutvo koje, neposredno ili posredno, preko drugog drutva, na osnovu vie od 50% uea u osnovnom kapitalu drugog drutva ima vie od 50% glasova u skuptini zavisnog drutva (vladajue je po sili kapitala!). Ovo drugo drutvo je zavisno drutvo. Ono ne moe ravnopravno odluivati o voenju poslovne politike, niti o drugim pitanjima koja se odnose na poslovanje, promjenu oblika itd. Zavisno drutvo moe u vladajuem drutvu pribaviti dionice i udjele i ostvariti svoje pravo glasa na osnovu dionica i udjela kojima ve raspolae, u skladu sa odredbama ZPD-a o drutvu sa uzajamnim ueem. Drutva sa uzajamnim ueem: Drutva sa uzajamnim ueem u osnovnom kapitalu su povezana drutva kod kojih svako drutvo ima uee u osnovnom kapitalu drugog drutva. Holding: On se osniva u cilju voenja zajednikog poslovanja. Ako se vladajue i jedno ili vie zavisnih drutava, na osnovu zakljuenog ugovora o voenju poslova, objedine jedinstvenim voenjem poslova od strane vladajueg drutva, ona ine holding, a pojedinana drutva su drutva holdinga. Koncern: Ako vladajue drutvo, na osnovu zakljuenog ugovora o voenju poslova, pored jedinstvenog voenja poslova zavisnih drutava, obavlja i druge djelatnosti, ona ine koncern, a pojedinana drutva su drutva koncerna. Poslovno udruenje: Poslovno udruenje mogu osnovati dva ili vie drutava, radi unapreenja sopstvenog privreivanja i usklaivanja svoje djelatnosti. Ono se ne osniva radi sticanja dobiti. Poslovno udruenje je pravno lice i upisuje se u registar drutava, a oznaka "poslovno udruenje" navodi se u firmi. Poslovno udruenje istupa u pravnom prometu u svoje ime i za raun svojih lanova ili u ime i za raun svojih lanova. Za obaveze preuzete u pravnom prometu poslovno udruenje odgovara svojom imovinom, a lanovi odgovaraju na nain odreen ugovorom o osnivanju, odnosno ugovorom s treim licem. Drutva se mogu povezivati ugovorom i u druge oblike povezivanja (konzorcij, franizing, zajednica drutava, poslovna unija, poslovni sistem, pul i dr.).

11

ORGANI UPRAVLJANJA
1. Drutva imaju skuptinu (d.d. i d.o.o.): a. kod d.d. - skuptinu ine svi dioniari, b. kod d.o.o. - skuptinu ine svi vlasnici udjela, od kojeg broja zavisi i

broj glasova. Ukupan broj glasova u d.o.o. iznosi 100. Kod d.n.s.o. - svi lanovi drutva zajedniki odluuju, a postoji mogunost da se upravljanje i odluivanje prenese na jednu osobu. Kod k.d. - poslovima upravljaju samo komplementari.
2. Drutva imaju upravu kao izvrni organ koju ine zastupnik i nekoliko

direktora, koji su odgovorni za poslovnu politiku drutva. 3. Nadzorni odbor obavezno mora imati d.d., a d.o.o. samo ako ima vie od 10 osnivaa ili kapital vii od 1.000.000 KM i dva lana. 4. D.D. mora imati i odbor za reviziju. STATUSNE PROMJENE DRUTVA Pod statusnim promjenama drutva podrazumjevamo: spajanje, pripajanje, podjelu i promjenu oblika drutva. Dva ili vie drutava mogu se spojiti u jedno, osnivanjem novog drutva, tako to prenose imovinu i obaveze u novo drutvo, bez provoenja postupka likvidacije. To novo drutvo postaje njihov pravni sljednik. Drutvo se moe pripojiti drugom drutvu prenosom imovine i obaveza, bez provoenja postupka likvidacije. To drugo drutvo postaje njegov pravni sljednik. Drutvo se moe podijeliti na dva ili vie drutava prenosom imovine i obaveza bez provoenja postupka likvidacije. Ta nova drutva postaju njegovi pravni sljednici, solidarno odgovorni za njegove obaveze. Ta podjela moe se izvriti na jedan od slijedeih naina: a) pripajanjem, kada drutvo koje se dijeli prenese ukupnu imovinu i obaveze na dva ili vie postojeih drutava, ili b) osnivanjem novih drutava, kada drutvo koje se dijeli prenese ukupnu imovinu i obaveze na dva ili vie novih drutava. U sluajevima spajanja, pripajanja ili podjele drutva, dioniari ili vlasnici udjela spojenog, pripojenog ili podijeljenog drutva dobijaju dionice (udjele) drutva sljednika, uz mogunost isplate u novcu do 10% ukupne nominalne vrijednosti dionica (udjela) koje drutva sljednici emituju po tom osnovu. Otvoreno d.d. moe se podijeliti pripajanjem sa dva ili vie postojeih otvorenih d.d. ili podjelom na dva ili vie novih otvorenih d.d. Svako drutvo, iskljuujui d.n.s.o. i otvoreno d.d., moe promijeniti oblik. Odluka o spajanju, pripajanju, podjeli i promjeni oblika drutva

12

Odluku o spajanju, pripajanju, podjeli ili promjeni oblika drutva, u d.n.s.o. i k.d. donose lanovi drutva, a u d.o.o. i d.d. takvu odluku donosi skuptina drutva, na nain utvren osnivakim aktom ili statutom, u skladu sa zakonom. U postupku spajanja, istovjetnu odluku moraju donijeti sva drutva koja se spajaju, a u postupku pripajanja, istovjetnu odluku moraju donijeti drutvo koje se pripaja i drutvo kojem se ono pripaja. Plan reorganizacije Odluka o spajanju, pripajanju, podjeli ili promjeni oblika donosi se na osnovu plana reorganizacije, koji uprava i nadzorni odbor ili drugi organ svakog drutva uesnika, ovlaten osnivakim aktom ili statutom, moraju pripremiti i o njemu obavijestiti dioniare, odnosno lanove drutva i povjerioce drutva najmanje 30 dana prije datuma odluivanja. Odluku o namjeravanoj reorganizaciji drutvo je duno objaviti u sredstvima javnog informisanja. Plan reorganizacije obavezno sadri: 1. oblik, firmu i sjedite drutava uesnika i drutava sljednika; 2. vlasnika prava dioniara ili lanova drutava prethodnika u drutvu sljedniku; 3. opis, procjenu i raspodjelu imovine i obaveza drutava prethodnika, koji se prenose na drutvo sljednika, sa izvjetajem revizora; 4. datum od kojeg e vlasnici dionica ili udjela drutva sljednika moi uestvovati u dobiti i uslove koje utiu na to pravo; 5. datum od kojeg e se poslovi drutva prethodnika raunovodstveno iskazivati za drutvo sljednika. U sluaju podjele drutva, uz navedene elemente, plan reorganizacije obavezno sadri i sljedee dodatne elemente: 1. omjer zamjene prava; 2. uslove alokacije dionica ili udjela i iznos isplata u novcu; 3. prava u drutvima sljednicima koja pripadaju vlasnicima dionica ili udjela podijeljenog drutva koji su sadravali posebna prava, kao i vlasnicima drugih vrijednosnih papira podijeljenog drutva; i 4. opis i alokaciju imovine i obaveza koji se prenose na svako drutvo sljednika. Plan reorganizacije obavezno sadri pismeni izvjetaj revizora o raunovodstvenim iskazima drutava uesnika, koji ukljuuje i: 1. naznaku metoda koritenih u utrivanju omjera zamjene; 2. miljenje revizora da li je primijenjen odgovarajui metod, naznaku vrijednosti do kojih bi se dolo koritenjem drugih metoda i miljenje o relativnom znaaju svakog od metoda u utvrivanju omjera zamjene; 3. opis problema vrednovanja sa kojim se revizor suoio, ako jeste. lanovi uprave drutva i druga lica koja su pripremila plan reorganizacije i revizori koji su izvrili pregled i dali miljenje za drutva uesnike, odgovorni su neogranieno solidarno drutvima uesnicima i njihovim dioniarima ili lanovima za tetu, ako u utvrivanju omjera zamjene prava pri spajanju, pripajanju, podjeli ili promjeni oblika drutva nisu postupali po pravilima struke.

13

REGISTAR PRIVREDNIH DRUTAVA Postupak upisa ureen je Zakonom o registr. poslovnih subjekata u FBIH. ZPD je propisao obavezu drutva da prijavu za upis drutva podnese u roku od 15 dana od dana zavrenog postupka osnivanja, a utvrena je i obaveza suda da u roku od 15 dana od dana uredno podnesene prijave izvri upis. Rjeenje o upisu podataka u registar drutava po slubenoj dunosti se objavljuje u "Sl. novinama FBiH" i u drugom tampanom javnom glasilu. Danom upisa u registar stie se pravna i poslovna sposobnost pravnog subjekta, a pravni efekti upisa prema treim osobama nastupaju 16. dana od dana objavljivanja rjeenja o upisu u Slubenim novinama. Pravni efekti za trea lica mogu nastupiti i prije ako je drutvo na koje se upis odnosi dokazalo da je trea osoba znala ili je mogla znati za podatke i isprave koje su predate u registar. Teret dokazivanja ove injenice je na drutvu. Prijavu za upis moe podnijeti samo lice odreeno osnivakim aktom ili statutom, odnosno zastupnik (dakle ne moe npr. advokat). Podaci i isprave iz registra za svako drutvo moraju biti dostupni zainteresiranim licima. Ta dostupnost pretpostavlja da se vri uvid i da se zahtijevaju kopije uz vjerodostojnu ovjeru uz plaanje odgovarajue naknade koja bi trebala biti propisana posebnim propisima. U REGISTAR DRUTAVA SE UPISUJE: I Upis osnivanja drutva kada se u registar obavezno moraju unijeti: 1) zakonom predvieni podaci o identitetu drutva, i to: a. puna firma i, ako postoji, skraena firma b. oblik drutva c. djelatnost, odn. djelatnosti drutva d. sjedite drutva i podrunice drutva, ako se one osnivaju e. podaci koji se odnose na zastupnika i lice koje je ovlateno da zastupa podrunicu (ime i prezime, adresa prebivalita, funkcija i obim ovlatenja zastupnika). 2) podaci o lanovima, ulozima i odgovornosti za obaveze drutva, i to ime i prezime i adresa prebivalita (ili firma i adresa sjedita) lanova d.n.o., k.d. i d.o.o. 3) podaci o osnovnom kapitalu drutva, udjelima i dionicama u drutvu, i to:
a) visina ugovorenog (upisanog) i iznos uplaenog osnovnog kapitala

d.d. i d.o.o.;
b) iznos ugovorenih (upisanih) i iznos uplaenih uloga komanditora u

k.d. i lanova d.o.o.;

c) ukupan broj udjela i visina pripadajuih udjela u osnovnom kapitalu,

iskazana procentualno, za svakog lana d.o.o.;

d) oznaka klase, broj i nominalna vrijednost dionica d.d., po klasama.

14

II

Upisi promjena drutva kao to su: a) statusne promjene (spajanje, pripajanje, podjela i promjena oblika drutva) b) sve promjene koje su znaajne za pravni promet, i to ogranienje ovlatenja ili promjena zastupnika, promjena prokurista, brisanje naziva firme, promjena sjedita, promjena visine osnovnog kapitala drutva i dr. Upisi prestanka drutva

III

Konani upis je upis osnivanja drutva, a svi slijedei su upisi promjena drutva. Dok drutvo traje mogu se vriti i zabiljebe (o kojima sud ne donosi rjeenje, ve zakljuak). One su obavjetavajui upisi, koji treim osobama daje informaciju o nekim postupcima ili stanjima u pravnoj osobi. Zabiljeiti se moe: 1. zabiljeba postupka likvidacije ili steaja drutva, zajedno sa podacima o likvidatoru ili steajnom upravitelju, te datum obustavljanja postupka likvidacije, 2. zabrana obavljanja odreene djelatnosti, 3. privremene mjere itd. Registar ne vri zabiljebe sam. Nadleni organ koji npr. vodi postupak steaja dostavljaju registru rjeenje o pokretanju postupka i na osnovu toga se vri zabiljeba. Registar obuhvata (sastoji se od): registra podataka (glavna knjiga registra) javni dio registra koji sadri podatke o subjektima upisa, a vodi se u elektronskom i tampanom obliku. Glavnu knjigu registra u tampanom obliku vodi sud nadlean prema sjeditu poslovnog subjekta, a u nju se upisuje: 1. Firma i sjedite, 2. Ime i prezime, te prebivalite osnivaa, tj. sjedite pravne osobe ako je ona osniva, 3. Predmet upisa, 4. Datum (dan i as prijave), 5. ID matini broj, 6. Oblik (vrsta) pravnog-privrednog subjekta, 7. Obim ovlatenja zastupnika i prokuriste (ako ga ima), 8. Visina kapitala, 9. Djelatnost, 10. Udio svakog osnivaa u temeljnom kapitalu; i 2. registra isprava (zbirka isprava registra) dio registra koji sadri isprave na osnovu kojih je izvren upis podataka o subjektima upisa u glavnu knjigu registra, i druge dokaze dostavljene i sastavljene u postupku upisa u registar, kao i odluke donesene u postupku upisa u registar.
1.

Registar je javna knjiga, za koju vae slijedea naela:

1. naelo zakonitosti - postupak registracije se ureuje zakonima; 2. naelo oficijelnosti - registarski sud ne moe odbiti prijavu za upis u

registar, ako je ona uredno podnesena i ako su priloene isprave uredne;

15

3. naelo javnosti ono osigurava svakom ko ima pravni interes (pravni

interes se ne mora dokazivati) da izvri uvid u podatke upisane u ispravama i zatrai ovjerene kopije tih isprava (uz odgovarajuu naknadu); 4. naelo obaveznosti - iz njega proizlazi obaveza svakog privrednog drutva da izvri upis u registar prije nego to pone sa svojom djelatnou; 5. naelo istinitosti - ono polazi od toga da su svi podaci i injenice upisane u registar istinite, a suprotno se moe dokazivati; 6. naelo formalnosti - znai da svi registracijski obrasci imaju propisanu formu i samo se na njima moe podnijeti prijava za upis; 7. naelo prvenstva- sud obavezno upis vri onim redom kako je primio prijave; 8. naelo konstitutivnosti - upisom u registar drutvo stie pravnu i poslovnu sposobnost, trenutkom upisa u registar faktike injenice postaju pravne i time se konstituiu odreena prava koja e djelovati i prema treim osobama; 9. naelo jednoobraznosti registracije za sve poslovne subjekte - pravila i postupak upisa je jednoobrazan za sve subjekte; POSTUPAK UPISA U REGISTAR DRUTAVA Pravila po kojima sud postupa prilikom upisa su pravila vanparninog postupka, propisana Zakonom o registraciji poslovnih subjekata u FBIH, a ako neto nije ureeno ovim zakonom, supsidijarno se primjenjuju pravila Zakona o parninom postupku. Podnoenje prijave za upis u sudski registar Postupak za upis u sudski registar pokree se pismenom prijavom na propisanom obrascu, od strane ovlatenog lica. Prijavu za upis u registar drutava duno je podnijeti lice koje je po aktima drutva (osnivakim aktom ili statutom) ovlateno za zastupanje drutva, odnosno ovlateno za predavanje prijave. Prijava sadri zahtijev za upis svih podataka ili njihovih promjena koje se obavezno upisuju u sudski registar, a podnosi se u dovoljnom broju primjeraka za sud i svaki subjekt upisa. Predlaga upisa je duan da uz prijavu priloi propisane isprave kojima se utvruju podaci koji se upisuju u sudski registar, kao i druge isprave kojima se utvruje da su ispunjeni opi i posebni uslovi u obavljanju djelatnosti, odn. poslova (npr. za obavljanje privatne ljekarske prakse potrebno je prethodno pribaviti dozvolu Ministarstva zdravlja). Prijava za upis u sudski registar podnosi se u roku od 15 dana od dana kad su se stekli uslovi za upis, odnosno od dana zavrenog postupka osnivanja, organizovanja, statusnih promjena itd. Kad drutvo prestaje sa postojanjem usljed statusne promjene predlaga upisa je duan da istovremeno sa podnoenjem prijave za upis osnivanja novog drutva, podnese i prijavu za brisanje drutva koji prestaje da postoji. Postupak upisa u sudski registar je hitan. Svaki uesnik u postupku snosi svoje trokove.

16

Ispitivanje prijave Kada zaprimi prijavu za upis u registar privrednih drutava, sud prvo ispituje da li je stvarno i mjesno nadlean za postupanje po prijavi. Za voenje registra stvarno nadlean je opinski sud u sjeditu kantona koji ima privredno odjeljenje, a za konkretno drutvo, mjesno je nadlean opinski sud u sjeditu kantona na ijem podruju drutvo ima sjedite. Ako sud koji primi prijavu za upis, utvrdi da nije stvarno i mjesno nadlean za postupanje po istoj, prijavu nee odbaciti nego e se oglasiti nenadlenim i ustupie je nadlenom registarskom sudu. Kada moe doi do promjene nadlenog suda? Ako pravni subjekat mijenja sjedite. U tom sluaju, sud kod kojeg je taj subjekat upisan, dostavie nadlenom sudu prema novom sjeditu, bez odlaganja, sve podatke i prijave koje se na njega odnose. O upisu promjene sjedita odluie sud novog sjedita. Sud registra po slubenoj dunosti pazi na iskljuivost firme. Sud e podnosioca prijave, odmah upozoriti na situaciju ako ve postoji firma sa istim imenom i odrediti rok od 15 dana za promjenu firme. Ako podnosilac koji je upuen da promjeni firmu to ne uini u ostavljenom roku, sud e prijavu odbiti, a ako podnosilac otkloni ovaj nedostatak, onda e sud raunati da je prijava bila valjana od momenta podnoenja prijave za upis. Prije donoenja rjeenja o zahtijevu-prijavi za upis u sudski registar, registarski sud po slubenoj dunosti ispituje da li su za upis ispunjeni:
1. formalni uslovi - sud ispituje: 1. da li je prijavu potpisala i podnijela

ovlatena osoba, 2. da li su koriteni propisani obrasci, 3. da li su podnesene odgovarajue isprave i 4. da li te isprave imaju odgovarajui sadraj. 2. materijalni uslovi - sud ispituje: 1. da li je zahtjev za upis u skladu sa zakonom i 2. da li su opi akti podnosioca prijave u skladu sa zakonom (npr. da li je nitav osnivaki akt, da li su u drutvo uneseni ulozi, da li su uplaeni, da li se radi o drutvu koje se moe upisati i dr.). Ako prijava ne ispunjava navedene uslove (tj. ako prijava sadri zahtjev koji ne odgovara propisanim uslovima ili ako isprave koje se prilau uz prijavu ne sadre sve podatke koji se upisuju u sudski registar), sud moe zakljukom naloiti da se ovi nedostaci otklone u odgovorajuem roku (30 dana). Protiv ovog zakljuka nije dozvoljena posebna alba. Ako se nedostaci ne otklone u ostavljenom roku, sud e rjeenjem odbiti prijavu za upis, i to u slijedeim sluajevima:
1. zbog nitavosti osnivakog akta; 2. kada prije podnoenja prijave za upis osnivanja drutva u registar

drutava nisu uplaeni ulozi u iznosu utvrenom osnivakim aktom; 3. kada je djelatnost ili cilj poslovanja drutva protivan zakonu; 4. ako osnivai drutva to ne mogu biti po zakonu;

17

5. ako je osniva veinski vlasnik u drutvu koje ima nepodmirene dospjele

obaveze prema povjeriocima, odnosno nepodmirene poreze;

6. ako je osniva ili jedan od osnivaa drutva lan postojeeg d.n.s.o. ili

komplementar u k.d.;
7. ako je osniva ili jedan od osnivaa drutva jedini lan d.o.o. nad kojim je

pokrenut postupak steaja ili likvidacije ili je protiv toga drutva podignuta tuba jednog ili vie povjerilaca ija dospjela, a neizmirena potraivanja premauju polovinu osnovnog kapitala drutva Protiv rjeenja kojim sud odbija upis u registar, stranka moe uloiti albu. Odluivanje povodom zahtjeva za upis u sudski registar O zahtjevu za upis u sudski registar u prvom stepenu odluuje sudija pojedinac, a u drugom stepenu vijee sastavljeno od trojice sudija. U postupku upisa u sudski registar sud odluuje rjeenjem ili zakljukom. Rjeenjem se odluuje o zahtjevu za upis (sud donosi rijeenje i kada vri upis i kada se upis odbija), a zakljukom o pitanjima upravljanja postupkom (npr. kada ocijeni da je podnositelju prijave potrebno naloiti da dopuni neke podatke i sl.). Rjeenje kojim se vri upis sud nije duan obrazloiti, a ako odbija zahtjev za upis obrazloenje je obavezno. Rjeenje o upisu je sastavni dio same prijave (formulara) i sudija ga samo potpisuje. Nadleni registarski sud donosi rjeenje o zahtjevu za upis u registar, po pravilu, bez odravanja rasprave. Izuzetno, ako mu je potrebno da razmotri neke injenice koje su znaajne za izvrenje upisa, sud moe radi izvianja okolnosti, odrediti roite na koje e pozvati predlagaa i druga lica kojima su poznate okolnosti koje se izviaju. Ako nae da ne postoje zakonski uslovi za upis, sud e odbiti zahtjev za upis (npr. ako registarski sud posumnja u istinitost akata). To nije roite kao u ZPP, radi se samo o razjanjenju, a ne o utvrivanju injenica. Predlaga moe povui prijavu za upis u sudski registar do donoenja prvostepenog rjeenja tada registarski sud rjeenjem obustavlja postupak. Rjeenje o upisu, sa uputstvom o pravnom lijeku - albi, u prijepisu se dostavlja predlagau i uesnicima na koje se rjeenje odnosi. Pravni lijekovi u postupku povodom zahjteva za upis u sudski registar Protiv rjeenja o upisu/odbijanju upisa u sudski registar moe se izjaviti alba, dok protiv zakljuka nije dozvoljena posebna alba. U postupku za upis u registar nije dozvoljeno vraanje u preanje stanje, nema mirovanja postupka, ne moe se izjaviti revizija, ni zahtijev za obnovu post. Protiv rjeenja o upisu/odbijanju upisa u registar zainteresirano lice moe podnijeti albu u roku od 8 dana od dana prijema rjeenja.

18

U sluaju albe nadleni registarski sud (prvostepeni sud) ispituje je li alba doputena, blagovremena i izjavljena od ovlatenog lica. Ako utvrdi neki od ovih nedostataka, albu e odbaciti. Prvostepenu odluku, registarski (prvostepeni) sud moe izmjeniti i sam u skladu sa albom, ako utvrdi da je alba osnovana, a nije potrebno provoditi dopunski postupak i ako se time ne vrijeaju prava drugih lica zasnovana na pobijanom rjeenju. Ako se u albi iznose nove injenice, dokazi i isprave, smatrae se da se radi o novoj prijavi! Ukoliko nadleni registarski sud ne postupi ni na jedan od dva gore navedena naina, duan je spis predmeta dostaviti nadlenom drugostepenom sudu na odluivanje u roku od 8 dana od dana prijema albe. POSTUPAK BRISANJA IZ REGISTRA Za brisanje iz registra nadlean je nadleni registarski sud u sluaju ako se radi o neosnovanom ili neutemeljenom konanom upisu. Lice koje ima pravni interes moe nadlenom registru podnijeti zahtjev za brisanje neosnovanog konanog upisa u roku od 15 dana od dana saznanja za upis, a najkasnije 90 dana od dana objavljivanja u Sl. novinama F BiH. Razlozi za brisanje iz registra Nadleni registarski sud brisae neosnovani upis na zahtjev lica koje ima pravni interes ili po slubenoj dunosti u sluaju da se u postupku utvrdi: 1. da je upis izvren bez podnoenja propisanih isprava, 2. da je nakon donoenja rjeenja o upisu dolo do izmjene uslova za registraciju, a subjekt nije u propisanom roku uskladio te uslove sa zakonom i 3. u drugim sluajevima u kojima je prema zakonu upis bio nedopustiv ili je naknadno postao nedopustiv. Postupak suda po zahtjevu za brisanje Nadleni registarski sud e obavijestiti subjekt upisa o podnesenom zahtjevu za brisanje zajedno sa pozivom tom subjektu da se u odreenom roku izjasni o zahtjevu i/ili dostavi neophodne isprave. Registarski sud e obavezno zakazati roite radi utvrivanja odluujuih injenica. Registarski sud e po ocjeni utvrenih injenica donijeti rjeenje o brisanju konanog upisa ili o obustavljanju postupka, odnosno rjeenje o odbijanju zahtjeva za brisanje. Neosnovani upis brie se nakon pravomonosti rjeenja o brisanju donesenom u ovom postupku. To se objavljuje u slubenim novinama i na oglasnoj tabli suda, a posebno obavijetenje se dostavlja:

19

1. poreznom organu nadlenom prema sjeditu subjekta upisa - Upravi za indirektno oporezivanje; 2. opini i kantonu nadlenom prema sjeditu subjekta upisa; 3. statistikom uredu i privrednoj komori; 4. Fondu PIO, prema sjeditu subjekta upisa radi registracije; 5. carinskom organu nadlenom prema mjestu sjedita subjekta upisa, ukoliko je subjekt upisa registriran za vanjskotrgovinsko poslovanje; Organi unutranjih poslova, poreska i carinska uprava, te finansijska policija, takoer mogu traiti brisanje privrednog drutva iz registra u okviru svog resora, i to iz sljedeih razloga: ako su lane isprave ili lane informacije koritene za upis u registar, odnosno za produenje sudske registracije, i b) ako se subjekt registracije koristi ili je koriten za organizirani kriminal.
a)

Osniva brisanog subjekta upisa ne moe prijaviti za registraciju novi subjekt upisa sve dok postoje okolnosti koje su predstavljale razlog za brisanje, ili posljedice odluka nadlenog organa koje su prethodile brisanju subjekta.

OBLICI PRIVREDNIH DRUTAVA

DIONIKO DRUTVO (d.d.) D.D. je drutvo iji je osnovni kapital podijeljen na dionice. mogu biti: 1. otvorena i 2. zatvorena. Otvorena D.D. su drutva ije su dionice emitovane putem javne ponude i koja ispunjavaju jedan od slijedeih kriterija: 1) da se radi o bankama ili drutvima za osiguranje, ili 2) da imaju osnovni kapital u iznosu od najmanje 4.000.000,00 KM i najmanje 40 dioniara. Pod dionicama emitovanim putem javne ponude smatraju se dionice emitovane po Zakonu o vrijednosnim papirima. Otvoreno D.D. ne moe ograniiti prijenos dionica treim licima. Zatvoreno D.D. postaje otvoreno kada ispuni jedan od naprijed navedenih uslova. D.D. ne odgovara za obaveze dioniara. OSNIVANJE DIONIKOG DRUTVA D.D. mogu osnovati jedan ili vie osnivaa. Osnivai su obavezno i dioniari D.D. Ono se osniva ugovorom o osnivanju koji obavezno sadri: 1. ime i prezime i adresu prebivalita osnivaa ili firmu i sjedite osnivaa;

20

2. firmu i sjedite dionikog drutva; 3. djelatnost; 4. prava i obaveze osnivaa; 5. iznos osnovnog kapitala; 6. oznaku klase, ukupan broj i nominalnu vrijednost dionica; 7. opis prava sadranih u dionici; 8. broj dionica koji upisuje svaki osniva; 9. postupak i rokove prodaje i banku kod koje se vri uplata dionica; 10. opis i procjena vrijednosti uloga u stvarima i pravima; 11. nain naknade trokova osnivanja; 12. posljedice neizvravanja obaveza osnivaa; 13. nain rjeavanja sporova izmeu osnivaa; i 14. ime i prezime lica koje predstavlja dioniko drutvo u postupku osnivanja.

Ugovor o osnivanju D.D. mora biti potpisan od svih osnivaa ili njihovih punomonika, a potpisi ovjereni u skladu sa zakonom. Kada D.D. osniva jedan osniva, osnivaki akt je odluka o osnivanju. Prilikom osnivanja D.D., sve dionice mogu otkupiti osnivai (simultano osnivanje), ili odreeni, ugovoreni broj dionica otkupljuju osnivai, a preostale dionice kupuju druga lica na osnovu javnog poziva za upis i uplatu (sukcesivno osnivanje). Kada se radi o simultanom osnivanju drutva smatra se da je upis dionica izvren potpisivanjem ugovora o osnivanju od strane osnivaa, a uplata se vri nakon to Komisija za vrijednosne papire FBiH (u daljem tekstu: Komisija) donese rjeenje kojim utvruje da je emisija dionica uspjela. Kada se radi o sukcesivnom osnivanju drutva, osnivai, nakon to Komisija izda odobrenje, objavljuju javni poziv za upis i uplatu dionica. Ako sve dionice nisu upisane u objavljenom roku, osnivai mogu naknadno upisati preostale dionice, a ako to ne uine, smatra se da osnivanje D.D. nije uspjelo. Osnivaka skuptina Svrha osnivake skuptine, izmeu ostalog, je i da se ocijeni uspjenost otkupa dionica, odnosno usvoji izvjetaj o osnivanju drutva. Naime, ako se radi o simulatnom osnivanju nikada nee biti sporno da li je osnivanje uspjelo ili nije, jer se u ovom sluaju smatra da je drutvo nastalo potpisivanjem ugovora o osnivanju, a kod sukcesivnog osnivanja se to vidi tek na skuptini. Osim toga, osnivaka skuptina: 1. usvaja statut, 2. bira predsjedavajueg skuptine, 3. imenuje lanove nadzornog odbor, 4. potvruje vrijednost uloga u stvarima i pravima i 5. utvruje broj dionica emitovanih po tom osnovu. Osnivai su duni sazvati osnivaku skuptinu najkasnije 60 dana od dana prijema rjeenja Komisije kojim se utvruje da je emisija dionica uspjela. Upis u registar komitenata, odnosno drutava

21

Nakon odrane osnivake skuptine, uprava D.D. duna je podnijeti zahtjev za upis u registar emitenata vrijednosnih papira (u daljem tekstu: Registar emitenata) kod Komisije, najkasnije 15 dana od dana odravanja osnivake skuptine. Uz ovaj zahtjev, dostavlja se:
1. 2. 3. 4.

zapisnik sa osnivake skuptine, dokaz o uplati ukupnog iznosa upisanih dionica po cijeni nakon emisije, statut i popis lanova nadzornog odbora i uprave.

Na osnovu rjeenja Komisije o upisu u Registar emitenata, uprava podnosi prijavu za upis D.D. u Registar drutava. OSNOVNI KAPITAL DIONIKOG DRUTVA Osnovni kapital prilikom osnivanja Osnovni kapital D.D. prilikom osnivanja iznosi najmanje 50.000 KM. Nominalna vrijednost dionice ne moe biti manja od 10 KM. Nominalna vrijednost je ona vrijednost koja se dobije kada se osnovni kapital podijeli na broj osnivaa. Nominalna vrijednost se daje dionici u osnivanju drutva, a ona se kasnije tokom poslovanja moe mijenjati. Ako se osnovni kapital prilikom osnivanja D.D., osim ulozima u novcu, obezbjeuje i ulozima u stvarima i pravima, ukupni ulozi u novcu ne mogu biti manji od 50.000 KM. Poveanje osnovnog kapitala Poveanje osnovnog kapitala vri se na osnovu odluke koju, na prijedlog nadzornog odbora, donosi skuptina drutva dvotreinskom veinom zastupljenih dionica s pravom glasa, po svakoj klasi dionica. Naini poveanja osnovnog kapitala D.D. su:
a) emitovanjem novih dionica - ono moe biti i putem javne ponude ako

odlukom nije ureeno da se dionice prodaju u zatvorenoj emisiji (samo za dioniare) i b) poveanjem nominalne vrijednosti dionica, ali na teret rezervnog fonda taj se fond ne moe smanjiti ispod zakonom propisanog minimuma (fond rezervi iznosi najmanje 25% osnovnog kapitala dionikog drutva). D.D. moe, umjesto poveanja nominalne vrijednosti postojeih dionica, emitovati besplatne nove dionice. Smanjenje osnovnog kapitala

22

Smanjenje osnovnog kapitala vri se na osnovu odluke skuptine donesene dvotreinskom veinom zastupljenih dionica s pravom glasa. Odluka o smanjenju osnovnog kapitala donosi se odvojenim glasanjem za svaku klasu dionica i objavljuje se najmanje u jednom domaem dnevnom listu, dva puta u roku od 30 dana od dana donoenja. Dok se poveanje osnovnog kapitala moe vriti bez ikakvog limita, osnovni kapital se ne moe smanjiti ispod zakonom propisanog minimuma. Smanjenje osnovnog kapitala vri se slijedee naine: 1. povlaenjem vlastitih dionica koje drutvo dri na dan donoenja odluke o smanjenju osnovnog kapitala, (moe se vriti na osnovu javne ponude dioniarima za otkup dionica) 2. odustajanjem od emisije dionica koje nisu u cjelini uplaene do dana donoenja odluke o smanjenju osnovnog kapitala do iznosa nominalne vrijednosti dionica koji nije plaen. Ukoliko opisane mogunosti za smanjenje osnovnog kapitala ne postoje ili se na taj nain ne dostie iznos smanjenja osnovnog kapitala utvren odlukom o smanjenu, smanjenje osnovnog kapitala vri se: 1. smanjivanjem nominalne vrijednosti dionica koje dre dioniari, do zakonom propisanog minimum, ili 2. otkupom i povlaenjem dionica koje dre dioniari. Fond rezervi D.D. je obavezno imati fond rezervi, koji se formira iz dobiti i drugih izvora. Fond rezervi iznosi najmanje 25% osnovnog kapitala D.D. Fond rezervi koristi se za pokrie gubitaka i drugih nepredvienih trokova u poslovanju dionikog drutva. Gubitak Kada D.D. u polugod. ili god. obraunu iskae gubitak u iznosu veem od zbira treine osnovnog kapitala i fonda rezervi, ili kada nastanu okolnosti koje ukazuju da je vrijednost imovine dionikog drutva manja ili bi do kraja godine mogla biti manja od iznosa obaveza, nadzorni odbor je duan sazvati skuptinu. Na osnovu izvjetaja nadzornog odbora, koji ukljuuje bilans stanja i bilans uspjeha, sa izvjetajem revizije, skuptina donosi odluku o nastavku rada, prestanku ili likvidaciji D.D. DIONICE I DIONIARI Dionice

23

Dionice D.D. su dematerijalizovane, nedjeljive i glase na ime. Dionice su neogranieno prenosive, osim u sluajevima utvrenim statutom D.D. Dionica sadri prava na uee u:
1. upravljanju D.D. dionica osigurava uee dioniara u skuptini D.D; 2. raspodjeli dobiti u skladu sa zakonom; 3. diobi imovine preostale nakon steaja ili likvidacije D.D.

Dioniar - prava dioniara

Dioniar ima pravo uestvovati u radu i odluivanju skuptine D.D. Dioniar ima pravo na jedan glas za svaku obinu dionicu. (D.D. ne moe izdavati dionice koje daju pravo na vie od jednog glasa po dionici) Dioniar ima pravo uea u dobiti D.D., naplatom dividende ili sticanjem novih dionica, u skladu sa zakonom i statutom. Dioniar ima pravo prodati ili po drugom osnovu svoje dionice prenijeti drugom licu. Prodaja ili prenos dionica po drugom osnovu, osim nasljeivanja, moe se iskljuiti ili ograniiti za odreeni period. Prodaju dionica vri profesionalni posrednik u prometu vrijednosnih papira. Pravo pree kupnje - Prilikom nove emisije dionica postojei dioniari imaju pravo kupiti nove dionice. Pravo pree kupnje dionica moe se iskljuiti ili ograniiti odlukom skuptine dionikog drutva. Pravo uvida u isprave (u ugovor o osnivanju, bilanse stanja, bilanse uspjeha, zapisnike skuptine i odbora za reviziju, popis osoba ovlatenih za zastupanje dionikog drutva).

Dionice zaposlenih Statutom D.D. moe se utvrditi mogunost emisije posebne klase dionica za zaposlene. Zbir nominalnih vrijednosti svih dionica za zaposlene ne moe biti vei od 5% osnovnog kapitala dionikog drutva. Dionice za zaposlene mogu se prenositi jedino na druge zaposlene i penzionisane radnike D.D. Prava sadrana u dionicama za zaposlene prestaju danom smrti ili prestanka zaposlenja kod emitenta. Kod prestanka zaposlenja, drutvo e od takvog zaposlenika otkupiti dionice po trinoj vrijednosti. Prioritetne dionice D.D. moe emitovati dionice koje sadre pravo prioritetne naplate dividende i srazmjernog dijela ostatka imovine nakon likvidacije D.D., uz ogranieno pravo glasa (prioritetne dionice). Pravo glasa po osnovu prioritetnih dionica ne moe se ograniiti za sluajeve odvojenog izjanjavanja za svaku klasu dionica. Nominalna vrijednost prioritetnih dionica moe iznositi najvie do 50% osnovnog kapitala D.D.

24

Zamjenjive obveznice i obveznice sa pravom pree kupnje dionica D.D. moe, na osnovu odluke skuptine, emitovati obveznice koje sadre pravo na zamjenu za dionice D.D. (zamjenjive obveznice) ili obveznice koje sadre pravo pree kupnje dionica (obveznice s pravom pree kupnje). Zabrana finansiranja kupovine dionica D.D. ne smije davati i garantirati avanse, zajmove i kredite za prodaju svojih dionica. UPRAVLJANJE DIONIKIM DRUTVOM
1. 2. 3. 4.

Organi D.D. su: skuptina, nadzorni odbor, uprava i odbor za reviziju.

1) Skuptina Skuptinu D.D ine dioniari. Skuptina se, u pravilu, odrava u mjestu sjedita D.D. Skuptinom, do izbora predsjednika skuptine, predsjedava prisutni dioniar ili punomonik dioniara, sa najveim brojem dionica sa pravom glasa. Skuptina veinom glasova, izmeu prisutnih dioniara i punomonika dioniara, bira predsjednika skuptine i dva ovjerivaa zapisnika skuptine. Predsjednik i lanovi nadzornog odbora i odbora za reviziju, direktor i drugi lanovi uprave duni su prisustvovati skuptini. U D.D. sa jednim dioniarem ovlatenja skuptine vri dioniar. Skuptina se odrava najmanje jednom godinje, radi izjanjavanja o godinjem izvjetaju drutva, koji ukljuuje finansijske izvjetaje drutva i izvjetaje revizora, nadzornog odbora i odbora za reviziju. Skuptinu saziva nadzorni odbor, po vlastitoj inicijativi, prijedlogu uprave ili zahtjevu ovlatenih dioniara, a moe je sazvati ovlateni dioniar ili grupa dioniara u sluajevima utvrenim ovim zakonom. Pravo odluivanja u skuptini ima dioniar koji se na listi dioniara kod Registra nalazio 30 dana prije datuma odravanja skuptine ili posljednjeg radnog dana koji prethodi tom roku ako on pada u neradni dan. Skuptini drutva mogu prisustvovati dioniari ili punomonici dioniara, koji su se prijavili odboru za glasanje prije poetka rada skuptine u roku utvrenom statutom, koji ne moe biti dui od tri dana prije dana odreenog za odravanje skuptine. Nain i rok prijavljivanja za prisustvo skuptini obavezno se objavljuju u obavjetenju o sazivanju skuptine. Sazivanje skuptine

25

Obavjetenje o dnevnom redu, mjestu, datumu i vremenu odravanja skuptine, te nainu davanja punomoi i nainu glasanja na skuptini mora biti objavljeno najmanje u jednom dnevnom listu koji se izdaje u Federaciji, najkasnije 20 dana prije datuma odreenog za zasjedanje skuptine. Dioniar ili grupa dioniara sa najmanje 5% ukupnog broja dionica s pravom glasa ima pravo pismeno predloiti pitanja i prijedloge odluka za uvrtavanje na dnevni red naredne skuptine drutva, u svako doba prije objavljivanja obavjetenja o odravanju skuptine, kao i izmjenu dnevnog reda i prijedloga odluka skuptine koja je sazvana, najkasnije osam dana od dana objavljivanja obavjetenja Zahtjev za sazivanje skuptine moe podnijeti: 1. dioniar ili grupa dioniara sa vie od 10% ukupnog broja dionica s pravom glasa; 2. lan nadzornog odbora; 3. odbor za reviziju. Ukoliko nadzorni odbor, u roku od 15 dana od dana podnoenja zahtjeva, ne objavi obavjetenje o sazivanju skuptine, podnosilac zahtjeva ovlaten je na isti nain neposredno sazvati skuptinu i obavezan je o tome pismeno obavijestiti Komisiju. Podnosilac zahtjeva, ukoliko neposredno saziva skuptinu, moe zaduiti sekretara drutva da izvri utvrivanje sastava radnih tijela skuptine, objavljivanje obavjetenja o sazivanju skuptine, te da poduzme i sve druge radnje neophodne za odravanje skuptine drutva. Odluivanje Skuptina moe odluivati ukoliko je na njoj zastupljeno vie od 30% ukupnog broja dionica s pravom glasa. Ukoliko po isteku 60 minuta od zakazanog vremena poetka skuptine nije postignut kvorum za odluivanje, skuptina se odgaa, a saziva skuptine je duan najranije za 15, a najkasnije za 30 dana od prvobitno zakazanog dana odravanja objaviti obavjetenje o ponovnom sazivanju skuptine. Tako ponovno sazvana skuptina moe odluivati ukoliko je na njoj zastupljeno vie od 10% ukupnog broja dionica s pravom glasa. Statutom D.D. moe se utvrditi vei, ali ne i manji procenat od tog iznosa. Izuzetno, predsjednik skuptine moe prekinuti rad skuptine najdue do 15 dana, uz utvrivanje tanog datuma i mjesta nastavka rada zapoete skuptine. Skuptina D.D. odluuje o: 1. poveanju i smanjenju osnovnog kapitala; 2. emisiji novih dionica postojee ili nove klase i emisiji obveznica i drugih dunikih vrijednosnih papira; 3. ogranienju ili iskljuenju prava pree kupnje novih dionica, u okviru odluke o emisiji novih dionica dionica postojee ili nove klase;

26

4. usvajanju godinjeg izvjetaja drutva, koji ukljuuje finansijski izvjetaj i

izvjetaje revizora, nadzornog odbora i odbora za reviziju;

5. rasporedu dobiti i isplati dividende; 6. nainu pokria gubitka; 7. spajanju sa drugim drutvima i pripajanju drugih drutava dionikom

drutvu ili dionikog drutva drugom drutvu;

8. promjeni oblika i podjeli dionikog drutva; 9. izboru i razrjeenju lanova nadzornog odbora pojedinano; 10. izboru vanjskog revizora i izboru i razrjeenju lanova odbora za reviziju; 11. naknadama lanovima nadzornog odbora i odbora za reviziju; 12. izuzimanju stalnih sredstava u neprivatizovanim privrednim drutvima; 13. drugim pitanjima bitnim za poslovanje dionikog drutva, u skladu sa

zakonom i statutom dionikog drutva. Skuptina odluuje dvotreinskom veinom zastupljenih dionica s pravom glasa o pitanjima za koja je pojedinim odredbama ovog zakona izriito tako propisano, U drutvima sa ueem dravnog kapitala veim od 50% i koja se nalaze u postupku privatizacije, aktom Vlade FBiH moe biti utvreno da skuptina drutva o svim ili o pojedinim pitanjima iz svoje nadlenosti odluuje veinom glasova veom od dvotreinske i natpolovine veine iz stava 1. ovog lana. Glasanje u skuptini vri se putem glasakih listia koji sadre ime ili firmu dioniara i broj glasova kojim raspolae. O radu skuptine sainjava se zapisnik. Sekretar Drutva je duan osigurati da se zapisnik saini u roku od 30 dana od dana odravanja skuptine. Zatita manjine u odluivanju i pobijanje odluka skuptine Dioniar koji je pisanom izjavom, dostavljenom nadzornom odboru prije datuma odravanja skuptine ili usmeno u zapisnik prije poetka glasanja na skuptini, izjavio da se protivi prijedlogu odluke koja uzrokuje znaajne promjene u drutvu ili pravima dioniara, a koju je skuptina potom usvojila, ima pravo u roku od 8 (osam) dana od dana odravanja skuptine podnijeti pisani zahtjev da drutvo otkupi njegove dionice, osim u sluaju restrukturiranja ili reorganizacije drutva sa veinskim dravnim kapitalom. Po ovakvom zahtjevu dioniara, drutvo je duno otkupiti njegove dionice u roku od tri mjeseca od dana prijema zahtjeva, uz isplatu po trinoj vrijednosti za period od dana objavljivanja obavjetenja do datuma odravanja skuptine. Odluka skuptine D.D. nitava je:
1. 2. 3.

ako skuptina nije sazvana u skladu sa zakonom (lan 242. ZPD), ako odluka nije unesena u zapisnik, ako je nitavost utvrena odlukom suda.

2) Nadzorni odbor

27

Nadzorni odbor sainjavaju predsjednik i najmanje dva lana, koje imenuje i razrjeava skuptina, s tim da ukupan broj lanova nadzornog odbora mora biti neparan. Predsjednik i lanovi nadzornog odbora imenuju se istovremeno na period od etiri godine, s tim da po isteku perioda od dvije godine od dana imenovanja, skuptina drutva glasa o povjerenju lanovima nadzornog odbora. Skuptina moe razrijeiti predsjednika i lanove nadzornog odbora i prije isteka perioda na koji su imenovani: 1. kad nadzorni odbor ili pojedini njegov lan izgubi povjerenje dioniara, 2. kad skuptina odbije usvojiti godinji izvjetaj drutva, koji ukljuuje finansijski izvjetaj i izvjetaj revizora, nadzornog odbora i odbora za reviziju, 3. kad skuptina utvrdi odgovornost predsjednika i lanova nadzornog odbora za tetu koju je pretrpilo d.d. zbog razloga iz l. 270. i 273. ZPD, 4. i u drugim sluajevima utvrenim statutom D.D. Predsjednik i lan nadzornog odbora ne moe biti lice:
1. osuivano za krivino djelo i za privredni prijestup nespojive s dunou u

nadzornom odboru, pet godina od dana pravosnanosti presude, iskljuujui vrijeme zatvorske kazne; 2. kojem je presudom suda zabranjeno obavljanje aktivnosti u nadlenosti nadzornog odbora; i 3. starije od 65 godina na dan imenovanja. Kandidata za lana nadzornog odbora moe predloiti dioniar ili grupa dioniara s najmanje 5% dionica s pravom glasa. lanovi nadzornog odbora biraju se glasanjem, pri emu svakoj dionici sa pravom glasa pripada broj glasova jednak u broju lanova nadzornog odbora koji se biraju. Kandidate koji su dobili najvei broj glasova skuptina proglaava za lanove nadzornog odbora. Na prvoj konstituirajuoj sjednici nadzornog odbora, koju u roku od 15 dana od dana odravanja skuptine iz stava 3. ovog lana saziva sekretar drutva, nadzorni odbor jednog od svojih lanova bira za predsjednika nadzornog odbora. Direktor i lan uprave D.D. ne moe biti predsjednik i lan nadzornog odbora ili upravnog odbora u privrednim drutvima ili institucijama, ukljuujui, ali i ne ograniavajui se na: fondove, banke, agencije, komisije. Dioniar sa 50% i vie dionica, direktor i lan uprave bilo kojeg D.D. kao i vlasnik sa 50% i vie vlasnitva, direktor i lan uprave bilo kojeg drutva sa ogranienom odgovornou ne moe biti predsjednik i lan nadzornog ili upravnog odbora u drutvima sa veinskim dravnim kapitalom ili institucijama. Predsjednik ili lan nadzornog ili upravnog odbora drutva sa veinskim dravnim kapitalom ili institucije ne moe istovremeno biti predsjednik ili lan nadzornog ili upravnog odbora drugog drutva ili institucije.

28

(navedena ogranienja ne odnose se na l. nadzornog odbora privrednog drutva sa veinskim dr. kapitalom, koji su imenovani ispred privatnog kapitala) Predsjednik i lanovi nadzornog odbora i lanovi uprave P.D. sa veinskim dravnim kapitalom, duni su proi odgovarajue struno usavravanje u skladu sa propisom koji donosi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. Sjednica nadzornog odbora odrava se min. jednom u 3 mjeseca. Sjednicu nadz. odbora saziva predsjednik, slanjem pismenog poziva. Uz poziv za sjednicu dostavljaju se materijali za svaku taku dnevnog reda. Za odravanje sjednice nadz. odbora potreban je kvorum od dvije treine ukupnog broja lanova. Nadz. odbor donosi odluke veinom glasova prisutnih lanova. Nadzorni odbor D.D. nadlean je da: 1. nadzire poslovanje D.D.; 2. nadzire rad uprave; 3. usvaja izvjetaj uprave o poslovanju po polugodinjem i godinjem obraunu, sa bilansom stanja i bilansom uspjeha i izvjetajem revizije; 4. podnosi skuptini godinji izvjetaj o poslovanju D.D., koji obavezno ukljuuje izvjetaj reviziora, izvjetaj o radu nadzornog odbora i odbora za reviziju, i plan poslovanja za narednu poslovnu godinu; 5. bira predsjednika nadzornog odbora; 1 6. predlae raspodjelu i nain upotrebe dobiti i nain pokria gubitka; 7. odobrava kupovinu, prodaju, zamjenu, uzimanje u lizing i druge transakcije imovinom, direktno ili posredstvom supsidijarnih drutava u toku poslovne godine u obimu od 15 do 33% knjigovodstv. vrijednosti ukupne imovine D.D.; 8. imenuje predsjednike i lanove odbora za naknade i odbora za imenovanje; 9. obrazuje povremene komisije i utvruje njihov sastav i zadatke; 10. saziva skuptinu; i 11. odobrava emisiju novih dionica postojee klase u iznosu do treine zbira nominalne vrijednosti postojeih dionica i odreuje iznos, vrijeme prodaje i cijenu ovih dionica, koja ne moe biti manja od prosjene trine vrijednosti postojeih dionica iste klase u 30 uzastopnih dana prije dana donoenja odluke. Predsjednik i lanovi nadzornog odbora su odgovorni za tetu koju je pretrpilo D.D. ako su suprotno odredbama ZPD, statuta D.D. i odlukama skuptine: 1. vratili uplate dioniarima; 2. dioniarima isplatili dividendu; 3. vlasnicima obveznica D.D. isplatili kamatu; 4. upisali, sticali ili otkupljivali dionice; 5. prodavali imovinu drutva; 6. vrili plaanja nakon to je D.D. postalo nesolventno; 7. produavali rokove vraanja kredita D.D.;
1

Izmjena ranijeg teksta: imenuje upravu dionikog drutva.

29

8. izdavali dionice po osnovu uslovnog poveanja osnovnog kapitala

3) Uprava Uprava organizuje rad i rukovodi poslovanjem, zastupa i predstavlja D.D. i odgovara za zakonitost poslovanja. Upravu D.D. ini direktor, ili direktor i jedan ili vie izvrnih direktora. Postupak izbora, imenovanja, razrjeenja, sastav i nain odluivanja uprave D.D. utvruje se statutom. Direktor predsjedava upravom, rukovodi poslovanjem, zastupa i predstavlja D.D. i odgovara za zakonitost poslovanja. Mandat lanovima uprave je etiri godine. Poloaj, ovlatenja, odgovornosti i prava uprave ureuju se ugovorom. Nain razrjeenja lanova uprave D.D. i prije isteka mandata na koji su imenovani, utvruje se statutom drutva. Direktor pismeno ovlauje jednog od izvrnih direktora da ga zamjenjuje u sluaju sprijeenosti, i utvruje ovlatenja. Ukoliko direktor podnese ostavku, duan je nastaviti obavljanje poslova u otkaznom roku koji utvruje nadzorni odbor i koji ne moe biti krai od 30 dana. D.D. ima sekretara. Postupak izbora, imenovanja i razrjeenja sekretara drutva utvruje se statutom drutva, a meusobni odnosi u obavljanju poslova, visina novane naknade, odgovornost u izvravanju propisanih obaveza sekretara drutva, kao i druga pitanja ureuju se ugovorom. Sekretar je odgovoran za voenje knjige dioniara, registra zapisnika skuptine i nadzornog odbora i uvanje dokumenata utvrenih ovim zakonom i statutom dionikog drutva, osim finansijskih izvjetaja. Sekretar je ovlaten za provoenje odluka skuptine, nadzornog odbora i direktora. Sekretar je odgovoran za pripremu sjednica i voenje zapisnika skuptine i nadzornog odbora. 4) Odbor za reviziju U D.D. se formira odbor za reviziju. Predsjednik i lan odbora za reviziju ne moe biti lan nadzornog odbora i uprave, zaposlen u D.D., niti u njemu imati direktni ili indirektni finansijski interes, izuzev plae/naknade po osnovu te funkcije. Naknada i druga prava lanova odbora za reviziju ureuju se ugovorom na osnovu odluke skuptine. Odbor za reviziju je duan izvriti reviziju polugodinjeg i godinjeg obrauna i reviziju finansijskog poslovanja D.D. na zahtjev dioniara s najmanje 10% dionica s pravom glasa, i o tome dostaviti izvjetaj skuptini i nadzornom odboru, najkasnije osam dana po okonanju revizije. Odbor za reviziju ovlaten je zahtijevati sazivanje sjednice nadzornog odbora i skuptine kada smatra da su ugroeni interesi dioniara ili utvrdi

30

nepravilnosti u radu predsjednika ili lanova nadzornog odbora, direktora ili lanova uprave. Promjena oblika Zatvoreno D.D. moe promijeniti oblik u d.o.o., na osnovu odluke skuptine donesene dvotreinskom veinom zastupljenih dionica s pravom glasa, tako da dioniari steknu udio u d.o.o. srazmjeran njihovom ueu u osnovnom kapitalu D.D. D.D. podnosi Komisiji zahtjev za odobrenje promjene oblika potpisan od lanova nadzornog odbora, koji su glasali za prijedloge odluka o promjeni oblika i lanova uprave koji su predloili plan reorganizacije i odluku o promjeni oblika. Na osnovu odluke Komisije o odobrenju promjene oblika, izvrie se upis promjene oblika D.D. u registar drutava. Pripajanje i spajanje D.D. se pripaja prenosom imovine i obaveza drugom D.D. ili d.o.o., koje emituje svoje dionice ili udjele u zamjenu za dionice pripojenog drutva. D.D. se spaja prenosom imovine i obaveza na novo D.D. ili d.o.o. koje u zamjenu za dionice spojenih drutava emituje svoje dionice ili udjele. Otvoreno D.D. moe se pripojiti samo drugom drutvu koje e nakon pripajanja ispunjavati jedan od kriterija za otvoreno D.D. Otvoreno D.D. moe se spojiti sa jednim ili vie drugih drutava samo na nain da tim spajanjem osnuju novo otvoreno D.D. Prestanak D.D. D.D. prestaje, u skladu sa zakonom i statutom: 1) odlukom skuptine, 2) spajanjem, pripajanjem i podjelom, 3) odlukom suda i 4) steajem.
1. 2. 3.

4. 5.

D.D. prestaje odlukom suda: po tubi povjerilaca ija dospjela, a neizmirena potraivanja premauju treinu osnovnog kapitala D.D. kada skuptina D.D. nije odrana deset mjeseci od isteka roka za izradu godinjeg obrauna, kada se i poslije izricanja kazni nastavljaju povrede zakona i drugih propisa kojim se ugroavaju interesi povjerilaca ili vlasnika vrijednosnih papira koje je drutvo emitovalo, kada se steaj zavri diobom steajne imovine i kada steaj nije pokrenut, jer imovina drutva nije dovoljna za pokrie trokova steajnog postupka ili se steaj obustavio zbog nedovoljne imovine.

31

Takoer, DD prestaje i odlukom krivinog suda, kada mu sud izrekne kaznu prestanak pravnog lica. Odluka suda upisuje se po slubenoj dunosti u Registar emitenata i Registar drutava. Likvidacija Ako D.D. prestaje na osnovu odluke Skuptine ili Komisije i suda pokree se postupak likvidacije. U prvom sluaju likvidaciju provodi uprava, a u drugom likvidator kojeg imenuje sud. Od dana donoenja odluke o prestanku, organi D.D. rade u skladu sa odredbama ovog zakona kojim se ureuje postupak likvidacije. Likvidator je duan, najkasnije do kraja poslovne godine u kojoj je pokrenut postupak likvidacije, sainiti i podnijeti skuptini na odobrenje poetni likvidacioni bilans. Skuptina D.D. je duna, istovremeno sa odobrenjem poetnog likvidacionog bilansa, razrijeiti nadzorni odbor i upravu. Likvidator je duan na kraju poslovne godine skuptini podnijeti bilans stanja i bilans uspjeha, te izvjetaj o toku likvidacije. Likvidator je duan deponovati na posebnom raunu novac potreban za izmirenje: 1. poznatih obaveza za koje se povjerioci nisu prijavili; 2. obaveza koje nisu dospjele; 3. spornih obaveza. Ako imovina D.D. nije dovoljna za isplatu punog iznosa uplata dioniara, imovina se dijeli srazmjerno izvrenim uplatama. DRUTVO SA OGRANIENOM ODGOVORNOU (D.O.O.) DOO je drutvo iji je osnovni kapital podijeljen na udjele. Za obaveze DOO lan drutva odgovara svojim udjelom. Udjeli osnivaa DOO mogu biti razliiti, a svaki osniva moe stei samo jedan udio. Osnivaki akt DOO osniva se ugovorom u pismenoj formi koji zakljuuju osnivai, iji potpisi se ovjeravaju u skladu sa zakonom. Kada DOO osniva samo jedan osniva, osnivaki akt je odluka o osnivanju. Osnivaki akt DOO obavezno sadri: 1. ime i prezime i adresu prebivalita ili firmu i sjedite osnivaa; 2. firmu, sjedite i djelatnost drutva; 3. iznos osnovnog kapitala drutva, iznos uloga u novcu, opis i vrijednost uloga u stvarima i pravima, broj i visina udjela lanova; 4. prava i obaveze lanova drutva; 5. postupak u sluaju kada neko od osnivaa ne uplati svoj ulog do ugovorenog roka ili ne ispuni drugu obavezu;
32

6. nain izmirenja trokova osnivanja drutva; 7. imenovanje lica ovlatenih za voenje poslovanja i zastupanje drutva i

prijavu za upis osnivanja drutva u sudski registar; 8. posljedice neuspjelog osnivanja; 9. posebnu odredbu ako se drutvo osniva na odreeno vrijeme. Osnovni kapital Osnovni kapital DOO, s jednim ili vie osnivaa, iznosi najmanje 2.000 KM, ako drugim zakonom nije odreeno drugaije. Vrijednost pojedinanog uloga ne moe biti manja od 100 KM. Ulozi u stvarima i pravima moraju biti u cijelosti uneseni u drutvo do dana podnoenja prijave za upis osnivanja drutva u registar drutava, tako da drutvo moe njima trajno i slobodno raspolagati. Osnivakim aktom moe se odrediti i obaveza lana da u korist drutva izvri odreenu inidbu ija vrijednost se moe novano izraziti. Trokove osnivanja drutva snose osnivai srazmjerno svojim udjelima, ako ugovorom nije odreeno drugaije. Statut DOO obavezno ima statut. Statut drutva donose osnivai, u roku odreenom osnivakim aktom, koji ne moe biti dui od 60 dana od dana upisa osnivanja drutva u registar drutava. Statutom drutva obavezno se ureuje: 1. firma i sjedite; 2. djelatnost; 3. iznos osnovnog kapitala i visina udjela svakog lana; 4. voenje poslovanja i zastupanje drutva; 5. nain utvrivanja i diobe dobiti i pokria gubitka; 6. prava i obaveze lanova; 7. organizacija drutva; 8. upravljanje i nain donoenja odluka, sastav, nain imenovanja i razrjeenja, ovlatenja i odgovornosti organa drutva, ako se formiraju; 9. nain informiranja lanova o poslovanju drutva i voenja knjige udjela; 10. nain promjene visine osnovnog kapitala; 11. nain pristupanja drutvu i prestanka lanstva u drutvu; 12. prestanak drutva; 13. postupak izmjena i dopuna statuta. Upis u registar drutava Uz prijavu za upis osnivanja DOO u registar drutava prilau se u izvorniku ili ovjerenom prepisu:
1. osnivaki akt;

33

2. dokaz o izvrenoj uplati uloga u novcu; 3. izvjetaj o procjeni vrijednosti i isprave o unosu uloga u stvarima i

pravima; 4. spisak sa linim podacima lanova uprave i nadzornog odbora, ako se on imenuje, sa njihovim izjavama o prihvatanju dunosti. Uplata uloga lan drutva duan je u roku i na nain odreen osnivakim aktom, statutom i odlukama skuptine drutva izvriti uplatu uloga. lan drutva koji je kao ulog unio stvari ili prava ne moe na njima zadrati nikakvo pravo niti drutvu nametnuti ogranienja. Drutvo ne moe uplatu uloga odgoditi, ne moe lana osloboditi obaveze uplate, niti na ime uplate uloga primiti neto drugo osim onoga to je ugovoreno. Udjeli Udio lana drutva je srazmjeran ueu njegovog uloga u osnovnom kapitalu. Svaki lan drutva ima jedan udio. Udio lana drutva se poveava kad uplati novi ulog ili stekne udio drugog lana. Uprava drutva duna je voditi knjigu udjela na nain kojim se osigurava tana i potpuna evidencija o lanovima drutva i njihovim udjelima. Uprava drutva duna je, najkasnije osam dana od dana upisa osnivanja drutva u registar drutava, uspostaviti knjigu udjela u koju obavezno unosi:
1. ime i prezime ili firmu i adresu prebivalita ili sjedita lanova drutva, 2. vrstu i iznos ugovorenog uloga i uplaeni iznos, 3. posebna prava i obaveze vezani za udio.

Prenos udjela Udjeli u drutvu su prenosivi. Prenos udjela vri se pismenim ugovorom i nasljeivanjem. lanovi drutva imaju pravo pree kupnje udjela. lan drutva koji prodaje udio duan je u pismenoj formi, preko uprave drutva, obavijestiti ostale lanove o cijeni i drugim uslovima prodaje. Ako niko od lanova u pismenoj formi preko uprave drutva ne prihvati ponudu za kupnju, ili ne izjavi interes, a posao ne bude zakljuen u roku od 30 dana, lan moe svoj udio prodati treim licima pod uslovima koji ne mogu biti povoljniji od date ponude. Ako su vie lica vlasnici jednog udjela, zajedniki ostvaruju prava i solidarno odgovaraju za obaveze koji se odnose na taj udio. Ako vlasnici udjela ne odrede zajednikog zastupnika, pravne radnje poduzete od strane drutva prema jednom od njih djeluju prema svima. Prijenos i

34

prijelaz udjela proizvodi pravni uinak prema drutvu od trenutka upisa u knjigu udjela. Istupanje i iskljuenje lana Ugovorom ili statutom utvruju se uslovi, postupak i posljedice istupanja iz drutva. lan moe biti iskljuen iz drutva iz razloga i u postupku koji su unaprijed odreeni ugovorom ili statutom drutva. Odluka o iskljuenju dostavlja se lanu u pismenoj formi, uz navoenje razloga za iskljuenje. lan koji je iskljuen iz drutva moe pobijati odluku o iskljuenju tubom kod suda u roku od 30 dana od dana kada mu je odluka dostavljena. Istupanjem i iskljuenjem iz lanstva u drutvu prestaju prava koja iz tog lanstva proizlaze. UPRAVLJANJE Skuptina drutva Drutvo ima skuptinu, koju ine svi lanovi drutva. Ukupan iznos osnovnog kapitala drutva predstavljen je u skuptini sa 100 glasova, a lan drutva ima broj glasova srazmjeran njegovom udjelu u osnovnom kapitalu drutva. Skuptina obavezno odluuje o: 1. godinjem obraunu, 2. raspodjeli dobiti i 3. pokriu gubitka. U d.o.o. sa jednim lanom, ovlatenja skuptine vri lan drutva. Skuptinu drutva saziva: 1. uprava, 2. lan ili lanovi iji udjeli ine najmanje 1/10 osnovnog kapitala. Uprava je duna sazvati skuptinu najmanje jednom godinje, i u toku godine kada drutvo ostvari gubitak vei od petine osnovnog kapitala prema posljednjem godinjem obraunu. Skuptina moe odluivati ako su, lino ili putem punomonika, zastupljeni lanovi iji udjeli ine polovinu osnovnog kapitala drutva. Ako nije postignut kvorum, skuptina se saziva sa istim dnevnim redom najkasnije za 15 dana od prvobitno zakazanog dana odravanja. Uprava drutva Poslovanje drutva vodi i drutvo zastupa uprava. Upravu ine jedno ili vie lica (direktor i izvrni direktori), koja ne moraju biti lanovi drutva, imenovani na nain i za period utvren osnivakim aktom ili statutom drutva. Kada uprava ima vie lanova, osnivakim aktom ili statutom se ureuju njihova ovlatenja i odgovornosti.

35

Nadzorni odbor Ugovorom ili statutom moe se odrediti da DOO ima nadzorni odbor. Nadzorni odbor obavezno je imati drutvo koje ima vie od deset lanova i drutvo koje ima osnovni kapital u iznosu veem od 1.000.000 KM i najmanje dva lana. POVEANJE I SMANJENJE OSNOVNOG KAPITALA Poveanje osnovnog kapitala Osnovni kapital poveava se na osnovu odluke skuptine DOO, uplatom ili unoenjem novih uloga. lanovi drutva imaju pravo prvenstva uplate novih uloga, u srazmjeri svojih udjela u osnovnom kapitalu, u roku od 30 dana od dana donoenja odluke o poveanju osnovnog kapitala, ako osnivakim aktom ili statutom nije drugaije odreeno. Poveanje osnovnog kapitala iz rezervi moe se vriti ako finansijski izvjetaj i izvjetaj revizora za posljednju poslovnu godinu utvruju da nema nepokrivenog gubitka. Poveanje osnovnog kapitala drutva iz rezervi vri se poveanjem nominalnih iznosa udjela. Smanjenje osnovnog kapitala Osnovni kapital drutva moe se smanjiti odlukom skuptine drutva, u skladu sa ovim zakonom, osnivakim aktom i statutom drutva, ali ne ispod zakonom utvrenog minimuma. Odluku o smanjenju osnovnog kapitala drutvo je duno dostaviti sudskom registru i objaviti u Slubenim novinama Federacije BiH. PROMJENA OBLIKA I PRESTANAK DRUTVA Promjena oblika DOO moe promijeniti oblik u DD, na osnovu odluke skuptine donesene dvotreinskom veinom glasova svih lanova drutva. DD, nastalo promjenom oblika DOO, mora imati osnovni kapital najmanje u iznosu utvrenom ovim zakonom. Uprava DOO podnosi Komisiji zahtjev za odobrenje promjene oblika u dioniko drutvo, uz koji prilae odluku skuptine o promjeni oblika i ugovor s Registrom. Pripajanje i spajanje DOO se moe spojiti s drugim DOO ili DD ili se pripojiti jednom od njih, ali ne prije isteka dvije godine od dana upisa drutva u registar drutava.

36

Imovinom spojenih drutava upravljat e se posebno, tako da je u odnosu spojenih DD i odnosu prema povjeriocima odvojeno predstavljena imovina svakog od spojenih DD. Prestanak drutva
1. 2. 3. 4.

DOO prestaje, u skladu sa zakonom i statutom: spajanjem, pripajanjem i podjelom, odlukom skuptine, odlukom suda i steajem.

Odluka o prestanku DOO dostavlja se registarskom sudu, najkasnije osam dana od dana donoenja.
1. 2. 3. 4. 5.

DOO prestaje odlukom suda: po tubi jednog ili vie povjerilaca ija dospjela a neizmirena potraivanja premauju polovinu osnovnog kapitala drutva, ako skuptina drutva nije odrana osam mjeseci od isteka roka za izradu godinjeg obrauna, kada se i poslije izricanja kazni nastavljaju povrede zakona i drugih propisa kojim se ugroavaju interesi povjerilaca, kada se steaj zavri diobom steajne imovine, ako steaj nije pokrenut jer imovina drutva nije dovoljna za pokrie trokova steajn. postupka ili obustavom steaja zbog nedovoljne imovine. Odluka suda upisuje se po slubenoj dunosti u registar drutava.

Likvidacija Kada DOO prestane na osnovu odluke skuptine ili odluke suda, pokree se postupak likvidacije. U sluaju prestanka drutva na osnovu odluke skuptine, likvidaciju provodi Uprava drutva, a u sluaju prestanka na osnovu odluke suda, likvidatora imenuje sud. Likvidatora DOO s jednim lanom, takoer, imenuje sud. Od dana donoenja odluke o prestanku, organi DOO rade u skladu sa odredbama zakona kojim se ureuje postupak likvidacije. Uprava ili likvidator DOO duni su objaviti najmanje u jednom domaem dnevnom listu da je pokrenut postupak likvidacije, tri puta od dana donoenja odluke skuptine drutva ili suda, u razmacima od 15 do 30 dana. Likvidator je duan, najkasnije do kraja poslovne godine u kojoj je pokrenut postupak likvidacije, sainiti i podnijeti skuptini na odobrenje poetni likvidacioni bilans.

37

Skuptina DOO duna je istovremeno sa odobrenjem poetnog likvidacionog bilansa razrijeiti nadzorni odbor i upravu. Likvidator je duan okonati tekue poslove DOO, naplatiti potraivanja, unoviti ostalu imovinu i izmiriti obaveze drutva. Likvidator je duan deponovati na posebnom raunu novac potreban za izmirenje: 1. poznatih obaveza za koje se povjerioci nisu prijavili; 2. obaveza koje nisu dospjele; 3. spornih obaveza. DRUTVO SA NEOGRANI. SOLIDARNOM ODGOVORNOU (d.n.s.o.) 1. POJAM I OSNIVANJE To je drutvo najmanje dva lica koja su neogranieno solidarno odgovorna za obaveze drutva. Dakle, svaki lan drutva odgovara cjelokupnom svojom imovinom. (smatra se drutvom osoba, kao i K.D.) Osniva se ugovorom o osnivanju, koji obavezno sadri: 1. ime, prezime i adresu prebivalita lanova drutva, 2. firmu, sjedite i djelatnost drutva i 3. prava i obaveze lanova. Izmjene i dopune ugovora vre se uz saglasnost svih lanova. Prijavu za upis osnivanja drutva u registar drutava potpisuju svi lanovi drutva. 2. ULOZI LANOVA Ulozi lanova u d.n.s.o. mogu biti izraeni u novcu, stvarima, pravima i izvrenim uslugama. Vrijednost uloga lanova drutva zavisi od njihove volje i utvruje se ugovorom o osnivanju drutva. Ulozi lanova su jednake vrijednosti. Ulozi lanova postaju imovina drutva i tada je drutvo postalo vlasnik te imovine. 3. DOBIT I GUBITAK Kako su njihovi ulozi u drutvo jednaki, lanovi drutva uestvuju u raspodjeli dobiti i pokriu gubitka u jednakim iznosima, ako ugovorom nije odreeno drugaije. 4. UPRAVLJANJE I ZASTUPANJE Svaki lan d.n.s.o. ima pravo i obavezu da upravlja drutvom, u skladu s ugovorom. Meutim, lan drutva moe se za odreeno vrijeme odrei ovog prava i svoje pravo upravljanja prenijeti na drugog lana drutva. (Ovo ovlatenje se moe opozvati)

38

lan svoje pravo upravljanja moe prenijeti i na lice koje nije lan drutva, ali samo uz saglasnost ostalih lanova. lanovi drutva koji imaju pravo upravljanja vode poslovanje drutva. Ugovorom se odreuje da li za preduzimanje odreenih poslova odluuju svi lanovi ili je dovoljna njihova meusobna saglasnost. Zastupanje drutva vre svi lanovi, ali se ugovorom moe odrediti da samo neki lanovi zajedno ili pojedinano zastupaju drutvo. Svaki lan drutva ima pravo uvida u poslovne knjige i isprave drutva. lan drutva moe svoja prava i obaveze prenositi na trea lica samo uz saglasnost svih ostalih lanova drutva. 5. OBIM ODGOVORNOSTI LANOVA Svaki lan drutva neogranieno solidarno odgovara treim licima za obaveze drutva, ak i ako naknadno pristupi drutvu, osim ako tree lice prilikom sklapanja pravnog posla sa jednim od lanova zna da taj lan nije ovlaten zastupati drutvo. 6. ISTUPANJE IZ DRUTVA I PRISTUPANJE DRUTVU lan drutva moe istupiti iz drutva, a drutvu moe pristupiti novi lan. I pristupanje i istupanje se ureuje ugovorom. 7. PRESTANAK DRUTVA Osim optih osnova i naina prestanka, d.n.s.o. prestaje i u sluaju:
1. kada jedan lan istupi iz drutva - ima pravo namirenja udjela, 2. smrti lana - osim ako po ugovoru nasljednik umrlog postane novi lan.

3. 4. 5. 6.

Prihvatanjem lanstva u drutvu, nasljednik preuzima prava i obaveze umrlog lana od dana njegove smrti. Ako nasljednik ne pristupi drutvu, drutvo e prestati ili e izvriti izmjenu ugovora o osnivanju, s tim da su duni naljedniku isplatiti naknadu u novcu onoga to je njegov prednik unio u drutvo. Ako ima vie nasljednika, a samo jedan prihvata lanstvo, ostali imaju pravo na srazmejran dio naknade. prestanka pravnog lica kao lana drutva; steaja (kada je lan d.n.s.o pravno lice), odnosno gubitka ili ogranienja pravne sposobnosti jednog od lanova drutva (fiz. lica); odluke suda o prestanku drutva. u sluaju likvidacije drutva - imovina drutva nakon likvidacije dijeli se meu lanovima prvo do iznosa njihovih uplacenih uloga, a zatim na jednake dijelove.

39

KOMANDITNO DRUTVO (K.D.) 1. POJAM I OSNIVANJE K.D. je drutvo u kojem jedan ili vie lanova drutva odgovara za obaveze drutva neogranieno solidarno cjelokupnom svojom imovinom (komplementari), a jedan ili vie lanova drutva odgovara za obaveze drutva samo do iznosa njihovih uloga upisanih u sudski registar (komanditori). Smatra se drutvom osoba, kao i d.n.s.o. Na K.D. primjenjuju se odredbe ovog zakona o d.n.s.o., ukoliko drugim odredbama ovog zakona nije propisano drugaije. K.D. se moe transformisati u K.D. na dionice. K.D. se osniva ugovorom, koji obavezno sadri: 1. firmu i sjedite drutva; 2. ime, prezime i adresu prebivalita, odnosno firmu i sjedite lanova; 3. odreenje koji lanovi su komplementari, a koji komanditori; 4. vrstu i iznos uloga svakog lana; i 5. djelatnost komanditnog drutva. Za izmjene ugovora o osnivanju K.D. potrebna je saglasnost svih lanova. Prijavu za upis osnivanja K.D. u sudski registar potpisuju svi lanovi. 2. UPRAVLJANJE I ZASTUPANJE Poslovima K.D. upravljaju komplementari. Komanditor ima pravo uvida u poslovne knjige i isprave drutva, te godinji finansijski izvjetaj. K.D. zastupa svaki komplementar, a komanditor moe zastupati K.D. samo na osnovu posebnog ovlatenja datog saglasnou svih lanova. Komanditor koji bez ovlatenja zakljui ugovor u ime drutva, odgovora za obaveze iz tog ugovora kao komplementar. 3. DOBIT Dobit K.D. dijeli se na dio za komplementare i dio za komanditore, u omjeru utvrenom ugovoru. Dio dobiti namijenjen komplementarima dijeli se meu njima na jednake dijelove. Dio dobiti namijenjen komanditorima dijeli se meu njima srazmjerno uplaenim ulozima, ako ugovorom nije odreeno drugaije.
4. PRESTANAK K.D.

Svi lanovi K.D. imaju pravo na srazmjeran udio u ostatku imovine drutva nakon likvidacije.

40

Ako je ostatak imovine nakon likvidacije K.D. nedovoljan za povrat uplaenih uloga, komanditori imaju pravo prvenstva na povrat uloga. Ostatak imovine nakon povrata uloga, dijeli se meu lanovima komanditnog drutva po omjeru za raspodjelu dobiti. JAVNA PREDUZEA 1. POJAM Javno preduzee (JP) jeste preduzee, tj. pravno lice upisano u sudski registar kao privredno drutvo, koje obavlja djelatnosti od javnog drutvenog interesa (energetika, komunikacije, komunalne djelatnosti, upravljanje javnim dobrima i druge djelatnosti od javnog drutvenog interesa), ili pravno lice definisano kao javno preduzee posebnim propisom. Djelatnosti od javnog drutvenog interesa utvruju opina, kanton i Federacija Bosne i Hercegovine, svako u okviru svojih nadlenosti. 2. UPRAVLJANJE Organi JP su: 1. skuptina, 2. nadzorni odbor, 3. uprava (menadment), kao organi upravljanja i 4. odbor za reviziju. 2.1. Skuptina Pored odluka utvrenih ZPD skuptina donosi odluke i o:
1. poslovniku ili poslovnicima na prijedlog nadzornog odbora, 2. etikom kodeksu na prijedlog nadzornog odbora, 3. planu poslovanja, odnosno revidiranom planu poslovanja.

Skuptina podnosi optinskom vijeu, skuptini kantona, odnosno Parlamentu FBiH izvjetaje o radu i poslovanju JP najmanje jednom godinje. 2.2. Nadzorni odbor Pored nadlenosti utvrenih u ZPD, nadzorni odbor ima i slijedee nadlenosti: 1. priprema poslovnike i predlae ih skuptini; 2. priprema etiki kodeks i predlae ga skuptini; 3. vri izbor kandidata odbora za reviziju i podnosi prijedlog za njegovo imenovanje skuptini; 4. razmatra provedbeni propis za postupak nabavke i nadzire njegovo provoenje; 5. daje miljenje skuptini o prijedlogu uprave za raspodjelu dobiti;

41

6. daje ovlatenja za aktivnosti koje su ograniene na osnovu odredaba

ovog Zakona;
7. daje upute direktoru za provoenje preporuka u vezi sa uoenim

nepravilnostima. Nadzorni odbor sastoji se od najmanje tri lana. Jedno mjesto u nadzornom odboru pripada kandidatu sa najveim brojem glasova iz skuptine koji je bio kandidiran od dioniara sa najmanje 5% dionica sa pravom glasa. 2.3. Uprava
1. 2. 3. 4. 5. 6.

Pored nadlenosti utvrenih u ZPD, uprava je nadlena i za izvjetavanje nadzornog odbora na zahtjev nadzornog odbora; provedbu etikog kodeksa; izradu i nadgledanje realizacije planova poslovanja; izradu provedbenih propisa za postupak nabavki i provedbu Zakona o javnim nabavkama BiH pripremu prijedloga o raspodjeli dobiti; zapoljavanje i otputanje zaposlenika u skladu sa postupcima utvrenim u poslovniku ili poslovnicima te vaeim zakonima.

Uprava se bira, imenuje i razrjeava u skladu sa postupkom utvrenim u statutu JP, na osnovu javnog konkursa iz reda kandidata koji po menaderskim znanjima i iskustvu najbolje odgovaraju za izvrenje operativnih i poslovnih potreba JP. U upravu ne mogu biti imenovana lica koja vre funkciju u politikim strankama. Sukob interesa Povezano lice duno je izbjegavati stvarne ili oigledne sukobe interesa sa J.P. u linim ili profesionalnim odnosima. Sukob interesa javlja se kada lini, odnosno profesionalni interes povezanog lica onemoguava, eventualno moe onemoguiti ili interes, ili poslovanje JP ili sposobnost povezanog lica da ispunjava svoje obaveze i odgovornosti. U smislu ZJP, sljedea lica se smatraju povezanim licima: 1. lanovi ue porodice povezanih lica do treeg stepena krvnog srodstva ili tazbine, odnosno lica koja ive u istom domainstvu sa povezanim licima; 2. pravna lica koja raspolau glasakim pravima u JP; 3. pravna lica u kojima JP ima udio od najmanje 10% od ukupne sume glasakih prava; 4. pravna lica u kojima JP ima najmanje 10% dionica sa pravom glasa; 5. pravna lica u kojima je povezano lice ili lanovi ue porodice, lan nadzornog odbora ili uprave.

42

Povezana lica JP duna su vriti svoje funkcije, izvravati svoje obaveze uz dunu panju, struno i savjesno. Odbor za reviziju

Nadzorni odbor odgovoran je da:

1. predlae skuptini sastav odbora za reviziju, nakon izbora kandidata

veinom glasova na osnovu javnog konkursa, s tim da odabere lica koja su najkvalifikovanija za tu funkciju; 2. nadzire upravu u primjeni preporuka datih od odbora za reviziju i vanjskog revizora u utvrenim vremenskim rokovima. Odbor za reviziju, izmeu ostalog, duan je:
1. imenovati vanjskog revizora; 2. imenovati direktora odjela za internu reviziju na osnovu javnog konkursa

3. 4. 5. 6. 7.

za izbor tehniki najbolje kvalifikovanog kandidata, ukoliko Ured glavnog revizora nije upoznao JP sa svojom namjerom da izvri imenovanje; razmotriti godinju studiju rizika i plan revizije u kojima su prikazane pojedinosti u pogledu rizinih podruja i revizija koje e se izvriti; razmotriti navedenu studiju rizika i plan revizije; osigurati da odjel za int. rev. izvri svoj posao u skladu sa planom revizije; osigurati da interne kontrole u JP budu adekvatne i da funkcioniraju kako je predvieno; osigurati da odjel za internu reviziju obavlja svoje obaveze u skladu sa meunarodnim revizijskim standardima. Uprava je duna i odgovorna za primjenu preporuka odbora za reviziju.

Odjel za internu reviziju Odjel za internu reviziju (Odjel) formira se u JP koja zapoljavaju vie od 50 radnika. JP e snositi trokove imenovanja direktora Odjela. U skladu sa odredbama ovog ZJP direktor Odjela duan je i odgovoran da uspostavi Odjel odgovarajueg obima potrebnog da se adekvatno obavljaju dunosti Odjela, te ima iskljuivu odgovornost za izbor i rukovoenje licima zaposlenim u Odjelu. Odjel je odgovoran da: 1. podnosi godinju studiju rizika i plan revizije Odboru za reviziju u kojima je sadran detaljan prikaz rizinih podruja i revizija koje e biti izvrene; 2. podnosi izvjetaj o obavljenim revizijama i preporuke Odboru za reviziju putem direktora Odjela; 3. obavlja svoje dunosti u potpunom skladu sa MRS (me.rev. standardima)

43

Odjel ovu dunost ne moe prenositi na drugi organ. Cjelokupno osoblje Odjela su zaposlenici JP. Direktor Odjela ne moe biti zaposlenik JP, ali e za usluge koje prua JP biti shodno tome nagraen od tog preduzea. Nabavka Odgovarajui postupci nabavke koji se obavljaju u JP bit e provedeni uz strogo potivanje odredaba Zakona o javnim nabavkama BiH. Uprava i nadzorni odbor JP duni su provoditi odredbe vaeih propisa o nabavci. Nedoputene aktivnosti JP strogo je zabranjeno obavljanje, izmeu ostalog, i sljedeih aktivnosti: davanje kredita ili pozajmica zaposlenim u JP ili treim licima, ili pruanje garancija ili osiguranja za kredite osim u procesu prestruktuiranja kada JP moe izvriti ulaganje ili dati pozajmicu privrednom drutvu iskljuivo na osnovu odluke skuptine JP; davanja putem donacija u suprotnosti sa odredbama vaeih zakona o dodjeli sredstava ili donacijama; isplata plaa zaposlenim bez uplate doprinosa i poreza u skladu sa vaeim zakonskim propisima vrenje izmjena ili dopuna u bilo kojem ve zakljuenom ugovoru o nabavci, osim ako nisu izvrene u skladu sa vaeim zakonima o nabavci; prihvat plaanja sredstvom koje zamjenjuje novac, plaanja u naturi, ili gotovinskom ekvivalentu; zakljuenje ugovora o raspolaganju sa ukupnom vrijednou veom od 10.000,00 KM, bez potpisa direktora i odgovornog lana uprave;

Zatita imovine javnog preduzea U ispunjavanju svojih obaveza i odgovornosti nadzorni odbor i uprava duni su podsticati na odgovorno koritenje i kontrolu imovine i resursa JP. PRESTANAK DRUTVA Drutvo prestaje gubitkom svojstva pravnog lica, i to na dan upisa prestanka u registar drutava. Tek u tom momentu drutvo gubi svojstvo pravnog lica. Ukoliko ovim zakonom nije drugaije odreeno, po prestanku drutva provodi se likvidacija (ne provodi se u sluaju spajanja, pripajanja i podjele). Drutvo prestaje u slijedeim sluajevima:
1. istekom perioda za koji je osnovano; 2. spajanjem, pripajanjem i podjelom; (ove statusne promjene drutva su

nain prestanka drutva bez unovavanja njegove imovine ne provodi se likvidacija!!!)

44

3. okonanjem steajnog postupka ili odbijanjem zahtjeva za otvaranje

steajnog postupka uslijed nedostatka imovine;

4. prestankom na osnovu odluke suda, donesene na osnovu zahtjeva

nadlenih organa ili lica koje dokae pravni interes, u sljedeim sluajevima: a. kada se najvii organ utvren osnivakim aktom ili statutom ne sastaje i ne vri svoja ovlatenja ili nije vren izbor organa iji je mandat istekao due od 2 godine; b. kada due od 2 godine drutvo ne ostvaruje prihode; c. kada je drutvu oduzeto odobrenje za obavljanje djelatnosti; (npr. krivini zakon kod odgovornosti pravnih osoba kao sankciju predvia prestanak pravne osobe ili zabranu obavljana djelatnosti) d. kada vie ne postoje zakonom utvreni uslovi za dalje postojanje drutva u obliku u kojem je upisano u registar drutava. Prije donoenja odluke o prestanku drutva, sud moe odrediti rok za otklanjanje uzroka zbog kojih je donoenje odluke predloeno. Sud takvu odluku (presudu) dostavlja registru da se pokrene postupak steaja ili likvidacije. Tek po okonanju postupka moe se donijeti rjeenje o brisanju tog drutva iz registra.
5. odlukom skuptine drutva.

Osim u sluaju statusnih promjena, navedeni razlozi su osnov da se nad drutvom pokrene postupak likvidacije, odnosno steaja. Naime, pretpostavlja se da je u momentu prestanka drutvo imalo imovinu, zbog ega treba provesti postupak likvidacije ili steaja. I postupak likvidacije i steaja provodi sud. Likvidacija i steaj sami po sebi nisu osnov da se drutvo brie u registru. Naime, kada se okona postupak likvidacije ili steaja onda se to rjeenje dostavlja sudu registra. Ovo rjeenje je osnov da se donese rjeenje o brisanju te pravne osobe iz registra i to e objaviti u sl.novinama.

STEAJNI POSTUPAK
Zakon o steajnom postupku je visoko razvijen mehanizam za ureivanje steajnog postupka i koji je potpuno sposoban za funkcionisanje. On daje odgovore za sve sluajeve u praksi, jasan je, ima usklaenu sistematiku. Njegova osnovna premisa od koje polazi je da je imovina steajnog dunika imovina njegovih povjerilaca. Sud u tome samo stvara uslove za izraavanje autonomne volje povjerilaca. Steajni postupak je posebna vrsta postupka. Spada po svojoj prirodi u vanparnine postupke. RAZLOZI ZA POKRETANJE I CILJ STEAJNOG POSTUPKA

45

Steajni postupak se provodi iz razloga platene nesposobnosti ili zbog prijetee platene nesposobnosti steajnog dunika i ima za cilj unovenje njegove imovine radi grupnog namirenja povjerilaca steajnog dunika. Platena nesposobnost je opi, osnovni i redovni razlog za otvaranje steajnog postupka - vai za sve kategorije steajnog dunika. Steajni dunik je plateno nesposoban ukoliko nije u stanju izvravati svoje dospjele i potraivane obaveze plaanja neprekidno u periodu od 30 dana. Steajni postupak se moe otvoriti i zbog prijetee platene nesposobnosti (po uzoru na njemako steajno pravo). Prijetea platena nesposobnost postoji ako steajni dunik, prema predvianjima, u vremenu dospjelosti nee biti u stanju da ispuni postojee obaveze plaanja. Zbog prijetee platene nesposobnosti prijedlog za otvaranje steajnog postupka moe podnijeti samo steajni dunik. POKRETANJE STEAJNOG POSTUPKA Steajni postupak se pokree pismenim prijedlogom. Za podnoenje prijedloga ovlateni su: a) steajni dunik i b) svaki povjerilac koji ima pravni interes za provoenje steajnog postupka (kada povjerilac pokree steajni postupak duan je u prijedlogu priloiti odgovarajuu dokumentaciju, ime e uiniti vjerovatnim svoje potraivanje i platenu nesposobnost steajnog dunika). Prijedlog se mora podnijeti u roku od 30 dana od dana nastupanja platene nesposobnosti, a sud ga mora razmotriti u roku od 15 dana od dana njegovog prijema. Neuredan i nepotpun prijedlog, sud e vratiti predlagau i naloiti mu da prijedlog uredi i nedostatke otkloni u roku od 15 dana. Ako predlaga vrati sudu prijedlog koji nije ureen po uputstvu suda, sud e prijedlog rjeenjem odbaciti, a ako ga ne vrati u ostavljenom roku, smatrat e se da ga je povukao. U ovom sluaju trokove postupka snosi predlaga. Prijedlog se moe povui do otvaranja steajnog postupka. U tom sluaju trokove snosi podnosilac prijedloga. Ukoliko steajni dunik nakon podnoenja prijedloga ispuni potraivanje podnosioca prijedloga, koje je bilo razlog za podnoenje prijedloga za otvaranje steajnog postupka, steajni sudija, na prijedlog podnosioca prijedloga ili steajnog dunika moe obustaviti ste. postupak (trokove snosi steaj. dunik). Steajni postupak vodi steajni sudija kao pojedinac. Kako se radi o vanparninom postupku, nema se pravo: 1) na povrat u preanje stanje, 2) na ponavljanje postupka, niti 3) na reviziju. Steajni postupak provodi privredno odjeljenje opinskog suda u sjeditu kantona na ijem je podruju sjedite steajnog dunika.

46

Steajni postupak je hitan. On se provodi nad: 1) imovinom pravnog lica, 2) dunika pojedinca - a to su: a) komplementari kod K.D. i b) osnivai d.n.s.o. Postupak se provodi nad imovinom pravnih lica javnim pozivom, izuzev nad imovinom FBIH, opina i javnih fondova. Ako steajni dunik proizvodi predmete naoruanja i vojne opreme, za otvaranje steajnog postupka nad takvim pravnim licem potrebna je posebna saglasnost Ministra odbrane. U steajnom postupku postoje dva stadija: 1) prethodni postupak i 2) glavni steajni postupak. U prethodnom postupku ureuje se postojanje procesnih i materijalnih pretpostavki za otvaranje steajnog postupka. U tu svrhu steajni sudija moe: a) imenovati privremenog steajnog upravnika, b) odrediti odgovarajueg vjeataka, c) rjeenjem odrediti mjere radi obezbjeenja steajne mase, a kasnije ih i ukinuti. ORGANI STEAJNOG POSTUPKA:
1) 2) 3) 4)

Organi steajnog postupka su: steajni sudija, steajni upravnik, skuptina povjerilaca i odbor povjerilaca (ima poloaj fakultativnog organa). 1) Steajni sudija

To je jedini sudski organ, jer za razliku od ranijeg zakona, nema steajnog vijea. On vodi i upravlja steajnim postupkom, ali samo do donoenja rjeenja o otvaranju steajnog postupka. Njegova osnovna fukcija je da imenuje steajnog upravnika i da vri pravni nadzor nad njegovim radom. 2) Steajni upravnik On je operativni organ, koji je ovlaten i obavezan: 1. da bez odlaganja ue u posjed imovine steajnog dunika koja spada u steajnu masu, upravlja njom i unovi je u skladu sa odlukom skuptine povjerilaca.

47

2. da izvri detaljan popis steajne mase i popis svih povjerilaca dunika, za

koje je saznao i do kojih je doao iz knjiga i poslovne dokumentacije steajnog dunika. 3. da vodi poslovne knjige, a naroito da saini poetni bilans, 4. da podnosi potrebne izvjetaje nadlenim organima. Lica koja mogu biti imenovana za steajnog upravnika Za steajnog upravnika moe se imenovati samo fiziko lice koje raspolae potrebnom strunou i poslovnim iskustvom. Steajni upravnik mora imati zavreno struno obrazovanje i poloen struni ispit. Za steajnog upravnika mogu biti imenovana samo lica sa liste steajnih upravnika. Listu steajnih upravnika vodi federalni ministar pravde i ona se objavljuje u "Slubenim novinama Federacije BiH". Skuptina povjerilaca Steajni sudija saziva skuptinu povjerilaca. Sazivanje prve skuptine povjerilaca vri se u okviru odluke o otvaranju steajnog postupka. Druge skuptine povjerilaca moraju se sazvati ako to zatrai steajni upravnik, odbor povjerilaca ili najmanje pet povjerilaca koji zajedno zastupaju najmanje 1/5 prijavljenih iznosa potraivanja. Pravo glasa u skuptini povjerilaca imaju povjerioci koji su prijavili svoja potraivanja, a koje nije osporio steajni upravnik ili neko od povjerilaca s pravom glasa. Skuptinom povjerilaca rukovodi steajni sudija. Odluke se donose veinom prisutnih povjerilaca. Na prvoj skuptini povjerilaca koja uslijedi nakon postavljanja steajnog upravnika, skuptina moe izabrati drugog steajnog upravnika kome je potrebno postavljenje od steajnog sudije. Izbor drugog steajnog upravnika moe predloiti najmanje 5 povjerilaca koji zajedno predstavljaju najmanje 1/5 prijavljenih iznosa potraivanja. Steajni sudija moe odbiti postavljanje izabranog steajnog upravnika, ako postoje razlozi koji upuuju da je pristrasan, nepodoban ili ne ispunjava uvjete za imenovanje. Odbor povjerilaca To je fakultativni organ. Ima ulogu kontrolnog organa, koji se osniva radi zatite interesa povjerilaca. On kontrolie i podrava steajnog upravnika. Odbor povjerilaca, iz kruga povjerilaca, bira skuptina povjerilaca. STEAJNA MASA I RASPOREIVANJE POVJERILACA Pojam steajne mase Steajna masa obuhvata cjelokupnu imovinu koja pripada steajnom duniku u vrijeme otvaranja steajnog postupka, kao i imovinu koju steajni dunik stekne za vrijeme steajnog postupka.

48

Steajna masa slui namirenju trokova steajnog postupka, povjerilaca koji u vrijeme otvaranja steajnog postupka imaju osnovan imovinski zahtjev prema steajnom duniku (steajni povjerioci), kao i povjerilaca koji u toku otvorenog steajnog postupka steknu pravo potraivanja prema steajnoj masi (povjerioci steajne mase). Namirenje povjerilaca vri se iz postojeih sredstava slobodne steajne mase, po slijedeem redosljedu:
1. steajni povjerioci viih isplatnih redova: a) prije ostalih steajnih povjerilaca namiruju se potraivanja koja

potiu iz perioda privremene uprave i koja nije mogao namiriti steajni upravnik, b) potraivanja zaposlenika steajnog dunika iz radnog odnosa za posljednjih 8 mjeseci do dana otvaranja steajnog postupka, a u visini najnie plae za svaki mjesec. 2. steajni povjerioci opeg isplatnog reda: to su povjerioci koji u trenutku otvaranja steajnog postupka imaju opravdan imovinski zahtjev prema steajnom duniku, ukoliko ne spadaju u vie ili nie isplatne redove. 3. steajni povjerioci niih isplatnih redova: to su povjerioci ija se potraivanja namiruju iza ostalih steajnih povjerilaca ovim redoslijedom: a) kamate koje teku od otvaranja steajnog postupka na potraivanja steajnih povjerilaca, b) trokovi koji su pojedinim steajnim povjeriocima nastali njihovim ueem u postupku, c) novane kazne i prekrajne novane kazne, kao i imovinskopravna teta nastala kao posljedica izvrenog krivinog djela ili prekraja, d) potraivanja koja se odnose na neku besplatnu uslugu steajnog dunika, e) potraivanja koja se odnose na povrat zajma koji nadomjeta kapital nekog osnivaa ili potraivanja koja su s tim izjednaena. Lice koje ima pravo na izdvajanje stvari koja ne pripada steajnom duniku nije steajni povjerilac (izluno pravo). Njegovo pravo na izluivanje regulie se posebnim propisom. Razluni povjerioci imaju pravo na odvojeno i prioritetno namirenje svih potraivanja iz odreenih dijelova steajne mase. Razluni povjerioci su oni koji su zakonom odreeni kao takvi (npr. hipotekarni povjerioci, povjerioci zemljinog duga). PRAVNE POSLJEDICE OTVARANJA STEAJNOG POSTUPKA One nastaju ex lege. Isticanje rjeenja o otvaranju steajnog postupka na oglasnu plou suda predstavlja konstitutivan karakter, jer bez ovoga ne bi mogle nastupiti pravne posljedice.

49

Neke od njih su uvjetne, a neke bezuvjetne, neke su trajne, a neke privremene. Povodom pravnih posljedica, zakon odreuje tri grupe pitanja: 1. ope dejstvo otvaranja steajnog postupka, 2. ispunjenje pravnih poslova i 3. prebijanje i pobijanje Danom otvaranja steajnog postupka, prestaju radni odnosi radnika. Radnici koji su ostali na radu dok traje steajni postupak, primaju platu i ostala primanja u visini koju odredi steajni upravnik. Danom otvaranja steajnog postupka obrazuje se steajna masa, koju ini cjelokupna imovina dunika u vrijeme otvaranja steaja. Po otvaranju steajnog postupka uvodi se steajni upravnik u dunost, gase se rauni steajnog dunika i otvara se novi raun, prestaju prava osoba koje su bile ovlaene da raspolau imovinom dunika, a uz firmu steajnog dunika, dodaje se oznaka u steaju. Protiv steajnog dunika ne mogu se dopustiti mjere osiguranja, niti prinudnog izvrenja radi namirenja potraivanja u pogledu kojih postoji izvrna isprava. Novana potraivanja povjerioca prema duniku koji nisu dospjela smatraju se dospjelim. Novana i nenovana potraivanja koja imaju prednost povremenih davanja pretvaraju se u jednokratna novana potraivanja. Prestaju tei kamate na potraivanja koja se izmiruju iz steajne mase. Prijavljivanje potraivanja u steajnu masu prekida zastaru. Kad steajni upravnik okona sve poslove iz steajnog postupka on podnosi izvjetaj steajnom vijeu za zakljuivanje postupka. Odluku o tome donosi Steajno Vijee i ona se objavljuje u Slubenim novinama Federacije BiH. Danom upisa u sudski registar Rjeenja o zakljuenju steajnog postupka dunik prestaje postojati. UPRAVLJANJE I UNOVAVANJE STEAJNE MASE Steajni upravnik je duan da sastavi popis predmeta steajne mase. Povjerioci u tom sluaju, nakon obavjetavanja o otvaranju steajnog postupka, prijavljuju svoja potraivanja steajnom sudu. Steajni upravnik nakon upoznavanja sa potraivanjima povjerilaca mora da se izjasni koja potraivanja priznaje ili osporava u cjelosti ili djelimino. Ako se potraivanje nekog povjerioca ospori, onda se takav povjerilac upuuje na parnicu da se utvrdi osnovanost njegovog potraivanja. Rok za pokretanje parnice je 30 dana od dana roita na kome se vri ispitivanja potraivanja. Taj rok je prekluzivan. REORGANIZACIJA To je posebni pravni institut kojim se duniku ne samo omoguava da preivi nego i da ozdravi, kako bi mogao nastaviti poslovati.

50

Po novom zakonu nema mogunosti prodaje dunika kao pravne osobe, a nema ni brisanja prisilne nagodbe. Reorganizacija poiva na naelu privatne autonomije. Pokreu je steajni dunik i steajni upravnik, a o njoj odluuju povjerioci. Uloga suda je potvrujua i nadzorna. Reorganizacija se provodi na osnovu steajnog plana koji predstavlja izraz volje uesnika u postupku, a koji potvruje steajni sudija. Steajni plan se sastoji od pripremne osnove i osnove za provoenje. Steajni dunik moe podnijeti steajni plan zajedno sa prijedlogom za otvaranje steajnog postupka. Nakon otvaranja steajnog postupka, steajni plan ima pravo podnijeti steajni upravnik, ali i steajni dunik. Na skuptini povjerilaca steajnom upravniku moe biti naloena izrada steajnog plana u roku od 30 dana od dana odravanja skuptine. Kada se donese steajni plan, steajni sudija ga potvruje ili odbacuje. Ako steajni sudija utvrdi da je steajni plan podoban, on ne donosi nikakvo rjeenje o tome i postupak po steajnom planu se nastavlja konkludentno. Meutim, steajni sudija moe i da odbaci steajni plan: 1. ako steajni plan ne potuje propise o postupku podnoenja ili propise o sadraju plana, 2. ako nema izgleda da ga povjerioci prihvate i 3. ako je oigledno da se ne mogu ostvariti prava iz steajnog plana. U sluaju odbacivanja steajnog plana, steajni sudija je duan donijeti rjeenje o njegovom odbacivanju, protiv kojeg je dozvoljena alba u roku od 8 dana.

LIKVIDACIJA
Donoenjem Zakona o likvidacionom postupku propisano je da se ovaj postupak vodi u sudu. Ranije je moglo i u samom drutvu. Za provoenje likvidacionog postupka, nadlean je isti sud kao i za steajni postupak, a to je opinski sud u sjeditu kantona tj. njegovo privredno odjeljenje. Likvidacija se provodi nad imovinom pravnog lica sa ciljem namirenja svih povjerilaca unovavanjem imovine pravnog lica. Likvidacioni postupak provodi se u sljedeim sluajevima: 1. kada je pravnom licu rjeenjem nadlenog dravnog organa izreena mjera trajne zabrane daljnjeg obavljanja djelatnosti pravnog lica; 2. kada je pravosnanim rjeenjem suda utvrena nitavost upisa u sudski registar ili nitavost osnivanja pravnog lica; 3. u sluajevima u kojima se, prema ZPD, mora provesti likvidacioni postupak. U ovom sluaju, zastupnik drutva je obavezan podnijeti prijedlog za pokretanje likvidacionog postupka.

51

Pokretanje postupka likvidacije upisuje se u registar drutava. Danom upisa pokretanja postupka likvidacije u registar, prestaje mandat uprave i drugih organa, a njihova ovlatenja se prenose na likvidatora, ije se ime, prezime i adresa prebivalita upisuje u registar. Vri se popis imovine i povjerilaca, a na kraju slijedi unovavanje imovine (nekada djelimino, a nekada u cjelini). Ako se prije unovavanja ustanovi da imovina nije dovoljna da se pokriju povjerioci pokrenue se steajni postupak! Redoslijed namirenja povjerilaca je slijedei: 1) trokovi postupka i sudske takse, izdaci likvidatora i nuni trokovi uprave, 2) povjerioci, 3) preostali dio srazmjerno se dijeli lanovima drutva. Rjeenje o zakljuivanju postupka likvidacije se objavljuje u Slubenim novinama FBiH, a po njegovoj pravosnanosti, dostavlja se registracijskom sudu, koji onda donosi rjeenje o brisanju. Ovo rjeenje e, takoer, biti objavljeno u slubenim novinama. Organi likvidacije su: 1. likvidacioni sudija i 2. likvidator. Likvidatora imenuje organ drutva koji je donio odluku o prestanku drutva, a kada drutvo prestaje na osnovu sudske odluke, istom odlukom sud e imenovati likvidatora. Likvidator moe biti samo fiziko lice. Likvidator je ovlaten u ime drutva preduzimati i zakljuivati samo radnje i poslove koji se odnose na likvidaciju. U vrenju svojih ovlatenja, likvidator obavlja slijedee: a) zastupa drutvo, b) izmiruje obaveze i naplauje potraivanja drutva, c) zakljuuje sporazume o poravnanju i d) zakljuuje sporazume o promjeni i prestanku prava i obaveza drutva. Nove ugovore moe zakljuivati samo ako se odnose na raskidanje nezavrenih poslova. Likvidator je duan: 1. obavijestiti sve poznate povjerioce da je drutvo u likvidaciji, 2. objaviti javni poziv za prijavu potraivanja u roku koji ne moe biti krai od 3 mjeseca od dana objavljivanja poziva, 3. podnijeti na odobrenje dioniarima ili lanovima drutva finansijski izvjetaj sa konanim izvjetajem o toku likvidacije i prijedlogom za raspodjelu preostale dostupne imovine dioniarima ili lanovima drutva, 4. u registar drutava podnijeti prijavu za upis prestanka drutva, u roku od 30 dana od dana odobrenja navedenog finansijskog izvjetaja. Ako likvidator utvrdi da drutvo u likvidaciji nije sposobno izmiriti obaveze, duan je bez odlaganja podnijeti pismeni prijedlog, tj. zahtjev za otvaranje steajnog postupka.

52

UGOVORI U PRIVREDI
OSNOVNA OBILJEJA UGOVORA U PRIVREDI Ugovori u privredi po pravnoj prirodi su posebna vrsta ugovora. Odredbe ZOO koje se odnose na ugovore primjenjuju se i na ove ugovore, osim ako za ugovore u privredi nije izriito drukije odreeno. Ugovori u privredi su ugovori koje preduzea i druga pravna lica koja obavljaju privrednu djelatnost, kao i imaoci radnji i drugi pojednici koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost, zakljuuju meu sobom u obavljanju djelatnosti koje sainjavaju predmete njihovog poslovanja ili su u vezi sa tim djelatnostima. (lan 25. stav 2 ZOO) Strane koje uestvuju u ugovoru su najee pravna lica sa obje strane, ali izuzetno mogue je da jedna od tih strana bude fiziko lice. Zakon razlikuje:
1. osnovne ugovore u privredi - oni proizilaze iz redovne registrovane

djelatnosti;
2. sporedne (akcesorne) ugovore - oni proizilaze iz djelatnosti koje

potpomau da se registrovana djelatnost u potpunosti ostvari. To su ugovori gdje obje ugovorne strane nisu pravna lica (npr. ugovor o prevozu, izdavaki ugovor i sl.); Predmet tih ugovora su robe ili vrenje raznih usluga u vezi sa prometom robe (npr. otpremanje, prevoz, uskladitenje itd). Oni su u pravnom i drutvenom ivotu vrlo esti, a naroito ugovor o prodaji. Ovi ugovori nisu formalni i po pravilu zakljuuju se usmeno, a smatraju se zakljuenim kada se na bilo koji nain podudare ili izraze ponuda i prihvat ponude. Bitno je da se ugovorne strane sporazumiju o osnovnim elementima ugovora. Meutim u ovakvim odnosima zakon nekada propisuje formu ugovora, (npr. ZOO kod ugovora o graenju, licenci, bankarskim kreditima, alotmanu i dr.) a nekada i same ugovorne strane odrede formu ugovora. Treba razlikovati pravne posljedice kada zakon odreuje formu ugovora od pravnih posljedica kada su ugovorne strane odredile formu ugovora. U privredno pravnim odnosima pootrena je odgovornost ugovornih strana u odnosu na graansko pravne odnose. U graanskom pravu predviena je panja dobrog domaina, a u privrednom pravu dobrog privrednika, odnosno u izvravanju obaveza iz profesionalne djelatnosti panja dobrog strunjaka, a to znai da ugovarai snose i odreeni profesionalni rizik. Dakle, odgovornost u graanskom i privrednom pravu nije ista. U graanskom pravu, odgovornost je postavljena u dva stepena: onaj ko povrijedi ugovor, dakle zakasni sa ispunjenjem ili uope ne ispuni obavezu, odgovara ako je do tih okolnosti dolo: 1. umiljajem (dolusom) ili 2. iz razloga krajnje nepanje.

53

U privrednom pravu ta odgovornost se odnosi i na to da onaj koji je povrijedio ugovor odgovara i za obinu nepanju, dakle ne odgovara samo za culpa latu nego i za culpa brevis (odgovora kao dobar privrednik, a ne dobar domain). Iz ovoga proizilazi da je u privrednom pravu odgovornost ira. Karakteristika privredno pravnih odnosa postoji i kod djeljivih obaveza. Kad postoji vie dunika, i pored toga to je obaveza djeljiva, dunici odgovaraju solidarno, a to znai da odgovaraju bez prava na prigovor redoslijeda. Sutina solidarne odgovornosti jeste da jedan odgovara za sve, a svi za jednog. Solidarnu odgovornost ugovorne strane mogu da iskljue. U sluaju neispunjenja obaveza, ugovorne strane u meusobnim odnosima samo postavljaju pitanje naknade stvarne tete, a ne i izgubljene dobiti, a samo u izuzetnim sluajevima i naknadu konkretne tete. Odredbe o prekomjernom oteenju ne odnose se na ugovore u privredi, a osnov tome je profesionalnost ugovornih strana. Shodno tome, kod ugovora u privredi, kada su u pitanju neki rokovi (npr. rokovi zastarjelosti), oni su krai, jer trite ne trpi da neizvjesnost due traje. Kada se radi o prijemu robe, prenosu vlasnitva na robi, u privrednom pravu taj prenos se vri na simbolian nain, (npr. kod distancione prodaje, kupac najee ne vidi robu, ali je dobio papire za nju). Predaja stvari kod prenosa prava koritenja na robi esto se vri simbolinom predajom papira (npr. skladinice, konosmana), a ponekad indosamentom tih papira (mjenice, skladinice - ako glase po naredbi). Za rjeavanje sporova iz ugovora u privredi vai poseban postupak Zakona o parninom postupku (ugovora u privredi). Privredni sporovi se, u naelu, razlikuju od graanskih. ZAKLJUIVANJE UGOVORA U PRIVREDI NAELO AUTONOMIJE Kao i u graanskom pravu, i u privrednom pravu vrlo je vano naelo autonomije volje i slobodnog ureivanja obligacionih odnosa. Ugovorne strane same, slobodnom voljom: 1) biraju poslovnog partnera, 2) odluuju o vrsti ugovora koji e zakljuiti, 3) odreuju sadraj ugovora, 4) odreuju arbitrau, izabrani sud (ali ne i redovni sud). PREGOVORI ZA ZAKLJUIVANJE UGOVORA Pregovori za zakljuivanje ugovora prethode zakljuivanju ugovora. Oni mogu, ali i ne moraju dovesti do zakljuivanja ugovora. Uesnici pregovora razgovaraju o nizu pitanja znaajnih za zakljuenje ugovora, dakle o svim bitnim elementima i iz toga se zaista moe oekivati da doe do zakljuenja ugovora, da se pregovori transformiu u ugovor putem ponude i prihvata ponude.

54

Pregovori se mogu voditi sa jednim ili sa vie lica. Slino je i sa ponudom, jer ponuda je jednostrana izjava volje upuena jednom licu, ali mogua je i ponuda upuena veem broju i neodreenom broju lica. Poziv na pregovore treba razlikovati od ponude za zakljuenje ugovora. Poziv na pregovore ne sadri sve bitne elemente (sastojke) ugovora i njihov je cilj da dovedu do ponude, a ponuda mora imati sve bitne elemente ugovora. Osim toga, pregovori ne obavezuju, dok ponuda obavezuje, bar za odreeno vrijeme. Poslije obavljenih pregovora, bilo koji od uesnika moe staviti ponudu. S druge strane, pregovori esto imaju karakteristike ponude. Naime, pregovarai su pregovore duni voditi ozbiljno, sa namjerom da se zakljui ugovor, te u skladu sa naelima savjesnosti i potenja. Lice koje nema namjeru da zakljui ugovor, ne smije pregovaraima stvarati privid da takav ugovor eli zakljuiti, jer ukoliko tako postupi odgovarae za tetu prouzrokovanu pregovorima. Dakle, i za pregovore se odgovara, ali u smislu ako neko u njih ulazi da bi drugom uinio tetu. U ovakvim sluajevima odgovara se samo za stvarnu tetu, tj. onu koja je stvarno nastala, a ne onu koja e nastati. Znai, za razliku od ugovornih odnosa u graanskom pravu, gdje se izmakla korist uvijek nadoknauje, u ugovorima u privredi to nije sluaj, jer se odgovara samo za stvarnu tetu, ali ne i izmaklu dobit. ta je osnov odgovornosti kod pregovora? Po svojoj pravnoj prirodi, ova odgovornost kod pregovora spada u kategoriju deliktne, a ne ugovorne odgovornosti. Kada je u pitanju krivica, ona se zasniva na krivici tetnika. Oteeni nije duan da dokazuje krivicu, on je duan da dokae da mu je teta nastala, a drugi (tetnik) dokazuje da nije kriv. PONUDA ZA ZAKLJUIVANJE UGOVORA Ponuda je jednostrana izjava volje koja je kao prijedlog za zakljuivanje ugovora upuena odreenom licu u cilju zakljuivanja ugovora i mora da sadri sve bitne elemente ugovora, tako da bi se njenim prihvatanjem mogao zakljuiti ugovor. Ponuda se moe izraziti ne samo izriitom voljom nego i svim nainima kojima se volja uopte moe izraziti. Kod jednostrane izjave, onaj koji je dao tu izjavu, odgovara za svoju obavezu, a kod dvostrane moe i za tuu obavezu (npr. jamac odgovara za dunika). Ponudilac je slobodan u izboru lica kojima e uputiti ponudu. Meutim, jedan vid ogranienja ove slobode izbora predstavlja pravo pree kupovine. Osim ugovorom, za odreena lica pravo pree kupovine moe biti ustanovljeno zakonom. Lica koja po samom zakonu imaju pravo pree kupovine moraju biti pismeno obavijetena o namjeravanoj prodaji i o njenim uslovima, inae imaju pravo zahtijevati ponitenje prodaje. Pored posebne ponude (upuene jednoj odreenoj osobi), postoji i opta ponuda, koja se upuuje neodreenom broju lica, a sadri sve bitne elemente

55

(sastojke) ugovora. Tu ponudu karakterie stalnost, jer se ona ne gasi time to je jedno lice prihvatilo ponudu. Izlaganje robe bez oznake cijene ne znai da je uinjena ponuda. Slanje kataloga, cjenovnika, tarifa, raznih obavjetenja, oglasa putem tampe, radija, TV i sl., ne smatra se ponudom, ve samo pozivom da se uini ponuda pod objavljenim uslovima, a to iz razloga to nije odreena koliina koja je bitan elemenat ugovora. Ponuda obavezuje od momenta od kojeg je ponudilac ne moe opozvati, a to znai od prispijea ponude ponuenom. Poslije toga ponuda postaje neopoziva! U ponudi se moe odrediti rok trajanja ponude (npr. stavi se opcija 15 dana) i u tom sluaju, ponuda obavezuje ponudioca do isteka tog roka. Prihvatanje ponude koje je stiglo ponudiocu sa zakanjenjem, po pravilu, ne dovodi do zakljuivanja ugovora. Prihvatanje ponude izvreno sa zakanjenjem smatra se kao nova ponuda, sada od strane ponuenog. Ponuda ugovora za ije zakljuenje zakon zahtijeva posebnu formu obavezuje ponudioca samo ako je uinjena u toj formi. PRIHVATANJE PONUDE Prihvat ponude je jednostrana izjava volje kojom ponuena strana daje saglasnost na ponudu koju je primila. Time se smatra da je ugovor zakljuen. Prihvat ponude po sadrini treba da odgovara ponudi, a to znai da su se ugovorne strane saglasile o bitnim elementima ugovora. Ponuda esto ima i elemenata koji nisu bitni, nego sporedni. Prihvat ponude se ne odnosi na ove sporedne elemente i oni se mogu odreivati i nakon prihvata ponude. Prihvat ponude mora biti bezuslovan! Ako je ponuda prihvaena pod nekim uslovom, onda se takav prihvat ponude smatra novom ponudom. Volja za zakljuenje ugovora, tj. prihvat ponude, moe se izraziti: 1. izriito pismeno, usmeno, 2. preutno konkludentnim radnjama- samo neformalni ugovori (npr. kod drabe podizanjem ruke). U privrednom pravu ne vai naelo da utnja ponuenog znai prihvat ponude. Meutim, od ovog pravila postoje i izuzeci, kada se utnja ponuenog smatra prihvatom ponude, i to u dva sluaja: 1) ako se radi o viegodinjoj poslovnoj vezi ugovornih strana u pogledu odreene robe tada se smatra da je ponueni prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu, osim ako je ponudu odmah ili u ostavljenom roku odbio. 2) kod ugovora o osiguranju, kada osiguranik obavijesti osiguravajue drutvo da eli da zakljui ugovor, a ono u roku od 30 dana ne odbije ponudu - tada se smatra da je ugovor zakljuen i za slijedei rizini period pod istim uslovima kao u rizinom periodu koji je istekao. ZAKLJUENJE UGOVORA

56

Ugovor u privrednom pravu smatra se zakljuenim kada postoji saglasnost ugovornih strana o bitnim elementima ugovora. Izjava o zakljuenju ugovora moe se dati rijeima, uobiajenim znacima ili drugim ponaanjem. Ono to je bitno je da ta izjava volje mora biti data slobodno i ozbiljno. Vrijeme zakljuenja ugovora - Ugovor je zakljuen onog asa kad ponudilac primi izjavu ponuenog da prihvata ponudu, ali ugovorne strane mogu predvidjeti drugo vrijeme zakljuenja ugovora. U nekim sluajevima za zakljuenje ugovora potrebna je i saglasnost treih lica, pa se postavlja pitanje - kada je ugovor zakljuen u tom sluaju? U ovom sluaju, ugovor je takoer zakljuen onog asa kad ponudilac primi izjavu ponuenog da prihvata ponudu, a trei saglasnost moe dati prije zakljuenja ugovora (dozvola), ili nakon zakljuenja ugovora (saglasnost). Mjesto zakljuenja ugovora - Smatra se da je ugovor zakljuen u mjestu u kome je ponudilac imao svoje sjedite, odnosno prebivalite, u trenutku kad je uinio ponudu (opte naelo), ali ugovorne strane mogu ugovorom odrediti drugo mjesto zakljuenja. Da bi ugovor nastao kao valjan pravni posao, predmet obaveze iz tog ugovora mora biti mogu, doputen i odreen ili odrediv. U suprotnom, ugovor je nitav! NITAVOST UGOVORA U PRIVREDI Nitavost ugovora postoji u sljedeim sluajevima:
1. ako je ugovor protivan naelima drutvenog ureenja (ustavu), prinudnim

propisima i moralu drutva;

2. ako je predmet obaveze ugovora nemogu (npr. prodaja vijenice), 3. 4. 5. 6.

nedoputen (javno dobro), ili neodreen, odn. neodrediv; ako osnov ugovora ne postoji ili ako postoji ali je nedopustiv; zbog mane volje ako je ugovor zakljuila potpuno poslovno nesposobna osoba (djeca do 14 godina starosti); ako se ugovor odnosi na pravnog subjekta koji ne postoji; ako ugovor nije zakljuen u zakonom predvienoj formi.

Nitav ugovor ne konvalidira ni u sluaju naknadnog prestanka prvobitnog nedostataka. Ako je nedostatak minoran, a ugovor ispunjen, ugovor egzistira i ne moe se traiti da se nitavost utvrdi. Na nitavost se pazi po slubenoj dunosti. Prigovor nitavosti moe istai svako zainteresirano lice, kao i lice koje nema pravni interes. Od nitavosti treba razlikovati ruljivost (pobojnost). Ruljiv (pobojan) ugovor je nastao, ali ima nedostataka zbog kojih se moe pobijati. Nitav ugovor nikada nije ni nastao, pa sud presudom samo utvruje nitavost. FORMA UGOVORA U PRIVREDI

57

Ugovori u privredi su u naelu neformalni. Oni su konsenzualni - bitna je saglasnost njihovih volja. Meutim, u praksi, oni se ipak najee zakljuuju u pismenoj formi (npr. narudbenica za robu, otpremnica uz robu). Meutim, za pojedine ugovore trai se forma, najee pismena. Ovdje treba razlikovati sluajeve kada zakon trai formu (najee pismenu formu) od sluajeva kada ugovorne strane u ugovoru predvide formu zakljuenja ugovora. Pismena forma ugovora je zakonom odreena za slijedee ugovore: 1. o graenju, 2. o licenci, 3. o trgovinskom zastupanju, 4. o alotmanu, 5. o osiguranju, 6. o jamstvu, 7. o kreditu, 8. o prodaji sa obronim otplatama. Pravne posljedice nisu iste u sljuajevima kada je posebna forma predviena zakonom, odnosno ugovorom. Ako ugovor nije zakljuen u zakonom propisanoj formi ili u ugovorenoj formi onda takav ugovor ne proizvodi pravno dejstvo. Dakle, kada zakon trai pismenu formu, onda je ona uslov punovanosti ugovora. Tako je postavljeno i kada ugovorne strane ugovore pismenu formu ugovora. U emu je razlika? Kod zakonske forme, svaka izmjena i dopuna ugovora mora biti pismena, a kada su stranke odredile formu, izmjene ne moraju biti formalne (pismene). Takoer, kada zakon trai formu, tada se takav ugovor ne moe raskinuti neformalnim sporazumom, a u sluaju ugovorene forme moe. Kod sporazumnog raskida ugovora, bez obzira da li formu predvia zakon ili je forma ugovorena, ugovor se moe raskinuti neformalno. Kad zakon trai formu, a ugovor nije zakljuen u toj formi, onda je on suprotan prinudnom propisu i nitav je. Ako su ugovorne strane dogovorile formu, a forma nije ispunjena, onda ugovor nije ni zakljuen jer nedostaje bitan elemenat. Dakle, kad zakon trai formu, a ugovor nije u toj formi, takav ugovor je nitav. Kad su se ugovorne strane dogovorile formu, a nije forma ispotovana ugovor je nepostojei. Meutim, ako su ugovorne strane ispunile takav ugovor (za kojeg je forma ugovorena) ili u pretenom dijelu izvrile svoje obaveze, onda se on smatra valjanim i proizvodie pravno dejstvo, osim ako su strane izriito uslovile punovanost ugovora odgovarajuom formom. Izuzetno moe biti predviena i realna forma predaja stvari. Ovo je predvieno jedino kod Ugovora o prevozu eljeznicom (nema ga u ZOO) i za njegovo zakljuenje se zahtjeva predaja i prijem stvari sa tovarnim listom. Postoje i posebni sluajevi (naini) zakljuenja ugovora: javnom prodajom (nadmetanjem) - licitacija ili aukcija Licitacija ili aukcija moi e se sprovesti pismeno ili usmeno, zavisno toga kako je ponuda uinjena. Sudska praksa je da ako u oglasu o javnom nadmetanju izriito nije navedeno - onaj ko je dao oglas nije duan da zakljui ugovor ak ni sa najpovoljnijim ponuaem. 1. pristupanjem adheziom ugovora To su tzv. formulirani ugovori (ugovori monika), gdje ponudilac unaprijed odreuje uslove ugovora za neodreen broj sluajeva. U ovim sluajevima, s obzirom na veliki broj ugovornih strana, ne zakljuuje se ugovor nego se odrede opta pravila odnosno uslovi, a druga strana (korisnik) pristupa istim (npr. isporuka elektrine ili toplotne energije po optim uslovima poslovanja, ili kablovska TV). Opti uslovi moraju da
58

budu poznati drugoj ugovornoj strani, te ne smiju biti suprotni cilju zakljuenja ugovora i dobrim poslovnim obiajima. (npr. naplaivanje grijanja na neizgraenom spratu zgrade) PRAVNA PRIRODA UGOVORA U PRIVREDI Svi ugovori u privredi imaju obligaciono-pravno dejstvo, a ne stvarnopravno dejstvo. To znai da zakljueni ugovori predstavljaju samo pravni osnov za sticanje (iustus titulus), a tek predaja stvari predstavlja nain sticanja. Dakle, zakljuenjem ugovora u privredi nastaje obligaciono-pravni odnos. Npr. zakljuenjem ugovora o prodaji, ne prenosi se vlasnitvo nad robom. Zakljuenje ugovora predstavlja samo pravni osnov sticanja prava vlasnitva (iustus titulus), dok je za prenos vlasnitva potrebna predaja stvari, a kada su u pitanju nekretnine i upis u zemljine knjige. Svi ugovori u privredi, ili veina njih, su dvostrano obavezni i pretpostavljaju uzajamno ispunjavanje obaveza. PROMJENE KOD UGOVORA U PRIVREDI Ako ugovor nije odmah izvren on moe od zakljuenja pa do ispunjenja pretrpjeti razne promjene. Mogue su slIjedee promjene ugovora: 1. promjene na strani subjekata tj. promjene ugovornih strana Promjene mogu biti bilo na strani povjerioca ili na strani dunika. (kad npr. jedna ugovorna strane umre). Promjena povjerioca vri se ustupanjem potraivanja cesijom, a promjena dunika vri se preuzimanjem duga. 2. promjena sadrine ugovora noviranjem Ugovorne strane mogu novirati ugovor sporazumom, promjenom predmeta ili cijene ugovora. U sluaju promjene naina isporuke, promjene rokova ili promjene naina plaanja, nee se raditi o noviranju ugovora (aneks ugovora). 3. promjena sadrine ugovora zbog promjenjenih okolnosti Prilikom zakljuenja ugovora ugovorne strane imaju u vidu ne samo one okolnosti koje postoje u vrijeme zakljuenja ugovora nego i one koje eventualno mogu nastupiti u budunosti. Ugovorne strane su dune ispuniti ugovor, samo ako se okolnosti koje su postojale u vrijeme zakljuenja ugovora, nisu izmijenile, odnosno ako su stvari ostale onakve kakve jesu. Meutim, moe se desiti da nastupe okolnosti koje onemoguavaju ispunjenje ugovora ili jednoj strani oteavaju, a drugoj olakavaju ispunjenje ugovora, i to u skladu sa zakonom: 1) Ako poslije zakljuenja ugovora nastupe okolnosti koje oteavaju ispunjenje obaveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne moe ostvariti svrha ugovora u toj mjeri da je oigledno da ugovor vie ne odgovara oekivanjima ugovornih strana i da bi, po optem miljenju, bilo

59

nepravino drati ga na snazi takvog kakav je, strana kojoj je oteano ispunjenje obaveze, odnosno strana koja zbog promijenjenih okolnosti ne moe ostvariti svrhu ugovora moe zahtijevati da se ugovor raskine. 2) Raskid ugovora ne moe se zahtijevati, ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila duna da u vrijeme zakljuenja ugovora uzme u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjei ili savladati. Pretpostavke za raskidanje ugovora zbog promjenjenih okolnosti Dakle, da bi jedna ugovorna strana, zbog promjenjenih okolnosti, mogla da zahtijeva raskid ili izmjenu ugovora, treba da su kumulativno ispunjeni sljedei uslovi: 1. da poslije zakljuenja ugovora nastupe okolnosti koje oteavaju ispunjenje obaveze, 2. da ugovorna strana koja se poziva na izmjene okolnosti tu okolnost nije bila duna, niti je mogla da predvidi u vrijeme zakljuenja ugovora, 3. da je usljed te promijenjene okolnosti postalo oteano ispunjenje obaveza, 4. da je promijenjena okolnost takva da je ugovorna strana koja se poziva na nju nije mogla izbjei ili savladati. Ako je promjenjena okolnost nastala nakon isteka roka za ispunjenje obaveze, onda se ugovorna strana ne moe pozivati na nju i u tom sluaju nema pravo zahtijevati raskid ugovora. Ovdje spadaju okolnosti kao to su: 1) prirodni dogaaj (katastrofe), 2) upravne mjere, 3) ekonomske pojave (npr. nagli skok/pad cijena pojedinih proizvoda). BITNI SASTOJCI UGOVORA U PRIVREDI Bitni elementi ugovora su: 1. predmet ugovora i 2. cijena, koja moe biti odreena ili odrediva. Predmet ugovora je roba, dakle, tjelesna pokretna stvar, koja: 1. zadovoljava ljudsku potrebu i 2. koja je namijenjena i podobna za trite. Stvar, odnosno roba, koja je predmet ugovora u privredi, mora da bude u prometu. Mogue je da predmet ugovora bude i roba iji je promet ogranien (lijekovi, oruje sl.). Ta roba, stvar, moe da bude i budua, dakle, ne mora da postoji u vrijeme zakljuenja ugovora. U praksi se deava da se proda tua stvar, pa i tada ugovor vrijedi. U ovom sluaju treba praviti razliku da li je roba predata ili nije predata kupcu. Ako stvar nije predata kupcu, ugovor se automatski raskida, a ako je roba predata, mogue su razliite situacije od sluaja do sluaja.

60

Stvari, koje su predmet ugovora u privredi, treba da su individualno odreene ili odreene po rodu (generike stvari). Ugovorom se mora odrediti vrsta, koliina i kvalitet robe (stvari) koja je predmet ugovora. Jedan od ovih elemenata moe da nedostaje (kvalitet). Cijena je novana naknada za robu. to se tie cijene kao bitnog elementa, ona ne mora biti odreena, pa ak ni odrediva, a kod nekih ugovora, ne mora se ni navesti u ugovoru. U tom sluaju cijenu odreuje sud. Ugovor se smatra zakljuenim i kada cijena nije odreena ili odrediva, ali to ne znai da cijena nije bitan element, jer bez cijene nema ugovora. Ako cijena nije odreena primjenjuje se cijena koja je bila vaea za tu vrstu robe u vrijeme zakljuenja ugovora, a ako se tako ne moe odrediti onda je to razumna cijena. Cijena se moe odrediti fiksno,a moe biti i promjenjiva. Cijenu mogu odrediti: a) ugovorne strane, b) trea lica, c) moe biti odreena i od strane nadlenog organa (dirigovane cijene), d) moe biti odreena zavisno od kvaliteta, e) po ranije zakljuenom ugovoru, f) fabrika cijena itd. Cijenu u pravilu odreuju ugovorne strane. U praksi se moe desiti da se ugovorne strane dogovore da jedna ugovorna strana cijenu odredi naknadno. U ovom sluaju, ugovor nee postojati, bez obzira na injenicu to se se strane saglasile. Cijena moe biti plaena u gotovini, virmanskim prenoenjem, hartijama od vrijednosti. SREDSTVA OBEZBJEENJA UGOVORA U PRIVREDI Sredstva obezbjeenja ugovora dijele se na:
1) sredstva radi zakljuenja ugovora i 2) sredstva radi ispunjenja ugovora gdje spadaju: 1. ugovorna kazna, 2. jamstvo, 3. bankarska garancija, 4. dokumentarni akreditiv, 5. zalog.

Regulisane su ZOO, Zakonom o vlasniko-pravnim odnosima i Zakonom o zalogu na pokretnim stvarima. 1. UGOVORNA KAZNA Ugovorna kazna je sredstvo obezbjeenja za ispunjenje ugovora u robnom prometu. Ona spada u grupu najeih i najvanijih sredstava obezbjeenja, a u praksi najiru primjenu ima u ugovorima o prodaji i graenju.

61

Ugovornom kaznom se obezbjeuje ispunjenje nenovanih obaveza. Novane obaveze se ne mogu obezbjeivati ugovornom kaznom, jer se one obezbjeuju zakonskim kamatama. Ugovorna kazna je odreena suma novca ili neka druga imovinska korist koju je jedna strana duna da isplati drugoj, ako svoju obavezu ne ispuni ili je ispuni sa zakanjenjem. Njena pravna priroda je akcesorna. Dakle, odredba o ugovorenoj kazni predstavlja sporednu obavezu u ugovoru i dijeli sudbinu glavne obaveze. Moe da bude izraena u novcu ili u predmetima. Osnovni uslov za plaanje ugovorne kazne je da se povreda obaveze moe pripisati u dunikovu krivicu. Dunikova krivica se ne utvruje, ona se pretpostavlja i povjerilac je ne mora dokazivati, a dunik moe dokazati da nije kriv. Pravno dejstvo sporazuma o ugovornoj kazni je slijedee: za sluaj neispunjenja obaveze povjerilac ima pravo izbora da trai isplatu ugovorne kazne ili ispunjenje obaveze za sluaj zakanjenja ispunjenja obaveze povjerilac moe zahtjevati ispunjenje glavne obaveze i plaanje ugovorne kazne (kumulativno). Ako je zbog neispunjenja ili zakanjenja pretrpio tetu, a ugovorena kazna je manja od naknade tete, povjerilac moe traiti i ugovorenu kaznu i razliku do visine tete. Ako nema tete ima pravo na ugovorenu kaznu. 2. JAMSTVO Jamstvo je regulisano Zakonom o obligacionim odnosima (ZOO), odredbe zakona su dispozitivne prirode u pogledu jamstva. Jamstvo, sem ugovorom, nastaje i zakonom. U pravilu, do jamstva se dolazi na osnovu posebnog ugovora izmeu povjerioca i jamca, a u nekim sluajevima jamstvo moe biti predvieno zakonom. Ugovor o jamstvu mora biti zakljuen u pismenoj formi. Jamstvo se daje za svaku pravovaljanu obavezu, bez obzira na njen sadraj, dakle daje se i za uslovnu obavezu, a daje se i za buduu odreenu obavezu. Kod zakljuenja ugovora o jamstvu ne mora se traiti saglasnost dunika. Taj ugovor se zakljuuje izmeu jamca i povjerioca neovisno, pa ak i protivno volji dunika. Obaveza jamca je akcesorne prirode i ona zavisi od obaveze glavnog dunika. Bitno je samo da je obaveza za koju se jami pravovaljana. Odgovornost jamca u privrednom pravu je pootrena. Za razliku od graanskog prava, gdje jamac supsidijarno odgovara, u privrednom pravu jamac odgovara kao platac. To znai da postoji solidarna odgovornost glavnog dunika sa jamcem, tj. da jamac nema pravo na prigovor redosljeda. Vjerovnik moe utuiti jamca, a da istovremeno ne utui glavnog dunika. Ako su utueni i glavni

62

dunik i jamac, odgovaraju solidarno. U sluaju da jamac izvri obavezu, ima pravo regresa prema glavnom duniku. Kako jamstvo djeluje u steajnom postupku? Ako je glavni dunik postao steajni dunik, smanjenje obaveze steajnog dunika u steaju ne dovodi do smanjenja obaveze jamca, te jamac odgovara povjeriocu za cio iznos svoje obaveze. U sluaju steaja glavnog dunika, povjerilac je duan prijaviti svoje potraivanje u steaj i o tome obavijestiti jamca, inae odgovara jamcu za tetu koju bi ovaj imao zbog toga. 3. BANKARSKA GARANCIJA Bankarska garancija je sredstvo obezbjeenja ispunjenja ugovora. Bankarska garancija je izjava banke, kao davaoca garancije, kojom se ona obavezuje korisniku garancije da e ona umjesto svog komitenta ispuniti obavezu ukoliko budu ispunjeni uslovi iz same garancije. Da bi se mogla realizirati, korisnik garancije mora dokazati banci da je on ispunio svoju obavezu prema drugoj strani (duniku, komitentu banke), a da dunik nije, te da je ovaj (dunik, komitent) u docnji! Bankarska garancija je akcesorne prirode, njena valjanost zavisna je od glavne obaveze radi koje je data. Bankarska garancija je jednostrana izjava volje i kao takva ima za posljedice samostalne i nezavisne obaveze. Uvijek se izraava u novcu. Forma bankarske garancije je pismena. Kada postojeu bankarsku garanciju potvrdi druga banka onda je u pitanju super - garancija i korisnik moe traiti ispunjenje od bilo koje od ovih banaka. Postoje razne vrste garancija i ZOO tretitra neke od vrsta tih garancija. Karakteristina je bankarska garancija na prvi poziv bez prigovora. 4. DOKUMENTARNI AKREDITIV Prihvaanjem zahtjeva nalogodavca za otvaranje akreditiva, akreditivna banka se obavezuje da e korisniku akreditiva isplatiti odreenu novanu sumu, ako do odreenog roka bude udovoljeno uslovima koji su navedeni u nalogu za otvaranje akreditiva. Akreditiv mora biti sastavljen u pismenoj formi. Banka je obavezna prema korisniku od dana kada mu je otvaranje akreditiva saopeno. Suprotno, nalogodavac je vezan izdanim nalogom od dana kada je nalog prispio banci. I akreditiv je nezavistan od osnovnog ugovora. Dokumentarni akreditiv sam po sebi znai da uz njegovo ispunjenje mora biti dostavljena dokumentacija koja je navedena u nalogu i samom akreditivu. Akreditiv moe biti opoziv ili neopoziv. Ako nije nita ugovoreno, smatra se da je opoziv, pa i onda kada je otvoren na odreeno vrijeme.

63

5. ZALOG U PRIVREDNOM PRAVU Zalono pravo na pokretnim stvarima je jedan od najznaajnijh oblika realnog obezbjeenja urednog ispunjavanja obaveza iz ugovora u privredi. Ovo vai samo u sluaju zaloga na pokretnim stvarima, a to nije sluaj i kada je u pitanju zalog na nekretninama - hipoteka. Ugovorom o zalogu obavezuje se dunik ili neko trei (zalogodavac) prema povjeriocu (zalogoprimcu) da mu preda neku pokretnu stvar na kojoj postoji neije pravo svojine, da bi se zalogoprimac, ako mu potraivanje ne bude isplaeno po dospjelosti, prije ostalih povjerilaca mogao naplatiti iz njene vrijednosti, a povjerilac se obavezuje da primljenu stvar uva i po prestanku svog potraivanja vrati neoteenu zalogodavcu. Predmeti zalonog prava mogu biti individualno odreene i nepotrone pokretne stvari, koje se nalaze u prometu, gdje spadaju: pokretne stvari, novac, potraivanja i sl. Pravilo o subjektima zaloga je: 1) da to mogu biti fizika i pravna lica, domaa i strana lica, 2) zalogodavac moe da bude lice koje nije nosilac prava raspolaganja ili vlasnik zaloene stvari (dunik zaloi tuu stvar ili skladitar ima pravo na zaloenoj stvari bez obzira na pravni poloaj ostavodavca u pogledu same robe). Na jednoj stvari se moe zasnovati vie zalonih prava po razliitim pravnim osnovima. Vjerovnik zalonog prava, da bi implementirao zalono pravo na stvari koja je zaloena, ne mora traiti putem suda implementaciju tog prava. Nije mu potreban izvrni naslov-sudska presuda, da bi prodao stvar. Ponekad se odstupa od naela - prvi u vremenu jai u pravu priore tempore potior iure (npr. kod ugovora u prevozu robe. Roba koje je predmet prevoza je ujedno zaloena jer prevozioci imaju pravo zaloga na toj robi. Ovo naelo se primjenjuje radi lakeg ureenja stvari. Oni koji su ve prevezli robu imaju manje prava i prvi se namiruje onaj kod koga se roba jo nalazi ili kod koga je zadnjeg bila u priteanju). 6. HIPOTEKA Hipoteka je zalono pravo na nekretninama. To je najsavrenije sredstvo stvarnopravnog obezbjeenja novanih potraivanja. Osim hipoteke na nekretninama, postoji i hipoteka na pravu graenja. Hipoteka nastaje na osnovu: 1. pravnog posla, 2. sudske odluke, a u nekim sluajevima i 3. na osnovu zakona. Ugovor o hipoteci je samo osnov za hipoteku (iustus titulus), i samim zakljuenjem ugovora o hipoteci ona nije i nastala. Hipoteka nastaje tek upisom u zemljinje kjnige. Kada hipoteka nastaje na osnovu zakona, u tom sluaju, ne mora da bude upisana u zemljine knjige. U hipotekarnom odnosu, hipotekarni dunik se ne liava zaloene nepokretnosti, on je u posjedu te nekretnine.

64

Hipotekarni dunik je svakodobni vlasnik zaloene stvari. To znai da se stvar pod hipotekom moe i otuiti, pa se postavlja pitanje - ko je tada dunik? U tom sluaju, zaloni dunik koji je svoju stvar dao pod hipoteku postaje osobni dunik, a novi vlasnik nekretnine postaje hipotekarni dunik. Hipoteka prestaje brisanjem iz zemljine knjige. Realizacija hipotekarnog prava se vri putem suda. Nije bitno koliki dio duga je isplaen i kolika je vrijednost nekretnine, uvijek se vri prodaja nekretnine radi naplate potraivanja. Hipoteka je vezana za nekretninu i ne moe se odvojiti od nje. Hipoteka se moe otuiti, naslijediti ili opteretiti, ali samo zajedno sa nekretninom koja se njome osigurava. Nadhipoteka je hipoteka na hipoteku. Nadhipoteka u korist treeg lica osniva se bez pristanka hipotekarnog dunika. Podhipoteka je mogunost postojanja vie hipoteka na istoj nekretnini koje imaju svaka svoj rang. Dakle, na jednoj nekretnini moe postojati vie hipoteka, a u sluaju namirenja potraivanja primjenjuje se pravilo prvi u vremenu jai u pravu. Zajednika hipoteka je hipoteka na vie nekretnina za jedno potraivanje. Dakle, za obezbjeenje jednog potraivanja moe se osnovati hipoteka na vie nekretnina. Nitave su odredbe ugovora o hipoteci ako hipotekarni vjerovnik ugovora: a) ubiranje plodova koje nekretnina pod hipotekom daje ili iskoritavanje nekretnine ne bilo koji nain, b) da u sluaju neisplate duga vjerovnik moe namiriti svoje potraivanje sticanjem prava vlasnitva. Forma ugovora o hipoteci nije odreena zakonom, ali se analogijom primjenjuje pravilo pismene forme (kao kod prometa nekretnina). Hipoteku treba razlikovati od tabularne izjave. Odreenost osiguranog potraivanja odnosi se na glavnicu, a to znai da mora biti poznata osnova i visina novanog potraivanja koja se upisuje u zemljine knjijge. Odreenost objekta hipoteke nekretnine moraju biti odreene prostorno kao katastarska ili graevinska estica. Nedjeljivost - hipoteka postoji u cjelini,bez obzira koliko se smanjilo osigurano potraivanje sve dok ona postoji ne brie se iz zemljine knjige. Neodvojivost - hipoteka se ne moe odvojiti od svog objekta i prenosi se zajedno s njim kao to se i objekti prenose zajedno sa hipotekom. 7. ZATEZNA KAMATA Zatezna kamata je osnovno pravo povjerioca u sluaju kada je dunik zakasnio sa ispunjenjem novane obaveze. Zatezna kamata se ne ugovora i za njenu isplatu nije uslov da je vjerovniku nastala teta. Meutim, kada je rije o kamatama, one se mogu i ugovoriti i takve kamate zovemo ugovorne kamate ili konvencionalne kamate.

65

Za plaanje, odnosno realizaciju zateznih kamata, osim to nije nuno da je povjerilac pretrpio tetu zbog povrede ugovora, takoer nije znaajno ni da postoji odgovornost dunika. Zatezna kamata je minimum naknade tete u sluaju povrede ugovora kada je u pitanju novana obaveza. Rok za ispunjenje obaveze moe biti odreen ugovorom, propisom ili obiajem. Plaanje kupovne cijene vri se u asu kada se vri predaja robe, odnosno, 8 dana od dana prijema fakture ili 8 dana po prijemu robe. Ako rok nije odreen, dunik dolazi u docnju kada ga povjerilac pozove da ispuni svoju obavezu. UGOVORNO REGULISANJE ODGOVORNOSTI DUNIKA Ugovorne strane mogu ugovorom proiriti, ograniiti ili iskljuiti odgovornost pod odreenim uslovima. Dakle, ugovorom je dozvoljeno iskljuiti ili ograniiti odgovornost kada je zbog obine nepanje dolo do neispunjenja obaveza (egzoneracije). Dunik se oslobaa odgovornosti za tetu ako dokae da nije mogao da ispuni svoju obavezu, odnosno da je zakasnio sa ispunjenjem obaveze zbog okolnosti nastalih poslije zakljuenja ugovora koje nije mogao sprijeiti, otkloniti ili izbjei. Ugovorom se moe proiriti odgovornost dunika i na sluaj za koji on inae ne odgovara. Meutim, ispunjenje ovakve ugovorne odredbe se ne moe zahtijevati, ako bi to bilo u suporotnosti sa naelom savjesnosti i potenja. PRESTANAK UGOVORA U PRIVREDI Ugovor prestaje:
1. ispunjenjem ugovori najee prestaju ispunjenjem. 2. nemogunou ispunjenja zbog okolnosti koja je nastupila naknadno, a

do koje je dolo: a) iz uzroka, odnosno zbog dogaaja za koje nije odgovorna ni jedna ni druga strane (via sila). U tom sluaju, gasi se i obaveza druge strane. U ovom sluaju ugovor ne prestaje ipso iure ve je potrebno da druga strana trai raskid ugovora. Ako su predmet obaveze stvari po rodu, obaveza ne prestaje ni kad sve to dunik ima od tih stvari propadne usljed okolnosti za koje on ne odgovara. b) usljed krivice ugovornih strana ili krivice treih lica (dunik se oslobaa obaveze, ali je duan ustupiti povjeriocu pravo koje bi imao prema treem licu zbog nastale nemogunosti). 3. prestanak ugovora sporazumom ugovornih strana ugovorne strane mogu saglasnou svojih volja raskinuti ugovor koji su zakljuile. U tom sluaju moraju se dogovoriti da li raskidaju ugovor za ubudue ili se raskid odnosi i na prolost. U ovom drugom sluaju svaka ugovorna strana u tom sluaju vraa ono to je primila. 4. jednostrani odustanak od ugovora Jednostranim odustankom ugovor prestaje kada to proistie iz ovlatenja ugovornih strana odreenih u
66

zakonu. (npr. Prodavac ne isporui kupcu kupljenu robu ni u razmjerno primjerenom roku u ovom sluaju kupac moe raskinuti ugovor, ali samo ako je prethodno ostavio prodavcu naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora) Ugovorne strane mogu same dogovoriti da jedna ili obje odustanu od ugovora. Otkaz ugovora se moe dati u svako doba, osim u nevrijeme. U sluaju otkaza ugovora, ugovor prestaje kad istekne otkazni rok. Dejstva otkaza ugovora prostiru se samo na budunost (ex nunc). 5. prestanak ugovora kompenzacijom Kad dunik postane povjerilac svoga povjerioca i kada na taj nain izmeu njih postoje istovremeno uzajamna potraivanja, ona se mogu ugasiti tako to e se kompenzirati (prebiti), odn. obraunati jedno za drugo. Za nastanak kompenzacije na osnovu zakona, potrebno je ispunjenje propisanih uslova, a to su: 1) da su potraivanja uzajamna i jednorodna (npr. ako su novana sredstva, da su iste valute) 2) da su potraivanja dospjela. Ugovorna kompenzacija nastupa kada su se dva lica sporazumjela da njihova uzajamna potraivanja prestanu bez ispunjenja potraivanja. Sudska kompenzacija nastaje kada tueni u parnici, priznajui postojanje potraivanja suprotne strane, istakne prigovor kompenzacije, tj. ako i dunik ima potraivanje prema povjeriocu i trai od suda da se prebiju ta uzajamna potraivanja. Kompenzacijom prestaju uzajamna potraivanja ukoliko su jednaka, a ako nisu jednaka, govori se o manjem potraivanju, a vee potraivanje se smanjuje za iznos manjeg. 6. prestanak ugovora usljed zastarjelosti potraivanja Do prestanka ugovora moe doi kada je potraivanje povjerioca zastarjelo. Opti rok zastare je 5 god., za neka potraivanja rok je 3 god. (kod prometa roba i usluga izmeu pravnih lica), a za potraivanja za grijanje, komunalne usluge i sl. rok je 1 god. UGOVOR O PRODAJI U PRIVREDI POJAM UGOVORA O PRODAJI Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se prodavac obavezuje da odreenu stvar povodom koje posao nastaje preda, isporui kupcu, a kupac se obavezuje da prodavcu preda odreenu sumu novca. Kod prodaje u privrednom pravu - prodaja poslovnog prava: Subjekti su subjekti poslovnog prava. Da bi prodaja bila posao domaeg poslovnog prava, ugovor mora biti zakljuen u okviru registrovane djelatnosti bar jednog subjekta i mora biti sklopljen na podruju BiH. Poslovnopravna prodaja se zakljuuje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje dobiti putem preprodaje (prometnih vrijednosti stvari i dobiti). Predmet prodaje poslovnog prava moe biti samo pokretna stvar.

67

OSOBINE UGOVORA O PRODAJI

1.

2. 3. 4.

5.

Teretan postoji teret i na jednoj i na drugoj strani. Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja, ugovor postoji i kada cijena nije odreena. Dvostrano obavezan obje strane imaju obavezu. Komutativan postoji direktna korelacija izmeu prava i obaveza (ono to je obaveza jedne strane pravo je druge). Neformalan moe se zakljuiti na bilo koji nain (pismeno, usmeno, odreenim radnjama, realnim injenicama-pokretima). Za nastanak ugovora o prodaji nije potrebna predaja stvari - prodaja nije realan ugovor. Konsenzualan smatra se zakljuenim u momentu kada ugovorne strane postignu saglasnost o bitnim elementima ugovora (predmetu i cijeni).

DEJSTVA UGOVORA O PRODAJI Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi. Zakljuivanjem ugovora, prvo nastaje obligacioni odnos (nastanak obaveze za isporuku stvari), a potom dolazi do predaje stvari (prelazak svojine sa prodavca na kupca sticanje vlasnitva) BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI Kod prodaje poslovnog prava bitni elementi su uvijek predmet (stvar), a pod odreenim uslovima i cijena i koliina. 1. Predmet ugovora o prodaji Karakteristian predmet poslovne prodaje su pokretne stvari, a to moe biti roba, energija i now-how. Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu. Stvar moe biti odreena po rodu (generike stvari) ili po svojim sopstvenim jedinstvenim osobinama (individualizirane stvari). 2. Cijena kod ugovora o prodaji Cijena je novana naknada koju kupac plaa prodavcu za isporuenu robu. Ugovor se smatra zakljuenim i kada cijena nije odreena, niti odrediva (kad u ugovor nije unesena). To meutim ne znai da cijena nije bitan element ugovora, jer bez cijene nema ni ugovora. Ako cijena nije odrediva, odreuje se na jedan od zakonom predvienih naina. Kad ugovorom o prodaji u privredi cijena nije odreena, niti u njemu ima dovoljno podataka pomou kojim bi se ona mogla odrediti, kupac je duan platiti cijenu koju je prodavac redovno naplaivao u vrijeme zakljuenja ugovora, a u nedostatku ove, razumnu cijenu. Pod razumnom cijenom smatra se tekua cijena u vrijeme zakljuenja ugovora, a ako se ona ne moe utvrditi, onda cijena koju utvruje sud prema okolnostima sluaja.

68

Cijena se plaa u gotovom, virmanskim prenoenjem, hartijama od vrijednosti. Moe biti fiksna i promjenljiva. Odreuje se za jedinicu po koliini ili za ukupnu koliinu. Posebno odreena cijena je tekua cijena, a to je cijena utvrena slubenom evidencijom (npr. komore ili neke trine institucije), a ako ne postoji takva institucija, onda prema obiajima trita, u vrijeme kada je trebalo da uslijedi isporuka. Cijena moe biti odreena upotrebom trgovakih termina: 1. cijena konkurencije (cijena po kojoj istu robu prodaje lojalni konkurent), 2. fabrika cijena (cijena po kojoj fabrika prodaje robu u prodaji na veliko), 3. cijena kotanja (obuhvata ukupne trokove prodajnog mjesta za pripremanje robe, bez uraunavanja dobiti). Promjena (korekcija) cijene je njeno naknadno, razliito odreivanje u odnosu na cijenu iz ugovora. Stranke mogu i ugovorom predvidjeti promjenu cijene na dva naina: 1. ugovaranje klizne skale: ona je u vidu matematike formule gdje se promjenom cijene poluproizvoda mijenja ukupna cijena. (npr. u vojnoj industriji, kod isporuke uglja itd.) 2. pomou indeksne klauzule: cijena se vee za neki zvanian index trokovi ivota, radne snage I sl.. Taj index mora biti ekonomski povezan sa predmetom ugovora. 3. Koliina kod ugovora o prodaji Da bi ugovor uopte postojao koliina mora biti odreena ili barem odrediva. Koliina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Koliina je bitan elemenat ugovora: a) ako je tako izriito ugovoreno, b) ako na to upuuje priroda stvari i c) ako to zahtijevaju specifine okolnosti konkretnog posla. Koliina se uvijek utvruje ugovorom, a odreuje se: numerikim preciziranjem - prema broju komada, i dr. mjernim jedinicama (vagon=10.000 kg bruto, cisterna=10.000 kg neto) 2. priblinim odreivanjem koliine - gdje je uz naznaku koliine naveden izraz cirka (cca) i sl. Tolerancija u koliini iznosi 5 %. 3. uture, vieno-odobreno - kod ovih izraza koliina robe koja treba da se dobije odnosno isporui je ona koja je viena na lokalitetu prodaje.
1.

PRELAZAK RIZIKA ZA ROBE SA PRODAVCA NA KUPCA Od momenta zakljuenja ugovora pa do njegovog potpunog ispunjenja, prodata roba moe sluajno propasti ili biti oteena. U takvim okolnostima postavlja se pitanje rizika.

69

Rizik znai da ugovorna strana koja ga snosi mora da snosi i gubitak za takvo stanje robe i ne moe drugu stranu initi odgovornom. Oteenje ili propast stvari obuhvata fiziku propast ili oteenje koje je nastalo sluajno, nezavisno od aktivnosti ugovornih strana. Nestanak, kraa ili zagubljenje stvari moe se izjednaiti sa sluajnom propasti ili oteenjem. Osnovno je pravilo da do predaje kupcu rizik sluajne propasti ili oteenja snosi prodavac, a sa predajom stvari rizik prelazi na kupca. Od ovog pravila ima i izuzetaka:
1) kada kupac u ugovoreno vrijeme nije preuzeo robu, u takvom

sluaju rizik prelazi na njega, istekom tog roka, kao da je robu preuzeo kada je trebao, a nije je preuzeo. 2) ako je kupac preuzeo robu, a zatim raskinuo ugovor ili traio zamjenu robe, iako se roba nalazila u posjedu kupca rizik nije preao na njega. Ovo je postavljeno kao dispozitivna norma, tako da stranke mogu ugovorom da rijee drugi nain prelaska rizika i to se najee rjeava klauzulama (npr. franco). Kod odgovornosti za prelazak rizika vano je napomenuti da ona postoji i kada dunik nije kriv: a) Ovo se deava u odreenim sluajevima, ako se sluajno oteti ili nestane stvar nakon isteka roka, jer se titi savjesna strana. b) To je sluaj i kod novanih obaveza, kada se plaaju zatezne kamate, bez obzira je li dunik kriv za docnju i da li je povjeriocu nastala teta. U ovakvim sluajevima naknauje se ne samo stvarna teta, nego i izmakla korist. U praksi su mogui sluajevi da jedna strana nije iskljuivo kriva, nego da dio krivice snosi i druga strana. U takvim sluajevima, zavisno od doprinosa jedne i druge strane vri se naknada tete. Poto su ove odredbe dispozitivne prirode, o pitanju odgovornosti za tetu i visinu tete, ugovorne strane mogu ugovorom odgovornost proiriti, ograniiti i iskljuiti, ali samo u sluaju kada je do tete dolo obinom nepanjom. GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE Materijalni nedostatak postoji u 4 sluaja: 1) ako stvar nema potrebna svojstva za njenu redovnu upotrebu ili promet; (redovna upotreba za sirovine i materijal, redovan promet roba za dalju prodaju). Doi e u primjenu kada kvalitet nije preciziran. 2) ako stvar nema potrebna svojstva za naroitu upotrebu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila ili je morala biti poznata prodavcu; (ako mu je kupac saoptio ili ugovorio, ili mu je moglo biti poznato).

70

3) ako stvar nema svojstva i odlike koje su izriito predviena

ugovorom, odn. propisane; (izriite osobine se mogu cijeniti prema dokumentaciji koja je sastavni dio ugovora npr. tehnika dokumentacija za tehniku robu). 4) ako stvar nije jednaka uzorku ili modelu (ovdje treba razluiti ta je obavjetavajui uzorak ili model, a ta je uzorak ili model u pravnom smislu). Vrste materijalnih nedostataka Prema mjerilu vidljivosti nedostaci mogu biti:
1. vidljivi - oni koji se mogu primjetiti ve pri uobiajenom spoljnom pregledu

stvari,
2. skriveni - za ije otkrivanje je potreban poseban postupak provjere

osobina stvari ili njihove upotrebe. Prema tome da li se mogu otkloniti ili ne nedostaci mogu biti:
1. otklonjivi - oni ije je popravljanje mogue bez bitnog umanjenja upotrebne

ili prometne vrijednosti stvari. 2. neotklonjivi oni iji popravak ili nije mogu ili nema ekonomskog smisla. Garancija za materijalne nedostatke Garancija za materijalne nedostatke je jamenje prodavca da e isporuena roba biti saobrazna onome to je predvieno ugovorom. Ona je sastavni dio ugovora po prirodi posla, ali ugovorom moe biti izriito iskljuena ili ograniena. Zakonom su predvieni izuzeci, odnosno 4 razloga kada zakon iskljuuje odgovornost prodavca za materijalne nedotatke, i to: 1. neznatan materijalni nedostatak ne uzima se u obzir (da li je nedostatak neznatan ili ne, zakon ne preputa strankama da odreuju, ve tu okolnost odreuje sud prema okolnostima sluaja i obiajima), 2. prodavac ne odgovara za one materijalne nedostatke robe koji su u asu zakljuenja ugovora kupcu bili poznati ili mu nisu mogli ostati nepoznati, 3. imalac ija je stvar prodata na prinudnoj javnoj prodaji ne odgovara za nedostatke (u ovom sluaju, odgovornost prodavca je iskljuena jer on u sluaju prinudne prodaje ne moe garantovati za nedostatke), 4. prolazna mana koja nije od znaaja za mogunost upotrebe stvari. U praksi se deava da se isporui sasvim druga od ugovorene stvari. U takvom sluaju ne radi se o materijalnim nedostacima (to je aliud) i tada nema ugovora. U ovom sluaju, kupac moe staviti prodavcu robu na raspolaganje jer ugovor nije ispunjen. Da bi prodavac odgovarao za materijalne nedostatke potrebno je da su ispunjeni ovi uslovi:

71

1. da je materijalni nedostatak postojao u asu prelaska rizika za robu na 2. da

kupca - bez obzira da li je to bilo poznato prodavcu. je uloena uredna (blagovremena) reklamacija na materijalne nedostatke, tj. da je svoja prava prema prodavcu kupac ostvario u odreenom roku. Kada se pregled robe vri u prisustvu obje strane rok za prigovor je odmah. Ako prodavac nije prisutan pregledu, rok je bez odlaganja, a najkasnije u roku od 1 god. od dana odailjanja robe. Taj rok je prekluzivan rok (usljed proputanja roka, kupac gubi svoja subjektivna prava da ostvari svoja prava).

Sve ove norme nisu prisilne naravi. U praksi, stranke ih najee prilagoavaju svojim potrebama ili ih iskljuuju. Kada kupac pregledom robe utvrdi da ona ima materijalne nedostatke ili da ne odgovara ugovorenoj robi, duan je da podnese prigovor prodavcu. Kada je pregledom robe uoena neka vidljiva mana, kupac je o takvoj mani duan obavijestiti prodavca bez odlaganja. Kada su pregledu robe prisustvovale obje strane, i kupac i prodavac, kupac je duan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saoptiti prodavcu odmah. Kada su u pitanju skrivene mane, prigovor se podnosi bez odlaganja im je mana otkrivena ili se za nju saznalo, ali najdalje u roku od 6 mjeseci od dana predaje, osim ako je ugovoren dui rok. Ovaj rok je prekluzivne prirode. Proputanjem roka gube se sva prava koja se imaju prema prodavcu zbog nedostataka na robi. Prava kupca i materijalni nedostaci Kupac koji je blagovremeno i uredno obavijestio prodavca o nedostacima moe: zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka; ili 2. zahtijevati snienje cijene; ili (u oba sluaja radi se u ispunjenju ugovora) 3. moe izjaviti da raskida ugovor;
1.

U svakom od ova 3 sluaja moe traiti i naknadu tete. Ova prava su predviena alternativno. Kupac bira koje mu odgovara. Kupac moe raskinuti ugovor samo ako je prethodno ostavio prodavcu naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora. Kupac moe raskinuti ugovor i bez ostavljanja naknadnog roka: 1. ako mu je prodavac poslije obavjetenja o nedostacima saoptio da nee ispuniti ugovor ili 2. ako iz okolnosti konkretnog sluaja oigledno proizilazi da prodavac nee moi ispuniti ugovor ni u naknadnom roku.

72

GARANCIJA PRODAVCA ZA ISPRAVNO FUNKCIONISANJE PRODATE STVARI Paralelno sa odgovornou za materijalne nedostatke postoji i odgovornost za ispravno funkcionisanje prodate stvari. Ovdje se radi o odgovornosti za ispravno funkcionisanje robe, a ne za neki njen materijalni nedostatak. Ova vrsta odgovornosti, dakle, nema veze sa materijalnim nedostacima. Odgovornost postoji ako prodavac uz robu (obino se radi o tehnikoj robi) preda kupcu i garantni list za isporuenu robu. Kupac moe traiti od proizvoaa i prodavca: a) da stvar opravi u razumnom roku ili b) ako to ne uini da umjesto te stvari preda drugu stvar koja funkcionie ispravno. Ovdje garancija obuhvata ispravno funkcionisanje stvari pri njenoj redovnoj upotrebi. Ovim pravilima ne dira se u pravila o odgovornosti prodavca za nedostatke stvari. GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE ZATITA OD EVIKCIJE Odgovornost za pravne nedostatke postoji ako na prodatoj stvari postoji neko pravo treeg lica koje iskljuuje, umanjuje ili ograniava kupevo pravo, a o ijem postojanju kupac nije bio obavijeten, niti je, a niti bi pristao da pod tim optereenjem, da mu je bilo poznato, uzme stvar. Za postojanje pravnog nedostatka, bitno je da je uznemiravanje pravno: 1.putem tube, 2. prigovora ili 3. isticanjem prava treeg lica neposredno. Garancija za pravne nedostatke je prirodan sastojak ugovora, to znai da ona postoji, osim ako nije izriito ili preutno iskljuena. Znai zatita od evikcije ima ugovorni osnov. Zakonski uslovi postojanja ove garancije za pravne nedostatke su: 1. Nedostatak je morao postojati u asu prelaska svojine sa prodavca na kupca, tj. stvarno pravo treeg je nastalo i dok je stvar bila u dravini prenosioca. 2. Da postoji savjesnost kupca, a ona postoji: a) ako kupac u asu sklapanja ugovora nije znao za mogunost da mu pravo moe biti oduzeto, umanjeno ili ogranieno, ili b) ako je znao za nedostatak, ali nije pristao da uzme optereenu stvar (sluaj obmane kupca). 3. Da garancija za evikciju nije ugovorom iskljuena ili ograniena. U sluaju nesavjesnosti prodavca ovakva klauzula je nitavna. 4. Da se prodavca obavjesti o nedostatku (reklamacija). Kupac je duan obavijestiti prodavca o nedostatku uvijek i blagovremeno, osim u sluaju ako je to prodavcu bilo poznato.

73

Kupac u razumnom roku poziva prodavca: a) da oslobodi prodatu stvar od prava ili pretenzija treeg lica ili b) da mu isporui drugu stvar, ako se radi o stvarima odreenim po rodu. Kada prodavac ne postupi po zahtjevu kupca, tada nastaju slijedee sankcije: 1. u sluaju oduzimanja stvari od kupca, ugovor se raskida po samom zakonu i 2. kada je u pitanju umanjenje ili ogranienje kupevog prava, kupac moe po svom izboru raskinuti ugovor ili traiti srazmjerno snienje cijene. Odredbe odgovornosti za pravne nedostatke dispozitivne su prirode i mogu se ograniiti ili sasvim iskljuiti. Iskljuenje odgovornosti nije mogue ako je u vrijeme zakljuenja ugovora prodavcu bio poznat ili nije mogao ostati nepoznat pravni nedostatak. Istekom 1 god. od dana saznanja za postojanje prava treeg, gasi se pravo kupca po osnovu pravnih nedostataka. DOCNJA PRODAVCA I KUPCA Svaka ugovorna strana kod ugovora u privredi, pa i drugih ugovora, moe pasti u docnju. Docnja moe biti: 1. dunika docnja i 2. povjerilaka docnja. 1. Docnja prodavca Dunika docnja prodavca Kod ugovora u prodaji prodavac zapada u duniku docnju ako na vrijeme nije isporuio kupcu ugovorenu robu, odnosno ako robu nije isporuio u roku koji je ugovoren, a ako rok nije ugovoren onda u roku od 8 dana od zakljuenja ugovora. Kada prodavac zapadne u duniku docnju, kupcu pripadaju alternativno dva prava: a) da trai ispunjenje ugovora i naknadu tete zbog zakanjenja, ili b) da trai raskid ugovora i naknadu tete zbog neispunjena. Uglavnom kupac ostavlja primjeren rok za ispunjenje ugovora. Kupac nije duan da ostavi primjeren rok za ispunjenje ugovora: a. ako iz samog dranja prodavca proizilazi da on svoju obavezu nee izvriti ni u naknadnom roku, te b. kada su u pitanju fiksni ugovori. To su poslovi kod kod kojih je izvrenje obaveze iz ugovora u tano odreenom roku, bitan element ugovora. Kada kod ovih poslova doe do docnje, automatski (po samon zakonu)

74

nastaje raskid ugovora, i nije potrebno davanje naknadnog roka za ispunjenje, ali povjerilac moe traiti ispunjenje bez odlaganja. Kupac koji je raskinuo ugovor ima pravo na naknadu tete zbog neispunjenja ugovora ukoliko je prodavac dogovoran za docnju. U sluaju raskida ugovora, naknada tete moe biti: 1. naknada apstraktne tete - apstraktna teta sastoji se u razlici ugovorene cijene i tekue cijene za ugovorenu robu. 2. naknada konkretne tete - konkretna teta obuhvata obinu tetu i izmaklu korist. Konkretna teta se utvruje prema okolnostima svakog konkretnog sluaja. Povjerilaka docnja prodavca Prodavac zapada u povjerilaka docnju kada, bez opravdanog razloga, odbije da primi cijenu. U tom sluaju kupac ima dva prava: 1) da deponuje iznos kupovne cijene kod nadlenog suda i time izbjegne plaanje kamata, i 2) da trai naknadu pretrpljene tete. 2. Docnja kupca Dunika docnja kupca Kupac pada u duniku docnju ako u roku ne plati cijenu. U tom sluaju nastaju prava za prodavca, koji ima pravo da trai: a. ispunjenje ugovora i naknadu tete (zbog kanjenja u ispunjenju ugovora). b. raskid ugovora i naknadu tete (zbog neispunjenja ugovora), ali mora prethodno ostaviti naknadni rok za ispunjenje obaveze (tj. za plaanje). Povjerilaka docnja kupca Kupac pada u povjerilaku docnju kada ne preduzima radnje koje je duan preduzeti, da bi prodavac isporuio robu. U tom sluaju nastaju prava za prodavca, koji ima dva prava: a) da deponuje robu (u javno skladite ili kod nadlenog suda), ime se oslobaa svoje obaveze, b) da trai naknadu pretrpljene tete. Postoje dva sluaja po pitanju da li je kupac primio robu ili ne:
1) Ako kupac nije primio robu, a nije ni platio cijenu, prodavac moe traiti

ispunjenje ugovora i naknadu tete (zbog zakanjenja ispunjenja ugovora), ili izjaviti da raskida ugovor i traiti naknadu tete (zbog neispunjenja ugovora).

75

2) Ako je kupac primio robu, a nije platio cijenu - prodavac ne moe odustati

od ugovora, ali moe traiti ugovorenu cijenu, kao i naknadu tete koja je nastala zbog zakanjenja ispunjenja ugovora. PREUZIMANJE DUGA Preuzimanje duga je ugovor izmeu dunika i tree osobe (preuzimaoca duga) uz pristanak vjerovnika. Preuzimanjem duga preuzimalac duga dolazi na mjesto glavnog dunika i on postaje jedini platac. To znai da dotadanji dunik izlazi iz postojeeg obvezno-pravnog odnosa i na njegovo mjesto dolazi novi dunik. PRISTUPANJE DUGU To je ugovor izmeu vjerovnika i tree osobe kojim se ovaj obavezuje vjerovniku da e postojeu dunikovu obavezu ispuniti u vidu ispunjenja vjerovnikova potraivanja koje on ima prema svom duniku. Tu ne sudjeluje i dunik. Trea osoba koja je pristupila dugu moe ispuniti obavezu i bez dunikove volje, pa i u sluaju njegova protivljenja. U ovom odnosu postoje dva dunika na samo jedno potraivanje. Ti dunici samostalno i neovisno jedan od drugog odgovaraju i to razdijeljeno i za itavo potraivanje. PREUZIMANJE ISPUNJENJA To je ugovor izmeu dunika i tree osobe kojim se ona obavezuje da e preuzeti njegovu obavezu prema njegovom vjerovniku i na taj nain izvriti dugovanu inidbu. Trea osoba time ne preuzima na sebe dug i ne stupa u neposredan obavezni pravni odnos prema vjerovniku. Dunik se u ovom sluaju zakljuenim ugovorom o preuzimanju ispunjenja nije oslobodio svog postojeeg dugovanja, a ni vjerovnik prema takvoj treoj osobi ne moe postaviti zahtjev za ispunjenje njegova potraivanja. Ovaj ugovorni odnos djeluje utoliko na vjerovnika samo to je on duan primiti po toj treoj osobi ispunjenje dunikove obaveze. Ako ne prihvati ispunjenje obaveze on zapada u povjerilaku docnju. UGOVOR O NALOGU (za raun nalogodavca) Ovaj ugovor obavezuje nalogoprimca da za raun nalogodavca preduzima odreene poslove, uz pravo na naknadu. Nalogoprimac je ovlateno lice u granicama i u okvirima dobivenog naloga.

76

Ugovor o nalogu je neformalan ugovor (znai nije potrebna nikakva posebna forma). Ovi poslovi se obavljaju za raun nalogodavca. TOVARNI LIST Poiljalac je duan da za svaku poiljku preda prevoziocu posebno popunjen tovarni list na propisanom obrascu. Poiljalac je odgovoran za tanost podataka i izjava koje je unio u tovarni list, ali i za tanost podataka koje je unio njegov prevozilac. Tovarni list po pravilu nije hartija od vrijednosti. On je dokaz o zakljuenom ugovoru i dokaz da je prevozilac primio na prevoz stvari oznaene u tovarnom listu. Tovarni list moe glasiti po naredbi i na donosioca. Ako tako glasi, u oba sluaja je prenosivi tovarni list. SKLADINICA To je hartija od vrijednosti koju izdaje skladitar za robu koju je primio na uskladitenje. Skladinica je dokaz da je roba primljena na uvanje i odravanje. Ona obavezuje skladitara da po proteku roka za uvanje i odravanje robe izda robu legitimnom imaocu skladinice. Predaja skladinice u potpunosti zamjenjuje fiziku predaju robe prilikom prenosa vlasnitva na robi. Skladinica se sastoji iz dva dijela: 1) priznanice (recepisa) koja slui za prenos prava vlasnitva na uskladitenoj robi i 2) zalonice (varanta) koja se koristi radi zalaganja uskladitene robe, a u svrhu dobijanja kredita, zajmova itd. Skladinica se moe prenositi jedinstveno (oba djela zajedno), a moe i odvojeno. Kada se prenosi odvojeno, najprije se mora prenijeti varant (zalonica). U oba sluaja radi se o izdavanju robe. Skladinicu je mogue indosirati pa i u djelu priznanice, i u tom sluaju se radi o prenosu vlasnitva uskladitene robe. Odgovornost skladitara je objektivna. On mora dokazati da je teta na robi uzrokovana viom silom ili krivicom ostavodavca ili manama ili prirodnim svojstvima robe, kao i neispravnom ambalaom. Skladitar je duan naknaditi nastalu tetu u visini stvarne, a ne trine vrijednosti robe predate na uskladitenje. UGOVOR O KOMISIONU To je ugovor kojim komisionar u svoje ime, a za raun komitenta, istupa prema treem licu kao samostalna ugovorna strana. Svi ekonomski efekti iz zakljuenog ugovora pripadaju komitentu. Kod tog pravnog posla postoji interni, eksterni i zavrni odnos.

77

Bitan elemenat ovog ugovora je sama priroda pravnog posla kojeg treba komisionar da zakljui. Ugovor o komisionu je jedna vrsta ugovora o nalogu, ali on je samostalni imenovani ugovor, dvostran je, teretan i neformalan. Komisionar prilikom zakljuenja ugovora sa treom osobom mora prilikom izbora te osobe cijeniti poslovni ugled i kreditnu sposobnost te tree osobe. Komisionar kao samostalna ugovorna strana sa treom osobom zakljuuje ugovor, bilo o prodaji ili kupovini robe, zavisno od naloga komitenta i on tada obavlja pravne radnje. Komisionar odgovara za izbor tree osobe, ali kod klasinog komisiona on ne odgovara za ispunjenje tog ugovora. Komisionar je duan da se pridrava naloga komitenta i da uva njegove interese, da poloi raun komitentu i da komitenta obavijesti sa kim je zakljuio ugovor (ko je trea strana). Komisionar nije duan da obavijesti treu stranu ko mu je komitent. Komisionar ima pravo na proviziju (naknada), te naknadu potrebnih, nunih i korisnih trokova. Ova naknada mu pipada i kada nije ugovorena. Naknada se odreuje ugovorom, tarifom ili prema ugovorenom poslu i postignutom rezultatu. Pored klasinog komisiona mogu je i tzv. pojaani komision (delkvedere komision) gdje komisionar, pored odgovornosti za izbor treeg lica, odgovara i za ispunjenje obaveza iz zakljuenog posla. Pojaana odgovornost vodi ka poveanoj naknadi odnosno, proviziji. UGOVOR O LICENCI Ovim se ugovorom davalac licence obavezuje da sticaocu licence ustupi, u cjelini ili djelimino, pravo iskoritavanja pronalazaka, tehnikog znanja ili iskustva, iga, uzorka ili modela, a sticalac licence se obavezuje da mu za to plati odreenu naknadu. Ugovor o licenci mora biti zakljuen u pisanoj formi, na vrijeme ne due od zakonske zatite prava koja su predmet licence. Iskljuiva licenca je takva licenca kojom se stie iskljuivo pravo iskoritavanja predmeta licence, i ona postoji samo ako je izriito ugovorena. Pravo iskoritavanja licence moe biti ogranieno prostorno, a i vremenski i samo u onim sluajevima kada to nije suprotno ustavu i zakonu. Kada sticalac iskljuive licence pravo iskoritavanja predmeta licence ustupi drugom, onda kaemo da je u pitanju podlicenca. Kada je ugovor o licenci zakljuen na odreeno vrijeme, on prestaje istekom vremena i u tom sluaju nije potrebno da bude otkazan. Ako se ugovor na takav nain, pod istim uslovima produi i tome se ne protivi davalac licence, onda se radi o novom ugovoru neodreenog trajanja. Svaka od ugovornih strana moe otkazati ugovor ako se radi o ugovoru na neodreeno vrijeme. Otkazni rok je 6 mjeseci, a ne moe se dati u toku prve godine trajanja ugovora.

78

U sluaju smrti davaoca licence ona se nastavlja sa njegovim nasljednicima, izuzev ako nije drugaije ugovorena. U sluaju smrti sticaoca licence i ona se nastavlja sa njegovim nasljednicima, ali samo sa onim koji produuju njegovu djelatnost. Ako je u pitanju pravno lice kao korisnik licence i nad njim se otvori steajni postupak, davalac licence moe raskinuti ugovor. UGOVOR O GRAENJU Bitni sastojci ugovora o graenju Kod ugovora o graenju predmet obaveze izvoaa je izgradnja odreene graevine ili izvoenje kakvih radova na odreenom zemljitu ili na ve postojeem objektu-graevini. Osnovno kod ugovora o graenju je da je izvoa duan da ugovorene radove izvede u ugovorenom roku, to znai da je i rok bitan elemenat ugovora (pored cijene i predmeta) i on se moe ugovoriti za radove u cjelini ili po pojedinim fazama. Kod ovog ugovora cijena mora da bude precizno odreena (ne odrediva). Odreuje se kao jedinina cijena ili za cijeli objekat, kao ukupno ugovorena cijena. Jedinine cijene obuhvataju i vikove radova, ali samo ako se oni pojavljuju u uobiajenom obimu. Ako to nije sluaj, izvoa radova ima pravo traiti za vikove radova novu cijenu. Kada je u pitanju ukupno ugovorena cijena ona se ne mijenja u sluaju vikova radova, ali isto tako ona se ne mijenja ni za sluaj manjkova radova. Ukupno ugovorena cijena ne obuhvata vrijednost nepredvienih i naknadnih radova. Ti radovi po zakonu uvijek se dodatno plaaju. I jedinina i ukupna cijena mogu biti promjenjive i nepromjenjive. Promjenjive se najee ugovoraju u obliku klizne skale. I kod nepromjenjive cijene zakon predvia mogunost njene izmjene pod odreenim uslovima. (npr. usljed promjene u cijeni rada, materijala, ako gradnja due traje, pod uslovom ako su se ovi elementi promijenili za vie od 10% u odnosu na ugovorenu cijenu). Obaveza izvoaa radova da preda objekat finansijeru Rokovi garancije za gradnju objekta teku od trenutka primopredaje radova. Od tada prelazi i rizik sa izvoaa na naruioca. Tehniki pregled od strane nadlenih organa uprave koji izdaju upotrebnu dozvolu se ne smatra primopredajom radova. Ovo iz razloga to se tehnikim pregledom utvruje tehnika ispravnost objekta u optem interesu, a ne i da li je izvoa ispunio sve svoje ugovorene obaveze. Dakle, treba razlikovati kolaudaciju (tehniki pregled) od super kolaudacije (prijem objekta od strane investitora).

79

Investitor moe zadrati odreenu svotu novca da bi sam kasnije, bez pomoi izvoaa radova mogao otkloniti nedostatke na objektu. Odgovornost izvoaa radova za nedostatke graevine Izvoa radova odgovara za nedostatke: 1) ako su nedostaci graevine rezultat greke u projektu, pa i onda kada je projekat primio od naruioca ili treeg lica, iz razloga to je izvoa radova kao profesionalac duan skrenuti panju naruiocu na nedostatke u projektu, 2) ako odstupi od projekta, osim u sluaju ako ima pismenu saglasnost naruioca ili ako su u pitanju hitni i nepredvieni radovi, 3) ako su nastali nedostaci zbog kvaliteta materijala, bez obzira iji je materijal upotrebljen, 4) ako su nedostaci graevine nastupili zato to radovi nisu izvedeni u skladu sa ugovorom, odgovarajuim propisima ili pravilima struke, 5) izvoa odgovara i za rad podizvoaa. Izvoa nee odgovarati za nedostatke ako uspije dokazati da nije kriv za utvrene nedostatke i u sluaju greke u projektu koja se i pored njegove potrebne panje nije mogla otkloniti. UGOVOR O POSREDOVANJU Ovim ugovorom posrednik se obavezuje da nastoji nai i dovesti u vezu treu osobu sa nalogodavcem, kako bi oni pregovarali o zakljuenju odreenog ugovora. Bitni sastojak takvog ugovora je sam predmet ugovora kojeg treba zakljuiti. Za razliku od komisionara i zastupnika, posrednik nije ovlaten da obavlja pravne radnje, odnosno, da zakljuuje ugovor sa treim licima. Posrednik radi u svoje ime i za svoj raun, a zastupnik radi u tue ime i za tui raun. Posredovanjem ne nastaje trajni odnos. Posrednik mora da postupa s panjom dobrog privrednika. Odgovoran je nalogodavcu za izbor treeg lica. Naknada za posrednika ne mora biti ugovorena. Ako naknada nije ugovorom odreena, ona se odreuje na osnovu tarife ili obiaja. Ako se ne moe ni tako utvrditi ona se odreuje prema trudu posrednika i uinjenoj usluzi. Ukoliko posrednik ugovorom bude izriito ovlaten i da zakljui ugovor sa treom osobom, pa takav ugovor ima elemente i posredovanja i zastupanja, onda se u sluaju spora uzima da se radi o ugovoru o zastupanju. UGOVOR O ALOTMANU (Ugovor o angairanju ugostiteljskih kapaciteta) Ugovorom o alotmanu ugostitelj se obavezuje u toku odreenog vremena staviti na raspolaganje turistikoj agenciji odreeni broj leaja u odreenom objektu, dati ugostiteljske usluge osobama koje uputi agencija i platiti joj
80

odreenu proviziju, a ova se obavezuje da ih nastoji popuniti, odnosno obavjestiti u utvrenim rokovima da to ne moe uiniti, te platiti cijenu datih usluga, ako se koristila angairanim hotelskim kapacitetima. Ako se drugaije ne ugovori, smatra se da ugovor vrijedi godinu dana. Ugovor o alotmanu mora biti sklopljen u pismenoj formi. Turistika agencija ne moe osobama koje alje u ugostiteljski objekat zaraunati veu cijenu od one predviene ugovorom o alotmanu. Turistika agencija duna je osobama koje alje u ugostiteljski objekat izdati posebnu pismenu ispravu, koja glasi na ime ili na odreenu grupu. Ova isprava je neprenosiva. Ugostitelj ne moe sa drugom turistikom agencijom ugovoriti angaman istih ugostiteljskih kapaciteta koji su predmet sklopljenog ugovora o alotmanu. Ugostitelj ne moe mijenjati ugovorene cijene, bez obavjesti turitike agencije najmanje est mjeseci unaprijed, osim u sluaju promjene kursa valute. Ugostitelj je duan turistikoj agenciji isplatiti proviziju na promet ostvaren na temelju ugovora o altmanu. UGOVOR O KREDITU Ugovorom o kreditu banka se obavezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje odreeni iznos novanih sredstava, na odreeno ili neodreeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrene namjene, a korisnik se obavezuje da banci plaa ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na nain kako je utvreno ugovorom. Dakle, bitan sastojak ovog ugovora jeste da ugovor mora da sadri novani iznos kredita, kao i uslove davanja (npr. nain otplate, odgoda vraanja, kamate), koritenja i vraanja kredita. Korisnik kredita moe biti fizika i pravna osoba. Ugovor o kreditu koji daje banka svojim komitentima je dvostrano obvezujui i po formi je formalan pravni posao, propisana je pisana forma. Njime se ureuju uslovi davanja, koritenja i vraanja kredita. Ugovor o kreditu za predmet moe imati samo novac. Ispunjenje novanih obaveza korisnika kredita moe se usloviti tj. garantovati nekim sredstvom obezbjeenja. (npr. davanje kredita uz osiguranje hipotekom) Banka komitentu daje novani iznos uz kamatu, osim ako je izriitim zakonskim propisom omogueno da se za odreene namjene daju beskamatni krediti. Ugovor o kreditu banka moe otkazati i prije isteka ugovorenog roka ako je kredit koriten suprotno ugovorenoj namjeni, te zbog nesolventnosti korisnika kredita. U sluaju otkazivanja, sav novani iznos dospjeva za plaanje po otkazu ugovora. Korisnik kredita moe odustati od kredita prije nego to ga je poeo koristiti, a moe kredit vratiti i prije utvrenog roka, uz obavezu da o tome unaprijed obavjesti banku. U oba sluaja korisnik kredita duan je naknaditi tetu banci, ako ju je banka pretrpila.

81

UGOVOR O PEDICIJI pediter po pravilu posluje u svoje ime i za raun komitenta. To je ugovor o Komisionu u transportu kojim se otpremnik obavezuje da u svoje ime, a za tui raun (raun nalogodavca), radi prevoza odreenih stvari, zakljui ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvrenje prevoza kao i da obavi i druge uobiajene poslove i radnje, a nalogodavac da mu plati odreenu naknadu. To je samostalan, ugovor u kome dolaze do izraaja elementi komisiona i zastupanja. To je DVOSTRANI, OBAVEZAN, TERETAN I NEFORMALAN ugovor. UGOVOR O ZAJMU Kao predmet moe imati novac i druge zamjenjive pokretne stvari i to je razlika izmeu ovog i ugovora o kreditu. Ako je u pitanju stvar koja se daje po ugovoru o zajmu, zajmoprimac stjee vlasnitvo nad stvari danom predaje iste i u zakonom propisanom roku vraa stvar iste vrste /zamjenjiva/. Kod ugovora o zajmu moe se ugovarati kamata, a zajmodavac ne moe zahtjevati kamatu ako nije ugovorena. Izuzetno, kod ugovora u privredi, moe se zahtjevati kamata i kada nije ugovorena. Solidarnost kod ugovora u privredi se uvijek pretpostavlja, ako nije iskljuena ugovorom. VRIJEDNOSNI PAPIRI Vrijednosni papir je isprava ili elektroniki zapis koji u sebi sadri odreena prava, koja se bez vrijednosnog papira ne mogu ostvarivati niti prenositi. Vrijednosni papiri su: 1) dionice, 2) obveznice, 3) certifikati koji su izdati na rok trajanja dui od 1 godine, 4) ugovori o investiranju na osnovu kojih se mogu od treih lica pribavljati sredstva. Sadraj vrijednosnog papira odreuje pravno lice, odnosno emitent. Zakon o vrijednosnim papirima se ne primjenjuje na: 1) mjenice i ekove, 2) na polise osiguranja, 3) na tzv. komercijalne papire (trgovaka uputnica, robna uputnica, kreditno pismo, konosman, tovarni list, skladini list itd.). Poslove registriranja, uvanja i odravanja podataka o vrijednosnim papirima, kao i poslove prometa vrijednosnih papira vodi Registar vrijednosnih papira (u daljem tekstu: Registar). Vrijednosni papiri se registruju kao elektroniki zapisi, dakle, u dematerijalizovanom obliku.
82

Emitent je obavezan osigurati ostvarenje prava sadranih u vrijednosnom papiru. Vlasnik vrijednosnog papira ima raun kod Registra koji vlasniku izdaje certifikat. Vlasnitvo nad vrijednosnim papirima se stie na dan zakljuenja pravnog posla kojim se prenosi vlasnitvo nad vrijednosnim papirima. Emisija vrijednosnih papira vri se: a) javnom ponudom ili b) zatvorenom prodajom. Javna ponuda je prodaja ne temelju javnog poziva za upis vrijednosnih papira. U odreenim sluajevima, zakonom propisanim, emisija se vri i zatvorenom prodajom. Promet vrijednosnih papira je: 1) kupovina, 2) prodaja, 3) davanje u zalog vrijednosnih papira, 4) konverzija, spajanje i podjela dionica. Kupovina i prodaja vre se na temelju ugovora u pismenoj formi, a konverzija, spajanje i podjela dionica vre se na osnovu odluke emitenta uz odobrenje Komisije. VRIJEDNOSNI PAPIRI U SMISLU ZOO Vrijednosni papir je pisana isprava koja u sebi sadri neko pravo i izdavalac te isprave se obavezuje da e osobi koja je zakoniti imalac te isprave ispuniti obavezu koja iz isprave proizilazi. Vrijednosni papiri su formalne isprave i uvijek su u pisanom obliku, a bitni sastojci vrijednosnog papira uvijek su propisani zakonom. Za neke vrijednosne papire posebnim zakonom se propisuju bitni sastojci, (npr. bitni sastojak mjenice i eka propisan je zakonom o mjenici i zakonom o eku). Obzirom na pravo koje u sebi sadre vrijednosni papiri, moemo ih podijeliti na: 1. Vrijednosne papire koji u sebi sadre graansko pravo (najee to je imovinsko pravo, a moe biti i stvarno pravo), i 2. Vrijednosne papire koji u sebi sadre pravo na upravljanje. Kada se radi o graanskim pravima koja opredjeljujemo kao imovinska prava, vrijednosni papir u sebi ima to pravo inkorporirano i moe da sadri obavezu remitenta na isplatu odreene sume novca. To je obligaciono pravo. (npr. mjenica, ek i kreditno pismo). Postojanje imovinskog prava inkorporiranog u vrijednosni papir ne mora se dokazivati. Stvarna prava u sebi sadri konosman, skladinica i prenosivi tovarni list, a pravo na upravljanje sadri dionica. Prava koja sadre vrijednosni papiri su inkorporirana (utjelovljena) u ispravu i zakoniti imalac isprave ne mora dokazivati postojanje tog prava, (npr.

83

skladinica se moe prenositi u cjelini indosiranjem i ako je prenijeta u cjelini, imalac skladinice moe bez dokazivanja preuzeti robu sa skladita. Ako je samo skladinica prenesena indosiranjem na tree lice, on ne mora dokazivati skladitaru neki drugi pravni osnov). Indosiranje je radnja imaoca vrijednosnog papira kojom taj papir prenosi na treu osobu, a inodsament je sama izjava o prenosu koja se biljei na poleini vrijednosnog papira. Imalac zalonice moe od skladitara traiti da stvari podvrgne javnoj prodaji. Iz dobivene svote prvo bi se podmirivali trokovi skladitara, pa onda imalac zalonice, a uslov za to je protest zalonice. Onaj ko ima skladinicu ne mora dokazivati vlasnitvo nad stvarima. Ako imalac skladinice eli da je indosira, njegov interes je da treem licu sa kojim je u duniko - povjerilakom odnosu preda zalonicu. Imalac zalonice se mora saglasiti sa indosiranjem skladinice. Konosman je vrijednosni papir koji izdaje prevoznik u pomorskom saobraaju (brodar) osobi ija se roba predaje na prijevoz. Osoba koja ima konosman ne mora dokazivati da je vlasnik stvari koje su predate na prevoz. Dionicom se stie pravo na upravljanje i dobit. Imalac dionice ne mora posebno dokazivati svoje pravo na upravljanje. Visina dividende ne proizilazi iz dionice i zato se smatra da ona prije svega predstavlja pravo na upravljanje. Prenosivi tovarni list ako glasi po naredbi. Onaj koji nije prenosiv njime se samo moe preuzeti roba koja je data na prevoz. Vrijednosni papiri mogu se prenositi: 1. predajom, 2. cesijom i 3. indosiranjem. Kako e se postupiti u konkretnom sluaju zavisi od toga da li glasi na ime, donositelja ili po naredbi. Vrijednosni papiri koji glase na ime u pravilu se prenose cesijom, a ako su na donosioca prenose se obinom predajom, a indosamentom se prenose kada je to izriito propisano zakonom. Pored vrijednosnih papira u prometu mogu biti i legitimacioni papiri (eljeznike karte, ulaznice za kino i sl. - kod njih se zna ko je izdavatelj, a ne zna ko je korisnik, a onaj ko pokae ispravu moe da ostvari prava koja iz tog "papira" proizilaze ) i legitimacioni znaci. VRIJEDNOSNI PAPIRI U SMISLU ZAKONA O VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA Zakon o vrijednosim papirima propisuje emisiju i promet vrijednosnih papira i ko su uesnici u prometu vrijednosnih papira. Vrijednosnim papirima je zakonom propisana forma, sadraj i nain prenosa, tj. svi bitni elementi. Po ovome zakonu vrijednosni papiri mogu biti isprave ili elektroniki zapisi (dionice elektroniki zapis u registru). U smislu ovog zakona, vrijednosnim papirima se smatraju dionice, obveznice, certifikati. Ovaj zakon se ne odnosi na mjenice i ekove, zakonom o mjenici i zakonom o eku je propisano da su oni vrijednosni papiri. Takoer, bez

84

protesta mjenice nema ostvarivanja prava, police osiguranja, komercijalne papire (skladinica, konosman, kreditno pismo). Obveznica je vrijednosni papir ili isprava u kojoj se njen izdavalac obavezuje da e osobi koja je oznaena u obveznici ili po naredbi te osobe ili ako glasi na donosioca-donosiocu, isplatiti odreenog dana iznos naveden u obveznici ili u anuitetskom kuponu. Obveznice mogu da izdaju FBiH, kanton i opina. Promet ovim vrijednosnim papirima moe se vriti putem berze ili preko ovlatenih predstavnika. Dionice Kod Registra vrijednosnih papira vodi se elektronski zapis. Sve promjene povodom prometa dionica moraju biti tamo evidentirane. D.D. u pripremama nakon odrane osnivake skuptine sa registrom zakljuuje ugovor i to je obaveza drutva. Temeljem tog ugovora registar e upisati dioniare odreenog d.d., upisae broj dionica i njihovu nominalnu vrijednost koja je oznaena u aktu o osnivanju. BERZA Promet vrijednosnih papira obavlja se na berzi i drugim javnim tritima koja se osnivaju radi stvaranja uslova za povezivanje ponude i potranje. Berzu osnivaju ugovorom pravne osobe za poslove posredovanja u prometu vrijednosnih papira, a koje su registrirane kod Komisije za vrijednosne papire (u daljem tekstu: Komisija). Berza predstavlja oblik dionikog druva i osniva se osnovu odobrenja Komisije. Berzu mogu osnovati najmanje 5 profesionalnih posrednika. Upisuje se u Registar dionikih drutava kod Komisije, a zakonom se odreuje najmanji iznos osnovnog kapitala. POSREDOVANJE U PROMETU VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA To su poslovi kupovine i prodaje vrijednosnih papira u svoje ime i za tui raun, a nazivaju se brokerski poslovi. Promet se moe vriti i preko dilera, koji kupovinu i prodaju vrijednosnih papira vre u svoje ime i za svoj raun. U poslove posredovanja spadaju: a) poslovi drutva za upravljanje fondovima, b) poslovi podrke tritu, c) investiciona savjetovanja i dr. KOMISIJA ZA VRIJEDNOSNE PAPIRE Komisija za vrijednosne papire ustanovljena je Zakonom o komisiji za vrijednosne papire, a njime je regulisano i pitanje njenog sjedita, statusa, organizacije, sastava, ovlatenja i odgovornosti, kao i finansiranja.

85

To je samostalna specijalizirana institucija FBiH, koju imenuje i razrjeava Parlament FBiH, na prijedlog Vlade FBiH. Ima svojstvo pravne osobe. Sjedite joj je u Sarajevu. Sastoji se od predsjedika, zamjenika i tri lana, sa mandatom od 5 god., i sa moguim obnavljanjem mandata vie puta. Ima svoj statut. Komisija osigurava primjenu i nadzor nad provoenjem Zakona o vrijednosnim papirima i drugih zakona koji se odnose na emisiju i promet vrijednosnim papirima. Akti koje donosi Komisija su konani, to znai da se protiv istih ne moe izjaviti alba, ali se moe pokretati upravni spor. Komisija ima velike ovlasti, a najvanije su: ureuje uvjete i nain izdavanja vrijednosnih papira; propisuje pravila i nadzor prometa vrijednosnim papirima; odobrava promet vrijednosnih papira kada se radi o inostranim emitentima; odobrava emitovanje dionica, neovisno od toga da li se dionice emituju zatvorenom prodajom ili javnom ponudom. rjeenjem utvruje da li su ispunjeni uslovi za emisiju dionica (dakle osnivaima drutva doputa se emisija kod sukcesivnog osnivanja drutva), bez ega se ne bi moglo zapoeti sa postupkom upisa niti uplate dionica, titi interese investitora, propisuje uslove i daje odobrenja za rad, te vri nadzor profesionalnih posrednika i drugih uesnika u prometu vrijednosnim papirima, itd. REGISTAR VRIJEDNOSNIH PAPIRA Registar vrijednosnih papira se osniva kao dioniko drutvo. Sjedite mu je u Sarajevu, ima skuptinu i nadzorni odbor. On obavlja slijedee poslove: 1) registracije, 2) uvanja i odravanja podataka o vrijednosnim papirima i 3) poslove prenosa vrijednosnih papira. Smatra se da je pravno valjano izvren prenos vrijednosnih papira ako je to dostavljeno Registru vrijednosnih papira. KONCESIJA Koncesija je pravo obavljanja privrednih djelatnosti koritenjem prirodnih bogatstava. Izuzetno moe biti data, odnosno ugovorena, i za obavljanje komunalnih i drugih javnih djelatnosti. Ugovor o koncesiji se zakljuuje na odreeno vrijeme, koje ne moe biti due od 30 godina, a iznimno 50 godina. Ugovori se mogu i obnoviti, ali ne na period dui od polovine prvobitno ugovorenog perioda. Ugovor prestaje: 1) istekom ugovorenog perioda,

86

2) prestankom postojanja predmeta koncesije, 3) otvaranjem steaja koncesionara i 4) raskidom ugovora, koji se raskida:
a) b)

ako je koncesionar nesolventan ili je bankrotirao, ako koncesionar ili koncesor ne ispunjavaju svoje obaveze.

Ugovor zakljuen suprotno odredbama Zakona o koncesiji je nitav, a za rjeavanje takvih sporova je nadlean Vrhovni sud FBiH (tuba - upravni spor). STRANA ULAGANJA Zakon o stranim ulaganjima ureuje prava i obaveze stranih ulagaa, postupak odobravanja stranog ulaganja, registraciju i organe nadlene za odobravanje i registraciju stranih ulaganja, te povlastice za strane ulagae. Ono to nije regulisano ovim zakonom, ureeno je Zakonom o politici direktnih stranih ulaganja u BiH. OBLICI STRANIH ULAGANJA To su:
1) osnivanje pravnog lica u potpunom vlasnitvu stranog ulagaa, 2) osnivanje pravnog lica u zajednikom vlasnitvu domaeg i stranog

ulagaa, 3) ulaganje u postojee pravno lice i 4) posebni oblici ulaganja. POSTUPAK ODOBRENJA I REGISTRACIJE STRANOG ULAGANJA U FBiH strana ulaganja u sektore koji podlijeu restrikciji odobravaju slijedea ministarstva: 1. Ministarstvo odbrane BiH (u oblasti vojne industrije), 2. Federalno ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta (npr. za oblast informisanja). Strani ulaga, prije nego pristupi konkretnom obliku stranog ulaganja i osnivanja privrednog drutva, mora podnijeti zahtjev navedenim ministarstvima za pribavljanje njihove saglasnosti, ako se radi o restriktivnim oblastima stranih ulaganja iz njihove nadlenosti. Nakon to ministarstvo zaprimi zahtjev, duno je u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva donijeti odgovarajue rjeenje. Ukoliko u tom roku ne donese rjeenje, strano ulaganje e se smatrati odobrenim. Ako postoje razlozi za odgodu donoenja rjeenja o odobravanju stranog ulaganja, ministarstvo je duno o tome obavjestiti stranog ulagaa, nakon ega je duno donijeti konano rjeenje o stranom ulaganju u roku od 90 dana. Ukoliko ni u ovom roku ne donese rjeenje, strano ulaganje e se smatrati odobrenim. Odobrenje stranog ulaganja vai bez vremenskog ogranienja!

87

Strani ulaga je duan da podnese zahtjev za registraciju ugovora ili drugog akta o ulaganju, kao i svih izmjena vezanih za ta akta, u roku od 30 dana od dana potpisivanja tog akta. Zahtjev se podnosi Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Ovo ministarstvo duno je u roku od 5 dana od dana podnoenja zahtjeva donijeti rjeenje o odobravanju stranog ulaganja. Strani ulagai imaju obavezu potovati zakone i propise BiH i entiteta, isto kao domaa pravna i fizika lica. Svi sporovi koji eventualno nastanu vezano za strano ulaganje, u skladu sa Zakonom o politici direktnih stranih ulaganja u BiH, rjeavaju se pred nadlenim sudom u BiH, ukoliko zainteresovane strane ne ugovore arbitrau ili nadlenost stranog suda. POVLASTICE STRANIH ULAGAA Strani ulagai, u cilju privlaenja stranih investicija, imaju odreene povlastice: 1. Imaju pravo da investiraju dobit iz svojih ulaganja u sve sektore privrednih i neprivrednih djelatnosti, i to pod istim uslovima kao i rezidenti u skladu sa zakonima BiH i entiteta (postoje restrikcije kod ulaganja u vojnu industriju i sektor informisanja iznos temeljnog kapitala u takvom subjektu ne moe biti vei od 49%), 2. Mogu osnovati PD pod istim uslovima kao rezident, u skladu sa ZPD, 3. Imaju ista prava upravljanja u PD, 4. Imaju pravo da vre transfer dobiti koju ostvare kao rezultat njihovog poslovanja i ulaganja u FBiH, bez ogranienja i u konvertibilnoj valuti, 5. Imaju ista prava u pogledu sticanja vlasnikih prava na nekretninama, 6. Strana ulaganja nee biti nacionalizovana, eksproprisana ili podvrgnuta mjerama sa slinim posljedicama, izuzev u javnom interesu i u skladu sa zakonom, i 7. Strana ulaganja su osloboena plaanja carina iIi carinskih obaveza, osim carinskog evidentiranja, u skladu sa Zakonom o carinskoj politici BiH. OBAVEZNO OSIGURANJE Ono se uvodi zakonom, a obavezna osiguranja su:
a) b) c)

putnika u javnom saobraaju od posljedica nesretnog sluaja, vlasnika/korisnika m/v od dgovornosti za tetu poinjenu treim licima, vlasnika/korisnika brodica.

Svi koji obavljaju javni prevoz putnika duni su da sa osiguravaem sklope ugovor o osiguranju putnika. Drutva koja e obavljati osiguranje u privatnom osiguranju osnivaju se kao uzajamna drutva ili d.d. U lanu 50. nalazi se minimalni iznos kapitala koji ovisi od vrste osiguranja koju e drutvo obavljati. Posebnu ulogu ima Agencja

88

za nadzor, koja ima svojstvo pravnog lica, bez njenog odobrenja drutvo ne moe obavljati poslove propisane zakonom i aktom o osnivanju. BANKE Banka je finansijska organizacija koja se osniva i posluje kao d.d. Ona obavlja poslove primanja novanih depozita, davanja kredita i druge bankarske poslove propisane zakonom. Osniva se kao dioniko drutvo i da bi se osnovala mora da ispunjava odreene uvjete, a ocjenu tih uvjeta vri Agencija za bankarstvo (u daljem tekstu: Agencija). Temeljni kapital za osnivanje banke je 15 miliona KM. To je najnii kapital koji mora biti u novcu. U banku se mogu unositi i stvari i prava, ali kapital u novcu ne moe biti ispod 15 miliona KM. Organizaciona struktura banke Banka moe imati filijale i predstavnitva. Predstavnitva prema Zakonu ne mogu obavljati bankarske poslove, ve samo prikupljati podatke i davati informacije, odnosno vriti prezentiranje banke i njenih poslova. Banka moe imati filijale izvan sjedita. One imaju status pravnog lica i moraju podnijeti zahtjev Agenciji da dobiju odobrenje za obavljanje poslova na podruju FBiH. Te filijale mogu u svoje ime i za svoj raun da primaju depozite, daju kredite, sve u skladu sa ovlastima koje sadri dozvola Agencije. Agencija moe da ukine dozvolu. Ona je upravni akt i povodom nje se moe voditi upravni spor, npr. ako agencija odbije da izda dozvolu na zahtjev banke, ili ako se, nakon izdavanja dozvole, ne upie u Registar drutava u predvienom roku (30 dana, pa Agencija dozvolu ukine). Ako je dolo do spajanja, pripajanja i podjele banke, ukinue se dozvola koja je data za tu banku, jer se i za statusne promjene trai saglasnost Agencije. Takoer i ako sami vlasnici banke odlue da likvidiraju banku, te ako je dozvola data na osnovu neistinitih podataka, lanih isprava itd. Uz zahtjev za izdavanje dozvole prilae se i nacrt statuta, koji obavezno mora da sadri sjedite, djelatnost, nain rada organa banke, dioniki kapital, druge vrste kapitala, broj i nominalnu vrijednost dionica, pravo glasa vezano za dionice, i druga pitanja u skladu sa zakonom. Upravljanje bankom Bankom upravljaju: Skuptina, Nadzorni odbor, Uprava i Odbor za reviziju. 1. Skuptinu ine svi dioniari. Zakon je uredio nain rada Skuptine, glasanja, sazivanja. 2. Nadzorni odbor u banci sainjavaju predsjednik i najmanje 4 lana (max 6) Imenovanje moe biti bez ogranienja mandata koji traje 4 godine. Upisuju se u Registar kod Agencije. Imenuje ih Skuptina.

89

Upravu ini direktor i izvrni direktori, te zamjenik direktora kojeg moe imenovati Nadzorni odbor. Direktor predsjedava upravom, rukovodi poslovanjem, zastupa i predstavlja banku i odgovara za zakonitost poslovanja. Imenuje se na 4 godine, a mandat mu moe biti obnovljen bez ogranienja. Poloaj, prava i odgovornosti direktora ureuju se ugovorom izmeu Nadzornog odbora i direktora. Za imenovanje direktora potrebna je saglasnost Agencije. 4. Banka ima Odbor za reviziju kojeg imenuje Nadzorni odbor. Mandat je 4 godine, ali se moe ponoviti. On vri nadzor nad poslovanjem banke.
3.

Djelatnost banke To su: primanje svih vrsta depozita i drugih novanih sredstava, davanje i uzimanje kredita, vrenje finansijskog lizinga, usluge platnog prometa i prenos novca, davanje svih oblika jemstva, kupovina i prodaja strane valute, kupovina i prodaja vrijednosnih papira, finansijski menadment i drugi poslovi. Upravne poslove iz okvira djelatnosti, banka preduzima na osnovu ugovora za koje je zakonom propisana pimena forma.
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

Bankarski poslovi To su: 1. ugovor o kreditu, 2. ugovor o depozitu, 3. ugovor o tekuem raunu, 4. ugovor o sefu, tedni ulog... Bankarski poslovi su formalni i ugovori se zakljuuju u pisanom obliku. Depoziti i tedni ulozi mogu biti po vienju i oroeni. Banka se obavezuje da e depozit uvati i postupati u skladu sa nalozima komitenta i uvijek je sa kamatom. Tako se i depozit kao ulog na tednju smatra formalnim pravnim poslom, budui da je banka duna da izda tednu knjiicu i da na sredstva depozita plaa kamatu. Kod banke se mogu deponovati i papiri od vrijednosti, takoer na osnovu ugovora. Ugovor o sefu je ugovor kojim se banka obavezuje da stavi na upotrebu korisniku prostor u banci pod posebnim kljuem za koji korisnik sefa plaa odreenu naknadu. Banka je duna da preduzme mjere osiguranja sefa i nadzor nad njim, da bi korisniku osigurala one predmete koje je pohranio u sef. U sef se ne mogu stavljati predmeti koji bi ugrozili sigurnost banke i drugih sefova. Banka nikada ne zna ta se nalazi u sefu. Bankarska garancija je jednostrani pravni posao koji je uvijek u pisanom obliku, kojim se banka obavezuje primaocu garancije (trea osoba) da e, za sluaj da njen komitent ne ispuni svoju obavezu prema korisniku garancije, ona tu obavezu ispuniti. Ove garancije su uobiajene u prometu robe. Da bi banka

90

dala bankarsku garanciju komitent sklapa ugovor sa bankom. Banka se obavezuje da e treem licu izdati bankarsku garanciju. Banka u izjavi naznai za ta se daje garancija i na koji iznos. Trea osoba moe traiti isplatu od banke u sluaju da komitent nije ispunio svoju obavezu. Banci treba dokazati da je svoju obavezu izvrio, a da novana obaveza prema njemu nije ispunjena. Garancija se uvijek daje odreenoj osobi i za odreeni pravni posao i nije prenosiva (u naem sistemu). U naem sistemu mogla bi se prenositi samo zajedno sa pravnim poslom za koji je izdata. Garancija se uvijek izdaje za odreeni pravni posao i samo se za njega moe koristiti. Banka koja je po garanciji izvrila isplatu, ima pravo traiti od svog komitenta da joj isplati taj novani iznos. Postoji jo ugovor o tekuem raunu sa fizikim ili pravnim licem preko kojeg ona vre transakcije, te ugovor o tednji gdje je tedna knjiica dokaz da je ugovor zakljuen. AGENCIJA ZA BANKARSTVO Agencija za bankarstvo je finansijska institucija FBiH, dakle pravna osoba izvan sastava banke, sa osnovnim ovlastima da na zahtjev osnivaa izdaje dozvolu za osnivanje banke, dozvolu za svaku promjenu u organizaciji ustroja banke, dozvolu za statusne promjene banke, dozvolu da obavlja odreene vrste poslova i dr. Dozvola obuhvata i imenovanje rukovodnog osoblja banke. Agencija nadzire poslovanje banke i preduzima odgovarajue mjere, a moe i da ukine dozvolu iz razloga propisanih Zakonom o bankama. Agencija provodi postupak likvidacije banke. Postupak steaja banke je sudski postupak na osnovu Zakona o steaju. U postupku osnivanja banke, Agenciji se podnosi zahtjev za izdavanje bankarske dozvole. Zahtjev podnose osnivai banke, a uz njega se podnosi: 1. ugovor o osnivanju potpisan od svih osnivaa, 2. nacrt statuta, a mogu i drugi osnivaki akti ako je to utvreno propisima Agencije za bankarstvo. Podnose se i 3. podaci o kvalifikacionoj strukturi i iskustvu predvienog nadzornog odbora i uprave banke, 4. podaci o kapitalu, te 5. plan i projekcija poslovanja, koja, izmeu ostalog, sadri i vrste predvienih djelatnosti, strukturu organizacije banke, i popis vlasnika banke. Bankarska dozvola, koju izdaje Agencija nakon uplate osnivakog kapitala i ispunjavanja ostalih uslova, je uvjet za upis u sudski registar poslovnih subjekata. Svojstvo pravne osobe banka stjee upisom u Registar. Dozvolom se odreuje i djelatnost banke. Osnivai, osnosno lice ovlateno za zastupanje, duno je da prijavu za upis podnese u roku od 30 dana. Ovo je strogi zakonski rok jer ako prijava nije podnesena u tom roku, Agencija moe da ukine datu dozvolu. Bankarska dozvola uvijek glasi na neodreeno vrijeme i nije prenosiva.

91

INTELEKTUALNO (INDUSTRIJSKO) VLASNITVO Zakonom o industrijskom vlasnitvu definira se i ureuje sticanje, sadraj i zatita prava industrijskog vlasnitva (I.V.). Industrijskim vlasnitvom, u smislu ovog zakona smatraju se: 1. patenti, 2. robni i usluni igovi, 3. industrijski dizajn i 4. geografske oznake. Patent - njime se titi predmet (Pronalazak); (ta je to apstrakt? Apstrakt je kratak sadraj pronalaska!) ig - njime se titi znak koji je podoban za razlikovanje robe ili usluga. Industrijski dizajn - njime se titi novi oblik proizvoda. Geografska oznaka - njome se titi oznaka koja oznaava geografsko porijeklo proizvoda. Nositelj prava koja proizilaze iz patenta, iga, industrijskog dizajna itd., stie materijalna i moralna prava priznavanjem i registracijom kod Instituta za standarde i mjeriteljstvo BiH (u daljem tekstu: Institut). Materijalno pravo obuhvata iskljuivo pravo privrednog iskoritavanja u skladu sa zakonom, te pravo raspolaganja. Moralna prava pronalazaa, autora i drugih stvaralaca za navedene oblike I.V. jesu da bude oznaen u prijavi koju podnosi Institutu, te u svim ispravama koje se odnose na patent, dizajn, ig i geografsku oznaku. Ako je pronalazak, ig, itd., rezultat rada vie lica, sva ta lica imaju ista prava. Domaa i strana lica imaju isto pravo na zatitu, ali po principu reciprociteta. Sticanje pojedinih prava industrijskog vlasnitva ostvaruje se podnoenjem prijave Institutu, koji prima i prijave za sticanje tog prava u inostranstvu. Za stjecanje ovih prava vai naelo prvenstva (jai je u pravu onaj ko je ranije podnio prijavu Institutu). Izuzetno, prijave se mogu ispitivati mimo ovog naela, po hitnom postupku, u slijedeim sluajevima:
1. U sluaju sudskog ili drugog spora, 2. U sluaju podnoenja zahtjeva za meunarodno priznanje, 3. Ako je saglasno drugim propisima neophodno izvriti hitnu registraciju u

odreenom roku i
4. Na poseban zahtjev podnosioca.

Postoji i tzv. izlobeno/sajamsko pravo prvenstva. (Lice koje na slubenoj ili slubeno priznatoj meunarodnoj izlobi, shodno Konvenciji o meunarodnim izlobama u BiH ili lanicama Meunarodne unije za zatitu industrijskog vlasnitva - Parika unija, ili WTO, izloi pronalazak tj. oblik proizvoda ili njegovog dijela ili upotrijebi znak za oznaavanje robe ili usluge, moe u roku od 3 mjeseca od dana zatvaranja izlobe zahtijevati u prijavi pravo prvenstva od prvog dana izlaganja, tj. dana upotrebe na izlobi prijavljenog pronalaska, oblika proizvoda, odnosno znaka. lan 7. Zakona) Postoji jo i tzv. unijsko pravo prvenstva i viestruko pravo prvenstva.

92

Kompletan postupak za sticanje, promet, odravanje i prestanak prava I.V. vodi se u Institutu. O priznavanju ili odbijanju donosi se rjeenje protiv koga je doputena alba Komisiji za albe Instituta, a protiv odluke Komisije moe se pokrenuti upravni spor kod Suda BiH. Za voenje postupka i informacijske usluge, Institut naplauje takse i naknade posebnih trokova. Za svako pojedinano pravo, Institut vodi slijedee registre: 1. Registar prijava za priznavanje I.V., 2. Registar priznatih prava I.V., i 3. Registar zastupnika za zatitu I.V. Nakon donoenja rjeenja u upisu, to pravo se upisuje u registar. Registri su javne knjige i dostupne su treim licima na uvid. Pored toga, da bi se ovo naelo javnosti osiguralo, Institut ima i svoj slubeni glasnik u kojem objavljuje svoje odluke i rjeenja.
1. 2. 3. 4.

Trajanje prava po upisu u registar: patent traje 20 god. ind. dizajn traje 10 god. ig traje 10 god. geografska oznaka traje bez ogranienja.

Po isteku ovog vremena, nosilac prava treba traiti da se obnovi ono to je upisano u registar. Ako to propusti nema pravo na zatitu koja je obezbjeena putem suda. IG ig je znak (rijei, slova, brojevi, slogani, kratice ...) koji se moe grafiki prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba, tj. usluga jednog uesnika u privrednom prometu od istih ili slinih roba, tj. usluga drugog uesnika u tom prometu. Vrste igova su: 1. Verbalni, 2. Figurativni, 3. Indlividualni ili kolektivni i 4. Trodimenzionalni. igom se, izmeu ostalog, ne moe tititi znak: 1. koji je protivan javnom poretku ili moralu, 2. koji se ne moe grafiki prikazati, 3. koji nije podoban za razlikovanje roba/usluga u privrednom prometu, 4. koji svojim sveukupnim izgledom moe obmanuti javnost, 5. koji sadrava dravni ili drugi grb, zastavu, naziv ili kraticu zemlje i sl., 6. koji je isti ili slian ranijem igu za istu vrstu robe, 7. koji je opepoznat u BiH, itd. Nosiocu prava pripada i pravo na zatitu.

93

U sluaju povrede, zatitu trai tubom. Tubom se moe traiti i pobijanje priznatih prava nekom drugom licu. Rokovi su 3 godine od saznanja i 5 godina - objektivni rok. Postoje tri vrste tubi za zatitu industrijskog vlasnitva:
1. Tuba za zatitu (ako neko lice neovlateno koristi tue pravo, nosilac

prava moe traiti naknadu tete i vraanje primljene dobiti na ovakav nain); 2. Tuba za osporavanje nekog prava I.V. (gdje tuilac tvrdi da je neko drugi pronalaza, a ne lice upisano u registar); 3. Tuba za priznavanje autorstva (ova tuba se podnosi dok traje patent ili ig, tvrdei da je on autor, a ne lice upisano u registar); Pored navedenih tubi, zatita se moe traiti i kroz upravno-pravni postupak (putem Instituta, trine inspekcije, carinskih organa), a osigurana je i krivino-pravna zatita. Onaj ko je upisan moe pravo iskoritavanja ugovorom prenijeti na tree lice, a to pravo se moe i naslijediti. Zakon upuuje na ugovor o licenci gdje je predmet ugovora iskoritavanje patenta, iga ili znakova za razlikovanje. Ovim ugovorom ne gubi se autorstvo, ve se samo ustupa iskoritavanje uz naknadu, ali nije iskljueno da nosilac prava stavi i svoje pravo u promet. RAZLIKE U PRIMJENI NEKIH INSTITUTA U PRIVREDI I GRAANSKOPRAVNIM ODNOSIMA
Ugovori u privredi su, u smislu ovog zakona, ugovori koje preduzea i druga pravna lica koja obavljaju privrednu djelatnost, kao i imaoci radnji i drugi pojednici koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost, zakljuuju meu sobom u obavljanju djelatnosti koje sainjavaju predmete njihovog poslovanja ili su u vezi sa tim djelatnostima. - lan 25. ZOO

Povodom ovakvih ugovora nastaju privredni sporovi. Ove sporove rjeavaju privredna odjeljenja opinskih sudova u sjeditu kantona. Ta odjeljenja e rjeavati i postupak likvidacije i steaja kao i sporove koji proizilaze povodom steaja. Ovdje bi spadali i sporovi u vezi sa industrijskim vlasnitvom. U toku postupka steaja zakazuje se roite za utvrivanje potraivanja. Ako povjerilac ospori neko potraivanje, steajni sudija upuuje na parnicu koju e voditi privredno odjeljenje opinskog suda u sjeditu kantona. Solidarnost je uzajmanost vie osoba u sticanju prava i obaveza. ZOO, kada su u pitanju ugovori u privredi, nekada propisuje solidarnost, a nekada omoguava da se ona moe ugovorom sporazumno iskljuiti. Npr. kod ugovora u privredi ak i djeljive obaveze dunici su duni ispuniti solidarno, osim ako to nisu izriito ugovorom iskljuili. Kod sluajeva u privredi i jemstvo je uvijek solidarno, tj. jemac odgovara kao platac ili kao glavni dunik, osim ako nije ugovorom iskljueno i ako zakon dozvoljava da se u nekim sluajevima iskljui.

94

Zastara (lan 374. ZOO) Kod drutava u kojima je u strukturi kapitala zastupljen veinski dravni kapital, stav Vrhovnog suda FBiH je da je za njih rok zastare 3 godine, a za drutva gdje nema takvog kapitala rok je 5 godina. Za odnose meu subjektima u privredi odnosi su kao dobrog privrednika i dobrog strunjaka, a u obligacionim odnosima dunost ili panja dobrog domaina. Panja dobrog strunjaka zakonom se propisuje za ispunjavanje odreenih poslova zahtijeva se u vezi sa odreenom dijelatnosti npr kod ugovora o prevozu lica, kada prevoznik odgovara uvijek, osim u sluaju kada je do tete dolo djelovanjem okolnosti koje nije mogao otkloniti ni panjom dobrog strunjaka. asom preuzimanja robe prelazi rizik za sluajnu propast stvari. Kupac koji prima stvar mora je pregledati bez odlaganja. Kod ugovora u privredi o vidljivim nedostacima prodavac se obavjetava odmah, a ako nije tu, onda bez odlaganja. Za skrivene nedostatke mora se obavijestiti prodavac bez odlaganja ili im ih je zapazio. Ako to ne uini, kupac gubi pravo da trai otklanjanje neostataka, snienje kupoprodajne cijene ili raskid ugovora. MJENICA Mjenica je isprava, pismeno oitovanje obaveze, odnosno sredstvo kreditiranja. Osnovna svojstva mjenice se razlikuju od osnovnih svojstava mjeninopravnog odnosa. Usmeno se ne moe niko mjenino-pravno obavezati. Mjenina obaveza vezana je za ispravu i ona se izdaje u obliku kojeg zakon odredi. Samo onaj ko ima tu ispravu moe traiti ispunjenje mjenine obaveze. Mjenina obaveza je samostalna i stroga. Njena samostalnost lei u apstraktnosti ne zna se zbog ega se je mjenini dunik obavezao. Samostalnost se ogleda i u solidarnoj odgovornosti mjeninih dunika. Potpisi nesposobnih osoba ili lani potpisi ne utiu na obavezu drugih mjeninih potpisnika. Mjenica moe glasiti samo na novanu svotu, a nikada na inidbu. Ona je vrijednosni papir i bez tog papira nema nastanka, a ni prava prenosa. Pravo na mjenicu je stvarno-pravne prirode. Prava koja proizilaze iz mjenice su obligacionopravne prirode. Po zakonu to je papir po naredbi, a izriitom kaluzulom moe biti drugaije odreeno. To je i prezentacijski papir, to znai da vjerovnik dolazi duniku na naplatu. To je i papir javne vjere, to znai formalne istine. Osobine, odnosno naela mjenino-pravnog odnosa su: 1. Naelo pismenosti - mora biti na propisanom obrascu 2. Naelo inkorporacije - svi bitni elementi su upisani u mjenicu 3. Naelo fiksnosti obaveze - prava i obaveze su fiksirane 4. Naelo neposrednosti - imalac mjenice nalazi se u neposrednom pravnom odnosu

95

5. Naelo samostalnosti-mjenino-pravni odnos je nezavisan od osnovnog

posla i svaki potpis na mjenici zasniva samostalnu mjeninopr. obavezu

6. Naelo novanosti - mjenica glasi na odreenu svotu novca u domaoj

valuti
7. Naelo solidarnosti - ------------------------------ ? 8. Naelo apstarktnosti - valjanost mjenice ne ovisi od nekog pravnog posla,

ni ne zna se koji je to posao Mjenine radnje: 1. Akceptiranje mjenice Akcept se vri tako da trasat na samoj mjenici napie: priznajem ili prihvaam ili napie drugu rije koja ima to znaenje, a zatim se potpie. To znai da izdavalac mjenice (trasant) mjenicu popunjava, a trasat (akceptant) je potpie na opisani nain tada on postaje glavni dunik. Ako trasat prihvata (akceptira) mjenicu, onda taj akcept mora biti bezuvjetan, ali ga moe ograniiti na dio iznosa. Akceptom se trasat obavezuje da mjenicu plati po dospjelosti. Tuba protiv akceptanta nije uslovljena nikakvim protestom, jer on nije regresni nego glavni dunik. 2. Amortizacija mjenice Tu se podrazumijeva sudski vanparini postupak u kojem se donosi odluka o proglaenju izgubljene ili oteene mjenice nevaeom. Postupak amortizacije se pokree prijedlogom. Kada se mjenica amortizuje rjeenjem, raniji imalac moe da ima prava samo prema glavnom mjeninom duniku, to znai da rjeenje o amortizaciji mjenice ima karakter graansko - pravnog, a ne mjenino - pravnog dejstva. Ovo iz razloga to je amortizacijom prestao mjenino - pravni odnos. 3. Aval To je mjenina radnja. Moe ga dati svako lice. Moe biti djelimian ili potpun, a moe biti i vremenski ogranien. Avalista solidarno odgovara, a ako plati mjenicu stupa na mjesto honorata. Razlika izmeu mjenice i eka ek je sredstvo plaanja, a mjenica je sredstvo kreditiranja. Dodatne razlike su slijedee, jer ek/kod eka: ne mora se odrediti rok dospjelosti, glasi na donosioca, vue se na banku kao trasata, jer se smatra da ona ima tu pasivnu sposobnost, ne akceptira se,

1) 2) 3) 4)

96

5) 6) 7) 8) 9)

nema regresa zbog neakceptiranja, nema protesta; dospjeva po vienju, ne moe se umnoavati kao mjenica, ne moe se ni domicilirati (odrediti mjesto naplate).

Indosiranje Ono to je prenos potraivanja tj. cesija, to je ovdje inosiranje mjenice. Kada je na mjenici oznaeno "ne po naredbi" onda se ona ne indosira. Prenos se vri cesijom kao u graansko - pravnom odnosu. Indosament indosiranjem ne smije isticati nikakve uslove. Ako su stavljeni neki uslovi smatra se kao da nisu napisani. Prenos mora glasiti na prvu mjeninu svotu. Prenos se obavlja potpisivanjem, tj. davanjem izjave na poleini mjenice ili alonu da se mjenina svota isplati naznaenoj osobi, tj indosataru. Prenos mora glasiti na punu mjeninu svotu. Indosiranjem se prenose sva prava sadrana u mjenici na indosatara i on od mjeninog vjerovnika postaje regresni dunik. On solidarno odgovara za plaanje mjenice, ali i sam ima takva prava od svojih prethodnika. Mjenini prigovori, protesti i tube Mjenine tube su sredstvo za ostvarivanje prava mjeninih povjerilaca. Izmeu mjeninih tubi i tubi u graanskom pravu u sutini je razlika neznatna. Postoji vie vrsta mjeninih tubi: 1. Redovna mjenina tuba je ona koja se podnosi protiv glavnog mjeninog dunika. 2. Regresna tuba se podnosi protiv regresnih dunika i uz nju se, osim mjenice, prilae mjenini protest. 3. Tube trasata protiv trasanta, 4. Tuba trasanta protiv trasata zbog neisplate mjenine svote, 5. Tuba zbog povraaja mjenice, i 6. Tuba zbog neopravdanog obogaenja. EK ek, u smislu ovog zakona, predstavlja sredstvo plaanja. Subjekti eka su: Trasant (izdavalac eka), Trasat (banka preko koje se isplauje) i Remitent (korisnik). U ovom zakonu: 1) "Indosament" oznaava prijenos prava iz eka na novog imaoca eka, 2) "Odgovornost i plaanje" oznaava isplatu po vidjenju, isplatu cijele sume ili izvjesnog dijela jamstvom, 3) "Regres zbog neisplate" oznaava mognost ostvarivanja regresa protiv indosanta, trasanta i avaliste u slucaju odbijanja isplate eka, jednog od njih, 4) "Umnoavanje" oznaava mogunost izdavanja eka u zemlji i inozemstvu u dva ili vie istovjetnih primjeraka,

97

5) "Tuba iz temeljnog odnosa" je mogunost povrata eka redovnom parnicom protiv trasanta ili svoga neposrednog indosanta umjesto podizanja regresne tube. ek sadri: 1. oznaku za ek, napisanu u samom slogu isprave ili, ako je ova izdata na stranom jeziku, izraz koji na tome jeziku odgovara pojmu eka, 2. bezuvjetni uput da se plati odreena svota novca iz trasantovog pokria, 3. ime onoga koji treba platiti (trasat), 4. mjesto gdje treba platiti, 5. oznaku dana i mjesta izdavanja eka, 6. potpis onoga koji je ek izdao (trasant). ek koji je plativ u zemlji moe se trasirati samo na banku.ek plativ izvan zemlje moe se, prema zakonu mjesta plaanja, trasirati i na druga lica. ek moe glasiti na ime, po naredbi ili na donosioca. ek na ime koji sadri oznaku "ili na donosioca", odnosno drugi izraz koji isto znai, vrijedi kao ek na donosioca. Isto tako, ek bez oznake lica kojem se ima platiti (korisnik, remitent) vrijedi kao ek na donosioca. ek moe glasiti i na ime po naredbi samog trasanta. Ne vrijedi ek na donosioca u kome su trasant i trasat jedno isto lice. III INDOSAMENT ek na donosioca prenosi se jednostavnom predajom. Svaki drugi ek, iako i nije izriito trasiran po naredbi, prenosi se indosamentom. ek u kojem je trasant stavio rijeci: "ne po naredbi" ili drugi izraz koji znai isto, prenosi se samo u obliku i sa efektima obinog ustupanja (cesije). ek na donosioca moe se pretvoriti u ek na ime ili u ek po naredbi odgovarajuim punim indosamentom. Indosament mora biti bezuvjetan. Svaki uvjet koji bi bio stavljen smatra se kao da nije napisan. Djelimian indosament , kao i trasatov indosament, je nevaljan. Indosament "na donosioca" vrijedi kao bjanko indosament. Ko god, izuzimajui trasata, stavi na poleini eka izdatog na donosioca svoj potpis, ne ispisujui odredbu o indosamentu, odgovara kao trasantov avalista. ek ovim ne gubi osobinu eka na donosioca. Indosament na trasata vrijedi kao priznanica o isplati.

98

(ZAKON O UPRAVNOM POSTUPKU FBiH)

POJAM UPRAVNE STVARI I UPRAVNOG AKTA

Upravna stvar je pravna stvar o kakvoj konkretnoj situaciji koju nadleni organ autoritativno rjeava, neposrednom primjenom materijalnog propisa u upravnom postupku, a odnosi se na neko pravo, obavezu ili pravni interes graanina, pravnog lica i drugih stranaka. Upravni akt je akt kojim nadleni organ (organ uprave ili pravno lice sa javnim ovlatenjima) rjeava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca, pravnog lica i drugih stranaka u upravnom postupku.

NAELA UPRAVNOG POSTUPKA

1) Naelo vaenja zakona po ovom zakonu duni su postupati organi

2)

3)

4)

5)

6) 7)

uprave Federacije i organi uprave kantona, kao i gradske i opinske slube za upravu i drugi organi, kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujui propise, rjeavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima graana, pravnih lica ili drugih stranaka. Naelo posebnog postupka pojedina pitanja postupka za odreenu upravnu oblast mogu se samo izuzetno, posebnim zakonom, urediti drukije nego to su ureena ovim zakonom, ako je to nuno za drugaije postupanje u tim pitanjima, s tim da ne mogu biti suprotna naelima ovog zakona. Naelo supsidijarne primjene zakona ako je odreenim lex specialis zakonom propisan poseban postupak, postupa se po odredbama tog zakona, s tim da se po odredbama ZUP-a postupa u svim pitanjima koja nisu ureena posebnim zakonom. Naelo zakonitosti svi organi uprave i upravne organizacije dune su prilikom rjeavanja upravnih stvari da primjenjuju zakone i druge propise. Ovo naelo se odnosi i na institucije koje imaju javne ovlasti. Naelo zatite prava graana i zatita javnog interesa kada organi uprave i institucije koje imaju javna ovlaenja vode postupak i rjeavaju, duni su strankama omoguiti da to lake zatite i ostvare svoja prava, vodei pri tome rauna da ostvarivanje njihovih prava ne bude na tetu prava drugih lica, niti u suprotnosti sa zakonom utvrenim javnim interesom. Naelo efikasnosti organi uprave su duni po zahtjevima stranaka rjeavati u rokovima koji su propisani zakonom. Naelo materijalne istine prije donoenja rjeenja organ uprave duan je da utvrdi sve injenice koje su bitne za donoenje rjeenja.

99

8) Naelo sasluanja stranaka organ uprave je duan dopustiti strankama

da se izjasne o svim injenicama i dokazima koji su vani za donoenje rjeenja. 9) Naelo slobodne ocjene dokaza koje e injenice uzeti kao dokazane odluuje ovlateno slubeno lice po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i briljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. 10) Naelo samostalnosti u rjeavanju to znai da organ uprave, na osnovu utvrenih injenica i dokaza, samostalno donosi odluku, bez uticaja bilo koga. 11) Naelo prava na albu (naelo dvostepenosti) protiv rjeenja doneenog u prvom stupnju stranka ima pravo albe. Samo zakonom moe se propisati da u pojedinim upravnim stvarima alba nije doputena, i to ako se na drugi nain osigurava zatita prava i zakonitosti. Ako nema organa uprave drugog stupnja, alba protiv prvostepenog rjeenja moe se izjaviti samo kad je to zakonom predvieno. Tim zakonom odredie se i organ koji e rjeavati po albi. Pod uvjetima iz ovog zakona stranka ima pravo albe i kad prvostepeni organ nije u odreenom roku donio rjeenje o njenom zahtjevu. Protiv rjeenja doneenog u drugom stupnju alba nije doputena. 12) Naelo konanosti rjeenja rjeenje protiv koga se ne moe izjaviti alba, ali se moe pokrenuti upravni spor je konano rjeenje. 13) Naelo pravomonosti rjeenje protiv koga se ne moe izjaviti alba niti pokrenuti upravni spor je pravomono rjeenje (formalna pravosnanost). Kada se protiv rjeenja ne moe izjaviti alba niti pokrenuti upravni spor, a rjeenjem je priznato neko pravo ili utvrena neka obaveza, to za posljedicu ima da se o toj upravnoj stvari ne moe ponovo rjeavati, govorimo o materijalnoj pravosnanosti. I pravosnano rjeenje moe se izmjeniti, ponititi i ukinuti u sluajevima propisanim zakonom. 14) Naelo ekonominosti Postupak se treba voditi brzo i sa to manje trokova i gubitka vremena, vodei rauna da se pri tome prikupi sve to je potrebno za pravilno utvrivanje injenica potrebnih za donoenje zakonitog rjeenja. 15) Naelo pomoi neukoj stranci organ koji vodi postupak vodie rauna da neznanje i neukost stranke i drugih lica koja sudjeluju u postupku ne bude na tetu prava koja im po zakonu pripadaju. 16) Naelo upotrebe jezika i pisma ono znai da su u ravnopravnoj uportrebi bosanski i hrvatski jezik. Ovo naelo derogirano je Ustavnim amandmanima kojima je utvreno da su na teritoriji itave BIH u ravnopravnoj upotrebi sva tri jezika (bosanski, hrvatski i srpski). 17) Naelo upotrebe izraza "organ" pod organom koji vodi postupak, odnosno rjeava u upravnim stvarima, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se organi uprave i upravne ustanove, slube i institucije iz lana 1. ovog zakona, ako ZUP-om nije drugaije odreeno.

100

STVARNA I MJESNA NADLENOST ORGANA UPRAVE

Stvarna nadlenost u upravnom postupku odreuje se po propisima kojima se ureuje: a) odreena upravna oblast ili b) nadlenost pojedinih organa. Federalni organi uprave nadleni su: 1) ako se radi o upravnim stvarima iz iskljuive nadlenosti federacije, 2) ako se radi o zajednikoj nadlenosti izmeu federacije i kantona i 3) u onim stvarima u kojima je kanton jedan dio svojih nadlenosti prenio na federalnu vlast. Kantonalni organi uprave nadleni su:
1) ako se radi o zajednikoj nadlenosti izmeu federacije i kantona, 2) ako je federacija jedan dio svojih nadlenosti prenijela na kantone i 3) u onim stvarima koje su utvrene u kantonalnim zakonima i ako je

grad/opina jedan dio nadlenosti prenijela na kanton. Opinski i gradski organi uprave/slube nadleni su u upravnim stvarima koje su utvrene propisom grada/opine: a) ako je to propisano kantonalnim zakonom, b) ako je kanton prenio jedan dio svojih nadlenosti na opinu/grad i c) ako je federacija dio svojih nadlenosti prenijela na grad/opinu. Nijedan organ uprave, bez obzira na kojem je nivou vlasti, ne moe izvriti prenos dijela svoje nadlenosti u dogovoru sa drugim organom. Prenos nadlenosti se moe propisati samo zakonom. Ako se ne moe utvrditi stvarna nadlenost organa uprave, nadlean e biti onaj organ uprave koji je nadlean za organizaciju uprave. Mjesna nadlenost se odreuje: a) po federalnim propisima kojima su ureene federalne jedinice (kantoni), b) po propisima o teritorijalnoj podjeli opina, c) po propisima o organizaciji federalnih i kantonalnih organa uprave i d) po gradskim i opinskim propisima o organizaciji gradskih i opinskih slubi za upravu. Mjesna nadlenost se, takoer, odreuje: 1) u stvarima koje se odnose na nepokretnosti prema mjestu gdje se nepokretnost nalazi; 2) u stvarima koje se odnose na djelatnost nekog organa, poduzea (drutva), ustanove ili drugog pravnog lica prema mjestu njihovog sjedita; 3) u ostalim stvarima prema prebivalitu stranke. Kad ima vie stranaka, nadlenost se odreuje prema stranci prema kojoj je zahtjev upravljen. Ako stranka nema prebivalite u Federaciji, nadlenost se odreuje prema mjestu njenog boravita, a ako nema ni boravita prema mjestu njenog posljednjeg prebivalita, odn. boravita u Federaciji.

101

Ako se mjesna nadlenost ne moe odrediti po navedenim odredbama, ona se odreuje prema mjestu gdje je nastao povod za voenje postupka. Svaki organ je, tokom itavog postupka, duan da vodi rauna o svojoj nadlenosti (stvarnoj i mjesnoj).

SUKOB NADLENOSTI
Moe biti pozitivan i negativan. Za rjeavanje sukoba nadlenosti nadleni su:
1. Vrhovni sud FBiH - ako se radi o sukobu nadlenosti izmeu:

2. 3. 4.

5. 6.

a) federalnog i kantonalnog organa, b) organa uprave i institucija sa javnim ovlastima iz razliitih kantona. Vlada FBiH - ako se radi o sukobu nadlenosti izmeu federalnih organa uprave. Vlada kantona - nadlena je za sukob nadlenosti izmeu organa uprave istog kantona. Kantonalni sud - ako se radi o sukobu nadlenosti izmeu: a) organa uprave i institucije sa javnim ovlatenjima istog kantona b) organa uprave dvije opine u jednom kantonu Gradonaelnik - ako se radi o sukobu nadlenosti izmeu organa gradske uprave Opinski naelnik - ako se radi o sukobu nadlenosti izmeu opinskih slubi za upravu.

Kada rjeava o sukobu nadlenosti nadleni organ donosi rjeenje. Protiv tog rjeenja ne moe se izjaviti alba niti pokrenuti upravni spor, a tim rjeenjem utvruje se koji je organ nadlean i kome se predmet dostavlja na rjeavanje.

IZUZEE SLUBENE OSOBE

Zakon propisuje 2 vrste izuzea: 1. Obligatorno izuzee - postoji u sluaju: 1) ako je slubena osoba u predmetu u kome se vodi postupak sa strankom u krvnom srodstvu u pravoj liniji, a u pobonoj liniji do 4. stupnja, 2) ako je sa strankom u odnosu staraoca, staranika, usvojioca, usvojenika, 3) ako je u postupku koji je prethodio bila stranka, vjetak, punomonik i sl. 4) ako je slubena osoba u prvostepenom postupku uestvovala u voenju postupka ili u donoenju rjeenja. 2. Fakultativno izuzee - moe biti u sluaju ako stranka sumnja u nepristrasnost slubene osobe. Stranka mora pismeno traiti izuzee, a o izuzeu odluuje rukovodilac organa uprave. Ako se trai izuzee ministra, o izuzeu e odluivati Vlada.

102

STRANKA I NJENO ZASTUPANJE

Stranka je:
1. osoba po ijem je zahtjevu pokrenut postupak (tzv. aktivna stranka) ili 2. osoba protiv koje se vodi postupak (tzv. pasivna stranka), ili 3. osoba koja radi zatite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo da

uestvuje u upravnom postupku (tzv. zainteresovana stranka). Stranka u postupku moe biti:
1. svako fiziko i pravno lice, 2. organ uprave, udruenje graana i drugi koji nemaju svojstvo pravnog lica

mogu biti stranke u postupku, ako mogu biti nosioci prava i obaveza o kojima se rjeava u upravnom postupku, 3. tuitelj, pravobranitelj i drugi organi vlasti imaju u granicama svojih ovlatenja, prava i dunosti stranke ako su zakonom ovlateni da u upravnom postupku zastupaju javne interese, 4. sindikalna organizacija - ako se upravni postupak odnosi na kakvo pravo ili pravni interes slubenika i namjetenika u organima uprave, kao i radnika u poduzeu, ustanovi ili u drugom pravnom licu, Ombudsmen ne moe biti stranka u postupku, ali moe biti stranka ako pokrene upravni spor i prisustvovati voenju upravnog postupka. Procesna sposobnost i zakonski zastupnik Fizika osoba koja je potpuno poslovno sposobna moe sama obavljati radnje u postupku (procesna sposobnost). Za procesno nesposobnu fiziku osobu, radnje u postupku obavlja njegov zakonski zastupnik, koji se odreuje na osnovu zakona ili aktom nadlenog organa doneenog na osnovu zakona. Pravno lice obavlja radnje u postupku preko svog predstavnika, odnosno zakonskog zastupnika, koji se odreuje njegovim opim aktom, ako nije odreen zakonom. Organ uprave obavlja radnje u postupku preko zakonom odreenog predstavnika. U toku cijelog postupka organ koji vodi postupak e po slubenoj dunosti paziti da li osoba koja se pojavljuje kao stranka moe biti stranka u postupku i da li stranku zastupa njen zakonski zastupnik, odnosno predstavnik. Ako u toku postupka nastupi smrt stranke, postupak se moe obustaviti ili nastaviti, zavisno od prirode upravne stvari koja je predmet postupka. Ako prema prirodi stvari postupak ne moe da se nastavi, organ e obustaviti postupak zakljukom protiv kojeg je doputena posebna alba.

103

Privremeni zastupnik Organ koji vodi postupak postavit e stranci privremenog zastupnika u 2 sluaja: a) ako procesno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika, ili b) ako se neka radnja ima poduzeti protiv osobe ije je boravite nepoznato, i koja nema punomonika, ali pod uslovom da to trai hitnost predmeta, a postupak se mora provesti. Privremeni zastupnik e se postaviti i kad se ima izvriti radnja koja se ne moe odgoditi, a stranku, odnosno njenog punomonika ili zastupnika nije mogue pravovremeno pozvati. O tome e se stranka, punomonik ili zastupnik odmah obavijestiti. Zajedniki predstavnik Dvije ili vie stranaka mogu u istom predmetu istupati zajedniki. One su u takvom sluaju dune naznaiti ko e od njih istupati kao njihov zajedniki predstavnik, ili postaviti zajednikog punomonika. Organ koji vodi postupak e odrediti strankama koje u postupku uestvuju s istovjetnim zahtjevima da u odreenom roku naznae ko e ih izmeu njih predstavljati, ili da postave zajednikog punomonika o emu se donosi zakljuak. Protiv takvog zakljuka stranke imaju pravo posebne albe, ali alba ne odgaa izvrenje zakljuka. I u sluaju odreivanja zajednikog predstavnika, odnosno punomonika, svaka stranka zadrava pravo da istupa kao stranka u postupku, (daje izjave, samostalno izjavljuje albe i koristi dr. pravna sredstva). Punomonik Punomonik je fizika osoba koja poduzima odreene radnje u postupku za neku drugu osobu. Stranka, odnosno njen zakonski zastupnik moe odrediti punomonika koji e je zastupati u postupku. Radnje u postupku koje punomonik poduzima u granicama punomoi imaju isto pravno djelovanje kao da ih je poduzela sama stranka. I pored punomonika, sama stranka moe davati izjave. Stranka koja je prisutna kad njen punomonik daje usmenu izjavu moe neposredno poslije date izjave izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomonika. Ako u pismenim ili usmenim izjavama koje se tiu injenica postoji nesuglasnost izmeu izjava stranke i njenog punomonika, organ koji vodi postupak cijenit e obje izjave. Punomonik moe biti svaka osoba koja je potpuno poslovno sposobna, osim osobe koja se bavi nadripisarstvom. Punomo se moe dati pismeno, ili usmeno na zapisnik koji sainjava slubena osoba organa koji vodi postupak.

104

Iznimno, slubena osoba koja vodi postupak moe dopustiti da u ime stranke, kao njen punomonik, izvri odreenu radnju osoba koja nije podnijela punomo (lan porodice i dr.), ali e istovremeno narediti toj osobi da naknadno podnese punomo za tu radnju. Punomo se moe dati za cio postupak ili samo za pojedine radnje, a moe se i vremenski ograniiti. Punomo ne prestaje smru stranke, gubitkom njene procesne sposobnosti ili promjenom njenog zakonskog zastupnika, ali pravni sljedbenik stranke, odnosno njen novi zakonski zastupnik moe opozvati raniju punomo. Stranci e se dozvoliti da u stvarima za koje se trai struno poznavanje pitanja u vezi s predmetom postupka dovede strunu osobu koja e joj davati obavjetenja i savjete (struni pomaga). Ova osoba ne zastupa stranku.

KOMUNICIRANJE ORGANA I STRANAKA

Podnesci Pod podnescima se podrazumijevaju zahtjevi, obrasci za automatsku obradu podataka, prijedlozi, prijave, molbe, albe, prigovori i dr. priopenja kojima se pojedinci obraaju organima. Podnesci se, po pravilu, predaju neposredno ili alju potom pismeno, ili se usmeno priopavaju na zapisnik kod organa, a mogu se izjavljivati i faksom ili telegrafski. Kratka i hitna priopenja mogu se davati i telefonski, ako je to po prirodi stvari mogue. Organ koji je nadlean za prijem podneska, odnosno usmenog priopenja, duan je primiti podnesak koji mu se predaje, odnosno uzeti na zapisnik usmeno priopenje i izdati potvrdu o prijemu podneska. Ako organ nije nadlean za prijem pismenog podneska, slubena osoba ovog organa e upozoriti na to podnosioca i uputiti ga da taj podnesak preda organu nadlenom za prijem. Ako podnosilac i pored toga zahtijeva da se njegov podnesak primi, slubena osoba je duna primiti takav podnesak. Ako organ utvrdi da nije nadlean za postupanje po takvom podnesku, a poznato mu je koji je organ nadlean, bez odlaganja e takav podnesak dostaviti nadlenom organu i o tome obavjestiti podnosioca. Ako organ utvrdi da nije nadlean za rad po takvom podnesku, a nije mu poznato ni koji je organ nadlean, donijet e zakljuak kojim e odbaciti podnesak zbog nenadlenosti i zakljuak odmah dostaviti stranci. Ako organ potom dobije tubu za pokretanje upravnog spora, tubu e bez odgaanja dostaviti nadlenom sudu, o emu e pismeno obavijestiti podnosioca tube. Podnesak mora biti razumljiv i sadravati sve to je potrebno da bi se po njimu moglo postupiti. Ako podnesak sadri neki formalni nedostatak, ili je nerazumljiv ili nepotpun, ne moe se samo zbog toga odbaciti. Organ koji je primio takav podnesak duan je uiniti one radnje koje e osigurati da se nedostaci otklone i odredit e podnosiocu rok u kome je duan da to uini.

105

Ako podnosilac ne otkloni nedostatke u odreenom roku, smatrat e se da podnesak nije ni podneen. O tome e organ donijeti zakljuak protiv koga se moe izjaviti posebna alba. Pozivanje Organ koji vodi postupak ovlaten je da poziva osobu ije je prisustvo u postupku potrebno, a koja boravi na njegovom podruju. Pozivanje se vri pismenim putem, ako posebnim propisima nije predvien drugi nain pozivanja, vodei rauna da to bude u najpogodnije vrijeme za pozvanog. Samo izuzetno se moe upititi poziv za dolazak nou. Poziv obavezno sadri: 1. naziv organa koji poziva, 2. podatke o pozivanom, 3. predmet u kojem se poziva i u kojem svojstvu, 4. da li je duna doi lino ili moe i punomonik, te 5. naznaku da je duna obavijestiti organ o eventualnoj nemogunosti dolaska, uz upozorenje o posljedicama neodazivanja. Pozvana osoba duna je da se odazove pozivu. Ako je pozvana osoba zbog bolesti ili kog drugog opravdanog razloga sprijeena da doe, duna je odmah po prijemu poziva o tome izvijesititi organ koji je izdao poziv. Ako se osoba kojoj je poziv lino dostavljen ne odazove pozivu, a izostanak ne opravda, moe biti privedena, ako je njeno prisustvo potrebno, a pored toga i kanjena novanom kaznom do 50 KM. Ako su zbog neopravdanog izostanka pozvane osobe nastali trokovi u postupku, moe se odrediti da te trokove snosi osoba koja je izostala. Zapisnik u upravnom postupku Zapisnik u upravnom postupku je dokaz o toku i sadrini radnje postupka i datih izjava. On ima karakter javne isprave, ukoliko je sastavljen prema zakonu i ukoliko ima sve elemente propisane zakonom. Zapisnik se obavezno sastavlja o usmenoj raspravi, ali i o svakoj drugoj vanijoj radnji u upravnom postupku. O manje vanim radnjama i izjavama stranaka i treih osoba, koje bitno ne utiu na rjeenje stvari, o upravljanju toka postupka, o saopenjima i usmenim uputstvima, nee se sastavljati zapisnik, ve e se u samom spisu sastaviti slubena zabiljeka, koju potpisuje slubena osoba koja ju je sastavila, uz oznaku datuma. Ne mora se sastavljati zapisnik ni o onim usmenim zahtjevima stranke o kojima se odluuje po skraenom postupku, a kojima se udovoljava. Zapisnik sadri: 1. naziv organa, 2. broj, datum, vrijeme i mjesto sainjavanja, 3. imena slubenih osoba, 4. predmet, 5. osobe koje su prisutne, 6. izjave stranaka, svjedoka, vjetaka tj. sadraj svih provedenih radnji.

106

U zapisniku se nita ne smije precrtavati, dodavati, a ako ima vie stranica numeriu se. Sve stranke koje su uestvovale u postupku potpisuju se na kraju, a ako odbijaju da potpiu i to se konstatuje u zapisnik. Zapisnik ima snagu javne isprave bez obzira da li stranka ima primjedbi na isti ili ne. Dozvoljeno je dokazivati netanost zapisnika. Kad u upravnom postupku rjeava kolegijalni organ, o vijeanju i glasanju sastavlja se poseban zapisnik. Kad je u postupku u vezi sa albom jednoglasno odlueno, ne mora se sastavljati zapisnik o vijeanju i glasanju, ve se o tome moe sastaviti samo slubena zabiljeka u spisu. U zapisnik o vijeanju i glasanju upisuje se, pored podataka o linom sastavu kolegijalnog organa, oznaenje predmeta o kome je rije i kratak sadraj onoga to je rijeeno, kao i odvojena miljenja ako ih je bilo. Razgledanje spisa i obavjetavanje o toku postupka Stranke imaju pravo da razgledaju spise predmeta i da ih o svom troku fotokopiraju, a organ je obavezan to omoguiti. Spisi se razgledaju i prepisuju/ fotokopiraju pod nadzorom odreene slubene osobe. Ovo pravo ima svaka osoba koja uini vjerovatnim svoj pravni interes. Ne mogu se razgledati ni prepisivati:
1. zapisnik o vijeanju i glasanju, 2. slubeni referati i nacrti rjeenja, 3. kao ni drugi spisi koji se vode kao povjerljivi: a) ako bi se time mogla osujetiti svrha postupka, ili b) ako se to protivi javnom interesu ili opravdanom interesu jedne

stranke ili treih osoba. Stranka i svaka druga osoba koja uini vjerovatnim svoj pravni interes u predmetu, kao i zainteresirani organi, imaju pravo da se obavjetavaju o toku postupka.

DOSTAVLJANJE PISMENA
Nain dostavljanja pismena Dostavljanje pismena (poziva, rjeenja, zakljuaka i drugih slubenih spisa) vri se putem pote ili ga vri organ preko svoje slubene osobe. Osoba kojoj pismeno treba da se dostavi moe biti pozvana radi prijema pismena samo izuzetno, kad to zahtijeva priroda ili znaaj pismena koje se ima uruiti. Dostavljanje se vri samo radnim danom, i to danju. Dostavljanje se vri, po pravilu, u stanu ili na radnom mjestu, a advokatu u njegovom advokatskom uredu.

107

Obavezno lino dostavljanje pismena Dostavljanje se mora izvriti lino osobi kojoj je pismeno namijenjeno: 1) kad je takvo dostavljanje odreeno zakonom ili drugim propisom, 2) kad od dana dostavljanja poinje tei rok koji se po zakonu ne moe produavati, ili 3) kad to odredi organ (slubena osoba), koja je naredila dostavljanje. Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima osobno izvriti ne zatekne u stanu, odnosno na radnom mjestu, dostavlja e se raspitati kad i na kom mjestu ga moe nai, pa e mu kod nekog od odraslih lanova njegovog domainstva ili komije, ako on na to pristane, ostaviti pismeno obavjetenje da odreeni dan i sat bude u svom stanu, odnosno na radnom mjestu, radi primanja pismena. Ako i poslije toga dostavlja ne zatekne osobu kojoj se dostavljanje ima izvriti, dostavlja e predati pismeno nadlenom organu opine na ijem se podruju nalazi boravite osobe kojoj se dostavljanje vri, ili poti u mjestu njenog boravita, ako se dostavljanje vri preko pote. Na vratima stana osobe kojoj se dostavljanje ima izvriti dostavlja e pribiti pismeno saopenje u kojem je naznaeno gdje se pismeno nalazi. Na saopenju i na samom pismenu, dostavlja e naznaiti razlog ovakvog dostavljanja, kao i datum kad je saopenje pribio na vrata, i staviti svoj potpis. Dostavljanje se smatra izvrenim kad je saopenje pribijeno na vrata, s tim da oteenje ili unitenje ovog saopenja izvreno nakon pribijanja na vratima nema uticaja na valjanost dostavljanja. O dostavljanju na opisani nain, obavijestit e se organ koji je naredio dostavljanje. Posredno dostavljanje pismena Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima izvriti ne zatekne u svom stanu, dostavljanje se vri predajom pismena nekom od odraslih lanova njegovog domainstva, a ako se ni oni ne zateknu u stanu, pismeno se moe predati komiji, ako on na to pristane. Ako se dostavljanje vri na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta osoba se tu ne zatekne, dostavljanje se moe izvriti osobi koja je na istom mjestu zaposlena, ako ona pristane da primi pismeno. Ako se utvrdi da je osoba kojoj se dostavljanje ima izvriti odsutna, pismeno e se vratiti organu koji ga je izdao, uz naznaenje gdje se odsutna osoba nalazi. Ako je boravite osobe kojoj se dostavlja i pored istraivanja ostalo nepoznato, organ koji je izdao pismeno postavit e toj osobi privremenog zastupnika i njemu e predati pismeno. Ako se dostavljanje ne moe izvriti nekom od odraslih lanova njegovog domainstva odnosno komiji, ili ako osoba kojoj je pismeno upueno, odnosno odrasli lan njegovog domainstva bez zakonskog razloga odbije da primi pismeno, a nije utvreno da je osoba kojoj se dostavljanje ima izvriti odsutna,

108

dostavlja e predati pismeno nadlenom organu opine na ijem se podruju nalazi boravite osobe kojoj se dostavljanje vri, ili poti u mjestu njenog boravita, ako se dostavljanje vri preko pote. Na vratima stana osobe dostavlja e pribiti pismeno saopenje u kojem je naznaeno gdje se pismeno nalazi. Na saopenju i na samom pismenu dostavlja e naznaiti razlog ovakvog dostavljanja, kao i datum kad je saopenje pribio na vrata, i staviti svoj potpis. Dostavljanje se smatra izvrenim kad je saopenje pribijeno na vrata, a njegovo naknadno oteenje/ unitenje nema uticaja na valjanost dostavljanja. O dostavljanju na ovaj nain, obavijestit e se organ koji je naredio dostavljanje. Posebni sluajevi dostavljanja pismena
1. Dostavljanje pismena zakonskom zastupniku i punomoniku - Ako vie

2.

3.

4.

5. 6.

7. 8.

stranaka imaju zajednikog zakonskog zastupnika/punomonika -dostavljanje se za sve njih vri tom zakonskom zastupniku/punomoniku. Dostavljanje pismena punomoniku za primanje pismena - Kad stranka pismeno obavijesti organ koji vodi postupak, da je ovlastila odreenu osobu kojoj se imaju vriti sva dostavljanja za nju, organ je obavezan sva dostavljanja vriti ovom punomoniku. Dostavljanje pismena organima vlasti, poduzeima, ustanovama i dr. pravnim licima - Dostavljanje se vri predajom pismena slubenoj osobi odn. osobi odreenoj za primanje pismena tih organa, odnosno pravnog lica. Ako dostavlja u toku radnog vremena ne nae osobu odreenu za primanje pismena, predaja pismena se moe izvriti ma kojoj osobi zaposlenoj u tom organu, koja se zatekne u njihovim prostorijama. Dostavljanje pismena osobama u inozemstvu, stranim dravama, meunarodnim org. i osobama u FBiH koje uivaju diplomatski imunitet obavlja se preko MIP-a BiH. Dravljanima FBiH koji se nalaze u inozemstvu - dostavljanje se obavlja preko diplomatsko-konzularnih predstavnitava BiH u inozemstvu. Vojnim osobama i pripadnicima policije - dostavljanje pismena se moe vriti i preko njihove komande, odnosno organa ili pravnog lica u kojima su zaposleni. Osobama koje su liene slobode - dostavljanje se vri preko uprave ustanove u kojoj se nalaze. Dostavljanje pismena javnim priopenjem - Dostavljanje pismena e se izvriti javnim priopenjem na oglasnoj tabli organa koji je pismeno izdao, pri emu se smatra da je dostavljanje pismena izvreno poslije isteka 15. dana od dana isticanja priopenja na oglasnoj tabli u 2 sluaja: a) ako se radi o osobi ili vie osoba koje organu nisu poznate ili koje se ne mogu odrediti, b) kad su stranka ili njen zakonski zastupnik u toku postupka promijenili svoje prebivalite ili stan, bez obavijetavanja organa koji vodi postupak, a dostavlja i pored istraivanja ne moe saznati kuda su se odselili, organ e odrediti da se sva daljnja

109

dostavljanja pismena u postupku za tu stranku vre pribijanjem pismena na oglasnoj tabli organa koji vodi postupak. Pored objavljivanja na oglasnoj tabli, organ moe objaviti priopenje u novinama, odnosno u drugim sredstvima javnog informiranja. Dostavnica Dostavnica (potvrda o dostavljanju) predstavlja dokaz o izvrenom dostavljanju pismena. Na dostavnici se upisuje datum dostavljanja i potpisuju je primalac i dostavlja. Ako primalac odbije da potpie dostavnicu, dostavlja e to zabiljeiti na dostavnici i ispisati slovima datum predaje, i time se smatra da je dostavljanje izvreno.

ROKOVI
Postoje 2 vrste rokova:
1. zakonski - oni su prekluzivni i ne mogu se pomijerati; 2. slubeni - odreuje ih slubena osoba koja vodi postupak i oni se mogu

produiti na molbu zainteresirane osobe koja podnese molbu prije isteka roka ili 3 dana po isteku roka, ako postoje opravdani razlozi za produenje, o emu se sainjava slubena zabiljeka u spisu; Rokovi se odreuju na dane, mjesece i godine. Teku od slijedeeg dana od dana prijema pismena. Na poetak rokova ne utie nedelja i neradni dan, ali na zavretak utie.

POVRAT U PREANJE STANJE

Stranci koja je iz opravdanih razloga propustila da u roku izvri neku radnju u postupku, pa je usljed tog proputanja iskljuena od vrenja ove radnje, dozvolit e se, po njenom prijedlogu, povrat u preanje stanje. Stranka je duna da u prijedlogu za povrat u preanje stanje iznese okolnosti zbog kojih je bila sprijeena da u roku izvri proputenu radnju i da te okolnosti uini bar vjerovatnim. Ako se povrat u preanje stanje trai zbog toga to je proputeno da se podnese kakav podnesak, prijedlogu treba priloiti i taj podnesak. Prijedlog za povrat u preanje stanje podnosi se u roku od 8 dana raunajui od dana kad je prestao razlog koji je prouzrokovao proputanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za proputanje, onda od dana kad je to saznala. Poslije isteka 3 mjeseca od dana proputanja ne moe se traiti povrat u preanje stanje. Ne moe se traiti povrat zbog proputanja ovog roka. Prijedlog za povrat u preanje stanje podnosi se organu kod koga je trebalo izvriti proputenu radnju. O prijedlogu odluuje zakljukom organ kod

110

koga je trebalo izvriti proputenu radnju. Neblagovremeno podneen prijedlog odbacit e se bez daljnjeg postupka. O podnesenom prijedlogu za povrat, izjanjava se suprotna stanka, osim ako su injenice na kojima se prijedlog zasniva ope poznate. Protiv zakljuka kojim se dozvoljava povrat nije doputena alba, a protiv zakljuka kojim je odbijen prijedlog za povrat doputena je posebna alba samo ako je zakljuak donio prvostepeni organ, a ako je zakljuak donio drugostepeni organ, alba nije dozvoljena. Kad je povrat u preanje stanje dozvoljen, postupak se vraa u ono stanje u kome se nalazio prije proputanja, a ponitavaju se sva rjeenja i zakljuci koje je organ donio u vezi s proputanjem.

ODRAVANJE REDA
Slubena osoba koja rukovodi radnjom postupka duna je da se stara o odravanju reda pri radu. S tim ciljem slubena osoba je ovlatena da opominje osobe koje smetaju rad organa i da odreuje mjere potrebne da se red odri o emu se u spisu sainjava slubena zabiljeska.Osoba koja prisustvuje nekoj radnji postupka ne smije nositi oruje ili opasno orue. Osoba koja i pored opomene ometa rad ili uini nepristojnost pri vrenju radnje postupka ili nee da odloi oruje od nosno orue, moe biti udaljena. Osoba koja uestvuje u radnji postupka moe biti udaljena tek poto je prethodno bila opomenuta da e biti udaljena i poto su joj bile predoene pravne posljedice takve mjere. Udaljenje zbog naruavanja reda ili zbog nepristojnosti, ili noenja oruja ili opasnog orua, izrie slubena osoba koja rukovodi radnjom postupka. Ako bude udaljena stranka koja nema punomonika, ili ako bude udaljen punomonik iji vlastodavac nije prisutan, slubena osoba koja rukovodi radnjom postupka pozvat e osobu koja se udaljava da postavi svog punomonika. Ako pozvana osoba to ne uini, slubena osoba moe odgoditi radnju na troak osobe koja je odbila da postavi svog punomonika, a moe mu i sama postaviti punomonika ako je to potrebno. Ko u radnji postupka tee narui red ili uini krupniju nepristojnost, moe se, pored udaljenja, kazniti novanom kaznom do 50 KM. Protiv zakljuka o kazni moe se izjaviti posebna alba. alba protiv zakljuka o novanoj kazni zbog naruavanja reda ne odgaa izvrenje te kazne.

TROKOVI POSTUPKA
Izdaci u gotovom novcu organa koji vodi postupak, kao to su: putni trokovi slubenih osoba, izdaci za svjedoke, vjetake, tumae, uviaj, oglase i sl., a koji su nastali provoenjem postupka po nekoj upravnoj stvari, padaju, po pravilu, na teret onoga koji je cio postupak vodio. Kad osoba koja uestvuje u postupku prouzrokuje svojom krivicom ili obijeu trokove pojedinih radnji u postupku, duna je da snosi te trokove.

111

Kad je postupak koji je pokrenut po slubenoj dunosti okonan povoljno po stranku, trokove postupka snosi organ koji je postupak pokrenuo. Svaka stranka snosi, po pravilu, sama svoje trokove prouzrokovane postupkom, kao to su: trokovi dolazenja, izgubljenog vremena, izdaci na takse, za pravno zastupanje i struno pomaganje. Kad u postupku uestvuju dvije ili vie stranaka sa suprotnim interesima, stranka koja je izazvala postupak, a na iju je tetu postupak okonan, duna je da protivnoj stranci naknadi opravdane trokove koji su toj stranci nastali uestvovanjem u postupku. Ako je u takvom sluaju neka od stranaka djelimino uspjela sa svojim zahtjevom, ona je duna da naknadi protivnoj stranci trokove srazmjerno dijelu svog zahtjeva s kojim nije uspjela. Ako se postupak pokree po zahtjevu stranke, a sa sigurnosu se moe predvidjeti da e izazvati izdatke u gotovom novcu (u vezi s uviajem, vjetaenjem, dolaskom svjedoka i sl.), organ koji vodi postupak moe zakljukom odrediti da stranka unaprijed poloi potreban iznos za pokrie tih trokova. Ako stranka ne poloi taj iznos u odreenom roku, organ moe odustati od izvoenja tih dokaza ili obustaviti postupak, osim ako se produenje postupka mora nastaviti zbog javnog interesa. U rjeenju kojim se postupak zavrava, organ koji donosi rjeenje odreuje ko snosi trokove postupka, njihov iznos i kome se i u kom roku imaju isplatiti. Ako organ u rjeenju ne odlui o trokovima, navest e se da e se o trokovima donijeti poseban zakljuak. Svjedoci, vjetaci, tumai (prevoditelji) i slubene osobe imaju pravo na naknadu trokova putovanja i izdataka izazvanih boravljenjem u mjestu radi izvrenja tih radnji, s tim da tim osobama pripada i naknada izgubljene zarade, ako za to vrijeme ne ostvaruju zaradu na osnovu radnog odnosa. Pored naknade, vjetaci i tumai imaju pravo i na posebnu nagradu. Zahtjev za naknadu odnosno nagradu duni su svjedoci, vjetaci i tumai postaviti pri sasluanju, tumaenju (prevoenju), odnosno davanju vjetakovog miljenja. Naknade trokova, izdataka i izgubljene zarade svjedocima, vjetacima i tumaima, odnosno posebne nagrade vjetacima i tumaima, nain naplate i isplate tih naknada i nagrada, kao i osloboenje od plaanja trokova regulie se propisom Vlade Federacije za trokove pred federalnim organima na prijedlog federalnog ministra pravde, a propisom vlade kantona za trokove pred kantonalnim organima i opinskim i gradskim slubama za upravu. Organ koji vodi postupak moe osloboditi stranku snoenja trokova u cijelosti ili djelomino, ako utvrdi da ona ne moe podnijeti trokove bez tete po nuno izdravanje sebe i svoje porodice. Oslobaanje od snoenja trokova odnosi se na oslobaanje od taksa, izdataka organa koji vodi postupak, kao to su putni trokovi slubenih osoba, izdaci za svjedoke, vjetake, tumae, uviaj, oglase i sl. Organ koji vodi postupak moe u toku postupka ukinuti zakljak o oslobaanju od snoenja trokova ako utvrdi da vie ne postoje razlozi zbog kojih je stranka bila osloboena snoenja trokova.

112

PRVOSTEPENI POSTUPAK
POKRETANJE POSTUPKA Upravni postupak pokree nadleni organ po slubenoj dunosti ili povodom zahtjeva stranke. Nadleni organ e pokrenuti postupak po slubenoj dunosti:
1. kad to odreuje zakon ili na zakonu zasnovan propis ili 2. kad utvrdi da radi zatite javnog interesa treba pokrenuti upravni

postupak. Ako nadleni organ povodom stavljenog zahtjeva stranke utvrdi da po vaeim propisima nema uvjeta za pokretanje postupka, donijet e o tome zakljuak, kojim e se podneeni zahtjev odbaciti kao preuranjen. Protiv tog zakljuka doputena je posebna alba. Upravni postupak je pokrenut im je nadleni organ izvrio ma koju radnju radi voenja postupka. Upravni postupak se okonava na 2 naina:
1. rjeenjem (ako se rjeava o upravnoj stvari u meritumu) i 2. zakljukom (za procesne radnje).

Spajanje stvari u jedan postupak Kad je rije o pravima i obavezama vie stranaka, ili kad je jedna stanka postavila vie zahtjeva, a prava ili obaveze stranaka zasnivaju se na istom ili slinom injeninom stanju i na istom pravnom osnovu i ako je organ koji vodi postupak u pogledu svih predmeta stvarno i mjesno nadlean, moe se pokrenuti i voditi jedan postupak. O voenju jednog postupka u ovakvim sluajevima nadleni organ e donijeti poseban zakljuak, protiv koga se moe izjaviti alba, osim ako je zakljuak donio drugostepeni organ. Izmjena zahtjeva Poto je postupak pokrenut, stranka moe do donoenja prvostepenog rjeenja: 1. proiriti postavljeni zahtjev, ili 2. umjesto ranijeg zahtjeva postaviti drugi (pod uvjetom da se takav zahtjev zasniva na bitno istom injeninom stanju), bez obzira na to da li se proireni ili izmijenjeni zahtjev zasniva na istom pravnom osnovu.

113

Ako organ koji vodi postupak ne dozvoli proirenje ili izmjenu zahtjeva, donijet e o tome zakljuak. Protiv takvog zakljuka doputena je posebna alba. Odustanak od zahtjeva Stranka moe odustati od svog zahtjeva u toku cijelog postupka. Kad je postupak pokrenut povodom zahtjeva stranke, a stranka odustane od svog zahtjeva, organ koji vodi postupak donijet e zakljuak kojim se postupak obustavlja. O tome e biti obavijetena protivna stranka, ako je ima. Ako je dalje voenje postupka potrebno u javnom interesu, ili ako to zahtijeva protivna stranka, nadleni organ e produiti voenje postupka. Kad je postupak pokrenut po slubenoj dunosti organ moe obustaviti postupak. Ako postupak u istoj stvari moe biti pokrenut i po zahtjevu stranke, on e se nastaviti ako stranka to zahtijeva. Protiv zakljuka kojim se obustavlja postupak doputena je posebna alba. Stranka odustaje od svog zahtjeva podnoenjem pismene izjave koju daje organu koji vodi postupak ili usmeno na zapisnik kod tog organa. Dok organ koji vodi postupak ne donese zakljuak o obustavljanju postupka i ne dostavi ga stranci, stranka moe opozvati svoj odustanak od zahtjeva. Stranka moe odustati od postupka (zahtjeva) ak i ako je podnijela albu, ali do donoenja II stepenog rjeenja. U tom sluaju organ e donijeti zakljuak o obustavi i ponititi doneseno prvostepeno rjeenje. Poravnanje Ako u postupku uestvuju dvije ili vie stranaka sa suprotnim zahtjevima, slubena osoba koja vodi postupak nastojat e u toku cijelog postupka da se stranke poravnaju, potpuno ili u pojedinim spornim takama. Poravnanje mora biti uvijek jasno i odreeno, i ne smije biti na tetu javnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa treih osoba, na ta slubena osoba pazi po slubenoj dunosti. Poravnanje se upisuje u zapisnik. Poravnanje je zakljueno kad stranke, poslije proitanog zapisnika o poravnanju, potpiu zapisnik. Poravnanje ima snagu izvrnog rjeenja doneenog u upravnom postupku. Organ pred kojim je zakljueno poravnanje donijet e zakljuak kojim e se postupak obustaviti.

POSTUPAK DO DONOENJA RJEENJA

Prije donoenja rjeenja imaju se utvrditi sve injenice i okolnosti koje su znaajne za donoenje rjeenja i strankama omoguiti da ostvare i zatite svoja prava i pravne interese, o emu se stara slubena osoba koja vodi postupak. Ovo se moe izvriti u: 1. skraenom postupku ili

114

2. posebnom ispitnom postupku.

Skraeni postupak Organ moe po skraenom postupku rijeiti stvar neposredno, pod uslovom: 1. ako je stranka iznijela sve injenice i uz zahtjev dostavila dokaze iz kojih se moe utvrditi da su ispunjenje pretpostavke da se donese rjeenje, ili se radi o opepoznatim injenicama ili injenicama poznatim organu, ili 2. ako organ na osnovu slubenih podataka s kojima raspolae moe da donese rjeenje, a nije potrebno sasluanje stranke ili 3. ako se radi o poduzimanju nekih hitnih mjera, u opem interesu, koje se ne mogu odgaati, a injenice na kojima se zasniva rjeenje su bar uinjene vjerovatnim ili 4. kada je predvieno propisom da se stvar moe rijeiti na osnovu injenica koje nisu u potpunosti dokazane ili su posredno dokazane, a iz svih okolnosti proizilazi da se zahtjevu stranke ima udovoljiti. Rok za donoenje ovog rjeenja je 15 dana od dana podnoenja zahtjeva. Poseban ispitni postupak Poseban ispitni postupak se provodi kada organu nisu dovoljni dokazi koje je stranka podnijela, odnosno kad nisu dovoljne injenice sa kojima organ raspolae, nego je potrebno:
a) da se sasluaju stranke, ili b) da se angauju vjetaci, ili c) da se provedu i neke druge radnje koje su neophodne da organ rjei

odreenu upravnu stvar. Rok za donoenje ovog rjeenja je 30, odnosno 60 dana. Tok posebnog ispitnog postupka odreuje slubena osoba koja vodi postupak. Stranka ima pravo da uestvuje u ispitnom postupku i da daje potrebne podatke i brani svoja prava i interese, moe da iznosi injenice i pobija tanost navoda koji se ne slau s njenim navodima. Slubena osoba koja vodi postupak duna je da prui mogunost stranci: 1. da se izjasni o svim okolnostima i injenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima i ponuenim dokazima, 2. da uestvuje u izvoenju dokaza i da postavlja pitanja drugim strankama, svjedocima i vjetacima preko slubene osobe koja vodi postupak, kao i 3. da se upozna s rezultatom izvoenja dokaza i da se o tome izjasni.

115

Nadleni organ ne moe donijeti rjeenje prije nego to stranci prui mogunost da se izjasni o injenicama i okolnostima na kojima treba da se zasniva rjeenje, a o kojima stranci nije bila data mogunost da se izjasni. Prethodno pitanje Pitanje bez ijeg se rjeavanja ne moe rijeiti sama upravna stvar, a to pitanje ini samostalnu pravnu cjelinu, za ije je rjeenje nadlean sud ili neki drugi organ, nazivamo prethodnim pitanjem Ako organ koji vodi postupak naie na prethodno pitanje, on moe: a) sam raspraviti to pitanje, ili b) postupak prekinuti dok nadleni organ to pitanje ne rijei. Ako je organ raspravio prethodno pitanje, rjeenje takvog pitanja ima pravno djelovanje samo u stvari u kojoj je to pitanje rijeeno. U pitanju postojanja krivinog djela i krivine odgovornosti uinioca, organ koji vodi postupak vezan je pravomonom presudom krivinog suda kojom je optueni oglaen krivim. Organ koji vodi postupak mora prekinuti postupak kad se prethodno pitanje odnosi: 1. na postojanje krivinog djela, 2. na postojanje braka, 3. na utvrivanje oinstva, te 4. u drugim sluajevima kada je to zakonom odreeno. Ako se postupak vodi po zahtjevu stranke, a organ naie na prethodno pitanje, on moe zakljukom naloiti stranci da kod nadlenog organa ili suda pokrene rjeavanje tog pitanja u odreenom roku, te da je u tom smislu duna organu dostaviti dokaz. Ako stranka ne postupi po tom zakljuku, smatrae se da je od zahtjeva odustala, te e se donijeti zakljuak o obustavi postupka. Postupak prekinut zbog rjeavanja prethodnog pitanja kod nadlenog organa nastavie se poto rjeenje doneeno o tom pitanju postane konano. Usmena rasprava Slubena osoba koja vodi postupak, na svoju inicijativu ili na prijedlog stranke, odreuje usmenu raspravu u svakom sluaju kad je to korisno za razjanjenje stvari, a mora je odrediti:
1. u stvarima u kojima uestvuju 2 ili vie stranaka s protivnim interesima, ili 2. kad se ima izvriti uviaj ili sasluanje svjedoka ili vjetaka.

Usmena rasprava ima dva cilja:

1. utvrivanje injenica i 2. pruanje mogunosti strankama da tite svoja prava i interse.

116

Usmena rasprava je javna, i na njoj najvie dolaze do izraaja neka od naela upravnog postupka (naela: materijalne istine, sasluanja stranaka, pomo neukoj stranci, efikasnosti i ekonominosti, upotreba jezika i pisma i dr.). Slubena osoba koja vodi postupak moe iskljuiti javnost za cijelu usmenu raspravu ili samo za jedan njen dio ako to zahtijevaju razlozi morala ili javne sigurnosti, ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja usmene rasprave, ako treba da se raspravlja o odnosima u nekoj obitelji, ako treba da se raspravlja o okolnostima koje predstavljaju slubenu, poslovnu, profesionalnu, naunu ili umjetniku tajnu. O iskljuenju javnosti donosi se zakljuak, koji mora biti obrazloen i javno objavljen. Pri priopavanju rjeenja javnost se ne moe iskljuiti. Iskljuenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove punomonike i strune pomagae. Slubena osoba koja vodi postupak duna je da na poetku usmene rasprave utvrdi koje su od pozvanih osoba prisutne, a za odsutne da provjeri da li su im pozivi pravilno dostavljeni. Ako neka od stranaka koja jo nije sasluana nije dola na raspravu, a nije utvreno da joj je poziv pravilno dostavljen, slubena osoba koja vodi postupak odgodit e raspravu, osim u sluaju kad je usmena rasprava na vrijeme objavljena javnom objavom. Ako na usmenu raspravu ne doe stranka po ijem je zahtjevu postupak pokrenut, mada je uredno pozvana, a iz cjelokupnog stanja stvari se moe pretpostaviti da je stranka zahtjev povukla, tj. od njega odustala, slubena osoba koja vodi postupak obustavie postupak. Ako stranka protiv koje je pokrenut postupak neopravdano izostane, mada je uredno pozvana, slubena osoba moe provesti raspravu i bez nje, a moe na njen troak i odgoditi usmenu raspravu, ako je to potrebno radi pravilnog rjeenja stvari. Na usmenoj raspravi treba da se pretrese i utvrdi ono to je predmet ispitnog postupka. Ako se predmet ne moe pretresti na jednoj raspravi, slubena osoba koja vodi postupak prekinut e raspravu i zakazati to prije njen nastavak. Za ovaj nastavak slubena osoba e poduzeti sve mjere koje su propisane za odreivanje usmene rasprave. Pri nastavku usmene rasprave slubena osoba koja vodi postupak iznijet e u glavnim crtama tok dotadanje rasprave.

DOKAZIVANJE
Kao dokazno sredstvo upotrijebie se sve to je podesno za utvrivanje stanja stvari i to odgovara pojedinom sluaju, kao to su:
1. 2. 3. 4. 5.

isprave, izjava svjedoka, uviaj, vjetaci i sasluanje stranke/stranaka.

117

Da li neku injenicu treba dokazivati ili ne, odluuje slubena osoba koja vodi postupak, ovisno od toga da li ta injenica moe imati uticaja na rjeavanje stvari ili ne. Dokazi se izvode poto se utvrdi ta je u injeninom pogledu sporno ili ta treba dokazivati. Ne treba dokazivati: 1. injenice koje su ope poznate, 2. injenice ije postojanje zakon pretpostavlja, ali je doputeno dokazivati nepostojanje tih injenica. 1. JAVNE ISPRAVE Javne isprave su isprave koje je u propisanom obliku izdao nadleni organ uprave ili institucija kojoj je povjereno vrenje javnih ovlatenja u okviru svoje nadlenosti. One mogu biti prilagoene elektronskoj obradi. Ovakva isprava dokazuje ono to se u njoj potvruje ili odreuje, tj. smatraju se istinitim. Pretpostavka je oboriva, pa stranke imaju pravo dokazivati suprotno. Isprave, koje slue kao dokaz, podnose stranke ili ih pribavlja slubena osoba koja vodi postupak. Ako se isprava nalazi kod protivne stranke, a ta stranka nee dobrovoljno da je podnese ili pokae, slubena osoba koja vodi postupak pozvae tu stranku da podnese ili pokae ispravu na raspravi, da bi se druge stranke mogle o njoj izjasniti. Ako stranka ne postupi po pozivu, slubena osoba koja vodi postupak cijenie, s obzirom na sve okolnosti sluaja, od kakvog je to uticaja za rjeavanje stvari. Ako se isprava nalazi kod organa uprave, a stranka koja se pozvala na tu ispravu nije uspjela da je pribavi, organ koji vodi postupak pribavie ovu ispravu po slubenoj dunosti. Ti organi, institucije i pravna lica duni su postupiti po traenju nadlenog organa. Ako se isprava nalazi kod tree osobe, a ta osoba nee dobrovoljno da je pokae, organ koji vodi postupak pozvae zakljukom tu osobu da pokae ispravu na raspravi, da bi se stranke mogle o njoj izjasniti. Isprave koje je izdao strani organ, koje u mjestu gdje su izdate vae kao javne isprave, imaju, pod uvjetima reciprociteta, istu dokaznu snagu kao i domae javne isprave, ako su propisno ovjerene. Uvjerenja Uvjerenje je isprava koju izdaje organ uprave ili institucija sa javnim ovlatenjima kojom se potvruje ili utvruje odreena injenica. Uvjerenje koje je izdao organ ili institucija u okviru svojih ovlatenja o injenicama o kojima vodi slubenu evidenciju, ima karakter javne isprave. Slubena evidencija je evidencija koja je propisana zakonom ili drugim propisom. Organ uprave je duan na zahtjev graana izdati uvjerenje u roku od 5 dana od dana podnesenog zahtjeva.

118

Ako organ utvrdi u postupku da ne moe izdati uvjerenje, donijee rjeenje kojim odbija stranku sa podnesenim zahtjevom. Organi uprave su duni izdavati i uvjerenja o odreenim injenicama o kojima ne vode slubenu evidenciju, ako je to propisano zakonom. Tada e organ provesti ispitni postupak, temeljem kojeg, ako utvrdi postojanje tih injenica, moe izdati uvjerenje, ali ono nema karakter javne isprave (npr. uvjerenje o uslovnosti stambenog objekta). Organ koji je zatraio od stranke da mu dostavi uvjerenje o tim injenicama moe ga uvaiti, ali i ne mora. U takvoj pravnoj situaciji (ako ga ne uvai), taj organ e otvoriti raspravu o tom pitanju kojom e pokuati utvrditi postojanje te injenice. 2. SVJEDOCI Svjedok moe biti svaka fizika osoba koja je bila sposobna da opazi injenicu o kojoj treba da svjedoi i koja je u stanju da to svoje opaanje saopi. Osoba koja u postupku uestvuje u svojstvu slubene osobe ne moe biti svjedok. Svaka osoba koja se kao svjedok poziva, duna je da se odazove pozivu, a i da svjedoi, ako ovim zakonom nije drukije odreeno. Ne moe se ispitati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dunost uvanja slubene, dravne ili vojne tajne, dok ga nadleni organ ne oslobodi te dunosti. Svjedok moe uskratiti svjedoenje: 1. na pojedina pitanja na koja bi odgovor izloio tekoj sramoti, znatnoj imovinskoj teti ili krivinom gonjenju njega, njegovog branog druga, njegovog srodnika po krvi u pravoj liniji, a u pobonoj liniji do 3 stupnja zakljuno, ili srodnika po tazbini, do 2 stupnja zakljuno i onda kad je brak prestao, kao i njegovog staraoca ili staranika, usvojioca ili usvojenika; 2. na pojedina pitanja na koja bi svojim odgovorom povrijedio obavezu uvanja poslovne, profesionalne, umjetnike ili naune tajne; 3. o onome to mu je stranka povjerila kao svom punomoniku; 4. o onome o emu se stranka ispovijedala svjedoku kao vjerskom ispovjedniku. Svjedok se moe osloboditi dunosti svjedoenja i o pojedinim drugim injenicama kad iznese vane razloge za to. Ako je potrebno, on treba te razloge da uini vjerovatnim. Svjedok se sasluava pojedinano. ??? Svjedok e se prethodno, prije poetka svjedoenja, upozoriti da je duan da govori istinu, da ne smije nita preutjeti i da moe na svoj iskaz biti zaklet, pa e mu se predoiti i posljedice davanja lanog iskaza. ??? Od svjedoka e se zatim uzeti opi osobni podaci. Slubena osoba koja vodi postupak ukazat e svjedoku na koja pitanja moe uskratiti svjedoenje.???-PROVJERITI (ispitiva Kratovi Sadudin, tvrdi suprotno da se tek nakon sasluanja trai od svjedoka da potvrdi da je govorio istinu, da nije nita preutio ...)

119

Nakon toga svjedoku e se postavljati pitanja o samom predmetu i pozvae se da iznese ta mu je o tome poznato. Nije doputeno postavljati takva pitanja koja ukazuju na to kako bi se imalo odgovoriti. Svjedok e se uvijek pitati otkuda mu je poznato ono to svjedoi. Ako svjedok koji je uredno pozvan ne doe, a izostanak ne opravda, ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji sa mjesta gdje treba da bude sasluan, organ koji vodi postupak moe narediti da se prisilno dovede i da snosi trokove dovoenja, a moe ga i kazniti novano. 3. IZJAVA STRANKE Ako za utvrivanje odreene injenice ne postoji neposredan dokaz, ili se takva injenica ne moe utvrditi na osnovu drugih dokaznih sredstava, za utvrivanje te injenice moe se kao dokazno sredstvo uzeti i usmeno data izjava stranke. Izjava se unosi u zapisnik. Prije uzimanja izjave stranke, slubena osoba koja vodi postupak duna je upozoriti stranku na krivinu i materijalnu odgovornost za davanje lane izjave. Ovo dokazno sredstvo je slabo sredstvo. 4. VJETACI Kad je za utvrivanje ili ocjenu neke injenice vane za rjeavanje stvari potrebno struno znanje kojim ne raspolaze slubena osoba koja vodi postupak, izvest e se dokaz vjetaenjem. Radi izvoenja dokaza vjetaenjem slubena osoba koja vodi postupak odreuje, po slubenoj dunosti ili na prijedlog stranke, jednog vjetaka, a kad ocijeni da je vjetaenje sloeno, moe odrediti dva ili vie vjetaka. Za vjetake e se odrediti osobe koje su strune, i to prvenstveno one koje imaju posebno ovlatenje za davanje strunog miljenja o pitanjima iz odgovorajue struke, ako je takvo ovlatenje predvieno propisima. Vjetaci mogu uskratiti svjedoenje iz istih razloga kao i svjedoci svjedoenje. U pogledu izuzea, primjenjuju se odredbe o izuzeu slubenih osoba. Nalaz se daje pismeno, a o istom stranke i slubena osoba mogu postavljati pitanja. Ukoliko nalaz nije jasan ili je nepotpun moe se ponoviti (isti ili drugi vjetak). 5. UVIAJ Uviaj se vri kad je za utvrivanje neke injenice ili za razjanjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opaanje slubene osobe koja vodi postupak. Stranke imaju pravo da prisustvuju uviaju. Uviaj se moe izvriti, odnosno esto se vri i uz sudjelovanje vjetaka. Eventualno sprjeavanje vrenja uviaja od strane vlasnika/posjednika/ draoca stvari, prostorija ili zemljita nije dozvoljeno.

120

Osiguranje dokaza Ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz nee moi kasnije izvesti ili da e njegovo izvoenje biti oteano, moe se, radi osiguranja dokaza u svakom stadiju postupka, pa i prije nego to je postupak pokrenut, taj dokaz izvesti. Osiguranje dokaza vri se po slubenoj dunosti ili po prijedlogu stranke, odnosno osobe koja ima pravni interes, a za osiguranje dokaza u toku postupka nadlean je organ koji vodi postupak. Za osiguranje dokaza prije pokretanja postupka nadlean je organ na ijem se podruju nalaze stvari koje treba razgledati, odnosno na ijem podruju borave osobe koje treba sasluati. O osiguranju dokaza donosi se poseban zakljuak. Protiv zakljuka kojim se odbija prijedlog za osiguranje dokaza doputena je posebna alba, koja ne prekida tok postupka.

RJEENJE
1. Organ koji donosi rjeenje Rjeenje je upravni akt kojim se okonava upravni postupak o stvari koja je predmet postupka. Donosi ga, na osnovu injenica utvrenih u postupku, organ nadlean za rjeavanje te stvari. Kad o stvari rjeava kolegijalni organ, on moe rjeavati kad je prisutno vie od 1/2 njegovih lanova, a rjeenje donosi veinom glasova prisutnih. Organ uprave moe rjeenje donijeti: 1. samostalno, 2. u dogovoru sa drugim organom, 3. uz prethodno pribavljenu saglasnost ili miljenje drugog organa. U vezi donoenja rjeenja u dogovoru sa drugim organom ili uz prethodno pribavljenu saglasnost ili miljenje drugog organa, treba istai slijedee: Organi e se uvijek dogovoriti koji od njih e izdati rjeenje; Vri se izdavanjem posebnog akta ili naznaenjem odobrenja na nacrtu rjeenja (rok 15 dana ako u tom roku organ uti, smatra se da je dao odobrenje); U uvodu ovakvih rjeenja obavezno se navodi da je rjeenje doneseno uz odobrenje, saglasnost ili miljenje drugog organa, uz naznaenje naziva tog organa; 2. Dijelovi rjeenja su:
1. Uvod, a) b) c)

koji sadri: naziv organa koji donosi rjeenje, propis o nadlenosti tog organa za njegovo donoenje ime stranke/stranaka,i

121

d) kratko oznaenje predmeta. 2. Izreka, koja sadri odluku kako je organ rijeio zahtjev (usvaja ili odbija

zahtjev stranke). Izreka mora biti jasna i koncizna. Sadri i odluku o trokovima postupka, te da alba ne odlae njegovo izvrenje, kada je to propisano. 3. Obrazloenje, koje treba da sadri: a) ukratko zahtjev stranke, b) provedeni postupak i provedene dokaze, te c) ta je bilo opredjeljenje organa da rijei na nain kako je rjeeno.
4. Pouka o pravnom lijeku - mora da stoji u kom roku se ulae alba, kojem

organu, i putem kojeg organa (drugostepeni organ opredjeljuje primjena propisa za federalne propise federalni organ - npr. Rjeenje je donio opinski naelnik na osnovu federalnih propisa - ta staviti u pouci o pravnom lijeku? Pouka o pravnom lijeku: alba se moe uloiti nadlenom federalnom organu iz te oblasti.
5. Potpis slubene osobe koja je donijela rjeenje.

Rjeenje donosi rukovodilac organa uprave ili druga slubena osoba koju je rukovodilac za to ovlastio. Prenos ovlatenja donosi se rjeenjem. Vrste rjeenja
1. DJELIMINO - ako organ o jednoj stvari treba da rijei u nekoliko taaka,

a za rjeavanje su sazrele samo neke i kad se pokae svrsishodnim da se o tim takama rijei posebnim rjeenjem, nadleni organ moe donijeti rjeenje samo o tim takama (djelimino rjeenje). Protiv ovog rjeenja se moe izjaviti alba, dakle, u pogledu pravnih lijekova i izvrenja smatra se kao samostalno rjeenje. 2. DOPUNSKO - ako nadleni organ nije rjeenjem odluio o svim pitanjima koja su bila predmet postupka, on moe, po prijedlogu stranke ili po slubenoj dunosti, donijeti posebno rjeenje o pitanjima koja ve doneenim rjeenjem nisu obuhvaena (dopunsko rjeenje). Ako prijedlog stranke za donoenje dopunskog rjeenja bude odbijen, protiv zakljuka o tome doputena je posebna alba. Ako je predmet ve dovoljno raspravljen, dopunsko rjeenje moe se donijeti bez ponovnog provoenja ispitnog postupka. Dopunsko rjeenje smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvrenja samostalnim rjeenjem. 3. PRIVREMENO-kojim organ uprave rjeava stvar na odreeno vrijeme do donoenja potpunog rjeenja. Donosi se kada je potrebno prije okonanja postupka privremeno urediti neka sporna pitanja ili odnose, na temelju injenica utvrenih do momenta njegovog donoenja. Rjeenjem o glavnoj stvari koje se donosi nakon okonanja postupka, ukida se

122

privremeno rjeenje donijeto u toku postupka. Privremeno rjeenje smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvrenja kao samostalno rjeenje. Posebna vrsta rjeenja je usmeno rjeenje. To je rjeenje koje organ uprave donosi i usmeno nareuje njegovo izvrenje, kada je potrebno provoenje hitnih mjera u cilju osiguranja javnog mira i sigurnosti ili radi otklanjanja neposredne opasnosti po ivot i zdravlje ljudi i imovine. U tom sluaju, organ je duan donijeti pismeno rjeenje u narednom roku od 8 dana (ova vrsta rjeenja najee nastaje u radu inspekcijskih organa). Rokovi za donoenje rjeenja U skraenom postupku je 15 dana, a u redovnom rok je 30 i 60 dana (ovisno treba li provoditi ili ne poseban ispitni postupak ili rjeiti prethodno pitanje). Ispravljanje rjeenja Mogu se ispravljati samo tehnike greke. Ispravka se vri zakljukom, u svakom trenutku, koji proizvodi pravno dejstvo od kada i ispravljeno rjeenje, kojeg je on sastavni dio. Protiv zakljuka o ispravci rjeenja dozvoljena je posebna alba. ZAKLJUAK Zakljukom se odluuje o pitanjima koja se tiu postupka. Zakljuak se sainjava u vidu slubene zabiljeke u spisu i priopava zainteresiranim osobama usmeno, a napismeno se izdaje kada se protiv zakljuka moe izjaviti posebna alba, ili kad se moe odmah traiti izvrenje zakljuka. Zakljuak koji se izdaje pismeno sadri: uvod, dispozitiv, obrazloenje i pouku o pravnom lijeku. Protiv zakljuka moe se izjaviti posebna alba samo kad je to ZUP-om ili drugim zakonom izriito predvieno. alba se izjavljuje u istom roku, na isti nain i istom organu kao i alba protiv rjeenja. Zakljuke protiv kojih nije doputena posebna alba mogu zainteresirane osobe pobijati albom protiv rjeenja, osim ako je alba protiv zakljuka ZUP-om iskljuena.

REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI ALBA

1. Pravo albe

123

Protiv rjeenja doneenog u prvom stepenu stranka ima pravo albe. albu moe uloiti: 1) stranka i lica koja imaju pravni interes, 2) tuitelj, pravobranitelj i drugi organi protiv rjeenja doneenog u korist stranke, kojim je povrijeen zakon na tetu javnog interesa. (Ombudsmen ne moe uloiti albu, ali moe pokrenuti upravni spor.) alba se ne moe uloiti protiv:
1. rjeenja domova Parlamenta Federacije, skuptine kantona, te gradskog i

opinskog vijea, kao i

2. rjeenja Vlade Federacije i vlade kantona doneenog u prvom stepenu.

Zakon predvia da se protiv svih konanih prvostepenih rjeenja (protiv kojih se ne moe izjaviti alba) moe pokrenuti upravni spor kod nadlenog suda (kantonalni sudovi). alba mora biti dozvoljena protiv svih prvostepenih rjeenja u kojima je zakonom iskljuen upravni spor. 2. Nadlenost organa za rjeavanje o albi Ako je u I - st. postupku rjeavano na osnovu statuta ili propisa opinskog vijea, u okviru iskljuivih prava i dunosti opine, o albi rjeava opinski organ odreen statutom opine, odnosno propisom opinskog vijea. Ako je u I - st. postupku rjeavano na osnovu statuta ili propisa gradskog vijea, u okviru iskljuivih prava i obaveza grada, o albi rjeava gradski organ odreen statutom grada, odnosno propisom gradskog vijea. Protiv I - st. rjeenja opinskog naelnika i gradonaelnika, odnosno opinskih i gradskih slubi za upravu koja su doneena na osnovu kantonalnog zakona, u II stepenu rjeava nadleni kantonalni organ iz odgovarajue upravne oblasti. Protiv I - st. rjeenja opinskog naelnika i gradonaelnika, odnosno opinskih i gradskih slubi za upravu koja su u upravnom postupku doneena na osnovu federalnog zakona, u II stepenu rjeava nadleni federalni organ uprave iz odgovarajue upravne oblasti. O albi protiv I - st. rjeenja kantonalnih organa uprave, donesenih na osnovu zakona kantona, rjeava nadleni organ kantona odreen zakonom kantona. O albi protiv I - st. rjeenja kantonalne uprave/ustanove u sastavu kantonalnog organa uprave, rjeava kantonalni organ uprave u ijem se sustavu nalazi ta uprava, odnosno ustanova. O albi protiv I - st. rjeenja organizacionih jedinica kantonalnih organa uprave/ustanova, koje su osnovane van sjedita kantonalnog organa uprave/ustanove, rjeavaju kantonalni organ uprave/ustanove kojoj pripada ta organizaciona jedinica.

124

O albi protiv I stepenog rjeenja kantonalnih organa uprave doneenih na osnovu federalnih zakona i drugih federalnih propisa - rjeavaju nadleni federalni organi uprave iz odgovarajue upravne oblasti. O albi protiv I - stepenog rjeenja federalne uprave/ustanove koje se nalaze u sastavu federalnog organa uprave, rjeava federalni organ uprave u ijem se sastavu nalazi ta uprava/ustanova. O albi protiv I - st. rjeenja organizacionih jedinica federalnih organa uprava/ustanova koje su osnovane van sjedita federalnog organa uprave/ustanove, rjeava federalni organ uprave/ustanove kome pripada ta organizaciona jedinica. O albi protiv I - st. rjeenja federalnih organa uprave/ustanove, rjeava federalni organ odreen federalnim zakonom. O albi protiv I st. rjeenja institucije koja ima javne ovlasti, rjeava organ odreen statutom te institucije, ako zakonom kojim je data javna ovlast nije propisano da o albi rjeava organ uprave odnosno drugi organ. (npr. ako je rjeenje donio kanton. organ po federalnom propisu, II-st- organ je nadleni federalni organ iz odreene oblasti. Ako je rjeenje donio kanton. organ po kanton. propisu, II-st. organ je kanton. organ propisan tim kanton. propisom) 3. Rok za albu alba protiv rjeenja se podnosi u roku od 15 dana od dana dostavljanja rjeenja, ali se drugim zakonom moe propisati i drugaiji rok. Rok za albu za svaku osobu i za svaki organ kojima se rjeenje dostavlja rauna se od dana dostavljanja rjeenja. U toku roka za albu rjeenje se ne moe izvriti. Kad je alba propisno izjavljena, rjeenje se ne moe izvriti sve dok se rjeenje koje je doneeno o albi ne dostavi stranci. Iznimno, rjeenje se moe izvriti u albenom roku, pa i kada je alba izjavljena, u sljedeim situacijama:
1) ako je to zakonom predvieno ili 2) ako je rije o poduzimanju hitnih mjera, ili 3) ako bi odgaanjem izvrenja nekoj stranci bila nanesena nepopravljiva

teta. Sadraj albe U albi se mora navesti rjeenje koje se pobija, oznaka naziva organa koji ga je donio, i broj i datum rjeenja. Dovoljno je da alilac u albi izloi u kom je pogledu nezadovoljan rjeenjem i u kojem ga obimu pobija, ali albu ne mora posebno obrazloiti. U albi se mogu iznositi nove injenice i novi dokazi, ali je alilac duan da obrazloi zbog ega ih nije iznio u prvostepenom postupku. Ako su u albi izneene nove injenice i novi dokazi, a u postupku sudjeluju dvije ili vie stranaka sa suprotnim interesima, organ dostavlja svakoj

125

takvoj stranci prepis albe i ostavlja joj rok da se o novim injenicama i dokazima izjasni. Ovaj rok ne moe biti krai od 8, ni dui od 15 dana. 5. Predavanje albe alba se predaje neposredno ili alje potom organu koji je donio I -st. rjeenje, a moe se i izjaviti usmeno na zapisnik pred I st. organom. Ako je alba predata ili poslata neposredno II st. organu, on je odmah alje organu prvog stupnja. alba predata ili poslata neposredno II st. organu u pogledu roka, smatra se kao da je predata I st. organu. 6. Postupak prvostepenog organa po albi Prvostepeni organ ispituje da li je alba doputena, blagovremena i izjavljena od ovlatene osobe. Nedoputenu, neblagovremenu ili od neovlatene osobe izjavljenu albu prvostepeni organ odbacit e svojim rjeenjem. Protiv ovog rjeenja, stranka ima pravo albe. Ako organ prvog stupnja koji je donio rjeenje utvrdi da je alba opravdana, a nije potrebno provoditi novi ispitni postupak, moe stvar rijeiti drugaije i novim rjeenjem zamijeniti rjeenje koje se albom pobija, ali samo u jednostranakim postupcima. Protiv novog rjeenja stranka ima pravo albe. Organ koji je donio rjeenje je duan upotpuniti postupak ako povodom albe utvrdi: 1) da je provedeni postupak bio nepotpun, a da je to moglo uticati na rjeavanje stvari, 2) ako alilac u albi iznese nove injenice i dokaze koji bi mogli uticati na drugaije rjeenje stvari, 3) ako je aliocu morala biti data mogunost da sudjeluje u postupku koji je prethodio donoenju rjeenja, a ta mu mogunost nije bila data, ili mu je bila data, ali je on propustio da je koristi, a u albi je opravdao to proputanje. Prema rezultatu dopunjenog postupka, organ koji je donio rjeenje moe, u granicama zahtjeva stranke, stvar rijeiti drugaije i novim rjeenjem zamijeniti rjeenje koje se albom pobija. Protiv novog rjeenja stranka ima pravo albe. Kad organ koji je donio rjeenje utvrdi da je podneena alba doputena, blagovremena i izjavljena od ovlatene osobe, a nije novim rjeenjem zamijenio rjeenje koje se albom pobija duan je, bez odlaganja, a najkasnije u roku od 8 dana od dana prijema albe, poslati albu organu nadlenom za rjeavanje o albi. Uz albu je duan priloiti sve spise koji se odnose na predmet. 7. Rad (rjeavanje) drugostepenog organa o albi Ako je alba nedoputena, nepravovremena ili izjavljena od neovlatene osobe, a prvostepeni organ je propustio da je zbog toga odbaci, odbacie je rjeenjem drugostepeni organ.

126

Ako albu ne odbaci, drugostepeni organ uzima predmet u rjeavanje i moe:

1. odbiti albu - kad utvrdi: a) da je postupak koji je prethodio rjeenju pravilno proveden i da je

rjeenje pravilno i na zakonu zasnovano, a alba neosnovana, b) da je u prvostepenom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli uticati na rjeenje stvari, c) da je prvostepeno rjeenje na zakonu zasnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rjeenju navedeni, on e u svom rjeenju izloiti te razloge, a albu odbiti. 2. oglasiti rjeenje nitavim - kada utvrdi: a) da je u upravnom postupku rjeeno o stvari iz sudske nadlenosti, ili se radi o stvari koja uopte nije u nadlenosti organa uprave, uopte nije upravna stvar, b) kad bi izvrenje tog rjeenja dovelo do izvrenja kriv. djela, c) ako je doneseno rjeenje ije je izvrenje nemogue, d) ako je doneseno rjeenje po slubenoj dunosti, a predvieno je da se moe donijeti samo na zahtjev stranke (ovakvo rjeenje se moe konvalidirati samo ako stranka naknadno pristane na njega). 3. ponititi rjeenje - kad utvrdi: 1. da je u I. st. postupku uinjena nepravilnost koja ini rjeenje nitavim, 2. da je I. st. rjeenje donio nenadlean organ, i dostavit e predmet nadlenom organu, 3. da su u I. st. postupku injenice nepotpuno ili pogreno utvrene, da se u postupku nije vodilo rauna o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rjeenje stvari, ili da je dispozitiv pobijanog rjeenja nejasan ili je u protivrjenosti s obrazloenjem, pa zavisno od procjene ta je ekonominije i bre, II. st. organ moe sam stvar rijeiti drugaije nego to je rijeeno I. st. rjeenjem ili ponititi rjeenje i vratiti ga I. st. organu na ponovni postupak, 4. da su u I. st. rjeenju pogreno ocijenjeni dokazi, da je iz utvrenih injenica izveden pogrean zakljuak u pogledu injeninog stanja, da je pogreno primijenjen materijalno-pravni propis na osnovu koga se rjeava stvar, da je na osnovu slobodne ocjene dokaza trebalo donijeti drugaije rjeenje, II. st. organ e svojim rjeenjem ponititi I. st. rjeenje i sam rijeiti stvar.
4. izmijeniti rjeenje - ako II. st. organ utvrdi da je rjeenje pravilno u smislu

utvrenih injenica i u pogledu primjene zakona, ali da se cilj zbog koga je rjeenje doneeno moe postii i drugim sredstvima, povoljnijim za stranku, II. st. organ moe povodom albe izmijeniti I st. rjeenje u korist alioca i mimo zahtjeva postavljenog u albi, a u okviru zahtjeva postavljenog u I st. postupku, ako se tim ne vrijea pravo druge osobe. U obrazloenju II. st. rjeenja moraju se ocijeniti i svi navodi albe. Ako je ve I. st. organ u obrazloenju svog rjeenja pravilno ocijenio navode koji

127

se u albi iznose, II. st. organ se moe u svom rjeenju samo pozvati na razloge iznesene u prvostepenom rjeenju. 8. alba kad I - stepeno rjeenje nije doneeno u zakonskom roku (alba zbog utnje uprave - administracije) Ako je albu izjavila stranka po ijem zahtjevu I. st. organ nije donio rjeenje u zakonskom roku, II. st. organ je duan odmah, a najkasnije u roku od 3 dana od prijema albe, traiti da mu I. st. organ odmah dostavi sve spise predmeta i da pismeno iznese razloge zbog kojih rjeenje nije doneeno u roku. I. st. organ je obavezan postupiti po tom traenju u roku koji odredi II. st. organ s tim da taj rok ne moe biti dui od 5 dana. Ako II. st. organ utvrdi da rjeenje nije doneeno u roku zbog opravdanih razloga, ili zbog krivice stranke, rjeenjem (koje nije upravni akt, nego upravna radnja) e odrediti I. st. organu rok za donoenje rjeenja, koji ne moe biti dui od 15 dana i vratiti mu sve spise predmeta na rjeavanje. Ako II. st. organ utvrdi da razlozi zbog kojih rjeenje nije doneeno u roku nisu opravdani, on e rijeiti stvar prema spisima predmeta i donijee svoje rjeenje, ako je to mogue, a ako se stvar ne moe rijeiti prema spisima predmeta, sam e provesti postupak i svojim rjeenjem rijeiti stvar. Izuzetno, ako II. st. organ utvrdi da e postupak bre i ekonominije provesti I. st. organ, naloit e tom organu da to uini i da mu prikupljene podatke dostavi u odreenom roku koji ne moe biti dui od 8 dana, a I. st. organ je obavezan postupiti po tom traenju. Nakon to I. st. organ dostavi traene podatke, II. st. organ e odmah rijeiti stvar. Rjeenje II stepenog organa doneeno na ovaj nain je konano. 9. Rok za donoenje rjeenja o albi Rjeenje po albi mora se donijeti i dostaviti stranci to prije, a najkasnije u roku od 30 dana, raunajui od dana predaje albe, ako posebnim propisom nije odreen krai rok. Ako stranka odustane od albe, postupak u vezi sa albom obustavlja se zakljukom. 10. Dostavljanje drugostepenog rjeenja Organ koji je rijeio stvar u drugom stupnju alje, po pravilu, svoje rjeenje sa spisima predmeta prvostepenom organu, koji je duan da rjeenje dostavi strankama u roku od 5 dana od dana prijema spisa.

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1.

Obnova postupka To je najei vanredni pravni lijek.

128

Moe se traiti samo za konaan akt - naelo konanosti (akt protiv kojeg se ne moe izjaviti alba). Pokree se (vodi se) po prijedlogu stranaka, a moe i po slubenoj dunosti (najee kada je povrijeen javni interes). Postupak okonan rjeenjem ili zakljukom protiv koga nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku (konano u upravnom postupku) obnovit e se iz sljedeih razloga: 1. ako se sazna za nove cinjenice, ili se utvrdi ili stekne mogucnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s vec izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drugacijeg rjesenja da su te cinjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijem postupku; 2. ako je rjesenje doneseno na osnovu lazne isprave ili laznog iskaza svjedoka ili vjestaka, ili ako je doslo kao posljedica nekog djela kaznjivog po KZ; 3. ako se rjesenje temelji na presudi donesenoj u krivinom postupku ili u postupku o privrednom prestupu, a ta presuda je pravomocno ukinuta; 4. ako je rjesenje povoljno za stranku doneseno na osnovu neistinitih navoda stranke kojima je organ koji je vodio postupak bio doveden u zabludu; 5. ako se rjesenje organa koji je vodio postupak temelji na nekom prethodnom pitanju, a nadlezni organ je to pitanje kasnije rijesio u bitnim tackama drugacije; 6. ako je u donosenju rjesenja ucestvovala sluzbena osoba koja je po zakonu morala biti izuzeta; 7. ako je rjesenje donijela sluzbena osoba nadleznog organa koja nije bila ovlastena za njegovo donosenje; 8. ako kolegijalni organ koji je donio rjesenje nije rjesavao u sastavu predvidjenom vazecim propisima ili ako za rjesenje nije glasala propisana vecina; 9. ako osobi koja je trebala da sudjeluje u svojstvu stranke nije bila data mogucnost da sudjeluje u postupku; 10. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik, a po zakonu je trebalo da je zastupa; 11. ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila data mogucnost da se sluzi svojim jezikom. Obnova se ne moe traiti iz razloga to je organ pogreno primjenio materijalno pravo!!! Za obnovu postupka podnosi se prijedlog. Prijedlog za obnovu postupka moe podnijeti: 1. stranka u upravnom postupku, odnosno lice koje je trebalo biti stranka u postupku, a nije i 2. organ koji je donio rjeenje po slubenoj dunosti. Ako stranka podnese albu nakon proteka roka, ona e se smatrati prijedlogom za obnovu. Prijedlog se podnosi u zakonskim rokovima: 1. subjektivni rok-30 dana od dana saznanja (ono se mjeri dostavljanjem), i

129

2. objektivni rok-5 godina od dostavljanja konanog rjeenja stranci, a moe

i due u izuzetnim sluajevima (ako se temelji na nekoj presudi koja naknadno bude ukinuta, ili se eka na razrjeenje krivino-pravne stvari npr. vjetak dao lani iskaz pa se eka da se predmet okona). Stranka koja podnosi prijedlog duna je da uini vjerovatnim da postoji razlog za obnovu i da podnese prijedlog u predvienom roku. O prijedlogu za obnovu postupka rjeava organ koji je donio konano rjeenje. To moe biti prvostepeni organ (npr. ako stranka nije izjavila albu) ili drugostepeni organ (ako je rjeenje doneseno rjeavajui po albi). Prvo se provjerava blagovremenost, da li je prijedlog izjavilo ovlateno lice i da li su okolnosti navedene kao razlog izvjesne (stranka mora te okolnosti uiniti vjerovatnim). Ako navedeni uvjeti nisu ispunjeni, nadleni organ e svojim zakljukom odbaciti prijedlog. Ako su navedeni formalni uvjeti ispunjeni, nadleni organ e ispitati da li su okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu takvi da bi mogli dovesti do drugaijeg rjeenja, pa ako utvrdi da nisu, odbit e prijedlog svojim rjeenjem. Ako nadleni organ ne odbaci, niti odbije prijedlog za obnovu, donijet e zakljuak da se obnova postupka dozvoljava i odredie u kom e se opsegu postupak obnoviti. Obnova postupka se odobrava zakljukom o dozvoli obnove postupka i istovremeno se odreuje koje radnje e se provesti. Izuzetno, ne mora se donijeti zakljuak nego se moe odmah poeti sa obnovnim radnjama, a u cilju poveanja efikasnosti. Protiv zakljuka doneenog o prijedlogu za obnovu postupka, kao i protiv rjeenja doneenog u obnovljenom postupku, moe se izjaviti alba samo kad je taj zakljuak, odnosno rjeenje donio prvostepeni organ. Ako je zakljuak ili rjeenje o obnovi postupka donio drugostepeni organ, protiv tog zakljuka, odnosno rjeenja moe se neposredno pokrenuti upravni spor. Organ koji je donio pobijano konano rjeenje moe, nakon provedene obnove, svoje rjeenje ostaviti na snazi ili ga ponititi ili ukinuti. Ponitavanje djeluje ex tunc (od dana donoenja pobijanog rjeenja), a ukidanje ex nunc (od dana ukidanja). Donoenje zakljuka je bitno kod izvrenja. Pravilo je da podnoenje prijedloga za obnovu ne odlae izvrenje. 2. Mijenjanje i ponitavanje rjeenja u vezi sa upravnim sporom Organ protiv ijeg je rjeenja pravovremeno pokrenut upravni spor moe do okonanja spora, ako uvai sve zahtjeve tube, ponititi ili izmijeniti svoje rjeenje iz onih razloga iz kojih bi sud mogao ponititi takvo rjeenje, ako se time ne vrijea pravo stranke u upravnom postupku ili tree osobe. Rjeenje o ponitavanju ili izmjeni rjeenja organ donosi po slubenoj dunosti u momentu kad iz tube koju mu je sud dostavio na odgovor i uvidom u cijeli spis utvrdi da je tuba osnovana.

130

Rjeenje se donosi u roku koji je sud odredio za davanje odgovora na tubu, odnosno prije nego se okona upravni spor. Rjeenje se dostavlja stranci i sudu kod kojeg je pokrenut upravni spor. 3. Zahtjev za zatitu zakonitosti Protiv pravomonog rjeenja doneenog u stvari u kojoj se ne moe voditi upravni spor, a sudska zatita nije osigurana ni izvan upravnog spora, tuilac ima pravo da podigne zahtjev za zatitu zakonitosti, ako smatra da je rjeenjem povrijeen zakon. Dakle, kada Tuilac kao dravni organ doe do tog rjeenja moe podnijeti zahtjev za zatitu zakonitosti. Stranka moe inicirati (ne moe pokrenuti) ovaj postupak tako to samo inicira kod tuioca da podnese zahtjev u roku od 30 dana od kada je tuiocu dostavljeno rjeenje, a ako mu nije dostavljeno, u roku od 3 mjeseca od dana dostavljanja stranci. Inicijativu moe podnijeti i druga zainteresirana osoba. Zahtjev za zatitu zakonitosti podie federalni tuitelj kad se radi o rjeenju federalnog organa, a kantonalni tuitelj kad se radi o rjeenju kantonalnog organa odnosno o rjeenju gradske ili opinske slube za upravu. O zahtjevu za zatitu zakonitosti rjeava organ uprave koji je nadlean za rjeavanje o albi protiv pobijanog rjeenja, a ako takvog organa uprave nema Vlada Federacije/kantona. Povodom zahtjeva za zatitu zakonitosti nadleni organ moe ukinuti pobijano rjeenje ili odbiti zahtjev. Protiv ovog rjeenja alba nije doputena.
4.

Ponitavanje i ukidanje rjeenja po pravu nadzora

Po uestalosti ovo je drugo najee vanredno pravno sredstvo! Ovdje se radi o ponitavanju/ukidanju konanog I stepenog rjeenja, bez albe. Kod ovog pravnog lijeka, organ koji ima pravo nadzora ima dvojaku mogunost: ponitavanje i ukidanje. Ponitavanjem se ponitavaju sve pravne posljedice od dana donoenja (ex tunc), a ukidanjem se ukidaju posljedice od dana ukidanja (ex nunc). Razlozi za ponitenje i ukidanje rjeenja nisu isti. Rjeenje e se ponititi: 1. kada rjeenje donese organ uprave koji nije stvarno nadlean (misli se na odnos nii-vii organ). Ako ovakvo rjeenje donese vii organ, ne moe se koristiti, 2. ako je rjeenje donio mjesno nenadleni organ (rok - 1 god.), 3. ako je u istoj upravnoj stvari ranije rijeeno na drugaiji nain, 4. ako se donese sloeno rjeenje (rjeenje u ijem donoenju uestvuje min. 2 organa), a da nije bilo pribavljeno miljenje ili saglasnost drugog organa, a bilo je obavezno da se to uradi, (rok- 5 godina), 5. ako je rjeenje doneseno kao posljedica prisile, prinude, ucjene i sl. (nema roka za podnoenje). B. Rjeenje e se ukinuti ako je njime oigledno povrijeen materijalni zakon (rok za podnoenje je 1 godina).

131

To moe u jednostranakim predmetima, a u dvostranakim predmetima se mora pribaviti saglasnost druge stranke (zato to je ona moda stekla neko pravo tim rjeenjem ije se ukidanje trai). Pravo nadzora znai da ga rjeava vii organ. Dakle, rjeenje po pravu nadzora moe ponititi ili ukinuti drugostepeni organ. Ako nema drugostepenog organa, rjeenje moe ponititi ili ukinuti vlada Federacije/kantona Nadleni organ donosi rjeenje o: ponitenju rjeenja: 1. po slubenoj dunosti, 2. na zahtjev stranke, tuioca ili ombudsmena, rjeenje o ukidanju: 1. po slubenoj dunosti ili 2. na zahtjev tuioca ili ombudsmena. Protiv ovog rjeenja nije doputena alba, ve se protiv njega moe neposredno pokrenuti upravni spor kod nadlenog suda. Ukidanje i mjenjanje pravosnanog rjeenja uz pristanak ili na zahtjev stranke
5.

Ako je pravomonim rjeenjem stranka stekla neko pravo, a organ koji je donio to rjeenje smatra da je u tom rjeenju nepravilno primijenjen materijalni zakon, moe rjeenje ukinuti (od dana donoenja) ili izmijeniti (za ubudue) radi njegovog usklaivanja sa zakonom, samo ako stranka koja je na osnovu tog rjeenja stekla neko pravo ili obavezu na to pristane i ako se time ne vrijea pravo tree osobe. Pri tome, ako je jednostranaka stvar - stranka treba na to da pristane, a ako je dvostranaka stvar - ne moe se mijenjati na tetu jedne strane. Ako stranka trai da se ukine ili izmjeni rjeenje koje je nepovoljno za nju, tada je potrebna saglasnost organa. Kada organ uprave ne pristane da se ukine ili izmjeni takvo rjeenje, nije duan donijeti nikakvo rjeenje, ali je duan da o tom nepristajanju obavijesti stranku. Rjeenje u ovom sluaju donosi prvostepeni organ koji je donio rjeenje, a drugostepeni organ samo kad je svojim rjeenjem odluio o stvari. alba protiv novog rjeenja doneenog na osnovu ove odredbe doputena je samo ako je to rjeenje donio prvostepeni organ. Ako je rjeenje donio drugostepeni organ, odnosno ako je rjeenje prvostepenog organa konano, protiv tog rjeenja moe se pokrenuti upravni spor. Ovdje nema rokova u pitanju je dobra volja jednih i drugih.
6.

Vanredno ukidanje rjeenja

Ovdje se radi o ukidanju izvrnog rjeenja koje je doneseno u skladu sa zakonom. Npr. odobrenjem za graenje odobreno je graenje na odreenoj zemljinoj parceli, a kasnije se utvrdi da je na toj parceli klizite, te se gradnjom ugroavaju kue koje se nalaze ispod ili cesta koja tu prolazi. Izvrno rjeenje se moe ukinuti ako je to potrebno: 1. radi otklanjanja opasnosti po ivot i zdravlje ljudi ili javnu sigurnost, ili 2. radi otklanjanja poremeaja u privredi.

132

Dakle, radi se o vanrednim situacijama kada je dolo do promjene okolnosti nakon donoenja rjeenja. Rjeenje se moe ukinuti i samo djelimino, u opsegu koliko je neophodno da se opasnost otkloni ili zatite navedeni javni interesi. Ovo rjeenje o vanrednom ukidanju donosi drugostepeni organ. Protiv rjeenja kojim se izvrno rjeenje ukida doputena je alba samo kad je to rjeenje donio prvostepeni organ. U suprotnom, protiv takvog rjeenja moe se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadlenog suda. Stranka koja usljed ukidanja rjeenja trpi tetu ima pravo na naknadu samo stvarne tete. Za rjeavanje o zahtjevu za naknadu tete nadlean je u I stepenu sud koji bi po Zakonu o upravnim sporovima bio nadlean za rjeavanje upravnog spora po ovom pravnom lijeku. 7. Oglaavanje rjeenja nitavim Nitavim se oglaava rjeenje:
1. ako je u upravnom postupku rjeeno o stvari iz sudske nadlenosti, ili ako

se radi o stvari koja uopte nije u nadlenosti organa uprave, uopte nije upravna stvar. 2. kad bi svojim izvrenjem to rjeenje dovelo do krivinog djela. 3. ako je doneseno rjeenje ije je izvrenje nemogue. 4. ako je doneseno rjeenje po slubenoj dunosti, a predvieno je da se moe donijeti samo na zahtjev stranke (ovakvo rjeenje se moe konvalidirati, ali samo ako stranka naknadno pristane na to). Rjeenje se moe u svako doba oglasiti nitavim u cijelosti ili djelim. po slubenoj dunosti ili po prijedlogu stranke, tuioca ili ombudsmena. Rjeenje oglaava nitavim organ koji ga je donio ili drugostepeni organ, a ako drugostepenog organa nema onda vlada, i to Vlada Federacije, ako se radi o rjeenju federalnog organa uprave ili fed. ustanove, odnosno vlada kantona ako se radi o rje. kantonalnog organa uprave ili kantonalne ustanove, o rje. opinskog naelnika ili gradona., i opinske ili gradske slube za upravu. Protiv rjeenja kojim se neko rjeenje oglaava nitavim ili se odbija prijedlog stranke, tuioca, ili ombudsmena za oglaavanje rjeenja nitavim doputena je alba. Ako nema organa koji rjeava o albi, protiv takvog rjeenja moe se neposredno pokrenuti upravni spor. PRAVNE POSLJEDICE PONITAVANJA I UKIDANJA Ponitavanjem rjeenja i oglaavanjem rjeenja nitavim, ponitavaju se i pravne posljedice koje je takvo rjeenje proizvelo. Ukidanjem rjeenja ne ponitavaju se pravne posljedice koje je rjeenje ve proizvelo do dana ukidanja, ali se onemoguava daljnje proizvoenje pravnih posljedica ukinutog rjeenja.

133

Organ koji sazna za rjeenje kojim je povrijeen zakon, a povreda moe biti razlog za obnovu postupka, odnosno za ponitavanje, ukidanje ili mijenjanje rjeenja, duan je bez odgaanja da o tome obavijesti organ nadlean za pokretanje postupka i donoenje rjeenja.

IZVRENJE
Kada prvostepeno rjeenje postaje izvrno?
1) 2) 3) 4)

istekom roka za albu kada alba nije izjavljena, dostavom stranci rjeenja kada alba nije doputena, dostavom stranci rjeenja kada alba ne odgaa izvrenje i dostavom stranci rjeenja kojim se alba odbacuje ili odbija. Kada e drugostepeno rjeenje postati izvrno?

Danom dostave tog rjeenja. (???Kada je drugostepeni organ, rjeavajui po albi, ponitio I stepeno rjeenje i sam rijeio stvar u meritumu???). Kako e se rjeenje praktino izvriti? To je tzv. administrativno izvrenje, donosi se zakljuak o dozvoli izvrenja i u dispozitivu se navodi kako e se izvriti. Moe se izvrti i prisilnim putem. Nakon proteka roka od 5 godina od dana kada je rjeenje postalo pravosnano ne moe se vie izvravati. Ako je uloena alba, pa po njoj drugostepeni organ odluio da se odbija - to rjeenje je konano, a prvostepeno na koje se lice alilo izvrno. Upravna rjeenja se mogu izvravati administrativno i sudski (uglavnom novane obaveze). Uslovi su:
1. rjeenje mora biti izvrno, 2. stranka na osnovu tog rjeenja mora postaviti zahtjev za izvrenje, 3. organ donosi zakljuak o dozvoli izvrenja navodei nain izvrenja,

prijetnju novanom kaznom, nalae prisilno izvrenje itd. Sve su to varijante, tj. postoji vie naina i mogunosti izvrenja. albom na zakljuak o dozvoli izvrenja, ne moe se uspjeno izjaviti alba protiv rjeenja ije se izvrenje dozvoljava tim zakljukom.

134

(ZAKON O UPRAVNOM SPORU Sl. novine FBIH 9/05) ta je upravni spor? To je spor o zakonitosti upravnog akta. Upravni spor predstavlja sudsku kontrolu upravnih akata. Radi ostvarivanja sudske zatite prava graana, poduzea, ustanova i drugih pravnih lica u Federaciji, te radi osiguranja zakonitosti, sudovi u upravnim sporovima odluuju o zakonitosti upravnih akata kojima organi uprave i institucije koje imaju javne ovlasti rjeavaju o pravima i obavezama graana i pravnih lica u pojedinanim upravnim stvarima. Ko sve moe pokrenuti upravni spor?
1. graanin pojedinac ili pravno lice - ako smatra da mu je upravnim aktom 2. 3.

4. 5. 6.

povrijeeno neko pravo ili neposredni lini interes zasnovan na zakonu, zainteresirano lice - to je pojedinac ili pravno lice koji su uestvovali u upravnom postupku radi zatite svojih prava ili pravnih interesa, organ uprave, sluba za upravu, naselje ili grupa osoba i sl., iako nemaju svojstvo pravnog lica - ako mogu biti nosioci prava i obveza o kojima se rjeavalo u upravnom postupku. tuitelj ili dr. ovlateni organ - ako je upravnim aktom povrijeen zakon u korist graanina. pravobranilac - ako je upravnim aktom povrijeen zakon na tetu Federacije, kantona, grada ili opine koju on po zakonu zastupa. ombudsmen - ako ocijeni da je konanim upravnim aktom povrijeeno ljudsko dostojanstvo, osnovna prava i slobode zagarantovane ustavom i meunarodnim konvencijama.

Presude u upravnom sporu One su obavezne prema svakom. Njih moraju uvaavati kako organi uprave, tako i druge stranke koje uestvuju u upravnom sporu. Sve odluke koje se donesu u upravnom sporu su pravomone, jer se protiv njih ne moe koristiti pravo albe. Da li u upravnom sporu ima zainteresirana stranka? POSTOJI! Trea osoba kojoj bi ponitenje osporenog upravnog akta neposredno bilo na tetu (zainteresirana osoba) ima u sporu poloaj stranke. Npr. stranke su: nosilac stanarskog prava i korisnik koji je tokom rata dobio privr. rjeenje. Vodi se spor izmeu njih. Postoji trea, zainteresovana strana, vlasnik stana, koji je takoer zainteresovan da taj stan ostane njemu.
135

NADLENOST
Upravne sporove rjeava kantonalni sud i to prema sjeditu prvostepenog organa koji je pobijano rjeenje donio. U upravnim sporovima sudi sudija pojedinac. Izuzetno, u sloenim predmetima upravnog spora sudi se u vijeu od trojice sudija, o emu odluuje predsjednik vijea za upravne sporove. Sukob nadlenosti izmeu kantonalnih sudova u pogledu rjeavanja upravnog spora rjeava Vrhovni sud Federacije. ta je organ u smislu ZUS-a? Pod organom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:
1. organi uprave i upravne ustanove Federacije i kantona, 2. gradonaelnik i opinski naelnik, te gradske i opinske sube za upravu,

i 3. institucije koje imaju javne ovlasti kad u vrenju javnih ovlasti rjeavaju u upravnim stvarima (npr. Federalni zavod za PIO). Protiv ega se pokree upravni spor? Upravni spor moe se voditi samo protiv upravnog akta. Upravni akt je akt nadlenog organa kada on rjeava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnih lica u nekoj upravnoj stvari. Dakle, trebaju biti ispunjena 3 elementa da bi se radilo o upravnom aktu: 1. da ga je donio nadleni organ, 2. da se njime rjeava o pravu ili obavezi pojedinca, odnosno pravnog lica, 3. da se radi o upravnoj stvari (nema definicije ta se smatra upravnom stvari, polazi se od sudske prakse, npr. rjeenje o tome i tome nije upravna stvar itd.) Upravni spor moe se pokrenuti protiv konanog upravnog akta, tj.: 1. protiv upravnog akta koji je doneen u II stepenu. 2. protiv I - stepenog upravnog akta, ako zakonom nije doputena alba na taj akt u upravnom postupku. 3. u sluaju utnje administracije. utnja administracije utnja administracije postoji kad nadleni organ o zahtjevu, odnosno o albi stranke, nije donio odgovarajui upravni akt u upravnom postupku. ta kada drugostepeni organ uti? Ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana (ili u posebnim propisom odreenom kraem roku) donio rjeenje po albi stranke
136

protiv prvostepenog rjeenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila, stranka moe pokrenuti upravni spor kao da joj je alba odbijena. Dakle, prije nego se podnese tuba za pokretanje upravnog spora zbog tzv. utnje administracije, stranka se mora pismeno obratiti upravnoj inspekciji. Ako upravna inspekcija ne poduzme nikakve mjere u roku od 30 dana, tada stranka moe podnijeti tubu sudu kojom e pokrenuti upravni spor. Nije izriito predvieno zakonom, ali kada se podnosi takva tuba, sudu se treba pruiti dokaz da je prethodno podnesen zahtjev upravnoj inspekciji i da ni ona nije postupila po zahtjevu u roku 30 dana od dana kada je isti njoj podnesen. ta kada prvostepeni organ uti? Ovdje postoji razlika da li je protiv rjeenja prvostepenog organa koji uti dozvoljena ili nije dozvoljena alba. Ako se radi o utnji prvostepenog organa protiv ijeg rjeenja nije dozvoljena alba - postupak je isti kao i u sluaju utnje drugostepenog organa. To znai da, ako prvostepeni organ nije u roku od 30 dana (ili u posebnim propisom odreenom kraem roku) donio rjeenje, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila, stranka moe pokrenuti upravni spor. Meutim, ako se radi o utnji prvostepenog organa protiv ijeg rjeenja stranka moe izjaviti albu, a ovaj prvostepeni organ nije u roku od 60 dana (ili u posebnim propisom odreenom kraem roku) donio rjeenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Drugostepeni organ e nakon toga provesti postupak po zakonu. Protiv rjeenja drugostepenog organa stranka moe pokrenuti upravni spor, a moe ga, pod gore opisanim uvjetima pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rjeenje u propisanom roku. Protiv kojih akata se ne moe voditi upravni spor? Upravni spor se ne moe voditi:
1. protiv akata doneenih u stvarima u kojima je sudska zatita osigurana

izvan upravnog spora; 2. protiv akata doneenih u stvarima o kojima se po izriitoj odredbi zakona ne moe voditi upravni spor (ovdje bi npr. mogla posluiti zatita zakonitosti); 3. u stvarima o kojima neposredno na osnovu ustavnih ovlatenja odluuju domovi Parlamenta Federacije BiH ili predsjednik i dopredsjednik Federacije BiH, odnosno zakonodavno tijelo kantona - skuptina. Izuzetno, u stvarima iz ta. 2. i 3. moe se voditi upravni spor kad je nadleni organ pri donoenju upravnog akta:

137

a) prekoraio granice svoje nadlenosti ili b) upravni akt nije donio neposredno na osnovu ustavnih ovlatenja. Zakonski razlozi za pobijanje upravnog akta Upravni akt se u upravnom sporu moe pobijati iz sljedeih razloga:
1. ako je akt doneen od strane nenadlenog organa; 2. ako u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis zasnovan

na zakonu ili opi akt; 3. ako se u upravnom postupku koji je aktu prethodio nije postupilo po pravilima postupka, a naroito ako injenino stanje nije potpuno i pravilno utvreno, ili to je iz utvrenih injenica izveden nepravilan zakljuak u pogledu injeninog stanja; 4. ako akt sadri takve nedostatke, odnosno nejasnoe koji spreavaju ocjenu njegove zakonitosti ili nedostatke koji ga ine nitavim 5. ako je nadleni organ rjeavajui po slobodnoj ocjeni prekoraio granice ovlatenja koja su mu data pravnim propisima i suprotno cilju u kome je ovlatenje dato. Tuena strana To je organ iji se upravni akt osporava. Organ koji je donosio rjeenje povodom kojeg je pokrenut upravni spor nije i ne moe biti stranka u postupku, on je samo tuena strana. Odgoda izvrenja pobijanog rjeenja Kada stranka podnese tubu i pokrene upravni spor, to ne odgaa izvrenje upravnog rjeenja povodom kojeg je spor pokrenut. Stranka moe od organa uprave koji je donio rjeenje traiti odgodu izvrenja, ako povodom tog rjeenja namjerava pokrenuti upravni spor i ako su pri tome ispunjeni sljedei uslovi: 1. da je stranka koja trai odgodu, uz zahtjev za odgaanje izvrenja, organu uprave dostavila i dokaz da je pokrenut upravni spor kod nadlenog suda, 2. da odlaganje nije protivno javnom interesu i 3. da se tim odlaganjem ne nanosi teta drugoj stranci. Stranka moe i od suda kojem podnosi tubu i pokree upravni spor traiti odgodu izvrenja rjeenja, tako to e u tubi zatraiti da sud odgodi izvrenje i tada sud hitno postupa (o zahtjevu za odgodu se rjeava u roku od 3 dana). Meutim, ako se stranka, prije toga, obraala organu uprave za odgodu izvrenja i nije uspjela, tada ne moe isti zahtjev isticati u tubi sudu. Zbog toga, ako osoba podnosi zahtjev za odgodu sudu, uz tubu mora dostaviti dokaz da taj isti zahtjev nije ve podnosila organu uprave. Ako uz zahtjev za odgodu koji je stranka podnijela sudu nije dostavljen i ovaj dokaz, sud e ovaj zahtjev odbaciti,

138

jer je rok od 3 dana (u kojem sud o zahtjevu mora odluiti) prekratak da se stranka opominje da ispravi nedostatke. Ako sud odbije odgodu, stranka nema prava na albu. Pokretanje upravnog spora Upravni spor pokree se tubom. Tuba se podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tubu. Rok od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta vai i za nadlenog pravobranioca i ombudsmena kada su ovlateni za podnoenje tube ako im je upravni akt dostavljen, a ako im akt nije dostavljen, tubu mogu podnijeti u roku od 60 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci u iju je korist upravni akt donesen. Tuba se predaje neposredno ili preporuenom potom. Moe se izjaviti na zapisnik, ak i kod opinskog suda. Moe se desiti da, iz neznanja ili omakom, tuba bude predata drugom organu ili sudu. Ako se to moe pripisati neukosti stranke, tada se rauna da je tuba predata u roku. Taj organ ili sud e je proslijediti nadlenom sudu. Sadraj tube
1. 2. 3. 4.

Tuba mora sadravati: ime i prezime tuioca i druge line podatke, broj i datum upravnog akta protiv koga je tuba podneena, kratko izlaganje zbog ega se tui i u kom pravcu i obimu se predlae ponitavanje upravnog akta, potpis podnosioca (ako je nepismen tubu e potpisati drugo lice i naznaiti u ije ime je potpisuje, a prstoznakom se inae u upravnom postupku akt moe potpisati samo u sluaju kada nepismena stranka daje punomo).

Kada se podnosi tuba, uz nju se dostavlja obavezno i akt koji se pobija. Tuba se dostavlja u dva ili u potrebnom broju primjeraka, jer se tuba dostavlja drugoj strani ili stranama na odgovor. Tuilac moe odustati od tube sve do donoenja sudske odluke po tubi, o emu se sudu podnosi pisani podnesak ili daje izjava na zapisnik kod suda, u kom sluaju nadleni sud rjeenjem obustavlja postupak. U tubi se ne mogu navoditi nove injenice i dokazi, uz jedan izuzetak moe ako stranka uz tubu priloi izuzetno jak dokaz koji dovodi u pitanje injenino stanje utvreno u upravnom postupku. Ovdje je bitno da je injenino stanje potpuno drugaije i da je postojalo ranije, ali ga tuilac nije mogao ranije istai. Svaka stranka je duna dokazati injenice na koje se poziva, dakle teret dokazivanja je na strankama. Ako ona ne prui dovoljno dokaza, sud ih ne izvodi dodatno ex officio.

139

Odbacivanje tube Sud e rjeenjem odbaciti tubu:

1. ako je tuba nepotpuna ili nerazumljiva, ali tek nakon to tuilac ni u

2. 3. 4. 5. 6. 7.

naknadno ostavljenom roku ne ukloni ove nedostatke, a oni su takvi da spreavaju rad suda. ako je tuba neblagovremena, prijevremena (utanje administracije) i podnesena od neovlatenog lica, ako akt koji se tubom osporava nije upravni akt, ako je oigledno da se upravnim aktom ne dira u pravo tuioca (ne odnosi se na njega), ako je stranka podnijela tubu, a ima pravo na albu na prvostepeno rjeenje, a to pravo nije iskoristila, ako se radi o stvari o kojoj se ne moe voditi upravni spor, i ako ve postoji pravomona sudska odluka o istoj stvari.

Ako nadleni organ za vrijeme sudskog postupka po podnesenoj tubi naknadno donese drugi upravni akt kojim se mijenja ili stavlja van snage upravni akt protiv koga je upravni spor pokrenut, taj organ je duan, pored tuioca, pismeno izvijestiti i sud pred kojim je spor pokrenut. Sud e u tom sluaju pozvati tuitelja da u roku od 15 dana pismeno izjavi da li je naknadno doneenim upravnim aktom zadovoljan ili ostaje pri tubi i u kom obimu, odnosno da li tubu proiruje i na novi upravni akt. Ako tuitelj izjavi da je naknadno doneenim upravnim aktom zadovoljan ili ako ne da izjavu u roku 15 dana, nadleni sud e donijeti rjeenje o obustavljanju postupka. Ako tuitelj izjavi da novim upravnim aktom nije zadovoljan, sud e nastaviti postupak. Dostava upravnih spisa po tubi Sud je duan tubu dostaviti organu uprave koji je donio upravni akt na odgovor, kako bi u odreenom roku ovaj organ (tuena strana) dostavio upravni spis kantonalnom sudu. Ako taj organ ne dostavi sudu spis u ostavljenom roku (kojeg odreuje sud, a koji ne moe biti krai od 10 niti dui od 20 dana), a predmet se ne moe rijeiti bez spisa, time organ uprave povrijeuje slubenu dunost, pa tada sud ima pravo i obavezu da podnese prijavu disciplinskoj komisiji protiv slubenog i odgovornog lica u tom organu. O pokretanju disciplinskog postupka obavjetava se Vlada FBiH ili Vlada kantona. Tuba se moe rijeiti i bez spisa ako stranka osporava rjeenje samo sa aspekta primjene materijalnog prava. Tuba se, ako je predmet viestranaki, dostavlja i drugim strankama na odgovor. Nejavna sjednica / javna rasprava i odluivanje suda

140

O upravnim sporovima sud rjeava u pravilu nejavno, po sudiji pojedincu ili na sjednici. Kod nejavne sjednice nema rasprave. Tuilac moe traiti da prisustvuje nejavnoj sjednici, bez obzira da li stvar rjeava pojedinac ili vijee. Tuilac taj zahtjev moe istai samo u tubi. Sudija mora pozvati ovakvog tuioca, predoiti mu stvar i odgovor na tubu, moe mu dozvoliti da neto dodatno kae ako ima ili da iznese neke nove dokaze. Kada sud ocijeni da nema vie razloga da prisustvuje sjednici puta ga da ide i nastavlja svoj rad. Raniji zakon nije imao nejavnu sjednicu. Stranke u sporu mogu zatraiti da se u predmetu odri javna rasprava. Ovaj zahtjev se moe istai samo u tubi ili odgovoru na tubu. U tom sluaju sud mora udovoljiti zahtjevu stranke i zakazuje javnu raspravu. U tom smislu, sudija pojedinac, odnosno predsjednik vijea odredit e dan rasprave i na raspravu pozvati stranke i zainteresirana lica, ako ima takvih lica. U pozivu za raspravu sud e obavijestiti stranke da su na raspravi dune predoiti sve dokaze o injenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i navode. Raspravom rukovodi sudija pojedinac, odnosno predsjednik vijea. Izostanak stranke sa rasprave ne zadrava rad suda. Zbog izostanka stranaka sa rasprave ne moe se uzeti da su stranke odustale od svojih zahtjeva, ve e se njihovi podnesci proitati. Ako na raspravu ne doe ni tuilac ni tuena strana, sud e raspraviti spor i bez prisustva stranaka. Tok rasprave Raspravom rukovodi predsjednik vijea. Takva rasprava ne bi trebala trajati due od 1/2 sata. Na raspravi prvo dobija rije lan sudskog vijea koji je izvjestitelj, koji izlae stanje i sutinu spora, ne dajui svoje miljenje. Poslije toga daje se rije tuitelju da obrazloi tubu, pa zastupniku tuene strane i zainteresiranim osobama da obrazloe svoja gledita. O raspravi se vodi zapisnik u koji se unose samo bitne injenice i okolnosti i dispozitiv odluke. Zapisnik potpisuju predsjednik vijea odnosno sudija pojedinac i zapisniar. Poto se zapisnik potpie, stranke naputaju raspravu, a odluka se upisuje u zapisnik (ne mora odmah, moe i u roku od 30 dana). Kad je u predmetu odluivano nejavno (na sjednici ili po sudiji pojedincu), sud moe, ako su za to ispunjeni uvjeti, ponititi osporeni upravni akt i prvostepeni upravni akt ako je i on sadravao iste nedostatke i predmet vratiti: 1. tuenom organu na ponovno rjeavanje ili 2. prvostepenom organu na ponovno rjeavanje - kada ocijeni da e on bre i efikasnije provesti postupak i odluiti o upravnoj stvari. Sud rjeava spor, po pravilu, na podlozi injenica koje su utvrene u upravnom postupku.

141

Kada sud na odranoj javnoj raspravi utvrdi drugaije injenino stanje u odnosu na injenino stanje utvreno u upravnom postupku i otkloni povrede pravila upravnog postupka, ponitit e osporeni upravni akt i prvostepeni upravni akt ako je i on sadravao iste nedostatke, te sam rjeiti upravnu stvar. U ovom sluaju, sud utvruje injenino stanje, po pravilu, na raspravi ili preko jednog lana sudskog vijea ili preko drugog suda. Na raspravu se poziva i stranka. Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tube i pri tom je vezan razlozima tube. Ako sud po zahtjevu iz tube utvrdi da je osporeni upravni akt nitavan, ponitit e ga, a ako su razlozi nitavosti sadrani i u prvostepenom upravnom aktu, ponitit e i taj akt. Kada odluuje u vijeu sud donosi presudu odnosno rjeenje veinom glasova sudskog vijea. O vijeanju i glasanju vodi se poseban zapisnik koji potpisuju svi lanovi vijea i zapisniar. Vijeanje i glasanje vri se bez prisustva stranaka. Sud rjeava spor presudom. Presudom se tuba uvaava ili odbija kao neosnovana. Ako se tuba uvaava, presudom se upravni akt ponitava i upravna stvar se rjeava, pa presuda u svemu zamjenjuje poniteni upravni akt u slijedeim sluajevima: a) kada sud rjeava spor na podlozi injenica koje su utvrene u upravnom postupku. b) kada sud na raspravi utvrdi drugaije injenino stanje te sam rjei upravnu stvar. Kad je tuba podnesena zbog utnje uprave, a sud nae da je opravdana, presudom e uvaiti tubu i odrediti u kojem smislu e nadleni organ donijeti rjeenje. Ako nadleni organ ne postupi po ovoj presudi suda, odgovorno lice u tom organu ini teku povredu slubene dunosti protiv koje je nadleni sud duan pokrenuti disiplinski postupak. Dostava/preuzimanje odluke Ako je odrana rasprava, sud e donijeti odluku i izraditi pisani otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zakljuenja rasprave. Nakon zakljuenja rasprave sud e prisutne stranke obavijestiti o datumu kada su dune preuzeti odluku. Ako jedna od stranaka nije prisustvovala raspravi, sud e je pisano obavijestiti o datumu za preuzimanje odluke. Stranke, odnosno njihovi zastupnici ili punomonici, duni su sami preuzeti odluku u zgradi suda, te im sud nee dostavljati odluku po drugim zakonskim pravilima o dostavi pismena. Odluke suda donesene nejavno (na sjednici ili po sudiji pojedincu) sud e dostaviti strankama neposredno u sudu, putem pote ili na drugi nain odreen zakonom. Sadraj presude/rjeenja

142

1. a) b) c) d) e) f)

uvod naziv suda, broj i datum, sastav suda, oznaenje stranaka kratko oznaenje predmeta spora i akta koji pobija, dan kada je odrana sjednica,

2. izreka, 3. obrazloenje, 4. potpis sudije/predsjednika vijea.

Pouka o pravnom lijeku - protiv ove presude alba nije doputena. Nema pozivanja u ime naroda ili u ime FBiH u ovom postupku. Original presude se uva u sudu, a strankama se dostavlja ovjeren prepis.

PRAVNI LIJEKOVI
alba nema je! Protiv odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu ne moe se izjaviti alba. 1. Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Protiv pravomone odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu, stranka moe podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, i to: 1. Vrhovnom sudu Federacije zbog: a) povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili b) povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rjeenje stvari putem kantonalnog suda. 2. Kantonalnom sudu zbog: a) povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili b) povrede pravila ???federalnog kantonalnog??? zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rjeenje stvari. Zahtjev za vanredno preispitivanje ne moe se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnose na pogreno ili nepotpuno utvreno injenino stanje!!! Zahtjev za vanredno preispitivanje se upuuje drugostepenom sudu preko prvostepenog suda. Dakle, zahtjev se predaje kantonalnom sudu protiv ije odluke se podnosi zahtjev, u roku od 30 dana od dana dostavljanja stranci te

143

sudske odluke. Kantonalni sud zahtjev i spise u roku od 3 dana dostavlja Vrhovnom sudu FBiH, odnosno nadlenom drugostepenom kantonalnom sudu. O zahtjevu za vanredno preispitivanje odluuje nadleni sud u vijeu od trojice sudija. Kada o zahtjevu za vanredno preispitivanje odluuje kantonalni sud, taj sud odluuje u vijeu sastavljenom od trojice sudija koji nisu uestvovali u donoenju odluke. Stranka moe traiti odravanje javne sjednice i tome se ne mora udovoljiti jer ovdje se naelno odluuje na nejavnim sjednicama. Kako odluuje nadleni sud po ovom zahtjevu? Zahtjev se prvo dostavlja strankama i odreuje im rok u kojem trebaju odgovoriti. Rjeenjem se odbacuje neblagovremen, nedoputen ili neovlaten zahtjev. Ako ovaj zahtjev nema navedenih formalnih nedostataka, Vrhovni sud Federacije BiH, odnosno nadleni kantonalni sud, donosi presudu kojom odbija ili uvaava zahtjev. Ako ga uvaava pobijanu kantonalnu odluku e: a. ukinuti ime predmet vraa na ponovni postupak ili b. izmjeniti ime sud zapravo sam rjeava po tubi. (U upravnom postupku/sporu nema preinaenja, moe izmjeniti rjeenje/pres.). 2. Ponavljanje (obnova) postupka Postupak okonan presudom ili rjeenjem nadlenog suda ponovie se na zahtjev stranke iz slijedeih razloga: 1. ako stranka sazna za nove injenice ili stekne mogunost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih bi spor bio povoljnije rijeen za nju da su te injenice/dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni; 2. ako je do odluke suda dolo usljed kriv. djela sudije ili zaposlenika u sudu, ili je odluka isposlovana prevarnom radnjom zastupnika ili punomonika jedne od stranaka koja radnja predstavlja krivino djelo; 3. ako je odluka zasnovana na presudi donesenoj u krivinoj ili graanskoj stvari, a ta presuda je kasnije ukinuta pravomonom sudskom odlukom; 4. ako je isprava na kojoj se zasniva sudska odluka lana ili ako je svjedok, vjetak ili stranka prilikom sasluanja pred sudom dao laan iskaz, a odluka suda se zasniva na tom iskazu; 5. ako stranka nae ili stekne mogunost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istom upravnom sporu; 6. ako stranci, odnosno zainteresiranom licu nije bila data mogunost da uestvuje u upravnom sporu - najea.

144

Ponavljanje postupka moe se traiti najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je stranka saznala za razlog ponavljanja, odnosno u objektivnom roku od 5 godina od pravomonosti sudske odluke. Ponavljanje postupka pokree se tubom. O tubi za ponavljanje postupka rjeava sud koji je donio odluku na koju se odnosi razlog za ponavljanje postupka i to sudija pojedinac koji nije uestvovao u donoenju te odluke. Tuba se podnosi istom sudu koji je nadlean za rjeavanje. U tubi se mora naroito navesti: 1. presuda ili rjeenje doneseno u postupku ije se ponavljanje trai; 2. zakonski osnov ponavljanja (razlog) i dokazi odnosno okolnosti koje ine vjerovatnim postojanje tog osnova; 3. okolnosti i dokazi iz kojih proizilazi da je tuba podnesena u roku; 4. u kom pravcu i obimu se predlae izmjena presude, odnosno rjeenja donesenog u postupku ije se ponavljanje trai. O tubi za ponavljanje postupka odluuje sudija pojedinac bez odravanja rasprave. Sud e odbaciti tubu rjeenjem ako utvrdi: 1. da je tubu podnijelo neovlateno lice ili 2. da tuba nije blagovremena ili 3. da stranka nije uinila bar vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje. Ako sud ne odbaci tubu zbog navedenih nedostataka dostavit e je protivnoj stranci i zainteresiranim licima i pozvati ih da u roku od 15 dana odgovore na tubu. Po isteku roka za odgovor na tubu, sud presudom rjeava o tubi za ponavljanje postupka. Ako se ponavljanje postupka dozvoli, stavie se van snage ranija sudska odluka u cjelini ili djelimino. Ranije procesne radnje na koje ne utiu razlozi ponavljanja postupka nee se ponavljati. Presudom kojom se ponavljanje postupka dozvoljava rijeie se i o glavnoj stvari. Protiv odluke suda donesene po tubi za ponavljanje postupka mogu se podnijeti pravni lijekovi koji su dozvoljeni u glavnoj stvari. Pravne lijekove u upravnom sporu moe podnositi i ombudsmen kada u obavljanju poslova iz svoje nadlenosti nae da je sudskom odlukom povrijeeno ljudsko dostojanstvo odnosno prava i slobode utvrene Ustavom Federacije i instrumentima Aneksa tog Ustava. OBAVEZNOST PRESUDA I SHODNA PRIMJENA ODREDABA ZPP-a Kad sud poniti osporeni upravni akt predmet se vraa u stanje u kome se nalazio prije nego to je poniteni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto ponitenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadleni organ duan je da

145

ga donese bez odlaganja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude. Nadleni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka. Ako nadleni organ poslije ponitenja osporenog upravnog akta donese upravni akt protivno pravnom shvatanju suda, ili protivno primjedbama suda u pogledu postupka, pa tuilac podnese novu tubu, sud je duan u ovim sluajevima ponititi osporeni upravni akt i sam rijeiti stvar presudom, ako je u toj stvari potpuno i pravilno utvreno injenino stanje. Takva presuda u svemu zamjenjuje upravni akt nadlenog organa. Ako nadleni organ poslije ponitenja upravnog akta ne donese novi upravni akt u propisanom roku ili ga donese protivno primjedbama suda u pogledu injeninog stanja, pa zbog toga sud ne moe donijeti presudu koja u svemu zamjenjuje upravni akt nadlenog organa, odgovorno lice u tom organu ini teku povredu slubene dunosti protiv koje je nadleni sud duan pokrenuti disciplinski postupak. Ukoliko ovaj Zakon ne sadri odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno e se primjenjivati odgovarajue odredbe Zakona o parninom postupku!!! POSTUPAK ZATITE SLOBODA I PRAVA POJEDINACA ZAJAMENIH USTAVOM FEDERACIJE Ovo je sui generis pravno sredstvo. Ovim pravnim sredstvom se dozvoljava da se pobijaju akti koji se inae ne mogu pobijati (jer to uglavnom nisu upravni akti, pa ne postoji mogunost pokretanja upravnog spora), a kojima se kre prava pojedinaca iz ustava i meunarodnih konvencija i sporazuma, pod uslovom da nije zajamena druga sudska zatita protiv takvih akata. Zahtjev pored pojedinca moe podnijeti i ombudsmen. Ovakav zahtjev rjeava kantonalni sud i to sudija pojedinac ili vijee. Zahtjev se smatra hitnim i rok rjeavanja je 15 dana. Mora se dostaviti i drugoj strani na odgovor osim ako oigledno proizilazi da su krena ljudska prava. U zahtjevu se treba navesti: 1. radnja, mjesto i vrijeme kada je radnja uinjena, 2. organ, odnosno pravno lice kod kojeg je ta radnja uinjena, 3. podaci o slubenom licu, odnosno odgovornom licu koje je to uinilo, dokazi o tome, kao i 4. zahtjev da se otkloni zapreka ili ogranienje slobode/prava. Zahtjev zbog nezakonite radnje moe se podnijeti sve dok radnja traje. O zahtjevu se odluuje rjeenjem. Kad sud nae da je zahtjev osnovan donijet e rjeenje kojim e zabraniti daljnje vrenje nezakonite radnje i odrediti mjere koje treba preduzeti, da bi se uspostavilo zakonito stanje, ostavljajui rok

146

za izvrenje, kao i odrediti zakonske sankcije za sluaj neizvrenja rjeenja. U protivnom, ako sud nae da je zahtjev neosnovan, odbit e zahtjev rjeenjem. Protiv ovog rjeenja, ne moe se izjaviti alba, ali se moe podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu Federacije u roku od 8 dana od dana dostavljanja rjeenja stranci. Osim pojedinanih akata, ovaj postupak se odnosi i na pojedinane radnje tj. ponaanje slubenog ili odgovornog lica koji svojim radnjama onemoguava stranci da ostvari ustavom zagarantovana prava i slobode. Ako se to zaista utvrdi, tada postoji mogunost da kantonalni sud donese rjeenje kojim e zabraniti dalje postupanje ili nepostupanje ili e naloiti da se postupi na odreeni nain i utvrditi odreene mjere u odreenom roku kako bi se otklonile te negativne posljedice. Postoji i mogunost novanog kanjavanja za neizvrenje naloene radnje (200-800 KM). Radnje naloene rjeenjem treba da izvri onaj kod koga se te radnje ine ili ne ine, a ako on to nee da izvri, onda sud moe sam ili putem opinskih sudova da na zahtjev stranke preuzme izvrenje tog rjeenja.

OPI POJMOVI Dodatna nadlenost Ustavom BiH (lan 3) propisane su nadlenosti BiH, ali isto tako lanom 3.5 a) i b) propisane su ustavom FBiH i dodatne nadlenosti. To znai da entiteti jedan dio svoje nadlenosti mogu prenijeti na BIH (Ministarstvo pravde, Ministarstvo odbrane, VSTV). Prenos nadlenosti vri zakonodavno tijelo entiteta tj. Parlament FBiH i Narodna skuptina RS. Podjela nadlenosti Prema Ustavu FBiH propisane su: 1. iskljuiva nadlenost Federacije, 2. zajednika nadlenost FBiH i kantona i 3. iskljuiva nadlenost kantona. 1. kod iskljuive nadlenosti FBiH - ona iz te oblasti samostalno donosi propise. 2. kod zajednike nadlenosti - propisi koje donosi FBiH mora donositi u konsultaciji sa kantonalnom vlau. 3. kod iskljuive nadlenosti kantona- kantonalno tijelo samostalno donosi propise. Kod zajednike nadlenosti, FBiH moe prenijeti dio nadlenosti na kanton, a kanton na gradske ili opinske vlasti (isto se odnosi i na BiH). Zateeni propisi to znai da svi zakoni, sudska pravila i propisi koji su se zatekli na dan donoenja Ustava FBIH (isto vai i za Ustav BIH) e se

147

primjenjivati u onoj mjeri ukoliko nisu u suprotnosti sa Ustavom FBiH (isto vai i za BiH) (npr. zakon o eksproprijaciji, ZOO, zakon o nasljeivanju).

ZAKON O ORGANIZACIJI UPRAVE U FBIH

Ovim zakonom propisan je nain organiziranja uprave u FBiH, kantonu, opini i gradu. Ovo je jedan sistemski zakon i na osnovu njega se donose svi ostali zakoni iz oblasti uprave, s tim da u nekim lex specialis zakonima odreena rjeenja mogu biti i drugaije propisana. Nadlenost federalnih organa uprave utvruje se u federalnom zakonu o federalnim ministarstvima, a organizacija i nadlenost kantonalnih organa uprave propisuje se kantonalnim zakonom. Nedlenost gradskih i opinskih slubi propisuje se propisom gradskog, odnosno opinskog vijea. Poslove uprave iz okvira nadlenosti Federacije, odnosno kantona, obavljaju organi uprave Federacije, odnosno kantona, a poslove uprave i samouprave iz nadlenosti grada odnosno opine vri gradonaelnik odnosno opinski naelnik, putem gradskih odnosno opinskih slubi za upravu. Sredstva za rad organa uprave osiguravaju se u budetu FBiH, kantona, grada, odnosno opine. POSLOVI UPRAVE
1. Izvravanje zakona i drugih propisa stvarna nadlenost organa uprave:

Federalni organi uprave nadleni su za izvravanje: a. federalnih zakona i drugih propisa, i b. zakona BiH - ako je to utvreno u samim tim zakonima (da je za rjeavanje odreenih upravnih stvari nadlena Federacija) ili ukoliko BiH jedan dio svoje nadlenosti prenese na entitetet. Kantonalni organi nadleni su za sprovoenje: a. kantonalnih propisa i b. federalnih propisa - ako je to utvreno zakonom Federacije ili ako je Federacija jedan dio svojih nadlenosti prenijela na kanton. Gradske i opinske slube su nadlene za izvravanje propisa koje donose gradska i opinska vijea, za izvravanje kantonalnih propisa ako je utvreno u zakonima kantona, i ako je kanton, odnosno, Federacija jedan dio svoje nadlenosti prenijeli na grad, odnosno opinu.
2. Vrenje upravnog nadzora - gdje organi uprave nadziru provedbu zakona

i drugih propisa, te zakonitost rada i postupanja organa uprave i institucija koje imaju javna ovlatenja.

148

Postoji nekoliko vrsta upravnog nadzora: 1. nadzor nad zakonitou upravnih i drugih akata, 2. nadzor nad zakonitou rada organa uprave i institucija kojima su povjerena javna ovlatenja, 3. inspekcijski nadzor gdje organi uprave: a) ostvaruju neposredan uvid u zakonitost rada, poslovanja i postupanja preduzea, ustanova i graana u vezi sa pridravanjem zakona i drugih propisa, te b) poduzimaju upravne i druge mjere za koje su ovlateni zakonom, odnosno propisom gradskog ili opinskog vijea.
3. Donoenje provedbenih propisa (podzakonskih akata) organi uprave

nadleni su za donoenje provedbenih propisa samo ako je to predvieno zakonom iz odreene oblasti za koju je donesen zakon. 4. Pripremanje odreenih propisa i davanje preporuka organi uprave pripremaju zakone i druge propise za oblasti za koje su obrazovani i kada o tome odlui nadlena zakonodavna ili izvrna vlast. Prilikom izrade zakona organi uprave duni su pribavljati odgovarajua miljenja, posebno: a. ako se tim zakonima propisuje i dio nadlenosti nekih drugih organa, ili b. ako predloena rjeenja iziskuju angairanje odreenih finansijskih sredstava. 5. Davanje odgovora na pitanja zakonodavnoj vlasti to su tzv. zastupnika pitanja u vezi sa provoenjem politike i izvravanjem zakona i dr. propisa iz svoje nadlenosti, te o stanju i problemima u oblasti za koju su osnovani 6. Praenje stanja u oblasti za koje su ti organi osnovani.
7. Obavljanje drugih poslova kada je to zakonom propisano.

POVJERAVANJE JAVNIH OVLATENJA Organi uprave u okviru obavljanja svoje djelatnosti mogu jedan dio svojih poslova prenijeti na neku drugu pravnu osobu, to se naziva povjeravanje javnih ovlatenja. One pravne osobe na koje je preneseno obavljanje odreene djelatnosti sa organa uprave zovu se Institucije koje vre javna ovlatenja. Prenos nadlenosti moe se vriti samo zakonom. Zakon propisuje da se u okviru prenosa nadlenosti sa organa uprave na drugu pravnu osobu ne moe prenijeti inspekcijski nadzor. Meutim, u okviru inspekcijskog nadzora jedan dio tih poslova se moe prenijeti, a to je obavljanje odreenih ekspertiza i strunih analiza za koje organ uprave nije tehniki ni struno osposobljen. Organ uprave koji je prenio ovlatenja, u tom sluaju ima sljedeu funkciju: a) rjeava po albama na donesena rjeenja od strane ovih institucija,

149

b) vri inspekcijski nadzor, c) daje odreena uputstva, miljenja i objanjenja kod primjene

odreenih zakona i d) moe poduzimati i druge radnje i mjere koje ima drugostepeni organ. Institucija na koju su prenesena javna ovlatenja ima obavezu da organu uprave sa kojeg je preneseno ovlatenje dostavlja informacije, izvjetaje i druge podatke koji su neophodni tom organu uprave. KAKO SE OSNIVAJU ORGANI UPRAVE - OSNOVI ORGANIZACIJE ORGANA UPRAVE !!! Federalni i kantonalni organi uprave osnivaju se i njihove nadlenosti se utvruju zakonom. Federalni organi uprave su: 1. Ministarstva - federalno ministarstvo osniva se za obavljanje upravnih i strunih poslova iz nadlenosti Federacije u oblastima u kojima federalni organi uprave, u cjelini ili u veem obimu, neposredno provode politiku i izvravaju/osiguravaju izvravanje federalnih zakona i drugih federalnih propisa i odgovaraju za njihovo izvravanje. ta se treba uraditi za formiranje novog ministarstva? Prvo treba pripremiti izmjene i dopune Zakona o federalnim ministarstvima, zatim usvojiti zakon od strane federalnog parlamenta u kojem e biti odreena nadlenost novog ministarstva, te na kraju utvrditi postojanje novog ministarstva. 2. Uprave - federalna uprava osniva se za obavljanje odreenih upravnih i strunih poslova ija priroda i nain izvravanja zahtijeva posebnu organiziranost i samostalnost u radu. 3. Federalne ustanove (imaju svojstvo pravnog lica) - to su upravne organizacije koje vre strune poslove za iji rad je potrebna primjena strunih i naunih metoda. Kriterij za osnivanje: obim poslova, vrsta poslova i broj organa uprave treba biti primjeren broju stanovnika koji ive na odreenom prostoru. U federalne ustanove spadaju: 1) zavodi - osnivaju se za obavljanje strunih i drugih poslova koji zahtijevaju primjenu istraivakih i naunih metoda. 2) direkcije-osnivaju se za obavljanje strunih poslova, koji preteno imaju privredni karakter. 3) agencije - osnivaju se za obavljanje razliitih strunih poslova (npr. ADS) Federalnim upravama/ustanovama rukovodi direktor, a organima uprave rukovodi ministar (jedna od razlika). Ministar je odgovoran Vladi FBiH, predsjedniku i premijeru FBiH i na kraju Parlamentu FBiH. Direktor je (ovisno je li u okviru ministarstva ili je samostalna) odgovoran Vladi FBiH i premijeru, a ako je samostalna onda Vladi FBiH. Odgovornost se uvijek treba vezivati za imenovanje u smislu - onaj ko imenuje njemu se odgovara.

150

Federalne uprave i federalne ustanove mogu se osnivati: 1. kao samostalne federalne uprave/ustanove i 2. kao federalne uprave/ustanove u sastavu federalnog ministarstva - ako je to potrebno: a) zbog meusobne povezanosti poslova iz nadlenosti federalnog ministarstva i federalne uprave/ustanove i b) kad je, pored odreenog stepena samostalnosti u vrenju poslova, potrebno osigurati usmjeravanje i nadzor u obavljanju poslova tih uprava/ stanova od strane federalnog ministarstva. U sluaju kad se uprava/ustanova nalazi u sastavu ministarstva, ministar donosi propise i ope akte za izvravanje zakona i vri nadzor nad radom te uprave/ustanove, a ostale poslove iz svoje nadlenosti uprava/ustanova vri samostalno. U vrenju nadzora federalni ministar ima ovlatenja: 1) rjeavati u upravnom postupku o pravnim sredstvima protiv upravnih akata uprave/ustanove u sastavu; 2) davati saglasnost na akte uprave/ustanove u sastavu, donesene izvan upravnog postupka; 3) traiti izvjetaje i obavjetenja o radu uprave/ustanove u sastavu; 4) odrediti izvrenje pojedinih zadataka iz nadlenosti uprave/ustanove u sastavu i rokove za njihovo izvrenje. Federalne uprave/ustanove u sastavu ministarstva, ostvaruju saradnju sa drugim organima, preduzeima i dr. pravnim licima, a odnose prema Vladi, Predsjedniku i Parlamentu FBiH ostvaruju preko ministra u ijem se sastavu nalaze. Za vrenje upravnih i strunih poslova i poslova lokalne samouprave, iz okvira nadlenosti grada i opine osnivaju se slube za upravu. One se osnivaju propisom gradskog i opinskog vijea na prijedlog grado naelnika, odnosno opinskog naelnika. UTVRIVANJE UNUTARNJE ORGANIZACIJE ORGANA UPRAVE Unutranja organizacija organa uprave utvruje se pravilnikom o unutarnjoj organizaciji. Pravilnik o unutarnjoj organizaciji donosi rukovodilac federalnog/ kantonalnog organa uprave, uz saglasnost Vlade Federacije/ kantona. Unutarnja organizacija federalne uprave/ustanove u sastavu ministarstva utvruje se, kao poseban dio, pravilnikom o unutarnjoj organizaciji ministarstva u ijem se sastavu nalaze. U gradu i opini, pravilnik o unutarnjoj organizaciji donosi gradonaelnik/ opinski naelnik, uz saglasnost gradskog/opinskog vijea. Pravilnikom o unutarnoj organizaciji organa uprave utvruje se naroito: 1. organizacione jedinice i njihova nadlenost; 2. nain rukovoenja; 3. programiranje i izvravanje poslova; 4. ovlatenja i odgovornosti slubenika u obavljanju poslova;

151

5. ukupan broj slubenika i namjetenika za obavljanje poslova; 6. naziv i raspored poslova po organizacijonim jedinicama, sa opisom

poslova za svakog slubenika i namjetenika i potrebnim uvjetima u pogledu strune spreme i drugih uvjeta; RUKOVOENJE ORGANIMA UPRAVE RUKOVODILAC: Organom uprave rukovodi rukovodilac. U federalnim i kantonalnim organima uprave to je ministar, a slubama za upravu u gradu i opini rukovodi gradonaelnik, odnosno opinski naelnik. Samostalnom upravom i upravom u okviru ministarstva rukovodi direktor. Rukovodilac organa uprave: 1. predstavlja organ uprave, 2. organizuje i osigurava zakonito i efikasno obavljanje poslova, 3. donosi propise i druge akte za koje je ovlaten, te 4. odluuje o pravima, obavezama i odgovornostima slubenika i namjetenika u vrenju slube. Rukovodilac je odgovoran za izvravanje svojih ovlatenja, odnosno nadlenosti organa kojim rukovodi, a ako ocijeni da ne moe obavljati poslove, moe podnijeti ostavku. Federalni ministar podnosi ostavku predsjedniku FBiH. Rukovodioca smjenjuje onaj organ koji ga je imenovao u skladu sa zakonom, i to: 1. ako se u izvravanju svojih ovlatenja i obaveza ne pridrava politike i smjernica organa zakonodavne vlasti, kao i uputstava i smjernica organa izvrne vlasti, ili 2. ako u okviru svojih nadlenosti ne osigurava provoenje zakona i drugih propisa, ili 3. ako iz drugih razloga postane nedostojan vrenja funkcije. ZAMJENIK RUKOVODIOCA: Rukovodilac organa uprave moe imati zamjenika, koji ga zamjenjuje ukoliko ovaj nije u mogunosti obavljati svoja ovlatenja i obaveze ili ako je mjesto rukovodioca upranjeno, dok novi rukovodilac ne preuzme dunost, sa svim njegovim ovlatenjima i odgovornostima u rukovoenju i pomae rukovodiocu u provoenju njegovih ovlatenja i obaveza. Zamjenika rukovodioca organa uprave imenuje i smjenjuje organ koji imenuje rukovodioca organa uprave. RUKOVODEI SLUBENIK: Rukovodiocu organa uprave u rukovoenju pojedinim podrujima rada pomau rukovodei slubenici. Rukovodee slubenike postavlja i smjenjuje rukovodilac organa uprave. SLUBENIK SA POSEBNIM OVLAENJIMA: Slubenici sa posebnim ovlatenjima obavljaju poslove inspekcijskog nadzora i druge znaajnije upravne i strune poslove. Postavlja i smjenjuje ih rukovodilac organa uprave.

152

Rukovodilac organa uprave, njegov zamjenik i rukovodei slubenici ne mogu obavljati drugu slubu ili posao. Ovo se ne odnosi na rad u sudovima u svojstvu sudije porotnika, na rad u politikim strankama, na nastavni i odgojni rad u ustanovama za obrazovanje i odgoj, na samostalan nauni rad, na rad u kulturnim, umjetnikim, sportskim i nauno-istraivakim ustanovama itd. Slubenici i namjetenici Poslove uprave u organima uprave obavljaju dravni slubenici, a dopunske (pomono-tehnike) poslove za potrebe organa uprave obavljaju namjetenici. O prijemu slubenika i namjetenika u radni odnos u organ uprave, kao i o drugim statusnim pitanjima tih lica odluuje rukovodilac organa uprave. Poloaj, prava, obaveze i odgovornosti, kao i plae i druga materijalna primanja slubenika i namjetenika u organima uprave ureuju se zakonom, odnosno propisom gradskog i opinskog vijea, u skladu sa zakonom. Zakonom o dravnoj slubi u Federaciji BiH ureuje se radno-pravni status dravnih slubenika, a Zakonom o namjetenicima u organima dravne slube u Federaciji, ureuje se radno - pravni status namjetenika. RUKOVOENJE FEDERALNIM ORGANIMA UPRAVE I FEDERALNIM USTANOVAMA Federalnim ministarstvom rukovodi federalni ministar, koji: 1. rukovodi, koordinira i nadzire aktivnosti federalnog ministarstva, 2. provodi federalnu politiku, 3. izvrava federalne zakone i druge propise iz okvira nadlenosti svog ministarstva, te zadatke koje mu odredi premijer. Federalnog ministra imenuje predsjednik Federacije BiH, uz saglasnost 2 potpredsjednika Federacije, nakon konsultacija sa premijerom ili sa kandidatom za tu funkciju, s tim da imenovanje ministra zahtijeva potvrdu veine glasova zastupnika u Predstavnikom domu Parlamenta Federacije. Federalnog ministra smjenjuje predsjednik Federacije, na prijedlog premijera. Radom samostalne federalne uprave/ustanove rukovodi direktor. Direktora samostalne uprave/ustanove imenuje Vlada Federacije, na usaglaen prijedlog premijera i zamjenika premijera. U sluaju da direktor samostalne federalne uprave/ustanove nije u mogunosti obavljati svoja ovlatenja i obaveze ili ako je mjesto direktora upranjeno, zamjenuje ga zamjenik direktora. Radom uprave/ustanove u sastavu federalnog ministarstva rukovodi direktor. Direktora uprave/ustanove u sastavu ministarstva postavlja i smjenjuje Vlada Federacije, na prijedlog federalnog ministra u ijem se sastavu nalaze te uprave i ustanove.

153

U sluajevima da direktor uprave/ustanove u sastavu ministarstva nije u mogunosti obavljati svoja ovlatenja i obaveze ili ako je mjesto direktora upranjeno zamjenjuje ga rukovodei slubenik koga odredi federalni ministar.

ODGOVORNOST FEDERALNOG MINISTRA I DIREKTORA FEDERALNE UPRAVE/USTANOVE Federalni ministar za svoj rad odgovara predsjedniku i premijeru FBiH. Direktor i zamjenik direktora samostalne uprave/ustanove za svoj rad odgovaraju Vladi, te premijeru i zamjeniku premijera Federacije. Direktor ustanove/uprave koje se nalaze u sastavu ministarstva za svoj rad odgovara Vladi i ministru u ijem se sastavu nalazi ta uprava/ustanova. Federalni ministar moe podnijeti ostavku predsjedniku FBiH. Direktori, kako samostalne tako i uprave/ustanove u sastavu ministarstva ostavku podnose Vladi FBiH. RUKOVODEI USTANOVAMA SLUBENICI U FEDERALNIM ORGANIMA UPRAVE/

U rukovoenju pojedinim podrujima rada federalnom ministru pomau rukovodei slubenici. U federalnom ministarstvu, kao rukovodei slubenici, mogu se postavljati: 1) sekretar ministarstva, 2) pomonici federalnog ministra, 3) glavni federalni inspektor i 4) rukovodioci (direktori) uprava i ustanova u sastavu ministarstva. Navedene rukovodee slubenike, bez konkursa, postavlja i smjenjuje Vlada FBiH, na prijedlog federalnog ministra. U samostalnoj federalnoj upravi/ustanovi mogu se postavljati pomonici direktora, a u federalnoj upravi/ustanovi u sastavu ministarstva savjetnici direktora. Rukovodei slubenici za svoj rad odgovaraju federalnom ministru, odnosno direktoru samostalne federalne uprave ili federalne ustanove. NADLENOSTI ORGANA UPRAVE I USTANOVA Nadlenosti organa uprave/ustanove:
1. donose provedbene propise (pravilnike) kojima se razrauju pojedine

odredbe zakona i ureuje unutranja organizacija organa uprave. 2. izdaju ope akte:

154

a) uputstva kojima se propisuje nain rada u obavljanju odreenih

poslova uprave i utvruju neka pravila postupanja kod obavljanja nekih poslova. b) instrukcije kojima se blie utvruju pravila i uputstva za rad na provoenju i primjeni odreenih federalnih zakona i drugih federalnih propisa. c) naredbe kojima se nareuje ili zabranjuje postupanje u odreenoj situaciji koja ima opi znaaj. Organi uprave/ustanove mogu donositi provedbene propise i ope akte samo kad su za to izriito ovlateni federalnim zakonom ili po zahtjevu premijera, ako se temelji na zakonu i u granicama datog ovlatenja. Provedbeni propisi i opi akti, objavljuju se u "Slubenim novinama Federacije BiH". Na nivou FBiH i kantona, provedbene propise i ope akte donosi ministar odn. drugi rukovodilac organa uprave/ustanove, a na nivou grada i opine - gradonaelnik odnosno opinski naelnik. Rukovodioci mogu ovlastiti svoje zamjenike, rukovodee slubenike ili pojedine slubenike da donose pojedinane akte, o emu se donosi posebno rjeenje. 3. donose pojedinane akte rjeenja, zakljuke i dr. pojedinane akte. Donose ih rukovodioci (ministar, direktor organa uprave), kada odluuju u upravnom postupku, kao i u drugim sluajevima predvienim zakonom. ODNOS ORGANA UPRAVE PREMA IZVRNOJ I ZAKONODAVNOJ VLASTI Odnos organa uprave prema organu izvrne vlasti Organ izvrne vlasti (Vlada Federacije/kantona) moe traiti: 1. da organ uprave odreeni zakon/propis pripremi u odreenom roku, 2. da se ispita stanje u odreenoj oblasti i da se od utvrenog stanja pripreme odgovarajue izmjene i dopune zakona, 3. utvrditi rokove za izvravanje pojedinih zadataka, 4. prilikom pripreme zakona i provedbenih propisa organ uprave moe traiti smjernice i upute za pripremu zakona iz odreene oblasti i o odreenim pitanjima provoenja politike. Organ izvrne vlasti obavezan je odgovoriti na traenje organa uprave. Organi uprave za svoj rad odgovorni su Vladi Federacije/kantona, odnosno gradonaellniku i opinskom naelniku. Odnos organa uprave prema organu zakonodavne vlasti Organi uprave imaju obavezu: da organu zakonodavne vlasti iznose znaanija pitanja i daju preporuke u vezi sa provoenjem politike i izvravanjem zakona i drugih propisa; 2) da na zahtjev organa zak. vlasti, podnose izvjetaj o radu, stanju u svojoj oblasti, izvravanju zakona i dr. propisa i provoenju utvrene politike;
1)

155

da odgovaraju na pitanja organa zakonodavne vlasti; da na zahtjev zakonodavne vlasti pripremaju zakone i druge propise, kao i analitike, informativne i druge materijale; 5) da na zahtjev organa zakonodavne vlasti, poduzmu odgovarajue organizacione, kadrovske i druge mjere kojima se osigurava efikasno izvravanje poslova iz nadlenosti organa uprave;
3) 4)

MEUSOBNI ODNOSI ORGANA UPRAVE Federalni organi uprave imaju ovlatenja i obaveze u pogledu nadzora nad provoenjem federalne politike i federalnih zakona i drugih propisa iz iskljuive nadlenosti Federacije, kad je provoenje te politike i tih propisa povjereno kantonalnim organima uprave ili gradskim i opinskim slubama za upravu. Kantonalni organi uprave imaju ovlatenja i obaveze prema gradskim i opinskim slubama za upravu u pogledu provoenja i nadzora nad provoenjem politike i kantonalnih zakona i drugih kantonalnih propisa, ako je provoenje tih propisa preneseno na grad, odnosno opinu. U ostvarivanju meusobne saradnje organi uprave odnosno slube za upravu na istom nivou vlasti obavezni su jedni drugim dostavljati podatke i informacije potrebne za obavljanje poslova iz njihove nadlenosti kojima raspolau i do kojih dolaze u vrenju svojih poslova, razmjenjuju informacije i iskustva, obrazuju zajednike strune komisije i druga radna tijela, organizuju savjetovanja i ostvaruju druge oblike meusobne suradnje. ODNOSI ORGANA UPRAVE PREMA OMBUDSMENIMA Organi uprave obavezni su ombudsmenima na njihov zahtjev omoguiti: 1) nesmetano ispitivanje djelatnosti slubenika organa uprave koji su negirali ljudsko dostojanstvo, prava ili slobode, ukljuujui provoenje etnikog progona ili odravanje njegovih posljedica. 2) osigurati sva slubena dokumenta, ukljuujui i tajna, kao i upravne spise i osigurati suradnju svakog slubenika posebno u pribavljanju potrebnih informacija, dokumanata i spisa. 3) osigurati prisustvo pri rjeavanju stvari u upravnom postupku. Ako organ uprave ne postupi po zahtjevu ombudsmena, oni mogu od rukovodioca organa izvrne vlasti zatraiti osiguranje ispunjenja njihovih zahtjeva od organa uprave, a organi uprave su obavezni postupiti po zahtjevima rukovodioca organa izvrne vlasti. ODNOSI ORGANA UPRAVE PREMA GRAANIMA - STRANKAMA
1. Organi uprave rjeavaju zahtjeve podesene od strane graana u rokovima

koji su propisani zakonom.

156

2. Organi uprave koji ostvaruju neposredne kontakte sa strankama obavezni

su organizirati obavljanje poslova na nain i pod uvjetima kojima se strankama omoguuje da to jednostavnije, bre i efikasnije ostvaruju svoja prava i izvravaju obaveze kod tih organa. 3. Organi uprave obavezni su, bez odlaganja razmotriti i ispitati podneene predstavke i prijedloge stranaka na nepravilan odnos slubenika organa uprave prema njima. Rukovodilac organa uprave je obavezan dati pismeni odgovor stranki o poduzetim mjerama u vezi sa njegovom predstavkom, odnosno prijedlogom u roku od 10 dana od dana prijema predstavke, odn. prijedloga. 4. Organi uprave ne mogu traiti od graana uvjerenja i isprave o kojima organi uprave vode slubenu evidenciju. Ova uvjerenja i isprave, organ uprave, odn. institucija koja ima javna ovlatenja, obavezno pribavlja po slubenoj dunosti. 5. Kad se u upravnom postupku stranka odazove pozivu, a bez njene krivice slubena radnja radi koje je pozvana nije obavljenja, ima pravo zahtijevati naknadu nastalih trokova. O zahtjevu za naknadu trokova odluuje se zakljukom. Protiv ovog zakljuka, stranka moe pokrenuti upravni spor kod nadlenog suda. OSNOVNE ODREDBE O INSPEKCIJSKOM NADZORU Inspekcijski nadzor vre organi uprave - federalna/kantonalna inspekcijska uprava, a u okviru njih inspektori. Inspektori su dravni slubenici sa posebnim ovlatenjima. Oni obavljaju inspekcijske preglede po slubenoj dunosti ili po zahtjevu stranke. Ukoliko se radi o zahtjevu stranke inspektor je duan da izvri pregled i obavijesti stranku u roku od 15 dana od dana podnoenja zahtjeva. Inspektor ima iskaznicu, kojom dokazuje svoje slubeno svojstvo, identitet i ovlatenja predviena zakonom. Svako iji rad podlijee inspekcijskom nadzoru duan je inspektoru omoguiti obavljanje nadzora i davati mu potrebna obavjetenja i podatke od znaaja za obavljanje tog nadzora. U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo i obavezu da neposredno pregleda poslovne prostorije i druge objekte, proces rada, proizvode i drugu robu, isprave i druge dokumente, kao i da obavlja druge radnje u skladu sa svrhom inspekcijskog nadzora (utvrivanje identiteta osoba, sasluavanje, uzimanje uzoraka radi analiza i sl.). O svakom inspekcijskom pregledu inspektor je obavezan sastaviti zapisnik i u njemu navesti injenino stanje utvreno inspekcijskim pregledom. Kada u obavljanju inspekcijskog pregleda utvrdi da je povrijeen zakon ili drugi propis ije izvrenje nadzire, inspektor ima ovlatenja i obavezu da naloi sljedee mjere: donijeti rjeenje kojim e narediti otklanjanje utvrenih nedostataka, i odrediti rok u kojem se moraju otkloniti, donijeti rjeenje o zabrani rada,

157

izrei mandatnu kaznu, samo ako je to propisano materijalnim zakonom, moe podnijeti zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka, zahtjev za prekraj, privredni prijestup, krivinu prijavu.

O poduzimanju upravnih mjera, inspektor donosi rjeenje, na koje ovlatena osoba ima pravo izjaviti albu nadlenom organu (federalnom ministru iji je inspektor donio rjeenje) u roku od 8 dana od dana prijema rjeenja. Rjeenje po albi mora se donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema albe. Protiv rjeenja donosenog po albi, moe se pokrenuti upravni spor kod nadlenog suda (kod Vrhovnog suda Federacije BiH). Federalna upravna inspekcija ostala je u nadlenosti Federalnog ministarstva pravde i nadlena je za nadzor nad sprovoenjem Zakona o organizaciji uprave, i federalnih zakona koji se odnose na slubenike i namjetenike organa uprave, upravni postupak i posebne upravne postupke, kao i kancelarijsko poslovanje u organima uprave. Mogu rjeavati u upravnim stvarima samo kada je u pitanju primjena rokova. Protiv rjeenja Federalnog upravnog inspektora moe se uloiti alba Ministarstvu pravde FBiH. Doneseno rjeenje je konano, i protiv njega se moe pokrenuti upravni spor pred Kantonalnim sudom i Sudom BiH. ZAKON O VLADI FEDERACIJE (Sl. novine FBIH 1/94, 8/95, 19/03, 54/05 i 2/06) Vlada Federacije je izvrni organ FBiH, koja vri izvrnu vlast Federacije, ako odreene izvrne kompetencije nisu Ustavom Federacije predviene za Predsjednika, odnosno Potpredsjednike Federacije. Vladu FBiH imenuje Predsjednik FBiH, uz saglasnost dva potpredsjednika, i nakon konsultacija sa Premijerom, odnosno kandidatom za premijera mandatarom. Odluku o imenovanju potvruje Predstavniki dom Parlamenta FBiH. Vladu FBiH ini premijer i ministri, premijer ima 2 zamjenika, a Vladu ini 15 ministara. Vlada FBiH odgovorna je svom efu, tj. Predsjedniku federacije, kao i Parlamentu FBIH, a ministri su, pored navedenog, odgovorni i premijeru FBiH. Vlada FBiH donosi slijedee propise:
1. uredbe sa zakonskom snagom, 2. uredbe - uredbom se:

ureuju najvanija pitanja iz nadlenosti Vlade, blie ureuju odnosi za sprovoenje zakona, osnivaju strune i druge slube i utvruju naela za unutranje ustrojstvo federalnih organa dravne uprave. 3. odluke - odlukom se: a. ureuju pojedina pitanja ili propisuju mjere Vlade, b. daje saglasnost ili potvruju akti drugih organa ili organizacija,

a. b. c. d.

158

c. odluuje o dr. pitanjima o kojima se ne odluuje uredbom. 4. rjeenja - rjeenjem se odluuje o imenovanjima i razrjeenjima, i

drugim pojedinanim pitanjima iz nadlenosti Vlade. 5. zakljuke - zakljucima se utvruju stavovi o pitanjima znaajnim za sprovoenje utvrene politike.

ZAKON O FEDERALNIM MINISTARSTVIMA I DRUGIM TIJELIMA FEDERALNE UPRAVE Ukupno ima 15 ministarstva (Ministarstvo odbrane je od kraja 2005. ustanovljeno na nivou BiH). Jedan broj ministarstava sjedite ima u Mostaru, a drugi u Sarajevu. Ovim zakonom utvrena je nadlenost federalnih ministarstava, a osnovano je nekoliko federalnih uprava koje mogu biti samostalne ili okviru ministarstava. Samostalne uprave su npr.:
1) 2) 3) 4) 5)

Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Federalna uprava civilne zatite, Federalni zavod za satistiku, Arhiv FBiH, Federalna direkcija robnih rezervi. I one su formirane ovim zakonom, kojim je utvrena i njihova nadlenost.

ZAKON O DRAVLJANSTVU BIH STICANJE DRAVLJANSTVA BIH:

1.

Sticanje dravljanstva porijeklom

Na ovaj nain dravljanstvo stie dijete: 1) ija su oba roditelja bili dravljani BiH u vrijeme roenja djeteta, bez obzira na mjesto njegovog roenja; 2) iji je jedan roditelj bio dravljanin BiH u vrijeme roenja djeteta, a dijete je roeno na teritoriji BiH; 3) iji je jedan roditelj bio dravljanin BiH u vrijeme djetetovog roenja, a dijete je roeno u inostranstvu, ako bi ono inae bilo bez dravljanstva; 4) roeno u inostranstvu, a iji je jedan roditelj bio dravljanin BiH u vrijeme djetetovog roenja, pod uslovom da do vremena kada napuni 23 godine: a) bude registrovano kod nadlenih vlasti u BiH u zemlji ili inostranstvu; b) ima stalno mjesto boravka na teritoriji BiH;
2.

Sticanje dravljanstva roenjem na teritoriji BIH

159

Ako je dijete roeno ili naeno na teritoriji BiH, a oba roditelja su nepoznata ili nepoznatog dravljanstva. Ovo dijete e izgubiti dravljanstvo BiH ako do 14 god. putem porijekla dobije dravljanstvo druge drave.
3.

Sticanje dravljanstva usvajanjem Ako je dijete mlae od 18 godina i ako se radi o potpunom usvojenju.

4.

Sticanje dravljanstva naturalizacijom

Stranac koji je podnio zahtjev za sticanje dravljanstva BiH moe stei dravljanstvo naturalizacijom ako ispunjava slijedee uslove: 1) da je napunio 18 godina starosti; 2) da ima prijavljeno stalno mjesto boravka u BiH najmanje 8 g. prije podnoenja zahtjeva; 3) da poznaje jedan od jezika ustavotvornih naroda BiH; 4) da mu nije izreena mjera bezbjednosti protjerivanja stranaca iz zemlje; 5) da nije osuivan na izdravanje kazne za kriv. djela na zatvor due od 3 g; 6) da se odrekne ili na neki drugi nain izgubi svoje ranije dravljanstvo nakon sticanja dravljanstva BiH, osim ako bilateralni sporazum ne predvia drugaije. 5. Sticanje dravljanstva olakanom naturalizacijom Stranac koji je brani drug dravljanina BiH, moe stei dravljanstvo BiH pod slijedeim uslovima: 1) da je brak trajao najmanje 5 godina prije podnoenja zahtjeva i da jo uvijek traje u momentu podnoenja zahtjeva; 2) da ima stalno mjesto boravka u BiH najmanje posljednje 3 godine; 3) da se odrekne ili na neki drugi nain izgubi svoje ranije dravljanstvo nakon sticanja dravljanstva BiH, osim ako to nije drugaije rijeeno bilateralnim sporazumom; Dijete mlae od 18 godina iji je jedan roditelj stekao dravljanstvo BiH ima pravo da dobije dravljanstvo BiH naturalizacijom ako ono stalno boravi na teritoriji BiH. Neke osobe i bez ispunjavanja ovih uslova mogu stei dravljanstvo BiH, a to je ako se radi o emigrantima koji su se vratili u BiH i ako se radi o njihovim potomcima (1. i 2. generacija), te osobe koje su od posebne koristi za BiH. 6. Meunarodnim ugovorom PRESTANAK DRAVLJANSTVA BIH

160

1. Po sili zakona - dravljanstvo prestaje dobrovoljnim sticanjem drugog

dravljanstva, ako bilateralnim sporazumom izmeu BiH i te drave nije drugaije ureeno. 2. Odricanjem - dravljanstvo prestaje ako je graanin BiH napunio 18 godina, a ivi u inozemstvu i ima dravljanstvo druge drave ili mu je ono zagarantirano - on se moe odrei dravljanstva BiH. Odricanje moe traiti i maloljetna osoba, ali moraju postojati zahtjevi oba roditelja za odricanje. 3. Otpustom - dravljanstvo prestaje pod slijedeim uvjetima:
a. da ima 18 godina, b. da se protiv te osobe ne vodi krivini postupak zbog krivinog djela

za koje se goni po slubenoj dunosti,

c. da je ta osoba izmirila odreene poreze, doprinose ili druge

obaveze koje su utvrene pravomonim odlukama, i

d. da ima dravljanstvo druge drave ili mu je ono zagrantirano. 4. Oduzimanjem dravljanstva - dravljanstvo se moe oduzeti: a. ako je steeno prevarom, na osnovu lanih dokaza i informacija, ili

skrivanjem podataka koji bi bili relevantni za dodjelu dravljanstva, b. ako dravljanin BiH vri vojnu slubu u nekoj drugoj dravi, a nema saglasnost nadlenih organa BiH, c. ako postoji pravosnana krivina presuda vezano za poduzimanje radnji kojma se naruava ustavni poredak i sigurnost BiH, d. odlukom Dravne komisije za reviziju odluka o naturalizaciji stranih dravljana koja je bila zaduena za provjeru sticanja dravljanstva od 6. aprila 1992. do 1. januara 2006.

ZAKON O RADU Radni odnos zasniva se zakljuivanjem ugovora o radu izmeu zaposlenika i poslodavca. Ugovor o radu
1) 2) 3) 4) 5)

Elementi ugovora o radu su: naziv i sjedite poslodavca, ime i prezime zaposlenika, da li se ugovor zakljuuje na odreeno ili neodreeno vrijeme, poetak rada na odreenim poslovima, mjesto rada,
161

6) radno mjesto, 7) opis poslova, 8) raspored radnog vremena, 9) plaa i ostale naknade na koje ima pravo zaposlenik, 10) otkazni rokovi, 11) godinji odmori i odsustva (plaena i neplaena) i 12) drugi elementi predvieni pravilnikom o radu.

Poslodavac moe zakljuiti ugovor o radu sa pripravnikom i volonterom radi strunog osposobljavanja za obavljanje odreenog posla. Ukoliko je potrebno radno iskustvo za obavljanje odreenog posla poslodavac moe sa osobom zakljuiti ugovor o pripravnikom radu na godinu dana koji se dostavlja zavodu za zapoljavanje, kao i ugovor o volonterskom radu. Radno iskustvo koje je osoba stekla obavljajui pripravniki i volonterski rad uzima se kao radno iskustvo za obavljanje nekih drugih poslova. Za vrijeme obavljanja volonterskog rada poslodavac je duan da osigura osobu od povreda na radu i profesionalnih bolesti. Radno vrijeme kod poslodavca traje 40 sati sedmino, s tim da radno vrijeme moe biti: 1. puno, 2. nepuno (znai 4 ili 5 sati u toku dana) - ta osoba moe zakljuiti jo jedan ugovor kod drugog poslodavca na nepuno vrijeme kako bi imala puno radno vrijeme, 3. skraeno radno vrijeme - to je puno radno vrijeme za osobu kojoj je umanjena radna sposobnost od strane nadlenog organa i utvreno da ta osoba moe da radi na istim poslovima ne 8 ve npr. 6 ili 4 sata, kao i radno vrijeme na radnim mjestima na kojima su poslovi naroito teki i po zdravlje opasni, i gdje se ni mjerama zatite na radu ne mogu poboljati uslovi rada rauna se kao puno radno vrijeme. 4. prekovremeni rad (10 sati sedmino + 10 sati uz saglasnost zaposlenika). Prekovremeno ne mogu raditi maloljetnici i trudnice ene ne mogu da rade: 1. nou, 2. pod vodom, 3. pod zemljom i 4. na naroito tekim i po zdravlje tetnim poslovima. Maloljetne osobe ne mogu da rade: 1. nou, 2. pod vodom, 3. pod zemljom, 4. na naroito tekim i po zdravlje tetnim poslovima i 5.prekovremeno. Ako priroda posla to zahtijeva, poslodavac moe napraviti preraspodjelu radnog vremena. Npr. jedan broj dana ili mjeseci radi vie a drugi dio manje ili nikako. Noni rad se smatra rad od 22.00-06.00, a u poljoprivredi do 05:00 sati. Pravo na odmor postoji:
1) u toku rada - ne moe biti manje od 30 minuta, 2) odmor izmeu dva radna dana - koji ne moe biti krai od 12 sati, 3) sedmini odmor ne moe biti manje od 24 sata i

162

4) godinji odmor ne moe biti manji od 18 dana. Godinji odmor se moe

koristiti iz dva dijela, prvi ne moe biti krai od 12 dana, a drugi dio se moe koristiti do 30. juna naredne godine. Odsustva mogu biti plaena i neplaena. Plaena su u trajanju do 7 (sedam) dana i neplaeno odsustvo koje utvruje poslodavac. (npr. po 4 dana za vjerske praznike, 2 dana plaeno i 2 neplaeno) Naknada plae: plaeno odsustvo, godinji odmor, bolovanje... Prestanak ugovora o radu:
1. istekom vremena - ako je zakljuen na odreeno vrijeme, 2. sporazumom strana poslodavca i zaposlenika, 3. otkazom ugovora o radu (rokovi: 7 dana ako zaposlenik daje otkaz i 14

4.

5. 6. 7. 8.

dana ako poslodavac daje otkaz). Ako poslodavac otkazuje ugovor o radu zbog nepredvienih okolnosti, a zaposlenik se nalazi kod njega due od 2 godine, zaposlenik ima pravo na otpremninu. kada zaposlenik ostvari uslove za starosnu penziju (kad navri 65 godina ivota i 20 godina osiguranja ili ako navri 40 godina osiguranja bez obzira na starosnu dob) - ako se strane ne dogovore drugaije, gubitkom radne sposobnosti - danom dostavljanja pravosnanog rjeenja o gubitku radne sposobnosti, ako je zaposlenik osuen na kaznu zatvora due od 3 mjeseca, odlukom nadlenog suda koja za posljedicu ima prestanak radnog odnosa, smru zaposlenika.

Prestankom ugovora o radu ne smatra se: bolovanje, godinji odmor, porodiljsko odsutstvo, dopusti sa posla regulisani ugovorom o radu, vremenski period od 15 dana izmeu dva ugovora o radu kod istog poslodavca. Zaposlenik zatitu svojih prava moe traiti:
1) kod poslodavca, 2) kod inspekcije i 3) kod nadlenog suda (prema stvarnoj nadlenosti, to je opinski sud). Kod

suda zatitu moe traiti u roku od godinu dana od dana saznanja za povredu prava. Ako poslodavac ima preko 15 zaposlenika, zaposlenici mogu formirati Vijee zaposlenika, a ako nema 15 zaposlenika ili nije formirano, sindikat obavlja funkciju Vijea zaposlenika. trajk zaposlenici imaju pravo organizirati trajk i niko ne smije iz tih razloga imati manja prava od onih koji nisu uestvovali u trajku. Radna knjiica

163

To je javna isprava koju izdaje nadlena opinska sluba za rad i moe se izdati osobi koja ima 15 godina ivota na zahtjev te osobe. U radnu knjiicu se upisuju opi podaci o zaposleniku i poslodavcu, steena zvanja i diplome, zasnivanje i prestanak radnog odnosa itd. Prilikom zasnivanja radnog odnosa zaposlenik je duan predati radnu knjiicu poslodavcu, a poslodavac je duan izdati mu potvrdu o tome. Ako se desi da se zaposleniku poslije prestanka radnog odnosa ne preda radna knjiica, ista se dostavlja nadlenoj opinskoj slubu po prebivalitu zaposlenika. Ako je zaposlenik umro predaje se srodnicima. Ispravku netano upisnih podataka moe da vri Fond PIO i opinska sluba za pitanje rada. Privremeni i povremeni poslovi To su poslovi za koje se ne moe zakljuiti ugovor o radu na odreeno ili neodreeno vrijeme, dakle poslovi za koje nije sistematizovan radno mjesto u pravilniku. Ovi poslovi ne mogu trajati due od 60 dana u toku godine Za obavljanje privremenih i povremenih poslova zakljuuje se poseban ugovor. ZAKON O PIO (Sl. novine FBiH 29/98, 49/00, 32/01 i 73/05) Prema ovom zakonu, osiguranik ima slijedea prava iz PIO:
1) 2) 3) 4)

pravo na starosnu penziju, pravo na invalidsku penziju, pravo na porodinu penziju, i prava osiguranika sa preostalom radnom sposobnou.

Invalidnost postoji kada osiguranik zbog trajnih promjena zdravstvenog stanja ne moe da radi na odgovarajuim poslovima zbog nastalog gubitka radne sposobnosti, i to usljed: a) povrede na radu, b) povrede van rada, c) bolesti koja se ne moe otkloniti lijeenjem ili medicinskom rehabilitacijom, d) profesionalne bolesti. Izmjenjena/umanjena radna sposobnost postoji kada osiguranik ne moe da obavlja poslove svog radnog mjesta sa punim radnim vremenom, ali moe da obavlja druge poslove, uz prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju. Starosna penzija uvjeti: a) da osoba ima 65 godina ivota i minimalno 20 godina staa osiguranja, ili b) 40 godina staa osiguranja bez obzira na godine starosti.

164

Invalidska penzija dovoljno je da se utvrdi gubitak radne sposobnosti prouzrokovan povredom na radu ili profesionalnom boleu. Porodina penzija pravo na nju ima:
1. brani partner (ena preko 45, mukarac preko 65 godina), 2. djeca do 15, odnosno do 25 god. ako se nalaze na redovnom kolovanju, 3. supruga iz razvedenog braka, ako je presudom za razvod braka utvreno

pravo na izdravanje. Vrste staa:

1. penzijski sta to je sta na osnovu koga osiguranik ostvaruje prava iz

PIO, a to je samo onaj sta za koji su plaeni pripadajui doprinosi,

2. sta osiguranja sa efektivnim trajanjem (tzv. radni sta) - pravo na taj sta

imaju osobe 1. koje rade puno radno vrijeme, 2. nepuno radno vrijeme i 3. osobe koje rade sa skraenim radnim vremenom koje se rauna kao puno radno vrijeme (uraunava se bolovanje, GO, pla. ods.,) 3. sta osiguranja koji se rauna sa uveanim trajanjem odnosi se na osiguranike koji rade na naroito tekim i po zdravlje tetnim poslovima, na kojima se ni posebnim mjerama zatite na radu ne mogu poboljati uslovi rada, 4. poseban sta na njega imaju pravo pripadnici Armije BiH, HVO i policije koji su uzeli uee u odbrani BiH i to u periodu od 30.04.1991. 22.12.1995. godine (rauna se u dvostrukom trajanju). ZAKON O DRAVNOJ SLUBI U FBIH Svi instituti koji nisu ureeni ovim zakonom ureuju se primjenom opih propisa Zakon o radu FBiH. Ovim Zakonom ureuje se radno-pravni status dravnih slubenika u organima uprave FBiH, kantona, grada i opine. Zapoljavanje i unapreenje profesionalne karijere vri se samo na osnovu javnog konkursa i profesionalne sposobnosti. Ovim zakonom, odnosno dravnom slubom, obezbjeuje se primjena principa: zakonitosti, transparentnosti, odgovornosti, efikasnosti i ekonominosti, profesionalne nepristrasnosti i politike nezavisnosti. Zakon o dravnoj slubi u FBiH ne primjenjuje se na: 1. lanove Parlamenta, predsjednika i dopredsjednik FBiH, te l. Vlade FBiH, 2. sudije, tuioce, 3. lanove kantonalnih vlada i zakonodavnih tijela kantona, 4. lanove opinskih i gradskih vijea, gradonaelnike i opinske naelnike, 5. pripadnike policije, 6. savjetnike nosilaca funkcija i 7. zaposlenike Ureda za reviziju. Vrste dravnih slubenika

165

Rukovodei dravni slubenici, i to: 1. rukovodilac samostalne uprave i samostalne ustanove, 2. rukovodilac uprave i ustanove koja je u sastavu ministarstva, 3. sekretar organa dravne slube, 4. pomonik rukovodioca organa dravne slube i 5. glavni inspektori (federalni i kantonalni).

Ostali dravni slubenici, i to: 1. ef unutranje organizacione jedinice, 2. inspektori, 3. struni savjetnici, 4. vii struni saradnici i 5. struni saradnici. O pravima i dunostima dravnih slubenika odluuje: 1) rukovodilac organa uprave, 2) Odbor dravne slube za albe i 3) Agencija za dravnu slubu. Dravni slubenik mora da ispunjava slijedee uslove: 1) da je dravljanin BiH, 2) da je stariji od 18 godina, 3) da ima univerzitetsku diplomu, 4) da je zdravstveno sposoban za obavljanje odreenog posla, 5) da u zadnje 3 godine nije otputen iz dravne slube kao rezultat disciplinske mjere i 6) da nije obuhvaen odredbom lana IX 1. Ustava BiH. Postavljenje dravnih slubenika, nakon provedenog konkursa, vri rukovoditelj organa uprave rjeenjem, uz pribavljeno miljenje Agencije za dravnu slubu (ADS), koje nije obavezujue. Popunjavanje upranjenih radnih mjesta vri se:
1. Interni premjetaj - znai da se dravni slubenici iz tog organa mogu

premjestiti na drugo radno mjesto u istom organu. Ovaj premjetaj moe biti dobrovoljan i nametnut. 2. Preuzimanje dravnih slubenika iz jednog u drugi organ, s tim da ovi organi moraju biti na istom nivou vlasti. 3. Popuna sa liste prekobrojnih slubenika. 4. Konkursom (javno popunjavanje) preko ADS, ako se ne moe vriti popuna na gore navedene naine. Unaprjeenje se takoer vri internim oglasom.

166

Radni odnos na odreeno vrijeme - procedura je ista kao i kod zapoljavanja na neodreeno vrijeme, ali on ne moe prerasti u radni odnos na neodreeno vrijeme. Svoja prava dravni slubenik ostvaruje tako to ima pravo albe Odboru dravne slube za albu (ODS), a zatim pravo tube sudu. Kada se osoba prvi put zapoljava u organima uprave probni rad traje 6 mjeseci. Ocjenjivanje dravnih slubenika vri se svakih 12 mjeseci i rukovodilac organa uprave o tome donosi rjeenje. Rjeenje se donosi na prijedlog neposredno nadreenog slubenika. U organima uprave mogu se zaposliti pripravnici i to na 1 godinu. Naknada za privremeno obavljene poslove - ako dravni slubenik privremeno obavlja poslove razliite od svojih poslova, zakon predvia naknadu od 50%. Godinji odmor - rukovodioci imaju min. 25, a max. 36 radnih dana, a ostali dravni slubenici min. 20 dana. Radni odnos dravnog slubenika prestaje: 1. dobrovoljnim istupanjem iz dravne slube, 2. odlaskom u starosnu penziju, 3. ako izgubi dravljanstvo BiH, 4. ako je stekao dravljanstvo druge drave suprotno Ustavu, 5. u sluaju prekobrojnosti, 6. odbijanjem polaganja/potpisivanja teksta zakletve vjernosti, 7. kada mu se izrekne disciplinska mjera prestanka radnog odnosa (o disciplinskoj odgovornosti odluuje komisija koju formira ADS, protiv rjeenja komisije moe se podnijeti alba ODS), 8. smru slubenika, 9. ako ne zadovolji na probnom radu, 10. ako ima 2 uzastopne ocjene ne zadovoljava, 11. ako je osuen na kaznu zatvora preko 6 mjeseci, 12. predajom lanog dokumenta ili lane izjave u procesu prijema u dravnu slubu. Mjere komisije: 1) prestanak radnog odnosa 2) javna opomena 3) suspenzija prava uestvovanja za unapreenje u naredne 2 godine (postoje obligatorna i fakultativna suspenzija) Agencija za dravnu slubu (ADS) (postoji i na nivou FBiH i BiH) Nadlenosti i obaveze ADS: 1) utvruje jedinstvene kriterije, pravila i postupke za postavljenje dravnih slubenika, 2) planira i realizira proces zapoljavanja, 3) planira i realizira proces edukacije dravnih slubenika 4) prua strunu pomo organima uprave, i 5) podnosi izvjetaj o svom radu Vladi FBiH.

167

Odbor dravne slube za albu: To je samostalna institucija. Sastoji se od 3 lana. Odluuje o albama protiv svih rjeenja rukovodilaca organa uprave koja se odnose na radne odnose slubenika i namjetenika, o albama na odluke disciplinske komisije, te o albama koje se izjave na odluke ADS. ZAKON O NAMJETENICIMA (Sl. novine FBiH 49/05) Ovim Zakonom ureuje se radno-pravni status namjetenika u organima uprave FBiH, kantona, grada i opine. Svi instituti koji nisu ureeni ovim zakonom ureuju se primjenom opeg propisa Zakon o radu FBiH. Namjetenici rade na dopunskim poslovima, odnosno poslovima koji su funkcionalno povezani sa poslovima osnovne djelatnosti organa uprave (strunooperativni,informaciono-dokumentacioni, administrativno-tehniki i poslovi pomonih djelatnosti). O pravima i dunostima odluuje rukovodilac organa uprave, a albe mogu uloiti ODS, i ukoliko nisu zadovoljni odlukom ODS, mogu traiti zatitu od opinskog suda. Rasporeivanje i postavljanje namjetenika vri rukovodilac. Popunjavanje upranjenog radnog mjesta vri se putem internog oglasa, a rukovodilac organa uprave imenuje internu komisiju koja e sprovesti taj oglas. Ako se mjesta ne mogu popuniti na taj nain onda e se popuniti javnim oglasom, sa tim da ga ne raspisuje ADS ve rukovodilac. Uvjeti su isti kao za dravne slubenike, osim strune spreme. Namjetenci su osobe sa O, SSS i VS. Probni rad traje 3 mjeseca, pripravniki sta: SSS 6 mjeseci, a VS 9 mj. Ugovor na odreeno vrijeme-do 2 god. (kod dr. slub. nije odreeno). Namjetenici se ocjenjuju svakih 12 mjeseci a dvije negativne ocjene dovode do prestanka radnog odnosa.Godinji odmor je min. 18, a max. 30 dana. Plaenog odsustvo - max. 7 dana, neplaeno u skladu sa kolekt. ugovorom i pravilnikom. Prestanak radnog odnosa - kao kod dr. slub.

OPENITO O USTAVU BIH Ustav je najvii pravni akt, garancija demokratije. Ustav BiH je potpisan, nije usvojen. On je dio Opeg okvirnog sporazuma za mir u BiH (OOSMBiH - Daytonski sporazum). Aneks IV ovog Sporazuma je Ustav BiH. Ustav BiH je parafiran 21.11.1995. god. u Daytonu, SAD, a potpisan u Parizu, 14.12.1995. god. i isti dan je stupio na snagu. Nikada nije objavljen u slubenom glasniku.

168

On predstavlja decentralizirani model ogranizacije drave. Zasniva se na principu podjele vlasti. Ima preambulu i normativni dio. Preambula govori o zatiti vlasnitva i trine ekonomije. U normativnom dijelu obraena su ljudska prava i institucije vlasti. OOSMBiH je vrlo kratak, ima samo 11 lanova, ali je za njega karakteristino da ima 11 aneksa, i to:
1. Aneks 1: 1A Sporazum o vojnim pitanjima;

1B- Sporazum o regionalnoj stabilizaciji; 2. Aneks 2: Sporazum o meuentitetskoj liniji definie pitanje teritorije entiteta; 3. Aneks 3: Sporazum o izborima; 4. Aneks 4: Ustav BiH Ustav ima svoja 2 aneksa: Aneks 1: Dodatni sporazum o ljudskim pravima i Aneks 2: Prelazne odredbe; 5. Aneks 5: Sporazum o arbitrai (ustanovljen zbog Brkog, ali i kasnije koriten za razgranienje meuentitetske linije na Dobrinji); 6. Aneks 6: Sporazum o ljudskim pravima; 7. Aneks 7: Sporazum o izbjeglicama i raseljenim licima; 8. Aneks 8: Sporazum o Komisiji za ouvanje nacionalnih spomenika; 9. Aneks 9: Sporazum o osnivanju javnih korporacija; 10. Aneks 10: Visoki predstavnik civilna implementacija OOSMBiH; 11. Aneks 11: Sporazum o policijskim snagama; USTAVNI PRINCIPI USTAVA BIH SU:
1. Princip kontinuiteta BiH (lan I.1. Ustava BiH) sa Republikom BiH ije je

2.

3. 4. 5.

6.

zvanino ime od tada BiH, nastavlja svoje pravno postojanje po meunarodnom pravu kao drava sa unutranjom strukturom, modificiranom ovim ustavom i sa postojeim meunarodno priznatim granicama. Ona ostaje drava lanica UN i moe kao BiH zadrati lanstvo ili zatraiti prijem u organizacijama unutar sistema UN-a, kao i u drugim meunarodnim organizacijama. Princip vladavine prava (zakona) (lan I.2 Ustava BiH) BiH je demokratska drava koja funkcionira u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora. Princip podjele vlasti - trodioba vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudsku vlast. Sudska vlast je nazavisna i samostalna od zakonodavne i izvrne vlasti. Princip izvrenja sudskih odluka - svi organi vlasti su duni provoditi sudske odluke i pomagati u njihovom izvrenju. Princip kontinuiteta propisa koji su se zatekli na dan potpisivanja ustava BiH i usvajanja ustava FBiH - zateeni propisi ostaju na snazi, ako nisu u suprotnosti sa ovim ustavom, dok kompetentna vlast ne donese svoj propis. Princip ustavnosti - podrazumijeva usklaenost sa ustavom BiH svih niih ustava, zakona i podzakonskih akata (tzv.hijerarhija zakonskih akata).

169

EVROPSKA KONVENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA (EKLJP) Potpisana je u Rimu 04.11.1950. god., a primjenjuje se od 1952. god. Do sada je dopunjena 14 puta, pa ima 14 protokola. U FBiH se primjenjuje od 1994. god. Objavljena je u "Sl. glasniku BIH", broj 6/99. Odnos Ustava BIH i Evropske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP) lan II. 2 Ustava BiH meunarodni standardi odreuje odnos ustava BiH i EKLJP. EKLJP je inkorporirana u ustavni sistem BiH, i ona ima hijerarhijsku supremaciju u primjeni. Ona se direktno i prioritetno primjenjuje u BiH. Direktno znai da se primjenjuje po lanu II.2 ustava BiH. Samo je ona sastavni dio naeg ustavnog poretka. Prioritetno znai da ima prioritet nad ostalim domaim zakonima, koji trebaju da budu usklaeni sa istom. (lan II.2 Ustava BiH prava i slobode utvrene u EKLJP i njenim protoklima se direktno primjenjuju u BiH. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima). Ostale konvencije se ne primjenjuju direktno i prioritetno. Ljudska prava po EKLJP: pravo na ivot, pravo na slobodu i sigurnost, pravo na dom, pravo na jednakost pred zakonom, pravo na pravino suenje, kanjavanje samo na osnovu zakona i zabrana retroaktivnog djelovanja pravne norme, pravo na potivanje privatnog i porodinog ivota, pravo na sklapanje braka, pravo na djelotvorni pravni lijek, i dr.

Pravo na pravino suenje (l. 6) je kljuno za diplomirane pravnike i glasi: svako, tokom odluivanja o njegovim graanskim pravima i obavezama ili o krivinoj optubi protiv njega, ima pravo na pravinu i javnu raspravu u razumnom roku, pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona. Sudija mora biti nezavisan od svega osim od zakona i morala. Nepristrasno znai da se sa jednakom panom cijene navodi obje strane (bez mrnje i naklonosti). Samostalnost suda -o prvostepenoj sudskoj odluci moe odluivati samo drugostepeni sud. Pravo na potivanje privatnog i porodinog ivota (lan 8) Vaei porodini zakon: mu nema pravo na tubu na razvod braka za vrijeme trudnoe ene odnosno starosti djeteta do 3 godine. Ovdje su pobijedili interesi materinstva i zatita djeteta. Pravo na djelotvorni pravni lijek (lan 13) - pravna pouka u svakoj I st. odluci

170

Ljudske slobode po EKLJP: sloboda misli, savjesti i vjeroispovjesti (lan 9), sloboda izraavanja (lan 10) i sloboda okupljanja i udruivanja (lan 11). Zabrane po EKLJP: zabrana muenja (lan 3), zabrana ropstva ili prinudnog rada (lan 4), zabrana diskriminacije (lan 14) i zabrana zloupotrebe prava (lan 17). Protokoli EKLJP najvaniji je 1. Protokol zatita imovine. vaan je i Protokol 6 ukidanje smrtne kazne. U ranijem sistemu je postojala, a 1998. godine je brisana iz krivinog zakonodavstva FBIH iz razloga usklaivanja sa EKLJP.

Uslovi za pokretanje postupka pred Evropskim sudom za ljudska prava Da je zemlja lanica Vijea Evrope; Da su iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi predvieni u dravi lanici iz koje dolazi tuitelj; Da se postupak pred sudom pokrene u roku od 6. mjeseci od dana prijema posljednje odluke po efektivnom pravnom lijeku u domaem pravnom sistemu; Efektivni (djelotvorni) pravni lijek podrazumjeva da su u domaem pravnom sistemu primjenjeni svi redovni pravni lijekovi, a to je alba, te drugi pravni lijekovi koji su djelotvorni u smislu nadlenosti odluivanja organa ili suda (revizija kod Vrhovnog suda FBiH, jer se samo u postupku revizije u graanskim stvarima moe meritorno odluiti). Nije nuno iscrpljivanje vanrednih pravnih lijekova, ve samo onih djelotvornih. USTAVNI SISTEM Ustavni sistem u BiH ine: Ustav BiH, Ustavi entiteta, Ustavi kantona u FBiH, Statut Brko Distrikta BiH (13 ustava + 1 statut). Poslije ustava, akti nie pravne snage su zakoni. Imamo dravne zakone, entitetske (federalne i RS), kantonalne zakone i zakone Brko distrikta BIH. Nakon zakona idu propisi-dravni, entitetski, kantonalni, gradski/opinski. Kada se sputamo sa nivoa drave na Federaciju BiH, kao entitet, imamo kantonalno ureenje federacije, sa 10 (deset) kantona, kako slijedi: RAZLIKE VAINGTONSKOG I DEJTONSKOG USTAVA PO FORMI Razlike po formi izmeu Daytonskog i Ustava FBiH (tzv. Washingtonskog ustava) su slijedee:

171

1. Ustav BiH je potpisan 14.12.1995. godine, nije ga donijela Ustavotvorna

skuptina, Dejtonski ustav je dio mirovnog sporazuma i stupio je na snagu danom potpisivanja, 2. Ustav Federacije BiH je usvojen u ustavnopravnoj proceduri od strane Ustavotvorne skuptine. 3. Ustav BiH nije objavljen u slubenim glasilima, 4. Ustav FBiH je objavljen u Slubenim novinama FBiH broj 1/94. i stupio je na snagu 30.03.1994. godine. KO OBAVLJA ZAKONODAVNU VLAST U BIH? Zakonodavnu vlast u BiH obavljaju:
1. 2. 3. 4. 5.

na nivou BiH - Parlamentarna skuptina BiH, na nivou FBiH - Parlament FBiH, na nivou kantona - Skuptine kantona, u RS Narodna skuptina RS, u Brko distriktu BiH - Skuptina Brko distrikta BiH,

U gradovima i opinama postoje gradska, odnosno opinska vijea (skuptine gradova i optina u RS), koje nemaju zakonodavnu vlast, ve su to predstavnika tijela koja donose samo propise iz svoje nadlenosti. NADLENOSTI INSTITUCIJA BIH Slijedea pitanja spadaju u iskljuivu nadlenost institucija BiH: Vanjska politika; Vanjskotrgovinska politika; Carinska politika; Monetarna politika; Finansiranje institucija i meunarodnih obaveza BiH; Politika u vezi s pitanjem useljavanja, izbjeglica i azila; Meunarodna provedba krivinog prava, te provedba krivinog prava izmeu entiteta, ukljuujui odnose s Interpolom; 8. Reguliranje meunarodnog i meuentitetskog prometa, ukljuujui osnivanje javnih korporacija; 9. Kontrola zranog prostora; Dodatne nadlenosti
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

BiH moe preuzeti odgovornost i u drugim pitanjima o kojima se sloe entiteti, a koje su u nadlenosti entiteta ili pak koja su neophodna za ouvanje suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti, politike nezavisnosti i meunarodnog subjektiviteta BiH. Prema potrebi se za ostvarivanje takvih odgovornosti mogu osnivati dodatne institucije. Do sada je, uz saglasnost entiteta izvren prijenos

172

nadlenosti u pogledu 1. odbrane, 2. indirektnog oporezivanja, 3. granine policije i dr. ZAKONODAVNA VLAST NA NIVOU BIH To je Parlamentarna skuptina BiH, koja se sastoji od dva doma:
1. Predstavniki (zastupniki) dom - ima 42 poslanika (zastupnika) koji se

biraju sukladno izbornom zakonu na neposrednim tajnim izborima, i to 2/3 iz FBiH a 1/3 iz RS. Kvorum ini veina svih zastupnika. 2. Dom naroda - ima 15 delegata (izaslanika) i to 2/3 iz FBiH (5 H + 5B) a 1/3 iz RS (5S). Bira ih Dom naroda Parlamenta FBiH, odnosno Narodna skuptine RS. Devet delegata Doma naroda ine kvorum, s tim da su prisutna najmanje 3 hrvatska, 3 bonjaka i 3 srpska delegata. Poslanici Predstavnikog doma BiH se biraju na neposrednim tajnim izborima, sa lista politikih stranaka, lista nezavisnih kandidata i nezavisnih kadidata, a delegati Doma naroda BiH se delegiraju iz Doma naroda Parlamenta FBiH i Vijea naroda Narodne skuptine RS, na mandat od 4 godine. NAIN ODLUIVANJA U Zastupnikom domu vrijedi pravilo veine. U toj veini mora biti ukljueno min. po 1/3 zastupnika iz oba entiteta. Ako nema 1/3, slijedi pokuaj usaglaavanja unutar klubova entiteta, a ako i to ne uspije, onda se odluka donosi veinom onih koji su prisutni i koji glasaju, s tim da ta veina ne ukljuuje vie od 2/3 onih koji su protiv iz jednog entiteta! U Domu naroda odluuje se veinski (8 delegata). Ako jedan od klubova naroda pokrene pitanje vitalnog nacionalnog interesa povodom odluivanja o nekom pitanju, mora se postii veina u svakom klubu naroda. Ako postoji spor da li je neko pitanje zaista od vitalnog nacionalnog interesa, ustav nalae formiranje posebne komisije koja nastoji usaglasiti sporna pitanja. Ako to ne uspije, onda o tom pitanju odluuje Ustavni sud BiH. Ovisno od odluke suda, zavisi dalji postupak. Imajui u vidu postojanje dva doma, postavlja se pitanje da li svi zakoni prolaze kroz oba doma? DA! Zakon se smatra usvojenim kad je u istovjetnom tekstu usvojen u oba doma. U sluaju da bude usvojen u razliitim tekstovima, ide se na usaglaavanje, koje obavlja zajednika komisija oba doma. NADLENOST Nadlenost je kogentna norma i povreda nadlenosti predstavlja najteu formalnu povredu postupka. Nadlenosti Parlamentarne skuptine BiH su: 1. Donoenje ustava i zakona; 2. Odluivanje o izvorima i visini sredstava za rad institucija BiH i za podmirivanje meunardonih obaveza BiH;

173

3. Odobravanje budeta za institucije BiH; 4. Potvrivanje imenovanja Vijea ministara; 5. Odluivanje o davanju saglasnosti na ratifikaciju ugovora, koje ratificira

Predsjednitvo BiH, nakon dobivanja ove saglasnosti;

6. Ostale nadlenosti potrebne za izvravanje njenih dunosti ili one

nadlenosti koje su joj dodijeljene uzajamnim sporazumom entiteta;

IZVRNA VLAST U BiH Izvrna u vlast BIH: 1. Vijee Ministara, 2. Predsjednitvo, 3. Centralna banka; Izvrna u vlast u Federaciji: 1. Predsjednik i 2 dopredsjednika i 2. Vlada; Izvrna vlast u RS: 1. Predsjednik republike i 2. Vlada RS; Izvrna u vlast u kantonu: Vlada kantona na elu sa predsjednikom Vlade Kantona (Premijer kantona) Izvrna u vlast u opini i gradu: Opinski naelnik i Gradonaelnik. Predsjednitvo BiH Predsjednitvo BiH sastoji se od 3 lana: jednog Bonjaka i jednog Hrvata, od kojih je svaki direktno biran na podruju Federacije, te jednog Srbina, direktno biranog na podruju RS. lanovi Predsjednitva neposredno se biraju u svakom entitetu na mandat od 4 godine. lanovi Predsjednitva mogu biti birani dvaput uzastopce, te potom 4 god. ne mogu biti ponovo birani. Nadlenosti Predsjednitva BiH su: 1. Voenje vanjske politike BiH, ukljuivo imenovanje ambasadora i predstavnika BiH u drugim meunarodnim organizacijama; 2. Kolektivni komandant Oruanih snaga BiH imenovanje i postavljenja generala u OS BiH; 3. Zastupanje BiH u meunarodnim i evropskim integracijama; 4. Voenje pregovora o sklapanju meunarodnih ugovora BiH i ratificiranje takvih ugovora; 5. Imenovanje predsjedavajueg Vijea ministara; 6. Izvravanje odluka Parlamentarne skuptine BiH; 7. Predlaganje godinjeg budeta Parlamentarnoj skuptini BiH; 8. Obavljanje i drugih funkcija koje mu dodjeli Parlamentarna skuptina ili na koje pristanu entiteti; Vijee ministara BiH To je organ izvrne vlasti BiH koji vri svoja prava i dunosti kao vladine funkcije, u skladu sa Ustavom BiH, zakonima i drugim propisima BiH. Sjedite Vijea ministara je u Sarajevu.

174

VIJEE MINISTARA INE PREDSJEDAVAJUI I MINISTRI, I TO: 1. Ministar vanjskih poslova; 2. Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa; 3. Ministar financija i trezora; 4. Ministar komunikacija i prometa; 5. Ministar civilnih poslova; 6. Ministar za ljudska prava i izbjeglice; 7. Ministar pravde; 8. Ministar sigurnosti; 9. Ministar odbrane; Navedena ministarstva se osnivaju Zakonom o ministarstvima i drugim tijelima uprave u BiH, i istim zakonom su odreene nadlenosti tih ministarstava. Mandat Vijea ministara je 4 godine, isto kao i lanova Parlamentarne skuptine BiH. Predsjedavajueg Vijea ministara imenuje Predsjednitvo BiH, a odluku o imenovanju potrvuje Predstavniki dom Parlamentarne skuptine BiH. Ministre imenuje predsjedavajui Vijea ministara (2/3 iz FBiH, a 1/3 iz RS), a odluku o imenovanju takoer potrvuje Predstavniki dom Parlamentarne skuptine. Svaki ministar ima ?jednog? zamjenika. Oni su iz razliitih konstitutivnih naroda u odnosu na ministra i zamjenjuju ministre u sluaju njihove odsutnosti ili sprijeenosti da obavljaju dunost. Predsjedavajui Vijea ministara moe podnijeti ostavku Predsjednitvu BiH. Podnoenjem ostavke predsjedavajueg, cijelo Vijee ministara je u ostavci. Isto tako, Predsjednitvo BiH moe pokrenuti postupak opoziva predsjedavajueg Vijea ministara, a ako to prihvati Parlamentarna skuptina, dolazi se u istu situaciju kao i da sam podnosi ostavku. lanovi Vijea ministara i predsjedavajui ostaju da obavljaju te poslove do izbora novih lanova. Vijee ministara radi i odluuje u sjednicama. U ostvarivanju svojih prava i dunosti Vijee ministara: 1. donosi: odluke, zakljuke i rjeenja; 2. usvaja: nacrte i prijedloge zakona, analize, informacije, strategijska dokumenta, programe, sporazume, protokole i druga akta; Vijee ministara, o svim pitanjima i temama o kojima u daljoj proceduri konano odluuje Parlamentarna skuptina BiH, donosi akta veinom glasova od ukupnog broja svojih lanova, a o ostalim pitanjima odluuje konsenzusom, a naroito o propisima, imenovanjima i postavljenjima. U sluaju da se konsenzus ne postigne, predsjedavajui saziva ministre koji su protiv kako bi se postiglo rjeenje, a ako ni na ovaj nain konsenzus ne bude postignut u roku od 7 dana, odluka se donosi veinom glasova koja podrazumijeva najmanje 2 lana iz svakog konstitutivnog naroda. ZAKONODAVNA VLAST FBIH Zakonodavna vlast FBiH je Parlament FBiH koji ima 2 doma:

175

1. Zastupniki (predstavniki) dom - sastoji se od 98 poslanika (zastupnika),

koji se biraju na na neposrednim tajnim izborima, sa lista politikih stranaka, lista nezavisnih kandidata i nezavisnih kadidata. 2. Dom naroda - sastoji se od 58 delegata (izaslanika) i to po 17 delegata iz reda svakog od konstitutivnih naroda i 7 delegata iz reda ostalih. Delegate biraju kantonalne skuptine na mandat od 4 godine.
1. 2. 3. 4. 5. 6.

Nadlenosti Parlamenta FBIH su: Donoenje ustava Donoenje zakona o vrenju funkcija federalne vlasti; Izbor predsjednika i dva potpredsjednika FBiH; Potvrivanje imenovanja Vlade FBiH veinom glasova; Donoenje budeta FBiH; Vrenje drugih nadlenosti koje su mu povjerene;

IZVRNA VLAST F BIH ef federalne izvrne vlasti je Predsjednik FBiH i dva dopredsjednika. Biraju se u Parlamentu FBiH, na nain da u Zastupnikom domu dobiju veinu, a u Domu naroda veinu u svim klubovima. Mandat im je 4 godine, a mogu biti smjenjeni od strane Ustavnog suda FBiH, na prijedlog Parlamenta FBiH. Nadlenosti Predsjednika (i dopredsjednka) FBIH su: 1. Imenovanje Vlade FBiH; 2. Imenovanje sudija Ustavnog suda FBIH na prijedlog Visokog sudskog i tuilakog vijea BiH; 3. Potpisivanje odluka Parlamenta FBiH nakon njihovog donoenja; 4. Davanje pomilovanja za djela utvrena federalnim zakonima; Vlada Federacije je izvrni organ FBiH, koja vri izvrnu vlast Federacije, ako odreene izvrne kompetencije nisu Ustavom Federacije predviene za Predsjednika, odnosno Potpredsjednike Federacije. Vladu FBiH imenuje Predsjednik FBiH uz saglasnost dva potpredsjednika i nakon konsultacija sa Premijerom, odnosno kandidatom za premijera Mandatarom. Odluku o imenovanju potvruje Predstavniki dom Parlamenta FBiH. Vladu FBiH ini premijer i ministri, premijer ima 2 zamjenika, a Vladu ini 15 ministara. Vlada FBiH utvruje nacrte i prijedloge zakona, uredbe sa zakonskom snagom, uredbe, odluke, rjeenja i zakljuke. KANTONALNO UREENJE FBIH - Zakon o federalnim jedinicama-kantonima FBiH je jedan od entiteta drave BiH. Sastoji od federalnih jedinica kantona. Imamo 10 kantona obrazovanih u FBiH. Kantoni imaju nazive odreene iskljuivo prema gradovima koji su sjedita odgovarajuih kantonalnih vlasti ili prema regionalnim geografskim karakteristikama. Svaki kanton ima ustav kojim se osiguravaju institucije vlasti i zatita ljudskih prava. Naziv kantona se utvruje ustavom kantona:

176

Unsko-sanski kanton sa sjeditem u Bihau Posavski kanton sa sjeditem u Oraju (sjedite kant. suda je u Odaku) Tuzlanski kanton sa sjeditem u Tuzli Zeniko-dobojski kanton sa sjeditem u Zenici Bosansko-podrinjski kanton sa sjeditem u Goradu Hercegovako-neretvanski kanton sa sjeditem u Mostaru Srednje-bosanski kanton sa sjeditem u Travniku (sjedite kantonalnog suda je u Novom Travniku) 8. Zapadnohercegovaki kanton sa sjeditem u irokom Brijegu 9. Sarajevski kanton sa sjeditem u Sarajevu 10. Kanton 10 sa sjeditem u Livnu
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

ZAKONODAVNA VLAST KANTONA To je Kantonalna skuptina koja se sastoji od jednog doma. Nadlenosti kantonalne skuptine su:
1. Priprema i 2/3 veinom usvaja kantonalni ustav; 2. Donosi zakone i druge propise za izvravanje kantonalnih nadlenosti; 3. Usvaja budet kantona;

NADLENOSTI GRADSKOG VIJEA

1. 2. 3. 4.

Priprema i 2/3 veinom usvaja statut grada; Bira gradonaelnika; Donosi budet grada; Donosi druge propise u izvravanju prenesenih ovlatenja i vri druga ovlatenja utvrena statutom;

NADLENOSTI OPINSKOG VIJEA

1. Priprema i 2/3 veinom usvaja statut opine; 2. Usvaja opinski budet; 3. Donosi propise o oporezivanju i na druge naine osigurava potrebno

oporezivanje; 4. Donosi propise i akte u izvravanju opinskih nadlenosti; ZATEENI PROPISI PREMA USTAVU FBIH To su zakoni, drugi propisi i sudska pravila koja su bila na snazi na dan stupanja na snagu Ustava FBiH (30.03.1994. godine). Oni ostaju na snazi pod uvjetom da nisu u suprotnosti sa ustavom FBIH dok nadleni organi vlasti ne odlue drugaije, odnosno dok kompetentna vlast ne donese svoj propis. PRINCIP IZVRENJA SUDSKIH ODLUKA PREMA USTAVU FBIH

177

Svi organi vlasti izvravat e i pomagati u izvravanju presuda i rjeenja svih sudova navedenih u ovom Ustavu. Premijer FBIH predsjednik Vlade FBIH nadlean je za osiguranje izvravanja odluka sudova FBiH. AMANDMANI NA USTAV FBIH
1. 2. 3. 4.

Moe ih predlagati: Predsjednik FBiH u saglasnosti sa potpredsjednicima, ili Vlada FBiH, ili veina poslanika u Predstavnikom domu Parlamenta FBiH, ili veina bonjakih ili hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda Parlamenta FBiH.

AMANDMANI NA USTAV BIH Izmjene i dopune ustava BiH mogu se vriti odlukom Parlamentarne skuptine BiH donesenom dvotreinskom veinom prisutnih delegata koji su glasali. STUPANJE NA SNAGU ZAKONA Zakoni stupaju na snagu kako je u njima utvreno, ali ne ranije nego to budu objavljeni u slubenom glasilu FBiH. Zakoni nemaju retroaktivno dejstvo. PRAVILO: Ustavom se stvari utvruju, a zakonom propisuju. Vacatio Legis - vakacioni rok (ekanje zakona) rok po isteku kojeg e se zakon poeti primjenjivati, iako je stupio na snagu npr. zakon stupa na snagu 8. dana od dana objavljivanja, a poet e se primjenjivati u roku od 6 mjeseci kao to je npr bio sluaj sa porodinim zakonom, (razlog za vakacioni rok je, najee, radi donoenje podzakonskih propisa). Odluke visokog predstavnika su konane i obvezujue (lan 10 Ustava BiH), objavljuju se u slubenim glasilima, a Parlament je duan usvojiti zakone u identinom tekstu kao te odluke.

SUDSKI SISTEM U BIH

1. 2.

Na nivou BiH postoji: Ustavni sud BiH (ustavna kategorija) i Sud BiH (zakonska kategorija)

USTAVNI SUD BIH

178

Ustavni sud BiH nije redovni sud, on je ustavna kategorija! Sastav ustavnog suda Ustavni sud ima 9 (devet) sudija, a od toga: 4 bira Predstavniki dom Parlamenta FBiH, 2 Narodna Skuptina RS-a i 3 predsjednik Evropskog suda za ljudska prava uz obavezne konsultacije sa Predsjednitvom BiH koje nemaju obavezujui karakter (ne mogu biti iz susjednih zemalja). Imenuju se bez ogranienja mandata, i to do 70. god. ivota, ukoliko ranije ne budu razrijeeni saglasnou svih sudija ili sami podnesu ostavku. Odluuje se veinski (potrebno 5 glasova). Procedure i postupak pred sudom ureeni su Pravilima procedure, koje donosi Ustavni sud veinom glasova. Nadlenost ustavnog suda 1. Rjeavanje ustavnih sporova koji se pojavljuju izmeu entiteta, sporovi o uspostavljanju paralelnih odnosa sa susjednim dravama, te ocjenjuje usklaenost zakona BiH i entiteta sa ustavom BiH (ove sporove mogu pokrenuti: svaki lan predsjednitva, predsjedavajui ili zamjenik predsjedavajueg jednog od domova PS BiH, predsjedavajui VM, te zastupnika bilo kojeg doma zakonodavnog tijela u BiH ili entitetima); 2. Apelaciona nadlenost (tzv. ustavne tube) pred Ustavnim sudom BiH moe se pojaviti pojedinac, jer je Ustavom propisano da on ima drugostepenu nadlenost o pitanjima sadranim u Ustavu (lj. prava) kada ona postanu predmetom spora po osnovu odluke bilo kojeg suda u BiH. Tri su pretpostavke da bi pojedinac podnio apelaciju Ustavnom sudu BiH: 1. krenje ustavnog prava, 2. iscrpljivanje svih pravnih lijekova u entitetu i 3. rok od 60 dana od pravomone odluke po redovnim pravnim lijekovima (ili 60 dana od dana prijema odluke suda iz entiteta???); 3. Rjeavanje ustavnih pitanja koje prosljeuju neki od sudova u BiH kada dou u situaciju da odluuju u nekom sporu u kojem treba primjeniti neki zakon za koji smatraju da je neustavan; 4. Deblokada rada PS BiH, vezano za pitanje vitalnog nacionalnog interesa; SUD BIH On je redovni sud, utemeljen Zakonom o sudu BiH. On je i prvostepeni i drugostepeni sud. Sud BiH ima krivino odjeljenje (za krivina djela iz KZ BIH i drugih zakona BiH nadlean je Sud BiH u prvom stepenu), upravno odjeljenje (upravni sporovi protiv konanih akata organa i institucija BiH i graanskih stvari vezano za dravu) i apelaciono odjeljenje (odluuje po albama na odluke njegovih odjeljenja i po prigovorima u izbornom postupku).

179

Na nivou FBiH:
1. Ustavni sud FBiH (ustavna kategorija) i 2. Vrhovni sud FBiH (zakonska kategorija)

Finansiraju se iz budeta FBiH.

Na nivou kantona:
1. kantonalni sudovi (10 sudova - svaki kanton po jedan) i 2. opinski sudovi (ukupno u FBiH ima ih 28)

Finansiraju se iz budeta kantona. Na nivou Republike Srpske: 1. Ustavni sud RS, 2. Vrhovni sud RS, 3. Okruni sudovi (ukupno 5) Osnovni sudovi (ukupno19) (Finansiraju se iz budeta kantona.) Na nivou Brko distrikta:
1. Osnovni sud Brko distrikta BIH (prvostepeni), 2. Apelacioni sud Brko distrikta BiH (drugostepeni).

Finansiraju se iz budeta Brko distrikta BiH. Po sadanjem ustavnom sistemu, mi imamo podjeljenu nadlenost izmeu nivoa BiH, dva entiteta (unutar FBiH kantona), i Brko distrikta. Trenutno postoje 4 sudska sistema, 2 zatvorska sistema i 4 krivine procedure. SUDSKI SISTEM U FBIH - Mrea sudova Mjesna nadlenost opinskih sudova Mrea sudova u FBiH prati kantonalno ureenje. Sjedita op. sudova: 1. Unsko sanski kanton: Opinski sud u Bihau, Opinski sud u Bosanskoj Krupi (postoji Odjeljenje u Buimu), Opinski sud u Cazinu, Opinski sud u Sanskom Mostu, Opinski sud u Velikoj Kladui; 2. Posavski kanton: Opinski sud u Oraju; 3. Tuzlanski kanton: Opinski sud u Tuzli, Opinski sud u Graanici, Opinski sud u Gradacu (postoji Odjeljenje u Srebreniku), Opinski sud u Kalesiji i Opinski sud u ivinicama (postoji Odjeljenje u Kladnju); 4. Zeniko-dobojski kanton: Opinski sud u Kaknju, Opinski sud u Tenju, Opinski sud u Visokom (ima Odjeljenje u Olovu), Opinski sud u Zavidoviima (ima Odjeljenje u Maglaju), Opinski sud u epu, Opinski sud u Zenici;

180

5. Bosansko-podrinjski kanton: Opinski sud u Goradu; 6. Hercegovako-neretvanski kanton: Opinski sud u Mostaru, Opinski sud

u Konjicu, Opinski sud u apljini; 7. Srednje-bosanski kanton: Opinski sud u Travniku, Opinski sud u Bugojnu (ima Odjeljenje u Jajcu), Opinski sud u Kiseljaku; 8. Zapadnohercegovaki kanton: Opinski sud u irokom Brijegu i Opinski sud u Ljubukom; 9. Sarajevski kanton: Opinski sud u Sarajevu; 10. Kanton 10: Opinski sud u Livnu (ima dva odjeljenja: u Drvaru i Tomislavgradu); Opinski sudovi sa privrednim odjeljenjima Privredna odjeljenja obrazuju se u opinskim sudovima u sjeditu kantona: u Bihau, Oraju, Tuzli, Zenici, Goradu, Travniku, Mostaru, irokom Brijegu, Sarajevu i Livnu. U privrednim predmetima ovi opinski sudovi mjesno su nadleni za podruje cijelog kantona. BiH nema trgovake sudove. Izvrena je koncentracija opinskih sudova kao privrednih sudova u privrednim predmetima i to su naprijed navedeni sudovi koji se nalaze u sjeditu kantona i mjesno su nadleni za cijeli kanton. Drugostepeni sud u ovom sluaju je kantonalni sud tog kantona. (U Republici Srpskoj prvostepeni sudovi sa privrednim odjeljenjima su osnovni sudovi u sjeditu okrunih sudova /Trebinje, Bijeljina, Banja Luka, Sokolac - ovo je izuzetak jer nije u sjeditu okrunog suda u Istonom Sarajevu; i Doboj), a u Brko Distriktu je to Osnovni sud Brko Distrikta BiH. To je sve ukupno 16 privrednih odjeljenja u BiH. Privredna odjeljenja i Registri pravnih osoba su u ovih 16 sudova.) Opinski sudovi koji vre poslove upisa u Registar pravnih osoba Poslove upisa u Registar pravnih osoba vre opinski sudovi sjeditu kantona, a to su opinski sudovi u: Bihau, Oraju, Tuzli, Zenici, Goradu, Travniku, Mostaru, irokom Brijegu, Sarajevu i Livnu (svaki je nadlean za podruje cijelog kantona). Ovdje je dolo do promjene stvarne nadlenosti, jer su ranije ove poslove obavljali Kantonalni sudovi (Zakon o sudovima u Federaciji, SN FBIH 38/05). Stvarna nadlenost opinskih sudova
1. U krivinim predmetima:

Da u prvom stepenu sudi za krivina djela za koja je zakonom propisana kao glavna kazna novana kazna ili kazna zatvora do 10 godina; 2) Za krivina djela za koja je posebnim zakonom odreena nadlenost opinskog suda; 3) Za krivina djela za koja je Sud BiH prenio nadlenost na opinski sud;
1)

181

U svim krivinim postupcima prema maloljetnicima; Da postupa tokom istrage i nakon podizanja optunice za djela iz nadlenosti opinskog suda; 6) Da odluuje o vanrednim pravnim lijekovima kada je to zakonom predvieno (ponavljanje postupka); 7) Da odluuje o brisanju osude i prestanku mjera sigurnosti i pravnih posljedica osude na osnovu sudske odluke; 8) Da postupa po molbama za pomilovanje u skladu sa zakonom;
4) 5)

2. U graanskim predmetima

U svim graanskim sporovima i u vanparninom postupku.

3. U privrednim predmetima a) u sporovima koji se odnose na prava i obaveze po osnovu pravnog

b)

c) d) e) f) g)

prometa roba, usluga, vrijednosnih papira, vlasnikih i drugih stvarnih prava na nekretninama, te na prava i obaveze proistekle iz vrijednosnih papira u kojima su obje stranke u postupku pravna osoba ili fizika osoba koje u svojstvu samostalnog poduzetnika ili u drugom svojstvu obavlja privrednu i drugu registriranu djelatnost u vidu osnovnog ili dopunskog zanimanja; u sporovima koji se odnose na brodove i na plovidbu na moru i unutranjim vodama, te u sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo, osim sporova o prijevozu putnika; u sporovima koji se odnose na avione, te u sporovima na koje se primjenjuje vazduhoplovno pravo, osim sporova o prijevozu putnika; sporove iz autorskog prava, srodnih prava i prava industrijskog vlasnitva; sporove nastale povodom djela za koja se tvrdi da predstavljaju nelojalnu konkurenciju ili monopolistiki sporazum; privredne prijestupe; u postupcima steaja i likvidacije;

4. U drugim predmetima: a. da vodi izvrni postupak (podrazumijeva i upuivanje na izvrenje krivinih

sankcija - IKS referat);

b. da odreuje mjere osiguranja; c. da obavlja zemljino-knjine poslove (moe se formirati izdvojena ZK d. e.

f. g.

jedinica izvan sjedita opinskog suda); da prua pravnu pomo sudovima u BiH; da vri poslove meunarodne pravne pomoi, ako zakonom nije odreeno da neke od tih poslova vri kantonalni sud (kantonalni sud uvijek radi meunarodnu pravnu pomo u krivinim predmetima, a opinski sud u graanskim predmetima prema prebivalitu stranke); da vri poslove upisa u Registre pravnih osoba; da vri druge poslove odreene zakonom;

Mjesna i stvarna nadlenost kantonalnih sudova

182

Sjedita kantonalnih sudova prate kantonalno ureenje FBIH. 8 kantonalnih sudova ima sjedite u sjeditu kantona, uz 2 izuzetka: Novi Travnik (Srednjo bosanski kanton) i Odak (Posavski kanton).
1) 2) 3) 4)

Prvostepena stvarna nadlenost kantonalnih sudova: da sudi za krivina djela za koja je zakonom propisana kazna zatvora vie od 10 godina ili dugotrajni zatvor; da postupa u toku istrage i nakon podizanja optunice za djela iz nadlenosti kantonalnog suda; da sudi za krivina djela na koja je Sud BiH prenio nadlenost na kantonalne sudove; da odluuje u svim upravnim sporovima, kao i o zahtjevima za zatitu sloboda i prava utvrenih ustavom ako su takve slobode i prava povrijeeni konanim pojedinanim aktom ili radnjom slubene osobe u organima uprave, odnosno, odgovorne osobe u preduzeu, ustanovi, ili drugoj pravnoj osobi kada za zatitu tih prava nije osigurana druga sudska zatita;

Drugostepena stvarna nadlenost kantonalnih sudova: 1) odluuje o albama protiv odluka opinskih sudova i 2) odluuje o drugim redovnim i vanrednim pravnim lijekovima ako je to odreeno zakonom (apelaciona2 i kasaciona nadlenost); Ostale nadlenosti kantonalnih sudova:
1) Rjeava o slukobu mjesne nadlenosti opinskih sudova sa podruja

kantona;
2) Odluuje o prenosu mjesne nadlenosti sa jednog opinskog suda na 3) 4) 5) 6) 7)

drugi opinski sud na podruju kantona; Odluuje o brisanju osude i prestanku mjera sigurnosti i pravnih posljedica osude na osnovu sudske odluke; Postupa po molbama za pomilovanje; Rjeava o priznavanju odluka stranih sudova, stranih trgovakih sudova i stranih arbitraa; Prua meunarodnu pravnu pomo u krivinim predmetima; Obavlja i druge poslove odreene zakonom; Stvarna nadlenost Vrhovnog suda FBiH:

1) da odluuje o albama protiv odluka kantonalnih sudova; 2) da odluuje o vanrednim pravnim lijekovima protiv pravomonih odluka

sudova; 3) da odluuje o pravnim lijekovima protiv odluka svojih vijea; 4) da rjeava sukobe nadlenosti izmeu kantonalnih i opinskih sudova sa podruja razliitih kantona; 5) da odluuje o prenoenju mjesne nadlenosti sa jednog suda na drugi sud
2

Apelacija alba; Kasacija Vanredni pravni lijek

183

6) da obavlja i druge poslove;

Prema navedenom, vidi se da Vrhovni sud FBiH nema prvostepene nadlenosti. Ranije je imao u upravnim sporovima i nekim krivinim stvarima (terorizam, organizirani kriminal i sl.). Ustavom FBiH je predvieno da Vrhovni sud moe imati prvostepenu nadlenost. VISOKO SUDSKO I TUILAKO VIJEE BIH (VSTV) VSTV je nezavisno i samostalno tijelo BiH i ima svojstvo pravne osobe. Ima zadatak da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosue. Ranije su postojala 3 VSTV u BiH (entitetska i na nivou BiH). Danas postoji jedno VSTV i ono je na nivou BiH. Ima 15 lanova, mandat im je 4 god. i moe se jo jednom obnoviti. Jedan lan je predstavnik meunarodne zajednice. Predstavnike daju sudovi, tuilatva, Parlamentarna skuptina BiH, Vijee ministara BiH i advokatske komore. Nadlenosti su mu: Imenovanje sudija u redovne sudove i tuitelja, Vodi disciplinske postupke, Donosi naredbe za razrjeenja sudija i tuilaca, Odreuje minimum strunog usavravanja u saradnji sa Centrom za edukaciju sudija i tuitelja, 5. Utvruje kriterije za ocjenjivanje sudija i tuilaca, 6. Stara se o razvoju informatikih i tehnolokih sistema, 7. Sudjeluje u izradi godinjeg budeta za pravosue, itd.
1. 2. 3. 4.

Centar za edukaciju sudija i tuitelja On je javna ustanova osnovana zakonom. Nadlenost Centra za edukaciju sudija i tuitelja je permanentna i organizirana edukaciju sudija i tuilaca. Centrom rukovodi direktor, a popuna Centra vri se u okviru procedura VSTV. FUNKCIJA SUDOVA Sudovi sude i kad sud sudi tada ima represivnu i preventivnu funkciju. Sud je u represivnoj funkciji kada sudi u krivinim predmetima. Preventivnost se ostvaruje kroz statistiku i analitiku. Na osnovu toga sainjavaju informacije za nadlena tijela (npr. podatak o porastu maloljetnikog kriminaliteta). SUDSKA POLICIJA U FBIH

184

To je u FBiH ustavna kategorija, jer je u ustavu FBiH utvreno da e se osnovati sudska policija radi pomoi sudovima u FBiH u: 1) osiguranju informacija, 2) osiguranju prisustva svjedoka, 3) privoenju optuenih osoba, 4) odravanju reda u sudnici i sigurnosti suda, te 5) izvravanju sudskih naloga. Predsjednik Vrhovnog suda FBiH odgovoran je za upravljanje sudskom policijom, a moe svoja ovlatenja prenijeti na zapovjednika sudske policije. Organizovana je u 11 odjeljenja (10 kantonalnih i 1 VS FBiH) Pored ustava, postoji i Zakon o sudskoj policiji. Postoji sporazum izmeu Vrhovnog suda FBiH i Federalnog tuilatva o saradnji i podrci sudske policije tuilatvima. Sudska policija pomae i Ombudsmanima na njihov zahtjev. Za sudsku policiju na nivou BiH odgovoran je Ministar pravde BiH. TUILATVA Tuilatvo goni! U reformi krivinog prava polazni princip bio je da je krivino pravosue vrenje javnih ovlatenja. Tuilatvo goni za sva krivina djela. U FBiH privatne tube vie nema, oteeni ne moe vie preuzeti krivino gonjenje (u RS jo uvijek postoji ova mogunost). Organizacija tuilatava Na nivou drave postoji Tuilatvo BiH i ono postupa pred Sudom BiH. U njemu imamo i meunarodne tuitelje. U FBiH postoji Federalno tuilatvo FBiH i 10 Kantonalnih tuilatava. U RS postoji 5 Okrunih javnih tuilatava sa sjeditima kao i okruni sudovi i Republiko javno tuilatvo RS U Brko Distriktu BiH postoji Javno tuilatvo Brko distrikta BiH. U okviru tuilatava u FBiH postoje Glavni federalni/kantonalni tuilac i federalni/kantonalni tuioci. Nema vie zamjenika. Kod tuilatava postoji princip subordinacije (odnos vieg i nieg) kod nadlenosti Glavnog federalnog tuioca koji je najodgovorniji za rad tuilatava u FBiH. On ima ovlatenje da: izdaje obavezna uputstva (moe ga izdati i u konkretnom predmetu), naloi da se predmet izuzme od jednog tuioca/tuilatva i da u rad drugom tuiocu/tuilatvu. Federalni tuilac moe biti osoba sa 10 godina iskustva u radu kao sudija, tuilac, advokat ili na slinim pravnim poslovima nakon poloenog pravosudnog ispita, a mandat je neogranien.

185

Glavni federalni tuilac mora da ima rukovodne i organizacione sposobnosti, njegov mandat je 6 godina i moe biti reimenovan. FEDERALNO PRAVOBRANILATVO Federalno pravobranilatvo prua pravnu zatitu imovini i imovinskim interesima FBiH, kantonalno pravobranilatvo prua pravnu zatitu imovini i imovinskim interesima kantonu, a opinsko pravobranilatvo pravnu zatitu imovini i imovinskim interesima opine. Federalni pravobranitelj moe biti diplomirani pravnik sa poloenim pravosudnim ispitom i 10 godina iskustva na imovinsko-pravnim poslovima i da je stekao ugled strunjaka u imovinsko-pravnim odnosima, koji nije osuivan za odreena krivina djela i da ispunjava zdravstvene uslove koji se trae za dravnog slubenika. Pored federalnog pravobranitelja, imamo zamjenika federalnog pravobranitelja, pomonike i druge slubenike pravobraniteljstva. Federalnog pravobranitelja predlae Federalni ministar pravde, a imenuje ga Premijer FBiH uz saglasnost dva zamjenika, i uz potvrdu Parlamenta FBiH. Obavezna uputstva federalnog pravobranitelja: izdaje ih kantonalnim i opinskim pravobraniteljima u pogledu primjene federalnih zakona (radi ujednaavanja primjene federalnih zakona na podruju cijele FBiH). U kantonima su kantonalnim zakonima propisana kantonalna/opinska pravobranilatva. ADVOKATURA To je nezavisna profesionalna djelatnost koja se obavlja u skladu sa Zakonom o advokaturi FBiH. Organizacija Na nivou FBiH postoji 5 regionalnih advokatskih komora i jedna federalna advokatska komora. Organizacija advokature ne prati kantonalno ureenje FBiH, nego je napravljena po principu regionalizacije: 1. U Sarajevu - za Sarajevo i Gorade; 2. U Mostaru - za HNK, Kanton 10 i Zapadnohercegovaki kanton; 3. U Tuzli - za Tuzlanski i Posavski kanton; 4. U Bihau - za Unsko-sanski kanton; 5. U Zenici - za Zeniko-dobojski i Srednjebosanski kanton; Polae se advokatski ispit koji ubuhvata slijedee oblasti: Zakon o advokaturi, advokatska tarifa, pravilnik o disciplinskoj odgovornosti i kodeks advokatske etike. Ove oblasti, izuzev Zakona o advokaturi, istovremeno predstavljaju i osnovne akte komore. Organi Federalne advokatske komore su: 1. Skuptina, 2. Nadzorni odbor,

186

3. 4. 5. 6.

Upravni odbor, Predsjednik i Potpredsjednik, Disciplinski sud i disciplinski tuilac, Komisija za advokatske ispite Mandat organa Federalne advokatske komore traje 4 godine.

Advokatska djelatnost obuhvata: 1. davanje pravnih savjeta, 2. pisanje razliitih podnesaka, 3. sastavljanje raznih isprava (ugovori, testamenti i dr.), 4. zastupanje stranaka u svim parninim, upravnim i ostalim postupcima, 5. odbrana u krivinom, prekrajnom i drugim postupcima, 6. pruanje drugih oblika pravne pomoi fizikim i pravnim osobama.
1) 2) 3)

4)

5) 6)

Advokat e uvijek odbiti zastupanje: ako je pruao pravnu pomo suprotnoj stranci u istom predmetu ili po bilo kom drugom pitanju vezanim za taj predmet, ako je suprotnoj stranci u istom predmetu pravnu pomo pruao advokat koji radi u istoj advokatskoj kancelariji/drutvu, ako je on ili lan ili zaposlenik advokatske kancelarije/drutva radio kao advokatski pripravnik sa advokatom koji prua pravnu pomo suprotnoj stranci, ako je u istom predmetu on ili lan ili zaposlenik advokatske kancelarije/drutva postupao kao sudija, tuilac, ovlatena slubena osoba MUP-a, ili kao slubena osoba u organu uprave, ako se on ili lan ili zaposlenik advokatske kancelarije/drutva bavio na drugi profesionalni nain predmetnim sluajem, ako ili lan ili zaposlenik advokatske kancelarije/drutva ima lini interes koji je ili moe biti u sukobu sa interesima zastupane stranke.

Pravo na upis u imenik advokata ima osoba: 1. dravljanin BiH, 2. zavren pravni fakultet, 3. da ima poloen pravosudni ispit, 4. da je nakon poloenog pravosudnog ispita stekao najmanje 2 godine radnog iskustva na pravnim poslovima, 5. da nije osuivan na kaznu zatvora za odreena krivina djela, osim ako je proteklo 5 godina od izdrane, oprotene ili zastarjele kazne, 6. da nije u radnom odnosu, 7. da pokae zadovoljavajue znanje pred advokatskom ispitnom komisijom i 8. da je dostojan obavljanja advokatske djelatnosti. Odobrenje na advokatsku tarifu daje Federalno ministarstvo pravde.

187

NOTARI Notari su samostalni i nezavisni nositelji javne slube. Notarske isprave su one isprave koje notar, u okviru svoje nadlenosti, saini na temelju Zakona o notarima. To su slijedee isprave: 1. Isprave nastale notarskom obradom, 2. Notarske ovjere (npr. potpisa), 3. Notarske potvrde (npr. o ivotu odreene osobe). Sve ove isprave imaju karakter javnih isprava. U skladu sa lanom 73. Zakona o notarima, utvrena je obaveza notarske obrade slijedeih pravnih poslova: 1. Regulisanje imovinskih odnosa branih partnera, 2. Pravni poslovi kojima se obeava neka inidba kao poklon, 3. Pravni poslovi kojima se vri prenos i sticanje prava vlasnitva i drugih prava na nekretninama i 4. Osnivaki akti privrednih drutava i utvrivanje njihovih statuta. Ako ovi pravni poslovi nisu obavljeni od strane notara, nitavi su! Notare imenuje kantonalni Ministar pravde uz saglasnost federalnog Ministra pravde. U sluaju da za jedno mjesto notara konkurie vie osoba koji ispunjavaju uslove, prednost ima kandidat sa najboljom ocjenom na notarskom ispitu. Za notara moe biti imenovan dravljanin BiH, diplomirani pravnik sa 10 godina iskustva na pravnim poslovima i sa poloenim pravosudnim i notarskim ispitom, koji nije osuivan za odreena krivina djela i da ispunjava zdravstvene uslove koji se trae za dravnog slubenika. Notar mora biti osiguran na 250.000 KM kod osiguravajueg drutva za sluaj naknade tete uinjenje tokom obavljanja notarskih poslova. Notarski obraena isprava ima snagu izvrnog naslova. OMBUDSMENI BiH Imamo trojicu ombudsmena za ljudska prava BiH. Osnovna im je funkcija da tite ljudska prava i slobode u BiH. Imenuje ih Parlamentarna skuptina BiH. Mandat im je est godina i mogu biti ponovo imenovani. Imenuju se iz reda tri konstitutivna naroda, ne iskljuujui mogunost da bude i iz reda ostalih. Za ombudsmana moe biti imenovan dravljanin BiH, koji nije osuivan za odreena krivina djela, koji ispunjava zdravstvene uslove koji se trae za dravnog slubenika, diplomirani pravnik sa poloenim pravosudnim ispitom i sa 10 godina iskustva na pravnim poslovima, te sa dokazanim iskustvom u oblasti zatite ljudskih prava i sloboda, te koji ima visok moralni ugled. Sjedite im je u Banjaluci, a uredi u Sarajevu, Mostaru i Brko Distriktu.

188